Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 52020IP0282

Rezolucija Europskog parlamenta od 22. listopada 2020. o budućnosti europskog obrazovanja u kontekstu bolesti COVID-19 (2020/2760(RSP))

SL C 404, 6.10.2021, p. 152–156 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

6.10.2021   

HR

Službeni list Europske unije

C 404/152

P9_TA(2020)0282

Budućnost europskog obrazovanja u kontekstu bolesti COVID-19

Rezolucija Europskog parlamenta od 22. listopada 2020. o budućnosti europskog obrazovanja u kontekstu bolesti COVID-19 (2020/2760(RSP))

(2021/C 404/08)

Europski parlament,

—

uzimajući u obzir članke 165. i 166. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir članak 5. stavak 3. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) te Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

—

uzimajući u obzir članak 14. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir međuinstitucijski proglas o europskom stupu socijalnih prava (1),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020. o uspostavi europskog prostora obrazovanja do 2025. (COM(2020)0625),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 30. rujna 2020.„Akcijski plan za digitalno obrazovanje 2021.–2027.: Prilagodba obrazovanja i osposobljavanja digitalnom dobu” (COM(2020)0624),

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 1. srpnja 2020.„Program vještina za Europu za održivu konkurentnost, socijalnu pravednost i otpornost” (COM(2020)0274),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 17. siječnja 2018. o akcijskom planu za digitalno obrazovanje (COM(2018)0022),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. studenoga 2017. „Obrazovanjem i kulturom jačati europski identitet (COM(2017)0673),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 17. travnja 2020. o usklađenom djelovanju EU-a za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19 i njezinih posljedica (2),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2018. o obrazovanju u digitalnom dobu: izazovi, prilike i pouke za osmišljavanje politika EU-a (3),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. lipnja 2018. o modernizaciji sustava obrazovanja u EU-u (4),

—

uzimajući u obzir pitanja upućena Vijeću i Komisiji o budućnosti europskog obrazovanja u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 (O-000052/2020 – B9-0020/2020 i O-000053/2020 – B9-0021/2020),

—

uzimajući u obzir članak 136. stavak 5. i članak 132. stavak 2. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir Prijedlog rezolucije Odbora za kulturu i obrazovanje,

A.

budući da je u skladu s europskim stupom socijalnih prava pristup kvalitetnom i uključivom obrazovanju te cjeloživotnom učenju temeljno ljudsko pravo te da je nužan za stjecanje i održavanje vještina, potpuno i aktivno sudjelovanje u društvu te pristup tržištu rada koje se stalno mijenja;

B.

budući da je, prema podacima UNESCO-a, zatvaranje ustanova za obrazovanje i osposobljavanje na vrhuncu krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 utjecalo na gotovo 1,6 milijardi učenika u više od 190 zemalja, odnosno na 94 % svih učenika u svijetu; budući da ono i dalje utječe na više od 60 % učenika diljem svijeta; budući da manje od 25 % zemalja s niskom razinom dohotka pruža neki oblik učenja na daljinu; budući da je u najrazvijenijim zemljama pristup digitalnom obrazovanju imalo oko 90 % učenika, no preostalih 10 % ostalo je uskraćeno za njega (5);

C.

budući da i dalje postoje velike razlike na razini EU-a te da postoje zemlje u kojima 32 % učenika tijekom nekoliko mjeseci nije imalo pristup obrazovanju; budući da mnogi učenici nisu imali pristup obrazovanju zato što nemaju digitalnu opremu, potrebne digitalne vještine ili su otprije bili u nepovoljnom položaju; budući da su i oni učenici koji su imali pristup digitalnom obrazovanju često morali učiti bez podrške učitelja, vršnjaka ili obitelji, a neki od njih i u nestabilnom obiteljskom okruženju;

D.

budući da je pandemija bolesti COVID-19 uzrokovala vjerojatno najozbiljniji poremećaj svjetskih sustava obrazovanja i osposobljavanja u povijesti zbog čega bi cijela generacija učenika mogla ostati prikraćena za znanje, a desetljeća napretka nepovratno izgubljena; budući da će taj gubitak znanja u budućnosti vjerojatno uzrokovati smanjenje razina dohotka te generacije te negativno utjecati na rast produktivnosti rada i konkurentnost Unije; budući da ta generacija treba ući na tržište rada koje je snažno pogođeno gospodarskom krizom uzrokovano pandemijom bolesti COVID-19;

E.

budući da obrazovne ustanove imaju mnogo širu društvenu i odgojnu ulogu te doprinose tjelesnom i mentalnom zdravlju učenika; budući da se pokazalo da nedostatak izravne interakcije učenika/studenata s nastavnicima često utječe na njihov osjećaj dobrobiti i mentalno zdravlje; budući da je pandemija naglasila ključnu ulogu nastavnika u obrazovanju i društvu; budući da su nastavnici i drugo obrazovno osoblje često preopterećeni i da stoga njihovu radu treba dati veću podršku i priznanje;

F.

budući da je kriza ubrzala prijelaz na digitalno učenje te potaknula inovacije u sektoru obrazovanja, primjerice, kao što je povećanje mogućnosti sustava e-učenja; budući da su ulaganja u poduzeća za tehnologije u učenju tijekom prethodnih godina doprinijele razvoju rješenja za e-učenje; budući da partnerstva poduzeća i obrazovnih ustanova imaju ulogu u promicanju inovacija u sektoru obrazovanja; budući da bi obrazovna ustanova trebala imati posljednju riječ u odlučivanju o obrazovnim sadržajima;

G.

budući da su zbog naglog prijelaza na masovno učenje putem interneta i na daljinu izazvanog krizom otkrivene i ogromne razlike u izradi i provedbi politika digitalnog obrazovanja u Europskoj uniji i državama članicama; budući da je kriza ukazala i na potrebu za većom suradnjom i koordinacijom država članica kad je riječ o politikama obrazovanja i osposobljavanja;

H.

budući da u trenutku iznenadnog prelaska na digitalnu tehnologiju 43 % Europljana nije posjedovalo osnovne digitalne vještine (6); budući da razina digitalnih kompetencija građana izravno ovisi o tome u kojoj državi članici i njezinu dijelu žive, njihovu socioekonomskom statusu, dobi, dohotku, razini obrazovanja i zaposlenju; budući da digitalna transformacija i upotreba novih tehnologija utječu na tržište rada i zahtijevaju više razine digitalne pismenosti;

I.

budući da pandemija predstavlja priliku za novo promišljanje budućnosti obrazovanja;

J.

budući da je cilj Komisije uspostaviti europski prostor obrazovanja do 2025.;

K.

budući da bi politički dogovor Europskog vijeća o višegodišnjem financijskom okviru (VFO) za razdoblje 2021.–2027. trebao uključivati znatna rezanja troškova za glavne obrazovne programe kao što je Erasmus+; budući da je Parlament opetovano tražio donošenje ambicioznog proračuna za obrazovne programe; budući da trenutačna gospodarska kriza ne bi trebala uzrokovati smanjenje javne potrošnje za obrazovanje;

L.

budući da je, u skladu s načelom supsidijarnosti, obrazovna politika u isključivoj nadležnosti država članica, pri čemu Unija osigurava potporu i koordinaciju;

1.

 pozdravlja kreativnost i snalažljivost koju su pokazale ustanove za obrazovanje i osposobljavanje, a poglavito njihovo nastavno i obrazovno osoblje te učenici/studenti i njihovi roditelji, u prilagodbi na učenje putem interneta i na daljinu, posebice u ovim nepredvidivim i nesigurnim vremenima; pozdravlja i pozitivne primjere u kojima su građani, civilno društvo i pružatelji usluga neformalnog obrazovanja prilagodili svoje obrazovne prakse i pokrenuli inicijative koje su omogućile nastavak učenja; poziva da se više napora uloži u širenje i povećanje vidljivosti učinkovitih inicijativa te u promicanje najboljih praksi u svim obrazovnim sektorima; poziva Komisiju da državama članicama pruži platformu za razmjenu dobrih praksi te da s tim u vezi istraži mogućnosti za nove inicijative, kao što je osnivanje Europskog internetskog sveučilišta;

2.

 naglašava, međutim, da je nagli prelazak na digitalnu tehnologiju u obrazovanju i osposobljavanju također razotkrio digitalni jaz u pogledu pristupa digitalnoj infrastrukturi i uređajima, kvalitete nastave putem interneta i vještina učenika/studenata, nastavnika i voditelja osposobljavanja;

3.

 žali zbog činjenice da u Europi i dalje postoje učenici i studenti koji nemaju pristup digitalnom obrazovanju; ponovno navodi potrebu za poboljšanjem povezanosti na europskoj razini, poglavito u ruralnim i udaljenim područjima te za povećanjem pristupa digitalnoj opremi; podsjeća da u Europi postoje vrhunske inovacije u području obrazovnih računala, tableta i softvera;

4.

 izražava zabrinutost zbog razlika u digitalnim vještinama među nastavnicima i učenicima/studentima koje ometaju učinkovito digitalno obrazovanje; stoga podsjeća da je potrebno ulagati u mogućnosti usavršavanja i profesionalnog razvoja za nastavnike i voditelje osposobljavanja u cijeloj Europi kako bi mogli ne samo stjecati već i prenositi digitalne vještine; ukazuje na vrijednost mobilnosti nastavnika i razmjene znanja kao ključnog alata u tom pogledu te poziva Komisiju da dodatno podrži takve aktivnosti;

5.

 primjećuje da su različiti sektori obrazovanja i osposobljavanja u različitoj mjeri osjetili posljedice krize, pri čemu su ustanove visokog obrazovanja često bolje pripremljene zahvaljujući postojećoj infrastrukturi, sredstvima i iskustvu s digitalnim alatima; ističe da je došlo do ozbiljnih poremećaja u ranom i predškolskom odgoju i obrazovanju, školskom obrazovanju, strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, obrazovanju odraslih i neformalnom obrazovanju te poziva da se više učini kako bi učenje na daljinu u tim sektorima bilo učinkovito; podsjeća da je za to potrebna odgovarajuća financijska potpora;

6.

 poziva Komisiju da prikupi, ocijeni i objavi podatke svih država članica o utjecaju pandemije na sudjelovanje učenika u obrazovanju na daljinu s posebnim naglaskom na slučajevima kad je ono bilo onemogućeno zbog nedostatka digitalnih sredstava; poziva, nadalje, Komisiju da prikuplja podatke o digitalnim vještinama nastavnika u državama članicama;

7.

 sa zabrinutošću primjećuje da su razlike u digitalnom obrazovanju pridonijele povećanju postojećih nejednakosti, kako između tako i unutar država članica, te su imale nerazmjeran učinak na one skupine koje su već bile u nepovoljnom društvenom ili ekonomskom položaju, one s poteškoćama u učenju te učenike/studente iz ranjivih i manjinskih skupina; naglašava da prednost treba dati što hitnijem prevladavanju postojećeg digitalnog jaza;

8.

 podsjeća, nadalje, da škole i druge obrazovne ustanove igraju nezamjenjivu ulogu u društvu, primjerice pružanjem redovitih obroka i socijalne podrške; ističe negativne posljedice mjera ograničenja kretanja na psihičko zdravlje i dobrobit učenika, što je povezano sa stresom zbog vrednovanja i ocjenjivanja te odvajanja od vršnjaka;

9.

 stoga pozdravlja sve što su obrazovni stručnjaci i države članice učinili kako bi se nastava u učionicama mogla ponovno odvijati u okruženju koje je sigurno od bolesti COVID-19; poziva sve države članice da učine sve što je potrebno kako bi se zajamčila nastava u učionicama za sve; priznaje da ponovno otvaranje obrazovnih ustanova predstavlja izazov i žali zbog nekoordiniranosti i nedovoljne razmjene najboljih praksi na europskoj razini; poziva Komisiju i države članice da blisko surađuju kako bi se smanjili zdravstveni rizici za osoblje i učenike te maksimalno povećali izgledi za vraćanje nastave u učionicama; istodobno smatra da u slučaju novih mjera ograničenja kretanja obrazovne ustanove moraju biti opremljene za pružanje kvalitetnog digitalnog učenja svim učenicima te za brigu o mentalnom zdravlju i dobrobiti u suradnji s roditeljima i drugim relevantnim dionicima;

10.

 ističe da društvene i obrazovne nejednakosti često nastaju u ranom djetinjstvu i mogu se produbiti tijekom odrasle dobi jer niža razina obrazovanja obično dovodi do lošijih izgleda za zapošljavanje, a s tim i ograničenijeg pristupa osposobljavanju i usavršavanju na radu;

11.

 izražava zabrinutost zbog nejednakih razina digitalne pismenosti koje su došle do izražaja u krizi, pri čemu mnogi imaju poteškoća s osnovama zaštite podataka na internetu, kibersigurnosti i informatičke pismenosti; ističe da, s obzirom na to, dezinformacije i lažne vijesti predstavljaju posebno velik izazov; naglašava važnost podučavanja osnova digitalne i informatičke pismenosti kroz cjeloživotno učenje te ističe potrebu da se poboljša pristup učenju digitalnih vještina za starije osobe i osobe iz skupina u nepovoljnom položaju; poziva na pokretanje velikih europskih inicijativa za digitalnu pismenost, koje bi se trebale temeljiti na revidiranom Akcijskom planu za digitalno obrazovanje;

12.

 smatra da je najvažnija pouka ove krize da uključivost i jednake mogućnosti, podjednako u smislu pristupa i kvalitete, moraju biti temelj buduće EU-ove politike obrazovanja i osposobljavanja;

13.

 naglašava da je kriza otkrila potrebu za pristupom obrazovnoj politici koji uključuje više dionika i temelji se na zajedničkom stvaranju, uz sudjelovanje nastavnika i voditelja osposobljavanja, učenika, pružatelja usluga neformalnog obrazovanja i osposobljavanja, roditelja, poduzeća, civilnog društva, sindikata i lokalnih tijela vlasti; podsjeća da se učenje odvija u formalnim, neformalnim i informalnim okruženjima te da proces donošenja politika treba počivati na takvom višeslojnom pristupu;

14.

 uvjeren je da ova kriza predstavlja priliku za temeljito razmatranje budućeg usmjerenja politike obrazovanja i osposobljavanja te njezina mjesta u širim planovima oporavka nakon pandemije; naglašava središnju ulogu obrazovanja za zelenu i digitalnu tranziciju; podsjeća da je u europskom zelenom planu prepoznata ključna uloga škola, ustanova za osposobljavanje i sveučilišta u poticanju promjena;

15.

 nadalje smatra da je došlo vrijeme da se ponovno razmotre i moderniziraju kurikulumi i metode učenja te da se ubrzaju promjene; potiče države članice da prihvate digitalizaciju i inovacije te da uz pametan pristup usmjeren na učenika u svoje sustave obrazovanja i osposobljavanja integriraju nove tehnologije i tehnologije u nastajanju, kao što su umjetna inteligencija, lanac blokova, prilagodljivi načini učenja i primjena elemenata videoigara; naglašava da treba istražiti utjecaj inovativnih tehnologija na obrazovanje i promicati primjere najboljih praksi na razini Unije; podsjeća na važnost pravnih i etičkih načela na kojima se temelji intelektualno vlasništvo u pogledu digitalnog obrazovnog sadržaja; naglašava da bi se upotreba digitalnih tehnologija od rane dobi trebala uklopiti u obrazovanje uz odgovarajući nadzor odraslih osoba i stručnjaka te najviše standarde zaštite podataka i autorskih prava;

16.

 naglašava da ne postoji zamjena za izravnu interakciju između nastavnika i učenika te da samo nastava u učionici može osigurati stjecanje interpersonalnih i socijalnih vještina; stoga smatra da, unatoč tome što će pandemija vjerojatno biti prekretnica prema hibridnom modelu obrazovanja u kojem će se nastava u učionici kombinirati s rješenjima za e-učenje, nastava u učionici mora ostati u središtu obrazovanja i osposobljavanja; podsjeća na važnost studija humanističkih znanosti i smatra da su nužni jer su komplementarni predmetima iz skupine STEAM (znanost, tehnologija, inženjerstvo, umjetnost, matematika) te poduzetničkim vještinama;

17.

 smatra da bi se boljom suradnjom i koordinacijom država članica i ambicioznijom Unijinom politikom obrazovanja i osposobljavanja poboljšala djelotvornost odgovora na krizu izazvanu pandemijom bolesti COVID-19 te poziva Uniju da preuzme aktivniju koordinacijsku ulogu;

18.

 poziva stoga Komisiju da predloži odvažan okvir buduće europske obrazovne politike kojim će se europski prostor obrazovanja iz nedefinirane vizije koja se temelji na općim načelima pretvoriti u konkretni program rada s mjerljivim ciljevima te će se, među ostalim, u Uniji do 2025. omogućiti automatsko uzajamno priznavanje kvalifikacija, diploma i razdoblja učenja u inozemstvu; potiče Komisiju da zauzme jednako odvažan pristup i u pogledu poboljšanog Akcijskog plana za digitalno obrazovanje, pri čemu skup neujednačenih mjera treba zamijeniti razrađenom strategijom za digitalne vještine i obrazovanje; inzistira na tome da Komisija aktivno uključi Parlament u sve faze donošenja politika;

19.

 inzistira na tome da se buduća europska politika obrazovanja temelji na zajedničkom političkom okviru koji jamči da se važne političke inicijative, kao što su program vještina za Europu, europski prostor obrazovanja, Akcijski plan za digitalno obrazovanje, Garancija za mlade i jamstvo za djecu, nadopunjuju te da pridonose jasnim općim ciljevima politike; smatra da obrazovna dimenzija treba biti dio dijaloga s građanima, posebno u okviru predstojeće Konferencije o budućnosti Europe;

20.

 napominje da je postignut mnogo veći napredak u pogledu razvoja europskog prostora visokog obrazovanja nego u drugim sektorima obrazovanja; potiče Komisiju da stoga uloži veći trud u pogledu ostalih sektora obrazovanja, poglavito ranog i predškolskog odgoja, školskog obrazovanja, obrazovanja odraslih te strukovnog obrazovanja i osposobljavanja kroz cjeloživotno učenje;

21.

 podsjeća da je program Erasmus+ primarni instrument financiranja kojim se može pružiti potpora uspostavi europskog prostora obrazovanja; ističe vrijednost alata razvijenih uz potporu programa Erasmus+ za stvaranje i dijeljenje nastavnih materijala, primjerice, na platformi eTwinning, te za razvoj modula za obuku nastavnika, primjerice, putem portala School Education Gateway; smatra da bi takve alate trebalo dodatno ojačati, financirati i promicati unutar obrazovne zajednice kako bi mogli znatno doprinijeti nastavi i učenju putem interneta; podsjeća na svoju potporu programu Erasmus+ kako bi se mobilnost dopunila, ali ne i zamijenila, virtualnim alatima za učenje i suradnju; ističe vrijedan doprinos niza pilot-projekata i pripremnih djelovanja povezanih s obrazovanjem koje je predložio Parlament te poziva na uključivanje uspješnih pilot-projekata i pripremnih djelovanja u politike i programe;

22.

 nadalje ističe potencijalni doprinos inicijativa centara strukovne izvrsnosti, DiscoverEU i Europska sveučilišta europskom prostoru obrazovanja; žali, međutim, zbog toga što su Komisija u revidiranom prijedlogu VFO-a iz svibnja 2020. i Europsko vijeće dodatno u srpnju 2020. smanjili sredstva za program Erasmus+ koja su nužna kako bi se te glavne inicijative mogle provesti bez utjecaja na ključne dijelove programa, kao što su proširenje mogućnosti obrazovne mobilnosti i povećanje uključivosti programa;

23.

 ukazuje na to da se obrazovna politika može podupirati nizom Unijinih programa financiranja; poziva Komisiju da kao prioritet odredi ciljana ulaganja u digitalnu infrastrukturu i opremu za obrazovne ustanove i njihove učenike koja je potrebna za učenje na daljinu i putem interneta, što se posebno odnosi na pristup digitalnim uređajima i internetu u udaljenim i ruralnim područjima; ističe činjenicu da bi u tu svrhu trebalo koristiti Instrument za povezivanje Europe, Mehanizam za oporavak i otpornost i Europski fond za regionalni razvoj;

24.

 naglašava da su visokokvalitetni obrazovni sustavi temelj globalne konkurentnosti EU-a te podsjeća da su za dobro funkcioniranje sustava obrazovanja i osposobljavanja potrebne visoke razine javnih ulaganja; ističe s tim u vezi da ambiciozne politike za koje nije predviđeno odgovarajuće financiranje nisu vjerodostojne; izražava duboko žaljenje što politički dogovor o sljedećem VFO-u koji je postignut na srpanjskom Europskom vijeću predviđa rezove proračuna upravo za one programe kojima se podupiru politike obrazovanja i osposobljavanja, prije svega Erasmus+, Obzor Europa i Europski socijalni fond plus; ponavlja svoj poziv na utrostručenje proračuna programa Erasmus+ u odnosu na VFO za razdoblje 2014.–2020.; poziva države članice da ambiciozno koriste sredstva dostupna u okviru plana oporavka kako bi potaknule ulaganja u obrazovanje; potiče države članice da znatno povećaju javnu potrošnju na obrazovanje;

25.

 nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji te vladama i parlamentima država članica.

(1)  SL C 428, 13.12.2017., str. 10.

(2)  Usvojeni tekstovi, P9_TA(2020)0054.

(3)  P8_TA(2018)0485

(4)  SL C 28, 27.1.2020., str. 8.

(5)  Brookings Institution, travanj 2020.

(6)  Indeks gospodarske i društvene digitalizacije, 2019.

Top