Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o temi „Osiguravanje slobode i raznolikosti medija u Europi”

(samoinicijativno mišljenje)

(2021/C 517/02)

Izvjestitelj:

Christian MOOS

Odluka Plenarne skupštine:	20.2.2020.
Pravna osnova:	pravilo 32. stavak 2. Poslovnika
	samoinicijativno mišljenje
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.9.2021.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	22.9.2021.
Plenarno zasjedanje br.:	563
Rezultat glasanja
(za/protiv/suzdržani):	223/2/8

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Sloboda medija, uključujući sigurnost novinara, i medijski pluralizam temelj su liberalne demokracije, kako su se usuglasile sve države članice u ugovorima EU-a.

1.2.

Premda je Europa i dalje kontinent sa slobodnim i raznolikim medijima, kretanja unutar EU-a zabrinjavajuća su. Neke od država članica EU-a više nisu liberalne demokracije, što znači da se neovisne medije stavlja pod političku kontrolu i da se raznolikost medija aktivno ograničava.

1.3.

Prijetnje slobodi medija i smanjenje medijskog pluralizma nisu ograničeni na nekoliko država članica, nego predstavljaju opći trend u cijelom EU-u. Sve države članice hitno moraju poduzeti korake za očuvanje medijske slobode i pluralizma.

1.4.

Budući da neke države članice ne žele donijeti potrebne mjere, institucije EU-a dužne su osigurati poštovanje europskih vrijednosti i jamčiti funkcioniranje liberalne demokracije i vladavine prava u svim državama članicama EU-a.

1.5.

Ključni izazovi uključuju jamčenje sigurnosti i neovisnosti novinara u svim državama članicama u svakom trenutku, zaštitu neovisnih medija od političkog utjecaja te korake protiv smanjenja medijskog pluralizma koje je potaknuto političkom voljom i gospodarskim imperativima.

1.6.

EGSO pozdravlja širok raspon izvješća i inicijativa Europskog parlamenta (1) i Komisije, ali naglašava da je postizanje konkretnog napretka u području slobode i pluralizma medija na nacionalnoj razini velika zadaća koja nam predstoji, kako je navedeno u godišnjem izvješću za 2021. koje su sastavile partnerske organizacije Platforme Vijeća Europe za promicanje zaštite novinarstva i sigurnosti novinara (2).

1.7.

EGSO poziva Komisiju da bez odlaganja primijeni Uredbu (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća (3) o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije kako bi se uklonile akutne prijetnje slobodi medija i medijskom pluralizmu u nekim državama članicama.

1.8.

EGSO pozdravlja Komisijin plan da predloži mjere za povećanje sigurnosti novinara i ističe potrebu zakonske zabrane podnošenja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja.

1.9.

EGSO poziva Komisiju da javnu nabavu u medijskom sektoru i javnu potporu medijskim poduzećima učini transparentnijom i poštenijom.

1.10.

EGSO snažno podupire Komisijin plan u pogledu „europskog akta o slobodi medija” kako bi se Komisija opremila djelotvornim pravnim instrumentom kojim će se jamčiti poštovanje slobode medija i medijskog pluralizma na zajedničkom tržištu.

1.11.

EGSO smatra da je nepristrana javna potpora medijskim poduzećima ulaganje u kvalitetno novinarstvo, jednako kao što su neovisne i nepristrane radiotelevizijske kuće nezamjenjiv doprinos medijskom pluralizmu

1.12.

te predlaže osnivanje potpuno neovisne europske javne radiotelevizije.

1.13.

EGSO ističe važnost daljnjeg razvoja medijske pismenosti i podupire prijedlog osnivanja europske agencije za jačanje medijskih vještina građana i građanki EU-a kroz obrazovne programe.

2.   Sloboda i raznolikost medija kao preduvjet za demokraciju

2.1.

Člankom 19. Opće deklaracije o ljudskim pravima, člankom 10. stavkom 1. Europske konvencije o ljudskim pravima i člankom 11. stavkom 1. Povelje Europske unije o temeljnim pravima predviđa se da svatko ima pravo traženja, primanja i širenja informacija i ideja bez uplitanja javne vlasti i bez obzira na granice. Neovisnost i raznolikost medija ključne su za jamčenje te slobode informiranja.

2.2.

Sloboda medija i medijski pluralizam zajamčeni člankom 11. stavkom 2. Povelje Europske unije o temeljnim pravima isto su tako preduvjet za demokraciju. Moraju se poštovati na svim razinama kako bi građani i građanke Unije mogli djelotvorno ostvarivati svoje pravo na sudjelovanje u njezinu demokratskom životu, kako je utvrđeno u članku 10. stavku 3.Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

2.3.

Raznolik medijski prostor, uz političke stranke i civilno društvo, nezamjenjiv je doprinos stvaranju mišljenja i namjera u demokratskim procesima donošenja odluka.

2.4.

Neovisni mediji čine nezamjenjiv doprinos u primjeni načela transparentnosti, koja je za institucije i druga tijela Unije obvezna u skladu s člankom 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

2.5.

Kao „četvrta vlast”, istraživački novinari obavljaju ulogu nadzora nad djelovanjem izvršne, zakonodavne i sudbene vlasti te privatnih subjekata. Time povećavaju odgovornost izabranih donositelja odluka na svim razinama.

2.6.

Države članice u kojima je sloboda ili raznolikost medija ograničena nisu demokracije te krše vrijednosti (članak 2. UEU-a) i ciljeve (članak 3. UEU-a) EU-a.

2.7.

Iako su neke države članice EU-a i dalje među globalnim predvodnicima u jamčenju slobode i raznolikosti medija, prijetnje slobodi medija i smanjenje medijskog pluralizma u EU-u nisu ograničeni na pojedinačne zemlje – negativni trendovi u različitoj su mjeri vidljivi u cijelom EU-u.

2.8.

Unutarnje srozavanje slobode medija i medijskog pluralizma potkopava sposobnost EU-a da podupire demokraciju u svojem susjedstvu, gdje su nedavne krize u nekim državama pokazale da je situacija u pogledu slobode medija, medijskog pluralizma i sigurnosti novinara još gora.

2.9.

Neke su države članice EU-a izašle iz kruga demokratskih država te su u posljednjem desetljeću pokazale najbrže kretanje prema autokraciji na svijetu. Ograničavanje slobode i raznolikosti medija bilo je karakteristično za takav razvoj događaja.

2.10.

Zbog pandemije se taj razvoj događaja dodatno ubrzao ili se ona iskorištavala kako bi se ozakonilo daljnje uplitanje u slobodu medija.

2.11.

„Svjetski indeks slobode medija za 2021.” Reportera bez granica te godišnja izvješća organizacije Freedom House „Mediji i sloboda” i „Sloboda na internetu” jasno pokazuju da „EU ima poteškoća u obrani vrijednosti na vlastitom terenu” (4).

3.   Prijetnje slobodi i raznolikosti medija

3.1.   Prijetnja novinarima

3.1.1.

Kako bi mediji mogli ostvarivati svoju misiju, novinari moraju biti u mogućnosti neometano raditi i vjerovati da ih EU i sve njegove države članice u svakom trenutku u potpunosti štite kao pojedince. Sada to više nije tako.

3.1.2.

Od 2015. najmanje 16 novinara u EU-u ubijeno je tijekom svojega rada ili zbog njega. Daphne Caruana Galizia, Giorgos Karaivaz, Ján Kuciak i njegova zaručnica Martina Kušnírová te Lyra McKee, Peter de Vries i njihovi kolege ne smiju biti zaboravljeni.

3.1.3.

Novinari su sve više izloženi verbalnim i fizičkim napadima, a osobito praćenje prosvjeda i demonstracija postaje sve opasnije, pri čemu opasnost dolazi i od prosvjednika i od snaga održavanja javnog reda. S više od stotinu slučajeva povezanih s pandemijom, prijetnja je u Europi dosegnula nove razmjere (5).

3.1.4.

U nekim je europskim zemljama izvan EU-a položaj novinara katastrofalan; dramatičan razvoj događaja protiv neovisnih novinara u Bjelarusu vrlo je zabrinjavajući primjer.

3.1.5.

Društveni mediji i njihova grupna dinamika snižavaju prag za uznemiravanje i prijetnje. Postoje neke koordinirane kampanje koje su usmjerene na ometanje rada medija ili pojedinačnih novinara. Stoga se postavlja pitanje moguće potrebe za reguliranjem platformi društvenih medija bez ograničavanja temeljnih sloboda.

3.1.6.

Vjerojatnije je da će novinarke, prije nego njihovi kolege muškarci, biti mete verbalnih i fizičkih napada te uznemiravanja i prijetnji na internetu, čija je narav često mizogina, seksualna ili mačistička.

3.1.7.

U nekim državama članicama, mjere za suzbijanje dezinformacija i zabranu klevete osmišljene su tako da se mogu upotrebljavati za kriminalizaciju kritičkog izvještavanja i prijetnje novinarima zatvaranjem ili velikim novčanim kaznama.

3.1.8.

Podnošenje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja sve se više koristi kako bi se ušutkalo dionike civilnog društva i novinare.

3.1.9.

Trenutačni ekonomski izazovi s kojima se suočavaju medijska poduzeća doveli su do smanjenja broja stalno zaposlenih novinara. Za slobodne novinare koji su sve ranjiviji, a njihova radna mjesta sve nesigurnija, sudski sporovi predstavljaju prijetnju njihovu preživljavanju, čak i ako su iznesene tvrdnje neutemeljene.

3.1.10.

Nezabilježene „medijske pustinje” postoje osobito na lokalnoj razini, a neovisne medije često zamjenjuju takozvani općinski glasnici, besplatne novine u vlasništvu lokalnih ekonomskih i političkih elita koje mogu ugroziti slobodu medija i medijski pluralizam.

3.1.11.

Svrha tih prijetnji jest poticanje autocenzure i one potkopavaju medijsku slobodu u Europi.

3.2.   Prijetnje slobodi medija

3.2.1.

Kako bi mediji mogli slobodno djelovati, pravnim okvirom kojim se jamči njihova sloboda i raznolikost mora se osigurati da novinarske i medijske kuće mogu obavljati svoj posao bez političkog uplitanja.

3.2.2.

U više država članica postoje ozbiljne bojazni u pogledu neovisnosti regulatornih tijela za medije, koja u nekim slučajevima služe kao de facto alat s pomoću kojeg vlade utječu na medijski prostor. Istinski neovisna tijela za dobrovoljnu samoregulaciju medija mogu biti sredstvo za zaštitu medija od političkog utjecaja.

3.2.3.

Neke države članice koriste diskriminatorno porezno zakonodavstvo i ciljane proračune za oglašavanje kako bi utjecale na medije.

3.2.4.

Neke države članice iskorištavale su opasnost od širenja dezinformacija o pandemiji kako bi ozakonile prijetnje slobodi medija u cilju sprečavanja kritičkog izvještavanja o upravljanju krizom.

3.2.5.

Javni mediji pod izravnom političkom kontrolom ili pod neizravnom političkom kontrolom koju vrše nadzorna tijela kojima se upravlja tako da se novinarska sloboda ne poštuje u potpunosti ozbiljna su prijetnja slobodi medija. Sve je više pokušaja izvršavanja izravnog političkog utjecaja na izvještavanje neovisnih medija te verbalnih napada političara i sudskih postupaka protiv kritičkih medija i novinara.

3.2.6.

U nekoliko država članica, pretjerana bliskost medijskih poduzetnika s vladom ili s onima koje je vlada postavila u urede javne uprave te situacije u kojima su političke stranke ili države vlasnici medijskih poduzeća s neopravdano visokim tržišnim udjelom vode do značajnog ograničavanja slobode i raznolikosti medija.

3.2.7.

Čak i u funkcionalnim liberalnim demokracijama propituje se postojanje neovisnih i nepristranih javnih radiotelevizijskih kuća kao jamstva raznolikosti mišljenja te se poziva na izvršavanje političkog utjecaja u pogledu programa i sadržaja koji se distribuira.

3.3.   Prijetnje raznolikosti medija

3.3.1.

Prema alatu za praćenje medijskog pluralizma za 2020., u posljednje tri godine konsolidacija na medijskom tržištu EU-a, uključujući tržište oglašavanja i distribucijske kanale, znatno se povećala i predstavlja srednji ili visoki rizik za slobodu medija u cijelom EU-u (6).

3.3.2.

Zbog promjena u obrascima korištenja medija koje su rezultat digitalne revolucije dovode se u pitanje poslovni modeli etabliranih medija. To osobito pogađa novine i male medijske kuće na lokalnoj razini, koje predstavljaju okosnicu medijske raznolikosti u EU-u. Postaju lake mete za politički potaknutu konsolidaciju.

3.3.3.

Sve veća važnost digitalnih medija povećava tržišnu moć, a time i utjecaj na mišljenje velikih platformi koje kao strana poduzeća često zaobilaze europske propise.

3.3.4.

Ekonomske posljedice pandemije, osobito pad prihoda od oglašavanja, ubrzavaju aktualne promjene na medijskom tržištu i dodatno ograničavaju medijsku raznolikost.

4.   Preporuke za jačanje slobode i raznolikosti medija u Europi

4.1.   Opće preporuke

4.1.1.

EGSO primjećuje da pojedinci i vlade koji svojim riječima ili djelovanjem dovode u pitanje slobodu ili pluralizam medija nisu prikladni za predsjedanje institucijama EU-a ili njihovim pripremnim tijelima niti za predstavljanje Unije.

4.1.2.

EGSO pozdravlja činjenicu da je Uredbom (EU, Euratom) 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije ojačan korektivni dio instrumenata koji se odnose na vladavinu prava, uključujući slobodu medija i medijski pluralizam.

4.1.3.

EGSO pozdravlja činjenicu da su izvješće Europske komisije o vladavini prava, uključujući praćenje situacije u pogledu medijskog pluralizma i slobode medija po državama te rasprava u Vijeću Europske unije isto tako ojačali preventivni dio instrumenata koji se odnose na vladavinu prava u EU-u.

4.1.4.

EGSO poziva na jačanje učinkovitosti preventivnog dijela uključivanjem u budućnosti preporuka za reforme za pojedine države članice u poglavlja izvješća o vladavini prava za pojedinu zemlju, čija će se provedba ocjenjivati u izvješću za sljedeću godinu.

4.1.5.

EGSO se zalaže za to da se na konferenciji o budućnosti Europe posveti pozornost zaštiti slobode i raznolikosti medija kako bi se podigla svijest o važnosti ovog izazova te dodatno intenzivirala rasprava o potrebnim mjerama.

4.2.   Preporuke o zaštiti novinara

4.2.1.

EGSO naglašava da je najbolja zaštita za novinare rigorozni kazneni progon svih slučajeva uznemiravanja, prijetnji i napada na njih.

4.2.2.

EGSO poziva Komisiju da bez odlaganja primijeni Uredbu (EU, Euratom) 2020/2092 o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije kako bi se uklonile akutne prijetnje slobodi medija i medijskom pluralizmu u nekim državama članicama. To jasno podrazumijeva i uskraćivanje pristupa europskim financijskim sredstvima za države članice koje krše slobodu medija.

4.2.3.

EGSO podupire stajalište Europskog parlamenta (7) o pokretanju postupka na temelju članka 256. UFEU-a u slučaju Komisijina nedjelovanja.

4.2.4.

EGSO pozdravlja Komisijin plan za iznošenje konkretnih prijedloga za dosljednu provedbu preporuke Odbora ministara o zaštiti novinarstva i sigurnosti novinara i ostalih medijskih aktera (8) u svim državama članicama EU-a te za praćenje usklađenosti s tom preporukom u okviru njezina izvješća o vladavini prava.

4.2.5.

EGSO pozdravlja Komisijino preuzimanje obveze financijskog podupiranja projekata koji se odnose na pravnu i praktičnu zaštitu novinara i predlaže da se, osim toga, razmotre načini da se sustavima socijalne sigurnosti država članica obuhvate profesionalni rizici za novinare, osobito one slobodne.

4.2.6.

EGSO ističe da su tijela država članica nadležna za sigurnost dužna zaštititi novinare. Predlaže jačanje osposobljavanja policije u pogledu rada s novinarima, uz sudjelovanje medijskih udruženja i novinarskih organizacija, kako bi se promicala razmjena primjera najbolje prakse.

4.2.7.

Kad je riječ o zaštiti novinara od uznemiravanja i prijetnji na internetu, EGSO skreće pozornost na svoje mišljenje o suzbijanju nezakonitog sadržaja na internetu (9) i ističe osobitu osjetljivost novinara zbog njihove vrlo vidljive javne uloge.

4.2.8.

EGSO ističe da se svakom mjerom koja se donosi mora voditi računa o rodnoj ravnopravnosti i zaštiti novinara koji pripadaju manjinskim skupinama.

4.2.9.

EGSO prepoznaje da postoje poboljšanja u pogledu jamčenja načela transparentnosti i prava na slobodu informiranja na razini EU-a, ali ne u svim državama članicama. Poziva države članice da se strogo pridržavaju normi EU-a i ističe potrebu za daljnjim poboljšanjem, među ostalim na razini EU-a (10).

4.2.10.

EGSO pozdravlja osnivanje stručne skupine za podnošenje strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja i Komisijin plan da do kraja 2021. iznese prijedlog u pogledu zaštite novinara i civilnog društva od podnošenja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja. Uvjeren je da zabrani podnošenja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja treba dati prioritet u odnosu na komplementarne mjere za potporu onima koji su pogođeni takvim tužbama.

4.2.11.

EGSO ističe važnost inicijativa civilnog društva, poput Koalicije protiv podnošenja strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja u Europi (11), kako bi se novinare zaštitilo od podnošenja takvih tužbi i poziva na veću potporu EU-a.

4.2.12.

EGSO napominje da, kad je riječ o podnošenju strateških tužbi protiv javnog sudjelovanja, odredbe uredbi Bruxelles I (12) i Rim II (13) ne smiju dovesti do smanjenja pravne zaštite putem odabira nadležnosti za šikanirajuće sudske postupke (klevetnički turizam). Ističe potrebu da se to pitanje ima na umu tijekom nadolazećeg preispitivanja tih dviju uredbi.

4.3.   Preporuke za jačanje medijske neovisnosti

4.3.1.

EGSO poziva Komisiju da dopuni metodologiju izvješća o vladavini prava ocjenjivanjem neovisnosti državnih i javnih radiotelevizijskih kuća.

4.3.2.

EGSO ističe da učinkovit kazneni progon korupcije pruža određenu zaštitu protiv uplitanja vlade u rad medija te stoga poziva Komisiju da, osim jačanja antikorupcijskih normi, poduzme sve potrebne mjere, bez obzira na politička uvjerenja, kako bi se osiguralo da se novac iz novog višegodišnjeg financijskog okvira i instrumenta za oporavak NextGenerationEU ne upotrebljava za umanjivanje medijske raznolikosti ili za druge oblike korupcije.

4.3.3.

EGSO poziva sve države članice da uspostave nacionalne registre transparentnosti po uzoru na Europski registar transparentnosti, s obzirom na to da i ti registri čine transparentnijima kontakte između političara i medijskih poduzetnika. Registre transparentnosti trebalo bi integrirati u višerazinski registar transparentnosti za cijeli EU.

4.3.4.

EGSO poziva Komisiju da istraži može li se pilot-projekt stvaranja javno dostupne baze podataka s informacijama o vlasništvu u ekonomiji medija razviti na način da se uključe informacije o promicanju i angažiranju medijskih poduzeća od strane EU-a, njegovih država članica, regionalnih i lokalnih vlasti, javnopravnih tijela, javnih poduzeća i privatnih poduzeća u kojima jedan od tih subjekata ili više njih posjeduje većinu dionica s pravom glasa.

4.3.5.

EGSO poziva Komisiju da iznese prijedlog minimalnih standarda na razini cijelog EU-a za svaku javnu nabavu i potporu medijskim poduzećima koju pružaju subjekti iz točke 4.3.4.

4.3.6.

EGSO pozdravlja Komisijine prijedloge za suzbijanje dezinformacija općenito (14) te u odnosu na COVID-19 na društvenim mrežama (15), ali ukazuje na rizik da države članice mogu iskoristiti borbu protiv dezinformacija kao opravdanje za ograničavanje slobode medija. Fenomen dezinformiranja i govora mržnje hitno treba podrobno ispitati, među ostalim u daljnjim mišljenjima EGSO-a.

4.4.   Preporuke za jačanje medijske raznolikosti

4.4.1.

EGSO kritizira činjenicu da se u Komisijinu izvješću o vladavini prava pitanje tržišnog pluralizma svodi na transparentnost u pogledu vlasništva nad medijima te se zanemaruje stupanj konsolidacije tržišta. Poziva Komisiju na prilagođavanje metodologije izvješća kako bi ono u budućnosti bolje odražavalo opseg u kojem je ugrožena medijska raznolikost u svim državama članicama.

4.4.2.

EGSO pozdravlja akcijski plan Komisije „Europski mediji u digitalnom desetljeću” (16) i njegov cilj očuvanja informativnih medija kao javnog dobra, osobito putem pružanja europske potpore radi sprečavanja smanjivanja medijske raznolikosti uslijed pandemije.

4.4.3.

EGSO ističe da kvalitetno novinarstvo iziskuje održivu ekonomsku bazu i poziva da EU i dalje podupire medijska poduzeća kao ulaganje u dobro novinarstvo. Ulaganja će poslužiti zaustavljanju procesa konsolidacije u medijskom sektoru, koji prijeti pluralizmu na medijskom tržištu. To ne isključuje mogućnost da medijska poduzeća obave legitimnu kupnju drugih medijskih kuća ili izgrade strateške saveze s obzirom na to da su ekonomski održiva medijska poduzeća jamstvo njihove neovisnosti, sve dok se poštuje načelo transparentnosti i ne stvaraju monopoli.

4.4.4.

EGSO primjećuje da vrijednost medijskih poduzeća proizlazi iz njihove raznolikosti te da stvaranje „nacionalnih prvaka” uništava tu vrijednost, što je nešto po čemu se mediji i kreativne industrije razlikuju od ostalih sektora gospodarstva.

4.4.5.

Sve manji prostor za neovisne medije zahtijeva hitnu primjenu javnih i privatnih mehanizama potpore kako bi se novinarstvo održalo kao javno dobro. Potrebno je više istraživanja za djelotvorne mehanizme javne potpore koji jamče kriterije prema tržišnim uvjetima i inovativne, održive, nove poslovne modele za novinarstvo od javnog interesa.

4.4.6.

EGSO snažno podupire Komisijin plan u pogledu „europskog akta o slobodi medija” kako bi se Komisija opremila učinkovitim pravnim instrumentom za provedbu slobode medija i medijskog pluralizma u svim državama članicama EU-a. EGSO poziva Komisiju da ispita kako se europsko pravo tržišnog natjecanja može primijeniti i razviti u cilju zaustavljanja daljnje konsolidacije medijskog tržišta, posebno onog koje pokreću nacionalne vlade, kako bi se izbjeglo da osobito vlade ili akteri koji su im bliski stvaraju medijske monopole na nacionalnim medijskim tržištima u EU-u.

4.4.7.

EGSO skreće pozornost na svoje mišljenje o Komisijinoj inicijativi za zajednički sustav poreza na digitalne usluge kojim se oporezuju prihodi od pružanja određenih digitalnih usluga (17) i ističe da će taj porez vjerojatno neutralizirati narušavanja tržišnog natjecanja između tradicionalnih i digitalnih medija (posebno onih sa sjedištem u inozemstvu).

4.4.8.

EGSO naglašava važnost koju neovisne i nepristrane javne radiotelevizijske kuće imaju za osiguranje medijske raznolikosti te skreće pozornost na sporazum iz Protokola br. 29 uz UEU.

4.4.9.

EGSO primjećuje da slobodno tržište ne može osigurati medijske usluge u području radiotelevizijskog emitiranja širom EU-a te stoga poziva na osnivanje nezavisne i nepristrane europske javne radiotelevizije.

4.4.10.

U svim slučajevima u kojima slobodno tržište ne može osigurati medijsku raznolikost, EGSO vidjeti neovisnu i nepristranu javnu uslugu radiotelevizijskog emitiranja kao model kojim će se jamčiti ta raznolikost, među ostalim u područjima internetskih i tiskanih medija.

4.4.11..

EGSO naglašava da je slobodan pristup medijima temeljni dio slobode medija te da je zabrinut zbog povećanog broja oblika izravne ili neizravne diskriminacije na temelju invaliditeta u medijima. EGSO poziva na donošenje propisa u cilju uklanjanja ograničavajućih praksi koje imaju učinak ometanja ili poništavanja sudjelovanja pojedinca u slobodi i raznolikosti medija.

4.5.   Preporuke za jačanje medijske pismenosti

4.5.1.

EGSO pozdravlja brojne prijedloge Komisije za jačanje medijske pismenosti građana (18), s posebnim naglaskom na digitalnim vještinama. To je od iznimne važnosti za povećanje otpornosti građana na dezinformacije.

4.5.2.

EGSO podupire prijedlog osnivanja „europske agencije za građansko obrazovanje” u cilju jačanja medijskih vještina građana i građanki EU-a kroz obrazovne programe. Poziva Komisiju da ispita mogućnost pravodobnog osnivanja takvog središnjeg tijela te da osigura da jedan od njegovih zadataka bude osposobljavanje u području medija, posebno digitalnih.

---

(1)  Izvješće Magdalene Adamowicz, zastupnice u Europskom parlamentu – Rezolucija Europskog parlamenta od 25. studenoga 2020. o jačanju slobode medija: zaštita novinara u Europi, govor mržnje, dezinformiranje i uloga platformi (SL C 425, 20.10.2021., str. 28.).

(2)  https://www.coe.int/en/web/media-freedom

(3)  Uredba (EU, Euratom) 2020/2092 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2020. o općem režimu uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije (SL L 433 I, 22.12.2020., str. 1.).

(4)  Reporteri bez granica: Svjetski indeks slobode medija za 2021., https://rsf.org/en/ranking (pregledano: 24. svibnja 2021.).

(5)  Međunarodni institut za medije: COVID-19: broj kršenja slobode medija po regiji, https://ipi.media/covid19-media-freedom-monitoring/ (pregledano: 8. travnja 2021.).

(6)  Elda Brogi et al. 2020: Praćenje medijskog pluralizma u digitalnom dobu. Primjena alata za medijski pluralizam u Europskoj uniji, Albaniji i Turskoj 2018. i 2019., Fiesole, str. 50.

(7)  P9_TA(2021)0103.

(8)  CM/Rec(2016)4.

(9)  SL C 237, 6.7.2018., str. 19.

(10)  SL C 487, 28.12.2016., str. 51.; SL C 13, 15.1.2016., str. 192.

(11)  https://www.the-case.eu

(12)  Uredba (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (SL L 351, 20.2.2012., str. 1.).

(13)  Uredba (EZ) br. 864/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o pravu koje se primjenjuje na izvanugovorne obveze („Rim II”) (SL L 199, 31.7.2007., str. 40.).

(14)  COM(2020) 790 final.

(15)  JOIN(2020) 8 final.

(16)  COM(2020) 784 final.

(17)  SL C 367, 10.10.2018., str. 73.

(18)  JOIN(2020) 8 final; COM(2020) 624 final; COM(2020) 784 final; COM(2020) 790 final.