—

za Caisse nationale des prestations familiales, A. Rodesch i R. Jazbinsek, odvjetnici,

—

za gđu i g. Wieringa, G. Pierret i S. Coï, odvjetnici,

—

za Europsku komisiju, D. Martin i V. Kreuschitz, u svojstvu agenata,

1

Zahtjev za prethodnu odluku odnosi se na tumačenje članka 1. točke (u) podtočke i., članka 4. stavka 1. točke (h) i članka 76. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996. (SL 1997., L 28, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 7., str. 7.), kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1606/98 od 29. lipnja 1998. (SL L 209, str. 1.; SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 5., str. 138., u daljnjem tekstu: Uredba br. 1408/71), kao i članka 10. stavka 1. točke (b) podtočke i. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71 (SL L 74, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 8., str. 3.), u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97 (u daljnjem tekstu: Uredba br. 574/72).

2

Zahtjev je upućen u okviru spora između Caisse nationale des prestations familiales (u daljnjem tekstu: CNPF) te gđe i g. Wieringa, koji imaju boravište u Njemačkoj, a rade, odgovarajuće, u Njemačkoj i Luksemburgu, u vezi s odbijanjem CNPF‑a da im isplati razlikovni dodatak obiteljskih doplataka za njihovu djecu.

3

Uvodne izjave 1., 5., 8. i 10. Uredbe br. 1408/71 glase kako slijedi:

„budući da odredbe o koordinaciji nacionalnih zakonodavstava o socijalnoj sigurnosti spadaju u okvir slobode kretanja osoba i trebaju u tu svrhu doprinijeti poboljšanju njihovog životnog standarda i uvjeta zapošljavanja;

[...]

budući da je u okviru te koordinacije potrebno jamčiti unutar Zajednice jednaki tretman prema različitim nacionalnim zakonodavstvima svim radnicima koji žive u državama članicama te njihovim uzdržavanicima i nadživjelim osobama;

[...]

budući da se na zaposlene osobe i samozaposlene osobe koje se kreću unutar Zajednice trebaju primjenjivati sustavi socijalne sigurnosti samo jedne države članice kako bi se izbjeglo preklapanje nacionalnih zakonodavstava koja se primjenjuju i komplikacije koje bi zbog toga mogle nastati;

[...]

budući da je s ciljem što učinkovitijeg jamčenja jednakosti postupanja prema radnicima koji rade na državnom području države članice primjereno kao zakonodavstvo koje se primjenjuje kao opće pravilo odrediti ono države članice u kojoj određena osoba obavlja zaposlenje ili samozaposlenje“.

4

Članak 1. te uredbe definira izraze koji se koriste u području koje se njome uređuje.

5

Članak 1. točka (u) navedene uredbe propisuje:

6

U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (h) iste uredbe, potonje se primjenjuje na cjelokupno zakonodavstvo koje se odnosi na grane socijalne sigurnosti koje se tiču obiteljskih davanja.

7

Članak 12. stavak 1. Uredbe br. 1408/71 glasi:

„Ova Uredba ne može omogućiti ostvarivanje kao ni očuvati pravo na nekoliko davanja iste vrste za jedno te isto razdoblje obveznog osiguranja. [...]“

8

Članak 13. te uredbe, naslovljen „Opća pravila“, propisuje:

„1.   Podložno člancima 14.c i 14.f, na osobe na koje se primjenjuje ova Uredba primjenjuje se zakonodavstvo samo jedne države članice. To se zakonodavstvo određuje u skladu s odredbama ove glave.

2.   Ovisno o člancima 14. do 17.:

[...]“

9

Članak 73. navedene uredbe određuje:

„Zaposlena osoba ili samozaposlena osoba na koju se primjenjuje zakonodavstvo države članice ima pravo za članove svoje obitelji koji imaju boravište u drugoj državi članici na obiteljska davanja koja su predviđena zakonodavstvom prethodne države, kao da su imali boravište u toj državi, prema uvjetima odredbi Priloga VI.“

10

Članak 76. iste uredbe glasi kako slijedi:

„1.   Ako za vrijeme istog razdoblja za istog člana obitelji i zbog obavljanja zanimanja obiteljska davanja pruža zakonodavstvo države članice na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište, pravo na obiteljska davanja prema zakonodavstvu druge države, ako je potrebno prema članku 73. ili 74., obustavlja se do iznosa koji određuje zakonodavstvo prve države članice.

2.   Ako zahtjev za davanja nije podnesen u državama članicama na čijem državnom području članovi obitelji imaju boravište, nadležna ustanova druge države članice može primijeniti odredbe stavka 1. kao da su davanja priznata u prvoj državi članici.“

11

Članci 7. do 10.a Uredbe br. 574/72 propisuju načine primjene članka 12. Uredbe br. 1408/71.

12

Članak 10. stavak 1. Uredbe br. 574/72 predviđa:

13

Potrebno je navesti, s jedne strane, da je Uredba br. 1408/71 zamijenjena Uredbom (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 3., str. 160.) i, s druge strane, da je Uredba br. 574/72 zamijenjena Uredbom (EZ) br. 987/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EZ) br. 883/2004 o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 284, str. 1.) (SL, posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 5., svezak 2., str. 171.), a te su nove uredbe primjenjive od 1. svibnja 2010. u skladu s člankom 91. Uredbe br. 883/2004 i člankom 97. Uredbe br. 987/2009. Međutim, s obzirom na vrijeme činjenica o kojima je riječ u glavnom postupku, na njih se primjenjuju uredbe br. 1408/71 i 574/72.

14

Sud je 15. ožujka 2013., primjenom članka 101. Poslovnika, od suda koji je uputio zahtjev zatražio pojašnjenja. Sud koji je uputio zahtjev osobito je bio pozvan da pobliže opiše luksemburška obiteljska davanja o kojima je riječ u glavnom postupku i uvjete njihove dodjele. Sud koji je uputio zahtjev u pismu od 29. travnja 2013., među ostalim, naveo je da su luksemburška obiteljska davanja o kojima je riječ u glavnom postupku obiteljski doplatci (u daljnjem tekstu: luksemburški obiteljski doplatci) i doplatak za djecu te je Sudu poslao tekst odredaba luksemburškog prava koje uređuju dodjelu tih davanja. Osim toga, pobliže je naveo da naknada za roditeljski dopust nije bila predmet spora koji je pred njim u tijeku jer je zahtjev gđe i g. Wieringa u vezi s tom naknadom proglašen nedopuštenim.

15

Prema informacijama koje je dostavio sud koji je uputio zahtjev, članak 269. podstavak 1. luksemburškog Zakonika o socijalnoj sigurnosti propisuje:

„Pravo na obiteljske doplatke u uvjetima predviđenima ovim poglavljem ima:

[...]“

16

Na temelju članka 271. podstavka 1. navedenog zakonika, doplatak se priznaje od mjeseca djetetova rođenja do navršenih 18 godina starosti. Prema članku 271. podstavku 3. istog zakonika, pravo na obiteljske doplatke zadržava se do najviše navršenih 27 godina starosti za učenike u srednjoj školi i tehničkoj srednjoj školi koji se bave samo svojim školovanjem.

17

Članak 299. luksemburškog Zakonika o socijalnoj sigurnosti predviđa:

„(1)   Doplatak za djecu odobrava se na zahtjev osobi koja:

(2)   Odstupanjem od uvjeta predviđenog u stavku 1. točki (c), doplatak također može tražiti svaka osoba koja obavlja jednu ili više profesionalnih djelatnosti ili koja koristi naknadu i koja, neovisno o trajanju obavljenog rada, zajedno sa svojim neodvojenim supružnikom ili osobom s kojom živi u zajedničkom kućanstvu raspolaže dohotkom koji nakon odbitka doprinosa za socijalnu sigurnost ne prelazi:

(3)   Odstupanjem od uvjeta predviđenih u stavku 1. točki (c) i stavku 2., polovicu doplatka za djecu može tražiti svaka osoba, neovisno o dohotku kojim raspolaže, koja:

[...]“

18

Članak 302. navedenog zakonika glasi:

„Doplatak za djecu priznaje se od prvog dana u mjesecu koji slijedi nakon isteka rodiljnog ili posvojiteljskog dopusta odnosno nakon isteka osmog tjedna poslije rođenja.

Doplatak se plaća tijekom mjeseca za koji je priznat.

Doplatak se obustavlja prvog dana sljedećeg mjeseca nakon što dijete navrši dvije godine.

Odstupanjem od prethodnog podstavka,

U slučaju višestrukog posvojenja djece različite dobi, granična dob primjenjuje se s obzirom na najmlađe posvojeno dijete.

Doplatak se također zadržava u korist svake osobe koja u svojem kućanstvu odgaja dijete mlađe od navršene četiri godine za koje se plaća poseban dodatan doplatak predviđen u članku 272. podstavku 4.

Pravo na doplatak prestaje ako više nisu ispunjeni uvjeti predviđeni ovim poglavljem.“

19

Članak 303. istog zakonika glasi kako slijedi:

„Doplatak za djecu utvrđuje se u visini od 485,01 euro mjesečno bez obzira na broj djece koja se odgajaju u istom kućanstvu. U slučaju primjene pragova iz članka 299. stavka 2., doplatak se smanjuje u mjeri u kojoj iznos dohodaka, nakon odbitka doprinosa za socijalnu sigurnost i doplatka za djecu, prelazi propisane pragove.“

20

Članak 304. luksemburškog Zakonika o socijalnoj sigurnosti propisuje:

„Doplatak za djecu obustavlja se do iznosa koji je jednak svakom davanju iste vrste koje je priznato izvan Luksemburga za isto dijete ili za više iste djece.

[D]oplatak se ne plaća u slučaju kad jedan od roditelja koristi naknadu za roditeljski dopust za isto dijete ili za više iste djece koja je predviđena u poglavlju VI. ove knjige ili kad koristi davanje izvan Luksemburga koje se plaća na temelju roditeljskog dopusta. [...]“

21

Sud je 19. ožujka 2013. pozvao njemačku vladu da pobliže navede osobito ciljeve i uvjete dodjele „Kindergelda“ i „Elterngelda“. Pismom od 17. travnja 2013. njemačka vlada dostavila je Sudu informacije u vezi s tim davanjima.

22

Prema navedenim informacijama, „Kindergeld“ je jedan od oblika novčane naknade obiteljskih troškova predviđenih u članku 31. Zakona o porezu na dohodak (Einkommensteuergesetz, u daljnjem tekstu: EStG).

23

Kao što to predviđa ta odredba, „Kindergeld“ nadoknađuje obiteljske troškove i jamči minimalnu razinu djetetove egzistencije.

24

Prema članku 62. stavku 1. EStG‑a, nositelj prava, u načelu roditelj, mora imati prebivalište ili uobičajeno boravište u Njemačkoj ili mora biti porezni obveznik bez ograničenja odnosno smatran takvim u Njemačkoj. Na temelju članka 63. stavka 1. EStG‑a, dijete mora imati prebivalište ili uobičajeno boravište u državi članici Europske unije, Švicarskoj, Islandu, Lihtenštajnu ili Norveškoj.

25

Primjenom članka 32. stavka 4. EStG‑a, dijete ima pravo na „Kindergeld“ bez dodatnih uvjeta do svojeg 18. rođendana, odnosno do svojeg 21. rođendana ako nije zaposleno i upisano je kao tražitelj zaposlenja pri nacionalnoj agenciji za zapošljavanje, odnosno do svojeg 25. rođendana ako se obrazuje ili obavlja priznatu volontersku službu, odnosno, konačno, bez dobnog ograničenja ako se zbog fizičkog ili mentalnog invaliditeta ne može brinuti samo o sebi.

26

„Kindergeld“ iznosi, primjenom članka 66. stavka 1. prve rečenice EStG‑a, 184 eura mjesečno za svako od prvo dvoje djece, 190 eura za treće dijete i 215 eura za svako sljedeće dijete, neovisno o dohocima i imovini članova obitelji.

27

U skladu s člankom 1. stavkom 1. saveznog zakona o „Elterngeldu“ i roditeljstvu (Bundeselterngeld- und Elternzeitgesetz, u daljnjem tekstu: BEEG), „Elterngeld“ može ostvariti svaka osoba koja ima prebivalište ili uobičajeno boravište u Njemačkoj, koja živi sa svojim djetetom pod istim krovom, brine se za to dijete i odgaja ga te ne obavlja profesionalnu djelatnost odnosno obavlja profesionalnu djelatnost na nepuno radno vrijeme. Na temelju članka 4. stavka 1. BEEG‑a, „Elterngeld“ se plaća od djetetova rođenja do njegovih 14 mjeseci.

28

Na temelju članka 2. stavka 1. BEEG‑a, „Elterngeld“ iznosi 67% dohotka od profesionalne djelatnosti obavljane prije djetetova rođenja. „Elterngeld“ se plaća do najvišeg mjesečnog iznosa od 1800 eura za svaki cijeli mjesec tijekom kojeg nositelji prava nisu ostvarivali dohotke od profesionalne djelatnosti.

29

Primjenom članka 2. stavka 2. prve rečenice BEEG‑a, u slučaju kad je dohodak od profesionalne djelatnosti prije djetetova rođenja u iznosu nižem od 1000 eura, navedeni postotak povećava se za 0,1% za svaka 2 eura svote koja odgovara razlici između tog iznosa i iznosa tog dohotka u ograničenju od 100%. Primjenom članka 2. stavka 2. druge rečenice BEEG‑a, u slučaju kad dohodak od profesionalne djelatnosti prije djetetova rođenja prelazi iznos od 1200 eura, postotak od 67% tog dohotka smanjuje se za 0,1% za svaka 2 eura svote koja odgovara razlici između iznosa navedenog dohotka i iznosa od 1200 eura u ograničenju od 65%. Na temelju članka 2. stavka 4. prve rečenice BEEG‑a, „Elterngeld“ iznosi najmanje 300 eura mjesečno i to, prema članku 2. stavku 4. drugoj rečenici BEEG‑a, čak i ako nositelj prava prije djetetova rođenja ne ostvaruje nikakav dohodak od profesionalne djelatnosti.

30

Na temelju članka 2.a stavka 1. prve rečenice BEEG‑a, ako nositelj prava živi pod istim krovom s dvoje djece koja još nemaju 3 godine ili s troje ili više djece koja još nemaju 6 godina, iznos „Elterngelda“ uvećava se za 10%, a to uvećanje ne može biti niže od minimalnog iznosa od 75 eura. Na temelju članka 2.a stavka 4. prve rečenice BEEG‑a, u slučaju višestrukih rođenja, iznos „Elterngelda“ uvećava se za 300 eura za drugo i svako dodatno dijete.

31

Gđa i g. Wiering borave sa svoje dvoje djece u Trieru (Njemačka). Iz spisa kojim raspolaže Sud proizlazi da je g. Wiering zaposlenik u Luksemburgu dok njegova supruga radi kao javni službenik u Njemačkoj.

32

G. Wiering zatražio je 12. listopada 2007. od CNPF‑a isplatu obiteljskih doplataka za svoje dvoje djece.

33

Upravno vijeće CNPF‑a odbilo je isplatiti gđi i g. Wieringu razlikovni dodatak koji se odnosi na obiteljske doplatke priznate za njihovo dvoje djece, koji odgovara razlici između davanja predviđenih luksemburškim pravom i onih isplaćenih na temelju zakonodavstva države članice njihovog boravišta, zbog toga što iznos potonjih, tj. „Kindergeld“ i „Elterngeld“, za razdoblje od 1. srpnja 2007. do 31. svibnja 2008. prelazi iznos davanja predviđenih luksemburškim pravom odnosno obiteljskih doplataka i doplatka za djecu.

34

Arbitražni savjet za socijalna osiguranja presudom od 31. srpnja 2009. utvrdio je da je tužba gđe i g. Wieringa protiv odluke upravnog vijeća CNPF‑a neutemeljena.

35

Visoki savjet za socijalnu sigurnost u postupku povodom žalbe gđe i g. Wieringa presudom od 16. ožujka 2011. preinačio je tu presudu i utvrdio da su gđa i g. Wiering imali pravo na isplatu razlikovnog dodatka za svoje dvoje djece za navedeno razdoblje. Visoki savjet za socijalnu sigurnost smatrao je da je „Elterngeld“ obiteljsko davanje koje se priznaje članu obitelji koji se brine o odgoju djece, a ne samoj djeci. Stoga je smatrao da se to davanje ne može uzeti u obzir pri utvrđivanju razlikovnog dodatka plativog zaposlenom radniku na temelju obiteljskih doplataka koji su priznati za njegovu djecu, nego je za utvrđenje tog razlikovnog dodatka potrebno uzeti u obzir samo obiteljska davanja priznata za istog člana obitelji, uz isključenje onih priznatih za druge članove obitelji.

36

CNPF uložio je kasacijsku žalbu protiv te presude navodeći četiri žalbena razloga. Drugi, treći i četvrti žalbeni razlog temelje se na povredama članka 10. stavka 1. točke (b) podtočke i. Uredbe br. 574/72 zbog odbijanja njegove primjene, članka 10. stavka 3. Uredbe br. 574/72 zbog pogrešnog tumačenja kao i članka 76. stavka 1. Uredbe br. 1408/71.

37

CNPF prigovara da je presuda visokog savjeta za socijalnu sigurnost povrijedila te odredbe jer prilikom izračuna razlikovnog dodatka nije uzela u obzir „Elterngeld‘.

38

Sud koji je uputio zahtjev ima dvojbe u vezi s pitanjem treba li pri izračunu razlikovnog dodatka uzeti u obzir samo obiteljska davanja iste vrste ili sva obiteljska davanja koja dobiva obitelj radnika migranta. U tim je uvjetima Cour de cassation odlučio prekinuti postupak i postaviti Sudu sljedeće prethodno pitanje:

„Treba li tijelo države mjesta rada nadležno za izračun razlikovnog dodatka koji će eventualno biti priznat, u skladu s člankom 1. točkom (u) podtočkom i., člankom 4. stavkom 1. točkom (h) i člankom 76. Uredbe [br. 1408/71] te člankom [10. stavkom 1. točkom (b) podtočkom i.] Uredbe [br. 574/72], uzeti u obzir sva davanja koja obitelj radnika migranta dobiva u državi boravišta, u predmetnom slučaju „Elterngeld“ i „Kindergeld“, predviđene njemačkim zakonodavstvom, kao obiteljska davanja iste vrste?“

39

Sud koji je uputio zahtjev svojim pitanjem u biti pita treba li članak 1. točku (u) podtočku i., članak 4. stavak 1. točku (h) i članak 76. Uredbe br. 1408/71 kao i članak 10. stavak 1. točku (b) podtočku i. Uredbe br. 574/72 tumačiti u smislu da je, u svrhu izračuna razlikovnog dodatka koji će eventualno biti priznat radniku migrantu u državi članici njegova zaposlenja, kao davanja iste vrste potrebno uzeti u obzir sva obiteljska davanja koja obitelj tog radnika dobiva na temelju zakonodavstva države članice boravišta, u predmetnom slučaju „Elterngeld“ i „Kindergeld“, koji su predviđeni njemačkim zakonodavstvom.

40

Uvodno treba podsjetiti da, iako je članak 73. Uredbe br. 1408/71, koji navodi da radnik na kojeg se primjenjuje zakonodavstvo države članice ima pravo za članove svoje obitelji koji imaju boravište u drugoj državi članici na obiteljska davanja koja su predviđena zakonodavstvom prethodne države kao da su imali boravište u toj državi, opće pravilo u području obiteljskih davanja, navedena odredba ipak nije apsolutno pravilo (vidjeti u tom smislu presudu Schwemmer, C‑16/09, EU:C:2010:605, t. 41. i 42.).

41

Naime, valja navesti da, u skladu s člankom 12. Uredbe br. 1408/71, ta uredba ne može omogućiti ostvarivanje kao ni očuvanje prava na nekoliko davanja iste vrste za jedno te isto razdoblje obveznog osiguranja.

42

Na taj način, kad postoji rizik od kumuliranja prava predviđenih zakonodavstvom države članice boravišta s pravima koja proizlaze iz zakonodavstva države članice zaposlenja, članku 73. navedene uredbe suprotstavljaju se njezina pravila i pravila Uredbe br. 574/72 o zabrani kumuliranja, osobito članak 76. Uredbe br. 1408/71 i članak 10. Uredbe br. 574/72 (vidjeti u tom smislu presudu Schwemmer, EU:C:2010:605, t. 43. i 44.).

43

Iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da u predmetu u glavnom postupku zakonodavstvo države članice boravišta gđe i g. Wieringa, tj. Savezne Republike Njemačke, otvara pravo na obiteljska davanja o kojima je riječ u glavnom postupku pod uvjetom prebivališta ili uobičajenog boravišta u toj državi članici, a ne „zbog obavljanja zanimanja“, kao što to radi svoje primjene zahtijeva članak 76. Uredbe br. 1408/71. Kad je posebno riječ o „Elterngeldu“, on se dodjeljuje osobito pod uvjetom prebivališta ili uobičajenog boravišta u Njemačkoj i pod uvjetom da se ne obavlja profesionalna djelatnost ili profesionalna djelatnost na puno radno vrijeme, a iznos tog davanja kao opće pravilo izračunava se s obzirom na prethodne profesionalne dohotke.

44

Stoga navedeni članak 76. nije primjenjiv na situaciju kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku (vidjeti u tom smislu presude Dodl i Oberhollenzer, C‑543/03, EU:C:2005:364, t. 53. i Schwemmer, EU:C:2010:605, t. 46.).

45

Nasuprot tome, slučaj u kojem pravo na obiteljska davanja u državi članici boravišta ne ovisi o uvjetima osiguranja, zaposlenja ili samozaposlenja, nego o uvjetu boravišta, sadržan je u članku 10. Uredbe br. 574/72.

46

Sukladno pravilu o zabrani kumuliranja iz članka 10. stavka 1. točke (a) te uredbe, doplatci koje plaća država članica zaposlenja imaju prednost pred doplatcima koje plaća država članica boravišta koji se zbog toga obustavljaju. Međutim, u slučaju obavljanja profesionalne djelatnosti u potonjoj državi, članak 10. stavak 1. točka (b) podtočka i. navedene uredbe propisuje obrnuto rješenje, odnosno pravo na doplatke koje plaća država članica boravišta ima prednost pred pravom na doplatke koje plaća država članica zaposlenja, koji se tako obustavljaju.

47

Sud je tako presudio da se, ako osoba koja skrbi o djeci, a posebno supružnik korisnika iz članka 73. Uredbe br. 1408/71, obavlja profesionalnu djelatnost u državi članici boravišta djece, pravo na doplatke predviđene navedenim člankom 73. obustavlja primjenom članka 10. Uredbe br. 574/72 do visine jednake iznosu doplataka iste vrste koje stvarno plaća država članica boravišta, i to koji god bio izravni korisnik obiteljskih doplataka određen zakonodavstvom države članice boravišta (vidjeti u tom smislu presude Dodl i Oberhollenzer, EU:C:2005:364, t. 59. kao i Weide, C‑153/03, EU:C:2005:428, t. 30.).

48

U tom se pogledu zainteresirane osobe zastupljene na raspravi slažu s tvrdnjom da gđa Wiering nije izgubila svoj status javnog službenika u Njemačkoj tijekom razdoblja u kojem je koristila „Elterngeld“, a što je na sudu koji je uputio zahtjev da provjeri. Ako je stvarno bio takav slučaj, u mjeri u kojoj bi se moglo smatrati da je gđa Wiering obavljala profesionalnu djelatnost u Njemačkoj tijekom dotičnog razdoblja, pravilo o zabrani kumuliranja primjenjivo na spor u glavnom postupku bio bi članak 10. stavak 1. točka (b) podtočka i. Uredbe br. 574/72.

49

Podložno provjeri suda koji je uputio zahtjev, iz navedenoga bi proizlazilo da je Savezna Republika Njemačka bila država članica primarno nadležna za plaćanje obiteljskih davanja gđi i g. Wieringu za razdoblje o kojem je riječ u glavnom postupku, na način da su potonji imali pravo samo na eventualnu isplatu razlikovnog dodatka na teret nadležne institucije države članice zaposlenja g. Wieringa, tj. CNPF‑a, jednakog razlici između iznosa davanja predviđenih luksemburškim pravom i iznosa dobivenih u Njemačkoj (vidjeti u tom smislu presudu McMenamin, C‑119/91, EU:C:1992:503, t. 26.).

50

Osim toga, valja navesti da kvalifikacija različitih davanja o kojima je riječ u glavnom postupku kao obiteljskih davanja nije bila dovedena u pitanje.

51

Nadalje valja utvrditi podrazumijeva li, kao što to navodi CNPF, članak 10. stavak 1. točka (b) podtočka i. Uredbe br. 574/72 uzimanje u obzir svih obiteljskih davanja koja se dobivaju u državi članici boravišta obitelji radnika migranta u okviru izračuna razlikovnog dodatka zatraženog u slučaju kao što je onaj u glavnom postupku.

52

Kao što je naveo nezavisni odvjetnik u točki 52. svog mišljenja, s obzirom na to da se članak 12. Uredbe br. 1408/71 nalazi u glavi I. te uredbe, koja se odnosi na opće odredbe, načela utvrđena tom odredbom primjenjuju se na pravila o prioritetu u slučaju kumuliranja prava na obiteljska davanja ili obiteljske doplatke navedene kako u članku 76. navedene uredbe tako i u članku 10. Uredbe br. 574/72.

53

Valja navesti da na temelju članka 12. Uredbe br. 1408/71 nedopuštenu kumulaciju predstavlja samo pravo na nekoliko davanja iste vrste za jedno te isto razdoblje.

54

U tom pogledu iz sudske prakse Suda proizlazi da se davanja socijalne sigurnosti, neovisno o vlastitim obilježjima različitih nacionalnih zakonodavstava, moraju smatrati kao da su iste vrste kad su njihov predmet, svrha, osnovica za izračun i uvjeti za dodjelu identični. Nasuprot tome, obična formalna obilježja ne mogu se smatrati bitnim elementima pri klasifikaciji davanja (vidjeti osobito presude Valentini, 171/82, EU:C:1983:189, t. 13. i Knoch, C‑102/91, EU:C:1992:303, t. 40.).

55

Sud je ipak pobliže naveo da, s obzirom na mnogobrojne razlike koje postoje između nacionalnih režima socijalne sigurnosti, zahtijevanje potpune sličnosti osnovica za izračun i uvjeta dodjele imalo bi za posljedicu to da bi primjena zabrane kumuliranja iz članka 12. Uredbe br. 1408/71 bila znatno smanjena. Takav učinak išao bi protiv cilja takve zabrane, odnosno izbjegavanja nedopuštenih kumuliranja socijalnih davanja (vidjeti presudu Knoch, EU:C:1992:303, t. 42.).

56

Sud je također presudio da iz teksta navedene odredbe proizlazi da kumuliranje postoji ne samo kad jedna osoba ima istodobno pravo na dva različita obiteljska davanja nego također kad prava na takva davanja postoje za dvije različite osobe, u predmetnom slučaju dvoje roditelja, u korist istog djeteta. Naime, smisao odredaba Uredbe br. 1408/71 koje uređuju kumuliranje obiteljskih davanja i rješenja predviđena u slučaju kumuliranja pokazuju da je svrha odredbe o kojoj je riječ sprečavanje toga da neposredni korisnik obiteljskog davanja, tj. radnik, kao i posredni korisnici obiteljskog davanja, tj. članovi obitelji radnika, mogu istodobno koristiti dva davanja iste vrste (vidjeti u tom smislu presudu Dammer, C‑168/88, EU:C:1989:652, t. 10. i 12.).

57

Valja dodati da Uredba br. 1408/71, s jedne strane, predviđa „obiteljska davanja“ definirana u članku 1. točki (u) podtočki i. navedene uredbe i, s druge strane, „obiteljske doplatke“ koji predstavljaju kategoriju „obiteljskih davanja“ i koji su definirani u članku 1. točki (u) podtočki ii. iste uredbe.

58

Iz prethodnih razmatranja slijedi da različita obiteljska davanja koja može koristiti radnik migrant na temelju zakonodavstva države članice zaposlenja i obiteljska davanja koja dobiva taj radnik ili članovi njegove obitelji na temelju zakonodavstva države članice boravišta nisu nužno davanja „iste vrste“ u smislu članka 12. Uredbe br. 1408/71.

59

Naime, iako su ta obiteljska davanja, sukladno članku 1. točki (u) podtočki i. te uredbe, namijenjena podmirenju obiteljskih troškova, ona ipak nemaju nužno posve isti specifičan predmet ili ista obilježja ili korisnike.

60

Nadalje, samo neka od njih predstavljaju obiteljske doplatke u smislu članka 1. točke (u) podtočke ii. navedene uredbe.

61

Na taj način, radi primjene pravila o zabrani kumuliranja, predviđenog u članku 10. stavku 1. točki (b) podtočki i. Uredbe br. 574/72, u okviru izračuna razlikovnog dodatka koji će eventualno biti priznat radniku migrantu u njegovoj državi članici zaposlenja, među različitim obiteljskim davanjima na koja taj radnik ima pravo na temelju zakonodavstva države članice zaposlenja i davanja koja navedeni radnik ili članovi njegove obitelji dobivaju na temelju zakonodavstva države članice boravišta valja razlikovati ona davanja koja su „iste vrste“ u smislu članka 12. Uredbe br. 1408/71 uzimajući u obzir njihov predmet, svrhu, osnovicu za izračun, uvjete za dodjelu kao i korisnike.

62

S obzirom na ove elemente, u krajnjoj je liniji na sudu koji je uputio zahtjev, koji je jedini nadležan za ocjenu činjenica spora u glavnom postupku i za tumačenje nacionalnog zakonodavstva, provjera može li se smatrati da je „Elterngeld“ iste vrste kao luksemburški obiteljski doplatci i može li se, dakle, uzeti u obzir za izračun razlikovnog dodatka koji će eventualno biti priznat gđi i g. Wieringu (vidjeti u tom smislu presudu Ottica New Line di Accardi Vincenzo, C‑539/11, EU:C:2013:591, t. 48. i navedenu sudsku praksu).

63

Međutim, pozvan na davanje korisnog odgovora sudu koji je uputio zahtjev, Sud je ovlašten dati naznake koje proizlaze iz spisa predmeta u glavnom postupku kao i podnesenih pisanih i usmenih očitovanja, a koje će omogućiti tom sudu da donese odluku (vidjeti presudu Ottica New Line di Accardi Vincenzo, EU:C:2013:591, t. 49. i navedenu sudsku praksu).

64

Iako se u predmetu u glavnom postupku ne osporava da su luksemburški obiteljski doplatci iste vrste kao „Kindergeld“, gđa i g. Wiering ipak u biti navode da navedeni obiteljski doplatci nisu davanja iste vrste kao „Elterngeld“. „Elterngeld“, dakle, ne bi trebao biti uzet u obzir u okviru izračuna razlikovnog dodatka koji g. Wiering traži od CNPF‑a.

65

U tom pogledu, iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da davanja kao što su „Kindergeld“i luksemburški obiteljski doplatci omogućuju roditeljima pokrivanje troškova povezanih s djetetovim potrebama i odobravaju se ne uzimajući u obzir dohotke ili imovinu članova obitelji ni moguću profesionalnu djelatnost roditelja. Čini se da krajnji korisnik tih davanja nisu roditelji nego sâmo dijete. Nadalje, čini se da navedena davanja predstavljaju periodična novčana davanja koja se priznaju isključivo s obzirom na broj djece i njihovu dob na način da ih je moguće kvalificirati kao „obiteljske doplatke“ u smislu članka 1. točke (u) podtočke ii. Uredbe br. 1408/71.

66

Kad je riječ o „Elterngeldu“, kao što je to naveo nezavisni odvjetnik u točki 66. svog mišljenja, iz spisa kojim Sud raspolaže proizlazi da se takvo davanje u više pogleda razlikuje od davanja kao što su „Kindergeld“ i luksemburški obiteljski doplatci što se tiče, s jedne strane, njihovih ciljeva i obilježja te, s druge strane, njihovih korisnika.

67

Naime, prema informacijama koje je dostavila njemačka vlada, „Elterngeld“ ima za cilj pomoć obiteljima u održavanju njihovih egzistencijalnih uvjeta dok se roditelji primarno posvećuju svojoj djeci. „Elterngeld“ u biti ima cilj pridonijeti održavanju tih egzistencijalnih uvjeta u slučaju privremenog prestanka, u potpunosti ili djelomično, profesionalne djelatnosti roditelja zbog potreba odgoja njihove djece u ranom djetinjstvu.

68

Na taj način roditelj koji skrbi za dijete koji ne obavlja profesionalnu djelatnost ili koji prekida ili smanjuje tu djelatnost tijekom prve djetetove godine koristi, s obzirom na, ako je primjenjivo, svoje dohotke prethodne tom prekidu ili smanjenju, naknadu za gubitak dohodaka koja je namijenjena održavanju egzistencijalnih uvjeta svoje obitelji. Bitno je navesti da iznos „Elterngelda“ iznosi, kao opće pravilo, 67% prethodne plaće, a ne može prelaziti 1800 eura mjesečno.

69

Čini se, dakle, da je cilj davanja kao što je „Elterngeld“ omogućavanje roditelju da u tim okolnostima radi održavanja egzistencijalnih uvjeta svoje obitelji koristi doprinos čiji je iznos vezan, kao opće pravilo, uz dohotke koje je osiguravala njegova prethodna profesionalna djelatnost.

70

Na taj način, suprotno „Kindergeldu“ i luksemburškim obiteljskim doplatcima, „Elterngeld“ se ne odobrava isključivo s obzirom na broj djece i njihovu dob. Iako su neki od uvjeta njegova dodjeljivanja povezani s postojanjem djeteta i njegovom dobi, on se u načelu računa s obzirom na plaću koja se dobivala prije prekida profesionalne djelatnosti roditelja koji osigurava skrb o djetetu. Njegov je iznos samo uvećan ako je obitelj brojna ili u slučaju višestrukih rođenja.

71

Dakle, iako davanje kao što je „Elterngeld“ predstavlja „obiteljsko davanje“ u smislu članka 1. točke (u) podtočke i. Uredbe br. 1408/71 (vidjeti analogijom presudu Kuusijärvi, C‑275/96, EU:C:1998:279, t. 60.), ono se ipak ne može kvalificirati kao „obiteljski doplatak“ u smislu članka 1. točke (u) podtočke ii. te uredbe.

72

Osim toga, valja navesti da je u predmetu u glavnom postupku CNPF u izračun razlikovnog dodatka također uključio doplatak za djecu. Doista, kao što je nezavisni odvjetnik naveo u točkama 34. i 74. svog mišljenja te uz rezervu provjere suda koji je uputio zahtjev, gđa Wiering nije zatražila korištenje tog davanja i nije sigurno, s obzirom na članak 304. luksemburškog Zakonika o socijalnoj sigurnosti, da bi na njega imala pravo.

73

U tom pogledu valja pobliže navesti da, čak i pod pretpostavkom da se za navedeno davanje može smatrati da je iste vrste kao i luksemburški obiteljski doplatci, u svakom slučaju iz sudske prakse proizlazi da nije dovoljno, primjerice, to da su takva davanja priznata u državi članici boravišta dotičnog djeteta i da usporedno postoji samo mogućnost priznavanja u drugoj državi članici gdje radi jedan od roditelja tog djeteta, a kako bi se moglo smatrati da u određenom slučaju postoji kumuliranje pravâ na obiteljska davanja (vidjeti presudu Schwemmer, EU:C:2010:605, t. 52.).

74

Sud je tako smatrao, u kontekstu članka 10. Uredbe br. 574/72, da se obiteljska davanja mogu smatrati priznatima na temelju zakonodavstva države članice ako zakon te države prizna pravo na plaćanje davanja u korist člana obitelji koji radi u toj državi. Nužno je, dakle, da zainteresirana osoba ispunjava sve uvjete što se tiče oblika i sadržaja koje nameće unutarnje zakonodavstvo te države kako bi mogla koristiti to pravo, a među kojima može biti, ako je primjenjivo, uvjet da je prethodni zahtjev podnesen s ciljem plaćanja takvih davanja (vidjeti presudu Schwemmer, EU:C:2010:605, t. 53.).

75

Stoga, čak i pod pretpostavkom da se može smatrati da je doplatak za djecu iste vrste kao luksemburški obiteljski doplatci, u slučaju da uvjeti nametnuti luksemburškim pravom za korištenje doplatka za djecu nisu ispunjeni u predmetu u glavnom postupku, navedeno davanje ne može se uzeti u obzir za izračun razlikovnog dodatka koji će eventualno biti priznat gđi i g. Wieringu.

76

S obzirom na cjelokupna prethodna razmatranja, na postavljeno pitanje valja odgovoriti da članak 1. točku (u) podtočku i. i članak 4. stavak 1. točku (h) Uredbe br. 1408/71 kao i članak 10. stavak 1. točku (b) podtočku i. Uredbe br. 574/72 treba tumačiti u smislu da se, u situaciji kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, u svrhu izračuna razlikovnog dodatka koji će eventualno biti priznat radniku migrantu u državi članici njegova zaposlenja ne moraju uzeti u obzir sva obiteljska davanja koja obitelj tog radnika dobiva na temelju zakonodavstva države članice boravišta, s obzirom na to da, podložno provjeri suda koji je uputio zahtjev, u smislu članka 12. Uredbe br. 1408/71, „Elterngeld“ predviđen njemačkim zakonodavstvom nije iste vrste kao „Kindergeld“ predviđen tim zakonodavstvom i obiteljski doplatci predviđeni luksemburškim zakonodavstvom.

77

Budući da ovaj postupak ima značaj prethodnog pitanja za stranke glavnog postupka pred sudom koji je uputio zahtjev, na tom je sudu da odluči o troškovima postupka. Troškovi podnošenja očitovanja Sudu, koji nisu troškovi spomenutih stranaka, ne nadoknađuju se.

Slijedom navedenoga, Sud (peto vijeće) odlučuje:

Članak 1. točku (u) podtočku i. i članak 4. stavak 1. točku (h) Uredbe Vijeća (EEZ) br. 1408/71 od 14. lipnja 1971. o primjeni sustava socijalne sigurnosti na zaposlene osobe, samozaposlene osobe i članove njihovih obitelji koji se kreću unutar Zajednice, u verziji izmijenjenoj Uredbom Vijeća (EZ) br. 118/97 od 2. prosinca 1996., kako je izmijenjena Uredbom Vijeća (EZ) br. 1606/98 od 29. lipnja 1998., kao i članak 10. stavak 1. točku (b) podtočku i. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 574/72 od 21. ožujka 1972. o utvrđivanju postupka provedbe Uredbe (EEZ) br. 1408/71, u verziji izmijenjenoj i ažuriranoj Uredbom br. 118/97, treba tumačiti u smislu da se, u situaciji kao što je ona o kojoj je riječ u glavnom postupku, u svrhu izračuna razlikovnog dodatka koji će eventualno biti priznat radniku migrantu u državi članici njegova zaposlenja ne moraju uzeti u obzir sva obiteljska davanja koja obitelj tog radnika dobiva na temelju zakonodavstva države članice boravišta, s obzirom na to da, podložno provjeri suda koji je uputio zahtjev, u smislu članka 12. Uredbe br. 1408/71, „Elterngeld“ predviđen njemačkim zakonodavstvom nije iste vrste kao „Kindergeld“ predviđen tim zakonodavstvom i obiteljski doplatci predviđeni luksemburškim zakonodavstvom.