—

uzimajući u obzir Ugovor o Europskoj uniji (UEU), a posebno njegov članak 5. o dodjeljivanju nadležnosti i supsidijarnosti, članak 10. stavak 1. o predstavničkoj demokraciji, stavak 2. o predstavljanju građana EU-a i stavak 3. o pravu građana EU-a da sudjeluju u demokratskom životu Unije, članak 11. o participativnoj demokraciji, članak 12. o ulozi nacionalnih parlamenata, članak 48. stavak 3. o redovnom postupku revizije i stavak 7. (prijelazna klauzula),

—

uzimajući u obzir Protokol br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji te Protokol br. 2 o primjeni načela supsidijarnosti i proporcionalnosti,

—

uzimajući u obzir članak 15. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članke 41. i 42. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 12. lipnja 1997. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima (1), od 7. veljače 2002. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima u okviru europske integracije (2), od 7. svibnja 2009. o razvoju odnosa Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima u okviru Ugovora iz Lisabona (3) te od 16. travnja 2014. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima (4),

—

uzimajući u obzir svoje rezolucije od 16. veljače 2017. o poboljšanju funkcioniranja Europske unije korištenjem potencijala Ugovora iz Lisabona (5), o proračunskom kapacitetu europodručja (6) te o mogućim promjenama i prilagodbama aktualnog institucijskog ustroja Europske unije (7),

—

uzimajući u obzir godišnja izvješća Komisije o odnosima Europske komisije s nacionalnim parlamentima, posebno izvješće za 2014. godinu od 2. srpnja 2015. (COM(2015)0316) i izvješće za 2015. godinu od 15. srpnja 2016. (COM(2016)0471) te godišnja izvješća Komisije o supsidijarnosti i proporcionalnosti, posebno izvješća za 2015. godinu od 15. srpnja 2016. (COM(2016)0469) i za 2016. godinu od 30. lipnja 2017. (COM(2017)0600),

—

uzimajući u obzir godišnja izvješća Uprave Europskog parlamenta za odnose s nacionalnim parlamentima, a posebno izvješće sredinom provedbenog razdoblja za 2016. o odnosima Europskog parlamenta s nacionalnim parlamentima,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. listopada 2017. o praćenju primjene zakonodavstva Unije 2015. (8),

—

uzimajući u obzir Bijelu knjigu Komisije o budućnosti Europe od 1. ožujka 2017. te govor predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera o stanju Unije održan 13. rujna 2017., u kojem je predstavljen plan za budućnost Europe,

—

uzimajući u obzir deklaraciju „Snažnija europska integracija: put prema naprijed” predsjednikâ talijanskog Zastupničkog doma, francuske Nacionalne skupštine, njemačkog Saveznog parlamenta – Bundestaga i luksemburškog Zastupničkog doma potpisanu 14. rujna 2015., koju trenutačno podupire 15 domova nacionalnih parlamenta u EU-u,

—

uzimajući u obzir zaključke Konferencije predsjednika parlamenata Europske unije sa sastanaka održanih nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, posebno sa sastanaka održanih u Luxembourgu 2016. i Bratislavi 2017.,

—

uzimajući u obzir doprinose sastancima i zaključke sastanaka Konferencije parlamentarnih odbora za europske poslove parlamenata država članica Europske unije (COSAC) od stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona, posebno sastanaka održanih u Valletti i Tallinnu 2017., kao i polugodišnja izvješća COSAC-a,

—

uzimajući u obzir članak 13. Ugovora o stabilnosti, koordinaciji i upravljanju u ekonomskoj i monetarnoj uniji, u kojem je utvrđena organizacija međuparlamentarnih konferencija radi rasprave o proračunskim politikama i drugim pitanjima obuhvaćenim Ugovorom;

—

uzimajući u obzir rezoluciju češkog Senata od 30. studenoga 2016. (26. rezolucija 11. saziva), rezoluciju talijanskog Senata od 19. listopada 2016. (Doc. XVIII br. 164) i doprinose njegova Odbora za politike Europske unije od 2. svibnja 2017. (Prot. 573) te doprinose Odbora francuske Nacionalne Skupštine za poslove EU-a od 31. svibnja 2017. (referentni broj 2017/058) i stalnog Odbora za europske poslove nizozemskog Zastupničkog doma od 22. prosinca 2017. (dopis A(2018)1067);

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika, članak 1. stavak 1. točku (e) odluke Konferencije predsjednika od 12. prosinca 2002. o postupku davanja odobrenja za sastavljanje izvješća o vlastitoj inicijativi te Prilog 3. priložen toj odluci,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za ustavna pitanja (A8-0127/2018),

A.

budući da nacionalni parlamenti aktivno doprinose dobrom ustavnom funkcioniranju Europske unije (članak 12. UEU-a) i da stoga imaju važnu ulogu u demokratskoj legitimnosti Unije i njezinu potpunom ostvarivanju;

B.

budući da je parlamentarna odgovornost nacionalnih vlada u okviru europskih poslova, koja ovisi o nacionalnim praksama, temelj uloge nacionalnih parlamenata u trenutačnom okviru europskog Ugovora;

C.

budući da bi radi poboljšanja odgovornosti nacionalni parlamenti trebali nadzirati nacionalne vlade, upravo kao što Europski parlament nadzire europsku izvršnu vlast; budući da se, međutim, razina utjecaja nacionalnih parlamenata na nacionalne vlade znatno razlikuje među državama članicama;

D.

budući da nacionalni parlamenti često žale zbog ograničenog sudjelovanja u europskim poslovima i žele biti bolje uključeni u razvoj procesa europske integracije;

E.

budući da bi nedostatak transparentnosti u zakonodavnim postupcima i postupcima donošenja odluka EU-a mogao ugroziti ovlasti koje nacionalni parlamenti imaju na temelju Ugovora i odgovarajućih protokola te, prije svega, njihovu ulogu nadzornika vlada;

F.

budući da je pluralizam nacionalnih parlamenata iznimno koristan za Uniju jer usklađivanje različitih političkih stajališta među državama članicama može ojačati i proširiti transverzalne rasprave na razini EU-a;

G.

budući da bi trebalo kompenzirati nedovoljnu zastupljenost parlamentarnih manjina u europskim poslovima, pri čemu se u svakom nacionalnom parlamentu trebaju poštovati većina i usklađenost s načelom proporcionalne zastupljenosti;

H.

budući da nacionalni parlamenti sudjeluju u svim revizijama europskih Ugovora i da su nedavno pozvani da se uključe u niz demokratskih foruma EU-a;

I.

budući da bi se europski javni prostor mogao osnažiti nizom foruma o budućnosti Europe u organizaciji nacionalnih parlamenata i Europskog parlamenta kao prirodnih predstavnika europskog demosa; budući da bi se takvi forumi mogli osnažiti uspostavom europskog tjedna tijekom kojeg bi zastupnici u nacionalnim parlamentarnim domovima istovremeno raspravljali o europskim poslovima s povjerenicima i zastupnicima u Europskom parlamentu;

J.

budući da su, kao što su pokazali nedavni izborni trendovi, gospodarska, financijska i socijalna kriza povećale nepovjerenje građana EU-a u trenutačni demokratski model zastupanja i razočaranje tim modelom, kako na europskoj tako i na nacionalnoj razini;

K.

budući da je provedba prava nacionalnih parlamenata na kontrolu poštovanja načela supsidijarnosti s pomoću takozvanog sustava ranog upozoravanja djelomično poboljšala odnose između institucija EU-a i nacionalnih parlamenata;

L.

budući da su nacionalni parlamenti ponekad kritični prema sustavu ranog upozoravanja te tvrde da njegove odredbe nije lako provesti u djelo i da imaju ograničeno područje primjene;

M.

budući da je ostvaren napredak u provedbi sustava ranog upozoravanja, o čemu svjedoče najnoviji podaci o ukupnom broju mišljenja koja su dostavili nacionalni parlamenti u okviru političkog dijaloga; budući da ograničena upotreba postupka „žutog kartona” i neučinkovitost postupka ‘narančastog kartona’ pokazuju da još uvijek ima prostora za poboljšanje i da je u tom pogledu moguća bolja međusobna koordinacija nacionalnih parlamenata;

N.

budući da se razdoblje od osam tjedana utvrđeno člankom 4. Protokola br. 1 pokazalo neadekvatnim za pravodobno praćenje usklađenosti s načelom supsidijarnosti;

O.

budući da se sustav ranog upozoravanja može dopuniti sustavom koji trenutačno omogućuje nacionalnim parlamentima da dostave konstruktivne prijedloge Komisiji na razmatranje, poštujući pritom njezino pravo inicijative;

P.

budući da je nekoliko nacionalnih parlamenata izrazilo interes za instrument za poboljšanje političkog dijaloga, koji bi im omogućio podnošenje konstruktivnih prijedloga Komisiji na razmatranje, poštujući pravo inicijative Komisije;

Q.

budući da nacionalni parlamenti mogu u bilo kojem trenutku dati mišljenja u okviru političkog dijaloga, dati mandat svojim nacionalnim vladama da u okviru Vijeća zatraže izradu zakonodavnih prijedloga ili jednostavno pozvati Parlament, u skladu s člankom 225. UFEU-a, da Komisiji podnese prijedloge;

R.

budući da je provedbu postupka „crvenog kartona” u ovoj fazi procesa europske integracije teško zamisliti;

S.

budući da bi se sveobuhvatan raspon prava na pristup informacijama predviđenih Ugovorom iz Lisabona mogao dodatno proširiti kada bi nacionalni parlamenti dobili više resursa i vremena za razmatranje dokumenata koje im šalju institucije Europske unije;

T.

budući da se IPEX, platforma za stalnu razmjenu informacija među nacionalnim parlamentima te između nacionalnih parlamenata i europskih institucija, treba nastaviti razvijati u skladu sa svojom digitalnom strategijom u kojoj Europski parlament ima glavnu potpornu ulogu;

U.

budući da se međuinstitucijska suradnja poboljšala nakon stupanja na snagu Ugovora iz Lisabona i tzv. Barrosove inicijative – političkog dijaloga koji je Komisija pokrenula u rujnu 2006. dajući nacionalnim parlamentima priliku da iznesu primjedbe, pozitivne povratne informacije ili kritike prijedloga Komisije;

V.

budući da se nacionalni parlamenti povremeno žale na odnose s Europskom unijom i tvrde da su oni presloženi;

W.

budući da nacionalni parlamenti imaju odgovarajuću nadležnost u područjima slobode, sigurnosti i pravde u skladu s člancima 70., 85. i 88. UFEU-a te stoga trebaju imati važnu ulogu kad je riječ o budućnosti sigurnosne i obrambene politike Unije;

X.

budući da bi trebala postojati veća nacionalna i europska parlamentarna kontrola fiskalne i gospodarske politike, donesenih odluka i pitanja povezanih s upravljanjem na razini EU-a;

Y.

budući da je odlukom Suda Europske unije od 16. svibnja 2017. o mješovitoj naravi sporazuma o trgovini između EU-a i Singapura promijenjen način na koji će nacionalni parlamenti u budućnosti sudjelovati u trgovinskim sporazumima;

Z.

budući da bi bolje interakcije i razmjena informacija između zastupnika u EP-u i zastupnika u nacionalnim parlamentima te među državnim službenicima u nacionalnim parlamentima mogle doprinijeti boljem nadzoru europske rasprave na nacionalnoj razini i na taj način poticati istinski europsku parlamentarnu i političku kulturu;

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.