—

uzimajući u obzir nadležnosti država članica za razvoj ambicioznih kulturnih politika u audiovizualnom području u skladu s člankom 3. Ugovora o Europskoj uniji i članaka 6. i 167. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2010/13/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 10. ožujka 2010. o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga (Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama) (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2018/1808 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. studenoga 2018. o izmjeni Direktive 2010/13/EU o koordinaciji određenih odredaba utvrđenih zakonima i drugim propisima u državama članicama o pružanju audiovizualnih medijskih usluga („Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama”) u pogledu promjenjivog stanja na tržištu (2),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. srpnja 2020. naslovljenu „Smjernice o praktičnoj primjeni kriterija osnovne funkcionalnosti iz definicije, usluge platforme za razmjenu videozapisa’ u skladu s Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama”  (3),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 7. srpnja 2020. naslovljenu „Smjernice u skladu s člankom 13. stavkom 7. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama o izračunu udjela europskih djela u katalozima videa na zahtjev te o definiciji male publike i niskog prometa”  (4),

—

uzimajući u obzir Europsku povelju o regionalnim ili manjinskim jezicima, osobito u odnosu na medije,

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća od 4. travnja 2022. o izradi europske strategije za ekosustav kulturnih i kreativnih industrija (5),

—

uzimajući u obzir Memorandum o razumijevanju između nacionalnih regulatornih tijela članova Europske skupine regulatora za audiovizualne medijske usluge (ERGA) od 3. prosinca 2020.,

—

uzimajući u obzir poboljšani Kodeks dobre prakse u suzbijanju dezinformacija iz 2022.,

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 3. prosinca 2020. naslovljenu „Europski mediji u digitalnom desetljeću: akcijski plan za potporu oporavku i transformaciji” (COM(2020)0784),

—

uzimajući u obzir studiju Resornog odjela za strukturnu i kohezijsku politiku Glavne uprave za unutarnju politiku iz studenoga 2022. naslovljenu „Provedba revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama – analiza u kontekstu glavnih aspekata revizije Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama iz 2018.”,

—

uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika, kao i članak 1. stavak 1. točku (e) Odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku odobrenja izrade izvješćâ o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za kulturu i obrazovanje (A9-0139/2023),

A.

budući da bi Direktiva o audiovizualnim medijskim uslugama trebala imati ključnu ulogu u strukturiranju europskog audiovizualnog ekosustava na temelju načela zaštite kulturne i jezične raznolikosti i pluralizma mišljenja te promicanja distribucije i proizvodnje europskih audiovizualnih medijskih usluga u Europskoj uniji;

B.

budući da je posljednja revizija Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, usvojena 28. studenoga 2018., pružila okvir za jačanje načela zemlje podrijetla i poboljšanje zaštite potrošača, posebno maloljetnika i osoba s invaliditetom, na internetu;

C.

budući da je načelo zemlje podrijetla sadržano u pravu EU-a, točnije u članku 2. stavku 1. Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama, i da se pokazalo važnim stupom slobodnog i nesmetanog širenja informacija i prekograničnog pružanja audiovizualnih medijskih usluga jer omogućuje pravnu sigurnost; budući da predstavlja važnu osnovu za zaštitu pružatelja audiovizualnih medijskih usluga i omogućava ulaganja u inovativne i kreativne produkcije i poboljšanje vidljivosti europskih audiovizualnih djela;

D.

budući da je uloga revidirane Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama podržavanje i unapređenje europskog kulturnog stvaralaštva i kulturne raznolikosti u promjenjivom audiovizualnom sektoru u skladu s drugim pravilima, primjerice odredbom o autorskim pravima Direktive (EU) 2019/790 (6) u kojoj se zahtijeva pravedna naknada za nositelje prava;

E.

budući da države članice same ne mogu u dovoljnoj mjeri stvoriti područje bez unutarnjih granica za audiovizualne medijske usluge kojim bi se također pružila visoka razina zaštite ciljeva od općeg interesa, nego bi se to na bolji način moglo ostvariti na razini Unije;

F.

budući da je zbog novog horizontalnog zakonodavstva na razini Unije potrebno pojasniti njihovu povezanost unutar posebnog pravnog okvira za pružatelje audiovizualnih medijskih usluga na dosljedan i koherentan način;

G.

budući da se potencijal za sukob, a time i potreba za dosljednošću i usklađenošću, u posljednje vrijeme znatno povećao zbog donošenja ili prijedloga zakonodavstva na razini EU-a u „digitalnom desetljeću”, odnosno Akta o digitalnim uslugama (7), koji se odnosi na aktere u distribuciji i lancu vrijednosti audiovizualnog sadržaja i koji je izravno povezan s Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama; budući da u prijedlogu za europski akt o slobodi medija i prijedlogu uredbe o političkom oglašavanju postoje očitije poveznice koje se bave pitanjima izravno povezanima s audiovizualnim medijskim sektorom;

H.

budući da bi informacije o vlasništvu pružatelja medijskih usluga i pružatelja platformi za razmjenu videozapisa trebale biti lako, opsežno i javno dostupne jer je to ključno za ograničavanje daljnje koncentracije medija;

I.

budući da pozitivni poticaji i promicanje profesionalnih audiovizualnih medijskih usluga u EU-u mogu značajno pridonijeti globalnoj borbi protiv dezinformiranja i lažnih vijesti; time se doprinosi učinkovitom ostvarivanju prava na informiranje i promicanju javnog diskursa na temelju višestrukih mišljenja;

J.

budući da velik broj internetskih platformi ne omogućuje pristup podacima o publici djela koja distribuiraju pružatelji medijskih usluga; budući da su, međutim, ti podaci neophodni za prilagodbu politika i podržavanje stvaranja sadržaja;

K.

budući da su neovisna i nepristrana nacionalna i regionalna regulatorna tijela za medije preduvjet za slobodu i pluralizam medija jer ih štite od neprimjerenog političkog i komercijalnog uplitanja tako što štite neovisne, odgovorne i transparentno operativne medijske usluge;

L.

budući da u skladu s revidiranom Direktivom o audiovizualnim medijskim uslugama ERGA okuplja predstavnike nacionalnih neovisnih regulatornih tijela u području audiovizualnih medijskih usluga radi pružanja savjetovanja Komisiji o dosljednoj provedbi Direktive i razmjene najboljih praksi;

M.

budući da postoji opasnost da postupci imenovanja voditelja regulatornih tijela za medije u više od polovice država članica EU-a nisu dovoljno učinkoviti u ograničavanju rizika od političkog i/ili ekonomskog utjecaja (8);

N.

budući da velik dio poduzeća aktivnih u području audiovizualnih medija u EU-u čine mala i srednje velika poduzeća kojima su potrebne posebne zaštitne mjere kako bi mogli pružati raznolik raspon usluga europskoj publici;

O.

budući da, s obzirom na sveprisutnost digitalne medijske ponude i širenja izvora informacija na internetu, stjecanje medijske pismenosti u dječjoj i mladenačkoj, ali i u odrasloj dobi predstavlja neophodnu osnovnu kompetenciju, koja uz funkcionalno razumijevanje mora uključivati i sposobnost kritičkog (samo)promatranja u okviru načina na koji se koriste mediji;

P.

budući da Konvencija UN-a o pravima osoba s invaliditetom pravno obvezuje EU i sve države članice da zajamče pravo na pristupačnost (članak 9.), slobodu izražavanja, mišljenja i pristupa informacijama (članak 21.) te sudjelovanja u kulturnom životu (članak 30.);

Q.

budući da činjenica da su države članice znatno kasnile s prenošenjem Direktive o audiovizualnim medijskim uslugama ugrožava njezinu učinkovitost;