EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 22.7.2024.

COM(2024) 307 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

u skladu s člankom 410.b Direktive o PDV-u
o primjeni pravila o PDV-u kod vrijednosnih kupona
- definicija, distribucijski lanci i neuporabljeni vrijednosni kuponi -

Sadržaj

1.    Uvod    

2.    Kontekst intervencije    

3.    Provedba postojećih odredbi    

4.    Ocjena postojećih pravila    

4.1.    Opća ocjena    

4.2.    Ocjena posebnih tema    

5.    Zaključci    

Prilog – Sažeto izvješće – Upitnik o provedbi Direktive o vrijednosnim kuponima (EU) 2016/1065    

1.Uvod 

Vijeće je 27. lipnja 2016. donijelo Direktivu 1 o izmjeni Direktive o PDV-u 2 u pogledu postupanja s transakcijama koje uključuju vrijednosne kupone (Direktiva o vrijednosnim kuponima). Nova pravila primjenjuju se od 1. siječnja 2019., ali samo na vrijednosne kupone izdane nakon 31. prosinca 2018.

Cilj je tih izmjena pojednostavnjenje, modernizacija i harmonizacija pravila o PDV-u koja se primjenjuju na vrijednosne kupone 3 , osobito kako bi se „osigurao siguran i jednak tretman, postigla usklađenost s načelima općeg poreza na potrošnju koji je točno razmjeran cijeni robe i usluga, radi izbjegavanja nedosljednosti, narušavanja tržišnog natjecanja, dvostrukog oporezivanja, neoporezivanja te kako bi se smanjio rizik od izbjegavanja plaćanja poreza” 4 .

U skladu s člankom 410.b izmijenjene Direktive o PDV-u, Komisija Europskom parlamentu i Vijeću na temelju informacija dobivenih od država članica EU-a („države članice”) predstavlja ocjenu učinka primjene odredaba Direktive o PDV-u u vezi s obračunom PDV-a na transakcije s vrijednosnim kuponima, posebno u odnosu na definiciju vrijednosnih kupona, pravila o PDV-u koja se odnose na oporezivanje vrijednosnih kupona u distribucijskom lancu te na neiskorištene vrijednosne kupone uz navođenje, prema potrebi, odgovarajućih prijedloga za izmjenu važećih pravila.

S obzirom na prethodno navedeno, u ovom se izvješću analizira opća učinkovitost pravila o PDV-u za vrijednosne kupone na temelju pet kriterija (djelotvornost, učinkovitost, relevantnost, usklađenost i dodana vrijednost EU-a) tijekom četiri godine od početka njihove primjene 2019., nakon čega je uslijedila posebna ocjena: i. definicije vrijednosnih kupona, ii. oporezivanja vrijednosnih kupona u distribucijskom lancu i iii. neiskorištenih vrijednosnih kupona. U izvješću se ocjenjuje provedba relevantnih odredaba na temelju rezultata ankete provedene u državama članicama od 27. ožujka do 9. lipnja 2023. 5 U zaključku se razmatra bi li zakonodavni prijedlog za izmjenu predmetnih pravila bio primjeren.

2.Kontekst intervencije 

Budući da u Šestoj direktivi o PDV-u 6 ni u Direktivi o PDV-u nisu utvrđena zajednička pravila o PDV-u koja se primjenjuju na vrijednosne kupone, države članice su tijekom godina razvile različite pristupe. Posljedica toga su rizici od dvostrukog oporezivanja ili neoporezivanja, izbjegavanja plaćanja poreza i prepreke poslovnim inovacijama 7 . Komisija je stoga 2012. podnijela prijedlog 8 kako bi razjasnila i uskladila pravila za obračun PDV-a kod vrijednosnih kupona.

Međutim, u prijedlogu koji je donijelo Vijeće izostavljene su neke od odredaba koje je predložila Komisija. Konkretno, donesena Direktiva o vrijednosnim kuponima ne sadržava nijednu odredbu o vrijednosnim kuponima za popust, avansnim plaćanjima ili izračunu oporezivog iznosa za distribuciju „višenamjenskih vrijednosnih kupona” (MPV). U uvodnim izjavama donesene direktive čak se pojašnjava da se ta pravila ne bi trebala odnositi na instrumente koji imatelju daju pravo na popust na kupnju robe ili usluga, ali koji ne uključuju pravo na primanje takve robe ili usluga. Ne upućuje se ni na izuzimanje bilo kojeg instrumenta čija je jedina svrha izvršavanje plaćanja iz definicije vrijednosnog kupona ni na odnos između pravila o vrijednosnim kuponima i posebnih pravila o PDV-u, kao što su pravila o maržnom sustavu za putničke agente. Moglo bi se zaključiti da je to djelomično posljedica toga što je u području oporezivanja potrebna jednoglasnost, a u kompromisima se često zanemaruju pitanja na koje bi se odgovor mogao dobiti većinom glasova. Tijekom posljednjih nekoliko godina o tim i drugim pitanjima provedbe raspravljalo se u okviru Odbora za PDV 9 . Rezultat su dva skupa smjernica 10 koje je donijela većina država članica (odjeljak 3.) i koje, iako nisu pravno obvezujuće, doprinose ujednačenijoj primjeni zajedničkih pravila o PDV-u.

i. Definicija vrijednosnih kupona

U donesenim pravilima predviđa se da se instrument smatra vrijednosnim kuponom samo ako su ispunjena dva kumulativna uvjeta: i. postoji obveza da se instrument prihvati kao naknada ili djelomična naknada za isporuku robe ili usluga i ii. na instrumentu ili u povezanoj dokumentaciji navode se roba ili usluge koje se isporučuju ili identitet njihovih potencijalnih dobavljača.

Slika 1: Pojam vrijednosnog kupona 11

„Jednonamjenski vrijednosni kupon” (SPV) je vrijednosni kupon za koji su mjesto isporuke robe ili usluga na koje se vrijednosni kupon odnosi i PDV koji se mora platiti na tu robu ili usluge poznati u vrijeme izdavanja vrijednosnog kupona, a svi ostali vrijednosni kuponi su „višenamjenski vrijednosni kuponi” (MPV).

Slika 2: SPV (jednonamjenski vrijednosni kupon)

Slika 3: Pojam MPV-a (višenamjenski vrijednosni kupon)

U uvodnim izjavama Direktive o vrijednosnim kuponima pojašnjava se i da se ta pravila ne bi trebala odnositi na instrumente koji imatelju daju pravo na popust na kupnju robe ili usluga, ali koji ne uključuju pravo na primanje takve robe ili usluga 12 te da odredbe o vrijednosnim kuponima ne bi trebale dovesti do izmjena u obračunu PDV-a pri putnim kartama, ulaznicama za kina i muzeje, poštanskim markama ili sličnome 13 .

ii. Obračun PDV-a na transakcije s vrijednosnim kuponima u distribucijskom lancu

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 8. Direktive o vrijednosnim kuponima, kad se obračun PDV-a kod isporuke predmetne robe ili usluga može utvrditi sa sigurnošću već prilikom izdavanja, PDV bi trebalo naplatiti na svaki prijenos SPV-a, uključujući izdavanje SPV-a, a stvarnu predaju robe ili stvarno pružanje usluga u zamjenu za SPV ne bi trebalo smatrati neovisnom transakcijom.

Slika 4: Pravila kojima se uređuje prijenos jednonamjenskog vrijednosnog kupona (SPV)

Kad je riječ o distribuciji SPV-ova, Direktivom o vrijednosnim kuponima pojašnjeno je da se svaki prijenos SPV-a koji izvrši porezni obveznik koji djeluje u svoje ime, uključujući izdavanje tog vrijednosnog kupona, smatra isporukom robe ili usluga na koje se odnosi taj vrijednosni kupon 14 . PDV bi trebalo obračunavati na naknadu primljenu za SPV u skladu s člankom 73. Direktive o PDV-u. S druge strane, ako je SPV izdan ili ga distribuira porezni obveznik koji djeluje u ime druge osobe, ne bi se smatralo da taj porezni obveznik sudjeluje u dotičnoj isporuci.

Za višenamjenske vrijednosne kupone PDV bi trebalo naplatiti u trenutku isporuke robe ili usluga na koje se vrijednosni kupon odnosi, a bilo koji prethodni prijenos višenamjenskih vrijednosnih kupona ne bi trebao podlijegati PDV-u.

Slika 5: Pravila kojima se uređuje prijenos višenamjenskog vrijednosnog kupona (MPV)

Kad je riječ o uslugama koje se pružaju u cijelom distribucijskom lancu MPV-a, PDV-u bi podlijegale samo posredničke usluge ili zasebna isporuka usluga poput distribucije ili promidžbenih usluga. Stoga, kada porezni obveznik koji ne djeluje u svoje ime primi bilo kakvu posebnu naknadu za prijenos vrijednosnog kupona, ta naknada trebala bi biti oporeziva u skladu s uobičajenim postupkom oporezivanja PDV-om 15 .

Naposljetku, kad je riječ o oporezivom iznosu MPV-a, Direktivom o vrijednosnim kuponima pojašnjeno je da bi dobavljač robe ili usluga trebao obračunati PDV na temelju naknade plaćene za MPV kako bi se osiguralo da je plaćen točan iznos PDV-a, ne dovodeći u pitanje članak 73. Direktive o PDV-u 16 . Ako nema takvih informacija, oporezivi iznos trebao bi biti jednak novčanoj vrijednosti navedenoj na samom vrijednosnom kuponu ili u povezanoj dokumentaciji, umanjen za iznos PDV-a koji se odnosi na isporučenu robu ili usluge. Ako se MPV upotrebljava djelomično u odnosu na isporuku robe ili usluga, oporezivi iznos trebao bi biti jednak odgovarajućem dijelu naknade ili novčane vrijednosti, umanjen za iznos PDV-a koji se odnosi na isporučenu robu ili usluge.

iii. Neiskorišteni vrijednosni kuponi

Ako se višenamjenski vrijednosni kupon koristi djelomično, oporezivi iznos trebao bi biti jednak odgovarajućem dijelu naknade ili novčane vrijednosti, umanjen za iznos PDV-a koji se odnosi na isporučenu robu ili usluge, iako je pojašnjeno 17 da time nisu obuhvaćene situacije u kojima krajnji potrošač ne upotrijebi višenamjenski vrijednosni kupon tijekom njegova razdoblja valjanosti i u kojima prodavatelj zadržava naknadu primljenu za taj vrijednosni kupon 18 .

3.Provedba postojećih odredbi

Članak 2. Direktive o vrijednosnim kuponima glasi:

1. Države članice najkasnije do 31. prosinca 2018. donose i objavljuju zakone i druge propise nužne za usklađivanje s ovom Direktivom. Tekst tih odredaba odmah dostavljaju Komisiji. One te odredbe primjenjuju od 1. siječnja 2019. 

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

One su dužne obavijestiti Komisiju o tekstu novih odredaba, a nakon što su Cipar, Češka, Grčka, Latvija i Rumunjska priopćili svoje mjere za prenošenje zaključeno je pet postupaka zbog povrede obveze obavješćivanja.

Provjera usklađenosti svake države članice koju je GU za oporezivanje i carinsku uniju 19 proveo nakon 1. siječnja 2019. pokazala je da se četiri države članice nisu pridržavale propisanih datuma za stupanje na snagu i primjenu novih odredaba (u Češkoj su izmjene stupile na snagu 1. travnja 2019., u Danskoj i Latviji nove odredbe primjenjivale su se samo na vrijednosne kupone izdane nakon 1. srpnja 2019., a u Slovačkoj na one izdane nakon 30. rujna 2019.).

Osim toga, nakon provjera usklađenosti Komisija je pokrenula dva postupka u okviru sustava EU Pilot 20 , jedan prema Bugarskoj i jedan prema Francuskoj. Postupak u sustavu EU Pilot za Bugarsku koji se odnosi na tretman vrijednosnih kupona za obroke zaključen je nakon što je 18. veljače 2022. izmijenjeno nacionalno zakonodavstvo. Zbog donesenih izmjena vrijednosni kuponi za obroke koji su se mogli zamijeniti za isporuke koje podliježu sniženoj stopi PDV-a i za isporuke koje se oporezuju po standardnoj stopi smatrali su se MPV-ovima. Postupak u sustavu EU Pilot za Francusku odnosio se na određivanje oporezivog iznosa za isporuku robe ili usluga pruženih u vezi s MPV-om ako nema informacija o plaćenoj naknadi. U skladu s člankom 73.a Direktive o PDV-u, u ovom je slučaju oporezivi iznos jednak novčanoj vrijednosti navedenoj na samom vrijednosnom kuponu ili u povezanoj dokumentaciji, umanjen za iznos PDV-a koji se odnosi na isporučenu robu ili usluge. Nakon odgovarajućih izmjena u nacionalnom zakonodavstvu, koje su stupile na snagu 1. siječnja 2022., predmet je zaključen.

Direktiva o vrijednosnim kuponima u sudskoj praksi EU-a prvi se put 21 spominje u predmetu DSAB Destination Stockholm 22 , u kojem je Sud Europske unije (Sud) razmatrao tumačenje članka 30.a Direktive o PDV-u u vezi s „gradskom karticom”. Pitanje je upućeno kako bi se utvrdilo može li instrument koji imatelju daje pravo na upotrebu različitih usluga na određenom mjestu, u ograničenom razdoblju i do određene vrijednosti, biti „vrijednosni kupon” u smislu članka 30.a stavka 1. Direktive o PDV-u, čak i ako zbog ograničenog razdoblja valjanosti tog instrumenta prosječni potrošač ne može iskoristiti sve ponuđene usluge te, u slučaju potvrdnog odgovora, može li takav instrument biti višenamjenski vrijednosni kupon u smislu članka 30.a stavka 3. Direktive o PDV-u.

Prvo, Sud je utvrdio da se čini da su ispunjeni uvjeti za kvalifikaciju tog instrumenta kao vrijednosnog kupona u skladu s člankom 30.a (pod uvjetom da to utvrdi i sud koji je uputio zahtjev). Razjasnio je da su ta dva uvjeta kumulativna: i. postoji obveza da se instrument prihvati kao naknada ili djelomična naknada za isporuku robe ili usluga i ii. na instrumentu ili u povezanoj dokumentaciji mora se navesti roba ili usluge koje se isporučuju ili identitet njihovih potencijalnih dobavljača. S druge strane, razdoblje valjanosti predmetne kartice ili mogućnost iskorištavanja svih usluga obuhvaćenih tom karticom nisu relevantni elementi za klasifikaciju te kartice kao „vrijednosnog kupona” u smislu članka 30.a. Nadalje, podsjeća da predmetna kartica omogućuje pristup različitim isporukama usluga koje podliježu različitim stopama PDV-a ili su izuzete od poreza te da nije moguće predvidjeti koje će usluge imatelj kartice odabrati. Instrument se ne može smatrati SPV-om jer PDV koji se mora platiti na te usluge nije poznat u trenutku njegova izdavanja. Stoga je Sud utvrdio da taj instrument predstavlja MPV u smislu članka 30.a stavka 3. Direktive o PDV-u jer taj pojam predstavlja rezidualnu kategoriju (MPV je svaki vrijednosni kupon koji nije SPV).

U novije vrijeme, u presudi Suda u predmetu Finanzamt O (Bons à usage unique) 23 razmatralo se može li distribucijski lanac između gospodarskih subjekata koji djeluju u svoje ime u cijelom EU-u prije isporuke usluga na koje se odnosi vrijednosni kupon krajnjim potrošačima utjecati na uvjet postojanja SPV-a, tj. vrijednosnog kupona za koji su „mjesto isporuke robe ili usluga na koje se vrijednosni kupon odnosi i PDV koji se mora platiti na tu robu ili usluge poznati u vrijeme izdavanja vrijednosnog kupona”. Sud je presudio da klasifikacija vrijednosnog kupona kao SPV-a u smislu članka 30.a stavka 2. Direktive o PDV-u ovisi samo o uvjetima predviđenima tom odredbom, među kojima je i zahtjev da mjesto isporuke robe ili usluga na koje se vrijednosni kupon odnosi bude poznato u vrijeme izdavanja vrijednosnog kupona, neovisno o tome je li vrijednosni kupon predmet prijenosa između poreznih obveznika koji djeluju u svoje ime i imaju poslovni nastan na području država članica koje nisu one države članice u kojima se ti krajnji potrošači nalaze. Sud je utvrdio da se uzastopnim prijenosima SPV-a koje su izvršili porezni obveznici koji djeluju u vlastito ime, a koje treba smatrati isporukom na koju se vrijednosni kupon odnosi u skladu s člankom 30.b stavkom 1. prvim podstavkom, ne dovodi u pitanje ocjena koja je provedena u trenutku izdavanja vrijednosnog kupona o tome klasificira li se taj vrijednosni kupon kao SPV i, konkretnije, o tome je li mjesto isporuke usluga na koje se vrijednosni kupon odnosi poznato u vrijeme izdavanja vrijednosnog kupona. Sud je napomenuo da se članak 30.b stavak 1. prvi podstavak Direktive o PDV-u primjenjuje samo na vrijednosne kupone koji se (već) kvalificiraju kao SPV na temelju dva kumulativna kriterija iz članka 30.a stavka 2., što je potrebno ocijeniti u trenutku izdavanja vrijednosnog kupona. Sud je napomenuo da bi drukčije tumačenje značilo da kvalifikacija vrijednosnog kupona (kao SPV ili MPV) ovisi o tome prenosi li se unutar jedne države članice ili unutar prekograničnog distribucijskog lanca. To bi bilo u suprotnosti s izvornim ciljevima da se odredbama o PDV-u koje se odnose na vrijednosne kupone spriječe nedosljednosti, dvostruko oporezivanje ili neoporezivanje i neusklađenosti među državama članicama. To bi praktički onemogućilo i da se bilo koji vrijednosni kupon klasificira kao SPV.

Odbor za PDV u nekoliko je navrata raspravljao i o pravnom tumačenju i provedbi 24 kako bi se doprinijelo ujednačenijoj primjeni odredaba Direktive o PDV-u, kako je izmijenjena Direktivom o vrijednosnim kuponima.

Odbor za PDV posebno je analizirao pravila za obračun PDV-a kod vrijednosnih kupona kad je riječ o gradskim karticama, platnim instrumentima i korisničkim tokenima, kao i njihov odnos s posebnim odredbama i izuzećima od PDV-a (tj. izuzeća za zdravstvene usluge), uključujući posebna izuzeća propisana za izvoz robe.

Budući da je većina država članica to podržala, Odbor za PDV definirao je i dva skupa smjernica 25 za obračun PDV-a kod vrijednosnih kupona koje, iako nisu pravno obvezujuće za države članice, doprinose ujednačenijoj primjeni zajedničkih pravila o PDV-u 26 .

Na temelju prvog skupa smjernica 27 dogovoreno je sljedeće:

1.Odbor za PDV jednoglasno priznaje da se vrijednosni kupon mora smatrati instrumentom ograničene namjene jer je riječ o instrumentu koji se mora prihvatiti kao naknada ili djelomična naknada za isporuku robe ili usluga s potencijalnim dobavljačem/dobavljačima naznačenima u vrijeme izdavanja.

2.Odbor za PDV gotovo jednoglasno smatra da se vrijednosni kupon ne može smatrati platnim instrumentom jer je riječ o instrumentu koji predstavlja naknadu u zamjenu za isporuku robe ili usluga koje su njime obuhvaćene, a ne o instrumentu koji ima učinak prijenosa sredstava. Odbor za PDV stoga se gotovo jednoglasno slaže da se korištenje vrijednosnog kupona ne smatra plaćanjem, nego ostvarivanjem prava na raspolaganje robom ili uslugama na koje se vrijednosni kupon odnosi. U tom smislu Odbor za PDV gotovo jednoglasno primjećuje da imatelj vrijednosnog kupona njegovim korištenjem ostvaruje pravo na raspolaganje robom ili uslugama, a dobavljač ga je dužan prihvatiti kao naknadu.

3.Odbor za PDV jednoglasno potvrđuje da se vrijednosni kupon smatra takvim samo ako su roba ili usluge koje se isporučuju ili identitet njihovih potencijalnih dobavljača naznačeni ili na instrumentu ili u povezanoj dokumentaciji, uključujući uvjete za njegovo korištenje. Odbor za PDV jednoglasno smatra da se tokeni koji se još ne nude na uređenom tržištu unutar EU-a i čija je priroda podložna promjenama u načelu ne smatraju vrijednosnim kuponima u smislu Direktive o PDV-u. Međutim, Odbor za PDV jednoglasno se slaže da se o kvalifikaciji tokena kao vrijednosnog kupona treba odlučivati razmatranjem svakog slučaja zasebno, ovisno o njegovoj posebnoj kvalifikaciji i upotrebi.

4.Odbor za PDV gotovo se jednoglasno slaže da posebne odredbe o PDV-u, kao što su one koje se primjenjuju na mala poduzeća, putničke agente ili rabljenu robu, umjetnine, kolekcionarske predmete i antikvitete, kao iznimke od općih pravila o obračunu PDV-a, imaju prednost pred pravilima koja se primjenjuju na vrijednosne kupone i drugim općim pravilima, ako bi bilo koje od tih pravila bilo u suprotnosti s pravilnom primjenom i ciljevima posebne odredbe. Odbor za PDV gotovo se jednoglasno slaže da se priroda vrijednosnog kupona ne mijenja zbog činjenice da osoba koja izdaje ili prenosi vrijednosni kupon ispunjava uvjete za primjenu posebne odredbe.

Na temelju drugog skupa smjernica 28 dogovoreno je sljedeće:

1.Uzimajući u obzir presudu Suda Europske unije u predmetu C-637/20 DSAB Destination Stockholm, Odbor za PDV jednoglasno potvrđuje da se instrument kao što je gradska kartica može smatrati vrijednosnim kuponom u skladu s člankom 30.a točkom 1. Direktive o PDV-u i. ako postoji obveza da se prihvati kao naknada ili djelomična naknada za isporuku robe ili usluga i ii. ako su roba ili usluge koji se isporučuju ili identitet njihovih potencijalnih dobavljača naznačeni na gradskoj kartici ili u povezanoj dokumentaciji, uključujući i uvjete uporabe. Odbor za PDV jednoglasno potvrđuje i da su ti uvjeti kumulativni i da oba uvjeta moraju biti ispunjena kako bi se instrument klasificirao kao vrijednosni kupon.

2.Budući da klasifikacija instrumenta ovisi o činjeničnim okolnostima, Odbor za PDV jednoglasno potvrđuje da se neće sve gradske kartice nužno smatrati vrijednosnim kuponom. Međutim, Odbor za PDV gotovo se jednoglasno slaže da se gradska kartica kojom se imatelju kartice daje pravo korištenja kartice kao naknade za ulazak u odabrane atrakcije koje isporučuju određeni dobavljači treće strane i za ostvarivanje vožnje turističkim autobusima i brodovima koju je odobrio izdavatelj gradske kartice na određenom mjestu u ograničenom razdoblju i do određene vrijednosti, smatra vrijednosnim kuponom u skladu s člankom 30.a točkom 1. Direktive o PDV-u.

3.Odbor za PDV gotovo se jednoglasno slaže da, ako usluge koje se isporučuju putem gradske kartice podliježu različitim stopama PDV-a ili su djelomično oslobođene od oporezivanja, tako da PDV koji se plaća na usluge nije poznat u trenutku izdavanja gradske kartice, karticu treba klasificirati kao višenamjenski vrijednosni kupon u skladu s člankom 30.a točkom 3. Direktive o PDV-u. U tom se slučaju Odbor za PDV gotovo jednoglasno slaže da je oporezivi iznos za isporuku tih usluga jednak naknadi plaćenoj za gradsku karticu ili, ako nema informacija o toj naknadi, novčanoj vrijednosti navedenoj na gradskoj kartici ili u povezanoj dokumentaciji, umanjen za iznos PDV-a koji se odnosi na isporučene usluge.

4.Ako, kao što je to slučaj s ispitanim poslovnim modelom, usluge pružaju i izdavatelj gradske kartice i dobavljači treće strane, Odbor za PDV gotovo se jednoglasno slaže da je oporezivi iznos usluge koju pruža izdavatelj gradske kartice, a koja obuhvaća upravljanje turističkim autobusima i brodovima koje može koristiti imatelj kartice, jednak naknadi plaćenoj za tu gradsku karticu umanjenoj za iznos PDV-a, umanjen za sve iznose plaćene dobavljačima treće strane za usluge koje oni pružaju na temelju predmetne gradske kartice.

5.U ispitanom poslovnom modelu u kojem usluge pružaju i izdavatelj gradske kartice i dobavljači treće strane, Odbor za PDV gotovo se jednoglasno slaže da je za usluge kao što su ulaz u muzeje i atrakcije ili razgledavanje znamenitosti koje dobavljač treće strane omogućava imatelju kartice, a za koje se gradska kartica koristi kao djelomična naknada, oporezivi iznos novčana vrijednost isporučene usluge kako je navedena u povezanoj dokumentaciji, umanjen za iznos PDV-a koji se odnosi na tu uslugu. Ako je ugovorom između izdavatelja gradske kartice i dobavljača treće strane određeno da je novčana vrijednost usluge jednaka postotku njezine uobičajene cijene, Odbor za PDV gotovo jednoglasno prihvaća da se to umanjenje smatra cjenovnim popustom ostvarenim u trenutku isporuke.

4.Ocjena postojećih pravila

Sljedeća ocjena temelji se na informacijama dobivenima od država članica u okviru ankete koja se provodila od 27. ožujka do 9. lipnja 2023. i na koju su odgovorile sve države članice.

Anketa je sadržavala 45 pitanja zatvorenog tipa i 22 pitanja otvorenog tipa o sljedećim temama: i. opća ocjena učinaka provedbe Direktive o vrijednosnim kuponima tijekom četiri godine od njezina donošenja i ii. posebna pitanja povezana s definicijom vrijednosnih kupona, razlikovanjem jednonamjenskih i višenamjenskih vrijednosnih kupona, njihovim prijenosom, oporezivim iznosima, vrijednosnim kuponima za popust i neiskorištenim vrijednosnim kuponima (za detaljno izvješće o rezultatima ankete vidjeti Prilog – sažeto izvješće).

Opća ocjena pokazala je da većina država članica nije imala dovoljno informacija da odgovori na većinu pitanja, ali na temelju dostupnih informacija smatrale su da su pravila o PDV-u za vrijednosne kupone općenito ostvarila svoje ciljeve i da su uglavnom relevantna. U drugom dijelu ocjene primljene su općenite pozitivne povratne informacije o odredbama kojima se uređuje definicija vrijednosnih kupona i njihov prijenos, dok je tek manji broj država članica postavio konkretna pitanja, koja su se uglavnom odnosila na primjenu postojećih pravila koja su već bila predmet rasprava u Odboru za PDV ili presuda Suda.

4.1.Opća ocjena

Djelotvornost

Analiza je pokazala da pravila o PDV-u za vrijednosne kupone uglavnom ostvaruju svoje ciljeve.

Kako je navedeno u odjeljku 1., cilj Direktive o vrijednosnim kuponima bio je pojednostavnjenje, modernizacija i harmonizacija pravila o PDV-u koja se primjenjuju na vrijednosne kupone 29 , osobito kako bi se „osigurao siguran i jednak tretman, postigla usklađenost s načelima općeg poreza na potrošnju koji je točno razmjeran cijeni robe i usluga, radi izbjegavanja nedosljednosti, narušavanja tržišnog natjecanja, dvostrukog oporezivanja, neoporezivanja te kako bi se smanjio rizik od izbjegavanja plaćanja poreza” 30 .

Sudeći prema odgovorima na anketu 31  većina država članica složila se da je provedba Direktive o vrijednosnim kuponima tijekom prve četiri godine barem djelomično omogućila i. jednostavnije postizanje usklađenosti i dovela do ii. ujednačenijih zahtjeva.

Nadalje, provjerom usklađenosti koju je proveo GU za oporezivanje i carinsku uniju, kako je prikazano u odjeljku 3., i unatoč tome što je bila ograničena na formalne aspekte zakonodavstva, nisu pronađeni veći problemi s prenošenjem pravila o vrijednosnim kuponima u državama članicama. 

Odbor za PDV tijekom posljednjih nekoliko godina radio je na donošenju dva skupa smjernica 32 , što je dodatno pridonijelo postizanju cilja harmonizacije.

Velika većina država članica nije imala dovoljno informacija da odgovori na pitanje o tome jesu li pravila o PDV-u za vrijednosne kupone riješila pitanja povezana s prijevarama. U odgovorima na pitanja otvorenog tipa u anketi samo manji broj država članica skrenuo je pozornost na potencijalna pitanja zloporabe. Jedna država članica smatrala je da bi se vrijednosni kuponi mogli upotrebljavati za pranje novca i da postoji rizik od zloporabe jer porezni obveznici mogu konfigurirati vrijednosni kupon tako da bude SPV ili MPV. Zbog tanke granice između SPV-ova i MPV-ova, taj rizik od zloporabe istaknula je još jedna država članica te je navela da uvođenje pravne pretpostavke da se pri izdavanju SPV-a smatra da je roba isporučena ili usluge pružene stvara priliku koju mogu iskoristiti počinitelji prijevara. Jedna država članica smatra da porezni obveznici mogu promijeniti svoj poslovni model nakon izdavanja vrijednosnog kupona kako bi ga se kvalificiralo kao MPV. Dvije druge države članice potvrdile su da izdavatelji obično proširuju raspon robe i usluga za koje se može iskoristiti kupon i na koje se primjenjuju različite porezne stope kako bi se vrijednosni kupon kvalificirao kao MPV, a ne kao SPV.

Učinkovitost

Analiza je pokazala da države članice nemaju dovoljno informacija da utvrde jesu li pravila o PDV-u za vrijednosne kupone dovela do veće ili manje učinkovitosti.

Iz ankete je vidljivo da velika većina/gotovo nijedna država članica nije imala dovoljno informacija o tome jesu li tijekom prve četiri godine pravila o PDV-u za vrijednosne kupone dovela do smanjenja administrativnih troškova za poduzeća koja izdaju i/ili prenose SPV-ove ili MPV-ove i za porezne/carinske uprave.

Odgovori na pitanja otvorenog tipa u anketi pokazuju da se većina problema povezanih s provođenjem novih pravila, kako za porezne uprave tako i za porezne obveznike, odnosila na klasifikaciju određenih instrumenata (npr. gradske kartice ili tokeni) i razliku između SPV-ova i MPV-ova. Ostala pitanja odnosila su se na određivanje oporezivog iznosa MPV-ova i njihov prijenos (npr. usluge distribucije i iskorišteni MPV-ovi). Postavilo ih je tek nekoliko država članica i to o temama o kojima Odbor za PDV već raspravlja, a sva su se odnosila na aspekte primjene postojećih pravila.

Relevantnost

Analiza je pokazala da države članice na temelju dostupnih informacija smatraju da su postojeća pravila uglavnom relevantna.

U anketi se većina država članica složila da je provedba Direktive o vrijednosnim kuponima tijekom prve četiri godine barem djelomično rezultirala pravilima o PDV-u koja se primjenjuju na vrijednosne kupone koja su prilagođena različitim poslovnim modelima.

Gotovo polovina država članica složila se i da je provedba Direktive o vrijednosnim kuponima barem djelomično rezultirala pravilima o PDV-u koja su prikladna za nove i buduće poslovne modele. Druga polovina (osim jedne 33 ) država članica nije imala dovoljno informacija da o tome formira stav.

Gotovo polovina 34 država članica složila se da je provedba Direktive o vrijednosnim kuponima barem djelomično rezultirala pravilima o PDV-u koja su bila prikladna za prekogranične situacije. Za odgovor na to pitanje polovina država članica nije imala dovoljno informacija.

U odgovoru na pitanja otvorenog tipa u anketi samo je manji broj država članica naveo da bi razlika između vrijednosnih kupona i drugih novih instrumenata (kao što su tokeni, ključevi za igru) i prekogranična trgovina uz korištenje vrijednosnih kupona mogle biti izvor problema. U Odboru za PDV, kako je prethodno navedeno, u tijeku su rasprave o razlikama između različitih instrumenata, a Sud je nedavno donio presudu o prekograničnoj trgovini uz korištenje vrijednosnih kupona 35 .

Usklađenost

Analiza je pokazala da su pravila o PDV-u kod vrijednosnih kupona u skladu s načelima sustava PDV-a.

Kao što je prethodno navedeno, jedan od ciljeva Direktive o vrijednosnim kuponima bio je uskladiti se s načelima općeg poreza na potrošnju koji je točno razmjeran cijeni robe i usluga.

To je osigurano za SPV-ove na temelju pravila 36 prema kojem se svaki prijenos SPV-a mora smatrati isporukom predmetne robe ili usluga, dok se stvarna isporuka robe ili usluga u zamjenu za SPV ne smatra neovisnom transakcijom. To se pravilo primjenjuje jer su za te vrijednosne kupone mjesto isporuke i PDV koji treba platiti za tu robu ili usluge poznati u trenutku izdavanja. To je u skladu i s pravnom fikcijom iz članka 28. Direktive o PDV-u, prema kojoj se za poreznog obveznika koji sudjeluje u isporuci usluga smatra da je primio i isporučio predmetne usluge kad djeluje u vlastito ime, ali za drugu osobu. U skladu s člankom 73. Direktive o PDV-u, oporezivi iznos SPV-a je puna cijena dobivena u zamjenu za taj jednonamjenski vrijednosni kupon (uključujući sve usluge posredovanja).

Usklađenost sa sustavom PDV-a postiže se i pravilom 37 koje se primjenjuje na MPV-ove, prema kojem se PDV na predmetnu robu i usluge naplaćuje samo u trenutku korištenja. To vrijedi jer je za MPV-ove potrebno pričekati da se roba ili usluge zaista isporuče kako bi se znao iznos PDV-a koji treba platiti. Time se osigurava da je porezni tretman transakcije jednak bez obzira na to isporučuju li se roba ili usluge upotrebom vrijednosnog kupona. Izračunom oporezivog iznosa u skladu s posebnim pravilom iz članka 73.a Direktive o PDV-u usklađuje se i s načelom PDV-a prema kojem oporezivi iznos PDV-a koji porezna tijela naplaćuju ne smije biti veći od naknade koju je stvarno platio krajnji potrošač 38 . Stoga je oporezivi iznos jednak uplaćenoj naknadi, ako je poznat njezin iznos, ili novčanoj vrijednosti navedenoj na MPV-u ili u povezanoj dokumentaciji, umanjen za PDV na isporučenu robu ili usluge.

Ako prijenos MPV-a obavlja porezni obveznik koji nije stvarni isporučitelj robe ili usluga, PDV se mora naplatiti na svaku isporuku usluga distribucije ili promidžbenih usluga u cijelom lancu. To je u skladu i sa sustavom PDV-a, čime se osigurava sveobuhvatno, neutralno i transparentno oporezivanje svih oporezivih transakcija povezanih s MPV-om, odnosno njegove distribucije i isporuke predmetne robe ili usluga. Oporezivi iznos tih usluga mora se odrediti u skladu s člankom 73. Direktive o PDV-u.

Usklađenost sa sustavom PDV-a osigurana je i kad, kako je dogovoreno s Odborom za PDV, i. posebne odredbe o PDV-u, kao što su one koje se primjenjuju na mala poduzeća, putničke agente ili rabljenu robu, umjetnine, kolekcionarske predmete i antikvitete, kao iznimke od općih pravila o obračunu PDV-a, imaju prednost pred primjenom pravila koja se primjenjuju na vrijednosne kupone i drugih općih pravila, ako bi bilo koje od tih pravila bilo u suprotnosti s pravilnom primjenom i ciljevima posebne odredbe i ii. prirodu vrijednosnog kupona ne mijenja činjenica da osoba koja izdaje ili prenosi vrijednosni kupon ispunjava uvjete za primjenu posebne odredbe.

Kad je riječ o međudjelovanju pravila o PDV-u koja se primjenjuju na vrijednosne kupone s drugim političkim inicijativama, u početnom prijedlogu Komisije o obračunu PDV-a kod vrijednosnih kupona pojašnjeno je da se platna usluga u smislu Direktive 2007/64/EZ 39 ne smatra vrijednosnim kuponom. Iako je ta odredba bila izostavljena kad su pravila donesena u Vijeću, nakon dva dokumenta 40 dogovorene su smjernice Odbora za PDV o tome da se za potrebe PDV-a „vrijednosni kupon ne može smatrati platnim instrumentom s obzirom na to da je riječ o instrumentu koji predstavlja naknadu u zamjenu za isporuku robe ili usluga koje su njime obuhvaćene, a ne o instrumentu koji ima učinak prijenosa sredstava”. Imatelj vrijednosnog kupona njegovim korištenjem zaista ostvaruje pravo na raspolaganje robom ili uslugama, a dobavljač ga je dužan prihvatiti kao naknadu. Odbor za PDV donio je te zaključke i na temelju definicije iz Direktive o platnim uslugama (PSD2) 41 za „platni instrument”, što znači personalizirani uređaj i/ili skup postupaka dogovorenih između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga koji se koriste za iniciranje naloga za plaćanje.

Dodana vrijednost EU-a

Kao što je prethodno navedeno, cilj je Direktive o vrijednosnim kuponima pojasniti i uskladiti pravila o obračunu PDV-a kod vrijednosnih kupona, a s obzirom da takva pravila nisu postojala, države članice razvile su neusklađena rješenja, što je dovelo do rizika od dvostrukog oporezivanja ili neoporezivanja, izbjegavanja plaćanja poreza i prepreka poslovnim inovacijama.

Problemi kojima se bavi Direktiva o vrijednosnim kuponima imaju dimenziju jedinstvenog tržišta jer bi neujednačeni obračun PDV-a kod vrijednosnih kupona u državama članicama EU-a mogao dovesti do poremećaja koje bi zajednički sustav PDV-a u EU-u trebao spriječiti tako da omogući pravilno funkcioniranje tržišta. Te probleme države članice nisu mogle riješiti same. U tom su kontekstu postojeća pravila donijela dodanu vrijednost EU-a.

Međutim, u odgovorima na anketu nisu izražena jasna stajališta o tome. Gotovo polovina 42  država članica složila se da pravila o PDV-u za vrijednosne kupone donose korist poreznoj/carinskoj upravi, barem djelomično, iako gotovo polovina država članica nije imala dovoljno informacija o tome. 

Većina država članica nije imala dovoljno informacija o tome jesu li pravila o PDV-u na vrijednosne kupone donijela korist sektoru. Isto tako, velika većina/gotovo nijedna država članica nije imala dovoljno informacija o tome jesu li ta pravila dovela do povećanja domaće ili prekogranične trgovine uz korištenje vrijednosnih kupona.

4.2.Ocjena posebnih tema

Osim opće ocjene primjene odredaba Direktive o PDV-u na obračun PDV-a kod vrijednosnih kupona, provedena je i tematska ocjena, posebno u pogledu definicije vrijednosnih kupona, pravila o PDV-u koja se odnose na oporezivanje vrijednosnih kupona u distribucijskom lancu i neiskorištenih vrijednosnih kupona.

U anketi su dobivene opće pozitivne povratne informacije o odredbama kojima se uređuje definicija vrijednosnih kupona i njihov prijenos.

Većina država članica složila se / potpuno se složila da su odredbe o općoj definiciji vrijednosnih kupona, definiciji SPV-ova i njihovoj razlici u odnosu na MPV-ove te o prijenosu SPV-ova i MPV-ova i. jasne i jednostavne za primjenu te omogućuju nacionalnoj upravi da poreznim obveznicima pruži jasne smjernice u konkretnim situacijama i ii. jasne poreznim obveznicima i pomažu im ispuniti njihove obveze 43 . Većina država članica složila se i da se tim odredbama nacionalnoj upravi omogućuje da provede primjenjiva pravila.

S obzirom na distribuciju MPV-ova za koje u Direktivi o vrijednosnim kuponima ne postoji posebna odredba, većina država članica složila se da je distribucija koju obavlja porezni obveznik koji nije izdavatelj vrijednosnog kupona zapravo isporuka usluga u smislu Direktive o PDV-u i da je oporezivi iznos takve usluge distribucije jednak razlici između nominalne vrijednosti vrijednosnog kupona i plaćene kupovne cijene, umanjen za iznos PDV-a koji se odnosi na isporučenu uslugu distribucije. Kad je riječ o „vrijednosnim kuponima za popust”, o kojima u Direktivi o vrijednosnim kuponima nema posebnog pravila, polovina/većina država članica nije imala dovoljno informacija da formira stav o tome je li njihova distribucija koju provodi porezni obveznik koji nije izdavatelj vrijednosnog kupona zapravo isporuka usluge korištenja ako porezni obveznik koji isporučuje robu ili usluge na koje se vrijednosni kupon odnosi prima naknadu od izdavatelja 44 i o tome koji je oporezivi iznos te usluge distribucije.

S obzirom na neiskorištene vrijednosne kupone za koje u Direktivi o vrijednosnim kuponima također nema posebne odredbe, države članice imaju podijeljena mišljenja o tome koje su konkretne smjernice donesene za obračun PDV-a u njihovu slučaju.

Kao odgovor na pitanja otvorenog tipa u anketi (vidjeti Prilog za sažeto izvješće), samo je manji broj država članica istaknuo posebna pitanja o primjeni postojećih pravila. Glavni utvrđeni problemi povezani su s problemima o kojima Odbor za PDV već raspravlja, kao što je kvalifikacija instrumenta kao vrijednosnog kupona, a zatim, nakon što se utvrdi postojanje vrijednosnog kupona, razlikovanje između SPV-ova i MPV-ova. Ostala pitanja odnosila su se na primjenu postojećih pravila, kao što je prekogranična trgovina vrijednosnim kuponima (koja je nedavno bila tema presude Suda) i izračun oporezivog iznosa, posebno za korištenje MPV-ova i povezanih distribucijskih usluga, ili su bila povezana s nereguliranim aspektima zakonodavstva, kao što je postupanje s neiskorištenim vrijednosnim kuponima. Sažetak najrelevantnijih pitanja nalazi se u nastavku.

Definicija i kvalifikacija vrijednosnih kupona

-Sedam država članica postavilo je pitanje o prekograničnom korištenju i distribuciji vrijednosnih kupona. Pet država članica spomenulo je problem kvalificiranja vrijednosnog kupona kao SPV-a u slučaju prekograničnih transakcija (kad je riječ o poteškoćama u razlikovanju SPV-ova i MPV-ova spomenut je predmet Finanzamt O (Bons à usage unique)). Od tih pet država članica dvije su spomenule pitanje zakonske promjene porezne stope ili promjene mjesta isporuke nakon izdavanja SPV-a. Jedna od njih pet pitala se može li na kvalifikaciju vrijednosnog kupona kao SPV-a utjecati činjenica da se marže naplaćuju u cijelom distribucijskom lancu tako da se oporezivi iznos mijenja. Naposljetku, dvije države članice podsjetile su na važnost ispravne kvalifikacije instrumenta u kontekstu njegova prijenosa i prepreke s kojima se porezni obveznici susreću kad je riječ o SPV-ovima koji su uključeni u opskrbni lanac.

-Šest država članica postavilo je pitanje o kvalifikaciji gradske kartice (to je uglavnom bilo prije nego što je u okviru Odbora za PDV donesen skup smjernica 45 o povezanim pitanjima – odjeljak 3.). Dvije države članice smatrale su da je predmet DSAB Destination Stockholm otvorio nova pitanja o definiciji vrijednosnog kupona. Prema mišljenju jedne države članice, instrument koji predstavlja samo paušalnu pretplatu (neograničeno korištenje usluge u određenom razdoblju) ne bi se trebao smatrati vrijednosnim kuponom. Jedna država članica uputila je na rasprave o gradskim karticama u Odboru za PDV koje su se odnosile na poteškoće s primjenjivim pravilima o prijenosu MPV-ova. Dvije države članice spomenule su poteškoće u razlikovanju između SPV-ova i MPV-ova (jedna od njih spomenula je i razlikovanje između pružanja usluga) kad je riječ o gradskim karticama.

-Pet država članica postavilo je pitanje o kvalifikaciji tokena. U tom je smislu Odbor za PDV u svojim smjernicama naveo da se u načelu tokeni ne smatraju vrijednosnim kuponima u smislu Direktive o PDV-u, iako je pristup u kojem se razmatra svaki slučaj posebno primjeren za odlučivanje o pitanju može li se token smatrati vrijednosnim kuponom. U anketi su dvije države članice istaknule da pristup u kojem se razmatra svaki slučaj zasebno može dovesti do neusklađene primjene pravila i ne jamči pravnu sigurnost, a tri države članice spomenule su tokene / ključeve za igru, kodove za aktivaciju igara koje prodaju e-platforme i „ICO 46 tokene za usluge” u kontekstu poteškoća u kvalifikaciji vrijednosnih kupona i razlikovanju između SPV-ova i MPV-ova.

-Pet država članica spomenulo je kartice za popust. Jedna od njih smatra da se kartica koja ne daje pravo na primanje određene robe ili usluga, već samo daje mogućnost ostvarivanja popusta, ne bi trebala kvalificirati kao vrijednosni kupon. Druga država članica naišla je na poteškoće u kvalifikaciji instrumenata mješovite namjene koji su istodobno vrijednosni kuponi i kartice za popust. Trima državama članicama bilo je teško razlikovati vrijednosni kupon od kartice za popust.

-Četiri države članice spomenule su predujmove. Jedna država članica postavila je pitanje treba li predujmove smatrati jednonamjenskim odnosno višenamjenskim kuponima ili uslugama. Drugu državu članicu zanimalo je može li se dokaz o plaćanju predujma smatrati vrijednosnim kuponom. Treća država članica navela je primjer rezervacije s predujmom koja bi se mogla izmijeniti najkasnije jedan mjesec prije početka boravka i pitala se može li se to smatrati višenamjenskim vrijednosnim kuponom. Naposljetku, četvrta država članica istaknula je da se u slučaju prijenosa SPV-a plaćanje može pogrešno smatrati predujmom za isporuku.

-Četiri države članice postavile su pitanje o platnom instrumentu. Kao što je već spomenuto, nakon dva dokumenta 47 i rasprava u Odboru za PDV, dogovorene su smjernice prema kojima se vrijednosni kupon ne može smatrati platnim instrumentom. U anketi su tri države članice spomenule da je teško razlikovati vrijednosne kupone i platne instrumente, a jedna država članica navela je primjer „bodova koji se koriste u sustavu razmjene” i postavila pitanje o tome treba li ih smatrati platnim instrumentima ili vrijednosnim kuponima.

-Tri države članice spomenule su darovne kartice, strugalice i unaprijed plaćene vrijednosne kupone, osobito kad je riječ o poteškoćama s kvalificiranjem darovnih kartica (uključujući one koje su dobivene na temelju prethodne kupnje), unaprijed plaćenih kartica koje izdaju „teleoperatori”, unaprijed plaćenih kartica za gorivo, strugalica i kupona koji daju pravo na besplatno preuzimanje robe.

-Dvije države članice istaknule su kvalifikaciju karata, posebno u vezi s uvodnom izjavom 5. Direktive o vrijednosnim kuponima u kojoj se pojašnjava da odredbe o vrijednosnim kuponima ne bi trebale dovesti do izmjena u obračunu PDV-a kod putnih karata, ulaznica za kina i muzeje, poštanskih maraka itd.

-Dvije države članice postavile su pitanje o posebnim odredbama i izuzećima, odnosno može li prisutnost u opskrbnom lancu malog i srednjeg poduzeća izuzetog od obveze plaćanja poreza ili poreznog obveznika koji osobno ne ispunjava uvjete za izuzeće od obveze plaćanja PDV-a (npr. zdravstvene usluge) promijeniti prirodu vrijednosnog kupona i može li se vrijednosni kupon smatrati jednonamjenskim kad se može primijeniti izuzeće za putnike izvan EU-a.

Pravila o PDV-u za oporezivanje vrijednosnih kupona u distribucijskom lancu:

Prijenos jednonamjenskih vrijednosnih kupona (SPV)

-Prijenos u vlastito ime. Tri države članice spomenule su da nije jednostavno utvrditi djeluje li porezni obveznik u cijelom distribucijskom lancu u svoje ime.

-Četiri države članice spomenule su prijenos u ime drugog poreznog obveznika, uključujući poteškoće s poreznim obvezama u državi članici korištenja vrijednosnog kupona, s određivanjem oporezivog iznosa pružene usluge (i kome bi trebalo fakturirati naknade) i određivanjem vremena isporuke.

-Dvije države članice postavile su pitanje odnosa posebnih odredaba i prijenosa jednonamjenskog vrijednosnog kupona, odnosno treba li isporuku s tim kuponom oporezivati kad su izdavatelj i/ili osoba koja ga koristi izuzeti u skladu s odredbama za mala i srednja poduzeća te kako riješiti problem nepostojanja odbitka pretporeza u slučaju izuzetih malih i srednjih poduzeća u distribucijskom lancu.

-Dvije države članice spomenule su pravilo pretpostavljenog dobavljača povezano s prijenosom SPV-a, ukazujući na izazove u njegovoj primjeni i različite načine na koje porezne uprave tumače oporezive iznose isporuke koju je izvršio pretpostavljeni dobavljač i obveze fakturiranja koje iz toga proizlaze.

Distribucija višenamjenskih vrijednosnih kupona (MPV)

-Šest država članica spomenulo je poreznu osnovicu usluga distribucije, posebno ukazujući na poteškoće u izračunu porezne osnovice kad naknada nije zasebno fakturirana ili ako se, u cijelom lancu, vrijednosni kupon distribuira po cijeni nižoj od njegove nominalne vrijednosti. Pojašnjeno je i da se pravilo o razlici između nominalne vrijednosti i plaćene kupovne cijene, umanjenoj za iznos PDV-a povezanog s isporučenom uslugom distribucije, primjenjuje ako za uslugu nije predviđena posebna naknada.

-Tri države članice istaknule su razliku između različitih isporuka te su, među ostalim, spomenule poteškoće u razlikovanju između isporuke MPV-a i isporuke usluge distribucije u ime drugog poreznog obveznika.

-Dvije države članice istaknule su djelovanje u tuđe ime, posebno pitanje utvrđivanja kome se pružaju usluge u distribucijskom lancu s više posrednika.

-Dvije države članice spomenule su obveze izdavanja računa. 

Oporezivi iznos kod korištenja MPV-ova

U odgovoru na pitanja zatvorenog tipa u anketi većina država članica složila se / potpuno se složila da su odredbe o oporezivom iznosu isporuke robe ili usluga koje se pružaju u vezi s višenamjenskim vrijednosnim kuponom jasne i jednostavne za primjenu i omogućuju nacionalnoj upravi da poreznim obveznicima pruži jasne smjernice u pojedinačnim situacijama. Gotovo polovina država članica složila se i da su te odredbe jasne poreznim obveznicima i pomažu im ispuniti njihove obveze. Ujedno su se složile da te odredbe omogućuju nacionalnoj upravi da provede primjenjiva pravila.

U kontekstu pitanja otvorenog tipa u anketi jedanaest država članica dalo je primjedbe na to pitanje posebno ukazujući na poteškoće u određivanju oporezivog iznosa, osobito u slučaju gradskih kartica ili MPV-ova koji se odnose na višestruku robu/usluge, na poteškoće u tome da se od oporezivog iznosa odbije svaki put kad se vrijednosni kupon djelomično upotrebljava i na problem vrijednosnih kupona bez novčane vrijednosti ako plaćena naknada nije poznata. Države članice nisu bile sigurne na koga se odnosi „naknada plaćena za vrijednosni kupon” (tj. odnosi li se na cijenu koju je kupac platio posljednjem distributeru ili cijenu koju je izdavatelj platio dobavljaču). Naposljetku, istaknuto je da se mogu pojaviti proturječnosti s osnovnim pravilom o oporezivom iznosu ako pravila o MPV-ovima rezultiraju oporezivanjem iznosa koji je različit od iznosa koji je dobavljač stvarno primio od izdavatelja vrijednosnog kupona.

Neiskorišteni vrijednosni kuponi

Šest država članica spomenulo je probleme s neiskorištenim vrijednosnim kuponima, osobito o tome treba li oporezivati zadržanu naknadu za koju nije ostvaren povrat i njezinoj mogućoj kvalifikaciji kao naknade za uslugu distribucije ili promidžbenu uslugu ili „uslugu dostupnosti” koju je dobavljač isporučio nositelju MPV-a. Navedeno je i da nedostatak propisa može potaknuti izdavanje MPV-ova umjesto SPV-ova kako bi se odgodila obveza obračuna PDV-a i izbjeglo plaćanje ako se vrijednosni kupon ne iskoristi.

5.Zaključci

Od 1. siječnja 2019. u EU-u se primjenjuju zajednička pravila o PDV-u na vrijednosne kupone. U ovom je izvješću, u skladu s člankom 410.b Direktive o PDV-u, ocijenjena njihova učinkovitost i primjena u državama članicama u četiri godine od uvođenja pravila (od 2019. do 2022.).

Komisija je u početku iznijela prijedlog s ciljem pojašnjenja i usklađivanja primjenjivih pravila o PDV-u na vrijednosne kupone, a s obzirom da takva pravila nisu postojala, države članice razvile su neusklađena rješenja, što je dovelo do rizika od dvostrukog oporezivanja ili neoporezivanja. Vijeće naposljetku nije donijelo neke od odredaba predviđenih u početnom prijedlogu Komisije, zbog čega određena posebna pitanja (npr. platne usluge) nisu obuhvaćena postojećim pravilima 48 . Tijekom posljednjih nekoliko godina Odbor za PDV radi na ujednačenijoj primjeni novih odredaba te je raspravljao o pet radnih dokumenata i dva skupa smjernica s kojima se većina država članica složila u dijelu koji se odnosi na vrijednosne kupone i njihov odnos s platnim instrumentima, tokenima, posebnim odredbama o PDV-u i gradskim karticama, čime su obuhvaćeni i neki aspekti koji nisu obuhvaćeni pravilima koja su donesena u Vijeću 49 .

Kad je riječ o provedbi pravila u državama članicama tijekom prve četiri godine, u provjerama usklađenosti pri formalnom prenošenju nisu otkriveni veći problemi te nisu pokrenuti postupci zbog povrede obveza. Sud je dosad donio samo dvije presude o novim pravilima uvedenima Direktivom o vrijednosnim kuponima (u vezi s gradskim karticama i prekograničnom distribucijom vrijednosnih kupona) 50 .

Rezultati ankete koja se provodila od 27. ožujka do 9. lipnja 2023. pokazuju da s obzirom na kratko razdoblje primjene pravila o PDV-u na vrijednosne kupone, države članice nisu imale dovoljno vremena za prikupljanje dokaza, provođenje revizija i donošenje konačnog mišljenja o općoj učinkovitosti pravila o PDV-u na vrijednosne kupone.

Međutim, na temelju informacija koje su im bile dostupne, države članice potvrđuju da zajednička pravila EU-a o vrijednosnim kuponima općenito rješavaju pitanje rascjepkanosti i složenosti primjene PDV-a na različite poslovne modele, što je dovelo do jednostavnijih pravila i ujednačenije primjene u cijelom EU-u. Pravila o PDV-u na vrijednosne kupone ostvaruju svoje ciljeve tako što postavljaju ujednačenije zahtjeve i omogućuju jednostavnije postizanje usklađenosti. Smatra se i da su uglavnom relevantna, u mjeri u kojoj su informacije dostupne državama članicama, prilagođena različitim poslovnim modelima i prikladna za suočavanje s novim i budućim modelima i prekograničnim situacijama. Pokazalo se i da su pravila o vrijednosnim kuponima, kako su analizirana u ovom izvješću, u skladu s općim sustavom PDV-a. Naposljetku, ta pravila donose dodanu vrijednost EU-a jer rješavaju problem neujednačene primjene i dvostrukog oporezivanja ili neoporezivanja u cijelom EU-u 51 .

Kad je riječ o ocjeni posebnih pravila uglavnom se smatra da su odredbe o općoj definiciji vrijednosnog kupona, definiciji SPV-ova i njihovu razlikovanju od MPV-ova te o prijenosu SPV-ova i MPV-ova dovoljno jasne i jednostavne da bi ih nacionalne uprave mogle primijeniti, što im omogućuje da pruže jasne smjernice i provedu primjenjiva pravila, kao i da su dovoljno jasne da poreznim obveznicima omoguće da ispune svoje obveze.

Samo je manji broj država članica u svojim odgovorima na pitanja otvorenog tipa u anketi istaknuo probleme s primjenom pravila o PDV-u na vrijednosne kupone. Kad je riječ o definiciji vrijednosnih kupona, njihovu distribucijskom lancu i neiskorištenim vrijednosnim kuponima, koji su bili glavna tema ovog izvješća, najčešće su se spominjala pitanja o razlici između vrijednosnih kupona i drugih vrsta instrumenata (npr. tokena) te između MPV-ova i SPV-ova, posebno u kontekstu prekogranične trgovine ili gradskih kartica. Ostala pitanja odnose se na kvantifikaciju oporezivog iznosa za usluge distribucije MPV-ova i njihovo korištenje te na tretman neiskorištenih vrijednosnih kupona 52 . Ta pitanja uglavnom su se odnosila na aspekte primjene postojećih pravila, a ne na nove zakonodavne aspekte koje treba razmotriti i koji su bili uglavnom predmet prijašnjih/trenutačnih rasprava u Odboru za PDV (i nedavne presude Suda) koje su znatno doprinijele njihovoj ujednačenijoj primjeni.

Ovo izvješće pokazuje da su ciljevi Direktive o vrijednosnim kuponima uglavnom postignuti, a neka specifična pitanja primjene tek treba riješiti. No, u izvješću se ponajprije ističe da, s obzirom na to da je prošlo tek nekoliko godina, većina država članica zasad nema dovoljno informacija da pravilno ocijene učinkovitost pravila o PDV-u na vrijednosne kupone. Velika većina država članica nije imala dovoljno informacija da bi odgovorila na pitanja o učinkovitosti postojećih pravila u dijelu koji se odnosi na smanjenje administrativnih troškova za poduzeća koja izdaju ili prenose SPV-ove ili MPV-ove i za porezne/carinske uprave, o koristi ostvarenoj u sektoru, o povećanju trgovine na domaćem tržištu i prekogranične trgovine uz korištenje vrijednosnih kupona ili na pitanja o prijevarama 53 .

Uzimajući u obzir prethodno navedeno i s obzirom na kratko razdoblje primjene pravila o PDV-u na vrijednosne kupone i ograničenost podataka dostupnih za ocjenu, Komisija smatra da bi bilo koji prijedlog za izmjenu postojećih pravila bio preuranjen. Nadalje, i prijedlog bi bio neprimjeren s obzirom na preliminarna stajališta koja uglavnom potvrđuju da su postignuti glavni ciljevi Direktive o vrijednosnim kuponima. Samo je manji broj država članica postavio pitanja koja su se uglavnom odnosila na primjenu postojećih pravila i o kojima se već raspravljalo u Odboru za PDV, dok mali broj komentara o novim aspektima koji nisu obuhvaćeni postojećim zakonodavstvom nije sadržavao dovoljno temeljitu analizu da bi mogao biti temelj za novi zakonodavni prijedlog. Prema mišljenju Komisije i kao što je vidljivo iz odgovora u anketi, naglasak bi trebao biti na ispravnoj i ujednačenoj primjeni pravila koja su na snazi, a aktivnosti bi se trebale nastaviti u okviru najprikladnijeg foruma Odbora za PDV, čija je uloga razmotriti pitanja primjene odredaba o PDV-u, a tijekom godina se pokazalo da je to, iako ne dovodi do obvezujućih odluka za države članice, znatno doprinijelo ujednačenijoj primjeni Direktive o PDV-u.  

Prilog – Sažeto izvješće – Upitnik o provedbi Direktive o vrijednosnim kuponima (EU) 2016/1065

Anketa se u državama članicama provodila od 27. ožujka do 9. lipnja 2023. Sve države članice odgovorile su na upitnik.

Većina država članica složila se / potpuno se složila sa sljedećim:

-Opća definicija vrijednosnog kupona:

ojasna je i jednostavna za primjenu te omogućuje nacionalnoj upravi da poreznim obveznicima pruži jasne smjernice u konkretnim situacijama

ojasna je poreznim obveznicima te im omogućuje da ispune svoje obveze

-Definicija jednonamjenskog vrijednosnog kupona (SPV):

ojasna je i jednostavna za primjenu te omogućuje nacionalnoj upravi da poreznim obveznicima pruži jasne smjernice u konkretnim situacijama

oi razlika u odnosu na višenamjenski vrijednosni kupon (MPV) jasna je poreznim obveznicima te im omogućuje da ispune svoje obveze

-kumulativni uvjeti poznavanja mjesta isporuke i PDV-a koji se mora platiti omogućuju nacionalnoj upravi da definira što je jednonamjenski vrijednosni kupon i da ga razlikuje od višenamjenskog vrijednosnog kupona

-Odredba o jednonamjenskim vrijednosnim kuponima koje prenose porezni obveznici koji djeluju u svoje ime:

ojasna je i jednostavna za primjenu te omogućuje nacionalnoj upravi da poreznim obveznicima pruži jasne smjernice o različitim oporezivim događajima u pojedinačnim situacijama

oomogućuje nacionalnoj upravi da provede primjenjiva pravila o različitim oporezivim događajima u pojedinačnim situacijama

ojasna je poreznim obveznicima koji djeluju u svoje ime te im omogućuje da ispune svoje obveze u različitim oporezivim događajima

-Odredba o prijenosu jednonamjenskog vrijednosnog kupona kada dobavljač robe/usluga nije porezni obveznik koji ga je izdao djelujući u svoje ime:

ojasna je i jednostavna za primjenu te omogućuje nacionalnoj upravi da poreznim obveznicima pruži jasne smjernice o primjeni pravila „pretpostavljenog dobavljača” u pojedinačnim situacijama

oomogućuje nacionalnoj upravi da provede pravilo „pretpostavljenog dobavljača” u pojedinačnim situacijama

-Odredba o prijenosu jednonamjenskog vrijednosnog kupona koji provodi porezni obveznik koji djeluje u ime drugog poreznog obveznika:

ojasna je i jednostavna za primjenu te omogućuje nacionalnoj upravi da poreznim obveznicima pruži jasne smjernice o različitim oporezivim događajima u pojedinačnim situacijama

oomogućuje nacionalnoj upravi da provede primjenjiva pravila o različitim oporezivim događajima u pojedinačnim situacijama

ojasna je poreznim obveznicima koji djeluju u ime drugog poreznog obveznika te im omogućuje da ispune svoje obveze

-Odredba o prijenosu višenamjenskog vrijednosnog kupona (MPV) koji provode porezni obveznici koji stvarno predaju robu ili pružaju usluge jasna je i jednostavna za primjenu te omogućuje nacionalnoj upravi da tim poreznim obveznicima pruži jasne smjernice prema kojima svaki prijenos MPV-a prije stvarne isporuke robe ili usluga nije obuhvaćen područjem primjene, a samo njegova zamjena za stvarnu isporuku robe ili usluga podliježe PDV-u.

-Odredba o prijenosu MPV-a koji provode porezni obveznici koji nisu porezni obveznici koji stvarno predaju robu ili pružaju usluge jasna je i jednostavna za primjenu te omogućuje nacionalnoj upravi da tim poreznim obveznicima pruži jasne smjernice o postojanju bilo kakve isporuke usluga, kao što su usluge distribucije ili promidžbene usluge

-Odredba o prijenosu MPV-a:

oomogućuje nacionalnoj upravi da u pojedinačnim situacijama provede primjenjiva pravila

ojasna je poreznim obveznicima te im omogućuje da ispune svoje obveze

-Primarno pravilo prema kojem je oporezivi iznos isporuke robe ili usluga pruženih u odnosu na MPV jednak naknadi plaćenoj za vrijednosni kupon jasno je i jednostavno za primjenu te omogućuje poreznoj upravi da poreznim obveznicima pruži jasne smjernice u pojedinačnim situacijama

-Sekundarno pravilo prema kojem je oporezivi iznos isporuke robe ili usluga pruženih u odnosu na MPV jednak novčanoj vrijednosti navedenoj na samom višenamjenskom vrijednosnom kuponu ili u povezanoj dokumentaciji jasno je i jednostavno za primjenu te omogućuje poreznoj upravi da poreznim obveznicima pruži jasne smjernice u pojedinačnim situacijama

-Distribucija MPV-ova koju provodi porezni obveznik koji nije izdavatelj vrijednosnog kupona je isporuka usluge u smislu Direktive o PDV-u

-Oporezivi iznos usluge distribucije MPV-a jednak je razlici između nominalne vrijednosti vrijednosnog kupona i plaćene kupovne cijene, umanjen za iznos PDV-a koji se odnosi na isporučenu uslugu distribucije

Ukupno 17 država članica dostavilo je posebne smjernice o distribucijskom lancu MPV-ova, koje su uglavnom bile administrativne smjernice.

Gotovo polovina država članica složila se / potpuno se složila sa sljedećim:

-Odredbe o „pretpostavljenom dobavljaču” koje se odnose na prijenos SPV-a jasne su poreznim obveznicima koji su dobavljači robe / usluga, a nisu porezni obveznici koji su, djelujući u svoje ime, izdali SPV kako bi ispunili svoje obveze

-Odredba o oporezivom iznosu isporuke robe ili usluga pruženih kad je riječ o MPV-u omogućuje nacionalnoj upravi da u pojedinačnim situacijama provede primjenjiva pravila

-Odredbe koje se odnose na oporezivi iznos isporuke robe ili usluga pruženih kad je riječ o MPV-u jasne su poreznim obveznicima te im omogućuju da ispune svoje obveze u različitim oporezivim događajima

Polovina/većina država članica nije imala dovoljno informacija o sljedećem:

-je li distribucija besplatnih vrijednosnih kupona za popust koju provodi porezni obveznik koji nije izdavatelj vrijednosnih kupona, ako porezni obveznik koji isporučuje robu ili usluge na koje se odnosi vrijednosni kupon prima naknadu od izdavatelja, zapravo isporuka usluge korištenja za potrebe Direktive o PDV-u

-je li oporezivi iznos spomenute usluge distribucije besplatnog vrijednosnog kupona za popust jednak smanjenju cijene koje je odobreno kupcu i koje je nadoknadio izdavatelj, umanjeno za iznos PDV-a koji se odnosi na isporučenu uslugu korištenja

Mišljenja o tome jesu li države članice pružile posebne smjernice za obračun PDV-a kod neiskorištenih SPV-ova ili MPV-ova bila su podijeljena. Ako je odgovor potvrdan, smjernice su uglavnom bile administrativne.

PROCJENA UČINAKA PROVEDBE DIREKTIVE O VRIJEDNOSNIM KUPONIMA

Većina država članica složila se da je provedba Direktive o vrijednosnim kuponima tijekom prve četiri godine, barem u određenoj mjeri, dovela do:

-jednostavnijeg postizanja usklađenosti

-ujednačenijih zahtjeva

-pravila o PDV-u koja su prilagođena različitim poslovnim modelima

Gotovo polovina država članica u određenoj se mjeri složila, ali druga polovina / gotovo polovina nije imala dovoljno informacija o tome jesu li pravila o PDV-u:

-donijela korist poreznoj/carinskoj upravi

-prikladna za nove i buduće poslovne modele

-prikladna za rješavanje prekograničnih situacija

Većina država članica nije imala dovoljno informacija o tome jesu li pravila o PDV-u:

-dovela do smanjenja administrativnih troškova za:

odruštva koja izdaju SPV-ove

odruštva koja izdaju MPV-ove

odruštva koja prenose SPV-ove

odruštva koja prenose MPV-ove

oporezne/carinske uprave

-dovela do porasta:

otrgovine uz korištenje vrijednosnih kupona na domaćem tržištu

oprekogranične trgovine uz korištenje vrijednosnih kupona

-donijela korist sektoru

-riješila pitanja prijevare.

Kao odgovor na pitanja otvorenog tipa u anketi, manji broj država članica spomenuo je specifična pitanja o primjeni postojećih pravila. U nastavku je grafikon s prikazom broja država članica koje su navele probleme u odgovorima na pitanja otvorenog tipa.

U nastavku su četiri grafikona sa sažetkom najvažnijih pitanja povezanih s definicijom/kvalifikacijom vrijednosnih kupona, distribucijskim lancima i neiskorištenim vrijednosnim kuponima te brojem država članica koje su postavile ta pitanja. U toj su analizi uzeti u obzir svi odgovori na različita pitanja u upitniku kako bi se pružio najpotpuniji pregled postavljenih pitanja (npr. prvi grafikon obuhvaća pitanja o kvalifikaciji, čak i ako ih država članica spominje u kontekstu pitanja koje nije izravno povezano s definicijom vrijednosnih kupona).

(1)    Direktiva Vijeća (EU) 2016/1065 od 27. lipnja 2016. o izmjeni Direktive 2006/112/EZ u vezi s tretmanom vrijednosnih kupona (SL L 177, 1.7.2016., str. 9.) („Direktiva o vrijednosnim kuponima”).

(2)    Direktiva Vijeća 2006/112/EZ od 28. studenoga 2006. o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost (SL L 347, 11.12.2006., str. 1.) („Direktiva o PDV-u”).

(3)    Uvodna izjava 13. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(4)    Uvodna izjava 2. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(5)    Upitnik o provedbi Direktive (EU) 2016/1065 o vrijednosnim kuponima.

(6)    Direktiva Vijeća 77/388/EEZ od 17. svibnja 1977. o usklađivanju zakonodavstava država članica o porezu na promet – Zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje poreza (SL L 145, 13.6.1977., str. 1.) (Šesta direktiva o PDV-u).

(7)    Sa 114. sastanka Odbora za PDV, Radni dokument br. 983, Pitanja postavljena nakon provedbe Direktive o vrijednosnim kuponima.

(8)    Prijedlog Direktive Vijeća o izmjeni Direktive 2006/112/EZ o zajedničkom sustavu poreza na dodanu vrijednost u vezi s tretmanom vrijednosnih kupona (COM(2012) 206 od 10.5.2012.).

(9)    Članak 398. Direktive o PDV-u glasi: 1. Osniva se Savjetodavni odbor za porez na dodanu vrijednost, pod nazivom „Odbor za porez na dodanu vrijednost (PDV)”. 2. Odbor za PDV sastoji se od predstavnika država članica i Komisije. Predstavnik Komisije je predsjednik Odbora. Tajničke poslove za Odbor obavlja Komisija. 3. Odbor za PDV donosi svoj vlastiti poslovnik. 4. Osim točaka za koje se u ovoj Direktivi zahtijeva savjetovanje, Odbor za PDV preispituje pitanja koja se odnose na primjenu odredba Zajednice o PDV-u, a koja postavlja njegov predsjednik, na njegovu vlastitu inicijativu ili na zahtjev predstavnika države članice.

(10)    Smjernice dogovorene na 116. sastanku, Radni dokument br. 1043, dokument B, taxud.c.1(2023)4439781 i Smjernice dogovorene na 122. sastanku, Radni dokument br. 1074, dokument C, taxud.c.1(2024)438498.

(11)    Slike od 1 do 5 preuzete su iz Radnog dokumenta br. 983 Odbora za PDV „Pitanja postavljena nakon provedbe Direktive o vrijednosnim kuponima”.

(12)    Uvodna izjava 4. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(13)    Uvodna izjava 5. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(14)    Uvodna izjava 9. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(15)    Uvodna izjava 10. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(16)    Uvodna izjava 11. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(17)    Uvodna izjava 11. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(18)    Uvodna izjava 12. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(19)    Provjera usklađenosti obuhvaća samo mjere za prenošenje, ne i pitanja konkretne primjene zakona.

(20)    EU Pilot je mehanizam za neformalni dijalog između Komisije i predmetne države članice o pitanjima koja se odnose na moguću neusklađenost s pravom EU-a. Može se primijeniti prije pokretanja službenog postupka zbog povrede.

(21)    Sud je uputio i na vrijednosne kupone u svojoj presudi od 17. studenoga 2022., C-607/20, GE Aircraft Engine Services, EU:C:2022:884, iako se ta presuda odnosila na pravila koja su bila na snazi prije Direktive o vrijednosnim kuponima.

(22)    Presuda Suda od 28. travnja 2022., DSAB Destination Stockholm, EU:C:2022:304.

(23)    Presuda Suda od 18. travnja 2024., Finanzamt O (Bons à usage unique), C-68/23, EU:C:2024:342.

(24)    Na 112. sastanku (Informativni dokument o obračunu PDV-a kod „gradskih kartica” taxud.c.1(2019)2690215), na 114. sastanku (Radni dokument br. 983, Pitanja postavljena nakon provedbe Direktive o vrijednosnim kuponima, taxud.c.1(2019)7743273), na 116. sastanku (Radni dokument br. 993, Pitanja postavljena nakon provedbe Direktive o vrijednosnim kuponima – daljnja analiza (taxud.c.1(2020)1245810), na 117. sastanku (Radni dokument br. 1001, Vrijednosni kuponi i Program izvoza u maloprodaji i izvoz robe, taxud.c.1(2020)6420470) i na 122. sastanku (Radni dokument br. 1062, Vrijednosni kuponi u obliku gradskih kartica – daljnje aktivnosti, taxud.c.1(2023)1892223).

(25)      Smjernice dogovorene na 116. sastanku, Radni dokument br. 1043, dokument B, taxud.c.1(2023)4439781 i Smjernice dogovorene na 122. sastanku, Radni dokument br. 1074, dokument C, taxud.c.1(2024)438498.

(26)    Članak 398. Direktive o PDV-u.

(27)    Smjernice dogovorene na 116. sastanku, Radni dokument br. 1043, dokument B, taxud.c.1(2023)4439781.

(28)    Smjernice dogovorene na 122. sastanku, Radni dokument br. 1074, dokument C, taxud.c.1(2024)438498.

(29)    Uvodna izjava 13. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(30)    Uvodna izjava 2. Direktive o vrijednosnim kuponima.

(31)    Za sažeto izvješće o odgovorima na anketu vidjeti Prilog.

(32)    Smjernice dogovorene na 116. sastanku, Radni dokument br. 1043, dokument B, taxud.c.1(2023)4439781 i Smjernice dogovorene na 122. sastanku, Radni dokument br. 1074, dokument C, taxud.c.1(2024)438498.

(33)    Predmetna država članica odgovorila je „nimalo”.

(34)    Dvije države članice odgovorile su „nimalo”.

(35)    Presuda Suda od 18. travnja 2024., Finanzamt O (Bons à usage unique), C-68/23, EU:C:2024:342.

(36)    Članak 30.b stavak 1. Direktive o PDV-u.

(37)    Članak 30.b stavak 2. Direktive o PDV-u.

(38)    Presuda Suda od 24. listopada 1996. u predmetu C-317/94, Elida Gibbs, EU:C:1996:400, t. 19.

(39)    Nakon toga stavljena je izvan snage i zamijenjena Direktivom 2015/2366 (Direktiva o platnim uslugama – PSD2).

(40)    114. sastanak Odbora za PDV, Radni dokument br. 983, Pitanja postavljena nakon provedbe Direktive o vrijednosnim kuponima (taxud.c.1(2019)7743273), 116. sastanak Odbora za PDV, Radni dokument br. 993, Pitanja postavljena nakon provedbe Direktive o vrijednosnim kuponima – daljnja analiza (taxud.c.1(2020)1245810).

(41)    Direktiva (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenog 2015. o platnim uslugama na unutarnjem tržištu, o izmjeni direktiva 2002/65/EZ, 2009/110/EZ i 2013/36/EU te Uredbe (EU) br. 1093/2010 i o stavljanju izvan snage Direktive 2007/64/EZ (SL L 337, 23.12.2015., str. 35.).

(42)    Tri države članice odgovorile su „nimalo”.

(43)    Uz jednu iznimku. Gotovo polovina država članica složila se da su odredbe o „pretpostavljenom dobavljaču” koje se odnose na prijenose SPV-a jasne poreznim obveznicima koji su dobavljači robe/usluga, ali nisu porezni obveznici koji su, djelujući u svoje ime, izdali SPV kako bi ispunili svoje obveze.

(44)    Deset država članica odgovorilo je „da”.

(45)    Smjernice dogovorene na 122. sastanku, Radni dokument br. 1074, dokument C, taxud.c.1(2024)438498.

(46)    ICO označava inicijalnu ponudu povezanu s kriptovalutama.

(47)    Radni dokument br. 983, Pitanja postavljena nakon provedbe Direktive o vrijednosnim kuponima, taxud.c.1(2019)7743273 i Radni dokument br. 993, Pitanja postavljena nakon provedbe Direktive o vrijednosnim kuponima – daljnja analiza, taxud.c.1(2020)1245810.

(48)    Odjeljak 2.

(49)    Odjeljak 3.

(50)    Odjeljak 3.

(51)      Odjeljak 4.1.

(52)    Odjeljak 4.2.

(53)    Prilog – Sažeto izvješće.