(1)

Osiguravanje pravednog i učinkovitog oporezivanja na unutarnjem tržištu i borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza i dalje su važni politički prioriteti u Uniji. Iako je posljednjih godina ostvaren znatan napredak u tom području, posebno donošenjem Direktive Vijeća (EU) 2016/1164 (10) o suzbijanju izbjegavanja poreza i proširenjem područja primjene Direktive Vijeća 2011/16/EU (11) o administrativnoj suradnji, potrebne su dodatne mjere za iskorjenjivanje posebno utvrđenih praksi izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza koje nisu u potpunosti obuhvaćene postojećim pravnim okvirom Unije. Konkretno, multinacionalne grupacije često osnivaju poduzeća bez minimalne prisutnosti kako bi smanjile svoju ukupnu poreznu obvezu, među ostalim premještanjem dobiti iz određenih država članica s visokim porezima u kojima obavljaju gospodarsku aktivnost i stvaraju vrijednost za svoje poslovanje. Ovim se prijedlogom dopunjuje napredak postignut u pogledu korporativne transparentnosti s pomoću zahtjeva za informacije o stvarnom vlasništvu koji su uvedeni okvirom za sprječavanje pranja novca, a koji se odnose na situacije u kojima se poduzeća osnivaju radi prikrivanja stvarnog vlasništva nad poduzećima ili imovine kojom upravljaju i u čijem je vlasništvu, kao što su nekretnine ili imovina visoke vrijednosti.

(1)

Osiguravanje pravednog i učinkovitog oporezivanja na unutarnjem tržištu i borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza i dalje su važni politički prioriteti u Uniji. Iako je posljednjih godina ostvaren znatan napredak u tom području, posebno donošenjem Direktive Vijeća (EU) 2016/1164 (10) o suzbijanju izbjegavanja poreza i proširenjem područja primjene Direktive Vijeća 2011/16/EU (11) o administrativnoj suradnji u području oporezivanja , potrebne su dodatne mjere za iskorjenjivanje posebno utvrđenih praksi izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza , uključujući zlouporabu fiktivnih subjekata, koje nisu u potpunosti obuhvaćene postojećim pravnim okvirom Unije. U tom pogledu, Pandorini dokumenti razotkrili su osnivanje fiktivnih poduzeća s ciljem premještanja novca između bankovnih računa, izbjegavanja plaćanja poreza i počinjenja financijskih kaznenih djela, uključujući pranje novca, te zaobilaženja sankcija Unije protiv ruskih oligarha. Konkretno, multinacionalne grupacije često osnivaju poduzeća bez minimalne poslovne prisutnosti kako bi smanjile svoju ukupnu poreznu obvezu, među ostalim premještanjem dobiti iz određenih država članica s visokim porezima u kojima obavljaju gospodarsku aktivnost i stvaraju vrijednost za svoje poslovanje. Ovim se prijedlogom dopunjuje napredak postignut u pogledu korporativne transparentnosti s pomoću zahtjeva za informacije o stvarnom vlasništvu koji su uvedeni okvirom za sprječavanje pranja novca, a koji se odnose na situacije u kojima se poduzeća osnivaju radi prikrivanja stvarnog vlasništva nad poduzećima ili imovine kojom upravljaju i u čijem je vlasništvu, kao što su nekretnine ili imovina visoke vrijednosti.

(1a)

Mogu postojati valjani razlozi za upotrebu poduzeća s minimalnim poslovnom prisutnošću. Stoga je važno zajamčiti razmjeran pravni okvir kojim se štiti položaj malih i srednjih poduzeća (MSP-ova) koja se služe pravnim strukturama za promicanje ulaganja, usklađivanje s nacionalnim zakonima ili poslovanje na različitim nacionalnim tržištima, a istodobno donositi konkretne propise o zlouporabi fiktivnih subjekata za izbjegavanje oporezivanja. Stoga su kvaliteta i potpunost podataka ključne kako bi se ostvarile najveće koristi od ove Direktive.

(1b)

Činjenica da ne postoji međunarodni instrument u području zlouporabe fiktivnih subjekata u porezne svrhe predstavlja veliku prazninu u globalnim naporima za borbu protiv porezne prijevare, utaje poreza i agresivnog poreznog planiranja. Osim toga, time se stvaraju nejednaki uvjeti među poduzećima. Nepostojanje takvog instrumenta potvrđuje važnost pravnih standarda utvrđenih u ovoj Direktivi. Od ključne je važnosti jamčiti da su obveze predviđene ovom Direktivom razmjerne i učinkovite sa stajališta oporezivanja te da čuvaju konkurentnost poduzeća iz Unije.

(1c)

Zlouporaba fiktivnih subjekata u porezne svrhe u Uniji uzrokuje smanjenje porezne obveze i porezni gubitak. Stoga je ključno da se ovom Direktivom postave ambiciozni i razmjerni standardi za definiranje zajedničkih zahtjeva u pogledu minimalne poslovne prisutnosti, za poboljšanje razmjene informacija između nacionalnih poreznih uprava i za odvraćanje od upotrebe fiktivnih subjekata koje promiču određeni posrednici.

(2)

Potvrđuje se da poduzeća bez minimalne poslovne prisutnosti mogu biti osnovana u državi članici ponajviše radi stjecanja porezne prednosti, posebno smanjenjem porezne osnovice druge države članice. Iako su neke države članice razvile zakonodavni ili administrativni okvir za zaštitu svoje porezne osnovice od takvih sustava, relevantna pravila često imaju ograničen učinak jer se primjenjuju samo na državnom području jedne države članice i ne obuhvaćaju učinkovito situacije koje uključuju više država članica. Nadalje, nacionalna pravila koja se primjenjuju u tom području znatno se razlikuju unutar Unije, a neke države članice uopće ni nemaju pravila za borbu protiv zlouporabe poduzeća koja nemaju poslovnu prisutnost ili imaju minimalnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe.

(2)

Potvrđuje se da poduzeća bez minimalne poslovne prisutnosti mogu biti osnovana u državi članici ponajviše radi stjecanja porezne prednosti, posebno smanjenjem porezne osnovice druge države članice , čime se stvara prilika za agresivno porezno planiranje . Iako su neke države članice razvile zakonodavni ili administrativni okvir za zaštitu svoje porezne osnovice od takvih sustava, relevantna pravila često imaju ograničen učinak jer se primjenjuju samo na državnom području jedne države članice i ne obuhvaćaju učinkovito situacije koje uključuju više država članica. Nadalje, nacionalna pravila koja se primjenjuju u tom području znatno se razlikuju unutar Unije, a neke države članice uopće ni nemaju pravila za borbu protiv zlouporabe poduzeća koja nemaju poslovnu prisutnost ili imaju minimalnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe. Stoga je važno stvoriti pravni pristup na razini Unije kako bi se osigurao okvir za zaštitu cjelovitosti unutarnjeg tržišta, uz potpuno poštovanje najviših standarda pristupačnosti, jednostavnosti i transparentnosti.

(3)

Potrebno je utvrditi zajednički okvir kako bi se pojačala otpornost država članica na prakse izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza povezane s korištenjem poduzeća koja ne obavljaju gospodarsku aktivnost čak i ako se pretpostavlja da se bave gospodarskom aktivnošću i stoga nemaju nikakvu ili imaju samo minimalnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe. To se čini kako bi se osiguralo da se poduzeća koja nemaju minimalnu poslovnu prisutnost ne koriste kao instrumenti za utaju poreza ili izbjegavanje plaćanja poreza. Budući da ta poduzeća mogu imati poslovni nastan u jednoj državi članici, ali se mogu upotrebljavati za smanjenje porezne osnovice druge države članice, ključno je postići dogovor o zajedničkom skupu pravila za utvrđivanje nedostatne poslovne prisutnosti u porezne svrhe na unutarnjem tržištu te za određivanje posebnih poreznih posljedica povezanih s takvom nedostatnom poslovnom prisutnošću. Ako se utvrdi da poduzeće ima dostatnu poslovnu prisutnost na temelju ove Direktive, to ne bi trebalo spriječiti države članice da nastave primjenjivati pravila o suzbijanju izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, pod uvjetom da su ona u skladu s pravom Unije.

(3)

Potrebno je utvrditi zajednički okvir kako bi se pojačala otpornost država članica na prakse izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza povezane s korištenjem poduzeća koja ne obavljaju gospodarsku aktivnost čak i ako se pretpostavlja da se bave gospodarskom aktivnošću i stoga nemaju nikakvu ili imaju samo minimalnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe. To se čini kako bi se osiguralo da se poduzeća koja nemaju minimalnu poslovnu prisutnost ne koriste kao instrumenti za utaju poreza ili izbjegavanje plaćanja poreza. Budući da ta poduzeća mogu imati poslovni nastan u jednoj državi članici, ali se mogu upotrebljavati za smanjenje porezne osnovice druge države članice, ključno je postići dogovor o zajedničkom skupu pravila za utvrđivanje nedostatne poslovne prisutnosti u porezne svrhe na unutarnjem tržištu te za određivanje posebnih poreznih posljedica povezanih s takvom nedostatnom poslovnom prisutnošću. Ako se utvrdi da poduzeće ima dostatnu poslovnu prisutnost na temelju ove Direktive, to ne bi trebalo spriječiti države članice da nastave primjenjivati stroža pravila o minimalnoj poslovnoj prisutnosti i druga pravila o suzbijanju izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, pod uvjetom da su ona u skladu s pravom Unije.

(3a)

Za postizanje ciljeva ove Direktive iznimno je važno povećati kapacitete poreznih uprava i poboljšati razmjenu informacija diljem Unije. Države članice trebaju razmjenjivati relevantne informacije kojima imaju pristup, uvesti sustave kojima se podupire razmjena tih informacija i, na kraju, primjenjivati predložene sankcije protiv subjekata koji se ne pridržavaju pravila. Radi potpore ovoj Direktivi Komisija bi trebala predložiti posebne aktivnosti u okviru programa Fiscalis.

(4)

Kako bi se osigurao sveobuhvatan pristup, pravila bi se trebala primjenjivati na sva poduzeća u Uniji koja su oporeziva u državi članici, bez obzira na njihov pravni oblik i status, sve dok su porezni rezidenti u državi članici i ispunjavaju uvjete za dobivanje potvrde o poreznoj rezidentnosti u toj državi članici.

(4)

Kako bi se osigurao sveobuhvatan i razmjeran pristup, pravila bi se trebala primjenjivati na poduzeća u Uniji koja su oporeziva u državi članici, bez obzira na njihov pravni oblik i status, sve dok su porezni rezidenti u državi članici i ispunjavaju uvjete za dobivanje potvrde o poreznoj rezidentnosti u toj državi članici. To široko područje primjene ublažava se skupom standarda koji se odnose na gospodarsku aktivnost poduzeća, uključenih u područje primjene ove Direktive.

(5)

Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, proporcionalnost i učinkovitost potencijalnih pravila, bilo bi poželjno ograničiti njihovo područje primjene na poduzeća za koja postoji rizik da nemaju minimalnu poslovnu prisutnost i da se koriste ponajviše radi stjecanja porezne pogodnosti. Stoga bi bilo važno utvrditi kriterij za ulazak u provjeru, u obliku skupa od tri kumulativna, indikativna uvjeta, kako bi se utvrdili poduzetnici koji su u dostatnoj mjeri izloženi riziku i opravdalo njihovo podlijeganje zahtjevima za izvješćivanje. Prvi uvjet trebao bi omogućiti identifikaciju poduzeća koja se vjerojatno bave uglavnom geografski mobilnim gospodarskim aktivnostima, s obzirom na to da je mjesto gdje se takve aktivnosti stvarno obavljaju obično teže utvrditi. Takve aktivnosti obično dovode do važnih priljeva pasivnih prihoda. Stoga bi poduzeća, koja uglavnom imaju priljeve pasivnih prihoda, ispunila taj uvjet. Ujedno bi trebalo uzeti u obzir da subjekti koji posjeduju imovinu za privatnu uporabu, kao što su nekretnine, jahte, zrakoplovi, umjetnička djela ili vlasnički kapital, možda nemaju prihode dulje vrijeme, ali i dalje stječu znatne porezne pogodnosti posjedovanjem te imovine. Budući da isključivo nacionalne situacije ne bi predstavljale rizik za dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta te bi se najbolje riješile na nacionalnoj razini, drugi uvjet trebao bi biti usmjeren na poduzeća koja se bave prekograničnim aktivnostima. Sudjelovanje u prekograničnim aktivnostima trebalo bi se uspostaviti uzimajući u obzir, s jedne strane, prirodu transakcija poduzeća, domaćeg ili stranog, i s druge strane, njegovu imovinu, s obzirom na to da subjekti koji drže imovinu samo u privatne , neposlovne svrhe mogu dulje vrijeme ne obavljati transakcije. Osim toga, u trećem uvjetu trebalo bi istaknuti ona poduzeća koja nemaju vlastite resurse ili nemaju odgovarajuće vlastite resurse za obavljanje osnovnih aktivnosti upravljanja. U tom smislu poduzeća koja nemaju odgovarajuće vlastite resurse obično angažiraju treće strane koje pružaju usluge administracije, upravljanja, korespondencije i pravnog usklađivanja ili sklapaju relevantne sporazume s povezanim poduzećima o pružanju takvih usluga kako bi uspostavili i održali pravnu i poreznu prisutnost. Eksternalizacija samo određenih pomoćnih usluga, kao što su knjigovodstvene usluge, dok osnovne aktivnosti obavlja poduzeće, ne bi sama po sebi bila dostatna da poduzeće ispuni taj uvjet. Iako bi takvi pružatelji usluga mogli biti regulirani u druge, neporezne svrhe, njihove obveze u te druge svrhe ne mogu uvijek ublažiti rizik od toga da omogućuju osnivanje i održavanje poduzeća koja se zloupotrebljavaju za izbjegavanje plaćanja poreza i utaju poreza.

(5)

Kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, proporcionalnost i učinkovitost potencijalnih pravila, bilo bi poželjno ograničiti njihovo područje primjene na poduzeća za koja postoji rizik da nemaju minimalnu poslovnu prisutnost i da se koriste ponajviše radi stjecanja porezne pogodnosti. Stoga bi bilo važno utvrditi kriterij za ulazak u provjeru, u obliku skupa od tri kumulativna, indikativna uvjeta, kako bi se utvrdili poduzetnici koji su u dostatnoj mjeri izloženi riziku i opravdalo njihovo podlijeganje zahtjevima za izvješćivanje. Poduzeća bi trebala sama provesti test provjere u obliku samoprocjene. Prvi uvjet trebao bi omogućiti identifikaciju poduzeća koja se vjerojatno bave uglavnom geografski mobilnim gospodarskim aktivnostima, s obzirom na to da je mjesto gdje se takve aktivnosti stvarno obavljaju obično teže utvrditi. Takve aktivnosti obično dovode do važnih priljeva pasivnih prihoda. Stoga bi poduzeća, koja uglavnom imaju priljeve pasivnih prihoda, ispunila taj uvjet. Ujedno bi trebalo uzeti u obzir da subjekti koji posjeduju imovinu za privatnu uporabu, kao što su nekretnine, jahte, zrakoplovi, umjetnička djela ili vlasnički kapital, možda nemaju prihode dulje vrijeme, ali i dalje stječu znatne porezne pogodnosti posjedovanjem te imovine. Budući da isključivo nacionalne situacije ne bi predstavljale rizik za dobro funkcioniranje unutarnjeg tržišta te bi se najbolje riješile na nacionalnoj razini, drugi uvjet trebao bi biti usmjeren na poduzeća koja se bave prekograničnim aktivnostima. Sudjelovanje u prekograničnim aktivnostima trebalo bi se uspostaviti uzimajući u obzir, s jedne strane, prirodu transakcija poduzeća, domaćeg ili stranog, i s druge strane, njegovu imovinu, s obzirom na to da subjekti koji drže imovinu samo u privatne svrhe mogu dulje vrijeme ne obavljati transakcije. Osim toga, u trećem uvjetu trebalo bi istaknuti ona poduzeća koja nemaju vlastite resurse ili nemaju odgovarajuće vlastite resurse za obavljanje osnovnih aktivnosti upravljanja. U tom smislu poduzeća koja nemaju odgovarajuće vlastite resurse obično angažiraju treće strane koje pružaju usluge administracije, upravljanja, korespondencije i pravnog usklađivanja ili sklapaju relevantne sporazume s povezanim poduzećima o pružanju takvih usluga kako bi uspostavili i održali pravnu i poreznu prisutnost. Eksternalizacija samo određenih pomoćnih usluga, kao što su knjigovodstvene usluge, dok osnovne aktivnosti obavlja poduzeće, ne bi sama po sebi bila dostatna da poduzeće ispuni taj uvjet. Iako bi takvi pružatelji usluga mogli biti regulirani u druge, neporezne svrhe, njihove obveze u te druge svrhe ne mogu uvijek ublažiti rizik od toga da omogućuju osnivanje i održavanje poduzeća koja se zloupotrebljavaju za izbjegavanje plaćanja poreza i utaju poreza.

(6)

Bilo bi pravedno iz predviđenih pravila isključiti poduzeća čije aktivnosti podliježu odgovarajućoj razini transparentnosti i stoga ne predstavljaju rizik da nemaju poslovnu prisutnost u porezne svrhe. Trgovačka društva koja imaju prenosivi vrijednosni papir uvršten za trgovanje ili uvršten na uređenom tržištu ili multilateralnoj trgovinskoj platformi, kao i određena financijska društva koja su izravno ili neizravno u velikoj mjeri regulirana u Uniji i koja podliježu povećanim zahtjevima transparentnosti i nadzoru, isto bi trebala biti isključena iz područja primjene ove Direktive. Nije vjerojatno da će se isključivo holding poduzeća koja su smještena u istoj jurisdikciji kao i operativno društvo kći i njihovi stvarni vlasnici koristiti za stjecanje porezne prednosti. Slično je s društvima kćerima holding poduzeća koja se nalaze u istoj jurisdikciji kao i njihovi dioničari ili krajnji matični subjekti. Na temelju toga i njih bi trebalo isključiti. Za poduzeća koja zapošljavaju odgovarajući broj osoba u punom radnom vremenu i isključivo za obavljanje svojih aktivnosti ne bi se trebalo smatrati poduzećima koja nemaju minimalnu poslovnu prisutnost. Iako se razumno ne očekuje da će zadovoljiti kriterij za ulazak u provjeru, trebalo bi ih izričito isključiti radi pravne sigurnosti.

(6)

Pravedno je i razmjerno iz predviđenih pravila isključiti poduzeća čije aktivnosti podliježu odgovarajućoj razini transparentnosti i poreznog nadzora i stoga ne predstavljaju rizik da nemaju poslovnu prisutnost u porezne svrhe. Trgovačka društva koja imaju prenosivi vrijednosni papir uvršten za trgovanje ili uvršten na uređenom tržištu ili multilateralnoj trgovinskoj platformi, kao i određena financijska društva koja su izravno ili neizravno u velikoj mjeri regulirana u Uniji i koja podliježu povećanim zahtjevima transparentnosti i nadzoru, isto bi trebala biti isključena iz područja primjene ove Direktive. Nije vjerojatno da će se isključivo holding poduzeća koja su smještena u istoj jurisdikciji kao i operativno društvo kći i njihovi stvarni vlasnici koristiti za stjecanje porezne prednosti. Slično je s društvima kćerima holding poduzeća koja se nalaze u istoj jurisdikciji kao i njihovi dioničari ili krajnji matični subjekti. Na temelju toga i njih bi trebalo isključiti. To se isključenje izričito primjenjuje na poduzeća koja su regulirana ili za koja postoji mali rizik od izostanka poslovne prisutnosti. Isključenje bi se trebalo razmatrati za svaki subjekt pojedinačno, a ne ga proširiti tako da obuhvaća pojedinu skupinu.

(8)

Kako bi se olakšala provedba ove Direktive, poduzeća za koja postoji rizik da nemaju poslovnu prisutnost i da se koriste uglavnom radi stjecanja porezne prednosti trebala bi u svojoj godišnjoj poreznoj prijavi prijaviti da posjeduju minimalnu razinu resursa kao što su osobe i poslovni prostor u državi članici porezne rezidentnosti te ako je to slučaj, dostaviti dokaznu dokumentaciju o tome. Iako je potvrđeno da različite aktivnosti mogu zahtijevati različitu razinu ili vrstu resursa, u svim bi se okolnostima očekivala zajednička minimalna razina resursa. Jedini cilj te ocjene trebao bi biti utvrđivanje prisutnosti poduzeća u porezne svrhe i njome se ne dovodi u pitanje uloga koju „pružatelji usluga trusta ili trgovačkih društava”, kako su definirani u Direktivi (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (12), imaju u otkrivanju pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranju terorizma. S druge strane, može se smatrati da nepostojanje minimalne razine sredstava upućuje na nepostojanje poslovne prisutnosti ako za poduzeće već postoji rizik da nema poslovnu prisutnost u porezne svrhe. Kako bi se osigurala usklađenost s relevantnim međunarodnim standardima, zajednička minimalna razina trebala bi se temeljiti na postojećim standardima Unije i međunarodnim standardima o znatnoj gospodarskoj aktivnosti u kontekstu povlaštenih poreznih režima ili neoporezivanja trgovačkih društava (13), kako je uspostavljeno u kontekstu Foruma o štetnim poreznim praksama. Potrebno je predvidjeti podnošenje dokazne dokumentacije s poreznom prijavom kojom se potkrepljuje izjava poduzeća da raspolaže minimalnim resursima. To je potrebno i kako bi se upravi omogućilo da se očituje na temelju činjenica i okolnosti poduzeća te odluči hoće li pokrenuti postupak revizije.

(8)

Kako bi se olakšala provedba ove Direktive, poduzeća obuhvaćena područjem primjene ove Direktive i za koja postoji rizik da nemaju poslovnu prisutnost i da se koriste uglavnom radi stjecanja porezne prednosti trebala bi u svojoj godišnjoj poreznoj prijavi prijaviti da posjeduju minimalnu razinu resursa , primjerice osobe i poslovni prostor u državi članici porezne rezidentnosti te ako je to slučaj, dostaviti dokaznu dokumentaciju o tome . U pogledu zahtjeva koji se odnosi na poslovni prostor u državi članici trebalo bi uzeti u obzir sve veću učestalost rada na daljinu, zbog čega legitimna poduzeća smanjuju svoje poslovne prostore ili odustaju od poslovnih prostora za svoju isključivu uporabu . Iako je potvrđeno da različite aktivnosti mogu zahtijevati različitu razinu ili vrstu resursa, u svim bi se okolnostima očekivala zajednička minimalna razina resursa. Jedini cilj te ocjene trebao bi biti utvrđivanje prisutnosti poduzeća u porezne svrhe i njome se ne dovodi u pitanje uloga koju „pružatelji usluga trusta ili trgovačkih društava”, kako su definirani u Direktivi (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (12), imaju u otkrivanju pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranju terorizma. S druge strane, može se smatrati da nepostojanje minimalne razine sredstava upućuje na nepostojanje poslovne prisutnosti ako za poduzeće već postoji rizik da nema poslovnu prisutnost u porezne svrhe. Kako bi se osigurala usklađenost s relevantnim međunarodnim standardima, zajednička minimalna razina trebala bi se temeljiti na postojećim standardima Unije i međunarodnim standardima o znatnoj gospodarskoj aktivnosti u kontekstu povlaštenih poreznih režima ili neoporezivanja trgovačkih društava (13), kako je uspostavljeno u kontekstu Foruma o štetnim poreznim praksama. Potrebno je predvidjeti podnošenje dokazne dokumentacije s poreznom prijavom kojom se potkrepljuje izjava poduzeća da raspolaže minimalnim resursima. To je potrebno i kako bi se upravi omogućilo da se očituje na temelju činjenica i okolnosti poduzeća te odluči hoće li pokrenuti postupak revizije.

(9)

Kako bi se osigurala porezna sigurnost, nužno je utvrditi zajednička pravila o sadržaju izjava poduzeća. Za poduzeća koja ispunjavaju kriterij za ulazak u provjeru i stoga podliježu zahtjevima za izvješćivanje trebalo bi pretpostaviti da nemaju dostatnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe ako izjave da ne posjeduju jedan ili više elemenata koji kumulativno čine minimalnu razinu poslovne prisutnosti ili ako ne dostave potrebne popratne dokaze. Za poduzeća koja izjave da posjeduju sve elemente minimalne razine poslovne prisutnosti i koja dostave potrebnu popratnu dokumentaciju trebalo bi umjesto toga pretpostaviti kako imaju minimalnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe i takva poduzeća ne bi trebala snositi daljnje obveze i posljedice na temelju ove Direktive. Time se, međutim, ne bi trebalo dovoditi u pitanje primjenjivo pravo i pravo uprave da provede reviziju, među ostalim na temelju popratne dokumentacije, te da eventualno dođe do drukčijeg zaključka .

(9)

Kako bi se osigurala porezna sigurnost i stabilnost , nužno je utvrditi zajednička pravila o sadržaju izjava poduzeća. Za poduzeća koja ispunjavaju kriterij za ulazak u provjeru i stoga podliježu zahtjevima za izvješćivanje trebalo bi pretpostaviti da nemaju dostatnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe ako izjave da ne posjeduju jedan ili više elemenata koji kumulativno čine minimalnu razinu poslovne prisutnosti ili ako ne dostave potrebne popratne dokaze. Za poduzeća koja izjave da posjeduju sve elemente minimalne razine poslovne prisutnosti i koja dostave potrebnu popratnu dokumentaciju trebalo bi umjesto toga pretpostaviti kako imaju minimalnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe i takva poduzeća ne bi trebala snositi daljnje obveze i posljedice na temelju ove Direktive. Time se, međutim, ne bi trebalo dovoditi u pitanje primjenjivo pravo i pravo uprave da provede reviziju, među ostalim na temelju popratne dokumentacije . Kako bi se državama članicama omogućila učinkovita raspodjela sredstava njihovih poreznih uprava, države članice trebale bi moći odrediti razdoblje tijekom kojeg se pretpostavlja da poduzeće ima minimalnu poslovnu prisutnost, pod uvjetom da činjenične i pravne okolnosti poduzeća ostaju nepromijenjene tijekom tog razdoblja.

(10)

Potvrđuje se da se na temelju konkretnih činjenica i okolnosti u konačnici utvrđuje obavlja li poduzeće stvarno gospodarske aktivnosti u porezne svrhe ili se koristi uglavnom za izbjegavanje plaćanja poreza ili utaju poreza. To bi trebalo procijeniti za svako poduzeće zasebno. Stoga bi poduzeća za koje se pretpostavlja da nemaju minimalnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe trebala imati pravo dokazati suprotno, među ostalim dokazati da ne služe prvenstveno poreznim ciljevima, i osporiti takvu pretpostavku. Nakon što ispune svoje obveze izvješćivanja na temelju ove Direktive, trebali bi pružiti dodatne informacije upravi države članice u kojoj su porezni rezidenti. Iako mogu dostaviti sve dodatne informacije koje smatraju primjerenima, ključno je utvrditi zajedničke zahtjeve u pogledu onoga što bi moglo predstavljati odgovarajuće dodatne dokaze te koje bi stoga trebalo zahtijevati u svim slučajevima. Ako država članica, na temelju takvih dodatnih dokaza, smatra da je poduzeće na zadovoljavajući način osporilo pretpostavku nepostojanja poslovne prisutnosti, trebala bi moći donijeti odluku kojom se potvrđuje da poduzeće ima minimalnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe u skladu s ovom Direktivom. Takva odluka može ostati valjana u razdoblju u kojem su činjenične i pravne okolnosti poduzeća nepromijenjene i do šest godina od donošenja odluke. Time će se omogućiti ograničavanje resursa koji se dodjeljuju slučajevima za koje je dokazano da nisu fiktivni u smislu Direktive.

(10)

Evaluacija kojom se utvrđuje obavlja li poduzeće stvarno gospodarske aktivnosti u porezne svrhe ili se koristi uglavnom za izbjegavanje plaćanja poreza ili utaju poreza u konačnici je pitanje konkretnih činjenica i okolnosti . To bi trebalo procijeniti za svako poduzeće zasebno. Stoga bi poduzeća za koje se pretpostavlja da nemaju minimalnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe trebala imati pravo dokazati suprotno, među ostalim dokazati da ne služe prvenstveno poreznim ciljevima, i osporiti takvu pretpostavku. Nakon što ispune svoje obveze izvješćivanja na temelju ove Direktive, trebali bi pružiti potrebne informacije upravi države članice u kojoj su porezni rezidenti. Iako mogu dostaviti sve dodatne informacije koje smatraju primjerenima, ključno je utvrditi zajedničke zahtjeve u pogledu onoga što bi moglo predstavljati odgovarajuće dodatne dokaze te koje bi stoga trebalo zahtijevati u svim slučajevima. Ako država članica, na temelju takvih dodatnih dokaza, smatra da je poduzeće na zadovoljavajući način osporilo pretpostavku nepostojanja poslovne prisutnosti, trebala bi moći donijeti odluku kojom se potvrđuje da poduzeće ima minimalnu poslovnu prisutnost u porezne svrhe u skladu s ovom Direktivom. Takva odluka može ostati valjana u razdoblju u kojem su činjenične i pravne okolnosti poduzeća nepromijenjene i do pet godina od donošenja odluke. Time će se omogućiti ograničavanje resursa koji se dodjeljuju slučajevima za koje je dokazano da nisu fiktivni u smislu Direktive.

(11)

S obzirom na to da je cilj ove Direktive spriječiti izbjegavanje plaćanja poreza i utaju poreza koji će vjerojatno napredovati djelovanjem poduzeća bez minimalne poslovne prisutnosti te kako bi se osigurala porezna sigurnost i poboljšalo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, iznimno je važno predvidjeti mogućnost izuzeća za poduzeća koja ispunjavaju kriterij za ulazak u provjeru, ali čijim posredovanjem ne dolazi do stvarnog povoljnog učinaka na ukupni porezni položaj grupacije poduzeća ili stvarnih vlasnika. Zbog toga bi takva poduzeća trebala imati pravo zatražiti od uprave države članice, u kojoj su porezni rezidenti, da donese odluku kojom ih se izuzima od potpunog i prethodnog poštovanja predloženih pravila. Takvo izuzeće bi ujedno trebalo vremenski ograničiti kako bi se upravi omogućilo da redovito provjerava jesu li činjenične i pravne okolnosti koje opravdavaju odluku o izuzeću i dalje valjane. Istodobno će se mogućim produljenim trajanjem takve odluke omogućiti ograničavanje resursa koji se dodjeljuju slučajevima koji bi trebali biti izuzeti iz područja primjene Direktive.

(11)

S obzirom na to da je cilj ove Direktive spriječiti izbjegavanje plaćanja poreza i utaju poreza djelovanjem poduzeća bez minimalne poslovne prisutnosti te kako bi se osigurala porezna sigurnost i poboljšalo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta, iznimno je važno predvidjeti mogućnost izuzeća za poduzeća koja ispunjavaju kriterij za ulazak u provjeru, ali čijim posredovanjem ne dolazi do stvarnog povoljnog učinaka na ukupni porezni položaj grupacije poduzeća ili stvarnih vlasnika. Zbog toga bi takva poduzeća trebala imati pravo zatražiti od uprave države članice, u kojoj su porezni rezidenti, da donese odluku kojom ih se izuzima od potpunog i prethodnog poštovanja predloženih pravila , a da se pritom od poduzeća ne zahtijeva da provede testiranje poslovne prisutnosti, ako može dokazati da za taj subjekt nema poreznih olakšica . Takvo izuzeće bi ujedno trebalo vremenski ograničiti kako bi se upravi omogućilo da redovito provjerava jesu li činjenične i pravne okolnosti koje opravdavaju odluku o izuzeću i dalje valjane. Istodobno će se mogućim produljenim trajanjem takve odluke omogućiti ograničavanje resursa koji se dodjeljuju slučajevima koji bi trebali biti izuzeti iz područja primjene Direktive.

(13)

Kako bi se osigurala učinkovitost predloženog okvira, potrebno je utvrditi odgovarajuće porezne posljedice za poduzeća koja nemaju minimalnu prisutnost u porezne svrhe. Poduzećima koja su zadovoljila kriterij za ulazak u provjeru i za koje se pretpostavlja da nemaju poslovnu prisutnost u porezne svrhe, a osim toga nisu dostavila dokaze o suprotnom ili dokaze da se ne koriste za stjecanje porezne prednosti, ne bi trebalo dopustiti da se koriste odredbama sporazuma i konvencija kojima se predviđa ukidanje dvostrukog oporezivanja prihoda i, prema potrebi, kapitala, čija je stranka država članica njihove porezne rezidentnosti i bilo kojih drugih sporazuma, uključujući odredbe međunarodnih sporazuma o promicanju i zaštiti ulaganja, s istovrijednom svrhom ili učinkom. Takvim se poduzećima ne bi smjelo dopustiti da imaju koristi od Direktive Vijeća 2011/96/EU (14) i Direktive Vijeća 2003/49/EZ (15). U tu svrhu ta poduzeća ne bi trebala imati pravo na potvrdu o poreznoj rezidentnosti u mjeri u kojoj to služi za stjecanje tih prednosti. Država članica u kojoj je poduzeće porezni rezident stoga bi trebala odbiti izdavanje potvrde o poreznoj rezidentnosti . Alternativno, ta bi država članica trebala moći izdati takvu potvrdu uz upozorenje da je poduzeće ne bi smjelo koristiti za stjecanje poreznih pogodnosti kako je prethodno navedeno . To uskraćivanje potvrde o poreznoj rezidentnosti ili izdavanje posebne potvrde o poreznoj rezidentnosti ne bi smjelo utjecati na primjenu nacionalnih pravila države članice poduzeća o poreznoj rezidentnosti i s time povezanih relevantnih obveza. Umjesto toga, trebalo bi služiti da druge države članice i treće zemlje obavijesti da se ne bi trebala odobriti nikakva olakšica ili povrat u odnosu na transakcije koje uključuju to poduzeće na temelju bilo kojeg ugovora s državom članicom poduzeća ili direktiva Unije, ako je to primjenjivo.

(13)

Kako bi se osigurala učinkovitost predloženog okvira, potrebno je utvrditi odgovarajuće porezne posljedice za poduzeća koja nemaju minimalnu prisutnost u porezne svrhe. Poduzećima koja su zadovoljila kriterij za ulazak u provjeru i za koje se pretpostavlja da nemaju poslovnu prisutnost u porezne svrhe, a osim toga nisu dostavila dokaze o suprotnom ili dokaze da se ne koriste za stjecanje porezne prednosti, ne bi trebalo dopustiti da se koriste odredbama sporazuma i konvencija kojima se predviđa ukidanje dvostrukog oporezivanja prihoda i, prema potrebi, kapitala, čija je stranka država članica njihove porezne rezidentnosti i bilo kojih drugih sporazuma, uključujući odredbe međunarodnih sporazuma o promicanju i zaštiti ulaganja, s istovrijednom svrhom ili učinkom. Takvim se poduzećima ne bi smjelo dopustiti da imaju koristi od Direktive Vijeća 2011/96/EU (14) i Direktive Vijeća 2003/49/EZ (15). U tu svrhu ta poduzeća ne bi trebala imati pravo na potvrdu o poreznoj rezidentnosti u mjeri u kojoj to služi za stjecanje tih prednosti. Država članica u kojoj je poduzeće porezni rezident stoga bi trebala odbiti izdavanje potvrde o poreznoj rezidentnosti i izdati izjavu u kojoj se navode razlozi na kojima se temelji ta odluka . To uskraćivanje potvrde o poreznoj rezidentnosti ne bi smjelo utjecati na primjenu nacionalnih pravila države članice poduzeća o poreznoj rezidentnosti i s time povezanih relevantnih obveza. Umjesto toga, trebalo bi služiti da druge države članice i treće zemlje obavijesti da se ne bi trebala odobriti nikakva olakšica ili povrat u odnosu na transakcije koje uključuju to poduzeće na temelju bilo kojeg ugovora s državom članicom poduzeća ili direktiva Unije, ako je to primjenjivo.

(13a)

Komisija i države članice trebale bi osigurati da te porezne posljedice budu usklađene s postojećim bilateralnim poreznim sporazumima sklopljenima između država članica i trećih zemalja.

(15)

Direktivu 2011/16/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(15)

S obzirom na činjenicu da se Direktivom 2011/16/EU o administrativnoj suradnji utvrđuju pravila i postupci za suradnju među državama članicama u pogledu razmjene informacija među poreznim upravama država članica, posebno automatske razmjene informacija u porezne svrhe, ovu bi Direktivu stoga trebalo na odgovarajući način izmijeniti kako bi se državama članicama omogućila automatska razmjena informacija primljenih u okviru ove Direktive .

(16)

Kako bi se poboljšala učinkovitost, države članice trebale bi utvrditi kazne za povrede nacionalnih pravila kojima se prenosi ova Direktiva. Takve bi kazne trebale biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Kako bi se osigurala porezna sigurnost i minimalna razina koordinacije u svim državama članicama, potrebno je utvrditi minimalnu novčanu kaznu, uzimajući u obzir i situaciju pojedinačnog poduzeća. Predviđena pravila oslanjaju se na samoprocjenu poduzeća u pogledu toga ispunjavaju li kriterije za ulazak u provjeru. Kako bi se postigla učinkovitost odredbi tako da se potakne odgovarajuća usklađenost u cijeloj Uniji i uzme u obzir da se fiktivno poduzeće u jednoj državi članici može koristiti za smanjenje porezne osnovice druge države članice, važno je da svaka država članica ima pravo zatražiti od druge države članice da provede porezne revizije poduzeća za koje postoji rizik od neispunjavanja zahtjeva minimalne poslovne prisutnosti kako je definiran u ovoj Direktivi. U skladu s tim, kako bi se povećala učinkovitost, nužno je da država članica kojoj je upućen zahtjev ima obvezu provesti takvu reviziju i podijeliti informacije o ishodu čak i ako ne utvrdi da se radi o „fiktivnom” subjektu.

(16)

Kako bi se poboljšala učinkovitost, države članice trebale bi utvrditi kazne za povrede nacionalnih pravila kojima se prenosi ova Direktiva. Takve bi kazne trebale biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Kako bi se osigurala porezna sigurnost i minimalna razina koordinacije u svim državama članicama, potrebno je utvrditi minimalnu novčanu kaznu, uzimajući u obzir i situaciju pojedinačnog poduzeća. Predviđena pravila oslanjaju se na samoprocjenu koju provode poduzeća kako bi utvrdila ispunjavaju li kriterije za ulazak u provjeru. Kako bi se postigla učinkovitost odredbi tako da se potakne odgovarajuća usklađenost u cijeloj Uniji i uzme u obzir da se fiktivno poduzeće u jednoj državi članici može koristiti za smanjenje porezne osnovice druge države članice, važno je da svaka država članica ima pravo zatražiti od druge države članice da provede zajedničke porezne revizije poduzeća za koje postoji rizik od neispunjavanja zahtjeva minimalne poslovne prisutnosti kako je definiran u ovoj Direktivi. Zajedničkim revizijama omogućuje se udruživanje stručnog znanja, čime se osigurava potpuno utvrđivanje činjenica i promiče prihvaćanje rezultata revizije. Direktivom Vijeća (EU) 2021/514  (16) uspostavljen je jedinstveni okvir za zajedničke nadzore (zajedničke revizije) te bi ih stoga, u odgovarajućim slučajevima, trebalo primjenjivati.

(18)

Kako bi se ocijenila učinkovitost predloženih novih pravila, Komisija bi trebala izraditi izvješće o evaluaciji na temelju informacija koje su dostavile države članice i drugih dostupnih podataka. Izvješće Komisije trebalo bi objaviti.

(18)

Kako bi se ocijenila učinkovitost predloženih novih pravila te njihov utjecaj na porezne prihode u državama članicama i na kapacitete poreznih uprava , Komisija bi trebala izraditi izvješće o evaluaciji na temelju informacija koje su dostavile države članice i drugih dostupnih podataka. Izvješće Komisije trebalo bi objaviti i, prema potrebi, popratiti preispitivanjem s ciljem povećanja učinkovitosti ove Direktive te zakonodavnim prijedlogom o izmjeni ove Direktive .

(5)

„stvarni vlasnik” znači stvarni vlasnik kako je definiran u članku  3 . točki  6 . Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća ;

(5)

„stvarni vlasnik” znači stvarni vlasnik kako je definiran u članku 2 . točki 22 . [umetnuti upućivanje – Prijedlog uredbe o sprečavanju korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma, COM(2021)0420 final] ;

(6a)

(a)

više od 75  % prihoda poduzeća u prethodne dvije porezne godine je relevantan prihod;

(a)

više od 65  % prihoda poduzeća u prethodne dvije porezne godine je relevantan prihod;

i.

više od 60  % knjigovodstvene vrijednosti imovine poduzeća koja je obuhvaćena područjem primjene članka 4. točaka (e) i (f) u prethodne dvije porezne godine nalazilo se izvan države članice poduzeća;

i.

više od 55  % knjigovodstvene vrijednosti imovine poduzeća koja je obuhvaćena područjem primjene članka 4. točaka (e) i (f) u prethodne dvije porezne godine nalazilo se izvan države članice poduzeća;

ii.

najmanje 60  % relevantnog prihoda poduzeća zarađeno je ili isplaćeno putem prekograničnih transakcija;

ii.

više od 55  % relevantnog prihoda poduzeća zarađeno je ili isplaćeno putem prekograničnih transakcija;

(c)

u prethodne dvije porezne godine poduzeće je eksternaliziralo upravljanje svakodnevnim poslovanjem i odlučivanje o značajnim funkcijama.

(c)

u prethodne dvije porezne godine poduzeće je trećoj strani eksternaliziralo upravljanje svakodnevnim poslovanjem i odlučivanje o značajnim funkcijama.

(e)

poduzeća s najmanje pet zaposlenika u ekvivalentu punog radnog vremena ili članova osoblja koji isključivo obavljaju aktivnosti koje generiraju relevantni prihod.

(a)

poduzeće ima vlastiti poslovni prostor u državi članici ili prostorije za njegovu isključivu uporabu;

(a)

poduzeće ima vlastiti poslovni prostor u državi članici , prostor za svoju isključivu uporabu ili prostor koji dijeli sa subjektima iste grupacije ;

(b)

poduzeće ima najmanje jedan vlastiti i aktivan bankovni račun u Uniji;

(b)

poduzeće ima najmanje jedan vlastiti i aktivan bankovni račun ili račun elektroničkog novca u Uniji preko kojega se prima relevantni prihod ;

(2)

kvalificirani su i ovlašteni donositi odluke o aktivnostima kojima se ostvaruje relevantni prihod poduzeća ili imovini poduzeća;

(2)

ovlašteni su donositi odluke o aktivnostima kojima se ostvaruje relevantni prihod poduzeća ili imovini poduzeća;

(3)

(4)

ii.

većina zaposlenika u ekvivalentu punog radnog vremena u poduzeću su porezni rezidenti u državi članici poduzeća ili imaju boravište na udaljenosti od te države članice koja nije veća od one koja im omogućuje propisno obavljanje njihovih dužnosti, a ti su zaposlenici kvalificirani za obavljanje aktivnosti kojima se ostvaruju relevantni prihodi poduzeća.

ii.

većina zaposlenika u ekvivalentu punog radnog vremena u poduzeću imaju uobičajeno boravište kako je definirano u Uredbi (EZ) br. 593/2008 u državi članici poduzeća ili imaju boravište na udaljenosti od te države članice koja nije veća od one koja im omogućuje propisno obavljanje njihovih dužnosti, a ti su zaposlenici kvalificirani za obavljanje aktivnosti kojima se ostvaruju relevantni prihodi poduzeća.

(ga)

pregled strukture poduzeća i povezanih društava i svih značajnih ugovora o eksternalizaciji, uključujući obrazloženje te strukture, opisano u okviru standardiziranog formata;

(gb)

sažeto izvješće o dokaznoj dokumentaciji dostavljenoj u skladu s ovim stavkom, koje posebno sadržava:

(a)

dokument kojim se omogućuje utvrđivanje komercijalnih razloga za osnivanje poduzeća;

(a)

dokument kojim se omogućuje utvrđivanje poslovnih razloga za osnivanje poduzeća u državi članici u kojoj se obavljaju aktivnosti ;

(b)

informacije o profilima zaposlenika, uključujući razinu njihova iskustva, njihove ovlasti za donošenje odluka u cjelokupnoj organizaciji, ulogu i položaj u organizacijskom planu, vrstu njihova ugovora o radu, njihove kvalifikacije i trajanje zaposlenja;

(b)

informacije o profilima zaposlenika na puno i nepuno radno vrijeme te vanjskih suradnika , poglavito razina njihova iskustva, njihove ovlasti za donošenje odluka u cjelokupnoj organizaciji, uloga i položaj u organizacijskom planu, vrsta njihova ugovora o radu, njihove kvalifikacije i trajanje zaposlenja , uz jamčenje visoke razine zaštite podataka i privatnosti ;

(a)

odbija zahtjev za potvrdu o poreznoj rezidentnosti poduzeću za korištenje izvan jurisdikcije te države članice;

(b)

izdaje potvrdu o poreznoj rezidentnosti kojom se propisuje da poduzeće nema pravo na prednosti iz sporazuma i konvencija kojima se predviđa ukidanje dvostrukog oporezivanja prihoda i, prema potrebi, kapitala te međunarodnih sporazuma sa sličnom svrhom ili učinkom te članaka 4., 5. i 6. Direktive 2011/96/EU i članka 1. Direktive 2003/49/EZ.

(b)

PDV broj, ako je dostupan, poduzeća koje je obvezno izvješćivati u skladu s člankom 6. Direktive [OP];

(b)

ako nema PIB-a, PDV broj, ako je dostupan, poduzeća koje je obvezno izvješćivati u skladu s člankom 6. Direktive [OP];

(g)

sažetak dokaza koje je poduzeće dostavilo u skladu s člankom 7. stavkom 2.

(g)

sažetak izjave i, prema potrebi, dokaza koje je poduzeće dostavilo u skladu s člankom 7. stavkom 2.

(f)

broj revizija poduzeća koja ispunjavaju uvjete propisane člankom 6. stavkom 1.;

(f)

broj revizija poduzeća koja ispunjavaju uvjete propisane člankom 6. stavkom 1. , raščlanjeno na zajedničke revizije i obične revizije ;