1.

ponovno ističe svoju punu potporu Preporuci Vijeća o uspostavi europskog jamstva za djecu (1) i strategiji EU-a o pravima djeteta (2). Uz Konvenciju UN-a o pravima djeteta (3) i ciljeve održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030., te su inicijative od iznimne važnosti jer im je svrha aktivno uključiti države članice i lokalne i regionalne vlasti u borbu protiv siromaštva djece i u jačanje prava djece, čime se promiče veća pravda i uključivost u Uniji. U Konvenciji UN-a o pravima djeteta dijete je definirano kao „svaka osoba mlađa od 18 godina, osim ako se zakonodavstvom primjenjivim na djecu punoljetnost ne stječe ranije”;

2.

u očekivanju predstojeće preporuke Europske komisije o integriranim sustavima za zaštitu djece, (4) koja je u Programu rada Europske komisije za 2024. utvrđena kao prioritetna inicijativa, naglašava potrebu za davanjem visokog prioriteta sustavima socijalne zaštite prilagođenima djeci. Te bi se zaštitne mjere u potpunosti trebale uskladiti s načelom supsidijarnosti, prilagođavati kontekstu, usmjeravati na djecu i provoditi na najprikladnijoj razini upravljanja. Time bi se olakšala suradnja i koordinacija između lokalnih, regionalnih, nacionalnih i europskih tijela kako bi ona mogla uspostaviti integrirane sustave za zaštitu djece kojima se u skladu s člankom 24. Povelje Europske unije o temeljnim pravima u cijelom EU-u djelotvorno štiti dobrobit djece u smislu sprečavanja nasilja i zaštite od siromaštva, ranjivosti i socijalne isključenosti;

3.

ističe povezanost zaštite djece i siromaštva jer siromaštvo i socijalna isključenost mogu povećati izloženost djece nasilju. S obzirom na ranjivost djece i dječji rad uzrokovan siromaštvom, trebalo bi ponovno potvrditi ciljeve Konvencije MOR-a o zabrani i trenutnim djelovanjima za ukidanje najgorih oblika dječjeg rada. Stres, ograničeni resursi i ograničen pristup uslugama potpore u siromašnim okruženjima mogu doprinijeti povećanom riziku od nasilja nad djecom. Za rješavanje tih međusobno povezanih pitanja potrebne su sveobuhvatne strategije kojima se objedinjuju zaštita djece i smanjenje siromaštva;

4.

ističe temeljnu ulogu ostvarivanja prava djece u postizanju 16. cilja održivog razvoja da se nijedno dijete ne zapostavi i da se djeci koja su posebno izložena siromaštvu, nasilju i socijalnoj isključenosti daje prednost pri provedbi Programa održivog razvoja do 2030.;

5.

naglašava da treba razviti ogledne pristupe usmjerene na jačanje napora za zaštitu djece i poboljšanje pristupa djece životno važnim uslugama; u tom kontekstu snažno podupire uključivanje lokalnih i regionalnih vlasti u inicijative za senzibiliziranje javnosti i razmjenu najboljih praksi diljem Unije;

6.

zahtijeva od Komisije i država članica da za strategiju EU-a o pravima djeteta osiguraju neophodnu i izdašnu financijsku potporu te da pritom naglase središnju ulogu zaštite djece. Ta je financijska obveza od iznimne važnosti za osiguravanje pouzdanih službi za zaštitu djece usmjerenih na sprečavanje ekonomske ranjivosti i zaštitu djece od zlostavljanja i nasilja;

7.

upućujući na ciljeve održivog razvoja iz Programa održivog razvoja do 2030., naglašava da je zaštita djece povezana s raznim tematskim područjima kao što su zdravlje (uključujući mentalno zdravlje), siromaštvo, jednakost, nediskriminacija, rodna ravnopravnost, obrazovanje i pravda te da je za sveobuhvatno rješavanje tih međusobno povezanih pitanja od presudne važnosti primjenjivati sveobuhvatan pristup;

8.

naglašava da se djeci mora posvetiti dužna pozornost u okviru europskog semestra kako bi se osigurala sveobuhvatna i pravedna politika za djecu koja bi bila usmjerena na budućnost i u konačnici koristila i sadašnjim i budućim naraštajima. Uključivanje iskorjenjivanja siromaštva djece i dječjeg rada u proces europskog semestra dragocjen je doprinos dobrobiti i budućnosti Europske unije u cjelini;

9.

u skladu s Haškom konvencijom o zaštiti djece (5) iz 1996. i 16. ciljem održivog razvoja, poziva na višerazinsku koordinaciju u okviru koje bi lokalne i regionalne vlasti, tijela kaznenog progona te zdravstvene, obrazovne i socijalne službe zajedno radile na pružanju učinkovitih rješenja za pitanja zaštite djece; OR s tim u vezi poziva na uspostavu sustavâ za prikupljanje i praćenje podataka, među ostalim na regionalnoj i svim drugim razinama nadležnima za zaštitu djece, radi praćenja napretka, utvrđivanja trendova i djelotvorne raspodjele resursa;

10.

s obzirom na cilj održivog razvoja br. 5 smatra da bi rodna pitanja trebala biti sastavni dio politika za zaštitu djece, s naglaskom na zaštiti djevojčica od rodno uvjetovanog nasilja, među ostalim u vidu trgovanja ljudima, vjerskog nasilja, seksualnog iskorištavanja, praksi kao što su dječji brakovi, prisilni brakovi ili genitalno sakaćenje žena. Štoviše, treba ustrajati na rodno osjetljivim politikama s provedivim zakonodavstvom za promicanje rodne ravnopravnosti i samoodređenja svih žena i djevojčica;

11.

naglašava da je nužna posebna osviještenost o specifičnim potrebama i izazovima iz intersekcijske perspektive, primjerice u slučaju djece s invaliditetom ili migranata, a time i o potrebi za uključivim mjerama potpore, npr. u pogledu (fizičke) pristupačnosti, jezičnih barijera i znatnog utjecaja moguće traume na djecu;

12.

prepoznaje važnost senzibilizacije stručnjaka i volontera koji rade s djecom u raznim područjima (socijalne usluge, pravni sustavi, obrazovanje, sport, razonoda) za sprečavanje zlostavljanja, nanošenja štete i viktimizacije i za promicanje najboljih praksi, čime bi se doprinosilo uključivijim i sigurnijim gradovima i regijama za djecu u skladu s 11. ciljem održivog razvoja;

Uloga lokalnih i regionalnih vlasti u zaštiti djece

13.

naglašava da su sustavi za dobrobit i zaštitu djece, uključujući socijalne službe, zdravstvene ustanove, škole i organizacije bazirane u zajednici, najučinkovitiji na lokalnoj i regionalnoj razini;

14.

prepoznaje ključnu ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u zaštiti ugrožene djece od nasilja u njihovim zajednicama i naglašava važnost djelovanja zajednice za zaštitu djece i promicanje kulture nulte tolerancije prema nasilju nad djecom; potiče redovita istraživanja i procjene potreba kako bi se utvrdile posebne ranjivosti djece u nepovoljnom položaju u zajednici i rizici kojima su ona izložena te kako bi se mjere prilagodile na odgovarajući način;

15.

zalaže se za uspostavu lokalnih centara za potporu djeci, osiguravanje dostupnosti i povjerljivost kod prijavljivanja zlostavljanja i traženja pomoći; također preporučuje korištenje mobilnih timova za otvaranje prema ciljnim skupinama, koji mogu procijeniti rizike u pogledu zaštite djece i pružiti potporu obiteljima kojima je potrebna pomoć;

16.

naglašava potrebu za cjelovitim pristupom u bliskoj suradnji relevantnih dionika koji rade s djecom, npr. u području obrazovanja i osposobljavanja, zdravstva, socijalnih usluga, pravosudnih sustava, izvršavanja zakonodavstva, sporta i razonode, s lokalnim i regionalnim vlastima koje promiču dijalog sa zajednicama radi poboljšanja zaštite prava djece; nadalje, zalaže se za provođenje lokalnih i regionalnih informativnih kampanja financiranih sredstvima EU-a s ciljem podizanja razine osviještenosti o potrebi za integriranim sustavom zaštite djece u okviru kojeg se vodi računa o sprečavanju nasilja i ekonomske ranjivosti djece, od čega bi koristi imali i djeca i društvo u cjelini;

17.

poziva nadležna tijela u državama članicama da uspostave učinkovite i pristupačne službe za zaštitu djece i mladih koje prioritet daju sigurnim i uključivim okruženjima, preventivnim mjerama, ranoj intervenciji i potpori ranjivim obiteljima; stoga preporučuje stvaranje sigurnih prostora unutar zajednica koji djeci izloženoj nasilju ili zlostavljanju pružaju utočište i potporu;

18.

naglašava da je važno da lokalne i regionalne vlasti izdvoje resurse i aktivno sudjeluju u inicijativama usmjerenima na promicanje pozitivnih obrazovnih praksi, s posebnim naglaskom na promicanju nenasilnih oblika discipline i sprečavanju štetnog ponašanja; poziva na olakšavanje rada skupina za potporu obrazovanju kako bi se roditeljima i skrbnicima pružale osnovne smjernice za pozitivnu disciplinu i upravljanje stresom;

19.

ističe ulogu lokalnih i regionalnih vlasti u definiranju i poboljšanju strategija kojima se potiče suradnja između tijela za pomoć mladima, tijela kaznenog progona i medijskih organizacija u cilju učinkovitog rješavanja slučajeva nestale djece, uključujući situacije u kojima djeca zbog raznih razloga nisu vidljiva u sustavu, kao što su strah od nasilja i progona ili činjenica da imaju neregularan imigracijski status;

20.

naglašava da je u tim slučajevima uloga lokalnih i regionalnih vlasti omogućiti školama na svojim područjima da provode sveobuhvatne politike za zaštitu djece, koje bi trebale sadržavati snažne mjere za borbu protiv zlostavljanja na internetu i izvan njega kako bi se svim učenicima osiguralo sigurno okruženje za učenje; posebno naglašava potrebu za pristupačnim i uključivim uslugama za potporu djeci pogođenoj problemima s mentalnim zdravljem; u tu svrhu naglašava važnost nacionalnih i, ovisno o okolnostima, regionalnih školskih programa kojima se djecu informira o njihovim pravima, osobnoj sigurnosti i prijavljivanju zlostavljanja, a nastavno osoblje osposobljava za prepoznavanje znakova zlostavljanja;

21.

ponovno poziva da se radi djelotvorne provedbe sustava zaštite djece u potpunosti (6) iskoriste svi raspoloživi resursi, kao što su fond ESF+, Europski fond za regionalni razvoj, Fond europske pomoći za najpotrebitije, Fond za azil, migracije i integraciju, program InvestEU, inicijativa ReactEU, Mehanizam za oporavak i otpornost (RRF) i program Erasmus+; podsjeća na to da bi sve države članice trebale izdvajati najmanje 5 % svojih sredstava iz fonda ESF+ za ciljane mjere i strukturne reforme za suzbijanje siromaštva djece, pri čemu je to samo minimalni prag te bi ih trebalo poticati da u tu svrhu izdvajaju veći udio sredstava iz fonda ESF+; također naglašava da u skladu s Uredbom o fondu ESF+ udio financiranja za potporu najpotrebitijim osobama mora iznositi 90 %, što bi trebalo olakšati pristup tim financijskim sredstvima za razvoj integriranih sustava zaštite djece iz te kategorije;

22.

naglašava važnost iskorjenjivanja nasilja nad djecom u svim njegovim oblicima, uključujući fizičko i mentalno nasilje, kako u fizičkom okruženju (kao što su obitelj, škola, sport i razonoda) tako i u digitalnom svijetu (uključujući kibernetičko zastrašivanje, zlostavljanje na internetu i druge nove digitalne rizike povezane s umjetnom inteligencijom i virtualnim svjetovima), kao i važnost razvijanja preventivnih pristupa za promicanje dobrog postupanja i stvaranje sigurnog okruženja za djecu i mlade u svim područjima njihova života. OR naglašava da su mladi osobito podložni specifičnim oblicima nasilja;

23.

poziva Europsku komisiju da ojača svoje mehanizme izravnog financiranja i pojednostavi postupke kako bi se lokalnim vlastima olakšao pristup sredstvima EU-a u cilju promicanja bržeg i usmjerenijeg djelovanja u borbi protiv siromaštva djece;

24.

naglašava da pravosudni sustavi moraju biti prilagođeni djeci, a pravosudni postupci uključivi kako bi se djeci zajamčilo pravo da budu saslušana u vezi sa svim pitanjima koja se na njih odnose, prema potrebi uz pristup besplatnoj i učinkovitoj pravnoj pomoći (uključujući pravno savjetovanje i zastupanje), besplatnim uslugama usmenog i pismenog prevođenja i potpori;

25.

poziva na pomno praćenje djece od strane tijela za zaštitu djece i javnih tijela koja bi trebala biti pripravna na suzbijanje nasilnog ponašanja djece i pomagati u reintegraciji mladih počinitelja kaznenih djela. OR naglašava da odlukama o praćenju mora prethoditi procjena najboljih interesa djeteta i da bi mjere usmjerene na borbu protiv nasilnog ponašanja djece trebale biti zasnovane na dokazima;

26.

naglašava da je djeci žrtvama nasilja radi oporavka važno olakšati jednostavan pristup socijalnim službama i službama za mentalno zdravlje;

27.

uvažava zahtjev platforme za sudjelovanje djece (7) da se djeci zajamči sigurnije školsko okruženje. Osim škole, od presudne su važnosti pojačane mjere za sigurna igrališta, parkove i uličnu rasvjetu, kao i više informativnih i edukativnih kampanja za odrasle i djecu u vezi sa sigurnim ponašanjem na internetu;

28.

poziva, upućujući na strategiju EU-a o pravima djeteta, nadležna tijela država članica da uspostave mjere za zaštitu djece i adolescenata u digitalnom okruženju kojima bi se obuhvatili različiti aspekti kao što su ograničavanje pristupa neprimjerenom sadržaju, praćenje algoritama i sustava za automatsku obradu, preventivne mjere za sigurnu i odgovornu upotrebu, dobno primjeren dizajn digitalnih proizvoda i usluga, odgovorni odgoj o digitalnom građanstvu;

29.

upućujući na strategiju EU-a za prava djece, naglašava koliko je važno djeci omogućiti sudjelovanje u odlukama koje utječu na njihov život te od država članica i regija traži da uz pomoć odgovarajućih sredstava poboljšaju sudjelovanje djece na svim razinama; u tom pogledu pozdravlja uspostavu platforme EU-a za sudjelovanje djece kao dobru praksu za uvažavanje mišljenja djece i jačanje njihova sudjelovanja, koja je uspostavljena za njih i s njima i predstavlja konkretnu mjeru proizašlu iz preporuka o sudjelovanju građana na iznesenih na Konferenciji o budućnosti Europe; pozdravlja osiguravanje stalne pomoći za sudjelovanje djece i mladih, što se promiče i u strategiji EU-a za mlade za razdoblje 2019. – 2027 (8). i u Komunikaciji o europskoj godini mladih 2022 (9).;

30.

poziva Europsku uniju, a posebno Europsku komisiju, da ojača dostupne financijske instrumente za pomoć lokalnim i regionalnim vlastima u njihovu pristupu maloljetnicima bez pratnje, s obzirom na znatno povećanje broja maloljetnika bez pratnje na njihovim područjima, i da uskladi zakonodavstvo EU-a o njihovoj zaštiti i skrbi;

31.

ističe zahtjev za uključivanje djece u donošenje odluka o tome kako zajamčiti njihovu sigurnost kod kuće, u školama, javnim prostorima ili u zdravstvenim ustanovama, što je jedan od glavnih zaključaka savjetovanja s djecom u okviru platforme EU-a za sudjelovanje djece; traži uključiv pristup za povećanje sudjelovanja djece i mladih u postupcima donošenja odluka koje na njih utječu, pri čemu se mora poštovati raznolikost prema dobi, spolu, etničkoj pripadnosti i invaliditetu te osigurati da se njihov glas čuje i uzima u obzir;

32.

ponovno ističe još jedan važan ishod savjetovanja s djecom o potrebi za uspostavom i održavanjem niza izravnih komunikacijskih kanala i kanala za povratne informacije za djecu, koje bi trebalo smatrati ključnom značajkom integriranih sustava za zaštitu djece;

33.

ističe da bi sve relevantne politike i mjere na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini trebale biti u najboljem interesu djeteta kako bi se osigurala usklađenost s međunarodnim standardima i standardima EU-a o pravima djeteta, kao i usklađenost politika za zaštitu djeteta na svim razinama;

34.

naglašava važnost dugoročnog pristupa jamčenju zaštite djece uvođenjem mjera i politika kojima se promiče stabilnost i kontinuitet usluga namijenjenih djeci; potiče države članice i regionalne i lokalne vlasti (ako imaju nadležnost u tom području), da redovito preispituju svoje prakse i politike zaštite djece, uzimajući u obzir europske preporuke i primjere najbolje međunarodne prakse, s ciljem stalnog poboljšanja svojeg odgovora na potrebe djece i obitelji.