Access to European Union law
<a href="https://eur-lex.europa.eu/content/help/eurlex-content/experimental-features.html" target="_blank">More about the experimental features corner</a>
Choose the experimental features you want to try
EUR-Lex
Access to European Union law

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

You are here
Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search

Document 52018AE4780

    Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom. Doprinos Europske komisije sastanku čelnika u Salzburgu održanom 19. – 20. rujna 2018. (COM(2018) 634 final — 2018/0329 COD)

    EESC 2018/04780

    SL C 159, 10.5.2019, p. 53–59 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

    10.5.2019   

    HR

    Službeni list Europske unije

    C 159/53

    Mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora o Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom. Doprinos Europske komisije sastanku čelnika u Salzburgu održanom 19. – 20. rujna 2018.

    (COM(2018) 634 final — 2018/0329 COD)

    (2019/C 159/08)

    Izvjestitelj: José Antonio MORENO DÍAZ

    Suizvjestiteljica: Vladimíra DRBALOVÁ

    Zahtjev za savjetovanje:

    Komisija 24.10.2018.

    Pravni temelj:

    članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije

    Nadležna stručna skupina:

    Stručna skupina za zapošljavanje, socijalna pitanja i građanstvo

    Datum usvajanja u Stručnoj skupini:

    18.12.2018.

    Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:

    23.1.2019.

    Plenarno zasjedanje br.:

    540

    Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):

    169/2/6

    1.   Zaključci i preporuke

    1.1.

    		 EGSO prima na znanje argumente Europske komisije za preinaku Direktive o vraćanju (1), no ponavlja da je za EU ponajprije ključno da ima zajedničku politiku i zakonodavstvo u području zakonitih migracija, kao i u području međunarodne zaštite i pružanja azila (2).

    1.2.

    		 EGSO izražava zabrinutost zbog nejednakosti u pogledu kriterija upravljanja migracijama u državama članicama EU-a, osobito u pogledu postupanja prema nezakonitim migrantima, što dovodi do pravne nesigurnosti i nejednakog postupanja.

    1.3.

    		 EGSO smatra da je Komisija o tome trebala pokrenuti postupak komunikacije i savjetovanja s vladama i civilnim društvom u novim okolnostima, kao što je to učinila u ranijoj fazi u pogledu Zelene knjige (3).

    1.4.

    		 EGSO smatra da je Komisija trebala pružiti podatke, ili barem procjene, o razini primjene Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) o vraćanjima i njezinoj razini primjenjivosti, kao i o stupnju praćenja učinkovitosti njezine primjene, glavnim teškoćama do kojih je došlo tijekom razdoblja kad je bila na snazi i stupnju usklađenosti u različitim državama članicama.

    1.5.

    		 Komisija bi trebala biti barem malo samokritična ili provesti analizu kako bi objasnila niske stope vraćanja koje su provele države članice i jasno utvrdila razloge za to i/ili odgovorne osobe. Ako država članica nije primijenila Direktivu niti poštovala Preporuku Komisije (EU) 2017/432 (5) iz 2017. o povećanju učinkovitosti vraćanja, potrebno je provesti procjenu učinka. Ta analiza trebala bi obuhvaćati procjenu načina na koji su države članice pristupile stvaranju operativnih programa za pružanje pomoći i savjetovanja pri vraćanju te usporedbu isplativosti dobrovoljnih i prisilnih vraćanja.

    1.6.

    		 EGSO je svjestan toga da struja ekstremne desne i nacionalističke retorike o migraciji potiče ksenofobna i netolerantna stajališta. EGSO smatra da bi sveobuhvatna i zajednička migracijska politika EU-a najviše išla u prilog ublažavanju strahova europskih građana.

    1.7.

    		 U skladu sa stajalištima EGSO-a iz drugih mišljenja (6), potrebno je usvojiti drugačiju retoriku o migracijama kojom bi se olakšalo zauzimanje blažeg stajališta o toj pojavi kao običnom društvenom i gospodarskom čimbeniku i omogućilo osvještavanje društva o tom pitanju.

    1.8.

    		 S druge strane, EGSO može poduprijeti zaključke Europskog vijeća iz lipnja 2018. u kojima se navodi da je preduvjet za funkcioniranje migracijske politike EU-a sveobuhvatan pristup s usklađenim djelovanjem na unutarnjem i vanjskom planu kako bi se zajamčila učinkovita kontrola vanjskih granica EU-a, u skladu s načelima i vrijednostima EU-a, te da je i dalje potrebno ulagati takve napore kako bi se spriječile humanitarne katastrofe (7).

    1.9.

    		 Podaci koje je Europsko vijeće dostavilo 18. listopada (8) otkrivaju da su se nezakoniti dolasci u EU smanjili za 95 %. Istodobno, podaci IOM-a iz rujna 2018. (9) pokazuju da je u EU do tog datuma morskim putem stiglo 83 067 osoba, a 1 987 ljudi smrtno je stradalo.

    1.10.

    		 EGSO smatra da je učinkovita politika vraćanja sastavni dio sveobuhvatne politike EU-a o migraciji i azilu. Međutim, takva politika ne postoji i Komisija bi trebala postupiti na usklađen i odmjeren način te ne bi trebala promatrati migracije samo sa sigurnosnog stajališta usmjerenog na politiku s kojeg se migracije promatraju kao kazneno pitanje.

    1.11.

    		 EGSO smatra da je potrebno provesti komparativnu studiju o centrima za zadržavanje u EU-u, njihovu stanju i usklađenosti s ljudskim pravima. Ta se studija treba temeljiti na točnim podacima i posjetima.

    1.12.

    		 EGSO pozdravlja napore koje Komisija ulaže u brzo donošenje odluka o vraćanju te ta nastojanja povezuje s odlukom o odbijanju azila i odlukom o prekidu zakonitog boravka, kao i općenito s bržim i učinkovitijim postupkom vraćanja. Čak je i u tom slučaju, potrebno uzeti u obzir realističnost predloženih vremenskih okvira i procjenu prepreka kojima bi se mogla spriječiti ta namjera.

    1.13.

    		 EGSO istodobno smatra da je učinkovita politika vraćanja povezana s postupkom učinkovite suradnje s trećim zemljama te sklapanjem i provedbom sporazuma o ponovnom prihvatu i poziva Komisiju da poduzme dodatne napore, a države članice da te sporazume iskoriste na najbolji mogući način.

    1.14.

    		 EGSO također smatra da je potrebno navesti najbolje prakse koje se u određenim državama članicama EU-a primjenjuju za sprečavanje dugotrajnog nezakonitog boravka stranih državljana. Takve najbolje prakse obuhvaćaju dodjeljivanje boravišnih dozvola iznimno na osnovi snažnih društvenih, poslovnih i obiteljskih veza, odnosno „arraigo” u Španjolskoj ili odredbu „Duldung” u Njemačkoj.

    2.   Kontekst i prijedlog Komisije

    2.1.

    		 Europska unija od 1999. radi na razvoju sveobuhvatnog pristupa migraciji koji obuhvaća usklađenost uvjeta za ponovni prihvat, prava državljana trećih zemalja sa zakonitim boravkom i razvoj pravnih mjera i praktične suradnje za sprečavanje nezakonite migracije. Cilj Direktive 2008/115/EZ o vraćanju bio je uspostaviti učinkovitu politiku vraćanja i repatrijacije na temelju zajedničkih standarda, no izvješće o provedbi Direktive o vraćanju objavljeno 2014. pokazalo je vrlo slab napredak u poboljšanju stvarne stope vraćanja EU-a: 2014. – 36,3 %, 2015. – 36,8 %, 2016. – 45,8 %, 2017. – 36,6 %. Ta se stopa nije poboljšala ni Preporukom (EU) 2017/432, koja je sadržavala niz mjera koje države članice trebaju poduzeti kako bi u cijelosti iskoristile fleksibilnost koja se pruža Direktivom.

    2.2.

    		 Bez izmjene područja primjene direktive ili utjecaja na zaštitu postojećih prava migranata, uključujući u pogledu najboljih interesa djeteta, obiteljskog života i zdravstvenog stanja te načela zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja, preinakom Direktive trebala bi se povećati učinkovitost postupka vraćanja predlaganjem:

    —

    veće usklađenosti i više sinergija s postupcima azila,

    —

    novog postupka na granici,

    —

    jasnih postupaka i pravila za sprečavanje zloupotreba,

    —

    prijedloga za promicanje učinkovitih dobrovoljnih povrataka,

    —

    jasnih pravila o zadržavanju.

    3.   Opće napomene

    3.1.

    		 EGSO izražava zabrinutost zbog nejednakosti u pogledu kriterija upravljanja migracijama u državama članicama, osobito u pogledu postupanja prema nezakonitim migrantima, što dovodi do pravne nesigurnosti i nejednakog postupanja.

    3.2.

    		 EGSO ponavlja svoje preporuke iznesene u mišljenju o Komunikaciji Komisije iz 2002. o politici Zajednice o vraćanju osoba s nezakonitim boravkom jer smatra da te preporuke od tada nisu, ili nisu u potpunosti, uključene u različite zakonodavne mjere uvedene na razini Unije, posebno u pogledu prava nezakonitih migranata, reguliranja, prisilnog vraćanja, pravnog lijeka, prava na obiteljsko jedinstvo, zadržavanja te potrebe za istinski zajedničkom politikom u području zakonite migracije (10).

    3.3.

    		 Navedena namjera preinake, koja se odnosi na poboljšanje učinkovitosti postupaka vraćanja, ubrzanje postupaka i izravno povezivanje s donošenjem odluka o odbijanju azila i odlukama o prekidu zakonitog boravka, svakako je dobrodošla. Države članice imaju pravo na vraćanje nezakonitih migranata pod uvjetom da su na snazi pravedni i učinkoviti sustavi azila kojima se u cijelosti poštuje načelo zabrane prisilnog udaljenja ili vraćanja. Međutim, s obzirom na navedene ciljeve predložene izmjene, EGSO je zabrinut zbog učinka koji bi one mogle imati te se pita o njihovoj učinkovitosti, i to zbog straha da bi te promjene samo mogle dovesti do još teže situacije i strožih mjera. Osnovno načelo na kojemu se temelji prioritet dobrovoljnog povratka, kako je navedeno u izvornoj Direktivi 2008/115/EZ, ne treba se odbaciti i zamijeniti isključivo represivnim politikama.

    3.4.

    		 Prijedlog bi trebalo ocjenjivati i u smislu održivosti njegovih ciljeva, posebice ako se želi zadržati njegova usklađenost s ljudskim pravima. Jednostavno je nemoguće provesti opće vraćanje svih državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom na području EU-a. S obzirom na iskustva stečena tijekom posljednjih godina i na temelju nerazmjernih ljudskih, gospodarskih i drugih troškova koje bi to izazvalo, to ne može biti jedini način postizanja zakonitog statusa.

    3.5.

    		 Tijekom posljednjih deset godina nije bilo učinkovite provedbe, praćenja ni procjene politike vraćanja koja, osim toga, i dalje nije učinkovito uključena u sveobuhvatnu i zajedničku migracijsku politiku EU-a.

    3.6.

    		 Komisija je u Prijedlogu trebala objasniti zašto države članice nisu ispravno primjenjivale Direktivu 2008/115/EZ, niti provodile Preporuku (EU) 2017/432 koja obuhvaća smjernice o provedbi Direktive, te poziva države članice da poduzmu potrebne korake za uklanjanje pravnih i praktičnih prepreka koje otežavaju povratak.

    3.7.

    		 Slično tomu, u kontekstu sve veće socijalne nesigurnosti potrebno je pokušati objaviti stvarne podatke o nezakonitoj migraciji u EU-u i odgovorno ih protumačiti kako bi se izbjegla ksenofobna i rasistička retorika kakvu promiče ekstremna desnica.

    4.   Posebne napomene

    4.1.

    		 S obzirom na razvoj događaja od 2008., Komisija izmjenu Direktive smatra načinom postizanja zakonitog cilja za obnovu zakonitosti i poboljšanje učinkovitosti provedbe povrataka. Međutim, postoji mnogo drugih metoda kojima se taj isti učinak postiže na djelotvorniji i manje složen način (npr. dobrovoljni povratak, prilagođeno reguliranje itd.). EGSO smatra da je učinkovita politika vraćanja sastavni dio sveobuhvatne politike EU-a o migraciji i azilu. Međutim, takva politika ne postoji i Komisija bi trebala postupiti na samokritičan, usklađen i odmjeren način te ne bi trebala promatrati migracije samo sa stajališta sigurnosti i policijskog djelovanja kojim se migracije promatraju kao kazneno pitanje (11).

    4.2.

    		 U našem prethodnom mišljenju navodi se sljedeće: „EGSO podsjeća Komisiju da je u mnogim svojim mišljenjima skrenuo pozornost na potrebu za poduzimanjem regulatornih mjera” (12). Međutim, europskim zakonodavstvom predviđaju se mjere za okončavanje nezakonitog statusa osobe na razuman i konstruktivan način.

    4.3.

    		 Primjeri takvih mjera mogu se pronaći u članku 6. – Odluka o vraćanju – i članku 7. – Dobrovoljni odlazak – Direktive 2008/115/EZ, koje su države članice slabo istražile i primjenjivale, posebice u slučajevima bezuspješnog pokušaja vraćanja osobe. U tom svjetlu, EGSO pozdravlja Preporuku (EU) 2017/432 za izradu operativnih programa za potporu dobrovoljnom povratku.

    4.4.

    		 Nadalje, EGSO napominje da se pravila koja se primjenjuju na udaljavanje europskih građana i članova njihovih obitelji na temelju opasnosti za javni poredak ili javnu sigurnost (13) ne primjenjuju na nezakonite migrante. Ovdje se pozivamo na mogućnost da se zatraži ukidanje naloga za udaljavanje zbog promjene okolnosti nakon razumnoga roka, odnosno dvije godine nakon izdavanja naloga, i obvezu da se nalog za udaljavanje ne provede bez procjene okolnosti. Ne čini se razumnim da se pristup koji važi za europske građane – tj. samo zbog opasnosti za javni poredak ili javnu sigurnost – ne može primjenjivati i u slučaju osoba koje su u nepovoljnom položaju samo zbog problema s dokumentacijom ako je došlo do znatnih promjena u njihovim okolnostima.

    4.5.

    		 Ključno je da postupak vraćanja obuhvaća odgovarajuće mehanizme i učinkovitu zaštitu, koji nadilaze samo mogućnost donošenja odluka ili žalbi, kako bi se zaštitila prava i interesi državljana trećih zemalja u tim postupcima. Treba postojati učinkovit način provedbe tih prava uz odgovarajuću pravnu pomoć; svaki postupak treba automatski dodijeliti odgovarajućem odvjetniku koji je prošao prilagođeno osposobljavanje i koji će pripremiti obranu.

    4.6.

    		 Politika kaznenog progona osoba s nezakonitim boravkom treba biti usklađena s opsežnom i snažnom zabranom identifikacije osoba na temelju njihove etničke i/ili religijske pripadnosti. Zbog trenutačnog ublažavanja te zabrane u Europi bi rasne manjine nepravedno mogle biti izložene sumnjičavosti i kontrolama nadležnih tijela. Činjenica da je Odbor UN-a za ljudska prava u srpnju 2009. (14) ukorio Španjolsku zbog zadržavanja španjolske državljanke zbog sumnje da je nezakonita migrantica samo zato što je crne boje kože, govori mnogo toga.

    4.7.

    		 EGSO smatra da je potrebno provesti komparativnu studiju o centrima za zadržavanje u EU-u, njihovu stanju i usklađenosti s ljudskim pravima. Ta se studija treba temeljiti na točnim podacima i posjetima.

    4.8.

    		 EGSO također predlaže da Komisija stalno ispituje pristup država članica stvaranju operativnih programa za pružanje veće potpore i savjetovanja u pogledu vraćanja, uključujući potporu za reintegraciju u trećim zemljama vraćanja – programa koji su se trebali početi uspostavljati 2017. godine. Ta bi studija trebala obuhvaćati usporedbu isplativosti dobrovoljnih i prisilnih povrataka.

    4.9.

    		 EGSO također želi navesti najbolje prakse koje se u određenim zemljama EU-a primjenjuju za sprečavanje dugotrajnog nezakonitog boravka nezakonitih migranata. Takve najbolje prakse obuhvaćaju „arraigo” u Španjolskoj i „Duldung” u Njemačkoj, čime se nekim stranim državljanima koji borave na njihovu državnom području u nezakonitim uvjetima iznimno omogućuje dobivanje zakonitog statusa pod uvjetom da ispune određene zahtjeve; to odobrenje izdaje se na pojedinačnoj i selektivnoj osnovi.

    5.   Analiza predloženih izmjena

    5.1.

    		 Tekst Direktive vrlo je jasan i uvodi devet posebnih izmjena na koje se usmjerava mišljenje EGSO-a.

    5.2.

    		 Postoji potreba za objektivnim kriterijima na razini EU-a kojima se određuje postoji li opasnost od bijega, uključujući neovlaštena sekundarna kretanja. Kako bi se spriječila različita ili neučinkovita tumačenja, u članku 6. Prijedloga iznosi se zajednički popis objektivnih kriterija za utvrđivanje postojanja opasnosti od bijega kao dio cjelokupne procjene posebnih okolnosti pojedinačnog slučaja. Popis kriterija suviše je opsežan i nadilazi Preporuku (EU) 2017/432. Rezultat je taj da, iako su Direktivom predviđene dvije vrste postupaka vraćanja – jednog hitnog i izvanrednog, bez dobrovoljnog odlaska i odlaska podložnog drugim opterećenjima; i drugog sa zaštitnim mjerama i s mogućnošću dobrovoljne usklađenosti – u praksi će većina nezakonitih migranata podlijegati postupku koji bi, u teoriji, trebao biti izniman.

    5.2.1.

    		 Samo ograničen broj predloženih objektivnih kriterija iz članka 6., koji proizlaze iz Preporuke (EU) 2017/432 i u izmijenjenom tekstu odgovaraju kriterijima u točkama (f), (h) i (k), služi strogoj definiciji „opasnosti od bijega”. Točka (j) također se može smatrati prikladnim kriterijem u skladu s odredbama članka 7. koji se odnosi na obvezu suradnje.

    a)

    Nepostojanje dokumentacije u početnoj fazi postupaka može se u većini slučajeva ispraviti na zahtjev koji, ako se ne ispuni, može dovesti do točke (f).

    b)

    Tim se ciljem teret dokaza prebacuje na migranta koji će morati dokazati stvarno boravište, čime se gubi temeljna pravna zaštita. Velike teškoće u pogledu smještaja, posebice one koje mnoge općine prouzročuju strancima općenito, posebno osobama s nezakonitim statusom, daju ovoj točki nerazmjernu veličinu.

    c)

    Ako želimo izbjeći mogućnost da se SVE nezakonite migrante optuži za opasnost od bijega, što znači da će se u cijelosti odbaciti postupci sa zaštitom, opasnost od bijega ne može se definirati takvim parametrima. Naime, svatko tko je lišen prava na rad lišen je i gospodarskih izvora i stoga će većina nezakonitih migranata patiti zbog nedostatka financijskih sredstava.

    d)

    S obzirom na politiku zatvorenih granica koju provode države članice, mnogi će nezakoniti (pa čak i zakoniti) migranti ilegalno ući na teritorij država članica.

    e)

    Ako se nezakoniti migrant kreće između država članica, to se automatski smatra neovlaštenim kretanjem, ali to ne mora biti razlog za utvrđivanje opasnosti od bijega.

    g)

    Podvrgavanje odluci o vraćanju druge države članice. Ako se samom Direktivom omogućuje izravna provedba te odluke druge države, nema smisla isticati ovu mogućnost.

    i)

    Neusklađenost sa zahtjevima za odlazak u drugu državu članicu u kojoj zakonito borave. U takvim je slučajevima pokretanje postupka udaljavanja bez dobrovoljnog odlaska u zemlju podrijetla u cijelosti neproporcionalno. U takvim slučajevima potrebna je određena vrsta obvezne mjere za njihov odlazak u drugu državu članicu, ali ne udaljavanjem u zemlju podrijetla, osobito ne putem hitnog postupka.

    5.3.

    		 Kao uvod u analizu članaka 7. i 8. i drugih članaka u Prijedlogu, potrebno je razjasniti sljedeće: u cijelom tekstu tih promjena vidljiv je jasan nedostatak razumijevanja pravne prirode odluke o vraćanju koji će, nakon što se razjasni, potkopati sveobuhvatan izazov u pogledu stavka 3. koji se odražava u novom članku 8. Direktive. Odluka o vraćanju sadržava izvršnu odluku koju je donijela država koja ima izravan učinak na osobni aspekt čovjeka u pogledu prava i interesa. Osim toga, obrazloženje je obično izravno ili neizravno povezano s ispunjenjem obveza ili određenim ponašanjem za koje je osoba optužena, pri čemu ta osoba zaslužuje odgovarajući postupak radi provjere istinitosti tih navoda koji se u takvim slučajevima nesumnjivo mogu neovisno potkrijepiti. Sve navedeno upućuje na to da je udaljavanje sankcija ili kazna administrativne, a ne kaznene prirode, no njome se upravlja prema jednakim ustavnim načelima i temeljnim pravima kao u slučaju kaznenog prava.

    5.4.

    		 U pogledu članka 7. – obveza suradnje – EGSO navodi pretpostavku Komisije da obveza državljana trećih zemalja da surađuju s nadležnim tijelima država članica u svim fazama postupka vraćanja može pridonijeti brzoj provedbi i učinkovitosti tih postupaka. Međutim, potrebno je napomenuti da se time izravno krši temeljno pravo nepodnošenja dokaza protiv samog sebe. Obveze iz ovog članka mogu se svesti samo na jednu: suradnju u postupku koji je usmjeren protiv samog sebe. Članak 8. – odluka o vraćanju – sada se od države članice zahtijeva da izda odluku o vraćanju odmah nakon donošenja odluke kojom se prekida zakonit boravak državljana treće zemlje, uključujući odluku kojom se ne dodjeljuje status izbjeglice ili status supsidijarne zaštite. EGSO smatra da bi članak 8. trebalo proširiti tako da obuhvaća mogućnost da se državljanima trećih zemalja pruži prilika da se usklade s obvezom da samostalno napuste zemlju ili da potraže alternativne načine reguliranja svoje situacije.

    5.5.

    		 Članak 9. – dobrovoljni odlazak – navodi se da je za dobrovoljni odlazak potrebno utvrditi odgovarajuće razdoblje od 30 dana, čime se poništava izvorna odredba od 7 do 30 dana. Dok je najdulje razdoblje od samo 30 dana bilo osnova za primjedbe, postojanje najkraćeg razdoblja služilo je kao zaštitna mjera. Ukidanje tog najkraćeg razdoblja omogućuje državama članicama da uopće ne dozvole razdoblje predviđeno za dobrovoljni odlazak.

    5.6.

    		 Nova mjera iz članka 13. omogućuje državama članicama da nametnu zabranu ulaska, koja nije priložena odluci o vraćanju, za državljane treće zemlje čiji je nezakoniti boravak u državi članici otkriven pri (dobrovoljnom) izlasku iz EU-a. EGSO tu mjeru smatra kaznom koja se nameće osobi koja u tom trenutku poštuje zakon, tj. napušta područje EU-a i prekida svoj nezakoniti boravak. Osim toga, mjera se može promatrati i kao osiguranje od ponovnog ulaska u dotičnu državu članicu.

    5.7.

    		 U članku 14. o upravljanju vraćanjem od svake se države članice traži da uspostavlja, provodi, održava i dodatno razvija nacionalni sustav za upravljanje vraćanjem koji će obrađivati sve informacije potrebne za provedbu ove Direktive. Međutim, potrebno je zajamčiti tehničku usklađenost sa središnjim sustavom EU-a. Člankom 14. pruža se mogućnost državama članicama da uvedu operativni program za potporu onima kojima je u tom kontekstu potrebna.

    5.7.1.

    		 Nedostaci Schengenskog informacijskog sustava (SIS) znače da je mjerama potrebno poboljšati koordinaciju između država. Vrlo je upitno jesu li potrebna posebna pravila na razini Direktive kako bi se suočilo s ključnim pitanjima upravljanja praktične prirode.

    5.7.2.

    		 Prijedlog da države članice uspostave programe za pružanje logističke, financijske i druge materijalne pomoći za potporu dobrovoljnom povratku, koji bi obuhvaćali programe reintegracije, proizlazi iz Preporuke (EU) 2017/432. Komisija treba podupirati, pratiti i procjenjivati njihovu uspostavu.

    5.8.

    		 U članku 16. oklijeva se i isključivo usmjerava na „jedini slučaj u kojem se prema ovom Prijedlogu obvezno odobrava automatski suspenzivni učinak”, tj. opravdava se udaljavanje osoba čiji je zahtjev za međunarodnu zaštitu odbijen. Ne protivimo se navedenome, no EGSO smatra da postoje i drugi slučajevi u kojima bi suspenzija udaljavanja trebala imati sličnu automatsku narav kako bi se ojačalo područje primjene zaštitnih mjera ili jamstava. Neiscrpan popis trebao bi sadržavati:

    —

    slučajeve u kojima postoji izravan ili neizravan utjecaj na maloljetnike,

    —

    slučajeve u kojima postoji izravan ili neizravan utjecaj na članove obitelji u EU-u i koji stoga nisu obuhvaćeni Direktivom 2004/38/EZ,

    —

    slučajeve u kojima postoji dokaziv rizik za zdravlje ili fizički integritet dotične osobe,

    —

    slučajeve u kojima se osoba vraća u zemlje koje su označene kao nesigurne, uključujući one u kojima se ne poštuju ljudska prava.

    5.9.

    		 Što se tiče zadržavanja i uspostave razdoblja od barem tri mjeseca kao razdoblja maksimalnog zadržavanja, potrebno je istaknuti da činjenice upućuju na to da je razdoblje od manje od tri mjeseca dovoljno za postupak i potrebne korake kako bi se omogućila provedba udaljavanja u treću zemlju te da se gotovo ništa ne postiže produljivanjem tog razdoblja, neovisno o njegovu trajanju, pa čak i suprotno jer se osoba koja nije počinila kazneno djelo podvrgava takvoj ekstremnoj mjeri kao što je lišavanje slobode.

    5.10.

    		 Ponovno potičemo na traženje drugih rješenja, kao što je „Duldung” u Njemačkoj ili „arraigo” u Španjolskoj, u slučaju kojih je potrebno mnogo manje od tri mjeseca da se utvrdi hoće li se moći provesti udaljavanje osobe. Preventivno zadržavanje privremena je mjera čija je svrha olakšavanje provedbe prisilnog vraćanja i sprečavanje bijega. Međutim, potrebno je isključiti njegovu pogrešnu uporabu kao prikriven oblik zatvaranja ili kažnjavanja za nezakonitu migraciju. Takvo zatvaranje izričito je zabranjeno sudskom praksom Suda EU-a (15).

    5.11.

    		 Slijedom toga, u okviru Direktive potrebno je zahtijevati da takvi centri za zadržavanje nisu usporedivi sa zatvorima ili gori od njih. Potrebno je naglasiti da unutarnji nadzor takvih centara nikada ne provode sigurnosne snage pojedine države jer je njihova uloga ograničena, nego da je za unutarnji nadzor odgovorna druga vrsta državnog tijela te da ujedno treba postojati minimalni standard prava osobe koja je zadržana, a koji je jednak ili bolji od pravnog statusa osoba u zatvorima u svakoj državi članici.

    5.12.

    		 Izmjena iz članka 22. stavka 7. u cijelosti je suvišna jer se to već regulira različitim postupcima azila država članica. U svakom slučaju, nerazmjerno je da se osoba koja se može zadržati do najviše četiri mjeseca zbog vraćanja kao posljedice odbijanja zahtjeva za azil odmah uvodi u novo dodatno razdoblje od šest mjeseci s jednakim ciljem, odnosno repatrijacijom.

    5.13.

    		 EGSO se slaže s Komisijom da učinkovitost politike vraćanja EU-a također ovisi o suradnji zemalja podrijetla. EU je već postigao određeni napredak, no EGSO svakako poziva Komisiju da nastavi ulagati napore u tom području te istodobno potiče države članice da iskoriste te rezultate i sporazume.

    Bruxelles, 23. siječnja 2019.

    Predsjednik Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora

    Predsjednik Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora

    Luca JAHIER

    (1)  COM(2018) 634 final.

    (2)  SL C 85, 8.4.2003., str. 51.

    (3)  COM(2002) 175 final.

    (4)  Direktiva 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (SL L 348, 24.12.2008., str. 98.).

    (5)  Preporuka Komisije (EU) 2017/432 оd 7. ožujka 2017. o učinkovitijoj provedbi vraćanja u okviru Direktive 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 66, 11.3.2017., str. 15.)

    (6)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Troškovi ne-imigracije i neintegracije”, (SL C 110, 22.3.2019., str. 1.).

    (7)  Zaključci sa sastanka Europskog vijeća, 28.6.2018.

    (8)  Zaključci sa sastanka Europskog vijeća, 18.10.2018.

    (9)  IOM – Migration: Flow Monitoring Europe (IOM – „Migracije: Praćenje migracijskih tokova u Europi”).

    (10)  SL C 85, 8.4.2003., str. 51.

    (11)  Vidjeti izvješće Socijalne platforme za istraživanja u području migracija i azila – Crackdown on NGO's assisting refugees and other migrants.

    (12)  SL C 85, 8.4.2003., str. 51.

    (13)  Članci 32. i 33. Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice, kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).

    (14)  FF. Komunikacija br. 1493/2006, Williams Lecraft protiv Španjolske

    (15)  Presude Suda od 7. lipnja 2016., Affum, C-47/15, ECLI:EU:C:2016:408, i od 28. travnja 2011., El Dridi, C-61/11, ECLI:EU:C:2011:268.

    Top