MIŠLJENJE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

оd 5. studenoga 2021.

o Prijedlogu uredbe o europskim zelenim obveznicama

(CON/2021/30)

(2022/C 27/04)

Uvod i pravna osnova

Europska središnja banka (ESB) zaprimila je 14. listopada 2021. zahtjev Europskog parlamenta za davanje mišljenja o Prijedlogu uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o europskim zelenim obveznicama (1) (dalje u tekstu „predložena uredba”).

Nadležnost ESB-a za davanje mišljenja utemeljena je na članku 127. stavku 4. i članku 282. stavku 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije budući da predložena uredba sadrži odredbe iz područja nadležnosti ESB-a, uključujući, naročito, provedbu monetarne politike u skladu s člankom 127. stavkom 2. prvom alinejom i člankom 282. stavkom 1. Ugovora, bonitetni nadzor kreditnih institucija u skladu s člankom 127. stavkom 6. Ugovora i doprinos nesmetanom vođenju politika nadležnih tijela koje se odnose na stabilnost financijskog sustava u skladu s člankom 127. stavkom 5. Ugovora. Upravno vijeće donijelo je ovo mišljenje u skladu s prvom rečenicom članka 17. stavka 5. Poslovnika Europske središnje banke.

1.   Opće napomene

1.1

ESB pozdravlja predloženu uredbu. Za postizanje ciljeva utvrđenih u europskom zelenom planu i Pariškom sporazumu te utvrđenih u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća („Europski zakon o klimi”) (2)potrebna su značajna ulaganja, a znatan dio njih morat će potjecati iz privatnog sektora (3). Održivo financiranje može imati važnu ulogu u tom pogledu jer se ulagateljima omogućuje da utvrde okolišno održiva ulaganja i prilagode svoje portfelje u skladu sa svojim preferencijama u pogledu održivosti. Među održivim financijskim proizvodima, zelene obveznice predstavljaju brzorastući i vrlo vidljiv segment: daljnji tržišni rast visoko transparentnih zelene obveznice ima značajan potencijal za pomoć ispunjavanja nedostatka održivog ulaganja i udovoljavanju rastuće potražnje za okolišnim, socijalnim i upravljačkim ulagateljima. U tu svrhu pozdravlja se jasan i pouzdan javni okvir za zelene obveznice.

1.2

U općem kontekstu okolišnih ciljeva Unije, u slučaju da se na razini Unije ili države članice donesu javne politike kojima se prednost daje zelenim obveznicama i drugom dugu utemeljenom na održivosti u odnosu na druge vrste izdavanja dužničkih vrijednosnih papira, za njih bi bio potreban i standard za europske zelene obveznice (EuGB) na koji se mogu pozivati.

1.3

Postojanjem standarda za EuGB potaknut će se stvaranje odnosne održive imovine i projekata u skladu s okolišnim ciljevima Unije, posebno ublažavanjem klimatskih promjena i prilagodbom klimatskim promjenama, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća (4) (dalje u tekstu „Uredba o taksonomiji”) (5). Iz te perspektive, povezivanje standarda za EuGB s Uredbom o taksonomiji važan je korak u osiguravanju potrebnog pristupa okolišno održivim djelatnostima financiranju s pomoću dužničkih instrumenata. Davanjem prednosti financiranju djelatnosti koje znatno doprinose okolišnim ciljevima definiranima u Uredbi o taksonomiji može se poduprijeti razvoj gospodarstva Unije prema ostvarenju okolišnih ciljeva Unije.

1.4

ESB podržava cilj predložene uredbe o uspostavi usklađenog okvira za europske zelene obveznice jer bi se time povećalo jamstvo da se takvim zelenim obveznicama uistinu podupire prijelaz na zelenije gospodarstvo, poboljšala dostupnost i transparentnost podataka te poboljšala usporedivost, pouzdanost, a time i učinkovito određivanje cijene zelenih obveznica. Tržište zelenih obveznica trenutačno ima nekoliko nedostataka. Konkretno, postojeći industrijski standardi za oznake zelenih obveznica oslanjaju se na definicije odnosnih zelenih projekata koje nisu dovoljno standardizirane, stroge ili sveobuhvatne (6). Taj nedostatak pouzdanih, usporedivih i provjerenih informacija o održivosti narušava vjerodostojnost tržišta zelenih obveznica i potencijalno njegovu sposobnost poticanja prijelaza na zelenije gospodarstvo, čime se smanjuje potražnja zbog problema manipulativnog zelenog marketinga i mogućih reputacijskih rizika za izdavatelje i ulagatelje (7). Nadalje, zbog nepostojanja zajedničkog referentnog okvira i obrazaca za izvješćivanje povećavaju se transakcijski troškovi izdavanja zelenih obveznica, čime se smanjuje gospodarska privlačnost tih instrumenata u odnosu na tradicionalne instrumente financiranja (8). Sva ta strukturna ograničenja pridonose ograničavanju veličine i, s druge strane, likvidnosti tog segmenta tržišta.

1.5

Postojanje objektivno provjerljivih i transparentnih zahtjeva za kvalifikaciju kao EuGB pomoglo bi jačanju vjerodostojnosti te kategorije imovine, smanjenju reputacijskih rizika za izdavatelje i ulagatelje, asimetrije informacija te ograničavanju manipulativnog zelenog marketinga (9). Kao što je primijećeno na tržištima, ulagatelji zelene obveznice uglednijih izdavatelja, koje podliježu provjerama trećih strana, nagrađuju s manjim rasponom cijena (10). Izdavanje europskih zelenih obveznica s visokom razinom transparentnosti moglo bi dovesti do boljeg uvida u važnost okolišnih ciljeva za sudionike na tržištu i izdavatelje, čime bi se poboljšala sposobnost svih financijskih izvršitelja, uključujući ESB, da pouzdano utvrde i vrednuju okolišno održive obveznice (11). Očekuje se da će se time poduprijeti daljnji rast tog segmenta tržišta i osigurati veće povjerenje u to da zelene obveznice pomažu u postizanju okolišnih ciljeva Unije podupiranjem prijelaza na niskougljično gospodarstvo. Naposljetku, jačanjem zelenih značajki i pouzdanosti europskih zelenih obveznica predloženom uredbom osigurala bi se veća zaštita od iznenadnih ponovnih vrednovanja zelenih obveznica nakon pojedinačnih slučajeva manipulativnog zelenog marketinga. Time bi se potaknulo uredno funkcioniranje tržišta i financijska stabilnost.

1.6

Predložena uredba važan je korak u razvoju integriranog, ozbiljnog i likvidnog zelenog tržišta kapitala Unije koje nadilazi nacionalne granice, čime se doprinosi unapređenju unije tržišta kapitala (12). Oko 60 % svih zelenih nadređenih neosiguranih obveznica izdanih na svjetskoj razini 2020. potječe iz Unije (13). Daljnjim razvojem tržišta zelenih obveznica mogla bi se produbiti financijska integracija Unije (14), a zelena unija tržišta kapitala dodatno bi ojačala ulogu Unije na globalnim zelenim tržištima kapitala. Izgradnja razvijenih i integriranih zelenih tržišta kapitala Unije zahtijevat će i opsežnije napore za jačanje tržišta kapitala, uključujući veću usklađenost nadzora, pravila o insolventnosti i zaštitu ulagatelja. U tom pogledu ESB pozdravlja činjenicu da će Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) biti zaduženo za nadzor vanjskih ocjenjivača europskih zelenih obveznica na razini Unije (15). Jačanje uloge Unije kao globalnog središta zelenog financiranja te daljnja integracija i razvoj tržišta kapitala Unije pridonijeli bi jačanju međunarodne uloge eura (16).

1.7

Standardom za europske zelene obveznice trebala bi se osigurati referentna vrijednost za uzlaznu konvergenciju na međunarodnoj razini, s ciljem povećanja doprinosa zelenih obveznica potpori prijelazu na niskougljično gospodarstvo, istodobno potičući vodeću ulogu Unije u zelenom financiranju. Cilj tog standarda morao bi biti široka prihvaćenost tržišta, među ostalim i od strane osoba koje nisu rezidenti Unije, zbog strogosti njegovih zaštitnih mjera i vjerodostojnosti u pogledu manipulativnog zelenog marketinga, kako bi postala globalna referentna vrijednost koja se može uvesti u druge jurisdikcije. Privlačnost standarda za europske zelene obveznice u usporedbi s tržišnim standardima i/ili propisanim oznakama zelenih obveznica u drugim jurisdikcijama trebalo bi pažljivo procijeniti i pratiti tijekom vremena. Iako su zahtjevi stroži od alternativnih standarda opravdani povećanjem transparentnosti i vjerodostojnosti postignutima na taj način, važno je da se uspostavljanjem europskih zelenih obveznica izbjegne preusmjeravanje izdavatelja prema jurisdikcijama koje imaju manje stroge zahtjeve, čime se stvaraju prilike za međunarodnu regulatornu arbitražu (17). U nedostatku globalne koordinacije, time bi se u konačnici mogli smanjiti ekološki standardi za proizvode održivog financiranja na globalnoj razini. Učinkovita međunarodna suradnja, posebno u kontekstu Radne skupine za održivo financiranje skupine G20 i Međunarodne platforme za održivo financiranje, bit će ključna za osiguravanje međunarodne usklađenosti standarda za zelene obveznice i izbjegavanje rizika od konkuriranja u snižavanju standarda, koji bi mogao povećati rizik manipulativnog zelenog marketinga i globalno ugroziti pozitivan učinak zelenih obveznica na okoliš.

1.8

Europska komisija će, u okviru izdavanja obveznica NextGenerationEU (NGEU), izdati do 250 milijardi EUR u zelenim obveznicama, što će iznositi do 30 % ukupnog izdanja. Budući da predložena uredba još nije na snazi, ESB napominje da će se te zelene obveznice izdavati u okviru zelenih obveznica na temelju postojećeg tržišnog standarda (18). ESB pozdravlja činjenicu da je okvir za zelene obveznice NGEU-a svejedno usklađen, u mjeri u kojoj je to izvedivo, s predloženim standardom za EuGB, primjećujući da pravne i institucionalne posebnosti NGEU-a upućuju na to da će sposobnost izdavatelja da osigura granularno izvješćivanje o temeljnim ulaganjima u konačnici ovisiti o točnosti, potpunosti i granularnosti podataka koje dostavljaju države članice. Kako bi se očuvala vjerodostojnost izdavanja zelenih obveznica NGEU-a, ESB potiče države članice da dostave točne i detaljne informacije o napretku i učinku investicijskih projekata kojima se pridonosi okolišnim ciljevima te ih potiče da osiguraju da se načelo „ne nanosi znatnu štetu” (19) poštuje tijekom faze provedbe njihovih planova za oporavak i otpornost (20). Nadalje, ESB potiče Komisiju da pomno prati i osigura da se prihodi od izdavanja zelenih obveznica NGEU-a učinkovito upotrebljavaju za financiranje prihvatljivih rashoda te da izradi detaljno i točno izvješće o učinku.

2.   Važnost predložene uredbe za ciljeve i zadaće ESB-a i Eurosustava

2.1

Predložena uredba može utjecati na način na koji središnje banke izvršavaju svoje zadaće, kako je navedeno u nastavku.

2.2

U odnosu na svoju monetarnu politiku, Eurosustav je već kupio zelene obveznice u okviru programa kupnje vrijednosnih papira korporativnog sektora (CSPP), programa kupnje vrijednosnih papira osiguranih imovinom (ABSPP) i programa kupnje vrijednosnih papira javnog sektora (PSPP) (21). Osim toga, ESB prihvaća zelene obveznice kao instrument osiguranja u kreditnim poslovima. Usklađenom definicijom zelenih obveznica poboljšala bi se transparentnost i potaknula ponuda zelenih dužničkih instrumenata.

2.3

U pogledu financijske stabilnosti, trenutačno nepostojanje zajedničke definicije i standardiziranog okvira za zelene obveznice otežalo je analizu njihovih financijskih rezultata i dugoročnog učinka na održivost. Time se pak onemogućuje procjena njihova potencijala za rješavanje rizika povezanih s klimatskim promjenama za stabilnost financijskog sustava (22). Općenito, samo funkcionalna tržišta mogu djelotvorno financirati tranziciju i smanjiti rizike za financijsku stabilnost povezane s klimatskim promjenama. U tom kontekstu, širenje različitih industrijskih standarda može dovesti do naglog pada na tržištu, što podrazumijeva znatnu revalorizaciju zelenih obveznica kada ulagatelji uoče da su određene zelene obveznice nezadovoljavajuće kvalitete. Ta kaskadna revalorizacija može utjecati na stvarne zelene obveznice ako se ugrozi povjerenje ulagatelja. Standardom za EuGB moglo bi se omogućiti bolje funkcioniranje tržišta, poboljšati vrednovanje financijskih rizika i održive imovine te povećati povjerenje ulagatelja u tu kategoriju imovine.

2.4

Kreditne institucije glavni su akteri na tržištu zelenih obveznica, kako kao izdavatelji tako i kao ulagatelji. Stoga je standard za EuGB relevantan iz perspektive bonitetnog nadzora jer može utjecati na poslovne modele kreditnih institucija, njihove prakse objavljivanja i tržišni rizik, kao i na operativne rizike i reputacijske rizike kreditnih institucija. Iz perspektive poslovnog modela, kreditne institucije bi mogle, radi jedinstvenog standarda, lakše izdavati zelene obveznice, što bi moglo pomoći bankama u usmjeravanju kreditiranja prema okolišno održivim djelatnostima i imati pozitivan učinak na udio zelene imovine u njihovim portfeljima. Nadalje, u kontekstu sve strožih zahtjeva u pogledu transparentnosti i objavljivanja, uključujući predstojeće objave omjera zelene imovine (23) i zahtjeve da kreditne institucije objave usklađenost svojeg kreditnog portfelja s Pariškim sporazumom (24), europske zelene obveznice važan su alat za potporu kreditnim institucijama u ispunjavanju tih novih zahtjeva. Osim toga, kao što je to navedeno u točki 2.3 gore, široko prihvaćanje europskih zelenih obveznica može ublažiti moguće tržišne rizike koji bi mogli proizaći iz iznenadne ponovne procjene kvalitete postojećih zelenih obveznica. Naposljetku, moguća izloženost kreditne institucije sankcijama nacionalnog nadležnog tijela (25) zbog neispunjavanja zahtjeva iz predložene uredbe pri izdavanju EuGB-a predstavlja dodatni operativni i reputacijski rizik koji treba smatrati dijelom nadzornih aktivnosti koje utječu na kreditne institucije.

2.5

Naposljetku, ESB se koristi dijelom svojeg portfelja vlastitih sredstava za ulaganje u zelene obveznice i planira povećati udio zelenih obveznica u tom portfelju u narednim godinama (26).

3.   Posebne napomene

3.1   Dobrovoljna priroda i područje primjene predložene uredbe

3.1.1

U skladu s predloženom uredbom, upotreba standarda za EuGB bila bi dobrovoljna (27), što bi izdavateljima omogućilo da nastave upotrebljavati postojeće industrijske standarde za zelene obveznice. ESB smatra da je to uravnotežen pristup u kratkoročnom razdoblju jer bi neposredan prelazak na strogo obvezan standard mogao dovesti do prodaje zelenih obveznica koje nisu usklađene s taksonomijom i iznenadnog pada u izdavanju zelenih obveznica na razini Unije (28).

3.1.2

Istodobno, kako bi tržište zelenih obveznica Unije bilo u skladu s taksonomijom Unije te kako bi se ublažile bojazni u pogledu manipulativnog zelenog marketinga, ESB smatra da je važno da standard za EuGB postane glavni standard za zelene obveznice u Uniji. Stoga se smatra da je potrebna jasna obveza da standard bude obvezan za novoizdane zelene obveznice u razumnom roku, dok bi se nepodmirene zelene obveznice zadržale u duljem vremenskom razdoblju kao zelene obveznice (29). Uvođenjem obveznog standarda stvorila bi se sigurnost za tržišta, a izdavatelji bi se također mogli potaknuti na primjenu standarda za EuGB prije nego što on postane obvezan. Dobro kalibrirano proširenje taksonomije na prijelazno financiranje olakšalo bi napredovanje prema obveznom standardu jer bi se smanjio rizik negativnih učinaka na zelena ulaganja koja pozitivno pridonose zaštiti okoliša, ali koja nisu u skladu s pragovima za znatan doprinos taksonomiji.

3.1.3

Međutim, ESB priznaje da određivanje konkretnog vremenskog razdoblja kako bi standard postao obvezan nije nužno jednostavno. Rizik od prodaje postojećih zelenih obveznica i mogućih poremećaja na tržištu i volatilnosti potrebno je uravnotežiti s potrebom za poduzimanjem hitnih mjera za potporu zelenoj tranziciji, među ostalim putem tržišta obveznica. Iz tog razloga, kako bi se izbjegle neželjene posljedice za tokove zelenih ulaganja Unije i kako bi se izbjegao rizik preusmjeravanja izdavatelja zelenih obveznica u jurisdikcije s manje strogim zahtjevima, izrada obveznog standarda trebala bi podlijegati procjeni učinka te bi trebalo provesti odgovarajuću finu prilagodbu okvira. Zakonodavac Unije trebao bi pozvati Komisiju da preispita standard za EuGB s ciljem procjene tog pitanja do 31. prosinca 2023. Konkretno, Komisija bi trebala izvijestiti Europski parlament i Vijeće o izvedivom vremenskom razdoblju za uvođenje obveznog standarda za EuGB i praktičnim aspektima takvog pristupa, primjerice o točnim vrstama održivih obveznica koje bi bile obuhvaćene tim standardom. Nadalje, kako bi se izbjegla prodaja, moglo bi biti korisno pojasniti kako bi ulagatelji nakon uvođenja obveznog standarda trebali postupati sa zelenim obveznicama izdanima u skladu s dobrovoljnim tržišnim standardima. Komisija bi trebala provesti preispitivanje nakon savjetovanja s odgovarajućim dionicima, posebno organizacijama koje trenutačno izdaju tržišne standarde za održive obveznice (30). Naposljetku, standard za EuGB trebao bi postati obvezan za novoizdane zelene obveznice u razumnom roku, npr. za tri do pet godina, o točnom prijelaznom razdoblju će se izvijestiti na temelju rezultata prethodno navedene procjene učinka.

3.1.4

U međuvremenu bi trebalo poticati dobrovoljno usvajanje standarda za EuGB na razini Unije i na nacionalnoj razini javnim politikama kojima bi se moglo dati prednost obveznicama koje su u skladu sa zahtjevima za EuGB. Naime, samo EuGB, zbog svoje povezanosti s Uredbom o taksonomiji, jamči da djelatnosti koje se financiraju prihodima od obveznice pridonose okolišnim ciljevima Unije. ESB smatra da bi se sve europske zelene obveznice trebalo smatrati potpuno usklađenima s taksonomijom i stoga ih treba uključiti u brojnik i nazivnik objava prema taksonomiji (31). Doprinos udjela EuGB-a objavama prema taksonomiji mogao bi biti važan poticaj izdavateljima i ulagateljima da prednost daju europskim zelenim obveznicama u odnosu na postojeće standarde jer bi se time automatski zajamčilo usklađivanje taksonomije bez potrebe za dubinskom procjenom usklađenosti temeljnih ulaganja, kao što bi to bio slučaj s drugim standardima. Doprinos udjela EuGB-a u objavama prema taksonomiji trebao bi biti neovisan o javnoj ili privatnoj prirodi izdavatelja, tj. trebao bi se primjenjivati i na europske zelene obveznice javnog sektora koje su, u skladu s člankom 8. delegiranog akta, trenutačno isključene i iz brojnika i iz nazivnika objava prema taksonomiji.

3.1.5

ESB pozdravlja područje primjene predložene uredbe, kojom bi se obuhvatili izdavatelji koji su financijska poduzeća i nefinancijska poduzeća, državni izdavatelji i izdavatelji pokrivenih obveznica i sekuritizacija čije vrijednosne papire izdaje subjekt posebne namjene (32). Nadalje, ESB pozdravlja činjenicu da bi se zahtjevi primjenjivali na sve izdavatelje koji žele upotrebljavati oznaku „EuGB” za svoje okolišno održive obveznice koje su stavljene na raspolaganje ulagateljima u Uniji. Međutim, pojam „stavljen na raspolaganje ulagateljima u Uniji” nije definiran u predloženoj uredbi i bilo bi korisno pojašnjenje kako bi se osiguralo da izdavatelji europskih zelenih obveznica koji ih stavljaju na tržište izvan Unije i dalje mogu koristiti oznaku EuGB. Ta je mogućnost posebno važna kako bi se promicalo međunarodno prihvaćanje EuGB-a i, s druge strane, potaknulo globalno usvajanje naprednih Unijinih standarda održivog financiranja, uključujući međunarodnu primjenu kriterija taksonomije Unije. Osim toga, čini se da upućivanje na „pravne subjekte” kao izdavatelje europskih zelenih obveznica (33) upućuje na to da izdavatelj EuGB-a treba imati pravnu osobnost, što ne vrijedi za sve izdavatelje obveznica diljem Unije, na primjer izdavatelje sekuritizacije u skladu s nacionalnim zakonima određenih država članica. Jednostavno upućivanje na „subjekte” čini se jednako učinkovitim. Naposlijetku, u pogledu sekuritizacija bilo bi potrebno pojasniti kako bi se predložena uredba primjenjivala kako bi se standard za EuGB mogao koristiti za sekuritizacije zelene tranzicije ako odnosna imovina nije usklađena s taksonomijom, nego se svrha financiranja odnosi na tehnologije prelaska na zeleno gospodarstvo (34). Za sekuritizacije zelene tranzicije obveze povezane s budućom ispunjavanjem taksonomije relevantne su za inicijatora, a ne za subjekt posebne namjene koji je izdavatelj. U skladu s tim, to može biti potrebno uzeti u obzir ako se izdavatelju na drugi način nameću obveze, na primjer u članku 7. predložene uredbe.

3.2   Usklađivanje s Uredbom o taksonomiji

3.2.1

Predloženom uredbom predviđa se da se prihod od europskih zelenih obveznica odnosi na gospodarske djelatnosti koje ispunjavaju zahtjeve taksonomije ili koje će ispunjavati zahtjeve taksonomije u određenom vremenskom razdoblju (pet godina ili deset godina od datuma izdavanja obveznice ako je to opravdano posebnim značajkama predmetnih gospodarskih aktivnosti) kako je utvrđeno u planu usklađivanja s taksonomijom (35). „Zahtjevi taksonomije” definirani su kao zahtjevi utvrđeni u članku 3. Uredbe o taksonomiji. Okolišno održive djelatnosti stoga (a) trebaju značajno doprinijeti jednom ili više okolišnih ciljeva iz članka 9. Uredbe o taksonomiji; (b) ne smiju značajno naškoditi bilo kojem od tih okolišnih ciljeva; (c) trebaju se provoditi u skladu s minimalnim socijalnim zaštitnim mjerama i (d) trebaju biti u skladu s kriterijima tehničke provjere koje je utvrdila Komisija.

3.2.2

ESB pozdravlja to usklađivanje s Uredbom o taksonomiji jer naglašava središnju ulogu Uredbe o taksonomiji u strategiji održivog financiranja Unije i pruža pouzdanu osnovu za procjenu održivosti uporabe prihoda od izdavanja europskih zelenih obveznica (36). Međutim, činjenica da je dovoljno da se usklađivanje s taksonomijom postigne u roku od pet ili, u posebnim okolnostima, deset godina izaziva zabrinutost. Iako izdavatelji ne bi trebali biti kažnjeni zbog raspodjele prihoda od obveznica gospodarskim aktivnostima koje još ne ispunjavaju zahtjeve taksonomije, ali će to učiniti u tom utvrđenom razdoblju (37), postoji određeni rizik da sankcije utvrđene u predloženoj uredbi neće biti dovoljne ako izdavatelj ne poštuje plan usklađivanja s taksonomijom. U Prilogu II. predloženoj uredbi od izdavatelja se zahtijeva da u okviru svojih godišnjih izvješća o raspodjeli izvješćuju o napretku u provedbi plana usklađivanja s taksonomijom (38). Nacionalna nadležna tijela mogu od izdavatelja zahtijevati da objave ta izvješća i da uključe tražene informacije (39). Međutim, čini se da nemaju ovlasti sankcioniranja ili nadzora nad usklađivanjem gospodarskih aktivnosti sa samim zahtjevima taksonomije. Konkretno, predloženom uredbom ne utvrđuje se postupak za povlačenje „oznake” EuGB, osim mogućnosti da se u ocjenu nakon izdavanja uključi izjava da obveznica ne ispunjava zahtjeve predložene uredbe i da se na nju ne može primijeniti oznaka „EuGB” (40). Iako je zbog primjene zahtjeva za transparentnosti vjerojatno da će se neusklađenost sa standardom odraziti na cijenu obveznice, to može imati samo ograničen i neizravan utjecaj na izdavatelja EuGB-a ako se njome naknadno trguje na tržištu. Do moguće dodjele dodatnih zadaća nacionalnim nadležnim tijelima nakon Komisijina planiranog preispitivanja ovlasti, zaduženja i provedbenih instrumenata Unije i nacionalnih nadležnih tijela u borbi protiv manipulativnog zelenog marketinga (41), postoji rizik da se neće suočiti s posljedicama izdavatelji čije gospodarske aktivnosti koje se financiraju prihodima EuGB-a nisu usklađene s taksonomijom.

3.3   Naknadna izmjena delegiranih akata

3.3.1

Predloženom uredbom predviđa se da izdavatelji prihode od obveznica dodjeljuju primjenom delegiranih akata (kriteriji tehničke provjere) koje je donijela Komisija u skladu s određenim odredbama Uredbe o taksonomiji (42) koji se primjenjuju u trenutku izdavanja obveznice ili, pri raspodjeli prihoda od obveznica dugu, u trenutku nastanka duga (43). Predloženom uredbom nadalje se predviđa da, ako se delegirani akti izmijene nakon izdavanja obveznice (ili, ako su prihodi od obveznica raspodijeljeni dugu, nakon nastanka duga), izdavatelj raspodjeljuje prihod od obveznica primjenom izmijenjenih delegiranih akata u roku od pet godina nakon početka njihove primjene (44). Iako se u potpunosti uvažava da bi se tehnički standardi s vremenom mogli razvijati zbog dinamične, znanstveno utemeljene prirode taksonomije Unije, koja u konačnici služi okolišnim ciljevima Unije, promjenom temeljnih parametara za već izdane europske zelene obveznice i zahtijevanjem da postojeće obveznice u roku od pet godina budu usklađene s novim zahtjevima moglo bi se negativno utjecati na tržište. Ulagatelji bi se, na primjer, mogli potaknuti na prodaju zelenih obveznica u očekivanju mogućeg gubitka oznake EuGB, što bi pak moglo dovesti do poremećaja u cijenama odnosnih obveznica. Nadalje, odredba bi mogla dovesti do posljedica u pogledu cikličnosti tržišta jer bi izdavatelji obveznica mogli biti skloni odgoditi izdavanje europskih zelenih obveznica ako se očekuju izmjene delegiranih akata. Odredba bi mogla imati i neželjene posljedice za trajanje europskih zelenih obveznica i vremenski okvir temeljnih ulaganja jer potencijalno stvara strukturnu prednost za europske zelene obveznice s kraćim rokom dospijeća kako bi se izbjegle negativne posljedice očekivane promjene delegiranih akata. Iz tih razloga, iz razloga financijske stabilnosti i kako bi se olakšalo funkcioniranje tržišta EuGB-a, moglo bi biti poželjno da se izdavateljima dopusti raspodjela prihoda od obveznica primjenom odgovarajućih delegiranih akata primjenjivih u trenutku kada je obveznica izdana tijekom cijelog vijeka trajanja obveznice. Kao što je navedeno, ESB priznaje da prilagodba delegiranih akata može biti potrebna i dobrodošla zbog razmatranja povezanih s okolišnim ciljevima Unije, posebno klimatskim promjenama. Budući da tržište europskih zelenih obveznica koje dobro funkcionira pomaže i u postizanju okolišnih ciljeva Unije, čini se da se prednost daje primjeni delegiranog akta koji se primjenjuje u trenutku izdavanja obveznica tijekom cijelog vijeka trajanja obveznice. Nadalje, Komisija bi tada bila slobodna izmijeniti delegirane akte na bilo koji način koji smatra primjerenim. Konkretno, u kasnijoj fazi ne bi trebalo razmotriti moguće posljedice takvih izmjena za financijsku stabilnost. Naravno, delegirani akti koji se primjenjuju u trenutku izdavanja (ili nastanka duga) primjenjivali bi se na sve nove izdane obveznice. Tim općim rješenjem dodatno bi se poboljšala pravna sigurnost, što je također prepoznato kao cilj u predloženoj uredbi (45).

3.4   Upotreba prihoda

3.4.1

Predloženom uredbom utvrđuje se da se prihodi od europskih zelenih obveznica mogu, među ostalim, raspodijeliti financijskoj imovini. U predloženoj uredbi financijska imovina definirana je tako da uključuje dug, vlasnički kapital ili njihovu kombinaciju. ESB razumije da je svrha te odredbe obuhvatiti, primjerice, situacije u kojima banke izdaju europske zelene obveznice kako bi svojim klijentima financirale zelene kredite. Međutim, dug nije imovina u računovodstvenom smislu. Kako bi se definicija uskladila s Međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (46), pojam „dug” mogao bi se zamijeniti upućivanjem na „financijsko potraživanje”.

3.5   Usklađivanje s drugim zakonodavstvom Unije

3.5.1

Predložena uredba usmjerena je na utvrđivanje zahtjeva za europske zelene obveznice iz perspektive izdavatelja obveznica. Također navodi da se EuGB može refinancirati izdavanjem novog EuGB-a (47). U skladu s člankom 8. delegiranog akta, financijska i nefinancijska društva moraju objaviti u kojoj su mjeri njihove gospodarske aktivnosti usklađene s Uredbom o taksonomiji. Konkretno, kreditne institucije trebaju objaviti omjer zelene imovine, koji pokazuje udio izloženosti povezanih s djelatnostima usklađenima s taksonomijom u usporedbi s ukupnom imovinom tih kreditnih institucija (48). Ako banka A izda EuGB i koristi prihode za odobravanje kredita za djelatnosti usklađene s taksonomijom, a banka B kupuje tu obveznicu kao ulagatelj, obje banke mogu odnosne kredite (Banka A) i EuGB (Banka B) računati u svoj udio zelene imovine. To znači da ako je vrijednosni papir osiguran imovinom povezan sa zelenim kreditima ili je pokrivenu zelenu obveznicu izdala banka, a naknadno ga drži druga kreditna institucija, kao u prethodnom primjeru, izdavatelj i imatelj vrijednosnog papira mogli bi uračunati odnosnu imovinu i odgovarajući vrijednosni papir u svoje odnosne objave prema taksonomiji. U tom kontekstu bilo bi korisno pojasniti da bi se, ako financijska institucija izda EuGB i djelomično ili u cijelosti ga zadrži ili ga drži u zasebnom društvu u okviru istog konsolidiranog izvještajnog subjekta, u udio zelene imovine usklađene s taksonomijom, uračunala bi se samo neto izloženost izdavatelja prema odnosnoj zelenoj imovini, a ne kumulativnu vrijednost kredita i EuGB-a.

3.5.2

Nadalje, čini se da se predloženom uredbom izdavateljima omogućuje upotreba prihoda od novoizdanog EuGB-a za kupnju drugog EuGB-a. U skladu s predloženom uredbom prihodi od financijske imovine mogu se raspodijeliti drugoj financijskoj imovini pod uvjetom da se prihodi od te financijske imovine raspodjeljuju dugotrajnoj imovini usklađenoj s taksonomijom, kapitalnim rashodima i operativnim rashodima (49). Čini se da to znači da se takva transakcija može izvršiti samo jednom. Ovo tumačenje je doista potrebno kako bi se izbjeglo stvaranje lanca izdavanja europskih zelenih obveznica koje se koriste za kupnju drugih europskih zelenih obveznica koje su ponovno osigurane samim europskim zelenim obveznicama, čime bi se povećao iznos nominalne zelene imovine koja je osigurana istom realnom gospodarskom aktivnosti. Osim toga, takav lanac može dovesti do umjetnog jačanja omjera zelene imovine kreditne institucije izdavateljice dvostrukim obračunom ako ta institucija kupuje EuGB koji je izravno ili neizravno osiguran vlastitim EuGB-om.

3.5.3

U obrazloženju predložene uredbe navodi se da se upotrebom oznake „EuGB” ne dovode u pitanje zahtjevi iz Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (50) (Uredba o kapitalnim zahtjevima, dalje u tekstu „CRR”). ESB razumije da određivanje „EuGB-a” ne utječe na regulatorni kapital i likvidnosne zahtjeve za kreditne institucije u pogledu obveznica koje su predmet CRR-a. Međutim, bilo bi korisno izričito pojasniti da se standard za EuGB ne može tumačiti na način da sprječava kreditne institucije da u potpunosti primjenjuju zahtjeve iz CRR-a.

3.6   Zahtjevi u vezi s transparentnosti

3.6.1

ESB pozdravlja zahtjeve u pogledu transparentnosti za izdavatelje europskih zelenih obveznica, tj. zahtjeve da se ispuni sažetak o EuGB-u, godišnja izvješća o alokaciji i izvješće o učinku te da se koriste predlošcima za objavljivanje takvih informacija (51). Nadalje, ESB pozdravlja činjenicu da će sažetak biti podložan pregledu prije izdavanja, a da će izvješća o raspodjeli biti podvrgnuta preispitivanju nakon izdavanja od strane vanjskog ocjenjivača pod nadzorom ESMA-e (52). U skladu s istim ciljem transparentnosti, sve bi europske zelene obveznice trebale imati međunarodni identifikacijski broj vrijednosnih papira (ISIN), a njihovi izdavatelji trebali bi biti identificirani identifikacijskom oznakom pravnog subjekta (LEI).

3.6.2

Predloženom uredbom predviđa se da bi izdavatelji na svojim mrežnim stranicama trebali objavljivati sažetak, pregled prije izdavanja, godišnja izvješća o raspodjeli, preispitivanja nakon izdavanja i izvješće o učinku (53). Izdavatelji su dužni obavijestiti nacionalno nadležno tijelo i ESMA-u o objavi tih dokumenata (54). Međutim, iz teksta predložene uredbe proizlazi da se podaci o europskim zelenim obveznicama neće prikupljati u centraliziranom obliku. ESB predlaže da se objavljene informacije uključe u buduću europsku jedinstvenu pristupnu točku (ESAP) u strojno čitljivom obliku. Uključivanje informacija o zelenim obveznicama u ESAP bilo bi „jedinstveno mjesto” za sve ključne informacije o društvu, uključujući o europskim zelenim obveznicama koje je izdalo, čime bi se poboljšala transparentnost i olakšalo donošenje odluka o ulaganjima. Izvješća predložena u prilozima predloženoj uredbi mogla bi uključivati i informacije o naknadama i troškovima koje snose izdavatelji europskih zelenih obveznica (na primjer, troškovi preneseni od vanjskih ocjenjivača) kako bi se povećala transparentnost i učinkovitost tržišta. U interesu preciznosti i olakšavanja obrade podataka, predloženom uredbom također bi trebalo pojasniti da bi se za svaku pojedinačnu obveznicu trebali izraditi sažetci, godišnja izvješća o raspodjeli i izvješća o učinku, neovisno o mogućnosti zajedničkog objavljivanja nekoliko sažetaka i izvješća te imati pregled ukupne vrijednosti svih europskih zelenih obveznica koje izdaje subjekt.

3.6.3

Predloženom uredbom predlaže se da u slučaju izdavanja prospekta u skladu s Uredbom (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća (55) (dalje u tekstu „Uredba o prospektu”), u prospektu jasno navede, kada se zahtijeva davanje informacija o upotrebi prihoda, da je EuGB izdan u skladu s predloženom uredbom (56). Predloženom uredbom predviđa se i da je uključivanje upućivanjem moguće u odnosu na informacije sadržane u sažetku o EuGB-u (57). Ključne značajke EuGB-a, odnosno informacije sadržane u sažetku, trebalo bi u potpunosti uključiti u prospekt upotrebom standardiziranog obrasca iz Priloga I. predloženoj uredbi. Time bi se poboljšala dosljednost i usporedivost informacija o zelenim obveznicama te bi pružatelji financijskih podataka trebali upućivati samo na dokumente iz prospekta kako bi prikupili sve informacije potrebne za te instrumente (58).

3.6.4

Iz perspektive kreditnih institucija koje izdaju europske zelene obveznice za financiranje zelenih kredita, zahtjevi u pogledu transparentnosti mogli bi se dodatno poboljšati nametanjem obveze bankama da prate usklađenost prihoda od zelenih kredita sa zahtjevima taksonomije.

3.7   Sustav registracije i nadzorni okvir

3.7.1

ESB pozdravlja činjenicu da se predloženom uredbom uspostavlja sustav registracije i nadzorni okvir za vanjske ocjenjivače (59). Također pozdravlja činjenicu da će ESMA biti zadužena za nadzor vanjskih ocjenjivača.

3.7.2

Člankom 36. predložene uredbe predviđa se da nadležna tijela moraju osigurati da izdavatelji primjenjuju zahtjeve u pogledu transparentnosti i vanjskog ocjenjivanja. Članak 36. odnosi se na odredbu Uredbe o prospektu kojom se utvrđuje da svaka država članica određuje jedno nadležno upravno tijelo odgovorno za obavljanje dužnosti u skladu s Uredbom o prospektu (60). Tako određeno nadležno upravno tijelo bilo bi stoga i nadležno tijelo prema predloženoj uredbi. Međutim, postoji niz izuzeća od obveze izdavanja prospekta prema Uredbi o prospektu (61). ESB stoga predlaže da se pojasni da bi matična država članica trebala odrediti nacionalno nadležno tijelo za sve preostale izdavatelje europskih zelenih obveznica za koje Uredba o prospektu ne bi automatski odredila nadležno nadzorno tijelo, uz iznimku državnih tijela. Predloženom uredbom izričito se utvrđuje da državni revizori i drugi javni subjekti koje su državni izdavatelji ovlastili za procjenu usklađenosti s predloženom uredbom ne podliježu pravilima za vanjske ocjenjivače i nadzor od strane ESMA-e i nacionalnih nadležnih tijela (62). Zakonodavac se poziva da razmotri bi li državni izdavatelji trebali biti podvrgnuti nadzoru nacionalnih nadležnih tijela. Radi jasnoće i transparentnosti, ako zakonodavac namjerava izuzeti takve izdavatelje od nadzora, uz izuzimanje od nadzora državnih revizora i drugih javnih subjekata koji djeluju kao vanjski ocjenjivači, to bi se također moglo izričito navesti u uvodnoj izjavi predložene uredbe.

3.7.3

Predložena uredba sadrži posebna pravila za pružanje usluga vanjskih ocjenjivača iz trećih zemalja kojima se omogućuje da njihov nadzor obavlja ESMA (63). S druge strane, čini se da je izravan nadzor izdavatelja koji provode nacionalna nadležna tijela ograničen samo na izdavatelje koji se nalaze u Uniji (64), ali nije jasno da bi postojalo nacionalno nadležno tijelo određeno izdavateljima europskih zelenih obveznica koji se nalaze izvan Unije. To znači da bi izdavatelji koji se nalaze izvan Unije mogli izdavati europske zelene obveznice tako što bi ih stavili na raspolaganje ulagateljima u Uniji, ali ne bi bili podvrgnuti sustavu sankcija, uključujući izravne nadzore i upravne novčane kazne, kako je predviđeno predloženom uredbom (65). Time bi izdavatelji koji se nalaze u Uniji bili u znatno nepovoljnijem položaju u odnosu na one koji se nalaze izvan nje i koji ipak upotrebljavaju oznaku EuGB jer oni možda ne bi bili podvrgnuti sankcijama čak i ako ne ispunjavaju sve zahtjeve predložene uredbe. Naposljetku, vjerodostojnost standarda za EuGB mogla bi biti ugrožena ako svi izdavatelji europskih zelenih obveznica nisu podvrgnuti istom nadzornom režimu. Funkcionalni sustavi kojima se osigurava da svi relevantni izdavatelji imaju nacionalno nadležno tijelo za nadzor već postoje u skladu s drugim propisima, na primjer u skladu s Uredbom o prospektu, ako svaki izdavatelj iz treće zemlje odabere matičnu državu članicu. ESB predlaže da se sličan sustav razmotri u okviru predložene uredbe, posebno za određivanje nadležnog tijela za izdavatelje iz trećih zemalja.

3.7.4

ESB nadalje napominje da pojmovi „matične” države članice i države članice „domaćina” (66) sadržani u predloženoj uredbi nisu niti povezani s drugim odredbama niti definirani u predloženoj uredbi. To je potrebno pojasniti.

Na mjestima gdje ESB preporučuje izmjenu predložene uredbe, poseban prijedlog nacrta naveden je u posebnom tehničkom radnom dokumentu uz obrazloženje dano u tu svrhu. Tehnički radni dokument dostupan je na engleskom jeziku na mrežnim stranicama EUR-Lexa.

---

(1)  COM(2021) 391 konačno.

(2)  Uredba (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. lipnja 2021. o uspostavi okvira za postizanje klimatske neutralnosti i izmjeni uredaba (EZ) br. 401/2009 i (EU) 2018/1999 („Europski zakon o klimi”) (SL L 243, 9.7.2021., str. 1.).

(3)  Vidi također obrazloženje predložene uredbe.

(4)  Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i o izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13.).

(5)  Vidi članak 2. stavak 4. predložene uredbe.

(6)  Vidi obrazloženje uz predloženu uredbu. Vidi i Green Bond Funds – Impact Reporting Practices 2020, dostupno na mrežnim stranicama Environmental Finance na www.environmental-finance.com

(7)  Vidi dokument Received contributions: Establishment of an EU Green Bond Standard, dostupno na mrežnim stranicama Komisije www.ec.europa.eu

(8)  Vidi dokument Commission Staff Working Document Impact Assessment Report accompanying the document Proposal for a Regulation of the European Parliament and of the Council on European green bonds, SWD/2021/181 final.

(9)  Vidi stranicu 12. u dokumentu Eurosystem reply to the European Commission’s public consultations on the Renewed Sustainable Finance Strategy and the revision of the Non-Financial reporting Directive (dalje u tekstu „odgovor Eurosustava”), dostupno na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(10)  Vidi npr. Bachelet, M.J., Becchetti, L. i Manfredonia, S., „The Green Bond Premium Puzzle: The Role of Issuer Characteristics and Third-Party Verification”, Sustainability 2019, sv. 11, br. 4, 1098; Kapraun, J. et al., „(In)-Credibly Green: Which Bonds Trade at a Green Bond Premium?”, Proceedings of Paris December 2019 Finance Meeting EUROFIDAI _ ESSEC.

(11)  Vidi uvodnu izjavu 4. predložene uredbe.

(12)  Vidi govor Christine Lagarde, predsjednice ESB-a Towards a green Capital Markets Union for Europe na konferenciji Komisije na visokoj razini o Prijedlogu direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti, Frankfurt na Majni, 6. svibnja 2021. dostupno na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(13)  ibid.

(14)  Vidi poglavlje 5.3 u dokumentu Financial Stability Review ESB-a iz studenoga 2020., dostupno na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(15)  Vidi stranicu 12. odgovora Eurosustava.

(16)  Vidi „The role of the euro in global green bond markets”, The international role of the euro, ESB, lipanj 2020., dostupno na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(17)  Vidi stranicu 12. odgovora Eurosustava.

(18)  Vidi priopćenje za javnost Komisije od 7. rujna 2021., NextGenerationEU: Europska komisija se priprema na izdavanje 250 milijardi EUR zelenih obveznica NextGenerationEU, dostupno na mrežnim stranicama Komisije www.ec.europa.eu

(19)  Vidi članak 17. Uredbe o taksonomiji.

(20)  Vidi Uredbu (EU) 2021/242 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. veljače 2021. o uspostavi Mehanizma za oporavak i otpornost (SL L 57, 18.2.2021., str. 17.).

(21)  Vidi „Purchases of green bonds under the Eurosystem’s asset purchase programme”, ECB Economic Bulletin, izdanje 7., ESB, 2018., dostupno na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(22)  Vidi stranicu 38. „Climate-related risk and financial stability”, ECB/ESRB Project Team on climate risk modelling, srpanj 2021., dostupno na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(23)  Člankom 8. Uredbe o taksonomiji od velikih se poduzeća zahtijeva da objave informacije o tome kako su i u kojoj mjeri njihove djelatnosti povezane s okolišno održivim gospodarskim djelatnostima. Delegiranim aktom utvrđuje se da kreditne institucije moraju objaviti omjer zelene imovine, s postupnom primjenom od 1. siječnja 2022. Vidi Delegiranu uredbu Komisije o dopuni Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća utvrđivanjem sadržaja i prikaza informacija koje trebaju objaviti poduzeća na koja se primjenjuju članci 19.a ili 29.a Direktive 2013/34/EU u pogledu okolišno održivih gospodarskih djelatnosti te utvrđivanjem metodologije za usklađivanje s tom obvezom objavljivanja, C(2021) 4987 konačno (dalje u tekstu „članak 8. delegiranog akta”) koji se tumači zajedno s prilozima toj Uredbi.

(24)  U svojem Prijedlogu direktive o korporativnom izvještavanju o održivosti (CSRD), Komisija predlaže da nefinancijska i financijska društva objave opis ciljeva povezanih s pitanjima održivosti koje je poduzeće postavilo i napretka koji je poduzeće ostvarilo u postizanju tih ciljeva. Vidi Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2021. o izmjeni Direktive 2013/34/EU, Direktive 2004/109/EZ, Direktive 2006/43/EZ i Uredbe (EU) br. 537/2014 u pogledu korporativnog izvještavanja o održivosti, COM(2021) 189 konačno.

(25)  Vidi članak 41. predložene uredbe.

(26)  Vidi priopćenje za medije ESB-a od 25. siječnja 2021., „ECB to invest in Bank for International Settlements’ green bond fund”, dostupno na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(27)  Vidi uvodnu izjavu 7. predložene uredbe.

(28)  Procjenjuje se da je manje od 5 % prometa, kapitalnih rashoda i troškova poslovanja nefinancijskih poduzeća obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2014/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o izmjeni Direktive 2013/34/EU u pogledu objavljivanja nefinancijskih informacija i informacija o raznolikosti određenih velikih poduzeća i grupa (SL L 330, 15.11.2014, str. 1.). Vidi stranicu 174. ESMA-ina „Final Report: Advice on Article 8 of the Taxonomy Regulation” od 26. veljače 2021., dostupno na mrežnim stranicama ESMA-e www.esma.europa.eu. Međutim, treba napomenuti da se te procjene odnose na čitavu industriju, a ne samo na zelene obveznice. Može se pretpostaviti da je udio nepodmirenih zelenih obveznica koje su već usklađene s taksonomijom znatno veći. Vanjski ocjenjivači potvrdili su nekoliko postojećih zelenih obveznica kao već u potpunosti usklađene s taksonomijom.

(29)  U skladu s obveznim pristupom sve zelene obveznice izdane u Uniji ili koje je izdao izdavatelj sa sjedištem u Uniji morat će se koristiti EuGB-om. Vidi obrazloženje predložene uredbe.

(30)  Dva tržišna standarda za održive obveznice jesu načela zelenih obveznica (GBP) koja je donijelo Međunarodno udruženje tržišta kapitala (ICMA) i standard za klimatske obveznice (CBS) inicijative za klimatske obveznice. Vidi mrežne stranice ICMA-e www.icmagrop.i CBS-a www.climatebonds.net

(31)  U objavama taksonomije nazivnik ključnih pokazatelja uspješnosti obuhvaća ukupni financijski opseg djelatnosti poduzeća koje su relevantne za objavu taksonomije. Brojnik posebno obuhvaća opseg djelatnosti koje su usklađene s kriterijima taksonomije. Dobiveni omjer pruža informacije o udjelu gospodarskih aktivnosti odgovarajućeg poduzeća koje su usklađene s taksonomijom. U članku 8. delegiranog akta, Komisija je predložila da bi „zbog trenutačnog nedostatka odgovarajuće metodologije izračuna izloženosti prema središnjim državama, središnjim bankama i nadnacionalnim izdavateljima trebalo isključiti iz izračuna brojnika i nazivnika ključnih pokazatelja uspješnosti”.

(32)  Vidi članak 1. i obrazloženje predložene uredbe.

(33)  Vidi članak 2. stavak 1. predložene uredbe.

(34)  Vidi stranicu 8. u dokumentu Eurosystem contribution to the European Commission’s targeted consultation on the functioning of the EU securitisation framework, dostupno na mrežnim stranicama ESB-a www.ecb.europa.eu

(35)  Vidi članak 6. predložene uredbe.

(36)  Vidi stranicu 12. odgovora Eurosustava.

(37)  Vidi uvodnu izjavu 15. predložene uredbe.

(38)  Vidi točku 3.A Priloga II. predloženoj uredbi.

(39)  Vidi glavu IV. predložene uredbe.

(40)  Vidi točku 3(b) Priloga IV. predloženoj uredbi.

(41)  Vidi dokument Communication from the Commission to the European Parliament, the council, the European Economic and Social Committee and the Committee of the Regions, od 6. srpnja 2021.: Strategy for Financing the Transition to a Sustainable Economy, COM(2021) 390 final.

(42)  Vidi članak 10. stavak 3., članak 11. stavak 3., članak 12. stavak 2., članak 13. stavak 2. članak 14. stavak 2. i članak 15. stavak 2. Uredbe o taksonomiji.

(43)  Vidi članak 7. predložene uredbe.

(44)  Vidi članak 7. predložene uredbe. Možda će biti potrebno pojasniti posljedice tih odredbi. Na primjer, u tekstu predložene uredbe nije objašnjeno znači li to da bi izdavatelj trebao preraspodijeliti prihode i/ili može li prilagoditi postojeće projekte ako se delegirani akti izmijene.

(45)  Vidi uvodnu izjavu 11. predložene uredbe.

(46)  Vidi Uredbu Komisije (EZ) br. 1126/2008 od 3. studenoga 2008. o usvajanju određenih međunarodnih računovodstvenih standarda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1606/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 320, 29.11.2008., str. 1.).

(47)  Članak 4. stavak 3. predložene uredbe.

(48)  Vidi uvodnu izjavu 5. članka 8. delegiranog akta.

(49)  Članak 5. stavak 3. predložene uredbe. Refinanciranje putem novog EuGB-a izričito je dopušteno u skladu s člankom 4. stavkom 3. predložene uredbe.

(50)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(51)  Vidi poglavlje II. glave II. predložene uredbe.

(52)  Vidi poglavlje 2. glave IV. predložene uredbe.

(53)  Vidi članak 13. predložene uredbe.

(54)  Vidi članak 13. stavke 4. i 5. predložene uredbe.

(55)  Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).

(56)  Članak 12. stavak 1. predložene uredbe.

(57)  Članak 12. stavak 2. predložene uredbe.

(58)  Vidi stranicu 12. odgovora Eurosustava.

(59)  Vidi stranicu 12. odgovora Eurosustava.

(60)  Vidi članak 31. Uredbe o prospektu.

(61)  Vidi članak 1. stavke 2., 3., 4. i 5. predložene uredbe.

(62)  Članak 14. stavak 3. predložene uredbe.

(63)  Vidi poglavlje IV. glave III. i članak 59. predložene uredbe.

(64)  Vidi poglavlje 1. glave IV. predložene uredbe.

(65)  Vidi poglavlje 1. glave IV. predložene uredbe.

(66)  Vidi članak 40. predložene uredbe.