(1)

Pariški sporazum, donesen u prosincu 2015. na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), stupio je na snagu u studenome 2016. („Pariški sporazum”). Njegove stranke postigle su dogovor da će zadržati povećanje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 oC iznad razina u predindustrijskom razdoblju te uložiti napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5  oC iznad razine u predindustrijskom razdoblju.

(1)

Pariški sporazum, donesen u prosincu 2015. na temelju Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC), stupio je na snagu u studenome 2016. („Pariški sporazum”). Njegove stranke postigle su dogovor da će zadržati povećanje globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 oC iznad razina u predindustrijskom razdoblju te uložiti napore u ograničavanje povišenja temperature na 1,5  oC iznad razine u predindustrijskom razdoblju , vodeći se pritom, među ostalim, načelima pravednosti i zajedničkih, ali diferenciranih odgovornosti i sposobnosti . Donošenjem Klimatskog pakta iz Glasgowa stranke Pariškog sporazuma potvrdile su da bi se ograničavanjem povećanja globalne prosječne temperature na 1,5  oC znatno smanjili rizici i posljedice klimatskih promjena te su se obvezale na to da će do kraja 2022. postrožiti svoje ciljeve za 2030.

(1a)

Potreba za hitnim poduzimanjem mjera za smanjenje emisija sve je veća, kako je Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) naveo u svojim posljednjim izvješćima, od 7. kolovoza 2021. naslovljenom „Climate change 2021: The Physical Science Basis” te od 28. veljače 2022. naslovljenom „Climate Change 2022: Impacts, Adaptation and Vulnerability”. IPCC je s vrlo visokom razinom sigurnosti izjavio da su klimatske promjene prijetnja za dobrobit ljudi i zdravlje planeta te da svako daljnje odgađanje usklađenog, pravovremenog i globalnog djelovanja u pogledu prilagodbe i ublažavanja može dovesti do propuštanja kratke i jedinstvene prilike za osiguravanje održive budućnosti za sve. U izvješćima se iznose nove procjene vjerojatnosti prelaska razine globalnog zatopljenja od 1,5  oC u nadolazećim desetljećima i zaključuje da će, ako se emisije stakleničkih plinova odmah, brzo i znatno ne smanje, ograničavanje globalnog zatopljenja na gotovo 1,5  oC ili čak 2 oC biti izvan dosega. Unija bi stoga na tu hitnu situaciju trebala odgovoriti tako da uloži veće napore i pokaže se kao međunarodni predvodnik u borbi protiv klimatskih promjena.

(3)

Europski zeleni plan (31) obuhvaća sveobuhvatan skup mjera i inicijativa koje se međusobno dopunjuju, a usmjerene su na postizanje klimatske neutralnosti u Uniji do 2050., te se u okviru njega utvrđuje nova strategija rasta kojom se Unija nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom , u kojem gospodarski rast nije povezan s upotrebom resursa . Usto, nastoji se zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika i utjecaja povezanih s okolišem. Pritom ta tranzicija drukčije utječe na žene i muškarce te ima poseban utjecaj na neke skupine u nepovoljnom položaju, kao što su starije osobe, osobe s invaliditetom i osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla. Ona stoga mora biti pravedna i uključiva i nitko ne smije biti zapostavljen.

(3)

Europski zeleni plan (31) polazna je točka za postizanje cilja klimatske neutralnosti Unije najkasnije do 2050. i cilja ostvarivanja negativnih emisija nakon toga, kako je utvrđeno u članku 2. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća  (31a) . On obuhvaća sveobuhvatan skup mjera i inicijativa koje se međusobno dopunjuju, a usmjerene su na postizanje klimatske neutralnosti u Uniji najkasnije do 2050., te se u okviru njega utvrđuje nova strategija rasta kojom se Unija nastoji preobraziti u pravedno i prosperitetno društvo s modernim, resursno učinkovitim i konkurentnim gospodarstvom. Usto, nastoji se zaštititi, očuvati i povećati prirodni kapital Unije te zaštititi zdravlje i dobrobit građana od rizika i utjecaja povezanih s okolišem. Pritom ta tranzicija drukčije utječe na osobe svih rodova te ima poseban utjecaj na neke skupine u nepovoljnom položaju, kao što su starije osobe, osobe s invaliditetom , osobe suočene s energetskim siromaštvom ili siromaštvom u pogledu prijevoza i osobe manjinskog rasnog ili etničkog podrijetla . Tranzicija različito utječe i na države članice i na regije . Ona stoga mora biti pravedna i uključiva i nitko ne smije biti zapostavljen.

(3a)

Kako bi bile društveno prihvatljive, klimatske ambicije utvrđene ovom Uredbom trebale bi biti popraćene jednakim društvenim ambicijama. Povećana razina ambicije podrazumijeva znatne promjene u zahvaćenim sektorima koji bi mogli pretrpjeti društvene posljedice i posljedice u pogledu radne snage. Revidirani ciljevi smanjenja emisija trebali bi biti popraćeni odgovarajućim financijskim i političkim mjerama kako bi se osiguralo ispunjenje tih ciljeva na društveno pravedan način. Mjere mogu uključivati, među ostalim, provedbu procjena učinka na zapošljavanje kojima se ocjenjuje učinak na radna mjesta i radne uvjete na nacionalnoj i regionalnoj razini, kao i dodjelu nacionalnih sredstava i sredstava Unije za financiranje mjera za socijalnu prilagodbu i otvaranje kvalitetnih radnih mjesta, rodnu ravnopravnost, cjeloživotno učenje, strukovno osposobljavanje i socijalnu zaštitu te za jamčenje učinkovitog kolektivnog pregovaranja. Također su važni pravodobno savjetovanje i učinkovito uključivanje nacionalnih socijalnih partnera u sektorima navedenima u članku 2. ove Uredbe kada je riječ o razvoju i provedbi nacionalnih mjera za provedbu ove Uredbe.

(3b)

Osim toga, prijelaz na gospodarstvo Unije usklađeno s ciljem klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. mogao bi imati poseban učinak na određene gospodarske sektore, a posebno na ranjiva mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća u tim sektorima. Pri provedbi ove Uredbe važno je da države članice stvore poticajno okruženje za ta poduzeća kako bi ona mogla provesti prijelaz na postupke s manje, a postupno i bez emisija stakleničkih plinova.

(3c)

Program Ujedinjenih naroda za okoliš i Globalni forum OECD-a o okolišu zaključili su da promjene u okolišu imaju rodno specifičan učinak. Rodno diferencirane uloge također dovode do diferencijacije ranjivosti rodova u odnosu na učinke klimatskih promjena, a posljedice klimatskih promjena pogoršavaju rodne neravnopravnosti.

(4)

Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (32) („Europski zakon o klimi”) Unija je u zakonodavstvo uključila cilj klimatske neutralnosti u cijelom gospodarstvu do 2050. Tom se uredbom utvrđuje i obveza domaćeg smanjenja neto emisija stakleničkih plinova (emisije nakon što se odbiju uklanjanja) na razini Unije za najmanje 55 % ispod razina iz 1990. do 2030.

(4)

Uredbom (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (32) („Europski zakon o klimi”) Unija je u zakonodavstvo uključila cilj klimatske neutralnosti u cijelom gospodarstvu najkasnije do 2050. kao i ostvarivanje negativnih emisija u razdoblju nakon te godine. Tom se uredbom utvrđuje i obveza domaćeg smanjenja neto emisija stakleničkih plinova (emisije nakon što se odbiju uklanjanja) na razini Unije za najmanje 55 % ispod razina iz 1990. do 2030. Njome se nadalje utvrđuje da se pri provedbi ciljeva prednost daje brzim i predvidljivim smanjenjima emisija te da se istodobno intenziviraju uklanjanja s pomoću prirodnih ponora. Doprinos neto uklanjanja cilju za 2030. ograničen je na 225 milijuna tona ekvivalenta CO2, a ostatak ciljnih vrijednosti potrebno je ostvariti smanjenjem izravnih emisija.

(5)

Radi provedbe tih obveza i doprinosa Unije na temelju Pariškog sporazuma33  (33) donesenog u okviru UNFCCC-a trebalo bi prilagoditi regulatorni okvir Unije za ostvarenje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova.

(5)

Radi provedbe tih obveza i  nacionalno utvrđenih doprinosa Unije na temelju Pariškog sporazuma (33) donesenog u okviru UNFCCC-a trebalo bi prilagoditi regulatorni okvir Unije za ostvarenje cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova.

(7)

Trgovanje emisijama primjenjivat će se i na emisije stakleničkih plinova iz cestovnog i pomorskog prometa te zgrada, no zadržat će se područje primjene Uredbe (EU) 2018/842. Stoga će se Uredba (EU) 2018/842 i dalje primjenjivati na emisije stakleničkih plinova iz nacionalne plovidbe, ali ne i na one iz međunarodne plovidbe. Emisije stakleničkih plinova neke države članice obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) 2018/842 koje treba uzeti u obzir u provjerama usklađenosti i dalje će se određivati nakon dovršetka revizija inventara u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (34).

(7)

Trgovanje emisijama može se primijeniti i na emisije stakleničkih plinova iz cestovnog i pomorskog prometa te zgrada, no zadržat će se područje primjene Uredbe (EU) 2018/842. Stoga će se Uredba (EU) 2018/842 i dalje primjenjivati na emisije stakleničkih plinova iz nacionalne plovidbe, ali ne i na one iz međunarodne plovidbe. Emisije stakleničkih plinova neke države članice obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) 2018/842 koje treba uzeti u obzir u provjerama usklađenosti i dalje će se određivati nakon dovršetka revizija inventara u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 Europskog parlamenta i Vijeća (34). Međutim, emisije nekih sektora posljednjih su se godina povećale ili su ostale stabilne.

(9)

U svojim zaključcima od 11. prosinca 2020. Europsko vijeće navelo je da će Unija zajednički ostvariti cilj za 2030. na troškovno najučinkovitiji način, da će sve države članice sudjelovati u tom pothvatu uzimajući u obzir pitanja pravednosti i solidarnosti, pri čemu nitko neće biti zapostavljen, te da novi cilj za 2030. treba postići na način kojim se čuva konkurentnost Unije i uzimaju u obzir različite polazne točke država članica i posebne nacionalne okolnosti te potencijal za smanjenje emisija, uključujući okolnosti i potencijal otočnih država članica i otoka, kao i uloženi napori.

(9)

U svojim zaključcima od 11. prosinca 2020. Europsko vijeće navelo je da će Unija zajednički ostvariti cilj za 2030. na troškovno najučinkovitiji način, da će sve države članice sudjelovati u tom pothvatu uzimajući u obzir pitanja pravednosti i solidarnosti, pri čemu nitko neće biti zapostavljen, te da novi cilj za 2030. treba postići na način kojim se čuva konkurentnost Unije i uzimaju u obzir različite polazne točke država članica , postignuta smanjenja emisija, posebne nacionalne okolnosti te potencijal za smanjenje i uklanjanje emisija, uključujući okolnosti i potencijal otočnih država članica i otoka, kao i uloženi napori.

(9a)

Nakon 2030., nužno je da Unija te svaka država članica ostvare cilj klimatske neutralnosti diljem Unije najkasnije do 2050 i da u razdoblju nakon toga ostvare negativne emisije. Uredbom (EU) 2018/842 trebalo bi se osigurati da sve države članice usvoje putanju smanjenja emisija i konkretne dugoročne politike koje vode ostvarenju toga cilja.

(10)

Da bi se ostvario cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 55 %, sektori obuhvaćeni Uredbom (EU) 2018/842 morat će postupno smanjivati svoje emisije dok 2030. ne dosegnu smanjenje od 40 % u odnosu na razine iz 2005.

(10)

Kako bi se izvršile obveze Unije u okviru Pariškog sporazuma i ostvario cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za najmanje 55 %, svi sektori obuhvaćeni Uredbom (EU) 2018/842 morat će postupno smanjivati svoje emisije dok 2030. ne dosegnu smanjenje od 40 % u odnosu na razine iz 2005.

(11)

Stoga je za svaku državu članicu potrebno revidirati cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 2030. Za reviziju cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova trebalo bi upotrijebiti istu metodologiju kao kad je Uredba (EU) 2018/842 tek donesena, u skladu s kojom su nacionalni doprinosi utvrđeni uzimajući u obzir kapacitete i mogućnosti postizanja troškovne učinkovitosti u državama članicama kako bi se osigurala pravedna i uravnotežena raspodjela opterećenja. Smanjenje maksimalnih emisija stakleničkih plinova za svaku državu članicu do 2030. stoga bi trebalo utvrditi s obzirom na razinu njihovih preispitanih emisija stakleničkih plinova iz 2005. obuhvaćenih ovom Uredbom, isključujući verificirane emisije stakleničkih plinova iz postrojenja koja su bila u pogonu 2005., a u Unijin sustav trgovanja emisijama uključena su tek nakon 2005.

(11)

Stoga je za svaku državu članicu potrebno revidirati cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova za 2030. Za reviziju cilja smanjenja emisija stakleničkih plinova upotrebljava se ista metodologija kao kad je Uredba (EU) 2018/842 tek donesena, u skladu s kojom su nacionalni doprinosi utvrđeni uzimajući u obzir kapacitete i mogućnosti postizanja troškovne učinkovitosti u državama članicama kako bi se osigurala pravedna i uravnotežena raspodjela opterećenja. Međutim, distribucija ciljeva država članica ne konvergira, što bi trebalo uzeti u obzir pri ocjenjivanju načina na koji nacionalni ciljevi doprinose cilju klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. na troškovno učinkovit i pravedan način. Smanjenje maksimalnih emisija stakleničkih plinova za svaku državu članicu do 2030. stoga bi trebalo utvrditi s obzirom na razinu njihovih preispitanih emisija stakleničkih plinova iz 2005. obuhvaćenih ovom Uredbom, isključujući verificirane emisije stakleničkih plinova iz postrojenja koja su bila u pogonu 2005., a u Unijin sustav trgovanja emisijama uključena su tek nakon 2005.

(11a)

U Komunikaciji Komisije od 14. listopada 2020. o strategiji EU-a za smanjenje emisija metana istaknuto je da je metan snažan staklenički plin i da od njega samo ugljikov dioksid više doprinosi klimatskim promjenama. Na molekularnoj razini metan je snažniji od ugljikova dioksida. Iako se metan u atmosferi zadržava kraće od ugljikova dioksida, on znatno utječe na klimu. Europska unija i Sjedinjene Države najavile su u rujnu 2021. preuzimanje globalne obveze smanjenja emisija metana, čemu se u međuvremenu pridružilo ukupno više od 100 zemalja. Potpisnice obveze nastoje ostvariti zajednički cilj smanjenja globalnih emisija metana do 2030. za najmanje 30 % u odnosu na razine iz 2020. i poboljšanje standarda izvješćivanja. Emisije metana, dušikova oksida i takozvanih F-plinova zajedno čine gotovo 20 % emisija stakleničkih plinova u Uniji. S obzirom na preuzete obveze i kratkotrajnu prirodu mnogih tih stakleničkih plinova, primjereno je u svim sektorima utvrditi jedan ili više ciljeva Unije za sve emisije stakleničkih plinova koji nisu CO2.

(13)

Pandemija bolesti COVID-19 utjecala je na gospodarstvo Unije i njezine razine emisija u mjeri koja se još ne može potpuno kvantificirati. S druge strane, Unija uvodi svoj dosad najveći paket poticaja, koji bi mogao utjecati i na razinu emisija. Zbog tih neizvjesnosti primjereno je 2025. preispitati podatke o emisijama i  prema potrebi ponovno prilagoditi godišnje emisijske kvote .

(13)

Pandemija bolesti COVID-19 utjecala je na gospodarstvo Unije i njezine razine emisija u mjeri koja se još ne može potpuno kvantificirati. S druge strane, Unija uvodi svoj dosad najveći paket poticaja, koji za cilj ima zajamčiti zeleni oporavak a istovremeno bi mogao utjecati i na razinu emisija. Primjereno je tijekom ovog desetljeća održati stabilno, predvidljivo i  ambiciozno regulatorno kretanje emisija kako bi se postigla potrebna smanjenja emisija i sigurnost pri planiranju .

(14)

U skladu s navedenim primjereno je 2025. ažurirati godišnje emisijske kvote za razdoblje od 2026. do 2030. To bi trebalo učiniti na temelju sveobuhvatnog preispitivanja podataka iz nacionalnih inventara koje provodi Komisija kako bi se utvrdio prosjek emisija stakleničkih plinova svake države članice za 2021., 2022. i 2023.

(14a)

U skladu s Uredbom (EU) 2021/1119, prioritet bi trebalo dati izravnim smanjenjima emisija, koje će se morati dopuniti povećanim uklanjanjem CO2 kako bi se postigla klimatska neutralnost. U Uredbi (EU) 2021/1119 potvrđeno je da ponori ugljika obuhvaćaju prirodna i tehnološka rješenja. Uloga tehnoloških rješenja za uklanjanje ugljika razmatrana je i u nekoliko izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama, posebno u doprinosu Radne skupine III. Šestom izvješću o procjeni. Važno je da se uspostavi program Unije za certificiranje sigurnog uklanjanja i trajnog skladištenja ugljika s pomoću tehnoloških rješenja, čime bi se državama članicama i sudionicima na tržištu pružila jasnoća za poboljšanje takvih uklanjanja. Kada takav program za certificiranje stupi na snagu, može se provesti analiza obračuna takvih uklanjanja u skladu s pravom Unije, među ostalim utječe li obračun takvih uklanjanja na emisije obuhvaćene Uredbom (EU) 2018/842, uz potpuno poštovanje uvjeta utvrđenih u članku 4. stavku 1. Uredbe (EU) 2021/1119. Ta se uklanjanja smatraju dodatnima i ona se ne računaju u potrebno smanjenje emisija u skladu s klimatskim ciljevima Unije utvrđenima u Uredbi (EU) 2021/1119.

(15)

Na temelju Uredbe (EU) 2018/842 za neke države članice može se uzeti u obzir poništenje ograničene količine emisijskih jedinica u sustavu Europske unije radi usklađenosti s Uredbom (EU) 2018/842. S obzirom na posebnu strukturu gospodarstva Malte nacionalni cilj smanjenja te države članice na temelju bruto domaćeg proizvoda po stanovniku znatno premašuje njezin potencijal troškovno učinkovitog smanjenja te je stoga primjereno povećati pristup Malte toj fleksibilnoj mogućnosti, a da se pritom ne ugrozi Unijin cilj smanjenja emisija do 2030.

(15)

Na temelju Uredbe (EU) 2018/842 za neke države članice može se uzeti u obzir poništenje ograničene količine emisijskih jedinica u sustavu Europske unije radi usklađenosti s tom Uredbom (EU) 2018/842. S obzirom na posebnu strukturu gospodarstva Malte nacionalni cilj smanjenja te države članice na temelju bruto domaćeg proizvoda po stanovniku znatno premašuje njezin potencijal troškovno učinkovitog smanjenja te je stoga primjereno povećati pristup Malte toj fleksibilnoj mogućnosti, a da se pritom ne ugrozi Unijin cilj smanjenja emisija do 2030. Državama članicama koje imaju pravo na tu fleksibilnu mogućnost, ali je nisu iskoristile 2019. u kontekstu Uredbe (EU) 2018/842, trebalo bi omogućiti da revidiraju tu odluku kako bi uzele u obzir novopredložene nacionalne ciljeve smanjenja emisija. Dotičnim državama članicama također bi trebalo omogućiti da češće revidiraju postotke koje su izvorno prijavile.

(16a)

Kako bi se osiguralo i potaknulo da se države članice pridržavaju svojih minimalnih doprinosa za razdoblje od 2021. do 2030. u skladu s Uredbom (EU) 2018/842 kako je izmijenjena, trebalo bi ojačati korektivne mjere i bolje ih povezati s integriranim nacionalnim energetskim i klimatskim planovima u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999. Ako neka država članica premaši svoje godišnje emisijske kvote tijekom dvije uzastopne godine, trebala bi revidirati svoj integrirani nacionalni energetski i klimatski plan podnesen u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 te istodobno omogućiti javnosti da sudjeluje u tom postupku.

(16b)

Unija i njezine države članice stranke su Konvencije Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) o pristupu informacijama, sudjelovanju javnosti u odlučivanju i pristupu pravosuđu u pitanjima okoliša („Aarhuška konvencija”)  (1a) . Javni nadzor i pristup pravosuđu temeljni su dio demokratskih vrijednosti Unije i alat kojim se štiti vladavina prava. U svojoj komunikaciji od 14. listopada 2020. naslovljenoj „Poboljšanje pristupa pravosuđu u pitanjima okoliša u EU-u i državama članicama” Komisija je potvrdila da pristup pravosuđu nije zajamčen u svim državama članicama te je pozvala Vijeće i Europski parlament da u sektorsko zakonodavstvo uvedu izričite odredbe o pristupu pravosuđu. Stoga je primjereno utvrditi odredbu kojom se javnosti osigurava pristup pravosuđu za djelovanja kojima se provodi Uredba (EU) 2018/842 kako je izmijenjena.

(16c)

Kako bi se ostvarili ciljevi utvrđeni Uredbom (EU) 2018/842 kako je izmijenjena i drugim zakonodavstvom Unije, osobito ciljevi utvrđeni Uredbom (EU) 2021/1119, Unija i države članice trebale bi se pri provedbi politika voditi najnovijim znanstvenim podacima. Stoga bi se u Uredbi (EU) 2018/842 trebali na odgovarajući način uzeti u obzir savjeti Europskog znanstvenog savjetodavnog odbora za klimatske promjene uspostavljenog člankom 3. Uredbe (EU) 2021/1119 kako je izmijenjena.

(18)

Određivanjem ambicioznijih ciljeva na temelju Uredbe (EU) 2018/841 smanjit će se kapacitet država članica za proizvodnju neto uklanjanja koja se mogu iskoristiti radi usklađenosti s Uredbom (EU) 2018/842. Osim toga, podjelom upotrebe fleksibilne mogućnosti iz LULUCF-a na dva razdoblja dodatno će se ograničiti dostupnost neto uklanjanja za potrebe usklađenosti s Uredbom (EU) 2018/842. Zbog toga bi neke države članice mogle imati poteškoće pri ostvarivanju ciljeva na temelju Uredbe (EU) 2018/842, dok bi neke od njih ili neke druge mogle proizvesti neto uklanjanja koja se ne mogu upotrijebiti za potrebe usklađenosti s Uredbom (EU) 2018/842. Sve dok su ispunjeni ciljevi Unije utvrđeni u članku 3. Uredbe (EU) 2021/1119, posebno s obzirom na ograničenje najvećeg doprinosa neto uklanjanja, primjereno je uspostaviti novi dobrovoljni mehanizam u obliku dodatne rezerve koja će državama članicama sudionicama pomoći u ispunjavanju obveza.

(18a)

Imajući u vidu dugoročnu dimenziju djelotvorne zaštite klime propisane Uredbom (EU) 2021/1119 i predanost Unije ciljevima Pariškog sporazuma, jasni pojedinačni dugoročni planovi država članica za smanjenje emisija nakon 2030. omogućili bi preciznije planiranje politika. Stoga je primjereno uključiti postupak kojim se utvrđuju nacionalni načini smanjenja za svaku državu članicu u cilju klimatske neutralnosti najkasnije do 2050.

(-1)

(1)

u članku 1. „30 %” zamjenjuje se s „40 %”;

(1)

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Ovom se Uredbom utvrđuju obveze država članica u pogledu njihovih minimalnih doprinosa za razdoblje od 2021. do 2030. ispunjenju cilja Unije o smanjenju njezinih emisija stakleničkih plinova za 40 % u odnosu na razine iz 2005. u 2030. u sektorima obuhvaćenima člankom 2. ove Uredbe. Njome se doprinosi dugoročnom cilju klimatske neutralnosti u svim državama članicama najkasnije do 2050., a nakon te godine cilj je ostvarivanje negativnih emisija. Njome se stoga doprinosi postizanju ciljeva Uredbe (EU) 2021/1119 i Pariškog sporazuma. Ovom se Uredbom također utvrđuju pravila za određivanje godišnjih emisijskih kvota i ocjenjivanje napretka država članica u ostvarivanju njihovih minimalnih doprinosa te utire put za utvrđivanje ciljeva Unije za smanjenje emisija stakleničkih plinova nakon 2030. u sektorima obuhvaćenima člankom 2. ove Uredbe.”

(2a)

(3)

u članku 4. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

(3)

u članku 4. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

(a)

2021. i 2022. ne premašuju ograničenje određeno linearnom putanjom koja započinje njezinim prosječnim emisijama stakleničkih plinova 2016., 2017. i 2018. utvrđenima u skladu sa stavkom 3. ovog članka, a završava 2030. na graničnoj vrijednosti utvrđenoj za tu državu članicu u 1. stupcu u Prilogu I. ovoj Uredbi. Linearna putanja države članice započinje na petoj dvanaestini razdoblja od 2019. do 2020. ili u 2020., ovisno o tome koji datum znači nižu emisijsku kvotu za tu državu članicu;

(a)

2021. i 2022. ne premašuju ograničenje određeno linearnom putanjom koja započinje njezinim prosječnim emisijama stakleničkih plinova 2016., 2017. i 2018. utvrđenima u skladu sa stavkom 3. ovog članka, a završava 2030. na graničnoj vrijednosti utvrđenoj za tu državu članicu u 1. stupcu u Prilogu I. ovoj Uredbi. Linearna putanja države članice započinje na petoj dvanaestini razdoblja od 2019. do 2020. ili u 2020., ovisno o tome koji datum znači nižu emisijsku kvotu za tu državu članicu;

(b)

2023. , 2024. i 2025 . ne premašuju ograničenje određeno linearnom putanjom koja započinje 2022. na razini godišnje emisijske kvote za tu državu članicu kako je utvrđena za tu godinu u skladu sa stavkom 3. ovog članka, a završava 2030. na graničnoj vrijednosti utvrđenoj za tu državu članicu u 2. stupcu u Prilogu I. ovoj Uredbi;

(b)

od 2023. do 2030 . ne premašuju ograničenje određeno linearnom putanjom koja započinje njezinim prosječnim emisijama stakleničkih plinova 2016., 2017. i 2018. utvrđenima u skladu sa stavkom 3. ovog članka, a završava 2030. na graničnoj vrijednosti utvrđenoj za tu državu članicu u 2. stupcu u Prilogu I. ovoj Uredbi; Linearna putanja države članice započinje na petoj dvanaestini razdoblja od 2019. do 2020. ili u 2020., ovisno o tome koji datum znači nižu emisijsku kvotu za tu državu članicu;

(c)

u godinama od 2026. do 2030. ne premašuju ograničenje određeno linearnom putanjom koja započinje 2024. na razini prosječnih emisija stakleničkih plinova za 2021., 2022. i 2023. koje je država članica prijavila u skladu s člankom 26. Uredbe (EU) 2018/1999, a završava 2030. na graničnoj vrijednosti utvrđenoj za tu državu članicu u 2. stupcu u Prilogu I. ovoj Uredbi.

(3a)

(3b)

(3c)

(3d)

(a)

za 2021., taj višak svoje godišnje emisijske kvote pohraniti za sljedeće godine do 2030 .; i

„(a)

za 2021., taj višak svoje godišnje emisijske kvote do razine od 5 % svojih godišnjih emisijskih kvota pohraniti za sljedeće godine do 2025 .; i”

(3e)

(b)

za godine od 2022. do 2029 ., višak svoje godišnje emisijske kvote do razine od 30 % svojih godišnjih emisijskih kvota do te godine pohraniti za sljedeće godine do 2030 .

(3f)

(3g)

(3h)

(3i)

(5a)

(-a)

(-ab)

(a)

dodatne mjere koje država članica provodi kako bi domaćim politikama i mjerama te provedbom mjera Unije ispunila svoje posebne obveze na temelju članka 4. ove Uredbe;

(a)

dodatne mjere koje država članica provodi kako bi domaćim politikama i mjerama te provedbom mjera Unije ispunila svoje posebne obveze na temelju članka 4. ove Uredbe;

(b)

strogi raspored provedbe takvih mjera kojim se omogućuje ocjena godišnjeg napretka provedbe.

(b)

strogi raspored provedbe takvih mjera kojim se omogućuje ocjena godišnjeg napretka provedbe ; ako država članica osnuje nacionalno savjetodavno tijelo za klimu, ona traži savjete od tog tijela kako bi utvrdila potrebne mjere;

(ba)

izjavu o količini dodatnih smanjenja emisija za koje država članica procjenjuje da će ih postići na temelju tih politika i metodu kojom se koristi za procjenu tih dodatnih smanjenja emisija;

(bb)

objašnjenje kako će se planom korektivnih mjera ojačati integrirani nacionalni energetski i klimatski plan države članice donesen na temelju Uredbe (EU) 2018/1999.

(7)

(a)

fleksibilne mogućnosti iskorištene na temelju članaka od 11. do 13.b Uredbe (EU) 2018/841; i

(b)

količine koje se uzimaju u obzir radi usklađenosti na temelju članka 7. ove Uredbe.

(a)

emisije stakleničkih plinova te države članice premašuju njezine godišnje emisijske kvote u razdoblju od 2026. do 2030.;

(b)

država članica iskoristila je fleksibilne mogućnosti u skladu s člankom 5. stavcima 2. i 3.;

(c)

država članica maksimalno je iskoristila neto uklanjanja u skladu s člankom 7., čak i kad ta količina ne doseže razinu utvrđenu u Prilogu III.; i

(d)

država članica nije ostvarila neto prijenose drugim državama članicama u skladu s člankom 5.

(7a)

(7b)

(a)

prikladnost postojećih nacionalnih ciljeva iz Priloga I. ove Uredbe u pogledu njihova doprinosa cilju klimatske neutralnosti najkasnije do 2050. na troškovno učinkovit i pravedan način, u skladu s Uredbom (EU) 2021/1119;

(b)

plan za svaku državu članicu u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih ovom Uredbom koji je u skladu s ciljem klimatske neutralnosti za svaku državu članicu najkasnije do 2050.

(7c)

(a)

koji nisu u skladu s pravnim obvezama iz članka 4. ove Uredbe; ili

(b)

koji su podložni članku 10. Uredbe (EU) 2018/1999.

(a)

imaju dovoljan interes; ili

(b)

tvrde da im je povrijeđeno pravo, ako upravno postupovno pravo države članice to propisuje kao preduvjet.

(7d)