PRESUDA SLUŽBENIČKOG SUDA
EUROPSKE UNIJE (puni sastav)

11. prosinca 2013.(*)

„Javna služba – Dužnosnici –Mirovine – Prijenos mirovinskih prava koja su stečena u nacionalnom sustavu mirovinskog osiguranja – Uredba o usklađenju stope doprinosa za mirovinsko osiguranje sa sustavom mirovinskog osiguranja Unije – Prilagodba aktuarske vrijednosti – Potreba donošenja općih provedbenih odredbi – Vremenska primjena novih općih provedbenih odredbi – Povlačenje prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža – Zakonitost – Uvjeti“

U predmetu F‑130/11,      

povodom tužbe podnesene na temelju članka 270. UFEU-a, primjenjivog na Ugovor o EZAE-u na temelju članka 106.a tog ugovora,

Marco Verile, dužnosnik Europske komisije, s adresom u Cadrezzateu (Italija),

Anduela Gjergji, članica ugovornog osoblja Izvršne agencije za transeuropsku prometnu mrežu, s adresom u Bruxellesu (Belgija),

koje zastupaju D. Abreu Caldas, A. Coolen, J.-N. Louis, É. Marchal i S. Orlandi, odvjetnici,

tužitelji,

protiv

Europske komisije, koju zastupaju D. Martin i J. Baquero Cruz, u svojstvu agenata,

tuženik,

SLUŽBENIČKI SUD (puni sastav),

u sastavu: S. Van Raepenbusch, predsjednik, M. I. Rofes i Pujol, predsjednica vijeća, E. Perillo (izvjestitelj), R. Barents i K. Bradley, suci,

tajnik: J. Tomac, administrator,

uzimajući u obzir pisani postupak i nakon rasprave održane 24. travnja 2013.,

donosi sljedeću

Presudu

1        Tužbom koja je zaprimljena u tajništvu Službeničkog suda 2. prosinca 2011. M. Verile i A. Gjergji pokrenuli su ovaj postupak kojim traže poništenje odluka od 20. i 19. svibnja 2011. kojima je Europska komisija povukla prvi prijedlog donesen povodom njihova zahtjeva o priznanju godina mirovinskog staža u mirovinskom sustavu Unije i kojima ih je pojedinačno izvijestila o novom obračunu godina mirovinskog staža povodom prijenosa mirovinskih prava koja su stekli u nacionalnim mirovinskim sustavima prije stupanja u službu Komisije.

 Pravni okvir

2        Članak 83.a Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europske unije (u daljnjem tekstu: Pravilnik) glasi kako slijedi:

„1. Sustav mirovinskog osiguranja održava se u ravnoteži u skladu s detaljnim pravilima navedenima u Prilogu XII. [Pravilniku].

[…]

3. Tijekom aktuarske procjene koja se svakih pet godina provodi u skladu s Prilogom XII. [Pravilniku] i radi osiguranja ravnoteže u sustavu, Vijeće [Europske unije] odlučuje o stopi doprinosa i svim promjenama u vezi s dobi umirovljenja.

4. Svake godine Komisija predstavlja Vijeću ažuriranu aktuarsku procjenu u skladu s člankom 1. stavkom 2. Priloga XII. [Pravilniku]. U slučaju kada razlika između trenutačne stope doprinosa i stope potrebne za održavanje aktuarske ravnoteže iznosi najmanje 0,25 poena, Vijeće razmatra treba li prilagoditi stopu u skladu s odredbama utvrđenima u Prilogu XII. [Pravilniku].

[…]“.

3        Članak 84. Pravilnika propisuje:

„Detaljna pravila kojima se uređuje prethodno navedeni sustav mirovinskog osiguranja navedena su u Prilogu VIII. [Pravilniku].“

4        Članak 110. stavak 1. Pravilnika predviđa:

„Opće odredbe o provedbi ovog Pravilnika o osoblju donosi svaka institucija nakon savjetovanja s vlastitim odborom osoblja i odborom za Pravilnik o osoblju. […]“

5        Članak 8. Priloga VIII. Pravilniku prije stupanja na snagu Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1324/2008 od 18. prosinca 2008. o usklađenju stope doprinosa sa sustavom mirovinskog osiguranja Unije dužnosnika i ostalih službenika Europskih zajednica počevši od 1. srpnja 2008. (SL L 345, str. 17.) predviđao je:

„Aktuarska protuvrijednost starosne mirovine definira se kao kapitalizirana vrijednost prava koja dužnosnik ostvaruje, obračunata na temelju tablice mortaliteta iz članka 9. Priloga XII. [Pravilniku] i godišnje kamatne stope od 3,5 %, koja može biti revidirana u skladu s pravilima utvrđenima člankom 10. Priloga XII. [Pravilniku].“ [neslužbeni prijevod]

6        Članak 2. Uredbe br. 1324/2008 u odnosu na to je propisivao:

„S pravnim učinkom od 1. siječnja 2009., kamatna stopa iz članka 4. stavka 1. i članka 8. Priloga VIII. Pravilniku […] određuje se u visini od 3,1 %.“

7        Sukladno članku 11. stavku 1. Priloga VIII. Pravilniku:

„Dužnosnik koji napusti službu Unije kako bi:

–        stupio u službu državne uprave, nacionalne ili međunarodne organizacije koja je sklopila sporazum s Unijom,

[…]

ima pravo na to da mu se aktuarska protuvrijednost njegovih prava na starosnu mirovinu koje je stekao u Uniji, ažurirana na stvarni datum prijenosa prenese u mirovinski fond predmetne uprave ili organizacije […].“

8        Suprotno tomu, sukladno stavku 2. članka 11. Priloga VIII. Pravilniku:

„Dužnosnik koji stupi u službu Unije nakon što je:

–        napustio službu državne uprave, nacionalne ili međunarodne organizacije,

[…]

ima pravo, nakon što ga se imenuje na stalno radno mjesto, ali prije nego što ispuni uvjete za isplatu starosne mirovine […], na to da se Uniji isplati kapitalizirana vrijednost mirovinskih prava koje je stekao na temelju tog prethodnog radnog odnosa, ažurirana na stvarni datum prijenosa.

U tom slučaju institucija za koju dužnosnik radi, uzimajući u obzir osnovnu plaću i dob dužnosnika te devizni tečaj na datum podnošenja zahtjeva za prijenos, utvrđuje na temelju općih provedbenih uredaba broj godina mirovinskog staža koji će mu se priznati u okviru mirovinskog sustava Unije s obzirom na prethodni staž i na temelju prenesene kapitalizirane vrijednosti, nakon što se odbije iznos koji predstavlja povećanje vrijednosti kapitala od datuma podnošenja zahtjeva za prijenos sredstava do stvarnog datuma prijenosa.

Dužnosnik može iskoristiti ovu mogućnost samo jedanput za pojedinu državu članicu i pojedini mirovinski fond.“

9        Odlukom C(2004) 1588 od 28. travnja 2004., koja je objavljena u Upravnim obavijestima br. 60 od 9. lipnja 2004., Komisija je usvojila opće provedbene odredbe za članke 11. i 12. Priloga VIII. Pravilniku o prijenosu mirovinskih prava (u daljnjem tekstu: Opće provedbene odredbe iz 2004.). Opće provedbene odredbe iz 2004. upućivale su na dvije tablice aktuarske vrijednosti, koje su sadržane u dvama prilozima, i to Prilogu 1. o aktuarskim vrijednostima (V1) obračunatim na temelju parametara predviđenih u Prilogu XII. Pravilniku za obračun aktuarske protuvrijednosti koja je prenosiva na temelju članka 11. stavka 2. i članka 12. Priloga VIII. Pravilniku te Prilogu 2. o aktuarskim vrijednostima (V2) obračunatim na temelju parametara predviđenih u Prilogu XII. Pravilniku za izračun godina mirovinskog staža na temelju članka 11. stavaka 2. i 3. Priloga VIII. Pravilniku.

10      Aktuarske vrijednosti V1 i V2 koje su obračunate s obzirom na dob osoblja na dan podnošenja zahtjeva i na temelju parametara predviđenih u Prilogu XII. Pravilniku su istovjetne.

11      Odlukom C(2011) 1278 od 3. ožujka 2011., koja sadrži opće odredbe za provedbu članaka 11. i 12. Priloga VIII. Pravilniku u odnosu na prijenos mirovinskih prava i koja je objavljena u Upravnim obavijestima br. 17 od 28. ožujka 2011., Komisija je stavila izvan snage Opće provedbene odredbe iz 2004. te je usvojila nove opće provedbene odredbe za članke 11. i 12. Priloga VIII. Pravilniku (u daljnjem tekstu: Opće provedbene odredbe iz 2011.).

12      Opće provedbene odredbe iz 2011. stupile su na snagu 1. travnja 2011., a u njihovu članku 9. navedeno je kako slijedi:

„Ove opće provedbene odredbe […] stupaju na snagu prvog dana u mjesecu nakon dana njihove objave u [Upravnim obavijestima].

One izmjenjuju i zamjenjuju [Opće provedbene odredbe iz 2004.].

Međutim [Opće provedbene odredbe iz 2004.] i dalje se primjenjuju na prijenose mirovinskih prava iz članka 11. stavka 1. i članka 12. Priloga VIII. Pravilniku u slučaju prestanka službe prije [1. siječnja] 2009. One se također i dalje primjenjuju na postupke službenika čiji su zahtjevi za prijenos na temelju članka 11. stavaka 2. i 3. Priloga VIII. Pravilniku zaprimljeni prije [1. siječnja] 2009.

Koeficijenti za pretvaranje […] predviđeni u Prilogu I. primjenjuju se počevši od [1. siječnja] 2009. Ti koeficijenti za pretvaranje bit će izmijenjeni po samom zakonu prilikom prilagodbe kamatne stope navedene u članku 8. Priloga VIII. Pravilniku.“

13      Za razliku od Općih provedbenih odredbi iz 2004., Prilog 1. Općim provedbenim odredbama iz 2011. sadrži samo jednu tablicu u kojoj su navedene aktuarske vrijednosti, koje se ondje nazivaju „koeficijenti za pretvaranje“, koje valja primijeniti za obračun prenosive aktuarske protuvrijednosti kao i za obračun godina mirovinskog staža. Ti koeficijenti za pretvaranje, koji su također obračunati s obzirom na dob osoblja na dan podnošenja zahtjeva i na temelju parametara predviđenih u Prilogu XII. Pravilniku, veći su od aktuarskih vrijednosti V1 i V2 navedenih u prilozima 1. i 2. Općim provedbenim odredbama iz 2004.

 Činjenice iz kojih proizlazi spor

 M. Verile

14      M. Verile, dužnosnik u Zajedničkom istraživačkom centru Komisije u Ispri (Italija), zatražio je 17. studenoga 2009. prijenos mirovinskih prava koja je ostvario u Luksemburgu prije stupanja u službu Komisije i koja odgovaraju nacionalnim uplatama izvršenima od 1. srpnja 1999. do 31. ožujka 2007.

15      Obaviješću od 5. svibnja 2010. nadležna služba Komisije, u konkretnom slučaju Ured za upravljanje individualnim materijalnim pravima i njihovu isplatu (PMO), Odjel za mirovine, Sektor za prijenose (u daljnjem tekstu: PMO 4), uputila je M. Verileu prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža u kojemu je navedeno da mu na temelju prijenosa mirovinskih prava stečenih u Luksemburgu pripada sedam godina i devet mjeseci mirovinskog staža. Višak kapitalizirane vrijednosti, koji iznosi 58.557,18 eura i koji se ne može preračunati u godine mirovinskog staža, mora se isplatiti M. Verileu u slučaju konačnog prijenosa njegovih prava na mirovinu.

16      Dana 7. svibnja 2010. M. Verile prihvatio je prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža od 5. svibnja 2010. potpisujući ga. PMO 4 zaprimio je potpisani prijedlog 18. svibnja 2010.

17      Dana 20. svibnja 2011., nakon stupanja na snagu Općih provedbenih odredbi iz 2011., PMO 4 dostavio je M. Verileu novi prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža uz popratnu obavijest u kojoj se objašnjava da se novim prijedlogom „poništava i zamjenjuje“ prethodni prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža. Prema tom novom prijedlogu za priznanje godina mirovinskog staža koeficijenti za pretvaranje koji su primijenjeni u prvom prijedlogu za priznanje godina mirovinskog staža su „zastarjeli“ i „bez pravnog temelja od 1. siječnja 2009.“ zato što je tog dana stupila na snagu kamatna stopa kako je određena Uredbom br. 1324/2008. Ta je kamatna stopa zapravo jedan od elemenata koji ulazi u obračun koeficijenata za pretvaranje koji se primjenjuju za pretvaranje ranije stečenih mirovinskih prava u godine mirovinskog staža koje valja priznati. Slijedom toga, prvi prijedlog za priznanje valja „smatrati ništavim i nepostojećim“. Na temelju koeficijenata za pretvaranje koji su određeni u Općim provedbenim odredbama iz 2011., broj godina mirovinskog staža koje valja priznati nije izmijenjen, već je višak kapitalizirane vrijednosti koji valja isplatiti umanjen s 58.557,18 eura na 9200,77 eura.

18      Dana 17. lipnja 2011. M. Verile prihvatio je drugi prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža potpisujući ga. PMO 4 zaprimio je potpisani drugi prijedlog 24. lipnja 2011.

19      Unatoč tome, 26. srpnja 2011. M. Verile podnio je žalbu na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika kojom od tijela za imenovanja (u daljnjem tekstu: AIPN) traži da zanemari drugi prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža i da provede prijenos njegovih mirovinskih prava ne na temelju Općih provedbenih odredbi iz 2011. već na temelju općih provedbenih odredbi koje su bile primjenjive na dan podnošenja njegova zahtjeva za prijenos odnosno Općih provedbenih odredbi iz 2004.

20      Odlukom od 19. kolovoza 2011., koju je M. Verile primio 29. kolovoza iste godine, AIPN je odbio navedenu žalbu.

 A. Gjergji

21      A. Gjergji članica je ugovornog osoblja u Izvršnoj agenciji za transeuropsku prometnu mrežu sa sjedištem u Bruxellesu (Belgija). Dana 1. srpnja 2009. zatražila je prijenos mirovinskih prava koja je stekla u Belgiji prije stupanja u službu u navedenoj agenciji sukladno nacionalnim uplatama izvršenima od 1998. do 2004.

22      Obaviješću od 30. srpnja 2010. nadležna služba Komisije, u konkretnom slučaju PMO 4, uputila je A. Gjergji prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža u kojemu je navedeno da na temelju prijenosa mirovinskih prava stečenih u Belgiji proizlazi pet godina, pet mjeseci i dva dana mirovinskog staža. Višak kapitalizirane vrijednosti, koji iznosi 13.143,08 eura i koji se ne može preračunati u godine mirovinskog staža, mora se isplatiti A. Gjergji u slučaju konačnog prijenosa njezinih prava na mirovinu.

23      Dana 7. rujna 2010. A. Gjergji prihvatila je prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža od 30. srpnja 2010. potpisujući ga. PMO 4 zaprimio je potpisani prijedlog 16. rujna iste godine.

24      Dana 19. svibnja 2011., nakon stupanja na snagu Općih provedbenih odredbi iz 2011., PMO 4 dostavio je A. Gjergji novi prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža uz popratnu obavijest koja sadrži iste navode kao i obavijest upućena A. Verileu, s time da se mirovinski staž koji valja priznati smanjuje s pet godina, pet mjeseci i dva dana na četiri godine, deset mjeseci i sedamnaest dana te se ne priznaje višak kapitalizirane vrijednosti za isplatu.

25      Dana 23. rujna 2011. A. Gjergji prihvatila je taj drugi prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža potpisujući ga.

26      U međuvremenu je A. Gjergji, unatoč tome, 27. srpnja 2011. podnijela žalbu protiv drugog prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža na temelju članka 90. stavka 2. Pravilnika. Žalba A. Gjergji također je sadržavala zahtjev utemeljen na članku 90. stavku 1. Pravilnika kojim traži da se prijenos njezinih mirovinskih prava stečenih u Belgiji provede na temelju prvog prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža u kojem su primijenjeni parametri iz Općih provedbenih odredbi iz 2004.

27      Odlukom od 22. kolovoza 2011. tijelo ovlašteno za sklapanje ugovora o radu odbilo je žalbu A. Gjergji kao i njezin zahtjev utemeljen na članku 90. stavku 1. Pravilnika.

 Tužbeni zahtjevi stranaka i postupak

28      Tužitelji, svaki za sebe, zahtijevaju da Službenički sud:

–        poništi drugi prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža,

–        poništi odluku o odbijanju žalbe,

–        naloži Komisiji snošenje troškova.

29      Komisija zahtijeva da Službenički sud:

–        proglasi tužbu nedopuštenom i u svakom slučaju neosnovanom,

–        naloži tužiteljima snošenje troškova.

30      Dopisom od 28. siječnja 2013. Službenički je sud u okviru mjera upravljanja postupkom zatražio od stranaka pojašnjenja glede određenih dijelova njihovih podnesaka i dostavu različitih dokumenata. Stranke su u odnosu na te mjere postupile u skladu sa zahtjevima Službeničkog suda.

31      Predmet, koji je prvotno dodijeljen trećem vijeću Službeničkog suda, upućen je na odlučivanje punom sastavu Službeničkog suda, o čemu su stranke izviještene dopisom tajništva od 8. veljače 2013. koji se sastoji od poziva na raspravu i dostave pripremnog izvještaja za raspravu.

 Pravo

 Predmet tužbe

32      Valja podsjetiti da zahtjevi za poništenje koji su formalno podneseni protiv odluke o odbijanju žalbe, u slučaju kada te odluke nemaju autonoman sadržaj, imaju za učinak osporavanje pred Službeničkim sudom akta protiv kojeg je podnesena žalba (presuda Suda od 17. siječnja 1989., Vainker/Parlement, 293/87, t. 8.).

33      U konkretnom slučaju odluke o odbijanju žalbi samo potvrđuju druge prijedloge za priznanje godina mirovinskog staža od 20. svibnja 2011. u odnosu na M. Verilea i od 19. svibnja 2011. u odnosu na A. Gjergji (u daljnjem tekstu: drugi prijedlozi za priznanje godina mirovinskog staža). Tužbe se stoga imaju smatrati kao da su usmjerene protiv samih prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža.

 Dopuštenost tužbe

 Argumenti stranaka

34      Komisija smatra da je tužba nedopuštena jer je usmjerena protiv drugih prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža koji nisu akti kojima se nanosi šteta.

35      Prema Komisiji, upravni postupak koji se odnosi na postupanje povodom zahtjeva za prijenos mirovinskih prava stečenih u nacionalnom mirovinskom sustavu sastoji se od pet stadija: kao prvo, zahtjeva zainteresiranog dužnosnika ili službenika za prijenos; kao drugo, prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža u kojem je određen broj godina koje se mogu priznati u mirovinski sustav Unije, koji Komisija upućuje zainteresiranoj osobi; kao treće, prihvaćanja ili odbijanja navedenog prijedloga od zainteresirane osobe; kao četvrto, u slučaju da zainteresirana osoba prihvati prijedlog, zahtjeva za prijenos kapitalizirane vrijednosti koja odgovara pravima na mirovinu stečenima u nacionalnom sustavu mirovinskog osiguranja, koji Komisija upućuje nadležnom nacionalnom tijelu; kao peto, donošenja odluke kojom se konačno utvrđuje broj godina mirovinskog staža koji se priznaje dužnosniku ili službeniku, koja mu se dostavlja samo nakon što Komisija zaprimi uplatu od predmetnih nacionalnih ili međunarodnih mirovinskih fondova kapitalizirane vrijednosti koja odgovara ranije stečenim pravima na mirovinu.

36      U odnosu na izloženi tijek upravnog postupka o postupanju sa zahtjevima za prijenos prava na mirovinu, koji tužitelji ne osporavaju, mirovinski staž koji proizlazi iz prijedloga koji je upućen zainteresiranoj osobi, prema stavu Komisije, postaje konačan tek nakon što predmetni nacionalni ili međunarodni mirovinski fondovi uplate kapitaliziranu vrijednost ranije stečenih mirovinskih prava na bankovni račun Komisije. Odluka koja se donosi u petom stadiju spomenutog upravnog postupka stoga je jedina koja nanosi štetu dužnosniku ili službeniku koji je podnio zahtjev za prijenos mirovinskih prava stečenih prije njegova stupanja u službu Unije. Slijedom toga, Komisija zaključuje da je prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža, koji odgovara drugom stadiju predmetnog upravnog postupka, pripremni akt čiji je cilj samo pripremanje konačne odluke o priznanju mirovinskog staža. Konkretno, to bi bio slučaj s drugim prijedlozima za priznanje godina mirovinskog staža koji su predmet spora.

 Ocjena Službeničkog suda

37      Valja prije svega podsjetiti da je cilj sustava prijenosa prava na mirovinu, kako je predviđen u članku 11. stavku 2. Priloga VIII. Pravilniku, koji omogućuje usklađeno djelovanje između nacionalnih sustava i mirovinskog sustava Unije, olakšati prelazak nacionalnih, javnih ili privatnih, kao i međunarodnih zaposlenika u službu Unije i osigurati Uniji najbolju mogućnost izbora kvalificiranog osoblja koje već ima prikladno radno iskustvo (rješenje Suda od 9. srpnja 2010., Ricci, C‑286/09 i C‑287/09, t. 28. i navedena sudska praksa).

38      U tom kontekstu Prvostupanjski sud posebno je bio u prilici navesti da su prijedlozi za priznanje godina mirovinskog staža koje se prenose na temelju sporazuma s dužnosnikom „odluke“ s dvostrukim učinkom: s jedne strane, da se očuvaju mirovinska prava stečena u nacionalnom sustavu mirovinskog osiguranja u korist predmetnog dužnosnika i u skladu s pravnim sustavom iz kojeg potječu i, s druge strane, da se u pravnom sustavu Unije, pod pretpostavkom da se ostvare određeni dodatni uvjeti, osigura da se ta prava uračunaju u mirovinski sustav Unije (presuda Prvostupanjskog suda od 18. prosinca 2008., Belgija i Komisija/Genette, T‑90/07 P i T‑99/07 P, t. 91. i navedena sudska praksa).

39      Također, Službenički je sud već presudio da su prijedlozi za priznanje godina mirovinskog staža jednostrani akti, ne traže da nadležna institucija donese neku drugu mjeru i nanose štetu zainteresiranom dužnosniku. U suprotnom, ti se akti kao takvi ne bi mogli pobijati u sporu ili bi se protiv njih mogla podnijeti žalba i tužba, ali samo nakon donošenja daljnje odluke glede koje nije određen rok donošenja i koju donosi drugo tijelo, a ne AIPN. Ta analiza ne bi poštovala dužnosnikova prava na djelotvornu sudsku zaštitu ni zahtjeve pravne sigurnosti koji su sadržani u pravilima Pravilnika koja se odnose na rokove (rješenje Službeničkog suda od 10. listopada 2007., Pouzol/Revizorski sud, F‑17/07, t. 52. i 53.).

40      Konačno, takvo je pravno stajalište također potvrđeno u presudi Službeničkog suda od 11. prosinca 2012., Cocchi i Falcione/Komisija (F‑122/10, protiv koje je podnesena žalba povodom koje se vodi postupak trenutačno u tijeku pred Općim sudom, predmet T‑103/13 P, t. 37. do 39.) u kojoj je Službenički sud presudio da je prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža akt koji je nanio štetu dužnosniku na kojeg se odnosi.

41      Na kraju, iz sudske prakse navedene u točkama 38. do 40. ove presude proizlazi da je prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža, koji nadležne službe Komisije dostavljaju na suglasnost dužnosniku u okviru upravnog postupka koji se sastoji od više stadija opisanih u točki 35. ove presude, jednostrani akt koji se može odvojiti od postupovnog okvira u kojemu je nastao i koji je donesen na temelju pripadajuće ovlasti dodijeljene instituciji na temelju zakona, s obzirom na to da neposredno proizlazi iz pojedinačnog prava koje je na temelju članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku dano dužnosnicima ili službenicima prilikom njihova stupanja u službu Unije.

42      Izvršenje te pripadajuće ovlasti zapravo obvezuje Komisiju da donese prijedlog za priznanje mirovinskog staža na temelju relevantnih podataka koje je dužna pribaviti od nacionalnih ili međunarodnih tijela, i to u okviru usklađenog djelovanja i lojalne suradnje potonjih i njezinih službi. Stoga se ne može smatrati da takvim prijedlogom za priznanje godina mirovinskog staža službe institucije izražavaju „običnu namjeru“ izvješćivanja predmetnog dužnosnika kako bi dobile njegov pristanak kao i uplatu kapitalizirane vrijednosti koja omogućuje da se pristupi priznanju mirovinskog staža. Suprotno tome, takav prijedlog predstavlja nužan angažman institucije da pristupi pravilnom i stvarnom izvršenju prava na prijenos mirovinskih prava dužnosnika kojim se on koristi podnoseći zahtjev za prijenos. Prijenos kapitalizirane vrijednosti u mirovinski sustav Unije u odnosu na njega predstavlja izvršenje različite obveze nacionalnih ili međunarodnih tijela, što je nužno za dovršetak cjelokupnog postupka prijenosa mirovinskih prava u mirovinski sustav Unije.

43      Također, izvršavanje ovlasti koja je vezana za cilj provedbe članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku obvezuje Komisiju da primijeni svu potrebnu pažnju kako bi se omogućilo dužnosniku koji je podnio zahtjev za provedbu članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku da izrazi svoj pristanak u odnosu na prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža s punim poznavanjem slučaja kako u odnosu na elemente koji su potrebni za obračun i utvrđenje broja godina mirovinskog staža koje će mu se priznati tako i u odnosu na pravila koja su na snazi „u vrijeme podnošenja zahtjeva za prijenos“ i koja uređuju načine obračuna, kako to proizlazi iz izričaja članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku, koji predviđa da institucija za koju dužnosnik radi „na određeno vrijeme“, na temelju općih provedbenih odredbi, uzimajući u obzir osnovnu plaću, dob dužnosnika te devizni tečaj na datum podnošenja zahtjeva za prijenos, utvrđuje „broj godina mirovinskog staža“.

44      Iz svega ranije navedenog proizlazi da je prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža akt koji nanosi štetu dužnosniku koji je podnio zahtjev za prijenos svojih mirovinskih prava.

45      Takav je zaključak također u skladu s navodima izloženima dalje u tekstu.

46      Kao prvo, potvrđujući raniju praksu koja je izražena u tekstu prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža, Opće provedbene odredbe iz 2011. u članku 8. sada izrijekom predviđaju da je jednom izražen dužnosnikov pristanak u odnosu na prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža „neopoziv“. Neopozivost jednom danog dužnosnikova pristanka opravdana je samo ako je Komisija, sa svoje strane, pružila zainteresiranoj osobi prijedlog čiji je sadržaj obračunat i sastavljen s potrebnom pažnjom i koji obvezuje Komisiju u tom smislu da u slučaju dužnosnikova pristanka po toj osnovi postupa u postupku prijenosa.

47      Kao drugo, prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža u načelu se izrađuje na temelju istog načina obračuna kao i onaj koji se primjenjuje u vrijeme kada je cjelokupna kapitalizirana vrijednost konačno prenesena u sustav mirovinskog osiguranja Unije iz nacionalnih ili međunarodnih mirovinskih fondova iz kojih je nastala.

48      Ako je to slučaj, ono što se najviše može izmijeniti u razdoblju od datuma podnošenja prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža do datuma zaprimanja uplate konačno prenesene kapitalizirane vrijednosti jest visina iznosa o kojem se radi, odnosno iznos kapitalizirane vrijednosti koji se može prenijeti ažuriran na stvarni datum podnošenja zahtjeva za prijenos može biti različit od iznosa kapitalizirane vrijednosti na datum kada je stvarno prenesen zbog promjena, primjerice, kamatne stope. I u tom potonjem slučaju, koji se odnosi samo na prijenose kapitaliziranih vrijednosti u valutama koje nisu euro, na obje vrijednosti primjenjuje se isti način obračuna.

49      Kao treće, stajalište Komisije da samo odluka o priznanju godina mirovinskog staža koja se donosi nakon zaprimanja uplate prenesene kapitalizirane vrijednosti nanosi štetu predmetnom dužnosniku u suprotnosti je s ciljem upravnog postupka za prijenos prava na mirovinu. Cilj je tog postupka omogućiti predmetnom dužnosniku da odluči, na temelju potpunog poznavanja slučaja i prije konačnog prijenosa kapitalizirane vrijednosti koja odgovara svim njegovim doprinosima u mirovinski sustav Unije, ako je to za njega povoljnije, da kumulira svoja ranija mirovinska prava s onima koja će steći kao dužnosnik Unije ili, suprotno, da zadrži svoja prava u nacionalnom pravnom sustavu (vidjeti gore navedenu presudu Belgija i Komisija/Genette, t. 91.). Stajalište Komisije zapravo bi obvezivalo predmetnog dužnosnika da pobija način na koji su službe Komisije obračunale broj godina mirovinskog staža na koje ima pravo samo nakon što su nacionalni ili međunarodni mirovinski fondovi nastanka konačno prenijeli Komisiji kapitaliziranu vrijednost, što bi praktično poništilo samu bit prava koje je dužnosniku dano na temelju članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku da izabere hoće li prenijeti svoja mirovinska prava ili ih zadržati u nacionalnim ili međunarodnim mirovinskim fondovima u kojima su nastala.

50      Konačno, kao četvrto, nije osnovano, kako to smatra Komisija, da su prijedlozi za priznanje godina mirovinskog staža samo pripremni akti zbog toga što članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku nalaže da se obračun godina mirovinskog staža obavi na temelju „prenesene kapitalizirane vrijednosti“.

51      U odnosu na to valja najprije podsjetiti da iz izričaja članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku proizlazi da predmetna institucija najprije „utvrđuje“ broj godina mirovinskog staža „na temelju općih provedbenih odredbi uzimajući u obzir osnovnu plaću i dob dužnosnika te devizni tečaj na datum podnošenja zahtjeva za prijenos“ te da nakon toga tako utvrđen broj godina mirovinskog staža uzima u obzir u okviru mirovinskog sustava Unije „na temelju prenesene kapitalizirane vrijednosti“.

52      Taj je izričaj isti kao i oni iz članka 7. Općih provedbenih odredbi iz 2004. i iz članka 7. Općih provedbenih odredbi iz 2011. Izričaji tih članaka zapravo određuju, u njihovom stavku 1., da se broj godina mirovinskog staža koje valja uzeti u obzir obračunava „na temelju prenosivog iznosa koji odgovara stečenim pravima […], nakon što se odbije iznos koji predstavlja povećanje vrijednosti od datuma podnošenja zahtjeva za prijenos do stvarnog datuma prijenosa“.

53      U stavku 2. članka 7. Općih provedbenih odredbi iz 2004. kao i Općih provedbenih odredbi iz 2011. navodi se da se broj godina mirovinskog staža koji valja uzeti u obzir „nakon toga obračunava […] na temelju prenesenog iznosa“, u skladu s matematičkom formulom koja je sadržana u prvom podstavku istog stavka.

54      Iz gore navedenih odredbi stoga proizlazi da su prijedlozi za priznanje godina mirovinskog staža obračunati na temelju iznosa koji se može prenijeti na dan zaprimanja zahtjeva, kako ih nacionalna i međunarodna tijela dostavljaju Komisiji, s time da valja odbiti, ako je to slučaj, iznos koji predstavlja povećanje vrijednosti kapitala od datuma zaprimanja zahtjeva do datuma stvarnog prijenosa, i ta novčana razlika ne može biti na teret mirovinskog sustava Unije.

55      Iz svega navedenog proizlazi da su drugi prijedlozi za priznanje godina mirovinskog staža akti koji nanose štetu i da su stoga zahtjevi za poništenje dopušteni.

 Meritum

56      U potporu svojim zahtjevima koji su usmjereni protiv drugih prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža (u daljnjem tekstu: sporne odluke) tužitelji ističu tri tužbena razloga:

–        prvi se odnosi na pogrešku koja se tiče prava i povredu članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku kao i, u bitnom, stečenih prava,

–        drugi se odnosi na povredu razumnog roka, načela pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja,

–        treći se odnosi na povredu načela jednakog postupanja, zabrane diskriminacije i proporcionalnosti.

57      Prvi i drugi tužbeni razlog valja ispitati zajedno.

 Argumenti stranaka

58      Kao prvo, tužitelji smatraju da članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku nalaže Komisiji, ako želi izmijeniti aktuarske vrijednosti koje su primjenjive na zahtjeve za prijenos mirovinskih prava stečenih u državi članici u mirovinski sustav Unije (u daljnjem tekstu: prijenos „u sustav“), da donese nove opće provedbene odredbe. Komisija je donijela nove opće provedbene odredbe tek 3. ožujka 2011. Na njihov predmetni zahtjev za prijenos primjenjive su isključivo Opće provedbene odredbe iz 2004., koje su na snazi do tog datuma.

59      U svakom slučaju, stupanje na snagu Uredbe br. 1324/2008 dana 1. siječnja 2009. ne utječe na kamatnu stopu koju valja primijeniti na broj godina mirovinskog staža koje se imaju priznati. Ta uredba zapravo je izmijenila kamatnu stopu predviđenu u članku 8. Priloga VIII. Pravilniku koja se isključivo može primijeniti u slučaju prijenosa aktuarske protuvrijednosti u nacionalni mirovinski sustav, i to kapitaliziranu vrijednost mirovinskih prava koja je dužnosnik stekao u unutar sustava Unije (u daljnjem tekstu: prijenos „iz sustava“) i stoga ne bi bio primjenjiv u slučaju prijenosa „u sustav“.

60      Osim toga, pod pretpostavkom da je analogno tomu Uredbom br. 1324/2008 izmijenjena kamatna stopa koja se odnosi na koeficijente za pretvaranje koji se primjenjuju u slučaju prijenosa „u sustav“, opće provedbene odredbe članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku imale bi kao lex specialis prednost u odnosu na navedenu uredbu. Konačno, na temelju načela presumirane zakonitosti akata uprave, uredba Unije ne može oduzeti pravni temelj općim provedbenim odredbama koje se posebno donese na temelju Pravilnika za svaku instituciju posebno. Opće provedbene odredbe iz 2004. stavljene su izvan snage tek 3. ožujka 2011. na temelju Općih provedbenih odredbi iz 2011. te su stoga bile primjenjive u vrijeme donošenja prvih prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža koji su tužiteljima dostavljeni i u vrijeme njihova prihvaćanja.

61      Dakle, s jedne strane, smatrajući da jedan od parametara za obračun koji se primjenjuje u slučaju prijenosa „u sustav“ može biti „implicitno i uzgredno“ izmijenjen Uredbom br. 1324/2008, Komisija je povrijedila članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku. S druge strane, smatrajući da je Uredba br. 1324/2008 obvezuje da primijeni Opće provedbene odredbe iz 2011. na datum stupanja na snagu nove kamatne stope i, slijedom toga, da ih retroaktivno primijeni na slučajeve od 1. siječnja 2009., Komisija je počinila pogrešku koja se tiče prava.

62      Tužitelji također ističu da je, suprotno onomu što navodi Komisija, prijenos mirovinskih prava koja su stečena prije stupanja u službu Unije konačan kada predmetni dužnosnik izrazi suglasnost s prijedlogom za priznanje godina mirovinskog staža. Samo u slučaju da nacionalno tijelo uopće ne izvrši plaćanje kapitalizirane vrijednosti, sporazum između dužnosnika i predmetne institucije ne bi imao nikakvu važnost. Stoga su u konkretnom slučaju prvi prijedlozi za priznanje godina mirovinskog staža postali konačni njihovim prihvaćanjem i to u trenutku kada plaćanje kapitalizirane vrijednosti još nije bilo izvršeno.

63      Kao drugo, tužitelji ističu da se uz prve prijedloge za priznanje godina mirovinskog staža ne veže nikakva nezakonitost. Povlačenjem tih prijedloga Komisija nije poštovala njihova stečena prava i povrijedila je načelo legitimnih očekivanja. Osim toga, u više im je navrata rečeno da će se na njihove zahtjeve za prijenos primijeniti Opće provedbene odredbe iz 2004.

64      Kao treće, tužitelji upozoravaju da je Komisija prvi prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža upućen M. Verileu povukla godinu dana nakon što ga je on prihvatio, a u odnosu na onaj upućen A. Gjergji više od šest mjeseci nakon što ga je ona prihvatila, povređujući time načela razumnog roka i pravne sigurnosti.

65      Također, u svojim odgovorima na mjere upravljanja postupkom tužitelji ističu da je Komisija čekala do 17. rujna 2010. kako bi putem obavijesti koju je objavila na svojoj internetskoj stranici skrenula pozornost osoblja na to pitanje te je nakon toga za usvajanje novih općih provedbenih odredbi ponovno čekala do 3. ožujka 2011., a da je, prema pobijanoj odluci, smatrala da su stupanjem na snagu 1. siječnja 2009. nove kamatne stope koje su predviđene Uredbom br. 1324/2008 lišile „pravne osnove“ Opće provedbene odredbe iz 2004.

66      Kao odgovor na prvi tužbeni razlog Komisija ističe da je pogrešna premisa zaključka tužitelja da se kamatna stopa koja je određena člankom 8. Priloga VIII. Pravilniku odnosi samo na način obračuna aktuarske protuvrijednosti u slučaju prijenosa „iz sustava“, a ne i na kapitaliziranu vrijednost ili na godine mirovinskog staža u slučaju prijenosa „u sustav“. Slijedom toga prvi je tužbeni razlog koji su tužitelji istaknuli neosnovan.

67      U svojem odgovoru na mjere upravljanja postupkom Komisija je navela da, s obzirom na to da su koeficijenti za pretvaranje predviđeni općim provedbenim odredbama članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku „izravno povezani“ s kamatnom stopom iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku, njezina promjena koja je nastupila 1. siječnja 2009. stupanjem na snagu Uredbe br. 1324/2008 „nužno“ je istoga dana dovela do promjene navedenih koeficijenata za pretvaranje. Koeficijenti za pretvaranje predviđeni Općim provedbenim odredbama iz 2004. također su postali „zastarjeli“ i „bez pravnog temelja“ 1. siječnja 2009. i to sve neovisno o formalnom stavljanju izvan snage Općih provedbenih odredbi iz 2004.

68      Kao drugo, Komisija ističe da tužitelji nisu formalno istaknuli tužbeni razlog koji se temelji na povredi pravila o povlačenju upravnih akata te da su prvi prijedlozi za priznanje godina mirovinskog staža nakon stupanja na snagu Uredbe br. 1324/2008 u svakom slučaju lišeni pravnog temelja i stoga za tužitelje ne mogu biti izvor stečenih prava ili legitimnih očekivanja.

69      Štoviše, Komisija navodi da je obavijest od 17. rujna 2010. koja je objavljena na njezinoj internetskoj stranici skrenula pozornost osoblja na stupanje na snagu novih aktuarskih vrijednosti i da su sindikalne strukovne organizacije imale spoznaje o budućim kamatnim stopama od 2008. i o budućim koeficijentima za pretvaranje od studenoga 2009. Osim toga, dužnosnicima i službenicima čiji je zahtjev za prijenos zaprimljen prije 1. siječnja 2009. nije fizički mogla biti upućena pojedinačna obavijest u razumnom roku zbog vrlo velikog broja (većeg od 10.000) predmetnih dužnosnika i službenika.

70      Konačno, i pod pretpostavkom da su koeficijenti za pretvaranje koji su predviđeni Općim provedbenim odredbama iz 2011. primijenjeni retroaktivno, takva bi se primjena mogla opravdati „važnim interesom“. Zapravo, cijena primjene aktuarskih vrijednosti koje su predviđene Općim provedbenim odredbama iz 2004. sve do stupanja na snagu Općih provedbenih odredbi iz 2011. zbog broja postupaka na koje se to odnosi dovela bi u opasnost ravnotežu mirovinskog sustava Unije.

71      Kao treće, Komisija smatra da tužbeni razlog koji se temelji na povredi razumnog roka nije dovoljno potkrijepljen i da, čak i ako bi ga se smatralo osnovanim, nikakav tužbeni razlog ne može dovesti do poništenja spornih odluka. U svakom slučaju, prvi prijedlozi za priznanje godina mirovinskog staža, uvažavajući okolnosti konkretnog slučaja, povučeni su u razumnom roku.

 Ocjena Službeničkog suda

72      Svojim prvim i drugim tužbenim razlogom tužitelji u biti ističu prigovor nezakonitosti iz članka 9. trećeg podstavka zadnje rečenice kao i članka 9. četvrtog podstavka prve rečenice Općih provedbenih odredbi iz 2011. Prema mišljenju tužitelja, te odredbe Općih provedbenih odredbi iz 2011. predviđaju da se koeficijenti za pretvaranje sadržani u Prilogu 1. Općim provedbenim odredbama iz 2011., koje su donesene u skladu s Uredbom br. 1324/2008, primjenjuju počevši od 1. siječnja 2009., dana stupanja na snagu navedene uredbe, dok u isto vrijeme Prilog 2. Općim provedbenim odredbama iz 2004., koji je predviđao drukčije koeficijente za pretvaranje koji su primjenjivi počevši od 1. svibnja 2004., nije bio predmet formalnih izmjena. Tužitelji smatraju da je, primjenjujući članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku, takva formalna izmjena bila potrebna i da primjena s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2009. novih koeficijenata za pretvaranje koji su predviđeni u Prilogu 1. Općim provedbenim odredbama iz 2011. i na predmete dužnosnika i službenika čiji je zahtjev za prijenos „u sustav“ podnesen prije tog datuma nije u skladu s načelom pravne sigurnosti i zaštite legitimnih očekivanja.

73      Kako bi opravdala primjenu članka 9. trećeg i četvrtog podstavka Općih provedbenih odredbi iz 2011., Komisija u bitnom smatra da su na temelju članka 2. Uredbe br. 1324/2008 Opće provedbene odredbe iz 2004. zastarjele i automatski lišene pravnog temelja u odnosu na način obračuna godina mirovinskog staža koje valja uzeti u obzir.

–       Utjecaj Uredbe br. 1324/2008 na Opće provedbene odredbe iz 2004.

74      Iz izričaja članka 2. Uredbe br. 1324/2008 proizlazi da u odnosu na dužnosnike i druge službenike Unije uređuje samo dva pitanja.

75      Prvo se pitanje odnosi na utvrđenje kamate sukladno članku 4. stavka 1. Priloga VIII. Pravilniku koja se primjenjuje pri obračunu mirovinskih prava dužnosnika koji ponovno stupa u službu Unije nakon što je prethodno ondje proveo određeno razdoblje. U odnosu na to pitanje odmah je jasno da ono nije od važnosti za konkretan slučaj.

76      Drugo se pitanje odnosi na utvrđenje kamate koja se ima primijeniti kako bi se odredila „aktuarska protuvrijednost“ starosne mirovine. Međutim, valja istaknuti da se taj pojam koristi u članku 11. stavku 1. Priloga VIII. Pravilniku za prijenose „iz sustava“, dok se ne koristi u članku 11. stavku 2. istog priloga za prijenose „u sustav“.

77      Zapravo valja ponoviti da članak 11. Priloga VIII. Pravilniku uspostavlja jasnu razliku između, s jedne strane, prijenosa „iz sustava“ iz stavka 1. i, s druge strane, prijenosa „u sustav“ iz stavka 2.

78      U slučaju prijenosa „iz sustava“ članak 11. stavak 1. Priloga VIII. Pravilniku propisuje da predmetni službenik ima pravo na to da mu se prenese „aktuarska protuvrijednost njegovih prava na starosnu mirovinu koju je stekao u Uniji, ažurirana na stvarni datum prijenosa“. S druge strane, s slučaju prijenosa „u sustav“ stavak 2. iste odredbe predviđa da predmetni dužnosnik ima pravo na to da se Uniji isplati „kapitalizirana vrijednost mirovinskih prava [koja je stekao na temelju prethodnog radnog odnosa u nacionalnom ili međunarodnom sustavu] ažurirana na stvarni datum prijenosa“. U slučaju prijenosa „iz sustava“ preneseni novčani iznos je „aktuarska protuvrijednost“ prava koja su stečena u Uniji; u slučaju prijenosa „u sustav“ preneseni novčani iznos je kapitalizirana vrijednost, i to novčani iznos koji predstavlja materijalna mirovinska prava koja su stečena na temelju prethodnog radnog odnosa predmetnog dužnosnika u nacionalnom ili međunarodnom mirovinskom sustavu, ažurirana sukladno članku 11. stavku 2. prvom podstavku Priloga VIII. Pravilniku na stvarni datum prijenosa (vidjeti u tom smislu presudu Suda od 5. prosinca 2013., Časta, C 166/12, t. 26.).

79      Međutim, „aktuarska protuvrijednost“ iz stavka 1. članka 11. Priloga VIII. Pravilniku i „kapitalizirana vrijednost“ iz stavka 2. istog članka dva su različita pravna pojma i svaki se od njih odnosi na sustav neovisan o drugomu.

80      „Aktuarska protuvrijednost“ u Pravilniku je zapravo prikazana kao autonoman pojam koji pripada mirovinskom sustavu Unije. Definirana je u članku 8. Priloga VIII. Pravilniku „kao kapitalizirana vrijednost prava [na starosnu mirovinu] koju dužnosnik ostvaruje, obračunata na temelju mortaliteta iz članka 9. Priloga XII. [Pravilniku] i godišnje kamatne stope od 3,1 % koja može biti revidirana u skladu s pravilima utvrđenima člankom 10. Priloga XII. [Pravilniku]“. Posljednja izmjena kamatne stope iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku izvršena je na temelju članka 10. Priloga XII. Pravilniku, točnije na temelju Uredbe br. 1324/2008 kojom je kamatna stopa smanjena s 3,5 % na 3,1 %.

81      „Kapitalizirana vrijednost“, s druge strane, nije definirana Pravilnikom, koji i ne upućuje na metodu obračuna zbog toga što su obračun i metode njegova nadzora, kako je to precizirano stalnom sudskom praksom, u isključivoj nadležnosti nacionalnih ili međunarodnih tijela na koje se to odnosi (gore navedena presuda Belgija i Komisija/Genette, t. 56. i 57. i navedena sudska praksa).

82      Komisija smatra u najmanju ruku da je aktuarska protuvrijednost svejedno „metoda“ obračuna koja kao takva mora biti primijenjena ne samo na slučaj prijenosa „iz sustava“, gdje iznosi izlaze iz proračuna mirovinskog sustava Unije da bi ušli u proračun mirovinskog sustava države članice ili međunarodne organizacije, već također u slučaju prijenosa „u sustav“, gdje, suprotno tome, novčani iznosi ulaze u proračune mirovinskog sustava Unije.

83      Kao metoda obračuna, aktuarska protuvrijednost stoga se, prema mišljenju Komisije, primjenjuje na oba slučaja prijenosa prava na starosne mirovine. Komisija u odnosu na to ističe da članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku od izmjene Pravilnika iz 2004. predviđa novi uvjet koji moraju ispuniti predmetna nacionalna tijela, a radi se o tome da kapitalizirana vrijednost, koja odgovara svim uplatama izvršenima od dužnosnika koji će stupiti u službu Unije, bude „ažurirana na stvarni datum prijenosa“. Prema stajalištu Komisije, taj novi uvjet, s obzirom na to da proizlazi iz Pravilnika, stvara obvezu za predmetna nacionalna tijela da ažuriraju kapitaliziranu vrijednost prema parametrima navedenima u Pravilniku, koji uključuju i kamatnu stopu, kako je zadnje izmijenjena Uredbom br. 1324/2008.

84      Stajalište Komisije, međutim, nije pravno osnovano.

85      Iz sudske prakse zapravo proizlazi da režim prijenosa „u sustav“ sadrži dva različita upravna stadija. Prvi stadij sastoji se u tome da nacionalna ili međunarodna tijela koja upravljaju mirovinskim sustavom za koji je zainteresirana osoba bila vezana do svog stupanja u službu Unije utvrde ažuriranu kapitaliziranu vrijednost. Cjelokupni taj stadij u isključivoj je nadležnosti nadležnih nacionalnih ili međunarodnih tijela. Drugi se stadij, s druge strane, sastoji u tome da institucije Unije pretvore ažuriranu kapitaliziranu vrijednost koju su utvrdila nacionalna ili međunarodna tijela podrijetla u godine mirovinskog staža koje će se uzeti u obzir u mirovinskom sustavu Unije i to na temelju vlastitih pravila mirovinskog sustava Unije, u koja su uključena i pravila sadržana u općim provedbenim odredbama koje je svaka institucija dužna donijeti za prijenose „u sustav“ (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Belgija i Komisija/Genette, t. 56. i 57.).

86      Dvije odluke koje su od važnosti, prva, za utvrđenje ažurirane kapitalizirane vrijednosti, i druga, za pretvorbu ažurirane kapitalizirane vrijednosti u godine mirovinskog staža, donose se posljedično u dvama različitim pravnim sustavima i podložne su, svaka za sebe, posebnom sudskom nadzoru u svojim dvama pravnim sustavima.

87      To što članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku od izmjene Pravilnika 2004. predviđa da nacionalna i međunarodna tijela moraju odgovarajuću kapitaliziranu vrijednost svih uplata koje su izvršene od dužnosnika ili službenika koji stupaju u službu Unije ažurirati na stvarni datum prijenosa podrazumijeva obvezu za navedena tijela, međutim to ne znači da se, u slučaju nepostojanja izričite odredbe u tom smislu, to ažuriranje mora provesti na način koji je određen za prijenos „iz sustava“. Suprotno tome, kao što je Sud presudio u gore navedenoj presudi Časta, t. 25. i 26., države članice slobodne su primijeniti bilo metodu „aktuarske protuvrijednosti“, bilo metodu „otkupa paušalnog iznosa“, bilo neku drugu metodu.

88      Slijedom toga, kao prvo, u odnosu na obračun ažurirane kapitalizirane vrijednosti nadležnih nacionalnih ili međunarodnih tijela, kod prijenosa „u sustav“ ta je kapitalizirana vrijednost utvrđena na temelju primjenjivog nacionalnog prava i prema modalitetima koji su definirani tim pravom ili, kada se radi o međunarodnoj organizaciji, na temelju njezinih vlastitih pravila, a ne na temelju članka 8. Priloga VIII. Pravilniku i prema kamatnoj stopi koja je određena tom odredbom. To je također precizirao Prvostupanjski sud u točki 57. gore navedene presude Belgija i Komisija/Genette, u kojoj je naveo da je u slučaju prijenosa „u sustav“ odluka koja se odnosi na obračun visine mirovinskih prava koja valja prenijeti donesena u nadležnom nacionalnom pravnom sustavu i podliježe samo nadzoru nacionalnog suca (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Časta, t. 24.).

89      Iz navedenoga proizlazi da članak 2. Uredbe br. 1324/2008 ne dolazi u obzir kao element metode obračuna kapitalizirane vrijednosti koja odgovara mirovinskim pravima koja je dužnosnik ili službenik stekao prije stupanja u službu Unije te ga nadležna nacionalna ili međunarodna tijela ne moraju nužno uzeti u obzir kada pristupaju ažuriranju navedene kapitalizirane vrijednosti koju moraju prenijeti.

90      Kao drugo, u odnosu na obračun godina mirovinskog staža koji valja uzeti u obzir u mirovinskom sustavu Unije, a koji je različit od obračuna ažurirane kapitalizirane vrijednosti, kako to proizlazi iz točaka 85. do 87. ove presude, valja navesti da ni članak 11. stavak 2. Priloga VIII. Pravilniku, koji se odnosi na prijenose „u sustav“, kao ni bilo koja druga zakonska odredba izričito ne predviđa obvezu da se prilikom obračuna godina mirovinskog staža u mirovinskom sustavu Unije primijeni kamatna stopa iz članka 8. istog priloga. Iz toga proizlazi da se tvrdnja Komisije prema kojoj su u slučaju prijenosa „u sustav“ koeficijenti za pretvaranje „izravno povezani“ s kamatnom stopom iz članka 8. Priloga VIII. Pravilniku ne temelji ni na kojoj zakonskoj odredbi.

91      Također, Vijeće nije moglo provedbenom uredbom donesenom na temelju članka 83.a Pravilnika smanjiti domašaj članka 11. stavka 2. drugog podstavka Priloga VIII. Pravilniku dovodeći u pitanje samostalnost koju je zakonodavac Unije u toj odredbi priznao institucijama povjerivši im ovlast da na temelju općih provedbenih odredbi utvrde godine mirovinskog staža u slučaju prijenosa „u sustav“.

92      Doista, članak 7. stavak 2. Općih provedbenih odredbi iz 2004. radi obračuna godina mirovinskog staža koje valja uzeti u obzir na temelju stvarno prenesene kapitalizirane vrijednosti u mirovinski sustav Unije upućuje na aktuarske vrijednosti V2 koje su predviđene u tablici Priloga 2. Općim provedbenim odredbama iz 2004. koje su, sukladno navedenom Prilogu 2., „obračunate na temelju parametara predviđenih u Prilogu XII. Pravilniku“. Međutim, među tim je parametrima kamata koja je određena člankom 8. Priloga VIII. Pravilniku.

93      U svakom slučaju, u Prilogu 2. Općim provedbenim odredbama iz 2004. navode se aktuarske vrijednosti kako su obračunate na temelju kamatne stope od 3,5 %, koja je predviđena člankom 8. Priloga VIII. Pravilniku prije nego što je izmijenjena Uredbom br. 1324/2008. To su vrijednosti koje je Komisija uzela u obzir pri donošenju prvih prijedloga za priznanje godina mirovinskog staža koji su dostavljeni tužiteljima, iako je članak 8. Priloga VIII. Pravilniku u međuvremenu izmijenjen Uredbom br. 1324/2008.

94      U tim uvjetima, u okviru provedbe članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku i, posebno, promjene koeficijenata za pretvaranje u slučaju prijenosa „u sustav“, u odnosu na novu kamatnu stopu od 3,1 % koja je predviđena u članku 8. Priloga VIII. Pravilniku nakon stupanja na snagu Uredbe br. 1324/2008, Komisija je bila dužna, sukladno navedenom članku 11. stavku 2., koji za njegovu provedbu upućuje na opće provedbene odredbe, i sukladno načelu pravne sigurnosti, izmijeniti Opće provedbene odredbe iz 2004. i donijeti novu tablicu aktuarskih vrijednosti. To je upravo ono što je Komisija napravila donijevši Opće provedbene odredbe iz 2011. koje radi obračuna godina mirovinskog staža u prilogu sadrže nove aktuarske vrijednosti koje se u potonjim općim provedbenim odredbama nazivaju „koeficijenti za pretvaranje“.

95      Valja dodati da članak 8. Priloga VIII. Pravilniku, kako je izmijenjen nakon stupanja na snagu Uredbe br. 1324/2008, može biti primjenjiv na prijenose „u sustav“ samo putem općih provedbenih odredbi koje su institucije dužne donijeti sukladno članku 11. stavku 2. Priloga VIII. Pravilniku. Primjena navedenog članka 8. u konkretnom slučaju proizlazi iz upućivanja na „parametre predviđene u Prilogu XII. Pravilniku“ koji su sadržani u naslovu Priloga 2. Općim provedbenim odredbama iz 2004., s obzirom na to da Prilog XII. u svom članku 1. stavku 2., članku 10. stavku 2. i članku 12. sam upućuje na kamatu koja je navedena u članku 8. Priloga VIII. Pravilniku. Međutim, naziv Priloga 2. Općim provedbenim odredbama iz 2004. ima argumentativnu snagu razumijevanja metode obračuna koju je primijenila Komisija na temelju svojih provedbenih ovlasti dodijeljenih člankom 11. stavkom 2. Priloga VIII. Pravilniku i može samo koristiti pri tumačenju normativnih odredbi koje se nalaze u tablici aktuarskih vrijednosti (vidjeti u odnosu na normativnu snagu naziva članka direktive presudu Suda od 3. travnja 2003., Hoffmann, C‑144/00, t. 37. do 40.). Štoviše, takvo uzastopno upućivanje, koje je usto vrlo nejasno, ne može prevagnuti u odnosu na izričite podatke koji su sadržani u predmetnoj tablici aktuarskih vrijednosti a da se pritom ne povrijedi načelo pravne sigurnosti.

96      Zaključno, argument Komisije prema kojemu metoda obračuna aktuarske protuvrijednosti, koja je predviđena u članku 8. Priloga VIII. Pravilniku, mora biti također nužno primjenjivana pri utvrđenju ažurirane kapitalizirane vrijednosti s obzirom na godine mirovinskog staža, koja je predviđena u članku 11. stavku 2. Priloga VIII. Pravilniku, u suprotnosti je s izričajem potonje odredbe kao i s voljom zakonodavca Unije koji je u biti u Pravilniku htio zadržati jasno razlikovanje između dvaju slučajeva prijenosa mirovinskih prava „u sustav“ i „izvan sustava“ te posljedično razliku između pojmova ažurirane kapitalizirane vrijednosti i aktuarske protuvrijednosti.

97      Imajuću navedeno u vidu, teza Komisije prema kojoj je Uredba br. 1324/2008 dovela do toga da su Opće provedbene odredbe iz 2004. zastarjele i automatski lišene pravnog temelja u odnosu na metodu obračuna godina mirovinskog staža pravno je neosnovana i opravdanje takve teze nije u skladu s dosegom navedene uredbe kao ni članka 11. stavka 2. Priloga VIII. Pravilniku.

98      Stoga valja ispitati okolnost je li Komisija imala pravo primijeniti nove koeficijente za pretvaranje koji su sadržani u Prilogu 1. Općim provedbenim odredbama iz 2011. na zahtjeve za prijenos koji su podneseni prije stupanja na snagu Općih provedbenih odredbi iz 2011. dana 1. travnja 2011.

–       Retroaktivna primjena koeficijenata za pretvaranje koji su sadržani u Prilogu 1. Općim provedbenim odredbama iz 2011.

99      Uvodno valja podsjetiti da prema općenito priznatom načelu, osim ako nije drukčije određeno, novo se pravilo primjenjuje odmah na sve slučajeve koji nastanu te ima buduće učinke na slučajeve koji su nastali tijekom važenja prijašnjeg pravila a da nisu do tada u cijelosti okončani (presuda Službeničkog suda od 13. lipnja 2012., Guittet/Komisija, F‑31/10, t. 47. i navedena sudska praksa).

100    Slijedom toga, valja provjeriti jesu li slučajevi tužiteljâ, u trenutku kada su novi koeficijenti za pretvaranje predviđeni Općim provedbenim odredbama iz 2011. postali primjenjivi 1. travnja 2011., bili započeti i u cijelosti okončani tijekom važenja Općih provedbenih odredbi iz 2004. Samo bi se u tom slučaju moglo utvrditi da su koeficijenti za pretvaranje koji su predviđeni Općim provedbenim odredbama iz 2011. retroaktivno primijenjeni na tužitelje. U tom slučaju valja ispitati prigovor nezakonitosti koji su istaknuli tužitelji i, posebno, zakonitost retroaktivne primjene koeficijenata za pretvaranje koji su predviđeni Općim provedbenim odredbama iz 2011. u odnosu na načelo pravne sigurnosti i poštovanje legitimnog očekivanja (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Guittet/Komisija, t. 48.).

101    U konkretnom slučaju, kako bi se smatralo da je slučaj dužnosnika ili službenika koji su podnijeli zahtjev za prijenos „u sustav“ u cijelosti okončan tijekom važenja aktuarskih vrijednosti V2 koje su priložene uz Opće provedbene odredbe iz 2004., valja utvrditi da je najkasnije do isteka dana koji je prethodio danu stupanja na snagu novih koeficijenata za pretvaranje predviđenih Općim provedbenim odredbama iz 2011., odnosno do 31. ožujka 2011., zainteresirana osoba prihvatila prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža koji joj je predložen na temelju Općih provedbenih odredbi iz 2004.

102    U konkretnom slučaju tužitelji su prihvatili, svaki za sebe, prvi prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža. Njihov slučaj kod prijenosa njihovih prava „u sustav“ započeo je tijekom važenja Općih provedbenih odredbi iz 2004. te je stoga u cijelosti okončan u trenutku stupanja na snagu Općih provedbenih odredbi iz 2011. i slijedom toga na njih su primijenjene Opće provedbene odredbe iz 2004.

103    Imajući u vidu ranije navedeno, proizlazi da članak 9. Općih provedbenih odredbi iz 2011., koji u prvoj rečenici četvrtog podstavka predviđa da se koeficijenti za pretvaranje predviđeni u Prilogu 1. Općim provedbenim odredbama iz 2011. primjenjuju od 1. siječnja 2009., u odnosu na dužnosnike ili službenike koji su prihvatili prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža prije 31. ožujka 2011. uređuje slučajeve koji su u cijelosti okončani tijekom važenja Općih provedbenih odredbi iz 2004. Članak 9. Općih provedbenih odredbi iz 2011. stoga ima retroaktivni učinak u odnosu na primjenu navedenih koeficijenata.

104    Međutim, kao što je to već ponovljeno u točkama 99. i 100. ove presude, načelo pravne sigurnosti protivi se tomu da vremenski učinak akta Unije započinje na datum koji prethodi njegovu stupanju na snagu. Iznimno može biti drukčije kada to traži cilj koji se želi postići i kada je legitimno očekivanje zainteresiranih osoba prikladno zaštićeno (gore navedena presuda Guittet/Komisija, t. 63. i 64. i navedena sudska praksa).

105    U konkretnom slučaju Komisija nije dokazala da cilj koji se želi postići traži retroaktivnu primjenu Općih provedbenih odredbi iz 2011. U stvari, iako je Komisija istaknula da je stupanje na snagu koeficijenata za pretvaranje na dan 1. siječnja 2009. nužno zbog primjene Uredbe br. 1324/2008, iz točaka 91. do 97. ove presude proizlazi suprotno, da zbog Uredbe br. 1324/2008 Opće provedbene odredbe iz 2004. u odnosu na način obračuna godina mirovinskog staža nisu postale zastarjele ni automatski lišene pravnog temelja.

106    Također valja navesti da Komisija nije dokazala da joj viši i važan interes nalaže primjenu Općih provedbenih odredbi iz 2011. počevši od datuma stupanja na snagu Uredbe br. 1324/2008. U stvari, valja podsjetiti da je, sukladno članku 83.a Pravilnika, Vijeće odgovorno za osiguranje ravnoteže u mirovinskom sustavu Unije te ono, na temelju aktuarske procjene koju mu Komisija predstavlja svake godine te na temelju njezina prijedloga, kvalificiranom većinom donosi odgovarajuću uredbu koja je, kao što je to bio slučaj i s Uredbom br. 1324/2008, primjenjiva na sve institucije, tijela, urede i agencije Unije. Stoga nije na Komisiji da ona sama osigurava ravnotežu mirovinskog sustava Unije, a još manje da to čini putem vlastitih općih provedbenih odredbi.

107    Konačno, primjena koeficijenata za pretvaranje koji su predviđeni u Prilogu 1. Općim provedbenim odredbama iz 2011. prije stupanja na snagu navedenih općih provedbenih odredbi 1. travnja 2011. na dužnosnike i službenike koji su prihvatili prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža prije 1. travnja 2011. nedvojbeno krši legitimno očekivanje tih dužnosnika ili službenika (vidjeti u tom smislu gore navedenu presudu Guittet/Komisija, t. 66.).

108    Iz svega navedenog proizlazi da odredbe članka 9. trećeg podstavka posljednje rečenice i članka 9. četvrtog podstavka prve rečenice Općih provedbenih odredbi iz 2011. valja proglasiti nezakonitima, s obzirom na to da one predviđaju primjenu koeficijenata za pretvaranje koji su predviđeni u Prilogu 1. Općim provedbenim odredbama iz 2011. na dužnosnike i službenike koji su prihvatili prijedlog za priznanje godina mirovinskog staža prije stupanja na snagu Općih provedbenih odredbi iz 2011.

109    Prvi prijedlozi za priznanje godina mirovinskog staža na koje su se primijenile Opće provedbene odredbe iz 2004. nisu u tom pogledu nezakoniti i stoga nisu mogli biti stavljeni izvan snage (vidjeti u tom smislu presudu Općeg suda od 12. svibnja 2010., Bui Van/Komisija, T‑491/08 P, t. 37. i navedenu sudsku praksu).

110    U svakom slučaju, opće provedbene odredbe koje su bile primjenjive na datume zaprimanja zahtjeva tužiteljâ za prijenos „u sustav“, i to 17. studenoga i 1. srpnja 2009., bile su Opće provedbene odredbe iz 2004., a ne Opće provedbene odredbe iz 2011. Zbog toga što su u spornim odlukama primijenjeni koeficijenti za pretvaranje koji su predviđeni u Prilogu 1. Općim provedbenim odredbama iz 2011., valja prihvatiti prvi i drugi tužbeni razlog koji su razmotreni zajedno te valja, bez potrebe za očitovanjem glede trećeg tužbenog razloga, poništiti sporne odluke.

 Troškovi

111    Sukladno odredbama članka 87. stavka 1. Poslovnika, osim drugih odredbi Poglavlja osmog Odjeljka drugog navedenog Poslovnika, stranka koja ne uspije u postupku snosi troškove, ako je takav zahtjev postavljen. Sukladno stavku 2. istog članka, Službenički sud može odlučiti da, kada je to pravično, stranka koja ne uspije u postupku ne snosi troškove odnosno da ih snosi djelomično.

112    Iz obrazloženja ove presude proizlazi da je Komisija stranka koja nije uspjela u postupku. Također, tužitelji su u svojim zahtjevima izrijekom zatražili da se Komisiji naloži plaćanje troškova. Budući da okolnosti konkretnog slučaja ne opravdavaju primjenu odredbe članka 87. stavka 2. Poslovnika, Komisija mora snositi vlastite troškove te joj je naloženo snošenje troškova koji su nastali tužiteljima.

Slijedom navedenog,

SLUŽBENIČKI SUD (puni sastav)

proglašava i presuđuje:

1.      Poništavaju se odluke Europske komisije od 20. svibnja 2011. i od 19. svibnja 2011. koje su upućene M. Verileu i A. Gjergji.

2.      Europska komisija snosi vlastite troškove te joj se nalaže snošenje troškova M. Verilea i A. Gjergji.

Van Raepenbusch

Rofes i Pujol

Perillo

Barents

Bradley

Objavljeno na javnoj raspravi u Luxembourgu 11. prosinca 2013.

Tajnik

Predsjednik

W. Hakenberg

S. Van Raepenbusch

---

* Jezik postupka: francuski