Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 52022AE5991

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Stanje energetske unije 2022. (u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime)” (COM(2022) 547 final)

EESC 2022/05991

SL C 184, 25.5.2023, p. 88–92 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, GA, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

25.5.2023   

HR

Službeni list Europske unije

C 184/88

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Izvješće Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Stanje energetske unije 2022. (u skladu s Uredbom (EU) 2018/1999 o upravljanju energetskom unijom i djelovanjem u području klime)”

(COM(2022) 547 final)

(2023/C 184/16)

Izvjestitelji: Marcin NOWACKI, Angelo PAGLIARA, Lutz RIBBE

Zahtjev za savjetovanje:

Europska komisija, 25.11.2022.

Pravna osnova:

članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

Nadležna stručna skupina:

Stručna skupina za promet, energiju, infrastrukturu i informacijsko društvo

Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

7.3.2023.

Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

22.3.2023.

Plenarno zasjedanje br.:

577

Rezultat glasanja

(za/protiv/suzdržani):

208/4/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

 U svojem Izvješću o stanju energetske unije za 2022. Europska komisija opširno se i prilično optimistično osvrnula na poduzete mjere i postavljene ciljeve u posljednjim mjesecima.

1.2.

 Nakon čitanja izvješća postaje jasno da su mnogi ciljevi koji su se prije rata protiv Ukrajine smatrali preambicioznima sada predstavljeni kao realistični odgovori na energetsku krizu. Postavlja se pitanje što je spriječilo EU u cjelini da i prije 24. veljače 2022. poduzme odlučnije mjere u pogledu zaštite klime, sigurnosti opskrbe, energetske autonomije i otpornosti europskog energetskog sustava.

1.3.

 Iako su informacije o raznim činjenicama i brojkama iznesenima u Komunikaciji korisne, energetska unija mnogo je više od ciljeva za uvođenje energije iz obnovljivih izvora, uštede energije ili smanjenja emisija koji se mogu matematički ili statistički definirati. EGSO ističe da je energetska unija prije svega politički projekt sa sljedećim precizno definiranim političkim ciljevima, opisanima kao vizije (1):

1.

energetska unija izgrađena na solidarnosti i povjerenju među državama članicama koje jednoglasno nastupaju u globalnim pitanjima;

2.

integrirani energetski sustav u kojem energija slobodno teče preko granica, i koji se temelji na tržišnom natjecanju, djelotvornoj regulaciji i optimalnoj uporabi resursa;

3.

održivo gospodarstvo s niskom razinom emisija ugljika i klimatski prihvatljivo gospodarstvo osmišljeno tako da traje;

4.

snažna, inovativna i konkurentna europska poduzeća koja razvijaju proizvode i tehnologije potrebne za energetsku učinkovitost i niske emisije ugljika kako bi se smanjili troškovi, i koja aktivno sudjeluju na tržištu i u sustavu u kojem su ugroženi kupci zaštićeni;

5.

razvijanje vještina europske radne snage koje su potrebne za izgradnju i upravljanje europskim energetskim gospodarstvom;

6.

stvaranje povjerenja ulagača na temelju cjenovnih signala koji ukazuju na dugoročne potrebe i ciljeve politike, što podrazumijeva, među ostalim, postupno ukidanje subvencija za fosilnu energiju; i

7.

stavljanje građana u središte interesa energetske unije, koji se uključuju u tranziciju energetskog sustava, imaju koristi od novih tehnologija za smanjenje svojih računa za energiju, aktivno sudjeluju na tržištu i gdje su ugroženi potrošači zaštićeni.

U izvješću se opisuju dosad poduzete ili planirane mjere za provedbu tih vizija. Međutim, EGSO izražava žaljenje zbog toga što se izvješće ne odnosi na vizije, nego na pet međusobno osnažujućih i usko povezanih dimenzija osmišljenih kako bi se povećala energetska sigurnost, održivost i konkurentnost. Zbog tog dvostrukog skupa ciljeva ili vizija, s jedne strane, i dimenzija, s druge strane, iznimno je teško pratiti provedbu vizija, među ostalim i zbog toga što se pitanja građana u središtu energetske unije ili potreba za usavršavanjem i prekvalifikacijom radne snage pojavljuju u nekoliko dimenzija. EGSO izražava žaljenje što je zbog toga vrlo teško pratiti napredak postignut u provedbi ciljeva Strategije energetske unije.

1.4.

 Komunikacija se s pravom poziva na plan REPowerEU koji je podržao EGSO i koji je oživio i ojačao instrumente zeleni plan i „Spremni za 55 %”, usredotočujući se na diversifikaciju, uštede, sigurnost opskrbe i ubrzavanje razvoja obnovljivih izvora energije. Međutim, aktualna klimatska i energetska kriza te nedostatak sigurnosti, stabilnosti i predvidljivosti opskrbe i cijena snažno opterećuju Europsku uniju. Ta kriza ne bi bila toliko ozbiljna da su se ranije poduzimale usmjerenije mjere i, na primjer, da je EU vlastite ciljeve (kao što su ciljevi europske energetske unije) shvatio ozbiljnije.

1.5.

 Prema Izvješću o stanju energetske unije za 2022. procjenjuje se da je potrebno uložiti 300 milijardi EUR javnih sredstava u razne linije djelovanja usmjerene na postizanje potpune neovisnosti o ruskim fosilnim gorivima do 2030., što će znatno utjecati na ukupni proračun EU-a. Osim toga, bit će potrebna daljnja privatna ulaganja, uključujući ulaganja europskih građana. EGSO smatra da se novac mora potrošiti na način koji pomaže u postizanju navedenih ciljeva energetske unije. Također, potrošnja ne bi smjela dovesti do smanjenja sredstava za pravednu tranziciju, za istraživanje i inovacije ili za poduzeća i potrošače pogođene rastućim cijenama energije.

1.6.

 Neviđeni porast cijena energije, potaknut ruskom invazijom na Ukrajinu, ima goleme društvene i gospodarske posljedice, kao i posljedice za industrijsku i proizvodnu strukturu zemalja. EGSO ističe nedostatak jasne europske koordinacije tijekom energetske krize i, kao dio odgovora, poziva na uspostavu instrumenta utemeljenog na modelu SURE kako bi se pružila potpora radnicima i poduzećima u poteškoćama.

1.7.

 Nedavni događaji povećali su potencijalni rizik od kibernapada i sabotaža na ključne infrastrukture kao što su energetska mreža i elektrane. EGSO stoga preporučuje osmišljavanje i usvajanje sveobuhvatne strategije za zaštitu EU-a od tih prijetnji.

1.8.

 Glavni srednjoročni strateški cilj zemalja EU-a, posebno u kontekstu ratnih događanja u Ukrajini, a također i s obzirom na moguće daljnje kompliciranje međunarodne situacije, i dalje mora ostati energetska autonomija. Shvaćamo da „strateška energetska autonomija” znači politički koncept koji će pomoći u oblikovanju budućeg energetskog tržišta EU-a, na kojem će se autonomnim odlukama EU-a jamčiti energetska neovisnost o nepouzdanim dobavljačima. EGSO žali što se ova tema u izvješću ne razmatra na odgovarajući način te ostaje zanemarena, dok je pozornost isključivo usmjerena na neovisnost o uvozu energije iz Rusije.

1.9.

 Kako bi se ostvarili ciljevi strateške autonomije EU-a, EGSO poziva Vijeće i Komisiju da razviju odgovarajuće instrumente, među ostalim uspostavom Europskog fonda za suverenitet, kako bi se potaknula ulaganja u tehnologije domaće čiste energije i energetsku infrastrukturu. Istodobno je ključno poticati države članice da sredstva za razvoj čiste energije koriste na optimalan i učinkovit način. Takva strategija mora uključivati i smjernice o tome kako poticati poduzeća, institucije zajednice, građane i energetske zajednice da više ulažu. Čini se da instrumenti i resursi koji su trenutačno na raspolaganju nisu dostatni za rješavanje glavnih izazova. EGSO poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na učinak novih resursa i zaliha na okoliš te na nove ovisnosti o trećim zemljama.

1.10.

 EGSO predlaže da se za razvoj energetske autonomije slijedi pristup odozdo prema gore jer taj pristup olakšava postizanje ciljeva navedenih u točki 1.3.

1.11.

 Zeleni plan još ne prate ekvivalentne socijalne politike koje bi ovu tranziciju učinile pravednom. Budući da će procesi tranzicije uvelike utjecati na zapošljavanje i industrijske sustave, EGSO žali zbog činjenice da izvješće ne uzima u obzir na pravi način važnost sveobuhvatne politike zapošljavanja, vještina i socijalnih politika. Ulaganja u obrazovanje, prekvalificiranje i usavršavanje trebaju se smatrati društveno-gospodarskom odgovornošću.

2.   Opće napomene

2.1.

 Idealan odgovor na prekide u opskrbi koji su nastali zbog ruske agresije na Ukrajinu i odgovor koji je najviše u skladu sa strateškim ciljevima energetske unije bio bi energetski sustav temeljen na 100 % domaćoj čistoj energiji. Svjesni smo da ne postoji dogovor oko toga može li se taj cilj uopće postići, no u očekivanom scenariju takav energetski sustav bi kao glavnu korist donio apsolutnu autonomiju i visoku otpornost. Nakon što se kapitalni izdaci za ulaganja u postrojenja za obnovljivu energiju, pametne tehnologije, čisti promet i energetsku učinkovitost refinanciraju, ponudio bi cjenovno najpristupačniju energiju krajnjem potrošaču uz jačanje lokalnih i regionalnih gospodarstava i stvaranje više radnih mjesta od starog sustava. Sve te prednosti jasno su opisane u odgovarajućim uvodnim izjavama Paketa za čistu energiju. Iako energija iz obnovljivih izvora teoretski ima potencijal za osiguravanje energetske autonomije u operativnom smislu, i dalje je potrebno osigurati da cijeli ekosustav, uključujući materijal za sama postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora, omogućuje lokalnu proizvodnju. Međutim, Izvješće o stanju energetske unije pokazuje da je europski energetski sustav još daleko od ostvarenja tog cilja.

2.2.

 Ova situacija stoga zahtijeva diferencijaciju: ako apsolutna autonomija nije ostvariva, EU će trebati stratešku autonomiju. Strateška autonomija uključivala bi definiranje mjere u kojoj će uvoz energije i dalje biti neizbježan u budućnosti i što to znači za ranjivost/otpornost europskog energetskog sustava. No, u Stanju energetske unije na to se ne daje nikakav odgovor, a niti jedan drugi strateški dokument Komisije ne pruža takve naznake.

2.3.

 Kako bi se odgovorilo na pitanje spomenuto u točki 2.2., potrebno je izračunati doprinos obnovljivih energija, uključujući skladištenje električne energije i upravljanje potražnjom te druge opcije fleksibilnosti, za pokrivanje potražnje u sektorima električne energije, grijanja i prometa (zajamčeni kapacitet). Zajamčeni kapacitet je dio instaliranog kapaciteta elektrane na koji se može osloniti u određenom trenutku. Budući da su obnovljive energije distribuirane energije, sasvim je logično započeti ovu procjenu na mjestu gdje se one proizvode. Slijedeći ovaj pristup, zajamčeni kapacitet trebalo bi najprije procijeniti na lokalnoj razini (npr. na razini okruga) izražavajući doprinos koji prozumenti, zajednice na području obnovljivih izvora energije i drugi proizvođači mogu postići. Upravo na lokalnoj razini treba ostvarivati jedan od ciljeva ili vizija energetske unije, a taj je stavljanje građana u središte energetskog sustava. Sljedeća bi razina bila regionalna razina, gdje bi se deficiti (zajamčeni kapacitet manji od 100 %) i viškovi (zajamčeni kapacitet veći od 100 %) mogli uravnotežiti koliko god je to moguće. Slijedila bi međuregionalna, nacionalna i na kraju europska razina. Budući da obnovljivi izvori energije podrazumijevaju znatne sustavne troškove za energetsku infrastrukturu, glavni je cilj potrošnja energije iz obnovljivih izvora na lokalnoj razini; u protivnom, troškove moraju snositi proizvođači energije.

2.4.

 Ovaj pristup odozdo prema gore opisan u točki 2.3. najbolje odgovara prirodi obnovljivih izvora energije i opcijama fleksibilnosti u odnosu na proizvođače svih veličina, uključujući velike energetske elektrane i male proizvođače, uključujući takozvane prozumente.

2.5.

 U pogledu energetske unije, pristup opisan u točki 2.3. ima tri osnovne prednosti.

2.5.1.

 Prva je da se, iz perspektive planiranja ulaganja, mora predvidjeti obujam uvoza energije u EU koji je potreban danas i u budućnosti. Samo tako se mogu izbjeći promašena ulaganja, a posebno učinci ovisnosti. Konkretno, bez navedene analize nemoguće je ispravno utvrditi stvarnu potražnju za UPP-om u 2025., 2030. i 2035. godini. Svaka odluka o kupnji, posebno ona koja se temelji na dugoročnim ugovorima, mogla bi biti netočna ako se zajamčeni kapaciteti ne procijene na lokalnoj, regionalnoj, međuregionalnoj i europskoj razini. To je posebno važno jer su za osiguravanje ukapljenog prirodnog plina sada potrebni dugoročni ugovori. O toj analizi ovisi uspjeh energetske unije, no ona ne postoji.

2.5.2.

 Druga prednost analize zajamčenih kapaciteta obnovljivih izvora energije, uključujući opcije fleksibilnosti, na lokalnoj, regionalnoj, međuregionalnoj i europskoj razini, jest što bi to pomoglo u ostvarivanju sustava planiranja energetske infrastrukture koji je usmjeren prema budućnosti i koji obuhvaća električnu mrežu, niskougljičnu plinsku mrežu te sustave daljinskog grijanja. Pritom je od ključne važnosti navesti da plinska infrastruktura u Europi mora biti spremna za prijenos vodika. Međutim, trenutačno ne postoji pouzdani kriterij za spremnost za prijenos vodika. EGSO poziva Komisiju da počne razvijati takve standarde kako bi što prije podnijela prijedlog.

2.5.3.

 Treća prednost usko je povezana s onom spomenutom u točki 1.10., naime potrebno je preispitivanje stabilnosti sustava. Budući sustav prijenosnih i distribucijskih mreža u Europi i na razini država članica EU-a trebao bi biti matrica standardiziranih veza, koje su međusobno povezane i obuhvaćaju visokonaponske vodove sa središnjim upravljanjem kao i energetske zadruge temeljene na komercijaliziranim srednjenaponskim i niskonaponskim vodovima. Na lokalnoj razini nužno je ubrzati uvođenje i pojednostavnjen razvoj distribuirane energije pomoću zakonskih i organizacijskih mehanizama koji omogućuju korištenje tzv. izravnih vodova, kabelskog snopa te suradnju s proizvođačima energije iz obnovljivih izvora na temelju zajedničkih i definiranih načela ugovora o kupnji obnovljive energije.

2.6.

 Operatori prijenosnih mreža na nacionalnoj razini danas nisu dovoljno zainteresirani za razvoj lokalnih mreža, čime bi se povećala fleksibilnost u sektoru električne energije, jer to, s njihovog stajališta, može destabilizirati elektroenergetski sustav. Operatore distribucijskih mreža ne potiče se da ulažu u lokalne mreže jer trenutačno regulatorno i političko okruženje nema jasne smjernice. Uredbom o mrežnoj naknadi samo se potiče prijenos i distribucija električne energije, a nema poticaja za koncepte pametnog upravljanja električnom energijom. EGSO smatra da razvoj energetskih zadruga i modela proizvodnje energije s prozumentima omogućuje jačanje energetske sigurnosti na lokalnoj razini i smanjenje opterećenja elektroenergetske mreže. Lokalnom potrošnjom nestabilne energije iz obnovljivih izvora smanjuje se pritisak na mrežu, zbog čega bi lokalna potrošnja trebala biti najpoželjnija opcija kad god je riječ o resursima i troškovnoj učinkovitosti. Prozumenti i energetske zajednice (uz sudjelovanje distributera energije, lokalnih samouprava, poduzetnika i građana) mogu uravnotežiti raspoložive resurse i potražnju za električnom energijom u kućanstvima, tvrtkama i javnim zgradama, posebice uz razvoj tehnologija za pohranu energije i digitalnih tehnologija. EGSO ističe rizik od sukoba interesa distributera električne energije u tom smislu te traži od nadležnih nadzornih tijela da razmotre mjere za izbjegavanje negativnih učinaka vertikalne integracije.

2.7.

 U kontekstu loše prakse opisane u točki 2.6. postaje još važnije slijediti pristup opisan u točki 2.3. kako bi se ostvarile tri prednosti objašnjene u točkama 2.5.1., 2.5.2. i 2.5.3. EGSO stoga poziva Komisiju da izradi prijedlog o tome kako se ovaj pristup može uključiti u njezinu politiku energetske unije. Ostvarivanje strateške perspektive energetske neovisnosti, bez hitnih intervencija koje su bile potrebne u prošloj godini, zahtijevat će stalno praćenje i razvoj sljedećih pitanja:

—

uravnoteženje postojećih resursa (nafta, plin, obnovljivi i nuklearni izvori, itd.);

—

uravnoteženje potencijalnih resursa (istraživanje, vađenje konvencionalnih resursa, razvoj inovativnih tehnologija itd.);

—

program i hijerarhija optimalnog razvoja različitih izvora energije u Europi; sustav financiranja programa energetske neovisnosti.

To također zahtijeva procjenu koja postojeća postrojenja koja su još uvijek u funkciji treba održavati, a koje stare izvore, uključujući konvencionalne kapacitete, treba zamijeniti u neometanom i komplementarnom postupku. Također bi trebalo analizirati koristi i troškove tehnologija parnog reformiranja metana te hvatanja i skladištenja ugljika / hvatanja i upotrebe ugljika.

2.8.

 U tom smislu EGSO ponavlja da je ključan postupak ubrzanja izdavanja dozvola za projekte obnovljivih izvora energije. To je važno i relativno se lako može ostvariti u pogledu postupka. Količina birokracije očito usporava neke projekte, posebice one koji uključuju velike proizvodne kapacitete. Vidimo i cijenimo napore Komisije u ovom području, ali u konačnici se moraju dogoditi promjene.

2.9.

 Prilikom ispunjavanja zadaće navedene u točki 2.5.3. Komisija bi također trebala uzeti u obzir stratešku vezu između europske energetske strategije i potrebe za snažnim, održivim i inovativnim europskim industrijskim sustavom, što do sada nije bilo uzeto u obzir u Izvješćima o stanju energetske unije. EGSO je u svojem mišljenju „Stanje energetske unije 2021.” (TEN/767) preporučio da se pri upravljanju energetskom unijom pažljivije razmotre sinergije s novom industrijskom strategijom EU-a. EGSO poziva Europsku komisiju da, počevši od sljedećeg izvješća, uzme u obzir važnost ove strateške veze i osigura bolju koordinaciju s izvješćem o strateškom predviđanju.

2.10.

 Isto tako, središnja i aktivna uloga građana, koji bi trebali biti glavni interes politika, nije primjereno uzeta u obzir u dokumentu niti u prilozima. EGSO čvrsto vjeruje da bi građani trebali biti u središtu energetske unije, tako da ih se integrira u tržište i da postanu prozumenti. Koncept prozumerizma treba proširiti kako bi obuhvatio dijeljenje energije, virtualnu potrošnju vlastite energije i druge slučajeve prozumerizma u kojima se koristi javna mreža. U tu svrhu EGSO poziva kreatore politike da potiču i promiču sve potrebne mjere kako bi se ljudima omogućilo da postanu prozumenti energije.

2.11.

 Države članice obvezne su predati svoje nacionalne energetske i klimatske planove (NECP-ove) do lipnja 2023. U tu svrhu države članice moraju dobiti jasnu poruku s planom koji će im omogućiti prikladno planiranje njihova smjera u energetskoj tranziciji kako je opisano u točki 2.3. i uzimajući u obzir preporuke iznesene u točkama 2.7., 2.8., 2.9.

2.12.

 Planirane aktivnosti za razvoj novog modela tržišta potrebno je postaviti u kontekstu gore navedenih aspekata. EGSO se slaže da je potrebno djelovati kako bi se optimizirao i poboljšao model tržišta električne energije u EU-u, također s obzirom na budući razvoj energetskog krajolika kako je opisano u točki 2.3., nove tehnologije u nastajanju, geopolitička kretanja i iskustva stečena iz trenutačne krize. EGSO pozitivno ocjenjuje namjeru Komisije da preispita okvir REMIT kako bi se ublažili rizici od zlouporabe tržišta i poziva Komisiju da uvede sve potrebne mjere kako bi se očuvalo funkcioniranje tržišta i izbjegli učinci narušavanja cijena i špekulacije. Europsko energetsko tržište ne bi smjelo funkcionirati kao financijska tržišta. Naše unutarnje energetsko tržište mora odražavati realistično stanje u energetskom sustavu Europe. EGSO skreće pozornost na nedavno izvješće Europskog revizorskog suda u kojem se ukazuje na nedostatnost sredstava ACER-a za praćenje tržišta kako bi se spriječila zlouporaba te poziva Komisiju da se pobrine za to da ACER može ispuniti svoje zadaće u tom pogledu.

2.13.

 EGSO je zabrinut zbog smanjenja subvencija za obnovljivu energiju do kojih je došlo 2021., dok su subvencije za fosilna goriva ostale stabilne. Nakon krize potrebni su odlučni koraci kako bi se okončalo „nadmetanje za subvencije” između obnovljivih izvora energije i fosilne energije. Komisija u svojem izvješću u tom smislu ništa ne navodi.

2.14.

 EGSO ističe da Izvješće o stanju energetske unije za 2022. ne posvećuje dužnu pažnju pitanju troškova i posljedica u vezi sa stupom europske strategije za smanjenje potražnje za energijom. EGSO stoga preporučuje da Komisija dodatno istraži kako bi to smanjenje moglo utjecati na različite regionalne okolnosti te da navede alate potrebne za ublažavanje njegovih učinaka.

2.15.

 Klimatske politike imat će snažan utjecaj na radnike i poduzeća te će zahtijevati opsežno osposobljavanje, prekvalificiranje i usavršavanje. Tu tranziciju treba iskoristiti kao priliku za stvaranje kvalitetnih radnih mjesta s dobrim radnim uvjetima u svim sektorima i regijama. Pravedna tranzicija nije dovoljno uzeta u obzir u izvješću. EGSO poziva Komisiju da ojača mehanizam pravedne tranzicije, s posebnim naglaskom na učinke na radnike, radna mjesta i industrijski sustav. Slično tome, uključenost socijalnih partnera u razvoj politika za održivost, sigurnost i solidarnost trebala bi biti kontinuirana i strukturalne prirode. „Pravedna tranzicija” nije samo pitanje financiranja tranzicije. Ciljevi su i zaštita radničkih prava, osiguravanje dostojanstvenog rada, kvalitetnih radnih mjesta i socijalne sigurnosti te održavanje i dodatno povećanje konkurentnosti europskih poduzeća. Za to su nužne posebne mjere na svim razinama, a osobito na regionalnoj razini.

Bruxelles, 22. ožujka 2023.

Predsjednica Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Christa SCHWENG

(1)  Vidjeti COM(2015) 80 final – „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom”.

Top