52021IP0108

EUR-Lex

Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

EUROPA
EUR-Lex home
EUR-Lex - 52021IP0108 - EN

Help

Search tips

Need more search options? Use the Advanced search

Document 52021IP0108

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. ožujka 2021. o novoj strategiji EU-a i Afrike: partnerstvo za održiv i uključiv razvoj (2020/2041(INI))

SL C 494, 8.12.2021, p. 80–105 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

HTML

PDF

Official Journal

8.12.2021

Službeni list Europske unije

C 494/80

P9_TA(2021)0108

Nova strategija EU-a i Afrike

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. ožujka 2021. o novoj strategiji EU-a i Afrike: partnerstvo za održiv i uključiv razvoj (2020/2041(INI))

(2021/C 494/08)

Europski parlament,

—	uzimajući u obzir članak 21. Ugovora o Europskoj uniji i članak 208. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—	uzimajući u obzir sastanak na vrhu Ujedinjenih naroda o održivom razvoju održan 25., 26. i 27. rujna 2015. i zaključni dokument koji je Opća skupština UN-a donijela 25. rujna 2015. naslovljen „Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030.” te 17 ciljeva održivog razvoja,

—	uzimajući u obzir Akcijski plan iz Addis Abebe iz 2015. o financiranju razvoja,

—	uzimajući u obzir novi Europski konsenzus o razvoju, pod naslovom „Naš svijet, naše dostojanstvo, naša budućnost”, potpisan 7. lipnja 2017.,

—	uzimajući u obzir Pariški sporazum o klimatskim promjenama iz 2015. („Pariški sporazum”),

—	uzimajući u obzir Program za razdoblje do 2063. koji je Afrička unija usvojila 31. siječnja 2015. na 24. redovnoj sjednici Skupštine čelnika država i vlada Afričke unije održanoj u Addis Abebi,

—	uzimajući u obzir Zajedničku strategiju Afrike i EU-a usvojenu u Lisabonu 9. prosinca 2007.,

—	uzimajući u obzir zaključnu Izjavu iz Abidjana sa sastanka na vrhu mladih Afrike i Europe, usvojenu 11. listopada 2017.,

—	uzimajući u obzir zaključke s petog sastanka na vrhu Afričke unije i Europske unije, održanog 29. i 30. studenoga 2017. u Abidjanu,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 12. rujna 2018. naslovljenu „Novi savez Afrike i Europe za održiva ulaganja i radna mjesta: prijenos partnerstva za ulaganja i poslove na sljedeću razinu” (COM(2018)0643),

—	uzimajući u obzir zaključke četiriju radnih skupina osnovanih u okviru novog Saveza, za digitalno gospodarstvo, energetiku, promet i poljoprivredu,

—	uzimajući u obzir zajedničko priopćenje s desetog sastanka kolegija povjerenika Europske komisije i Komisije Afričke unije od 27. veljače 2020.,

—	uzimajući u obzir zajedničku komunikaciju Komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku od 9. ožujka 2020. naslovljenu „Put prema sveobuhvatnoj strategiji s Afrikom” (JOIN(2020)0004) i zaključke Vijeća o toj temi od 30. lipnja 2020.,

—	uzimajući u obzir Afričku povelju o ljudskim pravima i pravima narodâ i Protokol iz Maputa,

—	uzimajući u obzir Povelju Europske unije o temeljnim pravima,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta od 20. studenoga 1989.,

—	uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za ljudska prava i demokraciju 2020. – 2024.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima osoba s invaliditetom od 13. prosinca 2006.,

—	uzimajući u obzir Europsku strategiju za osobe s invaliditetom za razdoblje 2010. – 2020. i ojačani europski plan za prava osoba s invaliditetom za razdoblje 2020. – 2030.,

—	uzimajući u obzir Strategiju Afričke unije za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena za razdoblje 2018. – 2028., usvojenu u srpnju 2016.,

—	uzimajući u obzir Akcijski plan EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP II – „Rodna ravnopravnost i jačanje položaja žena: vanjskim odnosima EU-a u razdoblju 2016. – 2020. do preobrazbe života djevojčica i žena”),

—	uzimajući u obzir sporazum o uspostavi kontinentalnog područja slobodne trgovine u Africi,

—	uzimajući u obzir izvješće Organizacije za hranu i poljoprivredu UN-a iz 2019. naslovljeno „Stanje biološke raznolikosti u svijetu u pogledu hrane i poljoprivrede” i njezino izvješće iz 2016. naslovljeno „Stanje šuma u svijetu”,

—	uzimajući u obzir izvješće o globalnoj procjeni biološke raznolikosti i usluga ekosustava Međuvladine znanstveno-političke platforme za biološku raznolikost i usluge ekosustava (IPBES) iz svibnja 2019.,

—	uzimajući u obzir Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015. – 2030. koji je UN usvojio 18. ožujka 2015.,

—	uzimajući u obzir posebna izvješća Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) o globalnom zatopljenju od 1,5 oC, o klimatskim promjenama i zemljištu te o oceanu i kriosferi u klimi koja se mijenja,

—	uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 11. prosinca 2019. naslovljenu „Europski zeleni plan” (COM(2019)0640),

—	uzimajući u obzir Strategiju EU-a o bioraznolikosti do 2030., objavljenu 20. svibnja 2020.,

—	uzimajući u obzir Deklaraciju UN-a o pravima seljaka i ostalih osoba koje rade u ruralnim područjima,

—	uzimajući u obzir odluku Opće skupštine UN-a o proglašenju razdoblja od 2019. do 2028. desetljećem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava,

—	uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 2. svibnja 2017. naslovljen „Digital4Development: uključivanje digitalnih tehnologija i usluga u razvojnu politiku EU-a” (SWD(2017)0157),

—	uzimajući u obzir Globalni kompakt Ujedinjenih naroda o izbjeglicama, usvojen 17. prosinca 2018.,

—	uzimajući u obzir Globalni kompakt Ujedinjenih naroda o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama, usvojen 19. prosinca 2018.,

—	uzimajući u obzir Konvenciju Afričke unije za zaštitu i pomoć interno raseljenim osobama u Africi (Konvenciju iz Kampale),

—	uzimajući u obzir Međunarodno desetljeće osoba afričkog podrijetla (2015. – 2024.) koje je proglasio UN, a posebno njegov stup naslovljen „Priznanje”,

—	uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 15. svibnja 2013. naslovljenu „Osnaživanje lokalnih vlasti u partnerskim državama radi unaprijeđenog upravljanja i učinkovitijih rezultata razvoja” (COM(2013)0280),

—	uzimajući u obzir godišnje izvješće Vijeća Europske unije za 2019. upućeno Europskom vijeću o ciljevima razvojne pomoći EU-a,

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 16. studenoga 2017. naslovljenu „Strategija EU-a i Afrike: poticanje razvoja” (1),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 6. listopada 2015. o ulozi lokalnih vlasti zemalja u razvoju u razvojnoj suradnji (2),

—	uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 13. studenoga 2018. naslovljenu „Digitalizacija za razvoj: smanjenje siromaštva uz pomoć tehnologije” (3),

—	uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 19. lipnja 2020. o prosvjedima protiv rasizma nakon smrti Georgea Floyda (4),

—	uzimajući u obzir svoju Zakonodavnu rezoluciju od 27. ožujka 2019. o prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI) (5),

—	uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije o odnosima EU-a i afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP), posebno rezolucije od 4. listopada 2016. (6), 14. lipnja 2018. (7) i 28. studenoga 2019. (8),

—	uzimajući u obzir članak 54. Poslovnika,

—	uzimajući u obzir mišljenja Odbora za vanjske poslove, Odbora za međunarodnu trgovinu, Odbora za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove, Odbora za poljoprivredu i ruralni razvoj i Odbora za kulturu i obrazovanje,

—	uzimajući u obzir izvješće Odbora za razvoj (A9-0017/2021),

budući da bi predstojeći sastanak na vrhu EU-a i Afričke unije trebao dati novi poticaj njihovom partnerstvu i dovesti do zajedničke strategije popraćene konkretnim djelovanjem u vezi s našim zajedničkim izazovima i prilikama u skladu s međunarodnim obvezama preuzetim u okviru Programa do 2030. i Pariškog sporazuma;

budući da je ključno da države više ulažu u sustavno prikupljanje točnih i usporedivih raščlanjenih podataka kako bi se utvrdilo gdje postoje međupovezanosti i koje su to međupovezanosti, kako bi se odredilo kako pristupiti njihovu rješavanju te kako bi se analiziralo utječu li rezultati mjera poduzetih u okviru ove strategije pozitivno na sve, uključujući one najzapostavljenije; budući da bi u skladu s ciljem održivog razvoja 17.18. podaci trebali biti raščlanjeni prema prihodu, rodu, dobi, rasi, etničkoj pripadnosti, migracijskom statusu, invaliditetu i geografskoj lokaciji;

C.	budući da interesi i prioriteti Afrike, izraženi posebno u kontekstu Programa za razdoblje do 2063., moraju imati središnju ulogu u preoblikovanju našeg odnosa;

D.	budući da Afrika ima najmlađe stanovništvo na svijetu i da se na tom kontinentu nalaze neke od najnestabilnijih zemalja na svijetu; budući da svakoga mjeseca oko milijun Afrikanaca ulazi na tržište rada;

budući da će dodana vrijednost koju EU donosi u partnerstvo s Afrikom ovisiti o sposobnosti EU-a da spoji međukontinentalni dijalog s kontekstualnim pristupom kojim se u obzir uzimaju razne lokalne i regionalne specifičnosti, senzibiliteti partnerskih zemalja i postojećih društvenih struktura te želja za izgradnjom dugoročne vizije, utemeljene na zajedničkim vrijednostima, obostranim interesima i novoj predanosti multilateralizmu, zajedno s Afrikom;

F.	budući da je pristup dostojanstvenim uvjetima za rad i život na lokalnoj razini neophodan za ublažavanje trenda migracija;

G.	budući da je 49 % ukupnog uvoza EU-a iz Afrike 2018. otpadalo na sirovine; budući da je ekstraktivni sektor najvažniji pokretač izravnih stranih ulaganja u Afriku;

budući da su sigurnost, vladavina prava i dobro upravljanje preduvjeti za gospodarski rast i ulaganja; budući da gospodarski rast i ulaganja moraju biti održivi i popraćeni mjerama za borbu protiv nejednakosti putem politika preraspodjele, jačanja ljudskog kapitala, vlasničkog kapitala, političkog sudjelovanja, sustava socijalne sigurnosti i mjera za provedbu ciljeva održivog razvoja;

I.	budući da su mir i sigurnost osnovni preduvjeti za postizanje dugoročnog održivog rasta i za poticanje stabilizacije i snažnih institucija na lokalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini te budući da su mir i sigurnost potrebni za unapređenje životnih uvjeta i ostvarenje ciljeva održivog razvoja;

J.	budući da je izgradnja države prioritet u politički nestabilnim i administrativno slabim afričkim državama, što podrazumijeva jačanje njihovih fiskalnih kapaciteta;

budući da 94 milijuna djece mlađe od pet godina u supsaharskoj Africi, 51 milijuna njih u istočnoj i južnoj Africi te 43 milijuna njih u zapadnoj i središnjoj Africi nije upisano u matične knjige; budući da je pravo osobe na priznanje pred zakonom ključan korak u osiguravanju doživotne zaštite i preduvjet za ostvarivanje svih ostalih prava; budući da se rodnim listom dokazuje pravni identitet osobe, čime se sprečava rizik da ta osoba bude bez državljanstva i omogućuje joj se da zatraži zaštitu od nasilja i izrabljivanja;

budući da rodna ravnopravnost mora biti prioritet u budućem partnerstvu EU-a i Afrike te se stoga mora uključiti u cijelu strategiju EU-a i Afrike; budući da se žene i mladi često susreću s preprekama koje im onemogućuju da ostvare svoj puni potencijal, što se održava u sve većem teretu spolnog i rodno uvjetovanog nasilja, infekcija HIV-om, neželjenih trudnoća, napuštanja školovanja te ograničenog pristupa financijama i poduzetništvu;

budući da u Africi 390 milijuna ljudi trenutačno živi ispod granice siromaštva u kontekstu nedostatka uključivosti kojim se potiču jednakosti; budući da se uslijed pandemije bolesti COVID-19 pogoršala osjetljivost Afrike u pogledu slabe gospodarske diversifikacije, niskih razina mobilizacije domaćih resursa, nezakonitih financijskih tokova, visoke razine ovisnosti o izvozu sirovina te nestabilnih cijena proizvoda; budući da će se nejednakost i siromaštvo vjerojatno povećati uslijed nove gospodarske krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19, čije neizravne posljedice već uzrokuju velike štete, posebno u pogledu nesigurnosti opskrbe hranom, gubitka prihoda, gubitka doznaka i sredstava za život te prijeteće dužničke krize;

budući da su uslijed pandemije bolesti COVID-19 do izražaja došli nedostaci u zdravstvenom i prehrambenom sustavu, kao i hitna potreba za izgradnjom univerzalnog i otpornog zdravstvenog i prehrambenog sustava utemeljenog na ljudskim pravima i usmjerenog na ljude; budući da bi uslijed klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti u desetljećima koja su pred nama takvih kriza moglo biti sve više; budući da zbog pandemije postoji opasnost od zaustavljanja ili čak od poništavanja napretka ostvarenog u borbi protiv tri postojeće velike epidemije, a radi se o epidemijama AIDS-a, tuberkuloze i malarije, koje zahtijevaju usvajanje inovativnih integriranih pristupa, uz uključivanje zahvaćenih zajednica i osnaživanje civilnog društva, kako bi se doprlo do osoba koje trebaju usluge kojima se spašavaju životi;

O.	budući da bi kontakte između dva kontinenta trebalo poticati na svim razinama i među svim sektorima društva;

P.	budući da je Vijeće Afričke unije za mir i sigurnost izdvojilo klimatske promjene kao veliku sigurnosnu prijetnju u 2019.;

budući da negativni utjecaji klimatskih promjena i različiti izvori onečišćenja atmosfere, tla i vode posebno utječu na afrički kontinent; budući da su Africi potrebna ulaganja u prilagodbu klimatskoj krizi, a naglasak zajedničke komunikacije od 9. ožujka 2020. je na ublažavanju klimatskih promjena; budući da bi uspješan Savez Afrike i Europe za klimu mogao postati nova pokretačka snaga globalne klimatske diplomacije;

R.	budući da je Opća skupština UN-a 20. prosinca 2017. donijela rezoluciju kojom je razdoblje od 2019. do 2028. proglasila desetljećem obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava;

budući da supsaharska Afrika ima najniže stope pristupa energiji na svijetu; budući da svega oko polovice njezinih stanovnika ima pristup električnoj energiji, a svega trećina ima pristup čistim uvjetima za kuhanje; budući da oko 600 milijuna ljudi nema pristup električnoj energiji, a 890 milijuna ljudi se za kuhanje služi tradicionalnim energentima;

budući da je za ostvarivanje decentraliziranih obnovljivih opcija ključno i privatno financiranje; budući da privatna ulaganja, decentralizirani obnovljivi izvori energije i prilagođeni poslovni modeli potrošačkog financiranja (npr. plaćanje po upotrebi i mobilni novac) mogu omogućiti pristup energiji velikim dijelovima Afrike, a posebno supsaharskoj Africi, gdje su stope pristupa energiji najniže na svijetu;

budući da se zaštitom, očuvanjem i uvažavanjem kulturne baštine te kulturnog i kreativnog sektora može potaknuti otvaranje radnih mjesta, osnažiti mlade i žene i doprinijeti otpornom i tolerantnom društvu u kojem se poštuju kulturne razlike i u kojem se smanjuju nejednakosti izgradnjom veza među različitim zajednicama;

Put prema preoblikovanoj strategiji s Afrikom

pozdravlja zajedničku komunikaciju od 9. ožujka 2020. te je poima kao korak prema istinski geopolitičkom partnerstvu; ističe da su Europa i Afrika u neposrednoj zemljopisnoj blizini te da imaju snažne, povijesne, kulturne i društveno-gospodarske spone koje postaju sve tješnje zbog povećanja broja zajedničkih izazova i strateških interesa; naglašava da EU i njegove države članice predstavljaju najvećeg partnera Afrike u svakom pogledu u području trgovine, ulaganja, službene razvojne pomoći, humanitarne pomoći i sigurnosti;

podsjeća da u Africi živi više od milijarde ljudi te se očekuje da će u Africi doći do više od polovine rasta svjetskog stanovništva do 2050., a šest od deset najbrže rastućih svjetskih gospodarstava nalazi se u Africi; naglašava da su odnosi EU-a s Afrikom od iznimne važnosti za budućnost obaju kontinenata i da je blagostanje dvaju kontinenata usko povezano; ističe da u središtu odnosa EU-a i Afrike moraju ostati ljudski razvoj, ostvarenje ciljeva održivog razvoja i iskorjenjivanje siromaštva;

ponovno poziva na istinsko partnerstvo na razini kontinenta između Europske unije i Afričke unije; naglašava da bi se na nadolazećem sastanku na vrhu Europske unije i Afričke unije, koji je zakazan za 2021., trebali postaviti temelji za strateško partnerstvo orijentirano na rezultate kojim svi dobivaju, u kojem se odražavaju interesi obaju strana i kojim se jačaju veze između dvaju kontinenata;

poziva na izgradnju istinskog i ravnopravnog partnerstva temeljenog na međunarodnom pravu i međunarodnim konvencijama, sporazumima i standardima te potiče obje strane da izađu iz okvira odnosa donatora i primatelja; naglašava važnost povezivanja s našim afričkim partnerima, uključujući afričko civilno društvo i afričku dijasporu, kao i važnost jasnog definiranja provedbenog okvira za partnerstvo i odgovornosti obaju strana na temelju jasne ocjene provedbe prijašnjih zajedničkih sporazuma;

napominje da potencijal Afrike privlači sve veći interes brojnih aktera na svjetskoj sceni i izražava zabrinutost jer je u mnogim područjima Afrika postala nova arena za natjecanje velikih sila; ističe da je EU među prvima koji pružaju pomoć afričkom kontinentu, dok destruktivne politike koje provode drugi akteri idu na štetu afričkih nacija te također negativno utječu na EU; ističe da je EU u svojoj srži u svojim političkim i gospodarskim odnosima s trećim zemljama motiviran jačanjem temeljnih prava te potporom demokratskim institucijama i demokratskoj odgovornosti; smatra da treće zemlje kao što je Kina teže ostvarenju drugih ciljeva koji su ponekad razlog za našu zabrinutost; ističe da je naš cilj jačanje otpornosti i neovisnosti naših afričkih partnera; stoga izražava žaljenje zbog toga što se djelovanjem drugih aktera, posebno Kine i Rusije, promiču njihovi geopolitički interesi i što je ono usmjereno na sve veću jednostranost te naglašava da njihove koristi ugrožavaju suverenitet afričkih zemalja i europsku sigurnost; poziva EU da koordinirano djeluje sa svakom zemljom koja je istinski zainteresirana za uspješan i pozitivan dugoročni razvoj afričkog kontinenta na temelju punog poštovanja ljudskih prava, slobode medija i odgovornosti, transparentnog i reaktivnog upravljanja te borbe protiv korupcije, što su ključni elementi za osiguravanje stabilnog i uključivog političkog, društvenog i gospodarskog okruženja u Africi; poziva EU da osmisli strateški i dugoročan odgovor na kinesku inicijativu „Jedan pojas, jedan put” koji bi se trebao voditi našim zajedničkim vrijednostima i prioritetima te potrebama na koje su ukazali naši afrički susjedi; ističe da EU i njegove države članice trebaju postati izvor stabilnosti i pouzdanosti u regiji; smatra da Europska unija treba imati važniju geopolitičku ulogu u Africi i uspostaviti odnose kojima se uzima u obzir dobrobit sviju;

smatra da bi ulogu sjevernoafričkih zemalja trebalo jačati u okviru partnerstva i trilateralne suradnje koja se promiče kako bi se suradnji sjeverne i južne Afrike te suradnji unutar južne Afrike dao novi zamah i kako bi se unaprijedila usklađenost kontinentalnog pristupa;

poziva da se u partnerstvu odraze novi prioriteti afričkih država proizašli iz izbijanja pandemije bolesti COVID-19; podupire odgovor EU-a na krizu putem pristupa „Tim Europa” te smatra to glavnim i istinskim izrazom globalne solidarnosti i europskih vrijednosti;

naglašava da štetni utjecaji krize uzrokovane koronavirusom moraju potaknuti oba kontinenta da se obvežu na partnerstvo kojim se u potpunosti uzimaju u obzir njezine posljedice te se utire put za održiv i uključiv oporavak utemeljen na ljudskom razvoju, posebno na obrazovanju i na snažnijim zdravstvenim sustavima za sprečavanje i otkrivanje novonastalih pandemija, za odgovor na njih i za ubrzavanje odgovora na postojeće pandemije, te također utemeljen na rodnoj ravnopravnosti, održivom rastu, bržim tranzicijama, uključujući zelenu i digitalnu tranziciju, i dobrom upravljanju;

podsjeća da se međunarodna zajednica obvezala na postizanje 17 ciljeva održivog razvoja, uz istovremeno poštivanje načela Programa do 2030.; smatra da će partnerstvo Afrike i EU-a imati odlučujući utjecaj na ispunjavanje te obveze te da bi se ono trebalo temeljiti na strateškom i međusektorskom pristupu u koji su ugrađeni svi ciljevi održivog razvoja i kojim se uvažavaju njihove međusobne povezanosti;

10.

podsjeća da Afrička unija i Europska unija zajedno predstavljaju političku težinu 81 države i naglašava važnost njihovog partnerstva u okviru multilateralnog sustava; poziva obje strane na jačanje međusobne suradnje u okviru multilateralnih foruma te poziva na tijesnu, uključivu i sustavnu koordinaciju prije svakog velikog događaja povezanog s globalnim upravljanjem;

11.

podsjeća na važnu ulogu koju Afrička unija i afričke države imaju u multilateralnim organizacijama, posebno u Ujedinjenim narodima, gdje afričke države čine 28 % članstva; naglašava da EU-ov cilj jačanja međunarodnog poretka temeljenog na pravilima i multilateralnog sustava podrazumijeva zagovaranje veće pravednosti i jednake zastupljenosti Afrike u tijelima globalnog upravljanja; posebno poziva EU da podrži zahtjev Afrike za proširenje Vijeća sigurnosti UN-a kako bi se u njega uključilo stalno predstavništvo tog kontinenta;

12.

naglašava da utjecaj EU-a proizlazi iz njegovih najudaljenijih regija u Atlantskom i Indijskom oceanu te da između njegovih najudaljenijih regija i nekolicine afričkih država postoje povijesne, gospodarske i kulturne veze; poziva na bolju integraciju najudaljenijih regija u njihovo regionalno okruženje i na veću suradnju s afričkim državama u pogledu zajedničkih pitanja, posebno onih koja se odnose na okoliš i migracije;

13.

naglašava da je potrebno nadograditi spoznaje stečene na temelju Zajedničke strategije Afrike i EU-a i osigurati potpunu usklađenost i komplementarnost nove zajedničke strategije s „afričkim stupom” budućeg sporazuma koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua i s drugim postojećim politikama EU-a kako bi se postigla veća usklađenost razvojne politike EU-a; podsjeća da je potrebno osigurati usklađenost provedbe partnerstva između kontinenata s lokalnim, nacionalnim i regionalnim kontekstima i posebnim potrebama;

14.

smatra da bi se holističkim partnerstvom između kontinenata također trebala omogućiti daljnja regionalizacija; ponavlja da EU i dalje podupire regionalnu integraciju (u kontekstu u kojem je uslijed pandemije bolesti COVID-19 do izražaja došla krhkost globalnog lanca opskrbe) i regionalne organizacije u Africi; podupire stajalište da EU mora održavati fleksibilne međudržavne i podregionalne pristupe koji oblikuju njegov angažman i njegovu potporu specifičnim potrebama i okolnostima svake zemlje u pet afričkih regija; poziva na ažuriranje raznih regionalnih politika EU-a prema podregijama Afrike; žali zbog činjenice da 25 godina od pokretanja takozvanog barcelonskog procesa izgradnja prostora zajedničkog prosperiteta, stabilnosti i slobode sa zemljama južnog susjedstva nije ni približno dovršena;

15.

naglašava važnost Afričke unije u pogledu integracije afričkog kontinenta, posebno u pogledu potrebe za jačanjem trgovine unutar Afrike; ističe da bi ta integracija trebala biti jasno definirana i utemeljena na potrebama afričkih društava; podsjeća da snažno partnerstvo zahtijeva ne samo snažan EU, već i snažnu Afričku uniju; poziva EU da podrži nastojanja u pogledu integracija na regionalnoj razini i na razini kontinenta te da podrži institucionalizaciju i jačanje Afričke unije smanjenjem njezine ovisnosti o vanjskom financiranju i unapređenjem njezine upravljačke strukture, kao i razmjenom najboljih praksi i tehničkom i financijskom pomoći; pozdravlja prijedlog panafričkog programa u kontekstu novog Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju (NDICI), usmjeren na rješavanje pitanja afričkog kontinenta u cjelini;

16.

snažno pozdravlja najavu predsjednice Komisije Ursule von der Leyen da će odnosi s Afrikom biti u središtu njezina mandata; pozdravlja nedavne posjete čelnika institucija EU-a Addis Abebi; poziva na jačanje i redovitije održavanje tih kontakata na najvišoj političkoj razini; smatra da bi se redovitim zajedničkim obraćanjima čelnika Afričke unije i Europske unije povećala vidljivost našeg partnerstva i razina osviještenosti javnosti o njemu u nacionalnim medijima obaju strana te bi se pokazalo kolika mu se važnost pridaje u političkim programima obaju kontinenata; smatra da bi u tim obraćanjima trebalo omogućiti iznošenje povratnih informacija o provedbi partnerstva, uključenosti dionika u taj proces i napretku u postizanju ciljeva održivog razvoja, kao i raspravu o glavnim pitanjima koja su zajednička obama kontinentima;

17.

naglašava da je u definiranje i ocjenu novih i postojećih strategija potrebno uključiti afrički i europski sektor civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, lokalne vlasti, privatni sektor, dijasporu, parlamentarce iz obaju regija, mlade, manjine i vjerske zajednice kako bi se uspostavilo partnerstvo u čijem su središtu ljudi, uključivo i pristupačno za sve;

18.

ističe da nastojanja EU-a da uključi civilno društvo moraju biti transparentna i da se moraju nuditi potrebne mogućnosti, financijska sredstva i okvir kako bi se omogućilo sudjelovanje predstavnika civilnog društva na svim razinama, uključujući lokalne aktere i aktere na terenu; naglašava da je za uspostavu partnerstva u čijem su središtu ljudi ključno sudjelovanje civilnog društva, ali i obvezivanje EU-a na borbu protiv svih oblika rasizma, rasne diskriminacije, ksenofobije i s njima povezane netolerancije unutar svojih granica i izvan njih;

19.

poziva na sustavno i transparentno praćenje provedbe strategije, utemeljeno na dokazima, koje provode svi dionici, uključujući europski i afrički sektor civilnog društva i europske i afričke zajednice, lokalne vlasti i nacionalne parlamente, kao na i poštivanje načela usklađenosti politika u interesu razvoja i usklađenosti politika za održivi razvoj;

20.

ukazuje na važnost parlamentarne diplomacije i smatra da parlamentarne skupštine poput Zajedničke parlamentarne skupštine AKP-a i EU-a te Panafričkog parlamenta imaju temeljnu ulogu u jačanju političkog dijaloga između EU-a i Afrike; naglašava ulogu Europskog parlamenta u praćenju i nadziranju učinkovite provedbe partnerstva; podsjeća na brojne parlamentarne sastanke i misije koje je proveo Parlament i poziva na jačanje parlamentarne dimenzije odnosa Europske unije i Afričke unije kroz redovite misije kako bi se ključnim odborima Parlamenta omogućili sastanci i razmjene mišljenja s njihovim afričkim ekvivalentima;

21.

smatra da dijaspore imaju temeljnu ulogu u izgradnji veza i promicanju uzajamnog razumijevanja između dvaju kontinenata kroz prijenos znanja, ulaganja i doznaka te smatra da bi EU trebao omogućiti sudjelovanje dijaspore u oblikovanju politika promicanjem struktura kojima će se osigurati sudjelovanje skupina dijaspore u socijalnim i političkim zbivanjima; poziva Komisiju da razmotri najbolje načine za suradnju s dijasporom u okviru sveobuhvatne strategije za odnose s Afrikom, među ostalim iskorištavanjem sinergija između unutarnjih i vanjskih instrumenata za financiranje pri rješavanju zajedničkih izazova;

22.

podsjeća da su doznake dijaspore neophodne lokalnim gospodarstvima; upozorava da Svjetska banka očekuje da će se priljev doznaka u Afriku uslijed krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 u 2020. smanjiti za oko 20 %, posebno u najnerazvijenijim zemljama, u kojima te doznake predstavljaju ključan izvor prihoda za siromaštva kućanstva; stoga poziva EU i afričke države da porade na smanjenju troškova doznaka na manje od 3 % do 2030. u skladu s ciljem održivog razvoja 10.c;

23.

podsjeća da će uspjeh partnerstva ovisiti o financijskim omotnicama koje mu budu dodijeljene; poziva na ulaganje golemih napora u potporu Africi u okviru budućeg Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju i naglašava da je EU i dalje najveći donator Africi; žali zbog toga što mnoge države članice nisu dostigle ciljnu razinu izdvajanja 0,7 % bruto nacionalnog dohotka za službenu razvojnu pomoć i što su neke čak smanjile svoje doprinose razvojnoj pomoći;

24.

naglašava da se okvirom za obnovljeno partnerstvo moraju predvidjeti konkretne mjere za potporu većoj mobilizaciji domaćih resursa u afričkim zemljama, kao što je potpora za borbu protiv korupcije i za razvoj pravednih i učinkovitih poreznih sustava, kao i borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza i utaje poreza, kako bi se odnosi EU-a i Afrike odmaknuli od dinamike donatora i primatelja i kako bi se afričke države osnažilo za ostvarenje održivog razvoja;

25.

poziva na to da se u okviru proračuna EU-a na raspolaganje stavi više sredstava za razvojnu suradnju, koja bi se financirala iz novih vlastitih sredstava, uključujući porez na financijske transakcije;

26.

podsjeća da u skladu s načelom odgovornosti država razvojne politike i programi mogu uspjeti samo ako ih vode zemlje u razvoju i ako su prilagođeni situacijama i potrebama pojedinih zemalja; ističe da je u tom pogledu potrebno surađivati s civilnim društvom i lokalnim zajednicama kako bi se osiguralo zadovoljavanje potreba stanovništva i rješavanje problemâ njihove ugroženosti;

27.

poziva na izradu mehanizama praćenja, kao i na potpunu transparentnost i odgovornost u pogledu financiranja sredstvima EU-a;

28.

ističe činjenicu da se potporom EU-a ne bi trebali produživati sukobi niti olakšavati predatorsko ponašanje autokratskih režima, koji su uzrok mnogih afričkih socioekonomskih problema i političkih sukoba; ističe da ostvarivanje zajedničkih interesa i suradnje mora biti usklađeno s međunarodnim pravom, temeljnim vrijednostima EU-a i ciljevima podupiranja demokracije, dobrog upravljanja i ljudskih prava;

29.

poziva institucije EU-a i države članice da kao akter u odnosima s Afričkim kontinentom budu usklađeniji i jedinstveniji te da obavezno koordiniraju svoje politike, pri čemu bi naglasak njihovih nastojanja trebao biti na uspostavi okvira za gospodarske mogućnosti i radna mjesta;

30.

smatra da bi u partnerstvo trebalo biti uključeno svih 27 država članica Europske unije i svih 55 država članica Afričke unije; poziva na puno sudjelovanje svih država članica EU-a kako bi se povećala vidljivost i promicala vrijednost partnerstva među Europljanima i partnerskim zemljama, čime bi se omogućila bolja komunikacija o zajedničkim djelovanjima i ambicijama;

Partneri za ljudski i gospodarski razvoj

31.

poziva da se u središte strategije postavi ljudski razvoj kako bi se osiguralo da nitko ne bude zapostavljen, pri čemu prioritet mora biti borba protiv siromaštva, nejednakosti i diskriminacije, kao i osiguravanje demokracije, vladavine prava, dobrog upravljanja i ljudskih prava za sve, uz pridavanje posebne pozornosti najmarginaliziranijim i najranjivijim populacijama; ističe da bi prednost također trebalo dati pristupu osnovnim socijalnim uslugama poput hrane, vode i sanitarnih usluga, kvalitetnim zdravstvenim sustavima, kvalitetnom obrazovanju, socijalnoj zaštiti i očuvanju okoliša;

32.

smatra da je od temeljne važnosti zajamčiti dostojanstvene uvjete rada, ojačati socijalna prava, unaprijediti socijalni dijalog i dijalog o radu, iskorijeniti rad djece i prisilni rad te unaprijediti zdravstvene i sigurnosne uvjete na radnom mjestu;

33.

snažno ističe važnu ulogu državnih institucija, vlasti i infrastrukture koje funkcioniraju te smatra da njihovo nepostojanje može biti znatna prepreka razvoju, napretku i miru; ističe da se sigurnost i stabilnost, a u konačnici stoga i prosperitet i održivi razvoj, u predmetnim regijama mogu postići samo ako se bude provodila sveobuhvatna strategija; naglašava važnost demokratskih reformi, dobrog upravljanja i izgradnje države za održivi razvoj; naglašava da bi se promicanjem vladavine prava, borbom protiv korupcije i podupiranjem pristupa pravosuđu znatno doprinijelo ostvarenju temeljenih prava građana na oba kontinenta;

34.

ističe da, iako se niz zemalja u Africi i dalje bori s korupcijom te izostankom dobrog upravljanja i društvenih i političkih sloboda, mnoge su zemlje započele tranziciju prema reformama i demokraciji; podsjeća da su tranzicijske zemlje osobito nestabilne i da bi trebale moći računati na EU kada zatraže potporu; stoga poziva da se tim zemljama pruži dobro koordinirana potpora i pomoć u izgradnji otpornijih država i društava kako bi se održale i poduprle težnje za pozitivnim promjenama koje su izrazili njihovi narodi; predlaže da potpredsjednik Komisije / Visoki predstavnik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku osnuje posebne ad hoc kontaktne skupine za pojednostavnjenje i olakšavanje potpore pojedinačnim tranzicijskim zemljama na razini cijelog EU-a; mišljenja je da bi trebalo uložiti veće napore u promicanje uključivih višestranačkih političkih sustava i odgovornog, demokratskog upravljanja u Africi, posebno u nestabilnim državama, poticanjem radnih skupina građana i vlade te parlamentarnog nadzora, među ostalim primjenom tehnoloških platformi, za prikupljanje doprinosa građana o pitanjima u vezi s politikama i za promicanje najboljih praksi putem uzajamne razmjene iskustava kako bi se poboljšali odgovornost i reagiranje vlade, što je ključno za postizanje održivog razvoja, savladavanje globalnih izazova i smanjenje rizika od povećanja nestabilnosti;

35.

ističe važnost potpore slobodnim, pravednim i kompetitivnim izborima i vjerodostojnim izbornim procesima; podržava koordinaciju između EU-a i Afričke unije u misijama za promatranje izbora i pomoć u poboljšanju kapaciteta Afričke unije za provođenje dugoročnog promatranja izbora, usklađujući ih s međunarodnim standardima, te bilateralnu suradnju s dotičnim zemljama i njihovim civilnim društvima, u nastojanju da se ostvare uključivi, transparentni i vjerodostojni izbori u Africi; u tom pogledu ističe brojne izborne promatračke misije pod vodstvom EU-a, koje snažno podupire Europski parlament; potiče EU, europske nevladine organizacije, političke stranke i sektor civilnog društva na tijesnu suradnju s afričkim kolegama, uključujući javne službenike, kako bi omogućili sadržajan politički dijalog izradom politika o određenim pitanjima, promicali snažne prakse demokratskog upravljanja, poboljšali zastupljenost i uključenost marginaliziranog stanovništva te promicali smisleno sudjelovanje civilnog društva i građana u javnom životu na svim razinama;

36.

cijeni nastojanja uložena u jačanje afričkih mehanizama i propisa za zaštitu ljudskih prava kao što su Afrička povelja o ljudskim pravima i pravima naroda i njezini protokoli, Afrička povelja o demokraciji, izborima i upravljanju, Afričko povjerenstvo za ljudska prava i prava naroda te Afrički sud za ljudska prava i prava naroda; cijeni činjenicu da se tim mehanizmima i propisima nastavlja pomagati afričkim partnerima u prilagodbi vlastitih instrumenata i mehanizama u području ljudskih prava međunarodno priznatim načelima, zakonima i standardima;

37.

podsjeća na važnost uloge Međunarodnog kaznenog suda u rješavanju nekažnjavanja i podupiranju vrijednosti mira, sigurnosti, jednakosti, poštenja, pravednosti i kompenzacije; poziva EU i afričke države da nastave podupirati Rimski statut i Međunarodni kazneni sud; poziva sve afričke države koje još nisu potpisale i ratificirale Rimski statut da to učine;

38.

naglašava da je važno da najbolji interesi djeteta budu na prvom mjestu i da se promiče pravo na mirno djetinjstvo i pravo na dobrobit za svu djecu; poziva da se hitno obrati pozornost na teške i marginalizirane uvjete u kojima žive djeca, posebno u supsaharskoj Africi i u brojnim drugim područjima zahvaćenim sukobima ili ekstremnim siromaštvom, kojima se prečesto uskraćuju temeljna prava poput pristupa obrazovanju i osnovnoj zdravstvenoj zaštiti i općenitije pravo na djetinjstvo; stoga poziva na punu provedbu Konvencije o pravima djeteta;

39.

ističe da se stanovništvo Afrike u posljednjih 30 godina udvostručilo te da se očekuje nastavak tog snažnog demografskog rasta u predstojećim desetljećima; stoga naglašava da je važno razvijati zajedničku strategiju Afričke unije i Europske unije kojom će se djeca i mladi postaviti u središte njihova partnerstva te kojom će se u obzir uzeti zaključci sastanka na vrhu mladih održanog 2017.;

40.

naglašava da su razvoj i promicanje mogućnosti za napredovanje mladih, posebno kroz mogućnosti za zapošljavanje i poduzetništvo, kao i kroz mogućnosti za sudjelovanje u demokratskim procesima i odlučivanju, najbolji način za osnaživanje mladih; smatra da bi ovom strategijom trebalo jačati mogućnosti za razmjene mladih, a posebno za volontiranje, pri čemu bi u kontekstu svih predloženih kontakata i projekata prednost trebao imati cilj održivog razvoja br. 17.;

41.

poziva institucije Europske unije i Afričke unije da uvedu mogućnosti za stažiranje za mlade Europljane u državama Afričke unije te za mlade Afrikance u državama Europske unije kako bi ih se osposobilo za odgovarajuće procese integracije;

42.

poziva EU na promicanje univerzalnog pristupa zdravstvenim uslugama koje su prilagođene mladima te pravične, dostupne, financijski pristupačne i utemeljene na potrebama, za sve različite skupine mladih, uključujući adolescentice i djevojčice s invaliditetom, što uključuje usluge koje se odnose na seksualno i reproduktivno zdravlje i HIV;

43.

ističe da zbog nedostatka pouzdanih agencija za vođenje matičnih knjiga u nekim afričkim državama brojni građani ne mogu zakonski regulirati svoj status, zbog čega im se uskraćuju građanska prava i ne mogu sudjelovati u demokratskim procesima ni glasati; naglašava da taj nedostatak dovodi do nedostatka pouzdanih i relevantnih demografskih statističkih podataka;

44.

naglašava da je važno ulagati u konkretne inicijative EU-a koje za cilj imaju jačanje afričkih nacionalnih sustava za vođenje matičnih knjiga kako bi se osigurala pristupačnost i povjerljivost tih usluga te kako bi se afričke vlade podržalo u ulaganjima u sigurna i inovativna tehnološka rješenja za olakšavanje upisa u matične knjige rođenih u skladu s ciljem održivog razvoja 16.9.;

45.

smatra da rodna ravnopravnost i osnaživanje žena i djevojčica moraju imati prednost te moraju biti uključeni u sve dimenzije partnerstva; stoga poziva svoje ekvivalente na aktivno promicanje uloge žena u gospodarstvu i društvu te njihovog aktivnog doprinosa gospodarstvu i društvu, uz priznavanje njihovih građanskih i zakonskih prava, uključujući pravo vlasništva i pravo sudjelovanja u različitim sektorima gospodarstva i politike; pozdravlja povećanu zastupljenost žena u politici u nekim afričkim nacijama; međutim, napominje da su žene i dalje slabo zastupljene u brojnim zemljama afričkog kontinenta; ističe da su poštovanje i puno ostvarenje ljudskih prava žena temelji demokratskog društva; stoga smatra da se ta temeljna prava i ciljevi moraju postići radi izgradnje istinski demokratskog društva;

46.

poziva da se nedavno pokrenutim Akcijskim planom EU-a za rodnu ravnopravnost (GAP III) posebno pojačaju nastojanja da se iskorijeni rodno uvjetovano nasilje, genitalno sakaćenje žena i prisilni brakovi; poziva Komisiju da osigura sinergije između partnerstva EU-a i Afrike te akcijskog plana GAP III kako bi se postigla rodna ravnopravnost; poziva da se u okviru partnerstva EU-a i Afrike naglasak stavi na sudjelovanje žena u odlučivanju; poziva na donošenje zajedničkog provedbenog okvira za ciljeve koje je potrebno ostvariti u pogledu prava žena;

47.

naglašava da je sveobuhvatno obrazovanje o spolnosti posebno važno za unapređenje rodne ravnopravnosti, transformaciju štetnih rodnih normi i sprečavanje seksualnog i rodno uvjetovanog nasilja te nasilja u obitelji, kao i za sprečavanje neželjenih trudnoća i infekcija HIV-om;

48.

naglašava činjenicu da su pristup spolnom i reproduktivnom zdravlju i pravima, kao i njihovo poštivanje, ključne sastavnice partnerstva EU-a i Afrike; napominje da je hitno potrebno rješavati činjenicu da su posljedice krize prouzročene koronavirusom dodatno ograničile pristup uslugama i obrazovanju u vezi sa spolnim i reproduktivnim zdravljem te pogoršale problem diskriminacije žena i djevojčica i nasilja nad njima; poziva Komisiju da spolno i reproduktivno zdravlje i spolna i reproduktivna prava postavi kao jedan od prioriteta novog partnerstva EU-a i Afrike te da se obveže na promicanje, zaštitu i ostvarenje prava svakog pojedinca da ima potpunu kontrolu nad pitanjima povezanim s njegovom seksualnošću te spolnim i reproduktivnim zdravljem i pravima, kao i da slobodno i odgovorno odlučuje o navedenom, bez diskriminacije, prisile i nasilja;

49.

primjećuje da su osobe s invaliditetom još uvijek žrtve više oblika diskriminacije; poziva da se prava osoba s invaliditetom u Africi uključe u cijelu strategiju i u sve financijske instrumente koji se mobiliziraju te poziva na aktivno sudjelovanje osoba s invaliditetom u društvu i na njihovo sustavno uključivanje u pripremu i provedbu strategija koje za cilj imaju promicanje njihove uključenosti, posebno u pogledu obrazovanja, poduzetništva i digitalne transformacije; smatra da se to može postići isključivo konstruktivnim sudjelovanjem organizacija civilnog društva, uključujući organizacije koje okupljaju osobe s invaliditetom;

50.

izražava zabrinutost zbog kontinuiranog nasilja nad LGBTI osobama i njihove diskriminacije, posebno u pogledu pristupa zdravstvenoj zaštiti, te poziva oba kontinenta da pojačaju nastojanja usmjerena na zaštitu njihovih prava;

51.

podsjeća na ključnu ulogu civilnog društva, uključujući lokalne nevladine organizacije, i slobode izražavanja u jamčenju pravilnog funkcioniranja demokracija; podsjeća da je potrebno prepoznati i promicati višestruke uloge i doprinose organizacija civilnog društva; poziva oba kontinenta da osiguraju okvir kojim će se organizacijama civilnog društva omogućiti sudjelovanje u oblikovanju i ocjenjivanju politika na različitim razinama odlučivanja;

52.

naglašava važnu ulogu slobodnog i dinamičnog medijskog i tiskovnog sektora te podsjeća da je on ključan za osiguravanje dobro informirane javnosti koja može utvrditi vlastite prioritete, kao i za povećavanje otpornosti na lažne vijesti; potiče stalna afrička nastojanja u području slobode medija i potpore novinarima te ističe važnu ulogu slobodnog tiska u borbi protiv korupcije te nadziranju i odgovornosti javnih tijela;

53.

podsjeća da je zdravlje nužan uvjet za ljudski razvoj te da je pravo na zdravlje temeljno ljudsko pravo; naglašava da bi trebalo pridati punu pozornost višedimenzijskoj prirodi zdravlja; ističe važnost sigurnog okoliša za zaštitu ljudskog zdravlja te ističe da bi u buduće partnerstvo trebalo uključiti pristup „Jedno zdravlje”;

54.

naglašava potrebu za izgradnjom istinskog partnerstva u području zdravlja, usmjerenog na jačanje zdravstvenih sustava kroz jačanje uloge zajednica; ističe da izgradnja kapaciteta država mora biti temelj za promicanje univerzalnog pristupa odgovarajućoj, dostupnoj i cjenovno pristupačnoj zdravstvene zaštite za sve jačanjem javnog pružanja zdravstvenih usluga;

55.

naglašava, međutim, da bi naglasak partnerstva trebao biti na globalnom istraživanju i razvoju u području zdravlja te na jačanju suradnje EU-a i Afrike u pogledu istraživanja i inovacija u području zdravlja, čime bi se zajednički ojačali lokalni afrički i europski proizvodni kapaciteti za zdravstvene proizvode, opremu i lijekove; u tom cilju poziva EU da podrži afričke države, a posebno one najnerazvijenije, u učinkovitoj provedbi fleksibilnosti za zaštitu javnog zdravlja utvrđenih u Sporazumu o trgovinskim aspektima prava intelektualnog vlasništva (TRIPS) kao što su obvezno licenciranje i paralelni uvoz; potiče afričku i europsku znanstvenu zajednicu na umrežavanje i razmjenu stručnih znanja i iskustava te naglašava potrebu za borbom protiv pojave krivotvorenih lijekova;

56.

naglašava da je pristup vodi te sanitarnim i higijenskim uslugama neophodan preduvjet svakog djelovanja koje za cilj ima unapređenje javnog zdravlja i borbu protiv prenošenja bolesti te bi trebao biti neophodni element suradnje EU-a i Afrike; ustraje na potrebi da se pojačaju nastojanja u području gospodarenja i upravljanja vodama, izgradnje infrastrukture, promicanja higijene i edukacije o higijeni; poziva na ciljana unapređenja pristupa tim uslugama, posebno za najranjivije populacije i populacije koje trpe diskriminaciju;

57.

naglašava zdravstvene koristi od održavanja programa rutinske imunizacije djece te poziva na daljnje jačanje programa povezanih s imunizacijom; ističe da je uslijed krize prouzročene koronavirusom do izražaja došla potreba da se osigura pristup cjepivima i liječenju te poziva dva kontinenta na tijesnu suradnju kako bi se osigurale koristi za sve u tom pogledu;

58.

izražava zabrinutost zbog pojave sve većeg broja međusobno povezanih kriza, bilo da se radi o zdravstvenim, prehrambenim, ekološkim ili sigurnosnim krizama, čije se pogoršanje očekuje uslijed klimatskih promjena i gubitka biološke raznolikosti, te stoga skreće pozornost na važnost sveobuhvatnog jačanja otpornosti ljudi i ekosustava, kao i međusektorskih kapaciteta za sprečavanje kriza, pripremljenost na krize, nadzor nad krizama, upravljanje njima i odgovor na krize u budućoj strategiji te u kombiniranoj strategiji za buduće odgovore na globalne pandemije; poziva da se detaljnije razmotre modeli socijalne zaštite, univerzalni dohodak i ozakonjenje sive ekonomije te naglašava da je važno podržavati dostojanstveni rad i socijalni dijalog; potiče potporu pristupu obrazovanju, osposobljavanju i zapošljavanju kao ključnim čimbenicima stabilnosti i osiguravanja sredstava za život u situacijama obilježenim nestabilnošću, krizom i dugotrajnim krizama;

59.

podsjeća da je uključivo, pristupačno i kvalitetno obrazovanje temeljno pravo i preduvjet za zaštitu djece i posebno za osnaživanje djevojčica, među ostalim u izvanrednim situacijama;

60.

podsjeća da Afrika ima jednu od najvećih mladih populacija na svijetu, što predstavlja golem izazov u pogledu obrazovanja, ali istovremeno predstavlja i prednost za budući razvoj tog kontinenta; podsjeća na važnost obrazovanja za oblikovanje uloge građana u društvu te za poticanje održivog gospodarskog rasta i otvaranja radnih mjesta; naglašava da nepismenost i nedostatak kvalitetnog obrazovanja i osposobljenih profesionalaca predstavljaju prepreku održivom razvoju; ističe da je obrazovanje za sve horizontalno i holističko pitanje koje utječe na sve dimenzije ciljeva održivog razvoja; posebno naglašava važnost cilja održivog razvoja br. 4.1., koji je usmjeren na besplatno, cjelovito i kvalitetno osnovno i srednjoškolsko obrazovanje za sve u trajanju od 12 godina;

61.

smatra da bi obrazovanje trebalo biti prioritet razvojne pomoći, posebno u najnerazvijenijim državama, i ključni stup partnerstva Afrike i EU-a; poziva da se u novom partnerstvu kao jedan od prioriteta odredi osposobljavanje nastavnika i jačanje obrazovnih struktura, posebno u nestabilnim državama i državama zahvaćenim sukobima; poziva na mjere za suzbijanje ranog napuštanja školovanja, posebno u ruralnim područjima i posebno osiguravanjem odgovarajućih školskih kantina i higijenskih usluga; poziva na promicanje strukovnog osposobljavanja; poziva države na intenzivna ulaganja u infrastrukturu i digitalizaciju kako bi se najvećem mogućem broju djece kako iz ruralnih tako i iz urbanih područja omogućila integracija u školski sustav;

62.

naglašava potrebu za rješavanjem prepreka s kojima se suočavaju djevojčice u pogledu pristupa kvalitetnom, sigurnom i uključivom obrazovanju i osposobljavanju na svim razinama i u svim kontekstima, uključujući kontekste sukoba i humanitarne kontekste; ističe da „uključivo” obrazovanje znači da se pravo sve djece na jednak pristup obrazovanju u potpunosti poštuje bez obzira na rod, socioekonomski status, kulturnu pripadnost i vjeru, uz poseban naglasak na marginalizirane zajednice i djecu s invaliditetom;

63.

naglašava potrebu za snažnijim vezama između obrazovanja, razvoja vještina i zapošljavanja kako bi se mladima omogućilo da u potpunosti sudjeluju na tržištu rada, posebno uključivanjem digitalnih i zelenih vještina u školske nastavne programe; ističe da kvalitetno tehničko i strukovno obrazovanje i osposobljavanje ima ključnu ulogu u zapošljavanju mladih i treba ga poticati; poziva da se podrži dijalog s privatnim sektorom kako bi se potaknulo usklađivanje osposobljavanja s potrebama tržišta rada;

64.

poziva na umrežavanje afričkih i europskih sveučilišta te na ubrzavanje razmjene znanja; poziva na veću mobilnost između sjevera i juga te između juga i sjevera u području strukovnog osposobljavanja, stipendijâ i programâ akademske razmjene između mladih u Africi i mladih u EU-u putem, primjerice, programa Erasmus i Erasmus za mlade poduzetnike, čiji je cilj pomoći poduzetnicima početnicima u stjecanju vještina potrebnih za vođenje posla;

65.

izražava žaljenje što se u komunikaciji Komisije zanemaruje dimenzija vanjske kulturne politike i obećavajući potencijal produbljene kulturne suradnje Europe i Afrike; podsjeća na važnost kulturnog dijaloga između Europe i Afrike te smatra da se kulturnim odnosima i međukulturnim dijalogom može doprinijeti izgradnji povjerenja i promicanju zajedničkog osjećaja pripadnosti partnerstvu; poziva na koordinaciju među diplomatskim i konzularnim predstavništvima država članica, delegacijama EU-a te europskim i lokalnim dionicima, kao i na koordinaciju s mrežom Nacionalnih instituta za kulturu EU-a, pri provedbi zajedničkih projekata i djelovanja u trećim zemljama na temelju načelâ kulturnih odnosa kojima se naglasak stavlja na izgradnju međusobnog povjerenja i razumijevanja kroz dijalog među narodima između Europe i Afrike;

66.

podsjeća da se kulturnom suradnjom unutar EU-a i s partnerskim zemljama promiče globalnih poredak koji se temelji na održavanju mira i borbi protiv ekstremizma i radikalizacije putem međukulturnog i međureligijskog dijaloga o demokraciji, vladavini prava, slobodi izražavanja, ljudskim pravima i temeljnim vrijednostima;

67.

naglašava važnost promicanja afričke baštine, kulturnog identiteta, povijesti i umjetnosti; poziva na vraćanje kulturnih dobara u afričke zemlje i na uspostavu uvjeta za trajni povrat afričke baštine Africi; poziva EU i Afriku da uspostave „kulturu sjećanja” kojom se obama kontinentima omogućuje da utvrde ostatke kolonijalne vladavine u trenutačnim odnosima i da dogovore odgovarajuće mjere za njihovo suzbijanje;

68.

podsjeća na bogatu jezičnu raznolikost afričkog kontinenta; poziva EU i njegove države članice na njezino očuvanje u budućim odnosima; ponavlja da je potrebno tijesno surađivati s UNESCO-om kako bi se osiguralo očuvanje kulturne i jezične raznolikosti te kako bi se pronašli zajednički temelji za suradnju;

Partneri za održiv i uključiv rast

69.

naglašava da Europska unija ima važne gospodarske veze s afričkim državama te da bi te veze u budućnosti trebalo dodatno ojačati kako bi se osigurala produktivna preobrazba regije i izgradnja otpornosti; napominje da je Kina pojačala svoju prisutnost u Africi, dok su države članice EU-a pokazale samo vrlo selektivni interes za trgovinu s afričkim državama i ulaganja u njih, zbog čega je obujam trgovine između EU-a i većine afričkih država i dalje relativno malen; naglašava da je EU-u potreban potpuno novi temelj za gospodarsko partnerstvo s Afrikom, što znači da treba doći do nove stvarnosti u kojoj EU i Afrika razvijaju obostrano korisno održivo partnerstvo, mijenjaju gospodarske, komercijalne i trgovinske odnose u smjeru solidarnosti i suradnje i osiguravaju poštenu i etičku trgovinu; naglašava da je preduvjet za to partnerstvo znatan daljnji održivi razvoj u svim afričkim državama; u tom kontekstu naglašava potrebu za ulaganjem i pružanjem ciljane potpore te za poštovanjem usklađenosti politika u interesu razvoja;

70.

ističe svoje mišljenje da je Afrika, kao kontinent bogat resursima s dinamičnim gospodarstvima u razvoju koja pokazuju visoke razine rasta, rastućom srednjom klasom te mladim i kreativnim stanovništvom, kontinent mogućnosti koji je u više navrata pokazao da su gospodarski napredak i razvoj mogući;

71.

naglašava da je važno uzeti u obzir sve strukturne uzroke nesigurnosti i siromaštva u Africi te vanjske čimbenike koji im doprinose rješavanjem temeljnih uzroka sukobâ, gladi, klimatskih promjena, nejednakosti, nedostatka osnovnih usluga i neodgovarajućih poljoprivrednih modela, promicanjem političkih i uključivih rješenja za sukobe i provedbom sveobuhvatnog pristupa s naglaskom na ublažavanju patnje najranjivijih dijelova stanovništva;

72.

ističe važnost unaprjeđenja domaće proizvodnje i proizvodnih kapaciteta, čime bi se doprinijelo smanjenju ovisnosti o stranom uvozu; naglašava da je Africi potrebna transformacija industrije i infrastrukture koja će se omogućiti isključivo znatnim održivim ulaganjima, uz javno-privatne načine djelovanja kao održivu mogućnost za poticanje razvoja; napominje da bi se u okviru Europskog fonda za održivi razvoj trebala financirati ulaganja kojima se promiče uključiv i održiv gospodarski i socijalni razvoj na temelju pristupačnosti i univerzalnog dizajna za sve, uz prepoznavanje njegovih nedostataka u najnerazvijenijim zemljama;

73.

naglašava da bi ulaganja privatnog sektora trebala biti u službi lokalnog tržišta i stanovništva te da bi trebala biti usmjerena na skupine sa slabijim pristupom financiranju, čime bi se zajamčila financijska uključenost marginaliziranih skupina, primjerice, izravnim ulaganjima u lokalna mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP) i poslovne modele u okviru socijalne ekonomije, posebno obiteljska poduzeća:

74.

poziva na snažne mehanizme za praćenje i ocjenjivanje kako bi se osiguralo poštivanje tih ciljeva; naglašava da je osnaživanje civilnog društva, a time i uključivanje socijalnog partnera u investicijske strukture, ključan aspekt postojećih politika EU-a usmjerenih na afričke države i zajedničkih politika s njima;

75.

ponovno naglašava zaključke nedavnog izvješća o procjeni EFOR-a, koje je pokazalo da nedostaje dokaza o razvojnom potencijalu mehanizama spajanja, njihovoj dodatnosti i vlasništvu države nad njima;

76.

pozdravlja inicijativu skupine G20 „pakt s Afrikom”, koja je pokrenuta 2017. s ciljem promicanja privatnih ulaganja u Africi, među ostalim u infrastrukturu, te smatra da je to dobra platforma za unaprjeđenje sveobuhvatnih i koordiniranih programa reformi posebno osmišljenih za svaku zemlju; pozdravlja činjenicu da se toj inicijativi dosad priključilo dvanaest afričkih zemalja;

77.

naglašava da bi se u trgovinskoj i gospodarskoj suradnji EU-a i Afrike prednost trebalo dati regionalnoj integraciji na afričkom kontinentu; poziva Uniju da pojača svoju potporu afričkim strategijama za integraciju te da osigura njezinu usklađenost na razini kontinenta te na regionalnim i nacionalnim razinama na kojima se ona provodi;

78.

poziva Komisiju da podrži Afriku u njezinim ambicijama da uspostavi kontinentalno područje slobodne trgovine; pozdravlja pokretanje kontinentalnog područja slobodne trgovine u Africi (AfCFTA) i naglašava golem potencijal koji ono ima kao instrument za poticanje trgovine unutar Afrike i regionalne integracije te za unapređenje pristupa Afrike globalnim tržištima; naglašava da bi kontinentalno područje slobodne trgovine u Africi trebalo omogućiti integraciju od koje će koristi imati svi stanovnici Afrike, pa i oni najmarginaliziraniji; podsjeća na razlike u razvijenosti između afričkih zemalja koje se moraju uzeti u obzir kako se nejednakosti ne bi povećale; smatra da bi se potpora EU-a kontinentalnom području slobodne trgovine u Africi trebala usmjeriti na razvoj regulatornih okvira za sprečavanje „utrke prema dnu” u pogledu socijalnih i ekoloških normi; smatra da kontinentalno područje slobodne trgovine u Africi i aktualna nastojanja u pogledu regionalne integracije predstavljaju dobru priliku za ponovno uspostavljanje ravnoteže u međunarodnom investicijskom režimu kako bi on postao odgovoran i pravičan te kako bi pogodovao održivom razvoju;

79.

ističe da u Africi postoji potreba za uspostavom i diverzifikacijom lanaca vrijednosti unutar kontinenta kako bi se u samim afričkim državama stvarala veća dodana vrijednost; naglašava potrebu za provedbom tehničke pomoći u području granične suradnje i drugih tehničkih pitanja radi razvoja regionalnih lanaca vrijednosti; primjećuje da i dalje postoje znatne prepreke koje sprečavaju tu trgovinu zbog raširenosti carina i drugih prepreka, kao i zbog slabe infrastrukture i visokih troškova transakcija; stoga ističe potrebu za značajnim ulaganjima u prometnu infrastrukturu kako bi se olakšala trgovina unutar Afrike;

80.

naglašava da EU i Afrička unija dijele zajednički interes za stabilan multilateralni trgovinski sustav utemeljen na pravilima, sa Svjetskom trgovinskom organizacijom (WTO) u središtu;

81.

podsjeća da je jedan od glavnih izazova za zemlje u razvoju uspon u globalnom lancu vrijednosti koji se ostvaruje ekonomskom diversifikacijom; poziva EU da se suzdrži od donošenja trgovinske politike kojom se kao opće pravilo afričkim zemljama zabranjuje nametanje izvoznih poreza na sirovine, u mjeri u kojoj je to usklađeno s pravilima WTO-a;

82.

podsjeća da je slobodna i pravedna trgovina s afričkim kontinentom ključna za potporu održivom razvoju i ublažavanju siromaštva; traži od Komisije da uključi civilno društvo na svim razinama političkog dijaloga, posebno pri pripremi, praćenju i ocjenjivanju trgovinskih sporazuma; naglašava da su sporazumi o gospodarskom partnerstvu i opći sustav povlastica važni instrumenti trgovinskih odnosa između EU-a i Afrike; međutim, potiče Komisiju da uvaži različita stajališta o sporazumima o gospodarskom partnerstvu te da pronađe konkretna rješenja kako bi odgovorila na zabrinutosti afričkih zemalja, posebno u pogledu izgradnje regionalnih lanaca vrijednosti i jačanja trgovine unutar Afrike kao njihovih prioriteta; ponavlja svoj zahtjev za dubinskom analizom utjecaja sporazumâ o gospodarskom partnerstvu;

83.

poziva na sustavno uključivanje obvezujućih i provedivih mehanizama za provedbu poglavlja o trgovini i održivom razvoju koja se odnose na ljudska prava te na radne i ekološke standarde u sve sporazume o gospodarskom partnerstvu o kojima se trenutačno pregovara i u buduće takve sporazume, istodobno naglašavajući da sporazumi moraju biti usklađeni s razvojnim politikama i ciljevima održivog razvoja, posebno u pogledu njihova utjecaja na krčenje šuma, klimatske promjene i gubitak biološke raznolikosti;

84.

primjećuje da afričke zemlje, iako čine više od 50 % korisnika općeg sustava povlastica (OSP), čine manje od 5 % uvoza EU-a u okviru OSP-a; poziva Komisiju da pomogne gospodarskim subjektima u zemljama korisnicama, među ostalim u pogledu poštovanja pravila o podrijetlu i prevladavanju tehničkih prepreka; žali zbog toga što OSP dosad nije pridonio gospodarskoj diversifikaciji afričkih zemalja korisnica; ponavlja svoj poziv Komisiji da razmotri proširenje popisa proizvoda obuhvaćenih Uredbom o OSP-u (9);

85.

poziva Komisiju da, s obzirom na dokumentirani rastući rizik od širenja zoonotskih patogena u Africi, regulatornom suradnjom i dijalogom promiče strože standarde u afričkim zemljama u pogledu sanitarnih i fitosanitarnih mjera i dobrobiti životinja;

86.

ističe da su privatna ulaganja i javno-privatna partnerstva neophodna za postizanje ciljeva održivog razvoja i za razvoj lokalnog privatnog sektora te da moraju biti usklađena s ljudskim pravima, dostojanstvenim radnim standardima i ekološkim standardima, kao i međunarodnim ciljevima u području klime i zelenom tranzicijom, te da bi prvenstveno trebala ispunjavati potrebe za financiranjem vrlo malih poduzeća i MSP-ova; u tom svjetlu pozdravlja napore koje je Komisija uložila kako bi „Savez Afrike i Europe” postao središnji stup gospodarskih odnosa tih dvaju kontinenata;

87.

napominje da mala i srednja poduzeća te obiteljska poduzeća imaju važnu ulogu u razvoju lokalnih gospodarstava; ističe da su mala i srednja poduzeća glavni pokretač otvaranja radnih mjesta te da čine 95 % svih poduzeća u Africi; vjeruje da bi poduzetništvo i pristup financijama trebali biti među prioritetima strategije, uz uspostavu pouzdanog poslovnog okruženja; nadalje, smatra da će potpora lokalnom privatnom sektoru biti od odlučujuće važnosti za oporavak nakon pandemije bolesti COVID-19; ističe mogućnosti Izvršne agencije za mala i srednja poduzeća (EASME) EU-a za promicanje suradnje među poduzećima i zajedničkih pothvata s afričkim poduzećima, čime bi se nadalje povećala vidljivost poslovnih mogućnosti, ali bi se i promicao prijeko potreban pristup financiranju i pristup tehnologiji putem prijenosa znanja i iskustva;

88.

naglašava da bi partnerstvo Afrike i EU-a u pogledu privatnog sektora trebalo uključivati snažne odredbe o odgovornom financiranju; podsjeća da je još uvijek potrebno ostvariti znatan napredak kako bi se izbjegle zloupotrebe od strane poduzeća te stoga naglašava da bi osiguravanje poštivanja načela društveno odgovornog poslovanja, ljudskih prava i dužne pažnje u pogledu zaštite okoliša trebalo jasno odrediti kao jedan od važnih prioriteta u partnerstvu EU-a i Afrike;

89.

naglašava da europska poduzeća snose odgovornost za svoje lance opskrbe; poziva Komisiju da donese ambiciozni zakonodavni prijedlog o obvezama poduzeća iz EU-a s obzirom na postupanje s dužnom pažnjom u pogledu ljudskih prava, socijalnih prava i okoliša; potiče Komisiju da pri izradi tih prijedloga osigura da se oni primjenjuju na cijeli lanac opskrbe, da poštuju smjernice OECD-a o društvenoj odgovornosti i ljudskim pravima u trgovini te da budu usklađeni s pravilima WTO-a, kao i da osigura da se nakon pažljive procjene utvrdi da su prijedlozi funkcionalni i primjenjivi na sve sudionike na tržištu, uključujući mala i srednja poduzeća, te da sadrže odredbe kojima se oštećenim stranama olakšava pristup pravosuđu;

90.

naglašava da bi poticanje privatnih ulaganja trebalo biti nadopuna obvezi razvijenih zemalja da 0,7 % svojeg bruto nacionalnog dohotka (BND) izdvajaju za službenu razvojnu pomoć, a ne zamjena za nju, pri čemu 0,15 – 0,2 % BND-a treba biti rezervirano za najnerazvijenije zemlje;

91.

mišljenja je da bi strategija EU-a i Afrike trebala uključivati i mjere za pomoć afričkim zemljama u pretvaranju njihova bogatstva mineralnim resursima u stvarne razvojne rezultate i poziva na reviziju učinkovitosti postojećih mjera, među ostalim u pogledu upitnog iskorištavanja Afrike koje provode Kina i Rusija; poziva Komisiju i afričke partnere EU-a da neometano provode mjere obvezne temeljem Uredbe o mineralima iz područja zahvaćenih sukobima (10) te da bez odgađanja objave popis poduzeća izvan EU-a koji ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene tom uredbom; naglašava prednosti Europe (tj. transparentnost, visokokvalitetnu robu i usluge te demokratsko upravljanje) i vjeruje da je privlačnost tih temeljnih vrijednosti uvjerljiva alternativa autoritarnim modelima;

92.

ističe važnost provedbe Vizije afričkog rudarstva, koju su 2009. donijeli afrički čelnici država i vlada kako bi osigurali transparentnost te pravedno i optimalno iskorištavanje mineralnih resursa;

93.

podsjeća da ekstraktivni sektor ima važnu ulogu u gospodarstvima brojnih afričkih zemalja te je povezan s nejednakom međuovisnošću u pogledu resursa s Europom, koju bi trebalo ispraviti rješavanjem problema nezakonitog odljeva poreznih prihoda i naknada u ekstraktivnom sektoru putem Direktive o transparentnosti (11) i Računovodstvene direktive (12);

94.

izražava zabrinutost zbog sve većeg broja slučajeva rješavanja sporova između ulagača i države pokrenutih protiv afričkih država, osobito od strane europskih poduzeća; poziva vlade i poduzeća u EU-u da se suzdrže od upotrebe mehanizma za rješavanje sporova između ulagača i države te da stanu na kraj brojnim slučajevima rješavanja sporova između ulagača i države pokrenutima protiv afričkih zemalja;

95.

smatra da bi se partnerstvom trebalo poduprijeti poduzetništvo žena i mladih u ruralnim i urbanim područjima te da je to neophodno za potporu jednakom pristupu gospodarskim i proizvodnim resursima kao što su financijske usluge i prava na zemljište; poziva na razvoj razmjena između afričkih i europskih poduzetnica putem platformi kojima se omogućuje umrežavanje, razmjena iskustava i izrada zajedničkih projekata;

96.

podsjeća da se položaj žena može ojačati strogim odredbama o rodu i trgovini u trgovinskim sporazumima; u tom pogledu poziva Komisiju da pomogne Afričkoj uniji u provedbi njezine strategije za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena te da u svojim trgovinskim sporazumima s afričkim zemljama provede mjere kojima se doprinosi postizanju rodne ravnopravnosti;

97.

naglašava golema fiskalna ograničenja s kojima se Afrika suočava dok se nosi s društveno-gospodarskim posljedicama pandemije; podsjeća da neke afričke zemlje troše više novca na otplatu dugova nego na zdravstvene usluge; smatra da bi trebalo detaljno razmotriti olakšavanje neodrživih tereta duga koji dovode do velikih gubitaka javnih usluga i mjera socijalne skrbi; prima na znanje najavu skupine G20 o privremenom moratoriju na otplate duga za najslabije zemlje u razvoju kao prvi korak u pravom smjeru; ponavlja svoj poziv privatnim vjerovnicima da sudjeluju u inicijativi pod usporedivim uvjetima te potiče skupinu G20, Međunarodni monetarni fond (MMF) i Svjetsku banku, kao i multilateralne razvojne banke, da odu korak dalje u pogledu otpisa duga i da dalje istražuju mogućnosti obustave plaćanja dužničkih obveza; općenitije, poziva na uspostavu multilateralnog mehanizma restrukturiranja duga kojim će se istovremeno rješavati pitanja utjecaja krize i financijskih zahtjeva Programa održivog razvoja do 2030.; naglašava da je mjere za otpis duga potrebno povezati s dodatnom mobilizacijom službene razvojne pomoći i da je potrebno dati prednost financiranju temeljenom na bespovratnim sredstvima kao standardnoj opciji, posebno za najnerazvijenije zemlje;

98.

naglašava važnost pružanja potpore afričkim zemljama u povećavanju njihovih kapaciteta za mobilizaciju domaćih resursa kako bi se povećala ulaganja u osnovne javne usluge; podsjeća da je vrijednost nezakonitih financijskih tokova dvostruko veća od iznosa službene razvojne pomoći koju su primile afričke zemlje te iznosi ukupno oko 50 milijardi USD godišnje i da ti tokovi dramatično utječu na upravljanje na tom kontinentu i na njegov razvoj; poziva EU da pruži dodatnu potporu afričkim partnerima u njihovim nastojanjima da unaprijede upravljanje, suzbiju korupciju, povećaju transparentnost svojih financijskih i poreznih sustava te uspostave odgovarajuće regulatorne mehanizme i mehanizme za praćenje;

99.

preporučuje Europskoj uniji i Afričkoj uniji da bolje provode i primjenjuju postojeće nacionalne i međunarodne instrumente za borbu protiv korupcije te da iskoriste nove tehnologije i digitalne usluge; poziva EU da donese strog regulatorni okvir za korupciju;

Partneri za zeleni plan Afričke unije i Europske unije

100.

podsjeća da su afričke zemlje i njihovo stanovništvo posebno pogođeni negativnim utjecajima klimatskih promjena; podsjeća da je 2019., prema Centru za istraživanje epidemiologije katastrofa (CRED), gotovo 16,6 milijuna Afrikanaca bilo pogođeno ekstremnim vremenskim uvjetima, što je 195 % više nego 2018.; naglašava da zaštita klime i okoliša trebaju biti u središtu partnerstva u skladu s opredjeljenjem EU-a za Pariški sporazum i Konvenciju o biološkoj raznolikosti; podsjeća da je zatražio da se 45 % proračuna budućeg Instrumenta za susjedstvo, razvoj i međunarodnu suradnju namijeni tim ciljevima;

101.

izražava zabrinutost zbog mogućnosti da klimatske promjene ponište ljudski razvoj i ugroze izglede za razvoj nestabilnih afričkih zemalja s niskim dohotkom te naglašava da su klimatske promjene čimbenik rizika za destabilizaciju, nasilje i sukobe; naglašava da bi EU afričkim zemljama trebao ponuditi konkretnu, predvidljivu, odgovornu i dugoročnu financijsku i tehničku potporu kako bi u jednakoj mjeri učvrstio njihove strategije za prilagodbu klimatskim promjenama (kroz projekte s naglaskom na održivoj poljoprivredi, prilagodbi temeljenoj na ekosustavima i održivim gradovima) te strategije za ublažavanje klimatskih promjena, uz poseban naglasak na sprečavanju rizika od katastrofa i na ugroženim zajednicama;

102.

naglašava ključnu ulogu diplomacije u području voda, budući da uslijed klimatskih promjena postoji rizik da će voda postajati sve ograničeniji resurs; ističe potrebu za učinkovitijom klimatskom diplomacijom kako bi se promicale veze između domaćih, stranih i međunarodnih klimatskih politika;

103.

poziva na potporu EU-a kako bi se afričkim zemljama pomoglo u provedbi njihovih nacionalno utvrđenih doprinosa te u povećanju ambicioznosti tih doprinosa u kontekstu Pariškog sporazuma i Okvira iz Sendaija, čime bi se osiguralo da one imaju odgovarajuća financijska sredstva za prilagodbu, ublažavanje, gubitak i oštećenja, kao za nacionalne strategije o biološkoj raznolikosti i akcijske planove; naglašava da se buduće partnerstvo EU-a i Afrike za tranziciju mora temeljiti na načelima zajedničke, ali diferencirane odgovornosti i usklađenosti politika za održivi razvoj, uz istovremeno osiguravanje pravedne i uključive zelene tranzicije, kako bi ta potpora bila učinkovita;

104.

naglašava da bi se strategijama za prilagodbu trebala poticati promjena modela u afričkim zemljama, zasnovana na rješenjima temeljnim na prirodi; poziva na promicanje uključivog sudjelovanja dionika u razvoju i provedbi nacionalno utvrđenih doprinosa, nacionalnih planova prilagodbe i nacionalnih planova ulaganja u poljoprivredu, među ostalim;

105.

naglašava jedinstvenu perspektivu i jedinstvene potrebe malih otočnih država u razvoju u pogledu prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanja klimatskih promjena,

106.

nadalje, naglašava potrebu da se u borbu protiv klimatskih promjena uključi rodna dimenzija, s obzirom na posebne utjecaje klimatskih promjena i uništavanja okoliša na žene i djevojčice; poziva afričke i europske partnere da u budućem partnerstvu EU-a i Afrike snažnije istaknu ulogu koju žene mogu imati u usmjeravanju svojih zajednica prema održivijim praksama i sudjelovanju u odlučivanju o prilagodbi klimatskim promjenama i njihovu ublažavanju;

107.

poziva na brzu provedbu „diplomacije u okviru zelenog plana” osnivanjem radne skupine čiji će fokus biti na vanjskoj dimenziji europskog zelenog plana, a koja bi trebala davati preporuke za zeleni plan Afričke unije i Europske unije u koji će biti uključene lokalne vlasti i organizacije civilnog društva, uz višerazinski pristup koji obuhvaća više dionika; smatra da bi tim planom posebno trebalo podržati donošenje regulatornih okvira kojima se omogućuje prijelaz na zeleno gospodarstvo, razvoj kružnog gospodarstva i otvaranje radnih mjesta u održivim sektorima;

108.

naglašava važnost regionalne suradnje i suradnje kroz tehničku pomoć te razmjene informacija i dobrih praksi; ustraje na važnosti bolje komunikacije o budućim rizicima povezanim s klimom i rizicima od katastrofa te na važnosti poticanja zakonitog prijenosa tehnologija koje su klimatski prihvatljive; u tu svrhu poziva EU na promicanje donošenja deklaracije o pravima intelektualnog vlasništva i klimatskim promjenama po uzoru na deklaraciju o Sporazumu TRIPS i javnom zdravlju, koja je usvojena u Dohi 2001.;

109.

naglašava potrebu za održivim inovacijskim politikama i projektima kojima se afričkim državama omogućuje da „preskoče” starije tehnologije i tehnologije koje uzrokuju više onečišćenja s konkretnim ciljem ekološke i socijalne održivosti te u tom pogledu poziva da se istraži kako se takvim preskakanjem može doprinijeti ostvarenju tih ciljeva u afričkim državama;

110.

podsjeća na iznimnu biološku raznolikost koja postoji u Africi; izražava duboku zabrinutost zbog prekomjernog iskorištavanja prirodnih resursa i zbog utjecaja smanjene biološke raznolikosti na razine otpornosti; posebno je zabrinut zbog činjenice da se tempo krčenja šuma u Africi ubrzava; napominje da uništavanje afričkih prašuma dovodi do nepovratnog gubitka biološke raznolikosti i ponora ugljika, kao i do gubitka domova te načina života autohtonih zajednica koje žive u šumama; podsjeća da šume znatno doprinose postizanju klimatskih ciljeva, zaštiti biološke raznolikosti te sprječavanju dezertifikacije i ekstremne erozije tla;

111.

poziva da se u obzir uzme veza između javnog zdravlja i biološke raznolikosti u skladu s pristupom „jedno zdravlje”; pozdravlja najavu inicijative NaturAfrica čiji je cilj zaštita divlje faune i flore i ekosustava, kao i reviziju akcijskog plana za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom; naglašava da bi se pri razvoju inicijative NaturAfrica trebalo savjetovati sa svim dionicima, uz obraćanje posebne pozornosti pravima lokalnih zajednica, autohtonih naroda i žena; ističe da bi u okviru te inicijative trebalo pružiti potporu afričkim vladama i lokalnom stanovništvu u holističkom i sustavnom suzbijanju glavnih uzroka gubitka biološke raznolikosti i uništavanja okoliša, među ostalim nuđenjem potpore za mreže zaštićenih područja kojima se dobro upravlja; potiče EU i Afriku da priznaju i zaštite običajna prava autohtonih naroda na vlasništvo i kontrolu nad njihovim zemljištima i prirodnim resursima koja su utvrđena Deklaracijom UN-a o pravima autohtonih naroda i Konvencijom Međunarodne organizacije rada br. 169 te da poštuju načelo dobrovoljnog i informiranog prethodnog pristanka;

112.

poziva na izdvajanje dostatnih sredstava za provedbu preporuka iz Komisijine studije iz 2015. naslovljene „Veći od slonova: podaci za strateški pristup EU-a očuvanju divlje faune i flore u Africi” te studije iz 2019. naslovljene „Studija o interakciji sigurnosti i očuvanja divlje faune i flore u supsaharskoj Africi”;

113.

smatra da je nastojanja za očuvanje prirode usredotočena, primjerice, na šume, divlju faunu i floru i morske i obalne ekosustave potrebno pojačati iskorištavanjem regulatornih okvira, dostatnih sredstava i znanstvenih podataka te da ih je potrebno popratiti mjerama za obnovu ekosustava i upravljanje ekosustavima; poziva EU i Afriku da preuzmu vodeću ulogu u sklapanju ambicioznog globalnog sporazuma na 15. Konferenciji stranaka Konvencije o biološkoj raznolikosti;

114.

podsjeća da su oceani najveći globalni izvor bjelančevina; podsjeća na to da je važno raditi na boljem upravljanju oceanima, među ostalim u pogledu razvoja ribarstva, održive akvakulture i plave ekonomije kao vektora razvoja; naglašava da mjere protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova moraju biti prioritet kako bi se ograničili utjecaji na okoliš i kako bi se očuvala održivost ribljih stokova i prihoda od ribarstva;

115.

izričito poziva Komisiju da prati aktivnosti povezane s industrijskim ribolovom, budući da one mogu biti prijetnja stokovima koji su dostupni lokalnom stanovništvu koje se koristi tradicionalnim ribolovnim resursima i u isto vrijeme predstavljaju rizik od neravnoteže u dobrom ekološkom stanju ribarskih stokova;

116.

podsjeća da je Afrika svjetska regija s najnižom stopom elektrifikacije te naglašava činjenicu da pristup energiji na afričkom kontinentu nije ujednačen; napominje da je pristup financijski prihvatljivoj, pouzdanoj, održivoj i suvremenoj energiji neophodan instrument gospodarskog i društvenog razvoja, među ostalim u ruralnim područjima; poziva na razvoj potencijala Afrike za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora;

117.

stoga potiče EU i države članice na promicanje i jačanje suradnje s afričkim partnerima u sektorima energetike i klime u skladu s ciljevima zelenog plana; potiče Komisiju da osmisli ambiciozan plan za provedbu partnerstva u području održive energije te u tu svrhu primjećuje da su energija iz obnovljivih izvora i energetska učinkovitost ključni elementi za prevladavanje razlika u pristupu energiji na afričkom kontinentu, uz istovremeno osiguravanje potrebnog smanjenja emisija ugljičnog dioksida; poziva EU i pojedinačne afričke zemlje da iskoriste mogućnosti za obostrano korisna partnerstva u području energetike za proizvodnju vodika primjenom obnovljivih izvora energije;

118.

naglašava važnost usmjeravanja ulaganja u gospodarstvo bez emisija ugljika razvojem obnovljivih izvora energije i olakšavanjem prijenosa tehnologije, uključujući decentraliziranu proizvodnju energije i tehnologije za proizvodnju obnovljive i solarne energije u malim razmjerima kojima se zadovoljava lokalna potražnja za energijom, među ostalim s obzirom na infrastrukturu i povezivost;

119.

naglašava da urbanizacija afričkog kontinenta predstavlja priliku za preispitivanje urbanističkog planiranja i uvođenje rješenja za održive gradove te da bi to trebao biti predmet intenzivnijeg dijaloga s lokalnim i regionalnim vlastima te suradnje i razmjene najboljih praksi između dvaju kontinenata, posebno s obzirom na zelenu infrastrukturu, pristupe temeljene na ekosustavima, sustave za gospodarenje otpadom i sanitarne sustave, u što bi trebalo posebno nastojati uključiti mlade i marginalizirane skupine; poziva na potporu razvoju održivog gradskog prometa kako bi se povećala uključenost zajednica i njihova pristupačnost, uključujući prijevoz do škola i medicinskih centara;

Partneri za održivu i otpornu poljoprivredu

120.

ističe središnju važnost poljoprivrednog i prehrambenog sektora u gospodarstvu i u osiguravanju pristojnih i održivih mogućnosti zapošljavanja u ruralnim područjima; naglašava da se to u većini slučajeva odnosi na mala i obiteljska poljoprivredna gospodarstva; napominje da je važno promicati i jačati mjere i instrumente za potporu boljoj kvaliteti i diversifikaciji proizvoda, održivoj modernizaciji poljoprivrednih praksi, sigurnim uvjetima rada te mjerama za jačanje otpornosti poljoprivrednika; smatra da bi razvoj održivog poljoprivrednog sektora i ruralnih područja trebao biti u središtu odnosa EU-a i Afrike;

121.

pozdravlja činjenicu da se novim partnerstvom između EU-a i Afrike zagovara razvoj ekološki prihvatljivih poljoprivrednih praksi; podsjeća na činjenicu da je kapacitet agroekologije za uspostavu ravnoteže između gospodarske, ekološke i socijalne dimenzije održivosti prepoznat u ključnim izvješćima Međuvladinog panela za klimatske promjene i Međuvladine platforme o bioraznolikosti i uslugama ekosustava, kao i u Međunarodnoj procjeni poljoprivredne znanosti i tehnologije za razvoj, koju su predvodile Svjetska banka i Organizacija UN-a za hranu i poljoprivredu; naglašava važnost promicanja agroekologije, agrošumarstva, lokalne proizvodnje i održivih prehrambenih sustava kojima se naglasak stavlja na razvoj kratkih lanaca opskrbe kako u nacionalnim politikama tako i u međunarodnim forumima kako bi se osigurala sigurnost opskrbe hranom i ishrane za sve te kako bi se povećala održiva produktivnost poljoprivrednog sektora i njegova otpornost na klimatske promjene;

122.

poziva EU da uzme u obzir zaključke Radne skupine za ruralnu Afriku o potrebi za ulaganjem u afričke prehrambene lance, s naglaskom na proizvodima s dodanom vrijednošću; te poziva EU i države članice da u suradnji s afričkim partnerima aktivno porade na uspostavi sinergija između strategije EU-a i Afrike te politika u okviru zelenog plana, posebno vanjske dimenzije strategije „od polja do stola”;

123.

naglašava da upotreba pesticida u intenzivnoj poljoprivredi u Africi može utjecati na zdravlje radnika kojima je ograničen pristup osposobljavanju u području zaštite bilja i zdravstvenoj zaštiti, uz to što uzrokuje štete u okolišu; poziva na obrazovanje i osposobljavanje u području održivih pristupa zaštiti bilja i alternativa pesticidima te na minimiziranje izloženosti opasnim tvarima; osuđuje dvostruke standarde koje EU primjenjuje na pesticide dopuštajući izvoz opasnih tvari zabranjenih u EU-u afričkim državama i drugim trećim zemljama; stoga traži izmjenu aktualnih pravila EU-a u cilju kako bi se ta pravna nedosljednost uklonila u skladu s Roterdamskom konvencijom iz 1998. i zelenim planom;

124.

duboko je zabrinut zbog velike ovisnosti afričkih zemalja o uvozu hrane, osobito iz Europske unije, posebno kad se taj uvoz sastoji od subvencioniranih proizvoda čijim se niskim cijenama šteti konkurentnosti malih poljoprivrednih gospodarstava u Africi;

125.

izražava zabrinutost zbog izvoza europskog mlijeka u prahu u Zapadnu Afriku uz potporu zajedničke poljoprivredne politike s obzirom na to da je utrostručenje izvoza otkako je EU ukinuo mliječne kvote 2015. imalo katastrofalne posljedice za lokalne stočare i poljoprivrednike koji mu ne mogu konkurirati; poziva Komisiju da zajedno s afričkim vladama i dionicima iznađe moguća rješenja;

126.

podsjeća da su glad i nesigurnost opskrbe hranom opet u porastu u cijelom svijetu i da će se taj trend nastaviti ako se ne poduzmu hitne mjere te podsjeća da Afrika znatno zaostaje u postizanju cilja iskorjenjivanja gladi do 2030. (cilj održivog razvoja br. 2.); podsjeća da bi se iskorjenjivanje svih oblika pothranjenosti i cilj održivog razvoja br. 2. trebali smatrati prioritetima u okviru novog partnerstva, pri čemu bi posebnu pozornost trebalo pridati osobama u najranjivijem položaju;

127.

naglašava da se ionako teška situacija u pogledu sigurnosti opskrbe hranom u Africi pogoršala uslijed pandemije bolesti COVID-19 i gospodarske krize koja je uslijedila, zatvaranja granica, najezda skakavaca i dezertifikacije, što je ukazalo na krhkosti u globalnom sustavu opskrbe hranom; naglašava potencijal lokalnih i regionalnih tržišta za rješavanje aktualnih nedostataka prehrambenih sustava;

128.

poziva da se u nastojanjima u području poljoprivrede u okviru partnerstva EU-a i Afrike naglasak prvenstveno stavi na zaštitu prava afričkih zemalja na neovisnost u opskrbi hranom i na povećavanje njihove sigurnosti opskrbe hranom, kao i na jačanje njihovog kapaciteta da zadovolje prehrambene potrebe svojeg stanovništva;

129.

naglašava važnost transformacije ruralnih sredina i jačanja lokalnih, regionalnih i transparentnih lanaca vrijednosti kako bi se otvorila održiva radna mjesta, izbjegla kršenja ljudskih prava i ublažile klimatske promjene; naglašava potrebu za potporom mladima i ženama, posebno kroz osposobljavanje, pristup kreditima i pristup tržištima; poziva da ih se uključi u oblikovanje poljoprivrednih politika te da se podrži zajedničko djelovanje putem organizacija malih proizvođača;

130.

naglašava ključnu ulogu ruralnih afričkih žena u poljoprivrednim i ruralnim ekonomijama na cijelom afričkom kontinentu, posebno u pogledu sigurnosti opskrbe hranom; podsjeća da gotovo polovicu poljoprivrednih poslova u Africi obavljaju žene, dok su poljoprivrednice uglavnom vlasnice malih gospodarstava ili svojom proizvodnjom namiruju vlastite potrebe te nemaju potreban pristup informacijama, kreditima, zemljištima, resursima ni tehnologiji; potiče na napredak u pogledu prava žena i djevojčica na nasljeđivanje te poziva EU da pruži potporu partnerskim zemljama, posebno u pogledu njihovog priznavanja punog prava žena na zemljište;

131.

naglašava da se žene koje se bave poljoprivredom za vlastite potrebe suočavaju s dodatnim preprekama u održavanju neovisnosti u opskrbi hranom zbog snažne zaštite novih biljnih sorti u okviru Međunarodne konvencije za zaštitu novih biljnih sorti (UPOV) u trgovinskim sporazumima;

132.

podsjeća na važnost podupiranja malih poljoprivrednih gospodarstava i nomadskog stočarstva te drugih tradicionalnih/lokalnih prehrambenih sustava kako bi se ojačala njihova otpornost i kako bi se potaknuo njihov doprinos sigurnosti opskrbe hranom, održivom upravljanju resursima i očuvanju biološke raznolikosti;

133.

poziva na rješavanje društvenih napetosti između sjedilačkog stanovništva koje se bavi poljoprivredom i nomadskih stočarskih zajednica, posebno u regijama u kojima se te napetosti preklapaju sa sukobima na temelju etničke i vjerske pripadnosti;

134.

naglašava važnost istraživanja i inovacija za poticanje održivih poljoprivrednih praksi i produktivnih poljoprivredno-ekoloških i prehrambenih sustava u sušnim područjima; u tom pogledu poziva na veće oslanjanje na doprinose afričkog tradicionalnog znanja u pravednoj tranziciji, posebno u pogledu poljoprivrednih praksi, ribarstva i zaštite šuma, čime se osnažuje afričko stanovništvo i lokalne zajednice;

135.

potiče razmjene znanja i najboljih praksi između europskih i afričkih poljoprivrednika, a posebno kontakte između mladih poljoprivrednika, žena i predstavnika ruralnih zajednica o održivim metodama proizvodnje i zaštiti biološke raznolikosti, među ostalim u okviru udruženja;

136.

podržava prijedlog Radne skupine za ruralnu Afriku u pogledu uspostave programa povezivanja Europe i Afrike kojim se povezuju poljoprivredna tijela država članica EU-a i partnerskih zemalja u Africi s ciljem razmjene održivih najboljih praksi i poticanja odnosâ između snažno angažiranih i sličnih partnera;

137.

naglašava da je u partnerstvo EU-a i Afrike važno uključiti zaštitu i promicanje prava lokalnih zajednica na pristup prirodnim resursima kao što su zemljište i voda te na kontrolu nad tim resursima; osuđuje razmjere jagme za zemljištem u Africi; podsjeća da se radi o brutalnoj praksi kojom se ugrožava neovisnost u opskrbi hranom i opstanak afričkih ruralnih zajednica; ističe da je važno pokrenuti uključiv proces kako bi se zajamčilo učinkovito sudjelovanje organizacija civilnog društva i lokalnih zajednica u razvoju, provedbi i praćenju politika i mjera povezanih s jagmom za zemljištem; poziva na poštivanje Dobrovoljnih smjernica o odgovornom upravljanju u poljodjelstvu, ribarstvu i šumarstvu u svim projektima kojima se promiče zaštita prava na zemljište, među ostalim u trgovini, te na mjere kojima se osigurava da se projektima ne ugrožavaju prava malih poljoprivrednika na zemljište;

138.

žali zbog toga što se ne priznaje strateška važnost zemljišta za ispašu kojima je prekriveno oko 43 % površine afričkog kopna i koja su stoga važni ponori ugljika; poziva Komisiju da zajedno s lokalnim zajednicama i lokalnim dionicima razvije strategiju za optimizaciju tog potencijala održivim upravljanjem pašnjacima, kao što je upravljanje koje prakticiraju nomadski stočari;

139.

napominje da su, primjerice, prava na ispašu i zajednički pašnjaci tradicionalna prava korištenja zemljištem koja se temelje na običajnom pravu, a ne na sekuritiziranim vlasničkim pravima; međutim, ističe temeljnu važnost zaštite tih običajnih prava za ruralno stanovništvo;

Partneri u digitalizaciji radi potpore uključivosti i razvoju

140.

naglašava da digitalna transformacija predstavlja golem pokretač razvoja u pogledu pristupa obrazovanju, osposobljavanju, zapošljavanju i zdravstvu, kao i u pogledu modernizacije poljoprivrednog sektora, sposobnosti javnog sektora za pružanje digitalnih usluga kao što elektronička identifikacija, e-zdravstvo ili e-uprava te sudjelovanja u političkom odlučivanju, ljudskim pravima i slobodi izražavanja, ali da ona može sa sobom nositi i rizik od ugrožavanja demokracije, ugrožavanja građanskih i ljudskih prava te povećanja nejednakosti; naglašava da se digitalnom transformacijom mora podržavati financijski prihvatljiv, ravnopravan i uključiv pristup internetu, kao i primjena i kreiranje usluga temeljenih na digitalnim tehnologijama kojima se poštuju mjerodavni međunarodni i nacionalni standardi i smjernice;

141.

naglašava da bi digitalni jaz trebalo uzeti u obzir i pridati mu odgovarajuću pozornost; ističe potrebu da se prednost dâ pristupu internetskoj povezivosti za većinu marginaliziranih afričkih zajednica kako bi se izbjegla pojava velikog jaza između ruralnog i urbanog stanovništva; smatra da je za pokretanje istinski uključive digitalne transformacije potrebno prevladati digitalni jaz među spolovima; potiče žene i djevojčice da razvijaju svoje potencijale u pogledu novih tehnologija;

142.

podsjeća da nasilje nad ženama i djevojčicama na internetu i seksistički govor mržnje, zlostavljanje na internetu, ksenofobija, dezinformacije i stigmatizacija mogu negativno utjecati na socijalnu uključenost te poziva afričke i europske partnere na rješavanje tih pitanja u okviru partnerstva EU-a i Afrike; naglašava da je potrebno osigurati holističko digitalno obrazovanje i holističku digitalnu pismenost, uključujući „meke” i transverzalne vještine poput kritičkog razmišljanja i međukulturnog razumijevanja;

143.

ističe da stvaranje elektroničkog otpada u cijelom svijetu predstavlja izazove za provedbu Programa do 2030., posebno u pogledu zdravlja i okoliša; poziva EU i Afriku da pojačaju nastojanja usmjerena na razvoj odgovornih ulaganja kako bi doprinijeli smanjenju proizvodnje elektroničkog otpada, sprečavanju nezakonitog odlaganja elektroničkog otpada i nepravilnog postupanja s njime, promicanju učinkovitog iskorištavanja resursa i recikliranja te otvaranju radnih mjesta u sektorima obnove i recikliranja;

144.

podupire digitalizaciju i modernizaciju javne uprave u afričkim zemljama, posebno u cilju razvoja pouzdanih agencija za vođenje matičnih knjiga, pouzdanih osobnih isprava i promicanja razmjene podataka; naglašava da svi podaci koji se razmjenjuju moraju podlijegati relevantnim zakonima o zaštiti podataka i privatnosti; poziva EU da surađuje s afričkim narodima na ostvarenju globalnih standarda zaštite podataka, što će zauzvrat pomoći u borbi protiv kriminala i uzajamno ojačati gospodarstva;

145.

naglašava da su za ostvarenje ciljeva održivog razvoja i zelene tranzicije potrebne inovacije; naglašava da bi se partnerstvom trebali promicati istraživanje i inovacije te dostupnost i iskoristivost digitalnih usluga kako bi se promicala kohezija i socijalna uključenost; podsjeća, međutim, da digitalnu tranziciju nije moguće provesti bez pristupa energiji te da neredovita opskrba energijom u ruralnim područjima predstavlja znatnu prepreku pristupu digitalnim uslugama;

146.

naglašava da se digitalna transformacija u Africi naglo ubrzala uslijed krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19; pozdravlja želju Afričke unije da uspostavi jedinstveno digitalno tržište; poziva EU da podrži uspostavu afričke digitalne industrije i odgovarajućeg regulatornog okvira za razvoj trgovine putem interneta i zaštite podataka na temelju najviših postojećih standarda pružanjem tehničke pomoći, poticanjem ulaganja u digitalne infrastrukture i digitalno poduzetništvo te jačanjem partnerstava s dionicima iz sektora uprave i gospodarstva, akademskog i znanstvenog sektora te sektora civilnog društva;

147.

naglašava da u skladu s izvješćem UN-a o ciljevima održivog razvoja (2019.) i dalje postoje mnogi izazovi koje je potrebno rješavati kako bi se ostvarili ciljevi održivog razvoja, posebno u Africi, u pogledu pristupa hrani, energiji, vodi i sanitarnim uslugama te obrazovanju i zdravstvenoj zaštiti; smatra da bi se financijska pomoć i ulaganja prvenstveno trebali usmjeriti na zadovoljavanje tih osnovnih ljudskih potreba, što je i dalje preduvjet za iskorjenjivanje siromaštva i za ostvarenje napretka u pogledu dobrobiti ljudi, posebno u vrijeme kad se razne potrebe poput zdravstva i obrazovanja sve više međusobno natječu za javne resurse i opterećuju ih;

148.

naglašava da je prikupljanje točnih i usporedivih raščlanjenih podataka i statističkih analiza, uz poštivanje zaštite podataka i prava na privatnost, od temeljne važnosti za donošenje informiranih odluka, posebno u područjima poljoprivrede, gospodarenja i upravljanja prirodnim resursima te zdravstva na nacionalnoj i decentraliziranoj razini;

149.

ističe da treba iskoristiti digitalnu transformaciju kako bi se potaknule razmjene između dvaju kontinenata, posebno između mladih i civilnog društva, primjenom platformi;

150.

poziva države članice EU-a i afričke zemlje da pojačaju zajednička nastojanja čiji je cilj osigurati društvenu i ekološku održivost digitalnog gospodarstva te doprinijeti cilju uspostave suvremenog, pravednog i učinkovitog standarda oporezivanja za digitalno gospodarstvo;

Partneri za uzajamno korisnu mobilnost i migracije

151.

prepoznaje složene izazove i mogućnosti koje migracijska kretanja predstavljaju u Europi i Africi za prosperitet i razvoj obaju kontinenata te naglašava da je potrebno jačati suradnju u tom području; napominje da je posljednjih godina u odnosima Afrike i EU-a prevladavalo pitanje migracija te da je to možda negativno utjecalo na međusobnu percepciju dvaju kontinenata; naglašava da migracije predstavljaju uzajamni instrument održivog razvoja za obje regije;

152.

podsjeća da se do 80 % svih međunarodnih migranata porijeklom iz afričkih zemalja seli unutar tog kontinenta; napominje da afričke zemlje zbrinjavaju velik dio ukupnog broja izbjeglica i interno raseljenih osoba na svjetskoj razini te da je njihov ranjiv položaj dodatno otežan krizom prouzročenom bolešću COVID-19; poziva na globalnu podjelu odgovornosti za izbjeglice;

153.

smatra da bi trebalo isticati ljudsku dimenziju migracija i pridavati posebnu pozornosti skupinama migranata koje su u nepovoljnijem položaju; poziva na donošenje partnerstva EU-a i Afrike o migracijama i mobilnosti u čijem će središtu biti ljudsko dostojanstvo izbjeglica i migranata te koje će biti utemeljeno na načelima solidarnosti, zajedničke odgovornosti i punog poštivanja ljudskih prava, međunarodnih i nacionalnih zakona i zakona EU-a te prava o izbjeglicama;

154.

podsjeća da bi trebalo poduzeti konkretne mjere za zaštitu migranata od smrti, nestanka i razdvajanja obitelji i za sprečavanje kršenja njihovih prava, uključujući mjere usmjerene na poštivanje načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja i najbolje interese djeteta;

155.

naglašava da je temeljne uzroke nezakonitih migracija i prisilnog raseljavanja, kao što su politička nestabilnost, siromaštvo, nedostatak sigurnosti i sigurnosti opskrbe hranom, nasilje i negativni učinci klimatskih promjena, potrebno rješavati odgovarajućim financiranjem;

156.

smatra da će uspjeh partnerstva ovisiti o znatnim unapređenjima mogućnosti za mobilnost između različitih sastavnica afričkog i europskog društva te da bi partnerstvo trebalo osmisliti na održiv način tako da dovede do priljeva, a ne odljeva mozgova; smatra da bi se učinkovitijom viznom politikom i većim financiranjem programa Erasmus+ dalo koristan doprinos ostvarenju tog cilja;

157.

naglašava da je važno razviti istinsku politiku kružne migracije kojom bi se kvalificiranim i nekvalificiranim radnicima omogućilo da ostvare korist od razmjene stručnog znanja i mobilnosti između EU-a i Afrike, čime bi se olakšao povratak ljudi u njihove zemlje podrijetla; podržava stav da se prednost daje prihvatljivim zahtjevima za radne dozvole upućenim EU-u iz zemalja podrijetla i tranzitnih zemalja (na primjer, putem veleposlanstava ili interneta) kako bi se migranti odvratili od pribjegavanja nezakonitim migracijskim kanalima te kako bi se smanjilo opterećenje sustavâ za azil i migracije;

158.

podsjeća da mobilnost radnika može biti jedan od odgovora na demografske izazove s kojima se EU suočava te na nedostatke radne snage i na neusklađenosti ponude i potražnje na tržištu rada; poziva na razvoj sigurnih i zakonitih migracijskih kanala te na promicanje usklađenijeg, sveobuhvatnijeg i dugoročnijeg pristupa migracijama povezanim s radom na europskoj razini na temelju partnerskog pristupa od kojeg oba partnera mogu dugoročno imati koristi; naglašava važnost jačanja dijaloga o migraciji i mobilnosti između EU-a i Afrike te partnerstva Afrike i EU-a za migraciju, mobilnost i zapošljavanje;

159.

oštro osuđuje krijumčarenje ljudi i trgovanje ljudima; poziva da se ojačaju nastojanja usmjerena na praćenje kriminalnih mreža krijumčara i borbu protiv njih te traži suradnju s afričkim zemljama za borbu protiv njih; u tom pogledu poziva na sveobuhvatne, multidisciplinarne napore i koordinaciju na svim razinama u suradnji s lokalnim vlastima, uključujući međunarodnu suradnju tijela kaznenog progona; smatra da dvije strane moraju zajednički provoditi borbu protiv krijumčara ljudi i trgovaca ljudima uz potporu, među ostalim, Europola;

160.

poziva EU i afričke narode da zajedno rade na uspostavi učinkovite i dalekosežne informativne kampanje o rizicima i opasnostima trgovine ljudima i krijumčarenja migranata kako bi se pojedince spriječilo da ugroze vlastiti život radi nezakonitog ulaska u EU;

161.

naglašava potrebu za dosljednim angažmanom EU-a kojim se osigurava da suradnja u borbi protiv nezakonitih migracija ili na integriranom upravljanju granicom ne utječe negativno na postojeće okvire regionalne mobilnosti na afričkom kontinentu ni na ljudska prava; podsjeća da se u svakom partnerstvu u području migracija i mobilnosti u obzir moraju uzeti dva globalna kompakta o migracijama i izbjeglicama (Globalni kompakt o sigurnim, uređenim i regularnim migracijama i Globalni kompakt o izbjeglicama);

162.

smatra da rascjepkanost nacionalnih pravila o migraciji radne snage u EU-u, kao i složenost i birokratska narav tih postupaka, odvraćaju od odlaska u EU preko zakonitih migracijskih kanala; preporučuje uspostavu usklađenog i nebirokratskog postupka podnošenja zahtjeva EU-u u kontekstu partnerstva EU-a i Afrike;

163.

podsjeća da je potrebno uspostaviti ciljane i zajedničke europske civilne operacije traganja i spašavanja kako bi se okončao gubitak ljudskih života na moru;

164.

poziva EU da pojača svoj angažman u pogledu preseljenja i ostalih zakonitih kanala za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita te da jednako tako pojača svoj politički i financijski angažman za potporu afričkim partnerima u razvoju održivih pristupa u pogledu izbjeglica, interno raseljenih osoba i osoba bez državljanstva, posebno suradnjom s Međunarodnom organizacijom za migracije i ostalim agencijama UN-a kako bi se ojačala razvojna suradnja i pružila izravna pomoć humanitarnim organizacijama u blizini domova iz kojih su izbjeglice pobjegle;

165.

preporučuje usklađivanje regionalnih mehanizama za zaštitu raseljenih osoba u kontekstu katastrofa i klimatskih promjena u skladu s Programom za zaštitu osoba raseljenih preko granica u kontekstu katastrofa i klimatskih promjena, Platformom za raseljavanje uslijed katastrofa i Konvencijom iz Kampale;

166.

ističe da je i u Europskoj uniji i u afričkim zemljama potrebno zajamčiti pravedne i pristupačne postupke azila za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita te da je potrebno poštivati načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja u skladu s međunarodnim pravom i pravom EU-a; smatra da bi se svakim sporazumom sa zemljama podrijetla i tranzitnim zemljama trebala zajamčiti potpuna zaštita ljudskih života, dostojanstva i ljudskih prava;

167.

ističe da je važno osigurati učinkovitost, pravednost i zakonito postupanje u politici vraćanja, u izdavanju konzularnih propusnica i u sklapanju sporazuma o ponovnom prihvatu, pri čemu će se davati prednost dobrovoljnom povratku te jamčiti potpuna zaštita i poštovanje prava i dostojanstva pojedinaca; poziva na snažan angažman EU-a u razdoblju prije povratka i nakon njega, usmjeren na olakšavanje održive reintegracije povratnika;

168.

potiče daljnju suradnju s Međunarodnom organizacijom za migracije i drugim agencijama UN-a kako bi se pružila dodatna potpora izbjeglicama i interno raseljenim osobama;

169.

napominje da se u pregovaračkom mandatu EU-a za sporazum koji će naslijediti Sporazum iz Cotonoua povećao broj spominjanja migracija, posebno u pogledu sprečavanja nezakonitih migracija, dok je za razliku od toga u pregovaračkom mandatu zemalja AKP-a naglasak na iskorjenjivanju siromaštva, promicanju zakonitih migracija, važnosti priljeva novčanih doznaka, potrebi da povrati i ponovni prihvati budu dobrovoljni i da se isključi mogućnost da se razvojna pomoć iskoristi da bi se dogovorile restriktivne granične kontrole; poziva Komisiju da uzme u obzir prioritete afričkih zemalja u pogledu migracija kako bi se izgrdilo stvarno ravnopravno partnerstvo;

Partneri za sigurnost

170.

napominje da rješavanje dugotrajnih sukoba zahtijeva da humanitarni i razvojni akteri i partneri djeluju zajednički, uz visoki lokalni legitimitet i visoku lokalnu vjerodostojnost; stoga poziva EU na promicanje veze između humanitarne pomoći i razvoja u svojem odgovoru, uz naglasak na jakoj lokalnoj odgovornosti;

171.

pozdravlja činjenicu da EU smatra mir i sigurnost u Africi ključnim uvjetima za održivi razvoj i pozdravlja odlučnost Unije da „znatno pojača potporu Africi u suradnji s međunarodnom zajednicom”; dijeli mišljenje da je pitanje sigurnosti u Africi od velike važnosti za razvoj tog kontinenta uz podršku regionalnih i međunarodnih organizacija, pri čemu su afričke države glavni jamci vlastite sigurnosti; stoga poziva EU da nastavi ulagati napore u suradnju s afričkim partnerima na daljnjem razvoju Afričke strukture za mir i sigurnost (APSA) kako bi se postigli dugoročan mir i stabilnost te prebrodile krize i sukobi na tom kontinentu s pomoću integriranog pristupa u kojemu se koriste sva raspoloživa sredstva, uključujući potporu razvoju afričkih kapaciteta u području sigurnosti i obrane, vojnih operacija, civilnih misija, projekata izgradnje mira i demilitarizacije, uz poštovanje međunarodnih ljudskih prava i humanitarnog prava te neovisnosti i suverenosti afričkih zemalja, te potporu inicijativama Afričke unije, regionalnih organizacija kao što su ECOWAS i sahelska skupina G5; potiče države članice da sudjeluju u misijama i operacijama EU-a i pozdravlja bilateralne napore koji doprinose miru i stabilnosti te apelira na Vijeće da u tom pogledu brzo odobri Europski instrument mirovne pomoći kako bi se pružila sveobuhvatnija pomoć afričkim partnerima u regijama pogođenima sukobom; naglašava važnost multilateralne suradnje u okviru trokuta Afričke unije, EU-a i UN-a u području lokalne, regionalne i međunarodne sigurnosti te ulogu aktera civilnog društva u naporima za očuvanje mira i izgradnju mira; u tom svjetlu podsjeća na to da su reforma sigurnosnog sektora, reforma pravosuđa, dobro upravljanje, demokratska odgovornost i zaštita civila preduvjeti za stjecanje povjerenja stanovništava u njihove vlade i snage sigurnosti; dodatno ističe civilno-vojnu vezu i potrebu za boljom koordinacijom obiju sastavnica misija zajedničke sigurnosne i obrambene politike (ZSOP); podržava sve proaktivniji pristup suradničkih regionalnih sigurnosnih organizacija prema potpunoj operativnosti APSA-e, koja Afričkoj uniji i regionalnim organizacijama pruža potrebne alate za sprečavanje i rješavanje sukoba te upravljanje njima; osobito pohvaljuje inicijative poput sahelske skupine G5 zbog njihove ključne uloge u odlučnim mjerama koje poduzimaju afričke nacije kako bi osigurale mir i sigurnost u vlastitom susjedstvu i poziva Komisiju i države članice da pojačaju političku, financijsku, operativnu i logističku potporu sahelskoj skupini G5; ističe da afričke zemlje moraju imati odgovarajuće kapacitete u svim ključnim sektorima, prvenstveno u pogledu sigurnosti i obrane, kako bi osigurale odgovarajuće razine sigurnosti i razvoja; poziva EU da koordinira inicijative za sigurnost i razvoj na afričkom kontinentu u koje je uključena u okviru integrirane strategije koja obuhvaća dobro upravljanje, demokraciju, ljudska prava, vladavinu prava i rodnu ravnopravnost, s posebnim naglaskom na najranjivije regije u kojima su napetosti najveće; pozdravlja suradnju između EU-a i Afrike u borbi protiv terorizma i oružanih skupina u skladu s međunarodnim pravom; u kontekstu protuterorističkih politika poziva na uspostavljanje transparentnijih procesa odlučivanja, veću usklađenost s pristupom temeljenim na ljudskim pravima i veću suradnju sa zajednicama na koje te mjere utječu;

172.

ističe važnu ulogu Sahela sa strateškog i sigurnosnog stajališta; u tom svjetlu snažno pozdravlja osnivanje sahelske skupine G5 2014. te zajedničkih snaga skupine G5 koje su osnovane 2017. kako bi se suprotstavilo sigurnosnim prijetnjama u regiji;

173.

ističe da je hitno potrebno da se EU suoči s rastućim brojem terorističkih pobunjenika u sjevernom Mozambiku, koji su već uzrokovali više od 1 000 smrti i protjerali otprilike 200 000 ljudi iz njihovih domova te postoji ozbiljan rizik da se prošire diljem južnoafričke regije; apelira na potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika da ponudi potporu EU-a Mozambiku i njegovim građanima; ističe da izostanak odgovora EU-a može dovesti do toga da drugi međunarodni akteri preuzmu vodeću ulogu koju EU želi ostvariti na tom kontinentu;

174.

zabrinut je što su Bocvana, Gana, Uganda i Zimbabve uvršteni na ažuriranu EU-ovu crnu listu zemalja koje imaju strateške nedostatke u svojim režimima suzbijanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma (AML/CFT) te poziva te zemlje da odmah poduzmu mjere potrebne za usklađivanje s obvezama zakonodavstva i za njegovu provedbu (tj. Delegiranom uredbom Komisije (EU) 2020/855 (13)); pozdravlja činjenicu da su Etiopija i Tunis uklonjene s liste nakon što su provele niz reformi;

175.

ističe činjenicu da su mandati u okviru misije ZSOP-a sveobuhvatni i, među ostalim, usmjereni na potporu reformi sigurnosnog sektora, nastavak reforme pravosuđa, jačanje vojne i policijske obuke, kao i jačanje nadzora; ističe hitnu potrebu za poboljšanjem komunikacijske politike misija u okviru ZSOP-a i strateškog planiranja EU-a općenito kako bi se povećala vidljivost djelovanja EU-a i njegova cilja da očuva sigurnost i blagostanje afričkih naroda;

176.

ističe posebnu ulogu vjerskih tijela u Africi koja redovito imaju ulogu medijacije u sukobima i s kojima su potrebni dijalog i suradnja, osobito u područjima sukoba jer međuvjerski dijalog može doprinijeti miru i pomirenju;

177.

uzima na znanje da se zajedničkom komunikacijom nastoji produbiti potpora EU-a afričkim mirovnim nastojanjima putem bolje strukturiranog i strateškog oblika suradnje usredotočene na regije Afrike u kojima su napetosti na najvišoj razini te poziva na to da se posebne strategije u regijama u kojima vladaju sukobi smatraju prioritetom; potiče EU i njegove države članice da nastave zajednički nositi teret s međunarodnim organizacijama i partnerima, uključujući saveznike i afričke države koje su pouzdani saveznici u borbi protiv terorizma, kao što su Kenija, Maroko, Nigerija, Gana i Etiopija; poziva na jačanje odnosa EU-a i tih ključnih zemalja; poziva EU da nastavi pomagati afričkim partnerima u izgradnji kapaciteta njihovih snaga i institucija sigurnosti kako bi svojim građanima pružili učinkovite i održive službe sigurnosti i kaznenog progona, među ostalim putem Europskog instrumenta mirovne pomoći i misija u okviru ZSOP-a, te poziva EU da se usredotoči na integrirani pristup sukobima i krizama i da djeluje u svim fazama ciklusa sukoba, od sprječavanja sukoba, preko odgovora na njih do upravljanja sukobima i njihova rješavanja;

178.

ističe činjenicu da je cilj potpore EU-a afričkom sigurnosnom sektoru poticanje afričke odgovornosti za pitanja sigurnosti i obrane; smatra da su Afrička unija i afričke države ključni akteri s kojima EU konstruktivno surađuje kako bi se zajednički ostvarili ciljevi u pogledu održivog razvoja i ljudske sigurnosti; u tom pogledu snažno pozdravlja planove Afričke unije da pošalje 3 000 vojnika za potporu sahelskoj skupini G5 i smatra da je to znak da Afrička unija i EU zaista teže ostvarenju sličnih sigurnosnih ciljeva temeljenih na zajedničkim ciljevima i odgovornostima; u tom pogledu pozdravlja komentare potpredsjednika Komisije / Visokog predstavnika Borrella upućene Vijeću sigurnosti UN-a 28. svibnja 2020., kada je govorio o „pronalaženju afričkih rješenja za afričke probleme”;

179.

ponovno potvrđuje svoju potporu mirovnim misijama UN-a na afričkom kontinentu i poziva ključne aktere, osobito Sjedinjene Američke Države, Rusiju, Kinu i Ujedinjenu Kraljevinu, da se pridruže nastojanjima EU-a za medijaciju i unaprjeđenje suradnje i održivog mira diljem afričkog kontinenta; u tom pogledu ponavlja da EU želi povećati potporu misijama UN-a i unaprijediti koordinaciju među raznim misijama UN-a i EU-a;

180.

pozdravlja znatno smanjenje piratstva uz obale istočne i zapadne Afrike, što je rezultat međunarodnih napora u području pomorske sigurnosti koji služe kao presedan za europsku, afričku i transatlantsku sigurnosnu suradnju;

181.

smatra da je važno da EU nastavi sa svojim nastojanjima usmjerenim na izgradnju otpornijih država i društava izgradnjom kapaciteta i reformama sigurnosnog sektora, među ostalim putem Europskog instrumenta mirovne pomoći i misija u okviru ZSOP-a te da se usredotoči na integrirani pristup sukobima i krizama i djeluje u svim fazama ciklusa sukoba;

182.

podsjeća na prijetnju koju predstavljaju transnacionalni organizirani kriminal, građanski nemiri i nasilje u obitelji za nestabilne države i one u situaciji nakon sukoba koje se suočavaju s poteškoćama u nastojanju da svojim građanima pruže potrebnu sigurnost; u tom svjetlu ističe važnost dobro obučenih nacionalnih i regionalnih policijskih snaga; međutim, napominje da policijske snage često nemaju prikladnu obuku ni opremu te najvažnije, nisu uvijek odgovarajuće povezane s lokalnim stanovništvom i ne uživaju njegovo povjerenje; stoga ističe važnost jačanja i izgradnje profesionalnih policijskih struktura te poziva među ostalim na pojačanu idejnu, logističku i administrativnu potporu Mehanizmu Afričke unije za policijsku suradnju, sa sjedištem u Alžiru, koji je pokrenut 2014.; vjeruje da će suradnja u tom području također pomoći u unaprjeđenju kapaciteta mirovnih misija i poticanju policijske komponente APSA-e;

183.

napominje da je informacijska sfera u Africi pod sve većim utjecajem svjetskih protivnika EU-a; u tom pogledu poziva ESVD i Komisiju da aktivno pristupe rješavanju problema manjka prisutnosti europskog utjecaja u afričkim društvima te da suzbiju lažne diskurse i bolje približe europski pristup i demokratske vrijednosti afričkim narodima; napominje da to iziskuje bolju stratešku komunikaciju usredotočenu na ključne regije i zemlje, kao i uspostavljanje posebne jedinice odgovorne za takvo djelovanje u tijesnoj suradnji s delegacijama EU-a;

184.

ističe opasnosti širenja nezakonitog malog oružja te podsjeća da se tim nedokumentiranim i uglavnom nezakonito posjedovanim oružjem ugrožavaju sigurnost i zaštita zajednica, ali i da ih koriste opasne transnacionalne zločinačke mreže koje se bave raznim oblicima nezakonitog trgovanja, među ostalim oružjem, ljudima i nedopuštenim drogama;

185.

poziva na nastavak održavanja godišnjih zajedničkih savjetodavnih sastanaka Političkog i sigurnosnog odbora Europske unije i Vijeća Afričke unije za mir i sigurnost s ciljem proširenja opsega suradnje kako bi ona uključivala zajedničke terenske posjete, zajedničke sjednice, razvijanje zajedničkog razumijevanja i analizâ kriznih situacija te istragu smjerova za zajedničko rano djelovanje kao najbolji način izgradnje održivih strateških partnerstava;

186.

podsjeća da se u Africi odvija najveći broj operacija potpore miru u svijetu te da ona daje najveći doprinos postrojbama i policiji; ističe potrebu prilagodbe operacija potpore miru diljem Afrike novim prilikama u kontekstu bolesti COVID-19 kako bi se na odgovarajući način zaštitili i građani i osoblje operacija potpore miru; ističe potrebu da se osigura odgovarajuće financiranje tih misija s obzirom na strah od predstojeće gospodarske krize i smanjenje dostupnih financijskih sredstava;

187.

poziva EU da osigura da se misije u okviru ZSOP-a planiraju učinkovito, odgovorno i pouzdano, s učinkovitim operacijama i jačim mandatima povezanima s istinskom političkom voljom usmjerenom na rješavanje sukoba umjesto njihova zamrzavanja;

188.

potiče ESVD da poveća prisutnost delegacija EU-a diljem kontinenta, posebno u ključnim državama članicama Afričke unije, kako bi se dodatno unaprijedili naši bilateralni i regionalni odnosi i osigurao pravilan dijalog s relevantnim dionicima; ističe da su takvi bliski odnosi temelj za osiguravanje prikladnih i dobro strukturiranih globalnih partnerstava i prilagođenih odgovora; poziva ESVD da znatno poboljša svoju medijsku i komunikacijsku strategiju kako bi se razvila osviještenost o nastojanjima EU-a u određenim regijama i povećala informiranost i potpora među građanima EU-a za pojačanu suradnju EU-a i Afrike;

189.

podsjeća na važnost koordinacije strategije EU-a i Afrike s UN-om, NATO-om, OESS-om i s drugim zemljama sličnih stavova, kao što su Sjedinjene Države, Kanada, Ujedinjena Kraljevina i Japan;

o o

190.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

(1) SL C 356, 4.10.2018., str. 66.

(2) SL C 349, 17.10.2017., str. 11.

(3) SL C 363, 28.10.2020., str. 27.

(4) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0173.

(5) Usvojeni tekstovi, P8_TA(2019)0298.

(6) SL C 215, 19.6.2018., str. 2.

(7) SL C 28, 27.1.2020., str. 101.

(8) Usvojeni tekstovi, P9_TA(2019)0084.

(9) Uredba (EU) br. 978/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o primjeni sustava općih carinskih povlastica i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 732/2008 (SL L 303, 31.10.2012., str. 1.).

(10) Uredba (EU) 2017/821 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. svibnja 2017. o utvrđivanju obveza dužne pažnje u lancu opskrbe za uvoznike Unije koji uvoze kositar, tantal i volfram, njihove rude i zlato podrijetlom iz sukobima pogođenih i visokorizičnih područja (SL L 130, 19.5.2017., str. 1.).

(11) Direktiva 2013/50/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2013. (SL L 294, 6.11.2013., str. 13.).

(12) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(13) Delegirana uredba Komisije (EU) 2020/855 оd 7. svibnja 2020. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) 2016/1675 o dopuni Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu dodavanja Bahama, Barbadosa, Bocvane, Kambodže, Gane, Jamajke, Mauricijusa, Mongolije, Mjanmara/Burme, Nikaragve, Paname i Zimbabvea u tablicu u točki I. Priloga te brisanja Bosne i Hercegovine, Etiopije, Gvajane, Laoske Narodne Demokratske Republike, Šri Lanke i Tunisa iz te tablice (SL L 195, 19.6.2020., str. 1.).

Top

Choose the experimental features you want to try