EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 24.5.2019.

COM(2019) 236 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Preispitivanje napretka u provedbi strategije EU-a za zelenu infrastrukturu

{SWD(2019) 184 final}

1.    Kontekst i uvod

U strategiji EU-a za zelenu infrastrukturu zelena infrastruktura definirana je kao „strateški planirana mreža prirodnih i poluprirodnih područja s drugim ekološkim obilježjima koja su osmišljena i kojima se upravlja u cilju ostvarenja velikog broja usluga ekosustava. Obuhvaća zelene prostore (ili plave ako je riječ o vodnim ekosustavima) i druga fizička obilježja u kopnenim (uključujući obalna područja) i pomorskim područjima. Zelena infrastruktura na kopnu nalazi se u ruralnim i urbanim okruženjima.”

Za razliku od sive infrastrukture koja ima jednu namjenu zeleni prostori velike biološke raznolikosti mogu imati različite izuzetno korisne funkcije, često istodobno i uz vrlo niske troškove, za dobrobit ljudi, prirode i gospodarstva.

U EU-u zelena infrastruktura uključuje mrežu Natura 2000 kao okosnicu te prirodne i poluprirodne prostore izvan mreže Natura 2000, kao što su parkovi, privatni vrtovi, živice, granični pojasevi uz rijeke obrasli vegetacijom ili poljoprivredni krajobrazi bogate strukture s određenim obilježjima i praksama te umjetna obilježja, kao što su zeleni krovovi, zeleni zidovi ili ekomostovi i riblje staze. Procijenjeno je da samo godišnje koristi usluga ekosustava koje pruža mreža Natura 2000 iznose 300 milijardi EUR u EU-u 1 , dok su koristi zelene infrastrukture daleko veće.

U strategiji EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. kao drugi cilj navedeno je da se „do 2020. ekosustavi i njihove usluge održavaju i jačaju uspostavom zelene infrastrukture i obnovom najmanje 15 % narušenih ekosustava”. Potpunim ispunjavanjem tog drugog cilja i vraćanjem mreže Natura 2000 u povoljno stanje moglo bi se nadalje otvoriti do 50 000 odnosno 140 000 novih radnih mjesta, ostvariti do 4,2 odnosno 11,1 milijarde EUR izravnog prometa godišnje i osigurati širi raspon koristi od usluga ekosustava 2 .

Komisija je 2013. donijela strategiju EU-a za zelenu infrastrukturu 3 kako bi se povećale te gospodarske koristi privlačenjem većih ulaganja u prirodni kapital Europe radi ostvarenja ciljeva biološke raznolikosti do 2020. Strategija je uključivala četiri prioritetna djelovanja: promicanje zelene infrastrukture u glavnim područjima politike; poboljšanje informiranja, jačanje baze znanja i promicanje inovacija; poboljšanje pristupa financiranju i doprinos razvoju projekata zelene infrastrukture na razini EU-a.

U strategiji je predviđeno da bi Komisija do kraja 2017. trebala preispitati napredak razvoja zelene infrastrukture i objaviti izvješće o stečenim saznanjima zajedno s preporukama za buduće djelovanje. U akcijskom planu za prirodu, ljude i gospodarstvo 4 predviđeno je da će to preispitivanje služiti kao izvor dodatnih informacija za daljnje strateško ulaganje u zelenu infrastrukturu u EU-u. Njime će se pridonijeti i završnoj evaluaciji strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.

Preispitivanje se odnosi na napredak koji je ostvaren i izazove na koje se naišlo na razini EU-a i država članica 5 u provedbi četiriju prioritetnih djelovanja iz Strategije te su u okviru njega stečena određena saznanja i izneseni određeni prijedlozi za daljnju provedbu strategije.

2.    Ocjena napretka i izazova

2.1.    Promicanje zelene infrastrukture u glavnim područjima politike: napredak i izazovi

U strategiji za zelenu infrastrukturu istaknuta je potreba da se zelena infrastruktura učini standardnim dijelom prostornog planiranja i teritorijalnog razvoja te da se ona potpuno integrira u provedbu politika čiji se ciljevi mogu u cjelini ili djelomično ostvariti rješenjima temeljenima na prirodi. U njoj je predviđeno da će regionalne ili kohezijske politike, politike u područjima klimatskih promjena i okoliša, politike upravljanja rizicima od katastrofa, zdravstvene i potrošačke politike te zajednička poljoprivredna politika biti glavna područja politike u kojima će se promicati zelena infrastruktura. Područja i funkcije mreže Natura 2000 okosnica su zelene infrastrukture EU-a. U provjeri prikladnosti direktiva o prirodi zaključeno je da samo tim direktivama, usprkos tomu što su one ključni instrumenti za strategiju EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020., nije moguće ostvariti cilj EU-a za 2020. da se zaustavi gubitak biološke raznolikosti. U akcijskom planu za prirodu, ljude i gospodarstvo predviđene su dodatne mjere, kao što je utvrđivanje smjernica za potporu uvođenju projekata zelene infrastrukture na razini EU-a za bolju povezanost područja mreže Natura 2000 kako bi se pomoglo ostvarivanju ciljeva direktiva o prirodi te istodobno pridonijelo drugim ciljevima EU-a u pogledu biološke raznolikosti.

Razvoj zelene infrastrukture može se postići očuvanjem postojećih ekosustava velike biološke raznolikosti koji su u dobrom stanju i obnovom narušenih ekosustava unutar i izvan mreže Natura 2000. U skladu s direktivama o pticama i staništima države članice dužne su utvrditi ciljeve i mjere obnove za područja mreže Natura 2000 na kojima vrste i staništa još nisu postigli povoljno stanje očuvanosti. Ključan su alat za postavljanje prioriteta za očuvanje i obnovu na regionalnoj i nacionalnoj razini prioritetni akcijski okviri koje države članice razvijaju u skladu s člankom 8. Direktive o staništima. Novi obrazac za te prioritetne akcijske okvire 6 omogućuje uključivanje informacija o povezanim širim mjerama zelene infrastrukture.

U okviru mjere 6.a Strategije o biološkoj raznolikosti države članice pozvalo se da uz pomoć Komisije do 2014. izrade strateški okvir za određivanje prioriteta za obnovu ekosustava na podnacionalnoj i nacionalnoj razini te na razini EU-a. Komisija je 2014. objavila studiju kako bi državama članicama pomogla u određivanju prioriteta za obnovu narušenih ekosustava 7 . Na nacionalnoj i podnacionalnoj razini uspostavljen je mali broj okvira za prioritetnu obnovu 8 , ali se provode određene aktivnosti obnove 9 , često kao odgovor na drugo mjerodavno zakonodavstvo EU-a, kao što su Okvirna direktiva o vodama i Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji. Potrebno je uložiti veće napore u završetak nacionalnih okvira za prioritetnu obnovu kako bi se provela mjera 6.b, koja se međusobno dopunjuje s prioritetnim akcijskim okvirima u skladu s direktivama o prirodi, na način koji je usklađen s metodološkim pristupom iz inicijative EU-a za mapiranje i ocjenu ekosustava i njihovih usluga (MAES 10 ) i s aktivnostima obnove koje se zahtijevaju u skladu sa zakonodavstvom EU-a.

Nekoliko država članica uspostavilo je nacionalne ekološke mreže ili jednakovrijedne instrumente. U mnogim državama članicama ciljevi ili zahtjevi koji su posebno povezani sa zelenom infrastrukturom uključeni su u šire politike i zakonodavstvo o biološkoj raznolikosti i očuvanju prirode. Na primjer, nekoliko nacionalnih strategija i planova o biološkoj raznolikosti uključuje upućivanja na zelenu infrastrukturu (neovisno o tome je li tako nazvana ili se primjenjuje drukčija terminologija koja odražava isti koncept). Zelena infrastruktura implicitno je obuhvaćena i instrumentima koji se odnose na konkretne ekosustave, kao što je irska Nacionalna strategija o tresetištima. Međutim, osim njemačkog „nacionalnog koncepta zelene infrastrukture” 11 , države članice još nisu donijele nacionalne strategije posebno usmjerene na zelenu infrastrukturu. Ipak, u izradi je nekoliko nacionalnih strategija (npr. u Španjolskoj), a u drugim se politikama i zakonodavnim instrumentima barem implicitno upućuje na koncept zelene infrastrukture kako je definiran u strategiji EU-a za zelenu infrastrukturu.

Kad je riječ o vodnoj politici EU-a, mjerama za prirodno zadržavanje vode može se pridonijeti usporavanju protoka oborina, povećanju infiltracije i smanjenju onečišćenja prirodnim procesima. Te su mjere prepoznate kao troškovno učinkoviti pristupi ostvarivanju ciljeva Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama 12 , kojima se istodobno pridonosi i zaštiti biološke raznolikosti te prilagodbi klimatskim promjenama. Izrađene su smjernice o mjerama za prirodno zadržavanje vode 13 te se u izradi operativnih i poljoprivrednih programa država članica poticala njihova provedba putem strukturnih i poljoprivrednih fondova 14 . U ex post ocjeni 15 operativnih programa navedeno je da je usprkos određenom napretku potrebno više raditi na promicanju strateških i integriranih programa te da bi planiranje zelene infrastrukture i mjera za prirodno zadržavanje vode širih razmjera moglo koristiti kvaliteti vode, zaštiti od poplava i ostvarenju ciljeva biološke raznolikosti. Mogućnosti planiranja mogu se temeljiti na informacijama dobivenima u okviru rada na MAES-u, planova upravljanja riječnim slivovima i prioritetnih akcijskih okvira kako bi se utvrdili višenamjenski prostori koji nude najveću mogućnost pružanja usluga ekosustava.

U politici pomorstva i ribarstva EU-a 16 zelena infrastruktura navedena je kao alat kojim se pridonosi održivom razvoju obalnih područja. Člankom 5. Direktive o prostornom planiranju morskog područja 17 obuhvaćeni su glavni ciljevi zelene infrastrukture te se u njemu navodi da „države članice nastoje dati doprinos [...] očuvanju, zaštiti i poboljšanju stanja okoliša, uključujući otpornost na učinke klimatskih promjena”. Međutim, zelena infrastruktura ne iskorištava se dovoljno u prostornim planovima morskog područja s obzirom na to da bi se njome moglo pridonijeti zdravim morskim ekosustavima i ostvariti znatne koristi u pogledu proizvodnje hrane, rekreacije i turizma, ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima, kontrole dinamike obale te sprječavanja katastrofa.

Iako koncept zelene infrastrukture nije bio ugrađen u Okvirnu direktivu o pomorskoj strategiji, njegovi ciljevi usklađeni su s njome jer je Direktiva namijenjena održavanju biološke raznolikosti te osiguravanju čistih, zdravih i produktivnih oceana i mora. Neki pokušaji osnivanja mreža morske zelene infrastrukture provode se uspostavom koherentnih mreža zaštićenih morskih područja u skladu s člankom 13. stavkom 4. Mjerama poduzetima u skladu s Direktivom i dalje će se raditi na nužnom poboljšanju stanja morskog okoliša iz prekogranične/regionalne perspektive s pomoću novouspostavljenih kriterija i metodoloških standarda 18 . Razvojem zelene infrastrukture može se pridonijeti ostvarivanju tog cilja.

Rješenja utemeljena na ekosustavu i zelena infrastruktura prepoznati su kao relevantni pristupi suočavanju s klimatskim promjenama u strategiji EU-a o prilagodbi klimatskim promjenama 19 . U mjeri 7. strategije posebno se upućuje na zelenu infrastrukturu u odnosu na otpornost sive infrastrukture. Na međunarodnoj razini koristi pristupa utemeljenih na ekosustavu povezane s klimom istaknute su u nekoliko odluka na temelju Konvencije o biološkoj raznolikosti 20 i u Pariškom sporazumu 21 . Međutim, postoje mogućnosti za dodatne sinergije s obzirom na veću učestalost prirodnih katastrofa prouzročenih klimatskim promjenama, kao što su ekstremni vremenski uvjeti 2017., uključujući šumske požare, oluje i poplave. Moglo bi se učiniti više kako bi se istaknule višestruke koristi koje zelena infrastruktura može pružiti u ublažavanju klimatskih promjena i prilagodbi njima, na primjer izravno sekvestracijom ugljika i neizravno smanjenjem energetske potražnje i onečišćenja aktivnim prijevozom koji je povezan sa zelenom infrastrukturom (kao što su vožnja biciklom i hodanje), ublažavanjem učinaka toplinskog otoka i smanjenjem potreba za hlađenjem i grijanjem zgrada s pomoću zelenih krovova i zelenih zidova.

U okviru preispitivanja Strategije EU-a o prilagodbi klimatskim promjenama 22 pružena je prilika da se razmotri kako potaknuti daljnje prihvaćanje zelene infrastrukture u svrhu uspostave troškovno učinkovitih društava otpornih na klimatske promjene. Tu priliku nudi i preispitivanje vodnih politika EU-a (Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda, Okvirne direktive o vodama, Direktive o poplavama) 23 . Mogle bi se istražiti i daljnje sinergije sa Sporazumom gradonačelnika za klimu i energiju 24 ili mrežom ICLEI – Lokalne vlasti za održivost 25 .

Snažne veze između upravljanja rizicima od katastrofa i okoliša opće su priznate i dodatno uvećane učinkom klimatskih promjena. U Akcijskom planu EU-a za Okvir iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa za razdoblje 2015.–2030. 26 izričito je prepoznat pozitivan doprinos smanjenju rizika od katastrofa i upravljanju njime koji se može ostvariti zelenom infrastrukturom. Zelena infrastruktura može se promicati mehanizmima za jačanje upravljanja katastrofama u EU-u 27 . Međutim, to tek treba pretvoriti u konkretne mjere na terenu. Iskustvo pokazuje da su pristupi utemeljeni na ekosustavu, kao što su zelena infrastruktura, rješenja utemeljena na prirodi, prilagodba utemeljena ne ekosustavu, mjere za prirodno zadržavanje vode i mjere smanjenja rizika od katastrofa utemeljene na ekosustavu, troškovno učinkoviti alati politike 28 , koji, međutim, nisu potpuno iskorišteni te bi njihov potencijal trebalo dodatno ojačati na razini EU-a.

Iako koncept zelene infrastrukture nije sam po sebi uključen u zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP), dva stupa trenutačnog ZPP-a pružaju skup instrumenata koji se odnose na održivo upravljanje prirodnim resursima i klimatskom politikom i kojima se, ovisno o njihovoj izradi i provedbi, može pridonijeti zelenoj infrastrukturi. U skladu sa sustavom višestruke sukladnosti, dobro poljoprivredno i okolišno stanje koje se odnosi na granične pojaseve i obilježja krajobraza uključuje zelenu infrastrukturu 29 , ali se koristi koje se njime ostvaruju razlikuju među državama članicama. U skladu s prvim stupom ZPP-a obvezne prakse „ekologizacije” uvedene 2015. mogu biti korisne za okoliš i klimu, ali je Europski revizorski sud nedavno zaključio 30 da se njima na način na koji se trenutačno provode vjerojatno neće osigurati znatne koristi za okoliš i klimu, posebno za biološku raznolikost. Kad je riječ o drugom stupu, države članice i regije mogu odabrati široki raspon mjera ruralnog razvoja kao pomoć u ostvarivanju ciljeva koji se odnose na poljoprivredu, okoliš i klimu te poljoprivrednici za njih mogu primiti plaćanje po površini, što se može dopuniti ciljanom potporom neproduktivnim ulaganjima. Posebna potpora može se dodijeliti i za prelazak na ekološki uzgoj ili njegovo održavanje, odnosno izravnu provedbu odredaba direktiva o staništima i pticama i Okvirne direktive o vodama 31 . I Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) može se upotrijebiti kao potpora mjerama povezanima sa šumarstvom koje potencijalno uključuju razvoj ili održavanje zelene infrastrukture.

Taj bi se doprinos mogao ojačati poticanjem ponovnog uvođenja obilježja krajobraza na poljoprivrednim područjima i boljom zaštitom trajnih travnjaka. Ex post ocjena doprinosa programa ruralnog razvoja provedbi Okvirne direktive o vodama i Direktive o poplavama uključuje ocjenu primjene mjera za prirodno zadržavanje vode i načine na koje bi se ona mogla poboljšati u budućnosti. U Komunikaciji o budućnosti hrane i poljoprivrede 32 preporučeni su inovativni instrumenti kojima bi se mogla ojačati postojeća zelena infrastruktura.

Uložen je trud kako bi se zelena infrastruktura uključila u regionalnu politiku EU-a: u uredbama o Europskom fondu za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskom fondu za razdoblje 2014.–2020. propisano je 33 da se održivi razvoj, uključujući zahtjeve u pogledu okoliša i biološke raznolikosti, promiče horizontalno. Komisija je u svojim smjernicama 34 za države članice zelenu infrastrukturu i prilagodbu utemeljenu na ekosustavu istaknula kao troškovno učinkovitu alternativu ili dopunsku mjeru sivoj infrastrukturi i intenzivnoj prenamjeni zemljišta.

Makroregionalne strategije EU-a 35 korisne su platforme za izradu i provedbu projekata zelene infrastrukture te povezivanje zemalja (država članica EU-a i trećih zemalja), regija i dionika. Zelena infrastruktura može postati strukturna i funkcionalna okosnica održivog razvoja tih regija. Dobar je primjer zajednička deklaracija ministara o alpskoj zelenoj infrastrukturi donesena u listopadu 2017. u okviru makroregionalne strategije EU-a za alpsku regiju.

Zelena infrastruktura promiče se i u urbanoj politici EU-a. U skladu s Programom EU-a za gradove 36 o održivoj uporabi zemljišta i rješenjima utemeljenima na prirodi 2017. uspostavljeno je partnerstvo, a predviđen je i poziv na podnošenje prijedloga u skladu s Inovativnim mjerama za gradove 37 , kojima se gradovima osiguravaju financijska sredstva za ispitivanje inovativnih rješenja za odabrane teme održivog urbanog razvoja. Zelena infrastruktura uključena je u kriterije za dodjelu nagrada Zelena prijestolnica Europe i Zeleni list 38 . Znanje o urbanoj zelenoj infrastrukturi isto se tako poboljšava uz potporu projekta „EnRoute” u okviru MAES-a 39 i projekata u okviru programa Obzor 2020. o prirodnim rješenjima koja se provode u urbanim područjima 40 . I europski su gradovi pokrenuli nekoliko inicijativa usmjerenih na zelenu infrastrukturu na gradskoj i lokalnoj razini.

Iako je u mnogim studijama 41 dokazana pozitivna veza između zelene infrastrukture i zdravlja ljudi, u zdravstvenoj politici EU-a donositelji odluka i dionici ne upotrebljavaju često zelenu infrastrukturu kao troškovno učinkovito rješenje za zdravstvena pitanja. Potrebno je proširiti upotrebu dobre prakse, kao što su finske inicijative za promicanje cjelovitog pristupa zelenoj infrastrukturi i zdravlju ljudi.

Zelenom infrastrukturom, kojom se osiguravaju višestruke koristi utemeljene na ekosustavu, može se pridonijeti većem javnom prihvaćanju novoizgrađene energetske infrastrukture. Oblici poboljšanja staništa, kao što je prenamjena površina ispod električnih vodova u staništa s niskom vegetacijom, dobro su prihvaćeni među lokalnim zajednicama i vlasnicima zemljišta te dovode do smanjenja troškova održavanja vegetacije za nositelje projekata 42 . U okviru Inicijative za mrežu obnovljivih izvora energije nagrađuju se projekti s izvanrednim inovativnim praksama u zaštiti prirode i biološke raznolikosti, kao što su projekti koje provode društva Elia i Terna 43 . Slične prakse mogle bi se proširiti u cijelom EU-u te bi ih regulatori mogli poticati kao najbolje prakse za osiguravanje pravodobne provedbe projekata od zajedničkog interesa u prioritetnim koridorima transeuropske energetske mreže (TEN-E), što je preduvjet za integrirano, sigurno, konkurentno i održivo unutarnje energetsko tržište EU-a i za ostvarivanje ciljeva klimatske i energetske politike EU-a.

Kad je riječ o prometnoj politici EU-a, nekim se primjerima pokazuju dobre prakse, ali one su i dalje previše izolirane te je potrebno uložiti više truda u jačanje biološke raznolikosti primjenom zelene infrastrukture uz transeuropske prometne mreže (TEN-T) 44 i ostvarivanje koristi za prirodu i gospodarstvo, uz istodobno povećanje društvene prihvaćenosti nove prometne infrastrukture. To može uključivati održavanje područja velike biološke raznolikosti uz koridore TEN-T-a ili izgradnju posebnih struktura kako bi se osigurao siguran prolazak divlje faune. Stoga je važno ojačati sinergije između transeuropskih mreža (TEN) i razvoja zelene infrastrukture na razini EU-a, uključujući istraživanje potencijala za ekologizaciju projekata u okviru Instrumenta za povezivanje Europe 45 .

2.2.    Poboljšanje informiranja, jačanje baze znanja i promicanje inovacija

U strategiji za zelenu infrastrukturu Komisiju se poziva da poboljša i dalje širi informacije o zelenoj infrastrukturi. U Europskom informacijskom sustavu za biološku raznolikost 46 , uključujući knjižnicu o zelenoj infrastrukturi 47 , osiguran je širi pristup posebnim informacijama o zelenoj infrastrukturi. Razvijaju se sinergije s drugim relevantnim informacijskim platformama. Objavljene su smjernice o integraciji zelene infrastrukture u posebna područja politike (npr. regionalne i kohezijske politike 48 , upravljanje vodama i poplavama 49 , procjene utjecaja na okoliš 50 i strateške procjene okoliša 51 ).

Jačanje baze znanja o zelenoj infrastrukturi dio je šireg djelovanja kako bi se osigurala baza znanja za drugi cilj strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. Inicijativom EU-a za mapiranje i ocjenu ekosustava i njihovih usluga (MAES), koja je pokrenuta 2013., EU-u i njegovim državama članicama osigurane su metodološke smjernice o mapiranju i ocjeni stanja ekosustava i njihovih usluga. Četvrto izvješće o MAES-u 52 , koje je objavljeno 2016., bilo je posvećeno urbanoj zelenoj infrastrukturi.

Komisija je objavila izvješće o strateškom planiranju zelene infrastrukture i obnove ekosustava s pomoću geoprostornih metoda, podataka i alata 53 kao odgovor na poziv iz strategije za zelenu infrastrukturu na preispitivanje „opsega i kvalitete prostornih i tehničkih podataka dostupnih donositeljima odluka u pogledu uvođenja zelene infrastrukture”.

Europska agencija za okoliš i Zajednički istraživački centar razvijaju potporu za zelenu infrastrukturu i obnovu te su objavili izvješća o iskoristivosti postojećih podataka i novih metodologija za razvoj zelene infrastrukture 54 .

Kad je riječ o istraživačkoj i inovacijskoj politici EU-a, projekti relevantni za zelenu infrastrukturu financiraju se iz Sedmog okvirnog programa, a od 2014. i iz programa Obzor 2020. Mogućnosti ulaganja osiguravaju se istraživačkim, inovacijskim i demonstracijskim projektima o razvoju i procjeni prirodnih rješenja. Dodatne se prilike osiguravaju integracijom politike, utvrđivanjem pokazatelja, razmjenom informacija, promicanjem i uključivanjem poduzeća i društva jer dokazi o višestrukim koristima rješenja utemeljenih na prirodi dovode do proširenja i određivanja prioriteta zelene infrastrukture. Pristup financijskim sredstvima olakšan je platformom Oppla 55 za razmjenu informacija koja se financira sredstvima za istraživanja i platformom za umrežavanje ThinkNature 56 .

U strategiji za zelenu infrastrukturu isto se tako poziva Komisiju da „procijeni potencijalni doprinos tehničkih normi, posebno u pogledu fizičkih preduvjeta i postupaka, razvoju tržišta proizvoda prihvatljivih za zelenu infrastrukturu”. Mogući razvoj normi povezanih sa zelenom infrastrukturom uključen je u godišnji program rada Unije za normizaciju 57 te je Komisija provela studiju o tom pitanju 58 . Rad će se nastaviti u sljedećim mjesecima, uz uključivanje relevantnih organizacija dionika i organizacija za normizaciju, kako bi se procijenilo hoće li biti potrebne nove norme i za koje će elemente povezane sa zelenom infrastrukturom one biti potrebne.

2.3.    Poboljšanje pristupa financiranju

U nedavnoj studiji 59 procijenjeno je da je u programskom razdoblju 2007.–2013. razina financijskih sredstava EU-a za zelenu infrastrukturu iznosila oko 6 579 milijuna EUR u razdoblju 2007.–2013., uz najveći doprinos iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Programom LIFE osiguravaju se posebna financijska sredstva za biološku raznolikost, uključujući zelenu infrastrukturu 60 .

U razdoblju 2014.–2020. zelena infrastruktura prima daljnju potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj i Kohezijskog fonda u okviru izravno dodijeljenih sredstava za biološku raznolikost, prirodu i zelenu infrastrukturu u obliku namjenskih ulaganja u iznosu od 3 700 milijuna EUR, kao i ulaganja u nekoliko povezanih područja, kao što su zaštita od poplava, pročišćavanje vode ili obnova zgrada.

U strategiji za zelenu infrastrukturu Komisiju se poziva da istraži mogućnosti za uspostavu inovativnih mehanizama financiranja za potporu zelenoj infrastrukturi i da uspostavi financijski instrument EU-a za potporu osobama koje žele razvijati projekte zelene infrastrukture. Projekti zelene infrastrukture prihvatljivi su u okviru instrumenta za financiranje prirodnog kapitala 61 za potporu projektima kojima se ostvaruju ciljevi biološke raznolikosti i prilagodbe klimatskim promjenama i stvaraju prihodi ili dokazuju uštede troškova. Prvi zajam potpisan je u travnju 2017. 62 te se očekuje da će se njime osigurati velike koristi za zelenu infrastrukturu i prirodu. Tri dodatne operacije potpisane su 2018., uključujući zajam gradu Ateni za urbanu zelenu infrastrukturu, a u pripremi je nekoliko drugih relevantnih projekata.

Europski fond za strateška ulaganja 63 (EFSU) i ciljevi nove uredbe o EFSU-u II (o povezivanju EFSU-a s održivijim i prekograničnim projektima, posebno onima kojima se pridonosi ostvarivanju klimatskih ciljeva 21. konferencije stranaka ili prelasku na kružno gospodarstvo s (gotovo) nultim emisijama ugljika u kojem se učinkovito raspolaže resursima) mogu isto tako pridonijeti, iako neizravno, pružanju potpore projektima zelene infrastrukture.

Za projekte kojima se uvodi zelena infrastruktura rješenjima utemeljenima na prirodi i za obnovu na temelju poziva iz 2014.–2015. u okviru programa Obzor 2020. sufinanciranje EU-a iznosilo je 38,6 milijuna EUR, dok je za pozive iz 2016. iznosilo 68 milijuna EUR, uz dodatnih 73 milijuna EUR 2017. Mreža BiodivERsA 64 iz programa sufinanciranja ERA-net osigurala je nacionalnim agencijama dodatna 33 milijuna EUR za projekte povezane sa zelenom infrastrukturom u razdoblju 2015.–2016. U druge instrumente financiranja, kao što su strukturni fondovi, zatim bi se mogli uključiti rezultati istraživanja i inovacija relevantnih za zelenu infrastrukturu i njima bi se mogla povećati razina ambicije u pogledu opsega intervencija i njihove usklađenosti, ali to se dosad još nije dogodilo.

Predmetno preispitivanje pokazalo je da mogućnosti sadržane u različitim instrumentima financiranja EU-a nisu potpuno iskorištene i da pristup financiranju i dalje treba poboljšati. Neki dionici s kojima je provedeno savjetovanje u okviru Koordinacijske skupine za biološku raznolikost i prirodu naveli su da nedostatak namjenskog instrumenta financiranja doživljavaju kao prepreku. Postoji potreba za podizanjem svijesti o postojećim mogućnostima 65 te za pružanjem informacija o tome kako kombinirati različite izvore kako bi projekti zelene infrastrukture bili strateški usmjereniji i integriraniji.

Ulaganjima u zelenu infrastrukturu privatni sektor ostvaruje znatne povrate. Subjekti koji se bave razvojem mogu upotrijebiti zelenu infrastrukturu kako bi povećali vrijednost zemljišta ili zaštitili imovinu od učinka klimatskih promjena s obzirom na usluge skladištenja ugljika te kontrole erozije i poplava koje pružaju mnogi ekosustavi. Potrebne su smjernice o kvantifikaciji gospodarskih povrata ulaganja u zelenu infrastrukturu kako bi se potaknulo iskorištavanje tih mogućnosti. Mjerom 1.b 66 akcijskog plana za prirodu, ljude i gospodarstvo ispunjava se ta potreba tako što će Komisija osigurati smjernice o integraciji ekosustava i njihovih usluga u donošenje odluka.

2.4.    Doprinos razvoju projekata zelene infrastrukture na razini EU-a

U strategiji EU-a za zelenu infrastrukturu istaknuta je potpora projektima zelene infrastrukture na razini EU-a kao važan cilj kako bi se izbjegla situacija u kojoj bi se takvi projekti provodili samo kao neovisne inicijative i ne bi ostvarili svoj puni potencijal. U njoj se države članice i regije potiče da iskoriste mogućnosti za razvoj zelene infrastrukture u prekograničnom/transnacionalnom kontekstu.

U državama članicama uspješno je provedeno samo nekoliko transnacionalnih inicijativa, kao što su Europski zeleni pojas 67 ili Zeleni koridor donjeg toka Dunava 68 . U pogledu potonje procijenjeno je da je svakim hektarom obnovljenog poplavnog područja osigurano 500 EUR godišnje u uslugama ekosustava, čime se pridonijelo diversifikaciji izvora zarade na lokalnoj razini.

Kad je riječ o potpori projektima zelene infrastrukture na razini EU-a, postojeći instrumenti usmjereni su ponajprije na projekte koji se provode na državnom području jedne države članice (osim INTERREG-a) te imaju vlastite postupovne zahtjeve i vremenski okvir, čime se ne olakšavaju izrada i provedba prekograničnih projekata zelene infrastrukture.

Općenito, postoji prostor za daljnju sinergijsku integraciju zelene infrastrukture u instrumente strateškog planiranja, kao što su planovi upravljanja riječnim slivovima, planovi upravljanja mrežom Natura 2000, nacionalni planovi za kvalitetu zraka, programi ruralnog razvoja i operativni programi kohezijske politike, kao i transeuropske mreže. Takvim planovima moglo bi se pridonijeti uspostavi mreže zelene infrastrukture na razini EU-a.

U strategiji za zelenu infrastrukturu navedeno je da bi se razvojem takozvanih transeuropskih mreža zelene infrastrukture (TEN-G) „ostvarile znatne koristi za osiguravanje otpornosti i održivosti nekih od najpoznatijih europskih ekosustava uz povezane društvene i gospodarske koristi”. Predviđeno je da će Komisija provesti studiju kako bi se procijenile mogućnosti za razvoj inicijative EU-a za TEN-G, uključujući procjenu troškova te gospodarskih, socijalnih i ekoloških koristi takve inicijative. Europski parlament 69 , Vijeće 70 i Odbor regija 71 isto su tako izrazili potporu inicijativi za TEN-G.

Analiza troškova i koristi objavljena je 2016. 72 uz zaključak da bi se strateški usmjerenijim pristupom zelenoj infrastrukturi na razini EU-a mogle osigurati veće koristi po uloženom euru nego provedbom trenutačne politike zelene infrastrukture i raspodjelom sredstava (uz više nego dvostruki omjer koristi i troškova u odnosu na trenutačni pristup).

U mjeri 12. akcijskog plana za prirodu, ljude i gospodarstvo predviđeno je da bi Komisija trebala izraditi smjernice kojima će osigurati strateški okvir za daljnju potporu razvoju zelene infrastrukture na razini EU-a. Time bi se trebalo pridonijeti utvrđivanju projekata od zajedničkog europskog interesa kojima će se dati prednost i osigurati odgovarajuća financijska sredstva u okviru trenutačnog višegodišnjeg financijskog okvira u iznosu većem od administrativnih ograničenja.

3.    Zaključci i sljedeći koraci

U strategiji EU-a za zelenu infrastrukturu istaknute su koristi zelene infrastrukture i stvoren je zamah za njezin razvoj u EU-u. Napredak je ostvaren na različitim razinama, ali su izazovi i dalje prisutni te je potrebno unaprijediti uvođenje zelene infrastrukture. Iz dokaza je vidljivo da i dalje nije proveden strateški pristup zelenoj infrastrukturi na razini EU-a i da bi trebalo razmotriti čvršći poticajni okvir za zelenu infrastrukturu. Zelena infrastruktura često se razvija samo u malim razmjerima te se ne prepoznaju potencijalne gospodarske i društvene koristi primjene rješenja zelene infrastrukture umjesto sive.

Na razini država članica potrebno je uložiti veći trud u razvoj i provedbu nacionalnih strategija za zelenu infrastrukturu i okvira za prioritetnu obnovu narušenih ekosustava u skladu s pristupom iz MAES-a. Time će se osigurati veća sinergija i komplementarnost s prioritetnim akcijskim okvirima iz direktiva o prirodi te s Okvirnom direktivom o vodama i Okvirnom direktivom o pomorskoj strategiji.

Integracijom zelene infrastrukture u odgovarajuće mehanizme financiranja EU-a osigurane su nove mogućnosti, ali je njihova prihvaćenost i dalje previše ograničena. Trebalo bi više raditi na učinkovitom uključenju zelene infrastrukture u relevantne politike i zakonodavstvo EU-a. Bit će važno osigurati strateški usmjereniji pristup i na najbolji mogući način iskoristiti buduće instrumente financiranja EU-a kako bi se pružila potpora zelenoj infrastrukturi. Osim toga, trebalo bi poboljšati usklađenost politika utemeljenih na ekosustavu, uključujući boljom interoperabilnošću povezanih postojećih platformi.

Provedba mjere 12. iz akcijskog plana EU-a za prirodu i povezanih smjernica za potporu razvoju projekata zelene infrastrukture na razini EU-a prilika su za daljnje pojašnjenje koncepta zelene infrastrukture (s obzirom na primjedbe da je ponekad teško obuhvatiti višestruke aspekte uključene u definiciju EU-a). U smjernicama se navode i konkretni primjeri za povezanost zelene infrastrukture s obnovom ekosustava te se nastoji pridonijeti optimizaciji ulaganja u prirodu i biološku raznolikost iz trenutačnog višegodišnjeg financijskog okvira, kao i budućim raspravama o pristupu takvim ulaganjima za razdoblje nakon 2020.

Nadalje, smjernicama Komisije o integraciji ekosustava i njihovih usluga u donošenje odluka 73 više se uzimaju u obzir gospodarske, društvene i okolišne koristi zelene infrastrukture.

Nalazi iz ovog izvješća bit će uključeni u evaluaciju strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020. i njezine prateće mjere. Njima će se pridonijeti ostvarivanju ciljeva drugih ključnih politika EU-a u područjima kao što su gospodarski rast i zapošljavanje, ublažavanje klimatskih promjena i prilagodba njima, smanjenje rizika od katastrofa, kohezija i održiva poljoprivreda i šumarstvo te općenito ciljeva održivog razvoja.

(1)

     Gospodarske koristi mreže Natura 2000; 2013., ISBN 978-92-79-27588-3.

(2)

     Eftec, ECNC, UAntwerp i CEEWEB (2017.) Promotion of ecosystem restoration in the context of the EU biodiversity strategy to 2020.

(3)

     COM(2013) 249 final.

(4)

     COM(2017) 198 final.

(5)

     Vidjeti priloženi radni dokument službi i informativne članke za 28 država članica koji se temelje na informacijama prikupljenima 2017.

(6)

     http://ec.europa.eu/environment/nature/natura2000/financing/docs/PAF%20format%20EN.docx

(7)

      http://ec.europa.eu/environment/nature/biodiversity/comm2006/pdf/2020/RPF.pdf

(8)

     Njemačka, Nizozemska i regija Flandrija (Belgija).

(9)

     Vidjeti bilješku 2.

(10)

     Mapiranje i ocjena ekosustava i njihovih usluga:     http://ec.europa.eu/environment/nature/knowledge/ecosystem_assessment/index_en.htm

(11)

     http://www.bfn.de/bkgi.html

(12)

     http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52012DC0673

(13)

     Europska komisija (2014.). Dokument vodne politike EU-a o mjerama za prirodno zadržavanje vode. Program mjera Radne skupine za Zajedničku provedbenu strategiju za Okvirnu direktivu o vodama. https://circabc.europa.eu/sd/a/2457165b-3f12-4935-819a-c40324d22ad3/Policy%20Document%20on%20Natural%20Water%20Retention%20Measures_Final.pdf  

(14)

      https://ec.europa.eu/agriculture/rural-development-2014-2020_hr  

(15)

      Evaluacija doprinosa operativnih programa provedbi vodne politike EU-a.

(16)

16.    COM(2014) 86 final.

(17)

     Direktiva 2014/89/EU, SL EU 28.8.2014., L 257/135.

(18)

     Odluka Komisije 2017/848.

(19)

     COM(2013) 216.

(20)

      https://www.cbd.int/ecosystem/ ,  https://www.cbd.int/climate/  

(21)

      https://unfccc.int/process/the-paris-agreement/the-paris-agreement  

(22)

     COM(2018) 738.

(23)

      http://ec.europa.eu/environment/water/index_en.htm  

(24)

      http://www.conventiondesmaires.eu/index_en.html  

(25)

      http://iclei-europe.org/about-iclei/  

(26)

      http://ec.europa.eu/echo/sites/echo-site/files/1_en_document_travail_service_part1_v2.pdf  

(27)

     COM(2017) 773 final.

(28)

      https://www.eea.europa.eu/publications/climate-change-adaptation-and-disaster

(29)

     Dobro poljoprivredno i okolišno stanje 1. i 7., vidjeti radni dokument službi.

(30)

      http://publications.europa.eu/webpub/eca/special-reports/greening-21-2017/hr/  

(31)

      Ključni opisni statistički podatci o razmatranju pitanja vode u programima ruralnog razvoja za razdoblje 2014.–2020.

(32)

     COM(2017) 713 final.

(33)

     Članak 8. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

(34)

      http://ec.europa.eu/regional_policy/en/information/legislation/guidance/  

(35)

     Regija Jadranskog i Jonskog mora, Alpe, Baltičko more i Dunav.

(36)

      http://www.urbanagendaforthe.eu  

(37)

      http://www.uia-initiative.eu  

(38)

      http://ec.europa.eu/environment/europeangreencapital/  

(39)

      www.oppla.eu/EnRoute i http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC110402

(40)

     Na primjer Nature4Cities, GrowGreen, NAIAD, NATURVATION, UNALAB, Connecting i UrbanGreenUp.

(41)

     Na primjer Izvješće o studiji o zdravstvenim i društvenim koristima prirode  http://ec.europa.eu/environment/nature/biodiversity/intro/

(42)

     Projekt BESTGRID, https://www.bestgrid.eu  

(43)

     Vidjeti radni dokument službi.

(44)

      https://ec.europa.eu/inea/en/ten-t  

(45)

      https://ec.europa.eu/inea/connecting-europe-facility/cef-transport  

(46)

      http://biodiversity.europa.eu/  

(47)

      http://biodiversity.europa.eu/topics/green-infrastructure  

(48)

      http://ec.europa.eu/regional_policy/en/information/publications/guides/2013/guide-to-multi-benefit-cohesion-policy-investments-in-nature-and-green-infrastructure  

(49)

      https://www.eea.europa.eu/publications/green-infrastructure-and-flood-management  

(50)

      http://ec.europa.eu/environment/eia/eia-support.htm  

(51)

      http://ec.europa.eu/environment/eia/sea-support.htm  

(52)

      http://biodiversity.europa.eu/maes i http://publications.jrc.ec.europa.eu/repository/handle/JRC101639  

(53)

     Estreguil, C., Dige, G., Kleeschulte, S., Carrao, H., Raynal, J. i Teller, A., Strategic Green Infrastructure and Ecosystem Restoration: geospatial methods, data and tools, EUR 29449 EN, Ured za publikacije Europske unije, Luxembourg, 2019., ISBN 978-92-79-97295-9, doi:10.2760/36800, JRC113815.

(54)

     Vidjeti radni dokument službi.

(55)

      http://oppla.eu/  

(56)

      https://www.think-nature.eu/  

(57)

     COM(2017) 453 final.

(58)

      http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/docs/green_infrastructures/GI%20Final%20Report.pdf

(59)

      http://ec.europa.eu/environment/nature/ecosystems/docs/green_infrastructures/GI%20Final%20Report.pdf

(60)

      http://ec.europa.eu/environment/life/index.htm

(61)

      http://www.eib.org/products/blending/ncff/index.htm  

(62)

      http://www.eib.org/products/blending/ncff/project-examples/index.htm  

(63)

      http://www.eib.org/efsi/  

(64)

    http://www.biodiversa.org/  

(65)

     Vidjeti Priručnik Komisije za višestruku korist od ulaganja u prirodu i zelenu infrastrukturu u okviru kohezijske politike.

(66)

      http://ec.europa.eu/environment/nature/legislation/fitness_check/action_plan/factsheets_en.pdf  

(67)

      http://www.europeangreenbelt.org/  

(68)

      http://climate-adapt.eea.europa.eu/metadata/case-studies/lower-danube-green-corridor-floodplain-restoration-for-flood-protection  

(69)

     Rezolucija od 2. veljače 2016. o reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020., članak 29.

(70)

     Zaključci od 16. prosinca 2015. o reviziji na sredini razdoblja provedbe strategije EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020., članak 30.

(71)

     Mišljenje od 26. lipnja 2014. o višerazinskom upravljanju u promicanju Strategije biološke raznolikosti EU-a do 2020. i provedba međunarodnih ciljeva iz Aichija, članak 53.

(72)

     Vidjeti bilješku 59.

(73)

  http://ec.europa.eu/environment/nature/index_en.htm