Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

(COM(2022) 105 final)

(2022/C 443/13)

Izvjestitelj:	José Antonio MORENO DÍAZ
Suizvjestiteljica:	Ody NEISINGH

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 2.5.2022.
Pravna osnova:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	22.6.2022.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	13.7.2022.
Plenarno zasjedanje br.:	571
Rezultat glasanja (za/protiv/suzdržani):	200/7/7

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Europski gospodarski i socijalni odbor (EGSO) pozdravlja zakonodavnu novost koju predstavlja Direktiva o suzbijanju nasilja nad ženama na temelju intersekcijskog pristupa. Takvu direktivu šira javnost smatra vrlo poželjnom.

1.2.

Nadalje, s obzirom na doseg i opseg višestrukih oblika nasilja s kojima se suočavaju žene, politike za njihovo suzbijanje ne smiju biti neutralne nego moraju proizlaziti iz jasne i nedvosmislene rodne perspektive, osmišljene na način koji olakšava razumijevanje potrebe za njima i njihovu djelotvornost.

1.3.

EGSO napominje da smatra ključnim da se hitno potakne ratifikacija Konvencije br. 190 Međunarodne organizacije rada o nasilju i uznemiravanju te Istanbulske konvencije u svim državama članicama koje to još nisu učinile, kao i u samom EU-u.

1.4.

EGSO smatra da bi u tu direktivu trebalo uključiti sve oblike nasilja nad ženama, kao što su institucionalno nasilje, seksualno i reproduktivno iskorištavanje, zlostavljanje na radnom mjestu, rodno uvjetovano nasilje u obitelji, nasilje dok je žrtva pod utjecajem opojnih sredstava, uznemiravanje na ulici, seksualno uznemiravanje na temelju spola i/ili roda te prisilna sterilizacija žena s invaliditetom.

1.5.

EGSO smatra da nasilje nad ženama treba uvrstiti među „europska kaznena djela” iz članka 83. stavka 1. UFEU-a.

1.6.

EGSO smatra da bi u okvir socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja trebalo uključiti posebne mjere kako bi se žrtvama nasilja nad ženama zajamčilo zadržavanje posla, a onim žrtvama koje traže posao zajamčilo uključivanje na tržište rada.

1.7.

U skladu sa stajalištem koje je usvojio Europski parlament i koje je usvojeno u Konvenciji o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), EGSO prihvaća da bi se umjesto pojma „seksualne radnice” trebao upotrebljavati pojam „žene u prostituciji”.

1.8.

Odbor smatra da među otegotne čimbenike treba uvrstiti aspekte kao što su postojanje prethodne prijetnje žrtvi ili njezinu emocionalnom ili obiteljskom okruženju i materijalna korist.

1.9.

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti i ženama i djevojčicama iz etničkih i/ili kulturnih manjina, na primjer iz romske manjine, migrantkinjama, posebno onima u nereguliranoj administrativnoj situaciji, te djevojčicama i ženama izbjeglicama koje bježe od rata.

1.10.

EGSO također poziva na to da se posebna pozornost posveti ženama s invaliditetom koje su više izložene rodno uvjetovanim napadima zbog svojeg invaliditeta.

1.11.

Kad je riječ o uznemiravanju na internetu, EGSO je mišljenja da bi se izostanak pristanka i javno izlaganje sami po sebi morali smatrati uznemiravanjem.

1.12.

Odbor smatra da bi se upućivanje žrtava službama za potporu trebalo provoditi ne samo pravodobno i koordinirano, već i prioritetno i hitno.

1.13.

EGSO poziva Europsku komisiju da zdravstvene usluge, uključujući usluge spolnog i reproduktivnog zdravlja, uključi u popis osnovnih usluga potpore žrtvama te da potakne sve države članice EU-a da hitno uklone sve prepreke pristupu hitnoj kontracepciji i uslugama dobrovoljnog prekida trudnoće nakon silovanja.

1.14.

Odbor smatra da je nužno da nalozi o zabrani pristupa i nalozi za zaštitu u svrhu zaštite fizičkog i psihičkog integriteta žrtava uključuju mjere kojima se počinitelju nasilja onemogućuje da uznemirava žrtvu ili da joj se fizički približi.

1.15.

EGSO smatra da svi mehanizmi i mjere za potporu žrtvama seksualnog nasilja trebaju izričito biti pristupačni i besplatni.

1.16.

Odbor skreće pozornost na činjenicu da su usluge savjetovanja i potpore u slučaju seksualnog uznemiravanja na radnom mjestu ograničene samo na vanjsko djelovanje i da se ni na koji način ne odražava važnost socijalnog dijaloga, kolektivnog pregovaranja te potrebnog sudjelovanja i pregovora sa socijalnim partnerima.

1.17.

S obzirom na ulogu koju obrazovanje ima u oblikovanju rodnih uloga i stereotipa, njegovu bi preventivnu ulogu, koja se posebno ostvaruje sveobuhvatnim spolnim odgojem, trebalo uključiti u sve faze obrazovanja, a u institucionalnu suradnju izričito uključiti obrazovnu zajednicu, organizacije civilnog društva (posebno feminističkih udruga), socijalne partnere i pogođene zajednice.

1.18.

Odbor smatra da bi najbolji interesi djeteta trebali imati prednost pred pravom posjeta ako postoje opravdane sumnje u mogućnost osiguravanja sigurnog kontakta u fizičkom i emocionalnom smislu.

1.19.

Odbor pozdravlja odluku da se sakaćenje ženskih spolnih organa uključi u Direktivu kao posebno kazneno djelo.

1.20.

EGSO smatra da bi se protiv širih povreda u području spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava žena također trebalo boriti kao protiv nasilja nad ženama, primjerice u slučaju ginekološkog i porodničarskog nasilja, prisilne trudnoće i uskraćivanja skrbi povezane s pobačajem. Sa zabrinutošću primjećuje i da u definiciju nasilja nad ženama nisu uključena postojeća ograničenja dobrovoljnog prekida trudnoće na slobodan i siguran način ni uznemiravanje s kojim se suočavaju žene koje se slobodno odluče za takvu mogućnost, do kojeg dolazi uglavnom u blizini klinika.

1.21.

Odbor sa zabrinutošću primjećuje da nije uključen razvoj punog života u uvjetima slobode i jednakosti za siročad i siročad žrtava nasilja nad ženama.

1.22.

EGSO je duboko zabrinut zbog toga što je cilj krajnje desnice bio suprotstaviti se prijedlozima za rodnu ravnopravnost, a posebno na sustavno poricanje strukturnog nasilja nad ženama, koje žene doživljavaju zbog same činjenice da su žene. To poricanje ne samo da potkopava suživot u jednakosti, već predstavlja i udar na vrijednosti i načela iz članka 2. UEU-a.

1.23.

Odbor preporučuje da se u Direktivu uključi i ekonomsko izvješće kako bi se osigurala učinkovita provedba usvojenih mjera s pomoću odgovarajućeg javnog financiranja.

2.   Opće napomene

2.1.

Nasilje nad ženama najozbiljniji je oblik diskriminacije žena. Ono predstavlja kontrolni mehanizam čiji je izvor nejednakost između žena i muškaraca, koja pak omogućuje i potiče njegovo postojanje.

2.2.

EGSO je duboko zabrinut zbog toga što je cilj krajnje desnice bio suprotstaviti se prijedlozima za rodnu ravnopravnost, a posebno na sustavno poricanje strukturnog nasilja nad ženama, koje žene doživljavaju zbog same činjenice da su žene. To poricanje ne samo da potkopava suživot u jednakosti, već predstavlja i udar na vrijednosti i načela iz članka 2. UEU-a.

2.3.

Jedan od glavnih ciljeva europske strategije za rodnu ravnopravnost 2020. 2025. jest iskorjenjivanje rodno uvjetovanog nasilja. Ciljevi među ostalim uključuju i borbu protiv rodnih stereotipa, uklanjanje razlike u plaći na radnom mjestu i u pogledu obveza skrbi, postizanje jednakog sudjelovanja u različitim gospodarskim sektorima i osiguravanje rodne ravnoteže u donošenju odluka i političkim aktivnostima.

2.4.

Nasilje nad ženama i djevojčicama jedan je od najustrajnijih oblika rodno uvjetovane diskriminacije i predstavlja kršenje ljudskih prava. U EU-u polovina žena (53 %) izbjegava određena mjesta ili situacije zbog straha od fizičkog ili seksualnog zlostavljanja (1), a trećina žena bila je žrtva fizičkog ili seksualnog nasilja (33 %).

2.5.

S obzirom na doseg i opseg višestrukih oblika nasilja s kojima se suočavaju žene nužno je da politike za borbu protiv njih ne budu neutralne politike, već da proizlaze iz jasne i nedvosmislene rodne perspektive, osmišljene na način kojim se olakšava razumijevanje njihove nužnosti i učinkovitosti.

2.6.

Žene su svakodnevno izložene riziku od nasilja na svojem radnom mjestu, posebno one koje rade u prometnom sektoru (63 % ih je prijavilo da je doživjelo barem jedan čin nasilja u posljednje vrijeme) (2) te u uslugama i prodaji (3).

2.7.

Nasilje u obitelji povećalo se i zbog mjera ograničenja kretanja uvedenih radi suzbijanja zdravstvene krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 (4).

2.8.

EGSO pozdravlja činjenicu da je cilj Prijedloga direktive sprečavanje i suzbijanje nasilja nad ženama i nasilja u obitelji kako bi se osigurala visoka razina sigurnosti i puno uživanje temeljnih prava, uključujući pravo na jednako postupanje prema muškarcima i ženama i nediskriminaciju. Iako razumijemo da je potreban kazneni pristup borbi protiv nasilja nad ženama, on nužno mora biti popraćen cjelovitim i sveobuhvatnim pristupom kako bi se spriječilo, suzbilo i iskorijenilo rodno uvjetovano nasilje.

3.   Posebne napomene

3.1.

EGSO pozdravlja zakonodavnu novost koju predstavlja Direktiva o suzbijanju nasilja nad ženama na temelju intersekcijskog pristupa. Međutim, upozorava na potrebu pokretanja protokola, kampanja informiranja i programa kvalifikacija za stručnjake kako bi se suzbili institucionalno nasilje i okrivljavanje žrtava zbog vanjskih čimbenika koji nisu povezani s nasilnim činom. Ti čimbenici uključuju izgled ili ponašanje žrtve, njezin status, podrijetlo ili bilo koju drugu karakteristiku ili situaciju.

3.2.

U tom pogledu, iako EGSO pozdravlja to što su uključivanjem definicija određenih oblika nasilja nad ženama u Direktivi pojašnjeni određeni koncepti i kazneni postupci, ključno je da prijedlog obuhvati sve oblike rodno uvjetovanog nasilja nad ženama i da uključi opću definiciju rodno uvjetovanog nasilja kao što je ona iz članaka 1. i 2. Deklaracije UN-a o uklanjanju nasilja nad ženama iz 1993. ili članka 3. Istanbulske konvencije.

3.3.

EGSO smatra da bi nasilje nad ženama trebalo uvrstiti među „europska kaznena djela” iz članka 83. stavka 1. UFEU-a.

3.4.

EGSO pozdravlja kriminalizaciju silovanja na temelju nedostatka pristanka, pri čemu za kazneni progon nije potrebna upotreba sile ili prijetnje. Ta pravna definicija uključuje to kazneno djelo u skladu s Istanbulskom konvencijom: taj se pojam mora primijeniti na nove oblike silovanja, takozvano „nasilje dok je žrtva pod utjecajem opojnih sredstava”.

3.5.

Odbor prepoznaje važnost uključivanja posebnih mjera za zaštitu žrtava rodno uvjetovanog nasilja koje se događa u obitelji i za njihov pristup pravosuđu. Međutim, poziva na uključivanje tog oblika nasilja među kaznena djela utvrđena u Direktivi, čime bi se uspostavio zajednički okvir za kazne, otegotne okolnosti, nadležnost i rokove zastare.

3.6.

Više od polovine europskih žena tvrdi da su u nekom trenutku bile žrtve spolnog uznemiravanja (55 %) (5). EGSO stoga smatra da Direktiva ne može zanemariti taj oblik nasilja nad ženama ni u predloženim definicijama ni u odredbama o kaznama, otegotnim okolnostima, nadležnosti i rokovima zastare (6).

3.7.

Trećina žena koje su pretrpjele seksualno uznemiravanje doživjele su ga na radnom mjestu (7). EGSO stoga smatra da je potrebno da se Direktivom obuhvati suzbijanje tog oblika nasilja, kao i da poslodavci primijene i ažuriraju posebne mjere za borbu protiv spolnog i rodno uvjetovanog uznemiravanja na radnom mjestu, uključujući kibernasilje ili kiberzlostavljanje (8). Zbog toga EGSO traži da se uvede kazneno djelo uznemiravanja na radnom mjestu.

3.8.

Neizravno nasilje, kojem su žene izložene putem nasilja nad osobama u njihovu emocionalnom ili obiteljskom okruženju i čiji je cilj emocionalni napad, osobito se očituje u nasilju nad njihovom djecom. EGSO smatra da bi najbolji interesi djeteta morali imati prednost pred pravom posjeta ako postoje opravdane sumnje u mogućnosti osiguravanja sigurnog kontakta s djetetom u fizičkom i emocionalnom smislu.

3.9.

S obzirom na to da je financijska neovisnost ključan element osnaživanja i oporavka žrtava nasilja u obitelji, EGSO je zabrinut zbog toga što u okvir socijalnog dijaloga i kolektivnog pregovaranja nisu uključene konkretne mjere koje bi tim žrtvama zajamčile zadržavanje posla, a onim žrtvama koje traže posao uključivanje na tržište rada.

3.10.

Svjestan rezultata izvješća Europskog parlamenta o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na rodnu ravnopravnost (9), u skladu s člankom 6. Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW) i Općom preporukom br. 38 Odbora UN-a za ukidanje diskriminacije žena od 6. studenog 2020. o trgovanju ženama i djevojčicama u kontekstu globalnih migracija, EGSO smatra da je primjereno upotrebljavati naziv „žene u prostituciji”, a ne „seksualne radnice”.

3.11.

U Direktivi 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10) privola žrtve smatra se nevaljanom ako je korištena prijetnja, sila, prisila, zloupotreba ovlasti ili položaja bespomoćnosti, davanje ili primanje plaćanja ili koristi da bi se dobila privola osobe. EGSO smatra da bi svodništvo ili ostvarivanje koristi od seksualnog iskorištavanja drugih osoba trebalo uključiti u sankcije predviđene u poglavlju 2. Direktive koje se odnosi na „kaznena djela seksualnog iskorištavanja”.

3.12.

EGSO dijeli zabrinutost Ureda posebnog izvjestitelja Vijeća UN-a za ljudska prava (11) u pogledu povećanja broja slučajeva takozvanog zamjenskog majčinstva. Slaže se sa stajalištem Europskog parlamenta (12) koji ga smatra oblikom reproduktivnog iskorištavanja kojim se krši dostojanstvo žena. Stoga smatra da bi se takva praksa, ako je riječ o pravnom poslu koji uključuje dobit ili korist bilo koje strane, uključujući oglašavanje, trebala smatrati oblikom nasilja nad ženama i trebala promatrati na jednakoj razini kao i seksualno iskorištavanje (i uključiti u poglavlje 2. i članak 1.).

3.13.

Nasilje nad ženama najrašireniji je oblik kršenja ljudskih prava u EU-u, a posebno je prisutno među ženama i djevojčicama u ranjivom položaju, pri čemu se posebna pozornost posvećuje ženama i djevojčicama iz etničkih ili kulturnih manjina kao što su Romi.

3.14.

EGSO podržava sve odgovarajuće zakonodavne mjere usmjerene na zaštitu žena s invaliditetom od svih oblika iskorištavanja, nasilja i zlostavljanja, uključujući spolne aspekte. Također podržava odgovarajuće preventivne mjere, posebno odgovarajuće oblike pomoći i potpore kojima se uzimaju u obzir rodna pitanja žena s invaliditetom. U tu svrhu EGSO podržava učinkovit nadzor neovisnih tijela nad svim objektima i programima namijenjenima za skrb o ženama s invaliditetom.

3.15.

EGSO podržava i sve odgovarajuće mjere za promicanje tjelesnog, kognitivnog i psihološkog oporavka, rehabilitacije i socijalne reintegracije žena s invaliditetom koje su žrtve bilo kojeg oblika nasilja ili zlostavljanja, među ostalim pružanjem usluga zaštite, te poziva da se posebna pozornost posveti i ženama s invaliditetom koje su izloženije napadima na temelju roda i invaliditeta (prisilna sterilizacija, pravna nesposobnost u korist članova obitelji).

3.16.

Migrantkinjama, posebno kad se nalaze u nereguliranoj administrativnoj situaciji, mora se pružiti zaštita neodgodivim odobravanjem autonomne i privremene boravišne dozvole pri podnošenju prijave (13). Nadalje, ako se tijekom postupka otkrije takav nedostatak pravne dokumentacije, ne bi trebalo o tome obavještavati nadležna imigracijska tijela.

3.17.

EGSO iznimno cijeni uključivanje uznemiravanja na internetu i dijeljenje intimnog ili manipuliranog materijala bez pristanka kao oblika nasilja nad ženama i djevojčicama. Međutim, zabrinut je zbog zahtjeva da materijal bude dostupan „više krajnjih korisnika” kako bi se djelo smatralo kaznenim djelom. Riječ je o nepreciznom i neodređenom zahtjevu koji se temelji na osobnom vrednovanju i koji se ne odnosi na stvarnu štetu ugledu, koja je ponekad veća ako se dijeli samo s osobama iz najužeg društvenog, obiteljskog ili radnog okruženja. Odbor smatra da se izostanak pristanka i javna izloženost sami po sebi moraju smatrati uznemiravanjem na internetu, bez razmatranja o tome je li sadržaj podijeljen s mnoštvom korisnika ili se dijeli s manjim ili dovoljnim brojem korisnika (članak 7. točke (a) i (b), članak 8. točka (c) i članak 9. točka (a)).

3.18.

Zbog raširene upotrebe interneta i društvenih medija dijeljenje materijala sa seksualnim sadržajem bez pristanka postaje sve češća praksa, koja ima veći učinak i stoga je štetnija za žrtve. Odbor izražava zabrinutost zbog proširenja te prakse i smatra da bi za nju predviđene kazne i rokovi zastare kaznenog djela (članak 7.) trebali biti jednaki onima predviđenima člancima 12. i 15. za uhođenje na internetu (članak 8.).

3.19.

EGSO pozdravlja zahtjev za posebnim osposobljavanjem tijela nadležnih za zaprimanje i rješavanje pritužbi koje se odnose na kaznena djela predviđena Direktivom. Međutim, smatra da bi trebale postojati i posebne mjere za praćenje i ocjenjivanje učinkovitosti sustava, kao i odredba o posebnim sankcijama u slučaju da nadležna tijela ne poštuju načelo dužne pažnje (članak 37. stavak 6.).

3.20.

Odbor pozdravlja činjenicu da se zahtijeva dostatno iskustvo od osoba, jedinica i službi koje istražuju i kazneno gone nasilje nad ženama i djevojčicama, uključujući pravne službenike, tijela vlasti i sudsko osoblje, suce, tužitelje, odvjetnike, asistente za potporu žrtvama i službe za popravljanje štete, stručnjake za skrb, socijalne i obrazovne službe te drugo relevantno osoblje koje bi moglo doći u kontakt s ranjivim skupinama ili žrtvama. EGSO upozorava da se dostatnost ili nedostatnost iskustva može subjektivno percipirati. S obzirom na to da je jedan od glavnih nedostataka u intervenciji u tom području upravo nedovoljna osposobljenost i informiranost uključenih službenika, preporučuje da se utvrdi zahtjev za posebno osposobljavanje, ne samo za stručnjake koji prosljeđuju prijave ili su u kontaktu sa žrtvama, nego i za one koji su uključeni u postupak istrage ili kaznenog progona predviđen u poglavlju 3. (članak 17. stavak 1.).

3.21.

Brzina pažnje koja se posvećuje žrtvama ima središnju ulogu za njihovu odgovarajuću odštetu, rehabilitaciju i oporavak. EGSO stoga smatra da se upućivanje žrtava službama za potporu ne bi trebalo provoditi samo pravodobno i koordinirano, već i prioritetno i hitno (članak 20. stavak 2.).

3.22.

EGSO pozdravlja predložene mjere kojima bi se žrtvama osigurao pristup sveobuhvatnim, prilagođenim, općim i specijaliziranim službama za potporu koje odgovaraju njihovim specifičnim potrebama. Ipak, izražava žaljenje zbog toga što se popis specijaliziranih vrsta potpore koju države članice moraju pružiti žrtvama (članak 27. stavak 1.) odnosi samo na potporu u pravnoj fazi ili u istražnom i sudskom postupku, a ne spominje se pristup zdravstvenim uslugama, uključujući usluge u području spolnog i reproduktivnog zdravlja, koje su ključne za žrtve. Nadalje, EGSO s velikom zabrinutošću primjećuje da usluge spolnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući hitnu kontracepciju i pobačaj, nisu izričito navedene ne samo kao ključne nego i hitne usluge za potporu kojima žrtve seksualnog nasilja moraju imati pristup (članak 28.). Prema UN-u i Europskom sudu za ljudska prava prisiljavanje na trudnoću koja je rezultat silovanja može predstavljati ozbiljan oblik okrutnog, nečovječnog i ponižavajućeg nasilja. EGSO poziva Europsku komisiju da zdravstvene usluge, uključujući usluge spolnog i reproduktivnog zdravlja, uključi u popis osnovnih usluga potpore žrtvama te da potakne sve države članice EU-a da hitno uklone sve prepreke pristupu hitnoj kontracepciji i uslugama dobrovoljnog prekida trudnoće nakon silovanja.

3.23.

Raseljene žene i žene koje bježe od rata izložene su povećanom riziku od rodno uvjetovanog nasilja. Seksualno nasilje često se koristi kao ratno oružje, a žene i djevojčice izložene su povećanom riziku da budu žrtve trgovine ljudima i seksualnog iskorištavanja. EGSO naglašava da su potpora, zaštita i pristup osnovnim zdravstvenim uslugama, kao što su skrb u slučaju psiholoških trauma te usluge u pogledu spolnog i reproduktivnog zdravlja, uključujući hitnu kontracepciju i pobačaj, iznimno važni i da bi ih trebalo odobriti u svim europskim zemljama.

3.24.

Odbor smatra da je nužno da nalozi o zabrani pristupa i nalozi za zaštitu u svrhu zaštite fizičkog i psihičkog integriteta žrtava uključuju mjere kojima se počinitelju nasilja onemogućuje da uznemirava žrtvu ili da joj se fizički približi. To se ne odnosi samo na ograničavanje ili zabranu pristupa mjestu stanovanja ili radnom mjestu (članak 21. stavak 1.) nego i na javni prostor općenito, uključujući slučajeve u kojima se pristupanje počinitelja žrtvi može smatrati opasnim ponašanjem počinitelja ili osumnjičenika (članak 21. stavak 2.).

3.25.

EGSO pozdravlja činjenicu da su telefonske linije za pomoć žrtvama i specijalizirana potpora koja se žrtvama nudi u centrima za upućivanje žrtava u kriznim situacijama povezanima sa seksualnim nasiljem dostupni svaki dan u tjednu i besplatno. Međutim, smatra da bi svi mehanizmi i mjere za potporu žrtvama seksualnog nasilja trebali biti izričito lako dostupni i besplatni, kao i informacije o preventivnim mjerama i pravima žrtava te postupcima pravne zaštite i naknade štete.

3.26.

Odbor pozdravlja uključivanje specijalističke potpore u slučajevima spolnog uznemiravanja na radnom mjestu i uvođenje preventivnih nacionalnih politika. Međutim, skreće pozornost na ograničenje isključivo vanjskih usluga savjetovanja i skrbi (članak 30.) i činjenicu da se ne spominje važnost socijalnog dijaloga, kolektivnog pregovaranja i potrebnog sudjelovanja i pregovora sa socijalnim partnerima, posebno sa sindikatima kao legitimnim predstavnicima interesa i prava radnika. Također sa zabrinutošću i iznenađenjem primjećuje da se kod ove vrste nasilja nad ženama razmatra „mirenje”.

3.27.

U tom pogledu EGSO smatra da je nužno i hitno da se ratifikacija Konvencije protiv nasilja i uznemiravanja br. 190 Međunarodne organizacije rada i Istanbulske konvencije promiče u svim državama članicama koje je još nisu ratificirale, kao i u samom EU-u.

3.28.

Odbor pozdravlja uključivanje preventivnih mjera protiv rodno uvjetovanog nasilja u obrazovanje, uključujući jačanje sveobuhvatnog spolnog odgoja. Međutim, s obzirom na ulogu koju obrazovanje ima u oblikovanju rodnih uloga i stereotipa, ta bi odredba trebala obuhvatiti sve stupnjeve obrazovanja te bi se u institucionalnu suradnju trebalo izričito uključiti sudjelovanje obrazovne zajednice, organizacija civilnog društva (posebno feminističkih udruga), socijalnih partnera i pogođenih zajednica (članak 36. stavak 2.).

3.29.

EGSO snažno pozdravlja suradnju i koordinaciju među državama članicama u prikupljanju podataka i istraživanju uzroka, raširenosti i učinaka nasilja nad ženama. Međutim, pita se koliko se snažna predanost može potaknuti izrazom „podržavati” (članak 44. stavak 7.) kojim se države članice jednostavno pozivaju na djelovanje. Odbor smatra da bi bilo mnogo učinkovitije i ambicioznije usvojiti obvezu kojom bi se propisala obveza usvajanja konkretnih i smislenih mjera kojima se uspostavlja određeni vremenski okvir (članak 44. stavak 7.).

3.30.

Zbog migracijskih dijaspora čija su područja prihvata na teritorijima različitih država članica EU-a potrebno je uzeti u obzir oblike nasilja nad ženama i djevojčicama koji su dio kulturnih „običaja” zajednice njihova porijekla. Odbor pozdravlja odluku da se sakaćenje ženskih spolnih organa uključi u Direktivu kao posebno kazneno djelo. Napominje međutim da je potrebno iznimno oprezno osigurati da se kampanjama informiranja i/ili prevencije spriječi stigmatizacija žena koje pripadaju tim zajednicama te da se kulturna osjetljivost predviđena člankom 37. stavkom 2. u kontekstu utvrđivanja posljedica primjenjuje i u preventivnim kampanjama. U tom pogledu Odbor smatra da suradnja s referentnim zajednicama i njihovo sudjelovanje u cilju sprečavanja i ublažavanja kulturnog značaja te prakse predstavlja ključan aspekt (članak 36. stavak 6.) (14).

3.31.

EGSO pozdravlja priznavanje prisilnog pobačaja i prisilne sterilizacije kao posebnih oblika nasilja. Međutim, protiv širih povreda spolnog i reproduktivnog zdravlja i prava, kao što su ginekološko i porodničarsko nasilje, prisilna trudnoća i uskraćivanje skrbi povezane s pobačajem, također bi se trebalo boriti kao protiv nasilja nad ženama. EGSO izražava zabrinutost zbog toga što u definiciju nasilja nad ženama nisu uključena postojeća ograničenja dobrovoljnog prekida trudnoće na slobodan i siguran način ni uznemiravanje žena koje se slobodno odluče za takvu mogućnost, do kojeg dolazi uglavnom u blizini klinika.

3.32.

Odbor sa zabrinutošću primjećuje da nije uključen razvoj punog života u uvjetima slobode i jednakosti za siročad i siročad žrtava nasilja nad ženama. Kako bi mogli živjeti takav život, moraju moći prevladati posebno osjetljivu situaciju u kojoj se nalaze zbog nasilja koje su pretrpjeli, čak i pogoršati ako je njihova majka ubijena, te dobiti neki oblik naknade. U potonjem slučaju ključno je toj djeci olakšati pristup građanskoj naknadi na koju imaju pravo za kaznena djela počinjena protiv njih. Također je ključno ubrzati postupak nasljeđivanja nakon kaznenog djela kako bi im se omogućio pristup njihovoj imovini i pravima nasljeđivanja bez odgode (15).

3.33.

Odbor izražava žaljenje zbog toga što nije predstavljeno ekonomsko izvješće koje bi popratilo ovu Direktivu te da zbog toga nije zajamčeno javno financiranje Direktive te usluga i mjera koje se u njoj predlažu.

---

(1)  FRA (2014.), Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem Europske unije.

(2)  ETF (2019.), Time’s Up for Violence Against Women! (Kraj nasilju nad ženama!).

(3)  Eurofound (2017.), Šesto europsko istraživanje o radnim uvjetima.

(4)  Europska unija (2021.), Izvješće o rodnoj ravnopravnosti u EU-u za 2021.

(5)  Studija na uzorku od 42 000 žena. Izvor: Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem Europske unije, Agencija Europske unije za temeljna prava, 2014.

(6)  Preuzimanje obveza usvojenih u okviru Dana Me Too Europskog parlamenta, održanih u veljači 2019., na kojima su kandidati na svibanjskim izborima pozvani da se snažno zauzmu za borbu protiv seksualnog uznemiravanja.

(7)  Studija na uzorku od 42 000 žena. Izvor: Nasilje nad ženama: istraživanje provedeno diljem Europske unije, Agencija Europske unije za temeljna prava, 2014.

(8)  U tom se smislu kao dobra praksa u Španjolskoj navodi članak 48. Organskog zakona 3/2007 od 22. ožujka o stvarnoj ravnopravnosti žena i muškaraca.

(9)  Izvješće Europskog parlamenta o seksualnom iskorištavanju i prostituciji te njezinu utjecaju na rodnu ravnopravnost (2013/2103(INI)). Odbor za prava žena i rodnu ravnopravnost. Izvjestiteljica: Mary Honeyball. A7-0071/2014., 3.2.2014. Vidjeti i Rezoluciju Europskog parlamenta od 10. veljače 2021. o provedbi Direktive 2011/36/EU o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava (2020/2029(INI)).

(10)  Direktiva 2011/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 5. travnja 2011. o sprečavanju i suzbijanju trgovanja ljudima i zaštiti njegovih žrtava te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2002/629/PUP (SL L 101, 15.4.2011., str. 1.).

(11)  Ujedinjeni narodi, Vijeće za ljudska prava, Report of the Special Rapporteur on the Sale and Sexual Exploitation of Children, including Child Prostitution, Child Pornography and Other Child Sexual Abuse Material (Izvješće posebne izvjestiteljice za prodaju i seksualno iskorištavanje djece, uključujući dječju prostituciju, dječju pornografiju i druge materijale koji prikazuju seksualno zlostavljanje djece), A/HRC/37/60. Vijeće za ljudska prava, 37. sjednica, od 26. veljače do 23. ožujka 2018.

(12)  Kako se navodi u Rezoluciji Parlamenta od 17. prosinca 2015. o godišnjem izvješću o ljudskim pravima i demokraciji u svijetu i politici Europske unije u tom području, 2015/2229(INI), u kojoj se osuđuje zamjensko majčinstvo ili surogatstvo kao praksa kojom se „potkopava ljudsko dostojanstvo žene jer se njezino tijelo i njegove reproduktivne funkcije koriste kao roba”, poziva na hitnu reviziju njezine zakonitosti s obzirom na različite instrumente ljudskih prava te poziva na zabranu te prakse „koja uključuje reprodukcijsko iskorištavanje i korištenje ljudskog tijela za financijske i druge dobitke, osobito kod ranjivih žena iz zemalja u razvoju”.

(13)  U tom području dobru praksu predstavlja španjolsko imigracijsko pravo (članak 31.a Organskog zakona 4/2000).

(14)  Višesektorski akademski program za sprečavanje i borbu protiv genitalnog sakaćenja žena (FGM/C), Europska komisija 2016.-2018.

(15)  U tom se smislu kao dobra praksa u Španjolskoj smatra Organski zakon 2/2022 od 21. ožujka o poboljšanju zaštite siročadi koja su žrtve rodno uvjetovanog nasilja.