(1)

Kada je Vijeće 1967. uvelo zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) donošenjem direktiva Vijeća 67/227/EEZ (1) i 67/228/EEZ (2), utvrđena je obveza uspostavljanja konačnog sustava PDV-a koji bi unutar Europske zajednice djelovao na jednak način kao i sustav u pojedinačnoj državi članici. Budući da politički i tehnički uvjeti za takav sustav nisu još bili dozreli, kada su 1992. ukinute fiskalne granice među državama članicama donesene su prijelazne odredbe o PDV-u. Direktivom Vijeća 2006/112/EZ (3), koja je trenutačno na snazi, predviđeno je da se ta prijelazna pravila zamijene konačnim odredbama.

(1)

Kada je Vijeće 1967. uvelo zajednički sustav poreza na dodanu vrijednost (PDV) donošenjem direktiva Vijeća 67/227/EEZ (4) i 67/228/EEZ (5), utvrđena je obveza uspostavljanja konačnog sustava PDV-a koji bi unutar Europske zajednice djelovao na jednak način kao i sustav u pojedinačnoj državi članici. Budući da politički i tehnički uvjeti za takav sustav nisu još bili dozreli, kada su 1992. ukinute fiskalne granice među državama članicama donesene su prijelazne odredbe o PDV-u. Direktivom Vijeća 2006/112/EZ (6), koja je trenutačno na snazi, predviđeno je da se ta prijelazna pravila zamijene konačnim odredbama. Međutim, ta se pravila primjenjuju već nekoliko desetljeća, a rezultat toga je složen prijelazni sustav PDV-a podložan prekograničnim prijevarama povezanima s PDV-om unutar Unije. Ta prijelazna pravila imaju brojne nedostatke, zbog čega sustav PDV-a nije potpuno učinkovit niti kompatibilan sa zahtjevima istinskog jedinstvenog tržišta.

(1a)

U svojoj komunikaciji od 28. listopada 2015. naslovljenoj „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” Komisija je prepoznala složenost trenutačnih propisa o PDV-u kao jednu od glavnih prepreka za konačnu uspostavu jedinstvenog tržišta. Istodobno raste gubitak prihoda od PDV-a, definiran kao razlika između iznosa stvarno prikupljenog PDV-a i teoretskog iznosa za koji se očekuje da će biti prikupljen, te je 2015. dosegnuo iznos od 151,5 milijarde EUR u 28 država članica EU-a. To ukazuje na potrebu za hitnom i sveobuhvatnom reformom sustava PDV-a u smjeru konačnog sustava PDV-a kako bi se olakšala i pojednostavnila prekogranična trgovina unutar Unije, a sustav učinio otpornijim na prijevare.

(1b)

Stvaranje jedinstvenog područja PDV-a za EU ključno je za smanjivanje troškova usklađivanja za poduzeća, smanjivanje rizika od prekograničnih prijevara povezanih s PDV-om i pojednostavnjenje postupaka povezanih s PDV-om. Konačnim sustavom PDV-a ojačat će se jedinstveno tržište i stvoriti bolji poslovni uvjeti za prekograničnu trgovinu. On bi trebao obuhvaćati nužne promjene koje nastaju zbog prilagodbe tehnološkom razvoju i digitalizaciji, promjene poslovnih modela i globalizacije gospodarstva.

(2)

Komisija je u svojem akcijskom planu o PDV-u (7) najavila namjeru predstavljanja prijedloga kojim se utvrđuju načela konačnog sustava PDV-a za prekograničnu trgovinu među poduzećima između država članica, a koji će se temeljiti na oporezivanju prekograničnih isporuka robe u državi članici odredišta.

(2)

Trenutačni sustav PDV-a u Uniji uveden je 1993. i sličan je europskom carinskom sustavu. Međutim, nedostaju mu istovjetne provjere, zbog čega je podložan prekograničnim prijevarama. Trenutačni sustav PDV-a trebalo bi iz temelja promijeniti tako da se isporuka robe iz jedne države članice u drugu oporezuje kao da se roba isporučuje i kupuje unutar iste države članice. Komisija je u svojem akcijskom planu o PDV-u (8) najavila namjeru predstavljanja prijedloga kojim se utvrđuju načela konačnog sustava PDV-a za prekograničnu trgovinu među poduzećima između država članica, a koji će se temeljiti na oporezivanju prekograničnih isporuka robe u državi članici odredišta. Ta promjena trebala bi doprinijeti smanjenju prekograničnih prijevara povezanih s PDV-om za 40 milijardi EUR godišnje.

(3)

Kako bi se to ostvarilo potrebno je zamijeniti važeći sustav, koji se sastoji od porezno izuzete isporuke u državi članici otpreme robe i stjecanja unutar Zajednice oporezivanog u državi članici odredišta, jednom isporukom koja se oporezuje u državi članici odredišta u skladu sa stopama PDV-a koja se primjenjuje u toj državi. U pravilu će PDV naplaćivati isporučitelj koji će moći internetski provjeriti primjenjivu stopu PDV-a za bilo koju državu članicu putem internetskog portala. Međutim, ako je osoba koja stječe robu ovjereni porezni obveznik (pouzdani porezni obveznik kojeg kao takvog priznaju države članice), primijenio bi se mehanizam prijenosa porezne obveze pa bi ovjereni porezni obveznik trebao biti obveznik PDV-a na isporuku unutar Unije. Osim toga, konačni sustav PDV-a temeljit će se na konceptu jedinstvenog sustava registracije za poduzeća (jedinstvena kontaktna točka (one-stop shop)), kojim će se omogućiti plaćanje i odbitak PDV-a.

(3)

Kako bi se to ostvarilo potrebno je zamijeniti važeći sustav, koji se sastoji od porezno izuzete isporuke u državi članici otpreme robe i stjecanja unutar Zajednice oporezivanog u državi članici odredišta, jednom isporukom koja se oporezuje u državi članici odredišta u skladu sa stopama PDV-a koja se primjenjuje u toj državi. U pravilu će PDV naplaćivati isporučitelj koji će moći internetski provjeriti primjenjivu stopu PDV-a za bilo koju državu članicu putem internetskog portala. Osim toga, konačni sustav PDV-a temeljit će se na konceptu jedinstvenog sustava registracije za poduzeća (jedinstvena kontaktna točka (one-stop shop)), kojim će se omogućiti plaćanje i odbitak PDV-a. Jedinstvena kontaktna točka jezgra je novog sustava utemeljenog na oporezivanju na odredištu, bez kojeg bi se složenost sustava PDV-a i administrativno opterećenje znatno povećali. Stoga bi se proširenje minisustava jedinstvene kontaktne točke na sve isporuke usluga među poduzećima i prodaju robe trebalo provesti u okvirima predloženih poboljšanja trenutačnog sustava.

(3a)

Kako bi se osigurala interoperabilnost, lakoća korištenja i sigurnost od prijevara u budućnosti, jedinstvena kontaktna točka za poduzeća trebala bi funkcionirati s pomoću usklađenog prekograničnog IT sustava koji se temelji na zajedničkim standardima i omogućuje automatsko dohvaćanje i unošenje podataka, primjerice korištenjem ujednačenih standardnih obrazaca.

(4)

Ta bi se načela trebala utvrditi u Direktivi i njima bi se trebao zamijeniti važeći koncept u skladu s kojim će se konačne odredbe temeljiti na oporezivanju u državi članici podrijetla.

(4)

Ta bi se načela trebala utvrditi u Direktivi i njima bi se trebao zamijeniti važeći koncept u skladu s kojim će se konačne odredbe temeljiti na oporezivanju u državi članici podrijetla s konačnim sustavom PDV-a. Ta nova načela omogućila bi državama članicama da se lakše bore protiv prijevara povezanih s PDV-om, posebice prijevara s „nepostojećim trgovcem unutar Zajednice” koje se procjenjuju na iznos od barem 50 milijardi EUR godišnje.

(5)

Vijeće je u svojim zaključcima od 8. studenoga 2016. (9) pozvalo Komisiju da uvede određena poboljšanja u pravila Unije o PDV-u za prekogranične transakcije u odnosu na ulogu PDV identifikacijskog broja u kontekstu izuzeća za isporuke unutar Zajednice, mehanizme premještanja dobara, lančane transakcije i dokaze o prijevozu za potrebe izuzeća transakcija unutar Zajednice.

(5)

Vijeće je u svojim zaključcima od 8. studenoga 2016. (10) pozvalo Komisiju da uvede određena poboljšanja u pravila Unije o PDV-u za prekogranične transakcije u odnosu na četiri područja: ulogu PDV identifikacijskog broja u kontekstu izuzeća za isporuke unutar Zajednice, mehanizme premještanja dobara, lančane transakcije i dokaze o prijevozu za potrebe izuzeća transakcija unutar Zajednice.

(6)

Te posebne mjere za usklađivanje i pojednostavnjivanje određenih mehanizama za poduzeća smatraju se primjerenima imajući u vidu taj zahtjev Vijeća i činjenicu da je za primjenu konačnog sustava PDV-a za trgovinu unutar Unije potrebno nekoliko godina .

(6)

Te posebne mjere za usklađivanje i pojednostavnjivanje određenih mehanizama za poduzeća smatraju se primjerenima samo kao prijelazne mjere imajući u vidu taj zahtjev Vijeća i činjenicu da konačni sustav PDV-a za trgovinu unutar Unije još uvijek nije propisno proveden .

(7)

Uvođenje statusa ovjerenog poreznog obveznika potrebno je radi učinkovite primjene poboljšanja pravila o PDV-u za prekogranične transakcije, kao i za postupan prijelaz na konačni sustav za trgovinu unutar Unije.

(7)

Uvođenje statusa ovjerenog poreznog obveznika potrebno je radi učinkovite primjene poboljšanja pravila o PDV-u za prekogranične transakcije, kao i za postupan prijelaz na konačni sustav za trgovinu unutar Unije. Međutim, moraju se uspostaviti strogi kriteriji koji će se na usklađen način primjenjivati u svim državama članicama kako bi se odredilo koja poduzeća mogu imati koristi od statusa ovjerenog poreznog obveznika te se trebaju uvesti zajednička pravila i odredbe koji će rezultirati određenim novčanim kaznama i globama za one koji ih se ne pridržavaju.

(8)

U trenutačnom se sustavu ne razlikuju pouzdani i manje pouzdani porezni obveznici kad je riječ o primjeni pravila o PDV-u. Odobravanje statusa ovjerenog poreznog obveznika na temelju određenih objektivnih kriterija trebalo bi omogućiti identifikaciju tih pouzdanih poreznih obveznika. Taj bi im status zatim omogućio pogodnosti od primjena određenih pravila podložnih prijevarama koja se ne bi primjenjivala na ostale porezne obveznike.

(8)

U trenutačnom se sustavu ne razlikuju pouzdani i manje pouzdani porezni obveznici kad je riječ o primjeni pravila o PDV-u. Odobravanje statusa ovjerenog poreznog obveznika na temelju određenih objektivnih kriterija, koji se trebaju usklađeno primjenjivati u svim državama članicama , trebalo bi omogućiti identifikaciju tih pouzdanih poreznih obveznika i onih koji ne ispunjavaju u cijelosti kriterije . Taj bi im status zatim omogućio pogodnosti od primjena određenih pojednostavljenih pravila prilagođenih korisnicima koja se ne bi primjenjivala na ostale porezne obveznike.

(9)

Pristup statusu ovjerenog poreznog obveznika trebao bi se temeljiti na kriterijima usklađenima na razini Unije pa bi stoga odobrenje statusa u jednoj državi članici trebalo vrijediti u cijeloj Uniji.

(9)

Pristup statusu ovjerenog poreznog obveznika trebao bi se temeljiti na jasno definiranim kriterijima i biti dostupan poduzećima uključujući MSP-ove. Ti kriteriji trebali bi biti usklađeni na razini Unije pa bi stoga odobrenje statusa u jednoj državi članici trebalo vrijediti u cijeloj Uniji. Stoga bi Komisija trebala predstaviti provedbene akte i sveobuhvatne i jednostavne smjernice kako bi se olakšalo usklađivanje i administrativna suradnja među nadležnim tijelima te osigurala interoperabilnost među državama članicama, provjeravajući pritom primjenjuju li države članice pravilno te usklađene kriterije diljem Unije. Te bi se smjernice trebale strogo uskladiti s kriterijima za ovlaštenog gospodarskog subjekta u skladu s Carinskim zakonikom Unije kako bi se smanjilo administrativno opterećenje i osigurala ujednačena provedba i usklađenost među državama članicama Unije.

(9a)

Komisija bi trebala predstaviti pojednostavljene administrativne postupke na temelju kojih bi MSP-ovi mogli dobiti status ovjerenog poreznog obveznika, s posebnim naglaskom na više troškove usklađivanja za MSP-ove.

(9b)

Podatak o tome je li gospodarski subjekt ovjereni porezni obveznik trebao bi biti dostupan u sustavu VIES.

(10)

Određenim poreznim obveznicima koji su obuhvaćeni posebnim mehanizmima na temelju kojih su izuzeti od općih pravila o PDV-u ili poreznim obveznicima koji samo povremeno obavljaju gospodarske aktivnosti ne bi trebalo odobriti status ovjerenog poreznog obveznika u mjeri u kojoj se to odnosi na te posebne mehanizme ili povremene aktivnosti. U suprotnom bi se mogla narušiti neometana primjena predloženih izmjena.

(10)

Određenim poreznim obveznicima koji su obuhvaćeni posebnim mehanizmima na temelju kojih su izuzeti od općih pravila o PDV-u ne bi trebalo odobriti status ovjerenog poreznog obveznika u mjeri u kojoj se to odnosi na te posebne mehanizme ili povremene aktivnosti. U suprotnom bi se mogla narušiti neometana primjena predloženih izmjena. Usto, potrebno je posvetiti posebnu pozornost kako bi se osiguralo da u pogledu dobivanja statusa ovjerenog poreznog obveznika mala i srednja poduzeća ne budu nekonkurentna u odnosu na velika poduzeća.

(13a)

Pilot-projekt EU-a o prekograničnim odlukama o PDV-u trebao bi biti osnova za potpuno razvijeni alat Unije koji bi sprečavao sukob pravila o PDV-u koja se tiču poreznih sporova i rješavao slučajeve prekograničnih sporova u vezi s PDV-om unutar Unije. Nacionalni mehanizmi i dalje će se primjenjivati na unutarnje sporove u vezi s PDV-om između poreznog obveznika kojeg se to tiče i nacionalnog poreznog tijela.

(13b)

Ova Direktiva sadrži odredbe o privremenim aranžmanima prije nego što države članice uvedu konačni sustav oporezivanja trgovine među državama članicama te bi trebala biti popraćena odgovarajućim provedbenim aktima i smjernicama. Ova Direktiva, provedbeni akti i smjernice trebali bi stupiti na snagu u isto vrijeme.

(13c)

Trebalo bi uspostaviti mehanizam kojim će se zajamčiti transparentan i izravan informacijski sustav preko kojeg bi porezni obveznici primali automatske obavijesti o promjenama i ažuriranju stopa PDV-a u državama članicama. Takav mehanizam trebao bi se temeljiti na usklađenim standardima i obrascima za izvješćivanje kojima bi se osiguralo ujednačeno izvješćivanje i prikupljanje podataka u svim državama članicama. Države članice trebale bi biti obvezne osigurati da sve informacije o njihovim nacionalnim stopama PDV-a budu točne i ažurirane. Države članice bi također trebale osigurati da obavijesti o svakoj promjeni svojih stopa PDV-a koje se šalju putem takvog sustava budu poslane u razumnom roku nakon donošenja tih izmjena, a u svakom slučaju prije nego što se izmjene počnu primjenjivati.

(15a)

Vodeći računa o javnom interesu i financijskim interesima Unije zviždačima treba pružiti učinkovitu pravnu zaštitu kako bi se olakšalo otkrivanje i sprečavanje svih oblika prijevare.

(a)

nepostojanje ikakve teške povrede ili ponovljene povrede poreznih pravila i carinskog zakonodavstva te nepostojanje teških kaznenih djela povezanih s gospodarskim aktivnostima podnositelja zahtjeva ;

(a)

nepostojanje ikakve teške povrede ili ponovljene povrede poreznih pravila i carinskog zakonodavstva u posljednje tri godine u kojima obavlja gospodarske aktivnosti, nepostojanje velikih podešavanja poreza kod porezne uprave ili nepostojanje teških kaznenih djela povezanih s njegovim gospodarskim aktivnostima, bez obzira na to obavljaju li se te aktivnosti u Uniji ili izvan nje ;

(aa)

nepostojanje evidencije o teškim kaznenim djelima povezanima s gospodarskom aktivnošću podnositelja zahtjeva uključujući, ali ne isključivo:

(b)

podnositelj zahtjeva mora dokazati visoku razinu upravljanja svojim aktivnostima i protokom robe, bilo primjenom sustava za upravljanje poslovnom evidencijom i, gdje je potrebno, prijevoznom evidencijom, čime se omogućuju porezne kontrole, ili s pomoću pouzdanog ili ovjerenog traga internih revizija;

(b)

podnositelj zahtjeva mora dokazati visoku razinu upravljanja svojim aktivnostima i protokom robe, bilo primjenom sustava za upravljanje poslovnom evidencijom i, gdje je potrebno, prijevoznom evidencijom, čime se omogućuju porezne kontrole, ili s pomoću pouzdanog ili ovjerenog traga internih revizija, u skladu s provedbenim uredbama i smjernicama koje će objaviti Komisija ;

(c)

podnositelj zahtjeva mora dokazati financijsku solventnost koja se smatra dokazanom ako podnositelj zahtjeva ima dobro financijsko stanje koje mu omogućuje ispunjavanje obveza uzimajući u obzir karakteristike predmetne poslovne aktivnosti ili ako predoči jamstva osiguravateljskih ili drugih financijskih institucija ili drugih gospodarski pouzdanih trećih osoba.

(c)

podnositelj zahtjeva mora dokazati financijsku solventnost tijekom posljednje tri godine koja se smatra dokazanom ako podnositelj zahtjeva ima dobro financijsko stanje koje mu omogućuje ispunjavanje obveza uzimajući u obzir karakteristike predmetne poslovne aktivnosti ili ako predoči jamstva osiguravateljskih ili drugih financijskih institucija ili drugih gospodarski pouzdanih trećih osoba. Podnositelj zahtjeva mora biti vlasnik bankovnog računa financijske institucije s poslovnim nastanom u Uniji.

(da)

porezni obveznici koji nemaju ili više nemaju valjan PDV identifikacijski broj;

(a)

tijela države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima sjedište svojeg poslovanja;

(a)

tijela države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima sjedište svojeg poslovanja kako je definirano Direktivom Vijeća (EU) …/… od … o zajedničkoj osnovici poreza na dobit (CCTB)  (*1) i Direktivom Vijeća (EU) …/… od … o zajedničkoj konsolidiranoj osnovici poreza na dobit (CCCTB)  (*2), kao i Direktivom Vijeća (EU) …/… od … o utvrđivanju pravila o oporezivanju dobiti trgovačkih društava od znatne digitalne prisutnosti  (*3) i Direktivom Vijeća (EU) …/… od … o zajedničkom sustavu poreza na digitalne usluge kojim se oporezuju prihodi od pružanja određenih digitalnih usluga  (*4);

(c)

tijela države članice u kojoj podnositelj zahtjeva ima stalnu adresu ili uobičajeno boravište, a u kojoj nema mjesto poslovanja ni stalni poslovni nastan.

(b)

porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik za koje se obavlja isporuka identificirani su za potrebe PDV-a u državi članici različitoj od one u kojoj otprema ili prijevoz robe počinje;

(b)

porezni obveznik ili pravna osoba koja nije porezni obveznik za koje se obavlja isporuka identificirani su za potrebe PDV-a u državi članici različitoj od one u kojoj otprema ili prijevoz robe počinje i posjeduju PDV identifikacijski broj dostupan u VIES-u ;

(b)

‚posrednički subjekt’ znači isporučitelj u lancu različit od prvog isporučitelja, a koji sam otprema ili prevozi robu ili to u njegovo ime obavlja treća strana;

(b)

‚posrednički subjekt’ znači isporučitelj u lancu različit od prvog isporučitelja ili posljednjeg primatelja/klijenta , a koji sam otprema ili prevozi robu ili to u njegovo ime obavlja treća strana;

(6a)

(6b)

(9)

članci  403. i 404. brišu se.

(9)

članak  403. briše se.

(9a)

(9b)