Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Direktive 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) i Direktive Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada

(COM(2022) 156 final – 2022/0104 (COD))

i o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izvješćivanju o podacima o okolišu iz industrijskih postrojenja i uspostavi Portala za industrijske emisije

(COM(2022) 157 final – 2022/0105 (COD))

(2022/C 443/19)

Izvjestitelj:

Stoyan TCHOUKANOV

Zahtjev za savjetovanje:	Europski parlament, 2.5.2022. (za COM(2022) 156 final) Europski parlament, 5.5.2022. (za COM(2022) 157 final) Vijeće, 10.5.2022.
Pravna osnova:	članak 192. stavak 1. i članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za poljoprivredu, ruralni razvoj i zaštitu okoliša
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	30.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	14.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	183/3/1

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) snažno podupire kombinirani pristup i dosljednost politika s ciljem zaštite ekosustava i zdravlja ljudi od štetnih utjecaja onečišćenja, uz ostvarenje zajedničkih koristi za građane i industriju EU-a. EGSO stoga pozdravlja prijedlog revizije Direktive o industrijskim emisijama (1) i Uredbe o europskom registru ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (E-PRTR).

1.2.

EGSO smatra da će sljedećih deset godina biti ključno za ostvarenje ciljeva nulte stope onečišćenja i netoksičnog okoliša do 2050. iz europskog zelenog plana te da su nam sada više nego ikad potrebni fleksibilnost i jasnoća u regulatornom postupku.

O Direktivi o industrijskim emisijama:

1.3.

U revidiranom članku 15. stavku 3. predlaže se da izdavatelji dozvola kao novu zadanu vrijednost postave „što strože granične vrijednosti emisije koje su u skladu s najnižim razinama emisije koje se mogu postići primjenom NRT-a u postrojenju.” EGSO to pojašnjenje smatra dobrodošlim i usklađenim s Direktivom o industrijskim emisijama u pogledu sprečavanja onečišćenja na izvoru. Pri izdavanju dozvola potrebno je uzeti u obzir točno područje primjene i opseg tehnologije kako bi se iskoristila relevantna usporedba najboljih raspoloživih tehnika (NRT).

1.4.

EGSO naglašava da je potrebno pojasniti sljedeće: na temelju koje osnove i kojih kriterija izvedivosti će se provesti analiza izvedivosti operatera? Hoće li ona (uz referentno izvješće Zajedničkog istraživačkog centra (JRC) o referentnim dokumentima o NRT-u) uključivati i druge pružatelje tehnika, nevladine organizacije i zainteresiranu javnost, koji će analizu potvrditi? Koja je uloga tijela koje izdaje dozvolu?

1.5.

EGSO smatra da bi sljedeća poboljšanja učinila odredbe djelotvornijima: poveznica s kriterijima za određivanje NRT-a (aktualni Prilog III.) kako bi operateri imali priliku opravdati relevantni učinak koji obuhvaća više okolišnih medija i koji bi mogao otežati postizanje predloženih razina emisija povezanih s NRT-om. U Prijedlogu bi trebalo utvrditi maksimalnu trajanje izuzeća od npr. [3]/[4] godine kako operateri koji se opetovano ili dugotrajno koriste izuzećima ne bi imali neopravdanu konkurentsku prednost. Prethodno savjetovanje s najmanje tri nezavisna pružatelja tehnika omogućilo bi da se razmotre interesi raznih industrijskih sektora. Trebalo bi utvrditi jasnije uvjete, npr. cjelovitu procjenu učinka u odnosu na mogućnosti predložene radi maksimalne kompatibilnosti s najstrožim NRT-om, uključujući sukladnost sa standardom kvalitete okoliša i sukladnost te procjene s ciljem nulte stope onečišćenja.

1.6.

EGSO odlučno preporučuje da se pomno prate ciljevi zelenog plana i ujedno utvrde glavni pokazatelji u pogledu ciljeva za razne okolišne medije.

1.7.

EGSO se slaže s Europskim revizorskim sudom da bi načelo „onečišćivač plaća” trebalo jasno definirati. Osim omjera monetiziranih gospodarskih troškova i društvenih koristi, radi transparentnosti i iscrpnosti trebalo bi analizirati i pokazatelje društvenih troškova u odnosu na koristi za društvo i okoliš. Koristi za okoliš trebale bi uključivati koristi u pogledu zaštite zdravlja i klime, a metoda za procjenu troškova štete trebala bi se temeljiti isključivo na metodama kojima se osigurava veća zaštita, npr. metodi vrijednosti statističkog života Europske agencije za okoliš (EEA), prilagođenoj razinama cijena OECD-a/SAD-a.

1.8.

EGSO smatra da se izazov koji je potrebno prevladati ne sastoji u identificiranju revolucionarnih tehnika (inovacija), već u njihovoj primjeni u industriji. Ključna prepreka mogla bi biti povezana s izostankom internalizacije vanjskih troškova. Sredstva ostvarena primjenom razina troškova štete mogla bi se preusmjeriti u „fond EU-a za uklanjanje onečišćenja i transformaciju industrije” ili u druge postojeće fondove, poput Inovacijskog fonda i Fonda za modernizaciju. Operateri bi zatim trebali imati mogućnost podnošenja zahtjeva za iskorištavanje tih sredstava u okviru konkurentnog natječajnog postupka kako bi se osigurali poticaji za transformaciju potrebnu za ostvarenje europskog zelenog plana. Potrebno je postupati s dužnom pažnjom kako bi se u okviru ponovne prenamjene i transformacije pružila potpora lokalnom i održivom ponovnom razvoju gospodarstva, koji bi bio potpuno usklađen s društveno prihvatljivom „pravednom tranzicijom”. Potpore bi trebalo davati industrijama i uslugama koje zaista doprinose ciljevima zelenog plana EU-a. Posebnu pozornost treba posvetiti činjenici da se svim sredstvima za potporu tranziciji mora upravljati na razini EU-a, izbjegavajući moguće programe državnih potpora i potičući usklađeni paneuropski program koji će zadovoljiti načelo jedinstvenog tržišta EU-a.

1.9.

EGSO smatra da je zaštita klime važna te da se ovim okvirom osigurava pristup u kojem se kombiniraju razni dostupni instrumenti. Poduzimanje mjera za sprečavanje onečišćenja ne bi smjelo ovisiti o tome postoje li gospodarski argumenti za zaštitu klime. EGSO snažno podupire kombinirani pristup i dosljednost politika kojima se ostvaruju zajedničke koristi. Člankom 9. stavkom 1. ograničavaju se države članice u određivanju daljnjih mjera za operatere koji podliježu sustavu trgovanja emisijskim jedinicama EU-a i stoga bi ga bilo bolje izbrisati. Ako se ta odredba izbriše, industrija neće odmah biti podložna graničnim vrijednostima emisija za stakleničke plinove.

1.10.

EGSO smatra da bi se ažuriranjem europske sigurnosne mreže radi usklađivanja s ažuriranim najsuvremenijim standardima za NRT moglo znatno poboljšati prihvaćanje tih tehnika i javne koristi, posebno kad je riječ o velikim uređajima za loženje.

1.11.

EGSO također naglašava da treba poraditi na jednakosti uvjeta i da se treba pobrinuti za to da spaljivanje otpada bude u skladu s graničnim vrijednostima emisija tijekom vremena efektivnog rada jer bi operateri velikih uređaja za loženje mogli zanemariti emisije do kojih dolazi u razdoblju pokretanja i gašenja. EGSO smatra neprihvatljivom mogućnost rada dok je oprema za smanjivanje emisija u kvaru.

1.12.

Kako bi se osigurala proporcionalna i troškovno učinkovita provedba Direktive, EGSO snažno preporučuje da se područje primjene Direktive prilagodi bazi gustoće uvjetnog grla po hektaru u slučaju ekstenzivnog stočarstva. Potrebno je na odgovarajući način uzeti u obzir životinje iz slobodnog uzgoja.

1.13.

Predlažu se određene mogućnosti za poboljšanje procjene sukladnosti, no pojedinosti će se utvrditi u provedbenom aktu koji će se usvojiti tek dvije godine nakon stupanja nove direktive na snagu. EGSO smatra da je to suviše kasno i da bi već sada trebalo utvrditi odredbe kojima se propisuju minimalna učestalost kalibriranja uređaja za praćenje i zahtjevi u pogledu razina mjerne nesigurnosti kako se ne bi prekoračile razine usklađene s onima koje se dobivaju najsuvremenijom mjernom opremom.

1.14.

EGSO smatra da je, želimo li postići bržu i dublju tranziciju metoda proizvodnje, korisno poticati poboljšanja koja nisu samo postupna poboljšanja na razini postrojenja. Sljedeće se aktivnosti predlažu kao prioritetna područja: proizvodnja i štednja energije, kvaliteta vode i usluge opskrbe, transformacija proizvodnje biljnih/životinjskih proteina te druge hrane i pića, upravljanje resursima, zamjena zabrinjavajućih kemikalija, sanacija i plodnost tla.

O portalu za industrijske emisije:

1.15.

Propuštena je prilika da se prijedlogom osigura djelotvornija upotreba informacija o učinkovitosti (koje se već generiraju u okviru godišnjih izvješća o sukladnosti u skladu s člankom 14. stavkom 1. Direktive o industrijskim emisijama) za potrebe sukladnosti i ocjenjivanja prema referentnim vrijednostima. Usklađenim obrascem za unošenje informacija povezanih s obvezom izvješćivanja, koji bi sadržavao obvezne informacije za godišnje izvješće o sukladnosti i kojim bi se omogućilo automatsko pribavljanje tih informacija na portalu EEA-a, raznim bi se skupinama krajnjih korisnika znatno poboljšao pristup ključnim informacijama o učinkovitosti na razini EU-a.

1.16.

EGSO naglašava da bi se postigao bolji pristup informacijama o učinkovitosti u odnosu na odjeljke o sustavu upravljanja okolišem. Za mnoge od tih elemenata (npr. iskorištavanje resursa i ponovna upotreba vode, sprečavanje nastanka otpada, zamjena i upotreba opasnih tvari) već se predlaže izvješćivanje u okviru registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari. Stoga bi se pojednostavljenjem izvješćivanja povezanog s Direktivom o industrijskim emisijama, čime bi se omogućila integracija tih informacija u portal, smanjilo administrativno opterećenje i pružila dodana vrijednost u smislu iskoristivosti tih informacija.

1.17.

Zadržavanje pragova za izvješćivanje povećat će administrativno opterećenje za nadležna tijela zbog daljnjih koraka procjene, koji su potrebni kako bi se provjerilo jesu li pragovi onečišćenja prekoračeni. Ako postoje podaci dobiveni praćenjem, trebalo bi ih iskoristiti i o njima izvješćivati. U suprotnom bi se izgubile zanimljive informacije o pokretačkim čimbenicima koji su doveli do ispuštanja nižih od pragova za izvješćivanje. EGSO se stoga ne slaže s pragovima za izvješćivanje.

1.18.

Popis onečišćujućih tvari koje podliježu izvješćivanju nije se promijenio od 2004. godine. EGSO nije uvjeren da je odgoda uvrštavanja utvrđenih zabrinjavajućih onečišćujućih tvari na popis prihvatljiva. Sve onečišćujuće tvari utvrđene u članku 14. već podliježu obvezama izvješćivanja. EGSO ne vidi dodanu vrijednost pukog upućivanja na već odobrene posebno zabrinjavajuće tvari iz Priloga XIV., dok se odredbe Direktive o industrijskim emisijama odnose na „opasne tvari”. EGSO stoga smatra da bi u Prilogu II. Uredbi o europskom registru ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari trebalo izravno navesti širi popis tvari sa zabrinjavajućim svojstvima u okviru obveznog izvješćivanja o oznakama otpada EU-a.

1.19.

EGSO smatra da bi portal EEA-a trebao omogućiti usporedbu ograničenja navedenih u dozvolama za slična postrojenja u smislu sprečavanja onečišćenja okoliša. Idealno bi bilo da to bude na globalnoj razini. EGSO preporučuje integraciju podataka koji se već generiraju na temelju zahtjeva iz Direktive o industrijskim emisijama, NRT-a i sustava upravljanja okolišem. Članak 1. Kijevskog protokola o registrima ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari odnosi se na trostruki cilj registra, a to je jačanje pristupa javnosti informacijama čime bi se među ostalim olakšalo sudjelovanje javnosti u donošenju odluka o okolišu i doprinijelo sprečavanju i smanjenju onečišćenja okoliša. Zadnja dva cilja nisu u dovoljnoj mjeri razrađena.

1.20.

Konačno, EGSO smatra da bi se omogućivanjem usporedbe okolišne učinkovitosti i promicanjem sukladnosti na razini EU-a, razradom informatičkog održavanja i službi za potporu korisnicima te objedinjavanjem nastojanja u tom smislu (proračun i instrumenti) zadovoljili interesi mnogo šire i raznolikije skupine krajnjih korisnika, a industriju potaknulo na daljnju razmjenu dobrih praksi u području sprečavanja onečišćenja.

2.   Kontekst

2.1.

Direktiva o industrijskim emisijama 2010/75/EU najvažniji je instrument EU-a namijenjen integriranom sprečavanju onečišćenja na izvoru kako bi se postigla visoka razina opće zaštite okoliša za industrijske aktivnosti velikog opsega. Ona stoga može dati konkretno značenje proklamiranom cilju Unije o nultoj stopi onečišćenja, a doprinijet će i boljem zdravlju. Njezina je revizija test za donositelje odluka u EU-u na kojem mogu dokazati da su ozbiljni u svojoj namjeri da konkretnim odredbama provedu ciljeve europskog zelenog plana u praksi.

2.2.

Ocjenjivanje je pokrenuto u okviru europskog zelenog plana. Među predstavnicima trgovačkih udruženja određenih industrijskih operatera i drugim predstavnicima civilnog društva, ali i među skupinama zainteresiranih dionika iz industrije, postoje različita mišljenja.

2.3.

Revidirani prijedlog Direktive o industrijskim emisijama preispitan je zajedno s Uredbom (EZ) br. 166/2006 (2) o uspostavi europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari, kojom se provodi Protokol UNECE-a o registrima ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (Kijevski protokol) iz 2006. (3).

2.4.

Opći pregled revidiranog prijedloga Direktive o industrijskim emisijama: Deklarirani cilj Europske komisije je „transformirati zakonodavstvo u okvir okrenut budućnosti i pogodan za industrijsku transformaciju koja je potrebna za zelenu tranziciju”. Temelji se na sljedećim glavnim sastavnim elementima: 1. poboljšanoj učinkovitosti; 2. inovacijama; 3. resursima i kemikalijama te 4. dekarbonizaciji. Provedba tih sastavnih elemenata izravno ovisi o osmišljavanju područja primjene Direktive o industrijskim emisijama, utvrđenog u Prilogu I., što bi se moglo smatrati petim sastavnim elementom.

2.5.

Opći pregled revidiranog prijedloga Uredbe o uspostavi europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari: Revidiranim Prijedlogom uredbe o izvješćivanju o podacima o okolišu iz industrijskih postrojenja i uspostavi Portala za industrijske emisije nastoji se poboljšati integracija kanala izvješćivanja kroz centraliziranu mrežnu bazu podataka (Portal za industrijske emisije EEA-a) (4), izvješćivanje o iskorištavanju resursa i stavljanje podataka u kontekst. Cilj je obuhvatiti najmanje 90 % informacija o ispuštanju. Popis onečišćujućih tvari i pragovi za izvješćivanje o ispuštanju ostali su nepromijenjeni.

3.   Opće napomene (Direktiva o industrijskim emisijama)

3.1.

Glavna očekivanja civilnog društva (5) su postizanje zaštite klime „kombiniranim pristupom” (upravljanje i kontrola te sustav trgovanja emisijama), preoblikovanjem područja primjene, pokazateljima uspješnosti za usmjeravanje transformacije, ograničavanjem fleksibilnosti i većim ambicijama u pogledu izdavanja dozvola te postupkom određivanja NRT-a koji je okrenut budućnosti i kojim se javni interes stavlja na prvo mjesto.

3.2.

Stajališta industrije su raznolikija.

3.2.1.

Peti (transverzalni) cilj, spomenut u stavku 2.4., međutim, ne uključuje ključnu komponentu, a to je, uz energetsku učinkovitost. potreba za dodatnom energijom iz obnovljivih izvora.

3.2.2.

Potrebna je komparativna analiza kako bi se izbjegli višestruki neusklađeni zakonodavni akti (njih od 2 do 4) koji se odnose na iste emisije, što bi moglo dovesti do konfuzije. Na primjer, kad je riječ o nositeljima energije, čini se da sustav trgovanja emisijama pruža više poticaja od nekih drugih paralelnih propisa.

3.2.3.

Proces izdavanja dozvola trebalo bi racionalizirati, pojačati i pojednostavniti. Da bi postupak bio brz i učinkovit, potrebno je razviti kapacitete nadležnih tijela i bolje pripremati postupke. Očekuje se da bi predloženi sažetak dozvole mogao doprinijeti rješavanju tih problema.

3.2.4.

Da bi se rezultati u području sprečavanja/smanjivanja onečišćenja postigli ranije potrebna je preciznija ravnoteža između sankcioniranja (negativna motivacija) i poticaja, pri čemu prednost treba dati poticajima.

3.3.

Udruge predstavnika radnika pozdravljaju prijedlog. Radnici su opredijeljeni za zelenu transformaciju industrije i podsjećaju da se radi o socijalnom, a ne tehnološkom izazovu. Potrebna je dužna pažnja kako bi šira javnost i radnici imali koristi od širih nastojanja usmjerenih na sprečavanje onečišćenja koja su potrebna kako bi se ostvarili ciljevi europskog zelenog plana, uz potpunu usklađenost s pravednom tranzicijom. Udruge radnika smatraju da se strožim europskim pravilima o zaštiti okoliša i zdravlja ljudi pruža potpora radnoj snazi i otvaranju kvalitetnih radnih mjesta, čime sama industrija postaje održiva. Jedan od dobrih primjera je zelena tranzicija čelične industrije u Švedskoj. Stroži standardi u pogledu onečišćenja mogu privući ulaganja kojima će se industrijska infrastruktura EU-a pripremiti za cilj nulte stope onečišćenja. Udruge radnika podupiru ubrzavanje nastojanja da se zamijene štetne i opasne tvari koje se proizvode i upotrebljavaju u industrijskim djelatnostima te stoga podupiru veću transparentnost i jednostavniji pristup informacijama o sustavima upravljanja kemikalijama.

4.   Posebne napomene (revizija Direktive o industrijskim emisijama)

4.1.   1. sastavni element: stroža primjena NRT-a u postupcima izdavanja dozvola

4.1.1.

U prijedlogu se kao glavni nedostatak prepoznaje da je većina uvjeta za dozvole usklađena s najblažim razinama onečišćenja dopuštenima u okviru mjerodavnih razina emisija i razina okolišne učinkovitosti povezanih s NRT-om (članak 15. stavak 3.) U revidiranom članku 15. stavku 3. predlaže se da bi izdavatelji dozvola kao novu zadanu vrijednost trebali postaviti „što strože granične vrijednosti emisije koje su u skladu najnižim razinama emisije koje se mogu postići primjenom NRT-a u postrojenju.” EGSO to pojašnjenje smatra dobrodošlim i usklađenim s Direktivom o industrijskim emisijama u pogledu sprečavanja onečišćenja na izvoru. Pri izdavanju dozvola potrebno je uzeti u obzir točno područje primjene i opseg tehnologije kako bi se iskoristila relevantna usporedba NRT-a.

4.1.2.

Upućivanje na „strog”, ali tehnički izvediv raspon u posljednjem stavku učinilo bi prijedlog interno dosljednim i usklađenijim s europskim zelenim planom.

4.1.3.

Prijedlog operateru omogućuje da provede analizu kojom se procjenjuje „je li moguće postići najstrože vrijednosti u okviru raspona razina emisije povezanih NRT-om” te „dokazuje najbolja učinkovitost koju postrojenje može postići primjenom NRT-a kako je opisano u zaključcima o NRT-u”. Tu je odredbu potrebno razjasniti (vidjeti preporuke).

Odredba o izuzećima (članak 15. stavak 4.)

4.1.4.

Upućivanjem na zabranu bilo kakvih izuzeća kojima bi se mogla „ugroziti” sukladnost sa standardima kvalitete okoliša preventivni pristup temeljen na predostrožnosti jasnije se pravno formulira i stoga ima našu podršku. Podršku ima i potreba za dodatnim zahtjevima za praćenje za mjerenje utjecaja na primateljski okoliš.

Pojašnjenje metode provedbe procjena troškova i koristi

4.1.5.

U novom Prilogu II. metoda procjene troškova i koristi predlaže se u okviru novih načela kojih se treba pridržavati pri odobravanju izuzeća. Koristi za okoliš trebale bi uključivati koristi u pogledu zaštite zdravlja i klime, a metoda za procjenu troškova štete trebala bi se temeljiti isključivo na metodama kojima se osigurava veća zaštita, npr. metodi statističke vrijednosti života EEA-a, prilagođenoj razinama cijena OECD-a/SAD-a na temelju EEA-a (izvješće Europskog tematskog centra o onečišćenju zraka, prometu, buci i industrijskom onečišćenju iz travnja 2020.) (6).

4.1.6.

Poboljšana metoda procjene troškova i koristi također bi se trebala upotrebljavati za utvrđivanje razina sankcija i naknada štete, ali i za određivanje toga što bi se trebalo smatrati „gospodarski održivim” u kontekstu određivanja NRT-a. Primjenom te metode za sustavnu internalizaciju vanjskih troškova također bi se omogućilo stvaranje dodatnih sredstava koja bi se mogla preraspodijeliti za potporu prihvaćanju revolucionarnih tehnika u nastajanju.

O ispuštanju voda

4.1.7.

Postroženi su zahtjevi kako bi se postigle jednakovrijedne razine zaštite u slučaju neizravnog ispuštanja otpadnih voda (članak 15. stavak 1.). Većina dionika, posebno civilno društvo i sektor vodoopskrbe, u velikoj mjeri podržavaju izmjene uvedene novim prijedlogom jer se uvode dodatni uvjeti za neizravno ispuštanje vode. Pozitivno je što se naglašava jednakovrijednost opterećenja onečišćenjem i što se ni u jednom slučaju ne dovodi u pitanje članak 18. (sukladnost sa standardom kvalitete okoliša). Međutim, formulacija bi mogla biti snažnija kako bi se zabranilo razrjeđivanje, a trebalo bi i utvrditi pristup „nulte razine tolerancije” za popis teško razgradivih onečišćujućih tvari u skladu s obvezom sprečavanja pogoršanja stanja koja se primjenjuje u kontekstu zaštite voda.

4.1.8.

Odredbom bi se mogla ostvariti veća dodana vrijednost kad bi se za svaku točku ispuštanja odredila ciljna vrijednost bioeliminabilnosti/biorazgradivosti koju treba ostvariti.

Ograničenje fleksibilnosti ažuriranjem europske sigurnosne mreže

4.1.9.

Kad bi se samo za velike uređaje za loženje na lignit zahtijevalo da ne prekoračuju strogi raspon razina emisija povezanih s NRT-om, izbjegli bi se godišnji zdravstveni troškovi u vrijednosti od najmanje 42,2 milijarde EUR. S obzirom na to da se minimalni obvezujući zahtjevi iz Priloga V. temelje na podacima o emisijama iz 2000.–2001., EGSO smatra da bi granične vrijednosti emisija i odredbe o režimu sukladnosti iz Priloga V. trebalo izmijeniti kako bi ih se uskladilo sa strogim razinama emisije i energetske učinkovitosti povezanima s NRT-om za velike uređaje za loženje u kojima se izgara ugljen/lignit iz revidiranih referentnih dokumenata o NRT-u br. 3 za ta postrojenja iz 2017. U prijedlogu se ne navodi nikakvo obrazloženje za izostanak revizije zastarjele sigurnosne mreže EU-a.

Drugi nedostaci koji negativno utječu na djelotvornost ciljeva Direktive o industrijskim emisijama

4.1.10.

U pravnom tekstu o standardu kvalitete okoliša iz članka 18. trebalo bi navesti jasnije mjere (npr. smanjeni rad) i obvezu temeljenu na rezultatima kako bi nadležna tijela bila obvezna poduzimati preventivne mjere (npr. „sigurnosna pričuva” za sukladnost sa standardom kvalitete okoliša). U članku 21. stavku 5. bila bi dobrodošla jasna veza s nacionalnim programima kontrole onečišćenja zraka, nacionalnim energetskim i klimatskim planovima te smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije o kvaliteti zraka (7). U skladu s time trebalo bi izmijeniti članak 3. stavak 6.

Pojačane odredbe o jednakim uvjetima, informacijama o učinkovitosti i promicanju sukladnosti

4.1.11.

U prijedlogu je propuštena prilika da se osigura djelotvornija upotreba informacija o učinkovitosti koje se već generiraju u okviru godišnjeg izvješća o sukladnosti (članak 14. stavak 1. Direktive o industrijskim emisijama). Usklađenim obrascem za unošenje informacija o obvezi izvješćivanja, kojim bi se omogućilo automatsko pružanje tih informacija na portalu EEA-a, znatno bi se poboljšao pristup ključnim informacijama o učinkovitosti.

4.1.12.

EGSO smatra da je već trebalo utvrditi odredbe kojima se promiče sukladnost, na primjer minimalnu učestalost kalibriranja za uređaje za praćenje i razine mjerne nesigurnosti koje se ne bi smjelo prekoračiti, usklađene s najsuvremenijim mjernim uređajima.

Pojačana prava iz Aarhuške konvencije

4.1.13.

Poboljšani su neki aspekti povezani sa sudjelovanjem javnosti i pristupom pravosuđu, što je među ostalim potaknuto predmetom koji je rješavao Odbor za praćenje usklađenosti s Aarhuškom konvencijom (8). Nova jamstva iz članka 25. odnose se na djelotvorne pravne lijekove i pristup sudovima te su dobrodošla. Međutim, EGSO smatra da bi odredbe članka 25. trebalo izmijeniti tako da uključuju sve postupke/propuste obuhvaćene Direktivom o industrijskim emisijama, a ne samo one koji se odnose na članak 24. Nadalje, trebalo bi provesti pažljivu i sustavnu istragu kako bi se utvrdilo jesu li tvrdnje o povjerljivim poslovnim podacima usklađene s odgovarajućim aarhuškim okvirom i u kojoj mjeri.

4.2.   2. sastavni element: Potpora inovacijama

4.2.1.

EGSO smatra da se prijedlogom ne pružaju jasni instrumenti i poticaji za poticanje konstruktivnih „inovacija”. Prvo, zbog nedostatka ključnih pokazatelja uspješnosti i ciljeva temeljenih na ishodima nije jasno što se tim inovacijama namjerava postići. Uvode se određene odredbe kojima bi se usmjeravalo prihvaćanje „tehnika u nastajanju”. Međutim, kriteriji na temelju kojih se procjenjuje što je tehnika u nastajanju temelje se samo na razinama tehnološke spremnosti.

4.2.2.

EGSO naglašava da se cilj ostvarenja „transformacije” do 2050. kosi s ciljevima EU-a u pogledu onečišćenja i smanjenja emisija, kao i s ograničenjima planeta. Trebalo bi znanstveno utemeljenim postupkom odmah definirati ključne etape i pokazatelje uspješnosti formalno uključiti nevladine organizacije i ostale odgovarajuće dionike.

4.2.3.

Drugim dionicima trebalo bi dati službenu ulogu u izradi planova transformacije i razmjeni informacija o referentnim dokumentima EU-a o NRT-u. Primjereniji je popis dionika naveden u odredbi o inovacijskom centru za industrijsku preobrazbu i emisije (INCITE), uključujući EEA. Trebalo bi poticati uravnoteženije sudjelovanje raznih interesnih skupina i uključivanje akademske zajednice i ostalih nevladinih organizacija koje se bave zaštitom zdravlja.

4.2.4.

EGSO smatra da bi trebalo razviti ključne pokazatelje uspješnosti s jasnim vremenski određenim ciljevima usmjerenima na djelovanje i dodati ih, na primjer, u Prilog III. Direktivi o industrijskim emisijama, koji se odnosi na kriterije za određivanje NRT-a. Takvi ključni pokazatelji uspješnosti mogli bi poslužiti kao smjernice za preispitivanje referentnih dokumenata o NRT-u i u postupka plana transformacije. Postupak preispitivanja trebao bi biti dobro osmišljen i pravovremen, uz ključne etape koje se mogu unaprijed planirati kako bi se osigurali rani signali i odgovarajuća potpora pri planiranju.

4.2.5.

EGSO predlaže utvrđivanje minimalnih načela kako bi se osiguralo da sprečavanje onečišćenja ima prednost pred njegovim smanjenjem, kao i provjeru usklađenosti kako bi se utvrdilo jesu li identificirane tehnike (u nastajanju) sukladne s provedbom pravne stečevine i postizanjem utvrđenih ciljeva nulte stope onečišćenja.

4.3.   3. sastavni element: resursi i kemikalije

4.3.1.

Članak 15. stavak 3.a, u kojem se zahtijeva da granične vrijednosti okolišne učinkovitosti budu unutar rasponâ razina emisija povezanih s NRT-om, nije u dovoljnoj mjeri usklađen sa zahtjevom da su operateri dužni primjenjivati NRT te bi trebao odgovarati strogoj razini rasponâ razina okolišne učinkovitosti povezanih s NRT-om (BAT-AEPL) koji se odnose na standarde za „nova postrojenja”, ako u odgovarajućem zaključku o NRT-u postoji diferencijacija. EGSO pozdravlja izraženiju ulogu NRT-a u vezi s iskorištavanjem resursa jer je to korisno i za okoliš i za ljudsko zdravlje, a operateri u tome imaju poslovni interes.

4.3.2.

Udruženja predstavnika radnika i nevladine organizacije također naglašavaju koristi od zamjene opasnih i štetnih tvari i prevencije, što bi u konačnici rezultiralo smanjenjem profesionalnih bolesti kao što je rak (koji je najčešći uzrok smrti na radnom mjestu). EGSO naglašava da bi se izravnom integracijom u portal EEA-a osigurao bolji pristup informacijama o učinkovitosti i njihovo bolje tumačenje.

4.4.   4. sastavni element: potpora dekarbonizaciji

4.4.1.

Prijedlogom se Direktivu o industrijskim emisijama nije uspjelo prilagoditi zaštiti klime. EGSO smatra da je zaštita klime važna. EGSO snažno podupire kombinirani pristup i dosljednost politika kojima se ostvaruju zajedničke koristi.

4.4.2.

Civilno društvo predložilo je dodavanje sljedećih odredbi u tekst Direktive: kao dopunski kriterij za NRT trebalo bi dodati „klimatsku neutralnost”; članak 9. stavak 1. trebalo bi izbrisati; mjere dekarbonizacije također se utvrđuju u planovima transformacije, npr. 100gCO2eq/kWh od 1. siječnja 2035. i 0gCO2eq/kWh najkasnije do 2040. Obavezna elektrifikacija i zamjena goriva.

4.4.3.

Predstavnici industrijskog sektora zauzeli su drugačije gledište i zagovaraju pristup kojim bi se svaki slučaj razmatrao zasebno dok se ne utvrde mogući utjecaji ojačane Direktive o sustavu trgovanja emisijama EU-a. Oni se slažu s prijedlogom Komisije da se preispitivanje odgodi do sredine 2028. godine. Glavni je argument da je sustav trgovanja emisijama EU-a fleksibilniji i omogućuje operaterima da sami odluče koje im je mjere isplativo provesti.

4.5.   Preoblikovanje/proširenje područja primjene (napomene o pojedinim sektorima)

Intenzivne stočarske djelatnosti (uključivanje stočarstva, revidirani pragovi za peradarstvo i svinjogojstvo)

4.5.1.

Komisija je predložila određene promjene koje se odnose na uzgoj stoke u industrijskim razmjerima na temelju uvjetnih grla (9). Komisija očekuje povezane koristi za zdravlje u iznosu od 5,5 milijardi EUR godišnje i troškove usklađivanja s propisima od oko 265 milijuna EUR.

4.5.2.

Glavne se promjene odnose na režim izdavanja dozvola, pri čemu je u novom poglavlju VI.a predložen „blagi” režim izdavanja dozvola. EGSO smatra da nije jasno kako će se smanjenje onečišćenja postići pukim proširenjem područja primjene. Mjere koje treba provesti putem „operativnih pravila” (članak 70.i) nisu još definirane i podlijegale bi delegiranom aktu Komisije, a rok za usklađivanje s propisima je 2030.

4.5.3.

Civilno društvo najviše je zabrinuto zbog mogućnosti da države članice koriste sustav registracije koji je u suprotnosti s time da se u postupcima izdavanja dozvola zahtjevi utvrđuju za svaki pojedini slučaj (npr. stanje primateljskog okoliša, posebno s obzirom na nitrate i rasipanje gnojiva). To bi unazadilo djelatnosti regulirane aktualnim odjeljkom 6.6. (svinjogojstvo i peradarstvo) Direktive o industrijskim emisijama. Nedostaje izravna veza s potrebom da se postigne sukladnost sa standardom kvalitete okoliša i prihvatnim kapacitetom zemljišta. Trebalo bi obuhvatiti i onečišćenje uzrokovano akvakulturom. Konačno, u poglavlju (članak 70.f) koriste se nejasne formulacije o važnosti problema.

4.5.4.

Stajalište zainteresiranih predstavničkih organizacija je sljedeće: uključivanje uzgoja stoke čini se preuranjenim jer se vrijednosti emisija povezane s rasipanjem gnojiva ne mogu točno izmjeriti, već se procjenjuju na osnovi vrste hrane koja se unosi, a čak i procjene od prosjeka odstupaju za +/– 100 %. Situacija je još nesigurnija kod uzgoja na pašnjacima, kod kojeg su emisije raspršene; analitičkih studija JRC-a nema niti su igdje navedene, a operaterima nedostaje znanja i kapaciteta za prikupljanje i dostavljanje takvih podataka te izvješćivanje o njima.

4.5.5.

Cilj Direktive o industrijskim emisijama općenito je visoka razina zaštite okoliša za velika postrojenja. Prijedlog Europske komisije znači da će poljoprivredna gospodarstva koja imaju 150 grla stoke (kao „prag”) biti obuhvaćena odredbama Direktive o industrijskim emisijama bez obzira na korištenu tehnologiju uzgoja. U praksi to znači da su mnoga obiteljska poljoprivredna gospodarstva obuhvaćena područjem primjene Direktive te bi stoga trebala podlijegati istom režimu kao i druga velika industrijska postrojenja (kao što je proizvodnja cementa ili čelika). Kako bi se osigurala proporcionalna i troškovno što učinkovitija provedba Direktive, EGSO izričito preporučuje da se prag za gospodarstva sa stočnom populacijom povisi na temelju nove odgovarajuće procjene učinka tehnologija uzgoja.

4.5.6.

EGSO smatra da bi trebalo razjasniti sadržaj operativnih pravila (članak 70.i), posebno onih koja bi bila najdjelotvornija u ostvarivanju navedenih ciljeva sprečavanja onečišćenja, a istovremeno razmjerna za operatere. Postoji diferencijacija ovisno o tome uzgajaju li se životinje u zatvorenim postrojenjima samo sezonski ili ne i ovisno o vrsti mjera koje bi trebalo poduzeti za gospodarenje gnojivom. EGSO preporučuje daljnje poticaje za poljoprivredna gospodarstva koja se bave uzgojem stoke i koja dokazano provode najbolje postupke zaštite okoliša, a posebno za organsku poljoprivredu i ostale poljoprivredne postupke kojima se poštuje dobrobit životinja, te gospodarstva sa slobodnim uzgojem, po mogućnosti lokalno prilagođenih, lokalnih i rijetkih pasmina. Novim okvirom trebalo bi promicati održive prakse (npr. mjerama za kontrolu zraka na kraju postupka), a ne poticati optimizaciju intenzivnih metoda uzgoja stoke. Dokument Odjela za sustav ekološkog upravljanja i neovisnog ocjenjivanja (EMAS) iz 2018. o sektorskom referentnom dokumentu o najboljim praksama upravljanja okolišem za poljoprivredni sektor (10) korisna je inspiracija za mjerila izvrsnosti koja bi mogla poslužiti kao korisna osnova za definiranje tih standarda.

4.5.7.

Akvakultura je složeni ekosustav koji ne uzrokuje samo emisije, već pruža i sinergijske koristi za okoliš: mikroklimu, kontrolu temperature, kvalitetu zraka, vodna bilanca, hvatanje ugljika, biološku raznolikost itd. pa se emisije ne mogu evaluirati odvojeno od toga. Detaljna analitička studija JRC-a ne postoji, čak ni na popisu referentnih dokumenata o NRT-u. Potrebna je vrlo precizna definicija verzija NRT-a zbog velikog broja tehnologija koje postoje, od kojih su neke neto klimatski neutralne.

Djelatnosti rudarenja minerala

4.5.8.

Komisija predlaže da se u područje primjene ove direktive uključi nekoliko vrsta djelatnosti rudarenja minerala i metala. EGSO je u tome podržava jer to može znatno utjecati na okoliš, na najučinkovitiji način promicati ekološki neškodljivo istraživanje resursa za vađenje i tako poboljšati prihvaćanje u javnosti. Očekuje se da će potražnja za ključnim mineralima u EU-u biti u velikom porastu, što znači dodatan pritisak za pokretanje novih rudarskih djelatnosti. Te su djelatnosti u većini slučajeva već regulirane na nacionalnoj razini, a pristupom na razini EU-a podržalo bi se stvaranje jednakih uvjeta.

Uključivanje proizvodnje giga baterija

4.5.9.

U prijedlogu Komisije predlaže se da se u područje primjene Direktive o industrijskim emisijama uključe proizvodnja litij-ionskih baterija te sastavljanje baterijskih ćelija i sklopova s proizvodnim kapacitetom većim od 3,5 GWh godišnje. EGSO je u tome podržava jer se pokazuje da te djelatnosti mogu potencijalno imati velik utjecaj, posebno u pogledu potrošnje vode i iskorištavanja opasnih metala. Taj sektor brzo raste zbog elektrifikacije prometa i drugih primjena. Međutim, nejasno je zašto je prvobitno predloženi prag kapaciteta od 2,5 GWh u posljednji trenutak snižen.

Odlaganje otpada

4.5.10.

Komisija predlaže jačanje zahtjeva koji se primjenjuju na odlagališta otpada, što znači da se ne radi o proširenju područja primjene. Pružanjem NRT-a za odlaganje otpada poboljšali bi se okolišni i klimatski učinci te djelatnosti, posebno u pogledu sprečavanja i hvatanja emisija metana. Direktiva o odlagalištima otpada (11) potječe iz 1999. i bez obzira na to što se u njoj navodi, ne postoje standardi za odlaganje otpada koji se temelje na NRT-u. Također se izričito navodi da biološka obrada obuhvaća postupke anaerobnog pročišćavanja (u odjeljku 5.3.). EGSO podržava oba navedena pojašnjenja.

5.   Opće napomene (revizija Uredbe o uspostavi Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari)

5.1.

Registri ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari moraju služiti najmanje trima međusobno povezanim ciljevima, kako se navodi u članku 1. Kijevskog protokola o registrima ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari (vidjeti stavak 1.19.).

5.2.

EGSO smatra da su suvremeni integrirani podatkovni portali koji su jednostavni za upotrebu ključ za osiguravanje praćenja napretka u sprečavanju onečišćenja i javnoj odgovornosti. Iako EGSO pozdravlja neke od novih odredbi, poput onih o sustavnom izvješćivanju o inputima (potrošnja, materijal, utjecaji na lanac opskrbe), stavljanju informacija u kontekst, izvješćivanju o difuznim emisijama, maksimalnoj jednostavnosti upotrebe i integriranju različitih kanala izvješćivanja, ozbiljno je zabrinut zbog specifičnih zahtjeva, tj. načina kako omogućiti ocjenjivanja prema referentnim vrijednostima i promicanje usklađivanja s propisima.

6.   Posebne napomene (revizija Uredbe o uspostavi europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari)

6.1.

EGSO nije uvjeren da bi trebalo odgoditi uvrštavanje identificiranih zabrinjavajućih onečišćujućih tvari na popis.

6.2.

EGSO smatra da građani imaju legitiman interes da dobivaju korisne informacije o ekološkom otisku proizvoda.

6.3.

Komisija navodi cilj „da se obuhvati najmanje 90 % ispuštanja svake onečišćujuće tvari u zrak, vodu i tlo, uključujući pragove s nultom vrijednošću za tvari koje su posebno velika opasnost za okoliš ili zdravlje ljudi”, koji EGSO pozdravlja.

6.4.

Zadržavanjem pragova za izvješćivanje povećat će se administrativno opterećenje za nadležna tijela. Ako postoje podaci dobiveni praćenjem, trebalo bi ih iskoristiti i o njima izvješćivati. EGSO se na temelju navedenog ne slaže s pragovima za izvješćivanje.

6.5.

EGSO smatra da je moguće poboljšati učinkovitost i djelotvornost izvješćivanja. Operateri bi trebali imati mogućnost da o podacima dobivenima praćenjem izravno izvještavaju na portalu EEA-a jer se oni većinom temelje na sustavima za kontinuirano praćenje emisija. U mnogim državama članicama EU-a, ali i u Kini i SAD-u, neobrađeni podaci iz sustava za kontinuirano praćenje emisija izravno se objavljuju u stvarnom vremenu (ili u roku od mjesec dana) u centraliziranoj bazi podataka. EEA tu mogućnost još ne nudi. EGSO smatra da bi se nadležnim tijelima u određenoj mjeri olakšalo administrativno opterećenje i opterećenje u pogledu procjene sukladnosti kad bi se operaterima omogućilo izravno daljinsko izvješćivanje EEA-a te da bi se time istovremeno krajnjim korisnicima omogućio pravodobniji pristup informacijama. Nadležno tijelo i dalje bi bilo odgovorno za valjanost i provedivost putem posebnih prava pristupa. Mogle bi postojati oznake statusa unosa podataka (čeka provjeru valjanosti / prošao je provjeru valjanosti).

---

(1)  Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).

(2)  Uredba (EZ) br. 166/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. siječnja 2006. o uspostavi Europskog registra ispuštanja i prijenosa onečišćujućih tvari i o izmjeni direktiva Vijeća 91/689/EEZ i 96/61/EZ (SL L 33, 4.2.2006., str. 1.).

(3)  https://unece.org/environment-policy/public-participation/prtrs-protocol-text

(4)  https://industry.eea.europa.eu/

(5)  https://eeb.org/library/ngo-preliminary-assessment-of-the-european-commissions-proposal-for-revised-ied-and-e-prtr

(6)  https://www.eionet.europa.eu/etcs/etc-atni/products/etc-atni-reports/etc-atni-report-04-2020-costs-of-air-pollution-from-european-industrial-facilities-200820132017

(7)  https://www.who.int/news-room/feature-stories/detail/what-are-the-who-air-quality-guidelines

(8)  ACCC/C/2014/121 EU: https://unece.org/acccc2014121-european-union

(9)  Čimbenici uvjetnih grla temelje se na Prilogu II. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 808/2014.

(10)  Odluka Komisije (EU) 2018/813 оd 14. svibnja 2018. o sektorskom referentnom dokumentu o najboljim praksama upravljanja okolišem, sektorskim okolišnim pokazateljima i mjerilima izvrsnosti za poljoprivredni sektor u skladu s Uredbom (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) (SL L 145, 8.6.2018., str. 1.). https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32018D0813

(11)  Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999.) https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=celex:32015R0757