EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 12.5.2023.

COM(2023) 248 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE

o prikupljanju određenih podataka koji se odnose na račune za plaćanje iz država članica kako je propisano člankom 27. Direktive 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama

SADRŽAJ 

1.    UVOD    

2.    USKLAĐENOST PRUŽATELJÂ PLATNIH USLUGA S ČLANCIMA 4., 5. i 6.    

3.    USKLAĐENOST DRŽAVA ČLANICA SA ZAHTJEVIMA U SKLADU S ČLANKOM 7. ZA OSIGURAVANJE POSTOJANJA INTERNETSKE STRANICE ZA USPOREDBU    

4.    BROJ RAČUNA ZA PLAĆANJE KOJI SU PREBAČENI I UDIO ZAHTJEVA ZA PREBACIVANJE KOJI SU ODBIJENI    

5.    BROJ KREDITNIH INSTITUCIJA KOJE NUDE RAČUNE ZA PLAĆANJE S OSNOVNIM USLUGAMA, BROJ TAKVIH RAČUNA KOJI SU OTVORENI TE UDIO ZAHTJEVA ZA OTVARANJE RAČUNA ZA PLAĆANJE S OSNOVNIM USLUGAMA KOJI SU ODBIJENI    

6.    ZAKLJUČAK    

1.    UVOD

Direktiva o računima za plaćanje (PAD ili Direktiva) 1 stupila je na snagu u rujnu 2014. Države članice imale su rok do 18. rujna 2016. da donesu i objave zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s tom direktivom. u skladu s člankom 27. Direktive Komisija mora izraditi izvješće (prvi put do 18. rujna 2018. i nakon toga svake dvije godine) koje sadržava informacije o:

1.usklađenosti pružateljâ platnih usluga s člancima 4., 5. i 6.;

2.usklađenosti država članica sa zahtjevima za osiguravanje postojanja internetskih stranica za usporedbu u skladu s člankom 7.;

3.broju računa za plaćanje koji su prebačeni i udjelu zahtjeva za prebacivanje koji su odbijeni;

4.broju kreditnih institucija koje nude račune za plaćanje s osnovnim uslugama, broju takvih računa koji su otvoreni te udjelu zahtjeva za otvaranje računa za plaćanje s osnovnim uslugama koji su odbijeni.

Kako je utvrđeno u članku 27., izvješće se temelji na podacima koje su dostavile države članice. Međutim, primljeni i prijavljeni podaci imaju određene nedostatke (npr. zbog toga što informacije nisu bile dostupne u državi članici). Osim toga, metodologije prikupljanja podataka i izvori mogu se razlikovati među državama članicama, što može otežati usporedbe i procjenu podataka.

Ovo je prvo izvješće na temelju članka 27. 2 i obuhvaća razdoblje od 2016. do 2021. Uz ovo izvješće Komisija je istodobno donijela i izvješće o primjeni Direktive, u skladu s člankom 28.

2.USKLAĐENOST PRUŽATELJÂ PLATNIH USLUGA S ČLANCIMA 4., 5. i 6.

U poglavlju II. Direktive utvrđena su pravila o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje. Kako je utvrđeno u raznim uvodnim izjavama, dva su cilja pravila iz poglavlja II.: poboljšati i razviti unutarnje tržište bankovnih usluga stanovništvu i istodobno osigurati da potrošači mogu razumjeti naknade kako bi mogli usporediti ponude i donositi utemeljene odluke.

Prvi je korak prema postizanju tih dvaju ciljeva definiranje standardizirane terminologije iz članka 3. Direktive. Zahvaljujući integriranom i postupnom pristupu države članice sad raspolažu s popisom najreprezentativnijih usluga povezanih s računom za plaćanje podložnih naknadi. Ti standardizirani pojmovi ujedno su osnova za preostale članke iz poglavlja II. u smislu da pružatelji platnih usluga, kako bi bili usklađeni s odgovarajućim člancima iz poglavlja II., moraju koristiti dogovorene standardizirane pojmove.

U skladu s člankom 27. Direktive države članice dostavile su sljedeće informacije na temelju članaka 4., 5. i 6. u vezi s razinom usklađenosti pružatelja platnih usluga.

a)Članak 4. (Informativni dokument o naknadama i pojmovnik)

U članku 4. Direktive predviđeno je da „pružatelji platnih usluga pravodobno, prije sklapanja ugovora o računu za plaćanje s potrošačem, dostave potrošaču informativni dokument o naknadama u tiskanom obliku ili na drugom trajnom nosaču podataka koji sadrži standardizirane pojmove” i „odgovarajuće naknade za svaku uslugu” koju pružatelj platnih usluga nudi. Člankom 4. se s pomoću Provedbene uredbe 3 utvrđuju precizna pravila o konkretnom formatu informativnog dokumenta o naknadama te se pružatelje platnih usluga obvezuje da potrošačima stave na raspolaganje pojmovnik koji sadržava barem standardizirane pojmove i povezane definicije. Člankom 4. propisuje se i da pružatelji platnih usluga potrošačima u bilo kojem trenutku stavljaju na raspolaganje informativni dokument o naknadama i pojmovnik, i to u elektroničkom obliku na svojim internetskim stranicama i u svojim prostorijama. Osim toga, tom se odredbom pružatelji platnih usluga obvezuju da potrošaču, na njegov zahtjev, besplatno dostave informativni dokument o naknadama i pojmovnik u tiskanom obliku ili na drugom trajnom nosaču podataka.

Kad je riječ o razini usklađenosti pružatelja platnih usluga s obvezom da potrošačima pravodobno dostave informativni dokument o naknadama (članak 4. stavak 1.), općenito se može zaključiti da pružatelji platnih usluga poštuju svoje obveze. Zaključak je izveden na temelju izravnog nadzora ili anketa (BG, FR, CY, LV, PT, SI) ili činjenice da nije zaprimljena nijedna pritužba, što pokazuje da pružatelji platnih usluga općenito poštuju tu obvezu (BE, CZ, DK, DE, EE, FR, HR, IT, LT, LU, HU, MT, NL, AT, PL, RO, SK, FI).

Kad je riječ o razini usklađenosti pružatelja platnih usluga s obvezom da potrošačima stave na raspolaganje pojmovnik koji sadržava barem standardizirane pojmove (članak 4. stavak 4.), općenito se može zaključiti da su pružatelji platnih usluga usklađeni. Zaključak je izveden na temelju izravnog nadzora ili anketa (BG, FR, CY, LV, PT, SI) ili činjenice da nije zaprimljena nijedna pritužba, što pokazuje da pružatelji platnih usluga općenito poštuju tu obvezu (BE, CZ, DK, DE, EE, HR, IT, LT, LU, HU, MT, NL, AT, PL, SK, FI).

Kad je riječ o razini usklađenosti pružatelja platnih usluga s obvezom da u bilo kojem trenutku potrošačima (i osobama koje nisu potrošači) stavljaju na raspolaganje, na svojim internetskim stranicama i u svojim prostorijama, informativni dokument o naknadama i pojmovnik (članak 4. stavak 5.), općenito se može zaključiti da su pružatelji platnih usluga usklađeni. Zaključak je izveden na temelju izravnog nadzora ili anketa (BG, FR, CY, LV, PT, SI) ili činjenice da nije zaprimljena nijedna pritužba, što pokazuje da pružatelji platnih usluga općenito poštuju tu obvezu (BE, CZ, DK, DE, EE, HR, IT, LT, LU, HU, MT, NL, AT, PL, SK, FI).

b)Članak 5. (Izvješće o naknadama)

Člankom 5. Direktive propisana je obveza dostavljanja izvješća o naknadama. U skladu s tim Komisija je donijela Provedbenu uredbu 4 kojom se utvrđuju standardizirani format izvješća o naknadama i njegov zajednički simbol. U članku 5. predviđeno je da pružatelji platnih usluga moraju potrošaču najmanje jedanput godišnje besplatno staviti na raspolaganje izvješće o svim nastalim naknadama za usluge povezane s računom za plaćanje.

Kad je riječ o razini usklađenosti pružatelja platnih usluga s obvezom da najmanje jedanput godišnje besplatno stave na raspolaganje izvješće o svim nastalim naknadama (članak 5. stavak 1.), općenito se može zaključiti da su pružatelji platnih usluga usklađeni. Zaključak je izveden na temelju izravnog nadzora ili anketa (AT, SI) ili činjenice da nije zaprimljena nijedna pritužba, što pokazuje da pružatelji platnih usluga općenito poštuju tu obvezu (BE, BG, CZ, DK, DE, EE, IE, EL, FR, HR, IT, CY, LV, LT, LU, HU, MT, NL, PL, SK, FI).

Većina država članica obavijestila je Komisiju da nisu poduzete nikakve mjere zbog povrede članka 5. Nekoliko je država članica (DE, IE, FR, HU, NL) istaknulo početne probleme u pogledu datuma provedbe. U tim su slučajevima relevantnim pružateljima usluga izdana upozorenja u pogledu zaštite potrošača u kojima se od njih zahtijevalo da bez odgode osiguraju usklađenost s odredbama zakona. Irska je objasnila da iako su određene kreditne institucije za pružanje usluga stanovništvu imale problema s ispunjavanjem roka (31. listopada 2019.), zbog ograničenja sustava/IT-sustava uspostavljena su zaobilazna rješenja i provedeni popravci sustava i stoga dosad nisu poduzete nikakve provedbene mjere. Nizozemska je objasnila da je odlučila da će s pružateljima platnih usluga neslužbeno surađivati (bez službenih provedbenih mjera). Portugal je 2019. izdao 227 posebnih naloga za 115 pružatelja platnih usluga zbog nepoštovanja članka 5. Otkrivene nepravilnosti i neusklađenosti odnosile su se uglavnom na pravila primjenjiva na podnošenje izvješća o naknadama i na zahtjeve u pogledu njegova predloška i ispunjavanja. Češka je objasnila da jedna od podružnica strane banke zbog tehničkih poteškoća u 2019. potrošačima nije dostavila izvješće o naknadama do kraja veljače. Početkom srpnja, za vrijeme istrage Češke narodne banke, izvješće je poslano svim strankama te podružnice.

c)Članak 6.: Informacije za potrošače

u skladu s člankom 6. Direktive pružatelji platnih usluga obvezni su u svojim ugovornim, poslovnim i marketinškim informacijama namijenjenima potrošačima prema potrebi koristiti standardizirane pojmove. Pružatelji platnih usluga mogu upotrebljavati robne marke u informativnom dokumentu o naknadama i u izvješću o naknadama, pod uvjetom da se te robne marke upotrebljavaju kao sekundarna oznaka tih usluga.

Kad je riječ o razini usklađenosti pružatelja platnih usluga s obvezom da u svojim ugovornim, poslovnim i marketinškim informacijama namijenjenima potrošačima koriste standardizirane pojmove (članak 6. stavak 1.), općenito se čini da su pružatelji platnih usluga usklađeni. Zaključak je izveden na temelju izravnog nadzora ili anketa (CY) ili činjenice da nije zaprimljena nijedna pritužba (BE, BG, CZ, DK, DE, EE, EL, FR, HR, LV, LT, LU, HU, MT, NL, AT, PL, SI, SK, FI). Cipar je naveo da su rezultati ankete pokazali da su samo dvije banke izvijestile da je rad još u tijeku i da očekuju da će zahtjeve iz članka 6.u potpunosti ispuniti do kraja 2022.

Kad je riječ o tome koliko često pružatelji platnih usluga uključuju robne marke u informativni dokument o naknadama i u izvješće o naknadama, opći je zaključak da pružatelji platnih usluga dosta često uključuju robnu marku.

Kad je riječ o informacijama o svim provedbenim mjerama temeljenima na kršenju članka 6. Direktive, sve države članice koje su odgovorile na ovo pitanje izjavile su da nisu provele takve mjere. Francuska je navela da je naišla na manje nepravilnosti (tj. na korištenje nestandardiziranih pojmova, različitih izraza koji se koriste za istu uslugu u različitim dokumentima itd.), što može zbuniti korisnike. Međutim, nisu izrečene sankcije jer su se te povrede smatrale nebitnima.

3.USKLAĐENOST DRŽAVA ČLANICA SA ZAHTJEVIMA U SKLADU S ČLANKOM 7. ZA OSIGURAVANJE POSTOJANJA INTERNETSKE STRANICE ZA USPOREDBU

U skladu s člankom 7. Direktive države članice dužne su osigurati da potrošači imaju besplatan pristup najmanje jednoj internetskoj stranici na kojoj se uspoređuju naknade koje pružatelji platnih usluga naplaćuju barem za usluge navedene na nacionalnom popisu najreprezentativnijih usluga povezanih s računom za plaćanje koje podliježu naknadi. U tom je članku predviđeno i da internetskom stranicom za usporedbu može upravljati privatni operater ili tijelo javne vlasti i da ona mora biti operativno neovisna. Internetska stranica za usporedbu ujedno mora: sadržavati identitet vlasnika internetske stranice, sadržavati jasne i objektivne kriterije na kojima se treba temeljiti usporedba, na njoj se koristi jednostavan i nedvosmislen jezik, biti ažurirana, obuhvaćati znatan dio tržišta te sadržavati učinkovit postupak za prijavljivanje netočnih informacija o objavljenim naknadama.

Od siječnja 2021. gotovo sve države članice 5 imaju barem jednu internetsku stranicu za usporedbu koja je u funkciji, kako je propisano člankom 7. Velika većina država članica zadužila je tijelo javne vlasti za uspostavu i naknadno ažuriranje tablice 6 .

4.BROJ RAČUNA ZA PLAĆANJE KOJI SU PREBAČENI I UDIO ZAHTJEVA ZA PREBACIVANJE KOJI SU ODBIJENI

a)Računi za plaćanje koji su prebačeni

Kako bi se olakšalo prebacivanje računa za plaćanje, u skladu s člankom 10. Direktive države članice dužne su osigurati da pružatelji platnih usluga pružaju jasnu i brzu uslugu prebacivanja unutar države članice.

U tablici u nastavku prikazani su podaci o broju računa za plaćanje prebačenih u razdoblju od 2016. do 2021. koje su dostavile države članice. U svim državama članicama nisu dostupne sve informacije, te stoga tablica ima određene nedostatke. Točnije, podaci za 2021. još nisu bili dostupni u vrijeme prikupljanja podataka za sve države članice. Isto tako, s obzirom na kasni prijenos u nekim državama članicama usluga prebacivanja možda nije bila dostupna 2016. ili 2017. ili za te godine nisu prikupljeni podaci. Osim toga, u nekim se državama članicama podaci nisu u svakom slučaju prikupljali na godišnjoj osnovi, nego u duljem razdoblju.

Nadalje, pruženi podaci možda neće biti potpuno usporedivi s obzirom na različite metode prikupljanja podataka. Na primjer, u nekim su državama članicama kreditne institucije obvezne redovito izvješćivati o podacima (ili na ad hoc osnovi). Međutim, u drugim državama članicama podaci se mogu prikupljati samo na dobrovoljnoj osnovi ili samo na temelju uzorka kreditnih institucija. Osim toga, u nekim slučajevima podaci koje su neke države članice dostavile za 2016. mogu uključivati prebacivanja obavljena tijekom te godine u mjesecima prije stupanja na snagu Direktive (npr. ako je slična usluga prebacivanja već postojala u tim državama članicama prije provedbe Direktive). Zbog svih tih razloga teško je izvesti jasne zaključke.

 Tablica 1: Broj godišnjih prebacivanja 7

Na temelju dostupnih podataka tablica pokazuje da među državama članicama postoje velike razlike. U nekim je državama članicama broj prebacivanja bio velik (na primjer u Danskoj ili Francuskoj), uz trend povećanja u nekim slučajevima. Međutim, u drugim je državama članicama broj prebacivanja bio nizak (na primjer, u Bugarskoj, Grčkoj, Cipru, Malti, Portugalu ili Rumunjskoj) 8 .

b)Broj (i udio) odbijenih zahtjeva za prebacivanje

Države članice dostavile su podatke o broju zahtjeva za prebacivanje odbijenih u razdoblju od 2016. do 2021., koji su prikazani u tablici u nastavku. Udjeli su izračunani na temelju broja provedenih prebacivanja i broja zahtjeva za prebacivanje koji su odbijeni kao udjela u ukupnom broju zahtjeva 9 . Slično navedenom, podaci o broju odbijenih zahtjeva za prebacivanje nisu potpuni. Osim toga, u nekim se državama članicama podaci o odbijenim zahtjevima uopće ne prikupljaju. Nadalje, i ti pruženi podaci možda neće biti potpuno usporedivi s obzirom na različite metode prikupljanja podataka u državama članicama.

Tablica 2: Broj i udio zahtjeva za prebacivanje koji su odbijeni 10

Čini se da je broj odbijenih zahtjeva za prebacivanje općenito nizak. Međutim, čini se da postoje znatne razlike među pojedinim državama članicama, a u nekoliko njih zabilježene su visoke brojke (npr. Španjolska, Mađarska ili Rumunjska). Iako kreditne institucije u načelu ne bi smjele odbiti prebacivanje, one mogu odbiti zatvoriti račun za plaćanje ako postoji nepodmirena obveza 11 . Ostali slučajevi mogli bi se odnositi na nepotpune ili netočno ispunjene obrasce zahtjeva za prebacivanje.

5.BROJ KREDITNIH INSTITUCIJA KOJE NUDE RAČUNE ZA PLAĆANJE S OSNOVNIM USLUGAMA, BROJ TAKVIH RAČUNA KOJI SU OTVORENI TE UDIO ZAHTJEVA ZA OTVARANJE RAČUNA ZA PLAĆANJE S OSNOVNIM USLUGAMA KOJI SU ODBIJENI

Kako bi se potaknula financijska uključenost, u skladu s člankom 16. Direktive svi potrošači koji imaju zakonito boravište u EU-u imaju pravo pristupa računu za plaćanje s osnovnim uslugama. Sve kreditne institucije ili dovoljan broj kreditnih institucija moraju ponuditi potrošačima račune za plaćanje s osnovnim uslugama kako bi se time zajamčila dostupnost za sve potrošače na njihovu području.

a)Broj kreditnih institucija koje nude račune za plaćanje s osnovnim uslugama

U većini država članica sve kreditne institucije koje pružaju standardne račune za plaćanje moraju ponuditi račune za plaćanje s osnovnim uslugama. U drugim državama članicama (vidjeti tablicu u nastavku) samo su neke kreditne institucije, tj. one koje ispunjavaju posebne kriterije koje su utvrdile pojedinačne države članice, dužne ponuditi račune za plaćanje s osnovnim uslugama. Međutim, čini se da u svim tim državama članicama kreditne institucije koje podliježu toj obvezi općenito pokrivaju velik tržišni udio u smislu broja računa za plaćanje.

Tablica 3: Države članice 12 u kojima samo neke kreditne institucije nude račune za plaćanje s osnovnim uslugama

b)Broj računa za plaćanje s osnovnim uslugama

Podaci o broju računa za plaćanje s osnovnim uslugama koje su dostavile države članice, a koji su navedeni u tablici u nastavku, nisu potpuni za određene godine. Osim toga, u nekim državama članicama kreditne institucije možda ne razlikuju standardni račun za plaćanje i račun za plaćanje s osnovnim uslugama, tako da ne postoje podaci o računima za plaćanje s osnovnim uslugama. Slično tome, informacije možda neće biti u svakom slučaju usporedive zbog različitih metoda prikupljanja podataka. Osim toga, nedostatak usporedivosti posljedica je činjenice da u nekim državama članicama samo neke kreditne institucije nude račun za plaćanje s osnovnim uslugama kao poseban proizvod, dok druge kreditne institucije ne razlikuju različite vrste računa. Stoga u tim zemljama brojke obuhvaćaju samo račune za plaćanje s osnovnim uslugama koji se nude kao poseban proizvod. Zbog toga je i u tom pogledu teško izvesti čvrste zaključke.

Tablica 4: Broj računa za plaćanje s osnovnim usluga 13

Podaci navedeni u tablici pokazuju da je u izvještajnom razdoblju otvoren znatan broj računa za plaćanje s osnovnim uslugama. Na primjer, u nekim se državama članicama, u kojima veći postotak stanovništva prethodno nije imao račun za plaćanje, znatno povećala razina korištenja računa za plaćanje s osnovnim uslugama (npr. u Češkoj, Cipru, Grčkoj i Litvi). Međutim, razina korištenja u nekim drugim državama članicama bila je prilično niska (npr., u Bugarskoj, Hrvatskoj, Latviji, Poljskoj i Rumunjskoj) 14 .

c)Broj (i udio) odbijenih zahtjeva za otvaranje računa za plaćanje s osnovnim uslugama

Države članice pribavile su podatke o broju zahtjeva za otvaranje računa za plaćanje s osnovnim uslugama koji su odbijeni (vidjeti tablicu u nastavku). Udjeli su izračunani na temelju broja otvorenih računa za plaćanje s osnovnim uslugama i broja zahtjeva za otvaranje računa za plaćanje s osnovnim uslugama koji su odbijeni kao udjela u ukupnom broju zahtjeva 15 . I u pogledu tih podataka treba istaknuti napomene koje su već navedene: nisu dostupne sve informacije i podaci možda nisu u potpunosti usporedivi.

Tablica 5: Broj i udio odbijenih zahtjeva za otvaranje računa za plaćanje s osnovnim uslugama 16

Podaci pokazuju da su stope odbijanja zahtjeva za otvaranje računa za plaćanje s osnovnim uslugama vrlo niske i da u nekoliko država članica (npr. u Bugarskoj ili Francuskoj) nije odbijen nijedan takav zahtjev 17 . Međutim, u nekoliko je država članica zabilježena nešto viša stopa odbijanja, dok se u jednoj državi članici (Latvija) stopa odbijanja čini osobito visokom.

6.ZAKLJUČAK

Vremenski raspon prikupljenih podataka i razlike u metodama prikupljanja podataka otežavaju donošenje konačnih zaključaka o učinku Direktive u praksi. Međutim, izvješće potvrđuje da su glavne mjere utvrđene u Direktivi, u pogledu transparentnosti i usporedivosti, usluge prebacivanja i prava na račun za plaćanje s osnovnim uslugama, općenito uspostavljene.

Uz napomenu da podaci nisu potpuni i da se metode prikupljanja podataka razlikuju, podaci navode na zaključak da je u nekim državama članicama znatan broj ljudi prebacio račun za plaćanje i da, u nekim slučajevima, postoji trend povećanja prebacivanja računa za plaćanje. Međutim, brojke su vrlo niske u drugim državama članicama. Čini se da je broj odbijenih zahtjeva za prebacivanje općenito nizak, iako je u nekoliko država članica visok.

Kad je riječ o računima za plaćanje s osnovnim uslugama, podaci pokazuju da u većini država članica sve kreditne institucije koje pružaju standardne račune za plaćanje moraju nuditi račune za plaćanje s osnovnim uslugama. Međutim, u drugim državama članicama samo su neke kreditne institucije, tj. one koje ispunjavaju posebne kriterije koje su utvrdile pojedinačne države članice, obvezne ponuditi račune za plaćanje s osnovnim uslugama. Kad je riječ o takvim slučajevima, čini se da kreditne institucije koje podliježu takvoj obvezi općenito pokrivaju velik tržišni udio. Osim toga, podaci pokazuju da je u izvještajnom razdoblju otvoren znatan broj računa za plaćanje s osnovnim uslugama, iako ih je u nekim državama članicama otvoren samo manji broj. Ipak, u nekim se državama članicama, u kojima veći postotak stanovništva prethodno nije imao bankovni račun, znatno povećala razina korištenja. Stope odbijanja zahtjeva za otvaranje računa za plaćanje s osnovnim uslugama općenito se čine vrlo niskima. Međutim, u nekoliko je država članica zabilježena nešto viša stopa odbijanja, dok se u jednoj državi članici stopa odbijanja čini osobito visokom.

Kako bi se u budućnosti osigurala dostupnost i usporedivost potpunijih podataka, Komisija surađuje s državama članicama kako bi se postigao dogovor o relevantnim skupovima podataka koje treba prikupiti/dostaviti.

(1)

     Direktiva 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o usporedivosti naknada povezanih s računima za plaćanje, prebacivanju računa za plaćanje i pristupu računima za plaćanje s osnovnim uslugama (SL L 257, 28.8.2014., str. 214.).

(2)

     Objava ovog izvješća morala je biti odgođena kako bi se osigurala dostupnost relevantnih podataka jer je većina država članica kasnila s prenošenjem Direktive. Nadalje, objava delegiranih akata (provedbeni tehnički standardi i regulatorni tehnički standardi), koji su ključni za provedbu zahtjeva u pogledu transparentnosti iz Direktive, kasnila je te su se oni počeli primjenjivati tek u listopadu 2018.

(3)

   Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/34 od 28. rujna 2017. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u vezi sa standardiziranim formatom informativnog dokumenta o naknadama i njegovim zajedničkim simbolom u skladu s Direktivom 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća, C/2017/6456, SL L 6, 11.1.2018., str. 37.

(4)

   Provedbena uredba Komisije (EU) 2018/33 od 28. rujna 2017. o utvrđivanju provedbenih tehničkih standarda u vezi sa standardiziranim formatom izvješća o naknadama i njegovim zajedničkim simbolom u skladu s Direktivom 2014/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća, C/2017/6453, SL L 6, 11.1.2018., str. 26.

(5)

   Kad je riječ o Njemačkoj, Komisija prati situaciju nakon što je lokalno udruženje potrošača zatražilo zabranu njezine internetske stranice za usporedbu.

(6)

   U Češkoj, Njemačkoj i Nizozemskoj internetskom stranicom za usporedbu upravlja privatni operater. Poljska ima dvije usklađene internetske stranice za usporedbu, od kojih je jedna privatna. U ostalim državama članicama internetskom stranicom za usporedbu upravlja tijelo javne vlasti.

(7)

   Podaci iz Estonije odnose se na razdoblje od 10. siječnja 2017. do 31. srpnja 2018. i razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. srpnja 2020. Podaci iz Njemačke odnose se na razdoblje od 18. rujna 2016. do 30. lipnja 2018. i na 2019. Za izračun ukupnog broja prebacivanja na godišnjoj osnovi podaci prikupljeni za razdoblje dulje od godinu dana (npr. u Estoniji i Njemačkoj) raspoređeni su proporcionalno prema pojedinačnim godinama.

(8)

     Na razinu prebacivanja mogu utjecati mnogi čimbenici. Na primjer, usluga prebacivanja odnosi se na račune za plaćanje, ali ne i na druge financijske proizvode (npr. hipotekarni zajmovi i ulaganja) s kojima račun za plaćanje može biti povezan. Osim toga, potrošači mogu biti slabo upoznati s tom uslugom i možda nisu informirani o njoj ili su čak odustali od korištenja takve usluge. Drugi mogući razlozi uključuju nedostatak financijske pismenosti i pretpostavku da bi prebacivanje dovelo samo do ograničene uštede, želju potrošača da zadrže broj računa za plaćanje i rizik od moguće uplate na krivi račun (pojedinosti vidjeti u izvješću na temelju članka 28.).

(9)

   Mogući povučeni zahtjevi nisu mogli biti razmotreni (s obzirom na nedostatak podataka).

(10)

   Podaci iz Estonije odnose se na razdoblje od 10. siječnja 2017. do 31. srpnja 2018. i razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. srpnja 2020. Podaci iz Njemačke odnose se na razdoblje od 18. rujna 2016. do 30. lipnja 2018. i na 2019. Za izračun ukupnog broja prebacivanja na godišnjoj osnovi podaci prikupljeni za razdoblje dulje od godinu dana (npr. u Estoniji i Njemačkoj) raspoređeni su proporcionalno prema pojedinačnim godinama.

(11)

     U članku 10. stavku 4. točki (e) Direktive navodi se da pružatelj platnih usluga koji obavlja prijenos mora zatvoriti račun za plaćanje na datum određen u ovlaštenju ako potrošač nema nepodmirenih obveza na tom računu za plaćanje te pod uvjetom da su izvršene radnje nabrojane u točkama (a), (b) i (d) tog stavka.

(12)

   U Slovačkoj toj obvezi podliježu samo kreditne institucije koje potrošačima pružaju sve bankovne usluge povezane s računom za plaćanje s osnovnim uslugama u okviru svoje poslovne aktivnosti. Primjerice, ako kreditna institucija pruža te usluge, ali isključivo poslovnim klijentima, ta kreditna institucija ne podliježe toj obvezi. Kad je riječ o nekim isključivo internetskim bankama, koje nemaju fizičke poslovnice, ni takve banke ne podliježu toj obvezi ako ne omogućuju podizanje gotovine na šalterima fizičkih poslovnica banaka.

(13)

   Podaci iz Cipra odnose se na razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. svibnja 2018., 2019., 2020. i 2021., a većina njih temelji se na reklasifikaciji postojećih osnovnih računa za plaćanje u kategoriju računa za plaćanje s osnovnim uslugama na inicijativu banke. Podaci iz Estonije odnose se na razdoblje od 10. siječnja 2017. do 31. srpnja 2018. i razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. srpnja 2020. Podaci iz Njemačke odnose se na razdoblje od 18. rujna 2016. do 30. lipnja 2018. i na 2019. Za izračun ukupnog broja računa za plaćanje s osnovnim uslugama na godišnjoj osnovi podaci prikupljeni za razdoblje dulje od godinu dana (npr. u Estoniji i Njemačkoj) raspoređeni su proporcionalno prema pojedinačnim godinama.

(14)

     Relativno malen broj računa za plaćanje s osnovnim uslugama može se objasniti mnogim različitim razlozima. Prvo, kad je donesena Direktiva, postotak ljudi s bankovnim računom bio je već vrlo visok u mnogim državama članicama. Drugo, neke su države članice već imale slične alate. Treće, s obzirom na to da su standardni računi (uključujući besplatne internetske račune) vrlo dostupni, računi za plaćanje s osnovnim uslugama možda neće biti relevantni za potrošače koji imaju pristup tim računima. Nedostatak svijesti potrošača mogući je drugi razlog niske razine korištenja (pojedinosti vidjeti u izvješću na temelju članka 28.).

(15)

   Mogući povučeni zahtjevi nisu razmatrani (zbog nedostatka podataka).

(16)

   Podaci iz Cipra odnose se na razdoblje od 1. srpnja 2017. do 31. svibnja 2018., na 2019., 2020. i 2021., a udjeli su izračunani na temelju novih zahtjeva, odnosno nisu se uzimale u obzir moguće reklasifikacije ili pretvaranja u račune za plaćanje s osnovnim uslugama. Podaci iz Estonije odnose se na razdoblje od 10. siječnja 2017. do 31. srpnja 2018. i razdoblje od 1. kolovoza 2018. do 31. srpnja 2020. Podaci iz Njemačke odnose se na razdoblje od 18. rujna 2016. do 30. lipnja 2018. i na 2019. Za izračun ukupnog broja odbijenih zahtjeva za otvaranje računa za plaćanje s osnovnim uslugama na godišnjoj osnovi podaci prikupljeni za razdoblje dulje od godinu dana (npr. u Estoniji i Njemačkoj) raspoređeni su proporcionalno prema pojedinačnim godinama. Podaci iz Latvije odražavaju i podatke o raskinutim ugovorima o računu za plaćanje s osnovnim uslugama na inicijativu potrošača.

(17)

     Na primjer, stopa odbijanja u Francuskoj iznosi 0 %. U toj je državi članici uspostavljen mehanizam za određivanje kreditne institucije koja potrošaču čiji su zahtjevi za otvaranje računa za plaćanje s osnovnim uslugama odbijeni treba pružiti račun za plaćanje s osnovnim uslugama.