OBAVIJEST KOMISIJE

Smjernice o primjeni izuzeća iz Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU) – članak 1. stavak 3. i članak 2. stavci 4. i 5.

(2019/C 386/05)

Sadržaj

Stranica

1.

Uvod

3

2.

Obrana i odgovor na izvanredna stanja – članak 1. stavak 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

4

3.

Iznimni slučajevi – članak 2. stavak 4. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

6

Odredbe Direktive

6

Prenošenje

7

Značenje iznimnih slučajeva

7

Ograničenja povjerljivosti

8

Ispunjavanje ciljeva Direktive

8

Razmatranje drugih oblika procjene i uključivanja javnosti

9

Obveza obavješćivanja Komisije

9

4.

Zakonodavni akti – članak 2. stavak 5. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

11

Definiranje projekata usvojenih nacionalnim zakonodavnim aktom

11

Sudski nadzor za projekte usvojene nacionalnim zakonodavnim aktom

12

5.

Sažetak glavnih točaka

13

1.   Uvod

1.1.

U ovom dokumentu navode se ažurirane informacije o primjeni članka 1. stavka 3. i članka 2. stavaka 4. i 5. Direktive 2011/92/EU o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU (Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš). U tim člancima navode se izuzeća od Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Ove smjernice obuhvaćaju prethodni dokument Komisije „Pojašnjenje primjene članka 2. stavka 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš” (Clarification of the application of Article 2(3) of the Environmental Impact Assessment Directive), koji se njima ažurira prema potrebi.

1.2.

U članku 1. stavku 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš predviđene su mogućnosti izuzimanja iz njezina područja primjene projekata ili dijelova projekata čija je jedina svrha obrana ili odgovor na izvanredna stanja. Ako su uvjeti te odredbe ispunjeni, države članice ne moraju primjenjivati Direktivu.

1.3.

U skladu s člankom 2. stavkom 4. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš države članice mogu, u iznimnim slučajevima i ako su ciljevi Direktive ispunjeni, izuzeti određene projekte od primjene odredbi Direktive ako bi primjena tih odredbi negativno utjecala na svrhu projekta. U Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš utvrđeni su postupci koje države članice i Komisija moraju slijediti pri pozivanju na izuzeće od procjene utjecaja na okoliš na temelju članka 2. stavka 4. Međutim, u Direktivi se ne navodi kako bi trebalo tumačiti pojam „iznimni slučajevi”, a iskustvo pokazuje da se mogu javiti sumnje o tome kada se može legitimno pozvati na odredbe tog članka. Pri primjeni tog izuzeća moraju se ispuniti drugi uvjeti (ne dovodeći u pitanje članak 7. i uz nužnost ispunjavanja ciljeva Direktive).

1.4.

Člankom 2. stavkom 5. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš predviđa se mogućnost izuzimanja projekta od odredbi o javnom savjetovanju ako se projekt usvaja posebnim aktom nacionalnog zakonodavstva. Kao i za izuzeća iz članka 2. stavka 4., pri primjeni tog izuzeća moraju se ispuniti drugi uvjeti (ne dovodeći u pitanje članak 7. i uz nužnost ispunjavanja ciljeva Direktive).

1.5.

Ovom obavijesti nastoji se pomoći nacionalnim tijelima u primjeni Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Za tumačenje prava EU-a na pravno obvezujući način nadležan je samo Sud Europske unije (dalje u tekstu „Sud”).

1.6.

Kako bi se mogle pozvati na ta izuzeća, države članice moraju u cijelosti prenijeti odgovarajuće odredbe Direktive u nacionalno pravo.

2.   Obrana i odgovor na izvanredna stanja – članak 1. stavak 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

Članak 1. stavak 3. Direktive 2011/92/EU kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU Članak 1. stavak 3. – Države članice mogu odlučiti, na temelju pojedinačnog slučaja i ako je tako predviđeno nacionalnim pravom, da neće [primjenjivati] ovu Direktivu na projekte ili dijelove projekata čija je jedina svrha obrana ili na projekte čija je jedina svrha odgovor na izvanredna stanja, ako smatraju da bi takva primjena mogla imati negativan utjecaj na te svrhe. * Podcrtanim tekstom označene su izmjene uvedene Direktivom 2014/52/EU.

2.1

Člankom 1. stavkom 3. Direktive državama članicama omogućuje se izuzimanje projekata ili dijelova projekata iz područja primjene Direktive, a time i iz postupka procjene utjecaja na okoliš. Izuzeće se primjenjuje samo na projekte ili dijelove projekata čija je jedina svrha obrana ili odgovor na izvanredna stanja. Država članica koja primjenjuje to izuzeće mora dokazati da bi primjena Direktive o procjeni utjecaja na okoliš bila kontraproduktivna u postizanju te svrhe.

2.2

U ranijim inačicama Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (Direktiva 85/337/EZ kako je kodificirana Direktivom 2011/92/EU) već je bilo dopušteno izuzeće u svrhu obrane. U Direktivi 2014/52/EU pojašnjava se da država članica može primijeniti izuzeće samo ako je obrana jedina svrha projekta. To se ograničenje primjenjuje kako bi se izbjegli problemi u tumačenju (projekti mješovite prirode i dalje su obuhvaćeni područjem primjene Direktive (1)) i osigurala usklađena provedba izuzeća. Pojam „obrana” uključuje projekte povezane s aktivnostima savezničkih snaga na državnom području država članica u skladu s međunarodnim obvezama (vidjeti uvodnu izjavu 19. Direktive 2014/52/EU).

2.3.

Područje primjene članka 1. stavka 3. prošireno je kako bi se njime obuhvatio odgovor na izvanredna stanja (2). Ta se izmjena temeljila na iskustvu u provedbi, ali je također namijenjena usklađivanju Direktive o procjeni utjecaja na okoliš s Direktivom 2001/42/EZ (3) o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (Direktiva o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš). Kao i kad je riječ o obrani, država članica može izuzeti projekt iz područja primjene Direktive na temelju članka 1. stavka 3. samo ako je odgovor na izvanredno stanje jedina svrha tog projekta.

2.4.

Ranije su države članice mogle izuzeti projekte koji se odnose na izvanredna stanja u iznimnim slučajevima u skladu s člankom 2. stavkom 4. Direktive 2011/92/EZ. Prenošenje te mogućnosti u članak 1. stavak 3. znači da, ako projekt ispunjava uvjete iz članka 1. stavka 3., države članice ne moraju provesti postupak obavješćivanja i ispuniti ciljeve Direktive o procjeni utjecaja na okoliš.

2.5.

Međutim, iz utvrđene sudske prakse Suda koja se odnosi na izuzeća proizlazi da bi se ta odredba trebala usko tumačiti. U predmetu Bolzano C-435/97 Sud je utvrdio sljedeće o članku 1. stavku 4. (nacionalna obrana) Direktive 85/337/EZ: „Takvim se izuzimanjem uvodi izuzeće od općeg pravila utvrđenog u Direktivi da se učinke na okoliš treba unaprijed procijeniti te se stoga mora usko tumačiti.”

2.6.

Prema tome, izuzećem su obuhvaćeni samo projekti kojima se odgovara na izvanredna stanja, a ne projekti kojima se uvode mjere namijenjene sprječavanju takvih stanja. Općenito bi to bilo opravdano samo ako se izvanredno stanje zbog kojeg se razvio projekt nije moglo predvidjeti ili, u slučaju da se moglo predvidjeti, ako se projekt nije mogao provesti ranije. Na primjer, projekt za sprječavanje poplava mogao bi se smatrati mjerom za rješavanje potencijalnog izvanrednog stanja koja je dovoljno hitno da bi se opravdalo pozivanje na izuzeće samo ako je to bilo nemoguće poduzeti ranije. Međutim, ako se poplava dogodila na istom mjestu u više navrata, a projekt je zakašnjela mjera za rješavanje potencijalnih budućih izvanrednih stanja, tada je malo vjerojatno da će izuzeće biti opravdano. S druge strane, mogu postojati izvanredna stanja, uključujući i neke prirodne katastrofe, koja su se mogla predvidjeti, ali ne i spriječiti, i zbog kojih se razvijaju projekti (kao što su hitni/neposredni rekonstrukcijski radovi ili radovi za sprečavanje daljnjeg oštećenja) na koje bi se moglo primijeniti izuzeće.

2.7.

Komisija je javnim tijelima država članica sastavila ključne presude Suda u tom području (4).

3.   Iznimni slučajevi – članak 2. stavak 4. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

Članak 2. stavak 4. Direktive 2011/92/EU kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU Ne dovodeći u pitanje članak 7. države članice u iznimnim slučajevima mogu određeni projekt izuzeti od primjene odredbi utvrđenih u ovoj Direktivi, ako bi primjena tih odredbi negativno utjecala na svrhu projekta, pod uvjetom da su ispunjeni ciljeve ove Direktive. U tom slučaju, države članice: (a) ocjenjuju da li bi neki drugi oblik procjene bio primjeren; (b) stavljaju na raspolaganje zainteresiranoj javnosti informacije koje proizlaze iz drugih oblika procjene iz točke (a), informacije koje se odnose na odluku o izuzeću i razloge za to izuzeće; (c) obavješćuju Komisiju, prije davanja odobrenja, o razlozima koji opravdavaju dano izuzeće, te joj dostavljaju informacije koje su prema potrebi dali na raspolaganje svojim državljanima. Komisija odmah prosljeđuje primljene dokumente ostalim državama članicama. Komisija svake godine izvještava Europski parlament i Vijeće o primjeni ovog stavka. * Podcrtanim tekstom označene su izmjene uvedene Direktivom 2014/52/EU.

Odredbe Direktive

3.1.

U članku 2. stavku 4. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš (bivši članak 2. stavak 3. Direktive 85/337/EZ) predviđena je mogućnost da države članice izuzmu određeni projekt od zahtjeva iz Direktive u „iznimnim slučajevima” te je u takvim slučajevima predviđena mogućnost uporabe alternativnog oblika procjene. Takvo bi se izuzeće stoga primjenjivalo na temelju pojedinačnih slučajeva i ne bi bilo moguće, primjerice, izuzeće cijele kategorije projekata. Člankom 2. stavkom 4. utvrđuju se postupovni koraci koje treba poduzeti kada se primjenjuje izuzeće. Njime se također zahtijeva od Komisije da svake godine izvješćuje Europski parlament i Vijeće o načinu primjene odredbe. Članak 2. stavak 3. neznatno je izmijenjen Direktivom 97/11/EZ uključivanjem riječi „ne dovodeći u pitanje članak 7.” (odredbe o prekograničnim utjecajima) i zamjenom riječi „po potrebi” u stavku 2. podstavku 3. točki (c) riječima „prema potrebi”. Dodatno je izmijenjen Direktivom 2003/35/EZ, koja je stupila na snagu 25. lipnja 2005., kako bi se uključile odredbe Aarhuške konvencije o sudjelovanju javnosti i pristupu pravosuđu. Glavni učinak te izmjene bilo je ukidanje diskrecijskog prava država članica da odlučuju trebaju li informacije o drugim oblicima procjene biti dostupne javnosti. Direktivom 2014/52/EU dodana su dva zahtjeva za primjenu članka 2. stavka 4.: izuzeće se može primijeniti „ako bi primjena tih odredbi [odredbi Direktive] negativno utjecala na svrhu projekta” i „pod uvjetom da su ispunjeni ciljeve ove Direktive”.

Prenošenje

3.2.

U članku 2. stavku 4. navodi se mogućnost da države članice prenesu odredbu. Ako se ta mogućnost iskoristi, tekst zakonodavstva kojim se prenosi Direktiva trebao bi biti što sličniji tekstu Direktive zbog pravne sigurnosti, tj. kako bi se izbjeglo odstupanje od uvjeta Direktive.

Značenje iznimnih slučajeva

3.3.

U prethodnim inačicama Direktive o procjeni utjecaja na okoliš u članku 2. stavku 4. nisu definirani „iznimni slučajevi” niti su navedeni primjeri vrsta slučajeva koji bi mogli biti obuhvaćeni njegovim područjem primjene.

3.4.

Sud smatra da „pojmovi iz bilo koje odredbe prava Zajednice u kojoj se izričito ne upućuje na pravo država članica za potrebe utvrđivanja njezina smisla i područja primjene u cijeloj se Zajednici trebaju tumačiti autonomno i ujednačeno te se pritom mora uzeti u obzir kontekst odredbe i svrha predmetnog zakonodavstva”(vidjeti presudu u predmetu C-201/02 (Delena Wells), t. 37.).

3.5.

Sud usko tumači pojam „iznimni slučajevi” te je slijedio taj pristup u slučaju izuzeća iz članka 1. stavka 4. (nacionalna obrana) i članka 1. stavka 5. (projekti usvojeni posebnim aktom nacionalnog zakonodavstva) Direktive 85/337/EZ. U predmetu Linster (C-287/98, t. 49.) Sud je utvrdio da „članak 1. stavak 5. Direktive treba tumačiti uzimajući u obzir ciljeve Direktive i činjenicu da se mora usko tumačiti s obzirom na to da se radi o odredbi kojom je ograničeno područje primjene Direktive”. Iz teksta Direktive 2014/52/EU jasno proizlazi da izuzeće iz članka 2. stavka 4. ne bi bilo opravdano samo zato što se može dokazati da je slučaj izniman. Ne bi bilo razumno primijeniti izuzeće u slučaju kada su čimbenici koji ga čine iznimnim takvi da je potpuna usklađenost s Direktivom i dalje moguća. Drugim riječima, izuzeće mora biti povezano s nemogućnošću potpunog ispunjavanja zahtjevâ iz Direktive bez ugrožavanja svrhe projekta.

3.6.

Sud je u nedavnoj presudi u predmetu Doel (C-411/17, točke 97. i 101.) utvrdio da bi potreba za osiguranjem opskrbe električnom energijom mogla predstavljati „izniman slučaj”. Sudu je naveo da na temelju članka 2. stavka 4. država članica mora dokazati da je opasnost za sigurnost opskrbe „razumno vjerojatna” (5) te da se hitnošću predviđenog projekta može opravdati neprovođenje procjene. Usto, iz iskustva Komisije s obavijestima za izuzeće iz članka 2. stavka 4. mogu se izvući primjeri situacija koje bi se mogle opisati kao „iznimni slučajevi”. Između 2014. i 2017. Europska komisija primila je nekoliko obavijesti koje spadaju u kategoriju iznimnih slučajeva. Iako su većina njih bili slučajevi odgovora na izvanredna stanja, za koje prema članku 2. stavku 4. Direktive 2014/52/EU nije potrebno provesti postupak obavješćivanja, neki su bili iznimne prirode iz drugih razloga osim odgovora na izvanredna stanja.

3.7.

Izuzeće za „iznimne slučajeve” na temelju članka 2. stavka 4. primijenjeno je u tri slučaja od 2014. do 2017. U jednome je bilo potrebno osigurati opskrbu plinom, u drugome je projekt bio potreban kako bi se zadovoljio strateški interes za obnovljive izvore energije, a u trećemu se projekt provodio radi ispunjenja političkih obveza na visokoj razini koje su javna tijela preuzela kako bi uspostavila povjerenje među zajednicama u kontekstu širih pregovora o pomirenju. U svim tim slučajevima projekt je bio toliko hitno potreban da bi njegovo neprovođenje bilo protivno javnom interesu i prijetnja političkoj, administrativnoj ili gospodarskoj stabilnosti i sigurnosti. Ako dođe do takve situacije, postoji određena, iako ograničena, mogućnost za primjenu tog izuzeća, pod uvjetom da su ispunjeni svi uvjeti.

3.8.

Kao što je prethodno navedeno, okolnosti iznimnog slučaja moraju biti takve da bi usklađivanje sa svim zahtjevima Direktive bilo nemoguće ili neizvedivo te kontraproduktivno u smislu postizanja svrhe projekta. Na primjer, može se dogoditi da treba odobriti i dovršiti provedbu projekta tako brzo da bi bilo premalo vremena za pripremu svih informacija o okolišu koje se zahtijevaju člankom 5. stavkom 1. ili za provedbu javnog savjetovanja prije odluke o provedbi projekta. Na temelju članka 2. stavka 4. Direktive nije moguće odstupiti od odredbi iz članka 7. o savjetovanjima o prekograničnim utjecajima čak ni u iznimnim slučajevima (6).

Ograničenja povjerljivosti

3.9.

Mogu postojati okolnosti u kojima otkrivanje informacija o okolišu ne bi bilo u javnom interesu ili bi čak moglo dovesti u pitanje interese zbog čije je zaštite sastavljena Direktiva o procjeni utjecaja na okoliš. Na primjer, kada zbog potrebe za zaštitom staništa njegova lokacija treba biti tajna. Na takve slučajeve primjenjuje se članak 10. U njemu se navodi da odredbe Direktive ne utječu na obvezu nadležnih tijela da „poštuju ograničenja utvrđena nacionalnim zakonima i drugim propisima te prihvaćenom pravnom praksom u pogledu industrijske i komercijalne tajnosti, uključujući intelektualno vlasništvo i zaštitu javnog interesa”. S time su povezane određene mjere, kao što su one kojima se provodi Direktiva 2003/4/EZ (7) o javnom pristupu informacijama o okolišu; člankom 4. te direktive dopušta se državama članicama da odbiju zahtjev za informacije o okolišu ako bi njihovo otkrivanje negativno utjecalo, među ostalim, na „zaštitu okoliša na koji se odnosi taj podatak, kao što je stanište rijetkih vrsta”. U nastavku se naglašava da se u svakom pojedinom slučaju javni interes za objavljivanje informacija mora usporediti s interesom za njegovo odbijanje. U slučaju kada bi informacije o okolišu mogle biti uskraćene na temelju zajedničke primjene članka 10. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i članka 4. Direktive 2003/4/EZ o javnom pristupu informacijama, ne bi bilo potrebe za pozivanjem na izuzeće iz članka 2. stavka 4.

Ispunjavanje ciljeva Direktive

3.10.

Kao što je navedeno u točkama 1.4. i 3.1., jedan je od uvjeta za primjenu izuzeća iz članka 2. stavka 4. da države članice osiguraju ispunjavanje ciljeva Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Stoga je državama članicama dopušteno određena diskrecija, koja im dopušta da izumu određene projekte od odredbi Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Tom fleksibilnošću ne smije se ugroziti temeljni cilj utvrđen u članku 2. stavku 1. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš.

3.11.

Temeljni je cilj Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, kako je utvrđen u članku 2. stavku 1., sljedeći: prije davanja odobrenja za provedbu projekta projekti koji bi mogli imati značajan utjecaj na okoliš trebali bi biti podvrgnuti obvezi ishođenja odobrenja za provedbu projekta i procjeni utjecaja. To uključuje postupak s minimalnim skupom zahtjeva koje treba ispuniti da bi se postigao taj cilj, a oni uključuju izradu izvješća o okolišu, pružanje informacija, provođenje savjetovanja, uzimanje u obzir rezultata procjene utjecaja na okoliš, priopćavanje informacija o odluci donesenoj na kraju procjene i osiguravanje pristupa pravosuđu. Budući da se u iznimnim slučajevima u skladu s člankom 2. stavkom 4. ne može ispuniti opisani minimalni skup zahtjeva, države članice moraju ispuniti uvjete iz članka 2. stavka 4. točaka od (a) do (c) o razmatranju drugog oblika procjene. Također bi trebale o tome informirati javnost i Komisiju kako bi se osiguralo poštovanje temeljnog cilja iz članka 2. stavka 1. Kako je Sud potvrdio u predmetu Doel (C-411/17, točka 99.), ti [uvjeti] ne predstavljaju samo formalnosti, nego i uvjete kojima se nastoji osigurati poštovanje, koliko je to moguće, ciljeva Direktive o procjeni utjecaja na okoliš.

Razmatranje drugih oblika procjene i uključivanja javnosti

3.12.

Država članica koja se poziva na izuzeće iz članka 2. stavka 4. mora razmotriti prikladnost drugog oblika procjene. Kao što je prethodno objašnjeno, pri ocjenjivanju je li prikladan neki drugi oblik procjene treba poštovati ciljeve Direktive. Kada je moguć drugi oblik procjene i smatra se prikladnim, dobivene informacije moraju se staviti na raspolaganje zainteresiranoj javnosti i zainteresirana javnost mora biti obaviještena o odluci kojom se odobrava izuzeće i razlozima za to odobrenje. S obzirom na sličnost s člankom 6. stavkom 3. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš države članice trebale bi razmotriti mogućnost da sve informacije o okolišu dobivene prilikom druge procjene stave na raspolaganje na isti način. Međutim, primjenom ove odredbe ne dovode se u pitanje obveze procjene koje proizlaze iz drugih direktiva (npr. članak 6. stavci 3. i 4. Direktive o staništima (8) ili članak 4. stavak 7. Okvirne direktive o vodama (9)).

3.13

Procjene bi se mogle provoditi u mnogim oblicima. Na primjer, kada se projekt sastoji od nekoliko faza, moglo bi biti prikladno provesti djelomičnu procjenu utjecaja na okoliš koja obuhvaća samo neke od njih. Iako bi usklađivanje sa zahtjevima procjene utjecaja na okoliš moglo biti onemogućeno u prvoj fazi zbog hitnosti projekta, moglo bi biti u potpunosti izvedivo u sljedećim fazama. To bi bio proporcionalan odgovor na izniman slučaj te bi se njime osiguralo poštovanje zahtjeva iz Direktive u najvećoj mogućoj mjeri.

3.14

Djelomična procjena utjecaja na okoliš mogla bi biti prikladna ako se, na primjer, svi elementi Priloga IV. Direktivi ne mogu uključiti u izvješće o procjeni utjecaja na okoliš zbog iznimnih okolnosti. Takav bi se slučaj mogao dogoditi kad bi se na početku mogli proizvesti samo neki od podataka potrebnih za utvrđivanje i procjenu mogućih glavnih utjecaja projekta na okoliš (na primjer, kada bi za utvrđivanje moguće prisutnosti zaštićenih vrsta bilo potrebno istraživanje u razdoblju od najmanje jedne godine, ali je zbog dokazane hitnosti projekta potrebno početi s radom u kraćem roku). Drugi primjer mogao bi biti kada se pojavi hitna i neočekivana potreba za odlaganjem opasnog otpada i potrebno je brzo utvrditi najprikladnije odlagalište među velikim brojem potencijalnih lokacija, ali nema dovoljno vremena za provedbu potpune procjene svakog odlagališta. Iako se procjena utjecaja na okoliš mora provesti u najvećoj mogućoj mjeri, u takvom slučaju mogla bit biti prikladna procjena najhitnijih razmatranja o okolišu (kao što je utjecaj na podzemne vode) na svakoj lokaciji.

Obveza obavješćivanja Komisije

3.15.

Prema članku 2. stavku 4. točki (c) od države članice koja primjenjuje izuzeće zahtijeva se da obavijesti Komisiju prije davanja odobrenja za projekt. Komisiji se moraju poslati razlozi kojima se opravdava izuzeće i, ako je primjenjivo, informacije koje su stavljene na raspolaganje javnosti.

3.16.

Budući da se na izuzeće često poziva u okolnostima u kojima je potrebno hitno djelovanje, preporučuje se da države članice osmisle unutarnje postupke, možda uključujući i standardne obrasce, kako bi osigurale da se ta obveza obavješćivanja ne previdi. U razlozima kojima se opravdava izuzeće trebalo bi navesti ne samo zašto je situacija iznimna ili hitna, nego i zašto nije moguće ispunjavanje zahtjevâ iz Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Budući da se to mora poslati Komisiji prije nego što se odobri projekt, države članice moraju brzo djelovati. Preporučuje se da se službeni dopis Komisiji pošalje redovnom poštom, ali i elektroničkim putem.

3.17.

Preporučuje se da države članice navedu vrstu izuzetog projekta upućivanjem na odgovarajući Prilog Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš.

3.18.

Prema zahtjevu iz članka 2. stavka 4. točke (c) Komisija mora proslijediti dokumente koje je primila drugim državama članicama. Ne postoji određena odredba prema kojoj bi druga država članica trebala na njih iznijeti primjedbe. U praksi Komisija porukom e-pošte obavješćuje skupinu nacionalnih stručnjaka za procjenu utjecaja na okoliš/stratešku procjenu utjecaja na okoliš i obavješćuje stalna predstavništva država članica pri Europskoj uniji.

4.   Zakonodavni akti – članak 2. stavak 5. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš

Članak 2. stavak 5. Direktive 2011/92/EU kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU Ne dovodeći u pitanje članak 7., ako se projekt usvaja posebnim aktom nacionalnog zakonodavstva, države članice mogu izuzeti taj projekt od odredbi koje se odnose na javno savjetovanje utvrđeno u ovoj Direktivi, pod uvjetom da su ispunjeni ciljeve ove Direktive. Države članice obavješćuju Komisiju o bilo kakvom slučaju primjene izuzeća iz prvog podstavka svake dvije godine od 16. svibnja 2017. * Novi članak uveden Direktivom 2014/52/EU

4.1

Tim se člankom državama članicama omogućuje izuzimanje projekata od odredbi o javnom savjetovanju iz Direktive o procjeni utjecaja na okoliš u slučaju da se usvajaju posebnim aktom nacionalnog zakonodavstva i pod uvjetom da nacionalni zakonodavni postupak ispunjava ciljeve Direktive. Opravdanje za to izuzeće jest to da se ciljevi koji se odnose na javno savjetovanje postižu kroz zakonodavni postupak (vidjeti uvodnu izjavu 24. Direktive 2014/52/EU). Izuzećem se ne dovodi u pitanje obveza države članice da osigura savjetovanje o prekograničnim utjecajima u skladu s člankom 7. kada je ono potrebno. Države članice koje primjenjuju članak 2. stavak 5. obavješćuju Komisiju o svakoj primjeni izuzeća svake dvije godine od 16. svibnja 2017.

4.2.

Odredba o izuzimanju projekata usvojenih aktima nacionalnog zakonodavstva prije je bila obuhvaćena člankom 1. stavkom 4. Direktive 2011/92/EU (članak 1. stavak 5. Direktive 85/337/EZ). Obveza je bila opće prirode i njome se omogućilo potpuno izuzimanje takvih projekata iz područja primjene Direktive. Prema Direktivi o procjeni utjecaja na okoliš kako je izmijenjena Direktivom 2014/52/EU promijenila se suština tog izuzimanja i sada se odnosi samo na postupak javnog savjetovanja. Prema tome moraju se poštovati sve obveze koje se odnose na obavješćivanje javnosti i savjetovanje tijela nadležnih za okoliš ili regionalnih/lokalnih tijela (vidjeti članak 6. stavak 1. Direktive).

Definiranje projekata usvojenih nacionalnim zakonodavnim aktom

4.3.

Kako bi se ispravno primjenjivalo izuzeće u skladu s člankom 2. stavkom 5. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, potrebno je poštovati zahtjeve kojima su definirani posebni akt nacionalnog zakonodavstva i postupci iz kojih proizlazi njegovo donošenje, kako je utvrđeno u postojećim presudama Suda koje se odnose na to pitanje (10).

4.4.

Kad je riječ o potrebnom stupnju preciznosti zakonodavnog akta, mora biti jasno da se radi o posebnom aktu kojim se usvajaju pojedinosti projekta kroz zakonodavni postupak. U tekstu predmetnog akta mora se također pokazati da su ciljevi Direktive koji se odnose na javno savjetovanje postignuti s obzirom na predmetni projekt.

4.5.

Važno je napomenuti da samo postojanje upravnog postupka ne može automatski značiti da se projekt smatra projektom čije su pojedinosti usvojene posebnim zakonodavnim aktom u skladu s člankom 2. stavkom 5. Mjeru treba donijeti zakonodavno tijelo, npr. nacionalni ili regionalni parlament, nakon javne parlamentarne rasprave. Da bi se mjera donijela, istodobno je potrebno ispuniti sljedeća dva uvjeta: 1. za prvi je uvjet potrebno usvajanje pojedinosti projekta posebnim zakonodavnim aktom. Treba naglasiti da su pojmovi „projekt” i „odobrenje za provedbu projekta” definirani u članku 1. stavku 2. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš. Da bi bio obuhvaćen područjem primjene članka 2. stavka 5. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, zakonodavni akt kojim se usvaja projekt mora biti konkretan i imati ista obilježja kao i odobrenje za provedbu projekta te vrste. Njime se nositelju projekta posebno mora dodijeliti pravo na provedbu projekta, a da pritom nema potrebe za donošenjem drugih mjera kako bi nositelj projekta imao pravo nastaviti s projektom; 2. prema drugom uvjetu ciljevi Direktive (11), uključujući pružanje informacija, moraju se postići s pomoću zakonodavnog postupka. U skladu s time nacionalni zakonodavac mora u trenutku usvajanja projekta imati dovoljno informacija i te informacije moraju biti istovjetne onima koje bi se podnijele nadležnom tijelu u redovnom postupku za davanje odobrenja za projekt u skladu s člankom 5. stavkom 1. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i Prilogom IV. toj direktivi.

4.6.

Zakonodavni akt kojim se jednostavno ratificira već postojeći upravni akt tako da se poziva samo na prevladavajuće razloge u javnom interesu, a da se pritom ne provede materijalni zakonodavni postupak niti ispune dva uvjeta utvrđena u prethodnom dijelu, ne može se smatrati posebnim zakonodavnim aktom za potrebe odredbe iz članka 2. stavka 5.

Sudski nadzor za projekte usvojene nacionalnim zakonodavnim aktom

4.7.

Kada je riječ o primjeni izuzeća na temelju članka 2. stavka 5., drugi je važan aspekt preduvjet da se, u skladu s člankom 11. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš, osigura da se materijalna ili postupovna zakonitost tog zakonodavnog akta može osporiti u skladu s nacionalnim postupovnim pravilima, pred nacionalnim sudom ili drugim neovisnim i nepristranim tijelom uspostavljenim u skladu za zakonom.

4.8.

Ako se za takav akt nije mogao provesti postupak preispitivanja, svaki nacionalni sud pred kojim se pokreće postupak u okviru njegove nadležnosti morao bi provesti takvo preispitivanje i, ovisno o slučaju, donijeti potrebne zaključke, a da pritom ne primjenjuje taj zakonski akt (12).

5.   Sažetak glavnih točaka

—	Izuzeća od općih pravila moraju se usko tumačiti i primjenjivati,

—	obrana ili odgovor na izvanredna stanja iz članka 1. stavka 3. moraju biti jedina svrha predmetnog projekta da bi se primijenilo opće izuzeće iz područja primjene Direktive,

—	malo je vjerojatno da će izuzeće na temelju „odgovora na izvanredna stanja” biti opravdano ako je namijenjeno rješavanju situacije koja se mogla i predvidjeti i spriječiti,

—	u članku 2. stavku 4. pojam „iznimni slučajevi” treba usko tumačiti; kako bi se smatralo da je riječ o „iznimnom slučaju”, država članica mora dokazati da je opasnost (npr. za sigurnost opskrbe električnom energijom) „razumno vjerojatna” te da je predviđeni projekt dovoljno hitan,

—	važan kriterij za opravdanje primjene članka 2. stavka 4. nije samo to da je slučaj izniman, nego i to da potpuna usklađenost s Direktivom nije moguća,

—	pri razmatranju primjene članka 2. stavka 4. trebalo bi razmotriti provedbu djelomične procjene ili drugog oblika procjene, pod uvjetom da su ispunjeni ciljevi Direktive,

—	države članice moraju brzo djelovati (prije davanja odobrenja) kako bi Komisiji iznijele razloge kojima se opravdava izuzeće,

—	izuzeće iz članka 2. stavka 5. odnosi se samo na zahtjeve za javno savjetovanje,

—	pri primjeni izuzeća države članice ipak moraju osigurati usklađenost s ostalim obvezama iz Direktive (npr. savjetovanje o prekograničnim utjecajima, odredbe koje se odnose na pristup pravosuđu) ili zahtjevima iz drugih direktiva.

---

(1)  Sud je presudio da se članak 1. stavak 4. Direktive 85/337/EZ treba tumačiti na način da je zračna luka koja istodobno može služiti i civilnim i vojnim svrhama, ali čija je glavna uporaba komercijalna obuhvaćena područjem primjene Direktive (C-435/97, WWF i dr., t. 65.–67.).

(2)  Pojam „izvanredno stanje” uveden je Direktivom 2014/52/EU na temelju iskustva u provedbi. Iskustvom se pokazalo da bi, kad je riječ o projektima čija je jedina svrha odgovor na izvanredna stanja, usklađivanje s Direktivom 2011/92/EU moglo imati negativne posljedice, među ostalim, na okoliš. U Direktivi nije definirano „izvanredno stanje”. Određeni primjeri događaja koji bi mogli izazvati izvanredno stanje navedeni su u radnom dokumentu službi Komisije „Pregled rizika od prirodnih i ljudskim djelovanjem uzrokovanih katastrofa s kojima bi se Europska unija mogla suočiti” (Overview of Natural and Man-made Disasters Risks the European Union may face). Ti događaji uključuju poplave, potrese i industrijske nesreće.

https://ec.europa.eu/echo/sites/echo-site/files/swd_2017_176_overview_of_risks_2.pdf

(3)  Članak 3. stavak 8. Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš uključuje izuzeće za planove i programe koji služe isključivo u izvanrednim stanjima. Iako se kontekst Direktive o procjeni utjecaja na okoliš i kontekst Direktive o strateškoj procjeni utjecaja na okoliš razlikuju, postoji veza između njih u smislu da se ova druga odnosi na planove i programe u ključnim sektorima kojima se uspostavlja okvir za odobrenje za buduću provedbu projekata u skladu s Direktivom o procjeni utjecaja na okoliš.

(4)  Presude Suda Europske unije: http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/EIA_rulings_web.pdf str. 26.

(5)  Vidjeti presudu C-411/17, t. 101.

(6)  Vidjeti presudu C-411/17, t. 101.

(7)  Direktiva 2003/4/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2003. o javnom pristupu informacijama o okolišu i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/313/EEZ.

https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1558533359746&uri=CELEX:32003L0004

(8)  SL L 206, 22.7.1992., str. 7.

(9)  SL L 327, 22.12.2000., str. 1.

(10)  Službe Komisije izdale su 2017. dokument u kojem je sažeta sudska praksa Suda i koji, među ostalim, sadržava odjeljak posvećen konceptu projekata koji se usvajaju zakonodavnim aktom povezanim s Direktivom 2011/92/EU o procjeni utjecaja na okoliš (odnosno Direktivom 85/337/EZ) jer je ta odredba bila predmet nekoliko presuda Suda Europske unije. Presude se odnose na odredbe prije izmjene Direktive o procjeni utjecaja na okoliš Direktivom 2014/52/EU, no opća načela i dalje se primjenjuju. Odjeljak o zakonodavnim aktima nalazi se na str. 33.–35. http://ec.europa.eu/environment/eia/pdf/EIA_rulings_web.pdf. Usto, Sud je nedavno potvrdio svoju sudsku praksu u predmetu Doel (C-411/17, točke 104.–111.).

(11)  U skladu s člankom 2. stavkom 1. Direktive o procjeni utjecaja na okoliš temeljni je cilj osigurati da se prije davanja odobrenja za provedbu projekta projekti koji bi mogli imati značajan utjecaj na okoliš, između ostalog na temelju njihove prirode, veličine ili lokacije, podvrgnu obvezi ishođenja odobrenja za provedbu projekta i procjeni u pogledu njihovih utjecaja na okoliš.

(12)  C-128/09, Boxus i dr., t. 52.–55., 57.; C-182/10, Solvay i dr., t. 52.