Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o „Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija – Akcijski plan o financiranju održivog rasta”

(COM(2018) 97 final)

(2019/C 62/12)

Izvjestitelj:

Carlos TRIAS PINTÓ

Zahtjev za savjetovanje:	Europska komisija, 10.4.2018.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležna stručna skupina:	Stručna skupina za ekonomsku i monetarnu uniju te ekonomsku i socijalnu koheziju
Datum usvajanja u Stručnoj skupini:	7.9.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	17.10.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	538
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	164/6/5

1.   Zaključci i preporuke

1.1.

Radi svladavanja ključnih izazova s kojima se suočava unija tržišta kapitala i poboljšanja otpornosti europodručja, od ključne je važnosti uspostaviti solidan sustav financiranja održivog rasta s dugoročnim pristupom kako bi se obnovilo povjerenje u tržišta, a štednju povezalo s održivim ulaganjima i time MSP-ovima osigurali dodatni izvori financiranja te ojačali projekti zelene i socijalne infrastrukture.

1.2.

Odbor pozdravlja Akcijski plan Komisije i slaže se da Europa može postati „odabrano odredište za održiva ulaganja” na svjetskoj razini. (1) Odbor smatra važnim osigurati dugoročnu konkurentnost EU-a. U širem smislu, to znači promicati kontinuiran, uključiv i održiv gospodarski rast, puno i produktivno zapošljavanje i pristojna radna mjesta za sve (8. cilj održivog razvoja).

1.3.

Te izazove treba rješavati na usklađen način, zajedničkim naporima svih, uključujući aktere u financijskom sektoru, poduzeća, građane i javna tijela. Pored toga, ostvarivanje prijelaza na model održivog rasta složena je zadaća, a uzimajući u obzir sektorske posebnosti, nesumnjivo se radi o postupnom procesu.

1.4.

Prioriteti trebaju biti cjelovita vizija, suradnja i daljnja integracija među državama članicama. Od presudne je važnosti da u ovom području cijeli EU nastupa jedinstveno i da sve države članice slijede isti pristup. To će ne samo doprinijeti ispunjavanju zacrtanih ciljeva već će i omogućiti ostvarivanje napretka u drugim važnim područjima kao što su energetska unija, bankovna unija, unija tržišta kapitala i Digitalna agenda.

1.5.

Održivi gospodarski modeli moraju se oslanjati na raznolik financijski sustav u kojem bankovne institucije različitih veličina i poslovnih modela djeluju ravnopravno i paralelno s drugim financijskim dionicima. Stoga je neophodno upotpuniti norme te poboljšati njihovu dosljednost i ispravnu primjenu, u skladu s načelom proporcionalnosti.

Po mišljenju EGSO-a, preusmjeravanje tokova kapitala prema održivijem gospodarstvu treba neizbježno ići ruku pod ruku s financijskom uključenošću i socijalnom kohezijom u Europi u kojoj nitko ne zaostaje. Dapače, sve veće razlike između prihoda građana mogu biti prepreka održivom rastu te se stoga korporativnim i institucionalnim upravljanjem treba ponovno uspostaviti ravnoteža trenutačnog stanja.

1.6.

Treba osigurati odgovarajuću razinu usklađenosti između raznih postojećih financijskih okvira na globalnoj razini, uzimajući kao zajedničku referencu ciljeve održivog razvoja UN-a, te u skladu s njima izraditi prikaz održive taksonomije (2). Obnovljenu taksonomiju predloženu u akcijskom planu trebalo bi promicati na globalnoj razini i uključiti je u pravo EU-a, kako bi se osigurala njezina ujednačena i istovremena provedba u svim državama članicama, uz osiguravanje njezine redovne revizije i ažuriranja.

1.7.

Ukratko, EGSO snažno podupire plan Komisije za financiranje održivog rasta, zahvaljujući kojemu bi cijeli lanac vrijednosti trebao postati održiviji, ali iznosi razne napomene u vezi s njegovim mjerama i njihovom provedbom: I. Integrirani pristup u okviru kojeg se radi uključivanja financijske materijalnosti (3) u proces ulaganja koristi metodologija životnog ciklusa zahtijeva održiva ulaganja i odgovorno kreditiranje: jedno bez drugog ne bi imalo smisla i spriječilo bi dovršenje financijske unije (bankovne unije i unije tržišta kapitala). II. Taksonomija treba biti dinamična i graditi se postepeno, na temelju jasne definicije okolišnih, socijalnih i upravljačkih (ESG) kriterija za održive gospodarske aktivnosti, pri čemu bi bilo primjereno početi od konfiguracije okolišnih čimbenika (E), ali uz uvođenje zaštitnih mjera na socijalnom području i u vezi s dobrim korporativnim upravljanjem. III. Dotičnih deset mjera ima visok stupanj unutarnje usklađenosti i međusobnog djelovanja. Stoga je potrebno uspostaviti odgovarajuću ravnotežu između konfiguracije nove taksonomije (mjera br. 1.) i razmatranja od strane agencija za kreditni rejting (mjera br. 6.) u cilju razvoja sustavâ bodovanja (eng. scorings) temeljenih na pouzdanim informacijama koje prosljeđuju poduzeća (mjera br. 9.) i koje su komplementarne oznakama (mjera br. 2.) i održivim referentnim vrijednostima (mjera br. 5.). Na taj način će dionici u financijskom sustavu imati pouzdanu bazu za uključivanje okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika u svoje odluke o ulaganju (mjera br. 7.), na temelju prethodnog savjetovanja i proaktivne interakcije sa svojim klijentima (mjera br. 4.). Sve će se to odvijati u okviru fiducijarne dužnosti djelovanja u najboljem interesu ulagatelja ili korisnika (izvedene iz „načela razboritosti” sadržanog u stečevini Unije). IV. Standardizacija i, po potrebi, s njome povezano označivanje održivih financijskih proizvoda mogu se dopuniti novim europskim okvirom za pokrivene obveznice (4) i uključiti u planirane održive paneuropske proizvode, počevši s poglavljem „Mirovine”. V. Od najveće je važnosti uskladiti različite poticaje kako bi se stimulirala održiva ulaganja, pod uvjetom da se u obzir uzmu s njima povezani pozitivni vanjski učinci. Usklađena metodologija za pokazatelje niskih emisija ugljika trebala bi poslužiti kao smjernica za izračun drugih učinaka. Vodeći računa o otpornosti i stabilnosti financijskog sektora, treba ispitati mogućnost uvođenja zelenog pomoćnog faktora kako bi se na ispravan način odredio njihov opseg. U pogledu toga EGSO se slaže s Europskim parlamentom kad je riječ o promicanju uključivanja rizika za održivost u okvir Basel IV (5). Pozornost bi po mogućnosti trebalo posvetiti drugim opcijama, poput poreznih poticaja, od kojih izravnu korist ostvaruju krajnji zajmoprimci i ulagatelji. VI. Potrebno je težiti objavljivanju visokokvalitetnih, što je moguće više usklađenih, potpunijih, relevantnih i usporedivih nefinancijskih informacija kako bi se olakšale vanjske kontrole. Kako bi se taj cilj ostvario, treba ocijeniti i učinak Direktive o nefinancijskim informacijama (2014/95/UE), a paralelno se treba pozabaviti i razvojem alternativnih računovodstvenih tretmana. VII. Europska nadzorna tijela i njihov zajednički odbor (eng. Joint Committee) moraju se oslanjati na specijalizirane tehničke resurse (mnoga tijela imaju bogato iskustvo na području društveno odgovornih ulaganja) za izradu tehničkih normi povezanih s delegiranim aktima koje je predložila Europska komisija i za naknadno nadziranje opsežne regulatorne provedbe, uspostavljajući proporcionalne i učinkovite postupke i izbjegavajući prečesto pribjegavanje tehnokraciji. VIII. Isto tako, depozitar ulaganja mora biti u stanju učinkovito izvršavati svoju zadaću nadziranja aktivnosti društva za upravljanje ili ulaganje i stoga mora biti osigurana njihova neovisnost. To posebno iziskuje politiku o sukobu interesa u slučaju povezanosti udjela ili uzajamnih udjela. (6) IX. U pogledu povezanosti s Prijedlogom Komisije za višegodišnji financijski okvir (VFO) za razdoblje 2021. – 2027. (7), EGSO smatra da je taj prijedlog korak u pravom smjeru iako bi trebao biti ambiciozniji kako bi se omogućilo ispunjavanje obveza preuzetih u okviru Programa održivog razvoja do 2030. U vezi s tim, ne dovodeći u pitanje druge obveze, EGSO traži da se rashodi EU-a namijenjeni postizanju klimatskih ciljeva povećaju barem za 30 % (8). Odbor pozdravlja znatna povećanja obveza u području okoliša i klimatskih aktivnosti, izražena u postocima (+46 %). Međutim, očigledno je da su proračunska sredstva predviđena za tu svrhu i dalje nedovoljna za tranziciju prema održivom razvoju i borbu protiv klimatskih promjena.

1.8.

Studije (9) pokazuju da bi ulagatelji željeli da se u njihovim ulaganjima u obzir uzimaju klimatski, okolišni i socijalni aspekti. Kako bi se ulagateljima osigurao lakši i sigurniji pristup, treba stvoriti „vodeće paneuropske održive financijske proizvode”, počevši s „paneuropskim osobnim mirovinskim proizvodom” (PEPP). Promicanje takvih sigurnih i održivih proizvoda na međunarodnoj razini privuklo bi strana ulaganja u Europu.

1.9.

Želi li se da građani postanu svjesni toga što EU čini za njih, osobito ih je važno informirati o tim mjerama. Potrebna je zajednička odgovornost svih javnih i privatnih subjekata te treba provoditi obavezno financijsko obrazovanje (10) kako bi se osiguralo da građani razumiju taj novi pristup i time potaknuti društveno odgovorna mala ulaganja i održivu proizvodnju robe i usluga.

1.10.

Na kraju, EGSO ističe potencijal umjetne inteligencije za usklađivanje preferencija krajnjih ulagatelja s namjenom njihovih ulaganja. Imajući na umu iskustva u vezi s dodanom vrijednošću strojnog učenja na području ESG-a (u kojem se kombiniraju pokazatelji za društveno odgovorna ulaganja, referentne vrijednosti održivosti itd.), trebalo bi istražiti primjenu nove taksonomije u kontekstu tih novih inicijativa. Također bi trebalo analizirati rješenja strojnog učenja u cilju poticanja banaka i ulagatelja na veće kreditiranje određenih sektora ili aktivnosti koje uključuju načela ESG-a.

1.11.

EGSO javno poziva suzakonodavce da hitro rasprave i usvoje tri zakonodavna prijedloga iz Akcijskog plana koje je Komisija donijela 24. svibnja 2018.

2.   Uvod: na putu prema novom scenariju

2.1.

Ubrzani porast financijalizacije ili financijsko produbljivanje gospodarstava započelo je 1971. kada je SAD napustio dolarski zlatni standard i novac je postao više fiducijaran i nematerijalan, ovisan o povjerenju. Do osamdesetih godina zaliha novca (M2) predstavljala je oko 50 % globalnog BDP-a, slično kao financijske izvedenice.

2.2.

Nakon opadanja tijekom krize taj se iznos vratio na prijašnju razinu iz 2015. godine, kada se financijska imovina povećala za četiri puta u odnosu na M2, a izvedenice za 10 puta.

2.3.

Zbog jačanja novih financijskih i osiguravajućih tehnologija, neravnoteža između realnog i financijskog gospodarstva sve više raste, što poziva na ulaganje većih napora u uspostavu pouzdane regulacije i nadzora kako bi se osigurala financijska stabilnost.

2.4.

Sedamnaest ciljeva održivog razvoja UN-a za 2030. i Pariški sporazum za prilagodbu klimatskim promjenama i izgradnju otpornosti na njih trebaju osigurati stabilnost, oporavak i bolju ravnotežu između uključivih društava i uspješnih gospodarstava.

2.5.

U skladu s duhom Ugovorâ o EU-u i politikama provedenima u skladu s njima, prijelaz na niskougljično kružno gospodarstvo s učinkovitijim iskorištavanjem resursa ključan je za osiguravanje dugoročne konkurentnosti EU-a, ali i za uravnoteženo uključivanje gospodarske, socijalne i upravljačke dimenzije.

2.6.

Europski odgovor na Program održivog razvoja do 2030. treba biti u skladu s Ugovorima te se njime treba ponovno uspostaviti dugoročna vizija održivosti u kojoj gospodarski rast, socijalna kohezija i zaštita okoliša idu ruku pod ruku i međusobno se podupiru.

2.7.

Financijski sustav može igrati važnu ulogu u suočavanju s izazovima na području održivosti, posebice u pogledu privlačenja sredstava potrebnih za nadoknađivanje godišnjeg manjka ulaganja od gotovo 180 milijardi EUR, što je nužno kako bi se do 2030. ispunili klimatski i energetski ciljevi EU-a (11). U tom pogledu Odbor podupire napomenu Skupine na visokoj razini za održivo financiranje da do preobrazbe gospodarstva EU-a mora doći u realnom gospodarstvu, uz poticanje stabilne suradnje između javnih i privatnih dionika.

2.8.

Tranzicija prema održivom gospodarstvu popraćena je tehnološkim rješenjima i digitalnim inovacijama i, kako ističe glavni tajnik UN-a, njome bi se trebale štititi i promicati globalne vrijednosti (12). Zbog nedovoljne regulacije i netransparentnosti, pravni i operativni rizici povezani s „lancem blokova”, kriptovalutama i pametnim ugovorima sve su veći. Radi bolje zaštite potrošača i ulagatelja, očuvanja integriteta tržišta i izbjegavanja štetnih praksi (utaja poreza, pranje novca ili financiranje terorizma) bit će potrebni poticaji kojima će se osigurati sigurnost i transparentnost mreža financijskih inovacija. (13)

2.9.

Za projekte povezane s ciljevima konferencije COP21 (14) potrebno je osigurati dostatan, stabilan i namjenski financijski i nematerijalni kapital (ljudski i tehnološki kapital te druge oblike relacijskog kapitala, uključujući institucijski kapital).

2.10.

Od velike je važnosti prilagoditi javne politike, stimulirati privatne dionike i dopuniti proračunska sredstva EU-a, a u gospodarstvo uvesti transparentnost i dugoročnost.

2.11.

Održiva vizija zahtijeva užu, sveobuhvatniju i cjelovitu povezanost s posebnim politikama, kao što su energetska unija, Digitalna agenda i europski stup socijalnih prava, kako bi se potaknulo javno i privatno socijalno i zeleno ulaganje.

2.12.

Takvo razmišljanje također je u središtu projekta unije tržišta kapitala EU-a i EGSO dijeli mišljenje da se privatni kapital, financiranje iz EFSU-a (Europski fond za strateška ulaganja) i drugi fondovi EU-a trebaju kombinirati na učinkovit način kako bi se ulaganje preusmjerilo na poduzeća koja imaju pozitivne socijalne i okolišne vanjske učinke.

2.13.

Vrijeme je da se djeluje. Europa je posljednjih dvadeset osam godina predvodnica u pogledu održivosti, ali nikako nije sama.

3.   Financiranje za održiviji svijet

3.1.

Sve se češće suočavamo s katastrofalnim i nepredvidljivim posljedicama klimatskih promjena i iscrpljivanja resursa. Te pojave produbljuju socijalnu isključenost i nejednakost.

3.2.

Člankom 3. Ugovora o EU-u propisuje se da EU treba promicati održivi rast kojim se poštuje okoliš. Hitno djelovanje u pogledu klime sada je postalo prioritet, uključujući i za EGSO, te se nameće kao globalni okvir za djelovanje javnih vlasti, ali i gospodarskih dionika, radnika i građana. Slijedom toga, potrebno je organizirati, a prije svega financirati sveobuhvatnu gospodarsku, socijalnu i okolišnu tranziciju.

3.3.

Te izazove treba rješavati na usklađen način, zajedničkim naporima sviju. Financijski sektor mora imati važnu ulogu u usmjeravanju sredstava, štednje i ulaganja građana, štediša i ulagatelja u gospodarstvo. Naposljetku, istinska tranzicija ostvarit će se upravo u gospodarstvu te je stoga uloga poduzeća ključna i nezaobilazna. Vlasti će također morati ispuniti svoje obveze u tom pogledu.

3.4.

Europa će moći zauzeti snažan stav samo ako se postigne maksimalan konsenzus o planu. Države članice trebaju se ujediniti i udružiti snage. Umjesto individualnog pristupa i vlastitog interesa potreban je zajednički projekt za budućnost, kojim se istodobno treba štititi budućnost novih generacija. U okviru europskog odgovora na Program održivog razvoja do 2030. treba usvojiti dugoročnu viziju održivosti i jasne ciljeve, u kojima gospodarski rast, socijalna kohezija i zaštita okoliša idu ruku pod ruku i međusobno se podupiru.

3.5.

Dugoročan pristup održivom rastu treba ići ruku pod ruku s javnim politikama kojima se na odgovarajući način procjenjuju negativni vanjski učinci te održive i neodržive opcije ulaganja. To bi trebalo biti popraćeno pouzdanom predvidljivošću integriranije industrijske politike unutar globalnih lanaca vrijednosti, i to u svim državama članicama. Do toga treba doći na temelju podrobne analize, po kojoj treba uslijediti odgovarajući politički proces koji moraju podupirati Komisija i države članice.

3.6.

EGSO naglašava da se održivi rast treba odnositi na okolišnu, gospodarsku, socijalnu i upravljačku dimenziju, i to na uravnotežen, globalan i sveobuhvatan način usklađen sa svim ciljevima održivog razvoja i Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama, uz uspostavu minimalnih međusektorskih uvjeta koji se ne mogu zamijeniti. Taj minimalni nepovredivi prag utvrđen je međunarodnim konvencijama o pravima ranjivih osoba (kao što su žene i djevojke, djeca, izbjeglice i radnici migranti, osobe s invaliditetom itd.) (15), a njegova se provedba osigurava pridržavanjem odredbi o dobrom fiskalnom upravljanju.

3.7.

S obzirom na brojne dokaze o tome da bi europski građani htjeli da njihova štednja i ulaganja budu povezani sa socijalnim i okolišnim ciljevima, potrebno ih je osnažiti i povezati ih s pitanjima održivog financiranja.

3.8.

U tu svrhu financijski sustav treba u konačnici više težiti tome da bude transparentan, objektivan i razumljiv građanima EU-a. Ključne elemente u tom smislu predstavljaju poboljšanje pristupa informacijama o uspješnosti u pogledu održivosti i promicanje financijske pismenosti (bolje razumijevanje načina na koji financiranje funkcionira).

4.   Preusmjeravanje tokova kapitala prema održivijem gospodarstvu

4.1.

Otkad je uspostavljen, u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) mobilizirana su javna i privatna ulaganja u strateški važne projekte EU-a, a njime se upravlja u skladu s popisom projekata Europske investicijske banke (EIB): ulaganja u ekološke izvore energije i učinkovito korištenje resursa, vodu, digitalne sektore, promet itd.

4.2.

Međutim, osim EFSU-a, potrebna je bolja pokrivenost drugih sektora, posebno onih usmjerenih na socijalnu infrastrukturu i institucije koje osnažuju nematerijalni kapital mladih, žena i drugih isključenih ili ugroženih društvenih skupina.

4.3.

Endogena štednja ključan je preduvjet snažnog gospodarskog rasta i podrazumijeva financiranje održivih projekata MSP-ova putem lokalnih banaka.

4.4.

Prema mišljenju EGSO-a financijska sredstva EFSU-a treba povećati uključivanjem kapitala iz financijskih agencija i javnih banaka država članica EU-a, koje trebaju djelovati poput mreže kako bi zajedno oblikovale strateškiju i uključiviju dugoročnu perspektivu, u skladu sa zajedničkom definicijom pojma „održivosti” i iznoseći prijelazni plan za dekarbonizaciju poduzeća.

4.5.

Istodobno, EGSO poziva Europsku središnju banku (ESB) da ispita izvedivost uspostave zelene i socijalne kamatne stope kako bi se potakla održiva ulaganja i kreditiranje te se slaže s Europskim parlamentom da se u smjernicama za programe kupnje ESB-a trebaju izričito uzeti u obzir Pariški sporazum te okolišni, socijalni i upravljački ciljevi.

4.6.   Jedinstveni sustav klasifikacije održivih aktivnosti

4.6.1.

Potrebno je preispitati tradicionalne metode izračunavanja i provedbe procjena učinka. Potrebno je ponovno pouzdanije definirati kvantitativne i kvalitativne pokazatelje i time pomiriti prioritetne gospodarske i okolišne vrijednosti s onima koje se odnose na društvo i preživljavanje ljudske rase.

4.6.2.

EGSO se slaže s Europskom komisijom da je hitno potrebno aktivirati prvu fazu izgradnje otporne, ali dinamične „taksonomije održivosti”, čiji je cilj osigurati ujednačenost tržišta i jasne smjernice o tome što se iz aspekta cjelovitosti smatra ekološkim, socijalnim i podrazumijeva dobro upravljanje.

4.6.3.

Okosnicu tog procesa čini tehnička stručna skupina za održivo financiranje koja u svakom trenutku mora biti u stanju pružiti visokokvalificirano i stručno znanje o strateškim industrijskim sektorima kako bi se izgradila čvrsta i pouzdana ekološka i socijalna taksonomija.

4.6.4.

Mandat skupine trebao bi započeti jasnim ciljevima u pogledu sadržaja i vremenskog rasporeda, s time da bi prvi korak trebao biti povezati novu taksonomiju s već postojećim međunarodnim klasifikacijskim sustavima (gospodarske aktivnosti, zanimanja, studije itd.) kako bi se ostvarila veća usklađenost s kriterijima i referencama UN-a.

4.6.5.

Europska taksonomija treba uključivati tri razine: — minimalni standard usklađen s ciljevima održivog razvoja za 2030., Pariškim sporazumom i načelom nenanošenja štete u skladu s analizom okolišnog, socijalnog i upravljačkog rizika; — srednju razinu na kojoj se utvrđuju aktivnosti kojima se postiže provjerljiv „pozitivan učinak” kako je definirano u Financijskoj inicijativi Programa Ujedinjenih naroda za okoliš (UNEP FI); i — razinu koja uključuje aktivnosti koje mogu ubrzati pozitivnu transformaciju i potporu za ekološke, gospodarske i socijalne izazove, u skladu s potrebama različitih dionika koji će taksonomiju koristiti kao referencu.

4.6.6.

Postoji hitna potreba za klasifikacijom različitih vrsta koristi od ulaganja koje se mogu pripisati uvođenju čimbenika održivosti (taksonomija). Pored toga, pozitivne kriterije treba dopuniti učincima štetnima za okoliš (16), što će omogućiti utvrđivanje neodržive imovine.

4.6.7.

Nova taksonomija treba biti povezana sa strategijom i planom ulaganja EU-a za prijelaz na niskougljično gospodarstvo. Trebala bi uključivati financijske aktivnosti koje pogoduju smanjenju emisija u sektorima obuhvaćenima EU-ovim sustavom trgovanja emisijama (ETS) (17) i Uredbom o raspodjeli tereta (18).

4.7.   Standardi i oznake za održive financijske proizvode

4.7.1.

Olakšavanje jednostavnijeg i sigurnijeg pristupa za ulagatelje ključno je za širenje održivih financijskih tržišta. Europske standarde održivog financiranja treba pažljivo konfigurirati, utvrđujući minimalne standarde društveno odgovornog ulaganja.

4.7.2.

U tu svrhu za početak bi se uveo službeni standard EU-a za zelene obveznice i analizirala mogućnost uvođenja europske oznake ili certifikata za zelene obveznice, što bi podlijegalo obveznoj vanjskoj reviziji, kako bi se zajamčila ulaganja pozitivnog učinka. U kontekstu „Akcijskog plana za financijske usluge namijenjene potrošačima: bolji proizvodi, veći izbor”, EGSO preporučuje (19) da Komisija definira lakše usporedive i potpuno transparentne proizvode koji će biti jednostavni i imati slične značajke.

4.7.3.

To otvara mogućnost nuđenja „vodećih paneuropskih održivih proizvoda” i osiguravanja odgovarajućih, neovisnih, obvezno certificiranih alata za usporedbu (20) za različite održive financijske proizvode u različitim pravnim jurisdikcijama EU-a.

4.7.4.

Konfiguracija „paneuropskog proizvoda osobnih mirovina”(PEPP) (21), kako je predviđena u zakonodavnom prijedlogu koji je Komisija donijela 29. lipnja 2017., zahtijevala bi od pružatelja mirovinskog osiguranja da javno objave uključuju li, i kako, okolišne, socijalne i upravljačke čimbenike u svoje sustave za upravljanje rizikom, ali te ih odredbe ne obvezuju da te čimbenike uzimaju u obzir u svojim politikama ulaganja. Uključivanje te obveze pomoglo bi u širenju njezine upotrebe kao jednog od održivih rješenja.

4.7.5.

EGSO poziva države članice da tu obvezu pravodobno prošire na sve proizvode povezane s mirovinama. To bi pomoglo u širenju njezine upotrebe kao jednog od održivih rješenja za probleme koji nastaju kod sadašnjeg modela generacijske solidarnosti.

4.8.   Poticanje ulaganja u održive projekte

4.8.1.

Prema obnovljenim strateškim ciljevima industrijske politike EU-a, preusmjeravanje dodjele kapitala na dugoročna ulaganja treba uskladiti s podupiranjem rasta MSP-ova, pružanjem potpore slabije razvijenim regijama, nadogradnjom infrastrukture i osnaživanjem građana putem obrazovanja i osposobljavanja.

4.8.2.

Kao dopuna ulaganjima u održivu infrastrukturu potrebna je šira makrobonitetna politika kojom će se uzimati u obzir fizički učinci (povećana izloženost rizicima povezanima s klimatskim promjenama), u skladu s direktivom Solventnost II. Na primjer, građevinski kodeksi kojima se smanjuje učinak prirodnih katastrofa zahtijevali bi od osiguravajućih društava da rekalibriraju upravljanje rizikom u skladu s novim načelima održivog osiguranja.

4.8.3.

EGSO podržava jačanje EFSU-a 2.0 i EFOR-a. U pogledu VFO-a za razdoblje 2021. – 2027., izražava zadovoljstvo uspostavom InvestEU-a, koji bi trebao uključivati veću količinu privatnog kapitala i biti u stanju doprijeti do tržišta obveznica, osiguranja i mirovinskih planova.

4.8.4.

Potrebno je pronaći dodatni privatni kapital kako bi se potaknula i poduprla poduzeća, a naročito MSP-ovi, u njihovim ulaganjima u inovacije te istraživanje i razvoj.

4.8.5.

Naposljetku, EGSO preporučuje da se bolje utvrdi gdje se postojećim javnim i privatnim inicijativama ostvaruje maksimalno održiva i otporna infrastruktura kako bi se te inicijative uvele u EU-u i u partnerskim zemljama, primjenom prilagođenih rješenja.

4.9.   Aspekt održivosti u financijskom savjetovanju

4.9.1.

Kao što je naveo u mišljenju „Obveze institucijskih ulagača i upravitelja imovinom u pogledu održivosti” (22), EGSO podupire izmjenu Direktive MiFID II i Direktive o distribuciji osiguranja kako bi se osiguralo da se mora ispitati na koji se način mogu uključiti preferencije ulagatelja u pogledu održivosti. Savjetnici bi im tako mogli pružiti odgovarajuće preporuke o financijskim proizvodima i jasne informacije o potencijalnim rizicima i koristima povezanima s različitim čimbenicima održivosti.

4.9.2.

EGSO podupire ideju da Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) u svoje smjernice za procjenu prikladnosti uključi odredbe o preferencijama u pogledu održivosti.

4.10.   Referentna mjerila održivosti

4.10.1.

Uspostava zajedničke metodologije za mjerenje nefinancijske uspješnosti održivih ulaganja predstavlja optimalan cilj. U međuvremenu EGSO pozdravlja regulativu za usklađivanje referentnih mjerila koja obuhvaćaju izdavatelje obveznica za niskougljična ulaganja te je smatra prvim korakom koji treba poduzeti i u pogledu drugih parametara održivosti.

4.10.2.

EGSO stoga poziva Komisiju da svoju pažnju usmjeri i na socijalno područje putem skupine tehničkih stručnjaka koja bi bila odgovorna za savjetovanje sa svim zainteresiranim stranama i objavljivanje izvješća o konceptu i metodologiji referentnog indeksa za emisije ugljika.

5.   Uključivanje održivosti u upravljanje rizikom

Održivost se odnosi na skup rizika povezanih sa stvaranjem bogatstva i ne može izbjeći učinak vađenja, stjecanja i propadanja izvora.

5.1.   Održivost u istraživanju tržišta i kreditnim rejtinzima

5.1.1.

EGSO ustraje na tome da agencije za rejting ne smiju biti podložne sukobu interesa kako bi se zajamčila neovisnost pružatelja usluga istraživanja ili bodovanja. Nadalje, potrebno je transparentno i pravodobno obrazloženje za metodologiju koju upotrebljavaju za svaki slučaj zasebno.

5.1.2.

Postojeće agencije za kreditni rejting ne uzimaju u dovoljnoj mjeri u obzir utjecaj disruptivnih okolišnih, socijalnih i upravljačkih trendova na buduću kreditnu sposobnost izdavatelja. EGSO poziva na uspostavu jasnih standarda i nadzora EU-a u pogledu uključivanja okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika u rejtinge, i to za sve agencije za kreditni rejting koje djeluju u EU-u. Također poziva na uspostavu akreditacijskog postupka za „zelene financijske proizvode” koji će provoditi agenti koje je ovlastila ESMA.

5.1.3.

Treba predvidjeti i akreditaciju dionika: banaka, upravitelja fondova itd., kojom bi se raznim financijskim dionicima nametnule veće obveze i izbjegla tendencija korištenja plana održivih proizvoda u svrhe manipulativnog zelenog marketinga (eng. greenwashing).

5.1.4.

EGSO predlaže da se razmotri mogućnost uspostave javnog „zelenog” kreditnog rejtinga. Dodjeljivanje jasnog „zelenog” rejtinga osim rejtinga države također bi potaklo države da kontinuirano poboljšavaju svoju uspješnost, a istovremeno bi moglo poslužiti kao poticaj za privlačenje stranih ulaganja.

5.2.   Obveze institucijskih ulagatelja i upravitelja imovinom u pogledu održivosti: fiducijarna dužnost

5.2.1.

Nadzorna tijela Europske unije moraju jamčiti strogu usklađenost s funkcijama usluga financijskog posredovanja.

5.2.2.

To zahtijeva cjelovitiji pristup od onog predviđenog Akcijskim planom Komisije, kojim će se prednost davati odnosima u obrazovnom, faktorskom, rodnom, zemljopisnom, rasnom, etničkom, vjerskom, kulturnom ili nekom drugom aspektu raznolikosti.

5.2.3.

Kao temeljni dio svojih pravnih obveza ulagatelji trebaju proaktivno pristupati klijentima kako bi stekli uvid u njihove nefinancijske interese te im pružili jasne informacije o mogućim financijskim rizicima i koristima povezanima s okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima.

5.2.4.

Regulatori, ulagatelji, upravitelji imovinom, zaposlenici u financijskom sektoru i savjetnici moraju djelovati u najboljem interesu korisnika (npr. budućih umirovljenika) ili klijenata (malih ili institucijskih ulagatelja). Sve intervencije državnih organa i aktivnosti glasovanja moraju biti usmjerene na zaštitu održive vrijednosti ulagateljske aktive u skladu s fiducijarnom dužnošću. Ti organi moraju izvješćivati o tome kako upotrebljavaju svoja prava glasovanja kao nositelji imovine fonda.

5.2.5.

Pojašnjavanjem obveza ulagatelja u odnosu na čimbenike održivosti EU će ojačati dugoročna ulaganja (održivo financiranje aksiomatski je povezano s dugoročnošću).

5.3.   Bonitetni zahtjevi za banke i osiguravajuća društva

5.3.1.

EGSO je nedavno istaknuo ulogu koju banke mogu imati u okviru svoje funkcije posrednika između svjesne štednje i društveno odgovornog ulaganja. Odbor preporučuje da se bankama osiguraju povoljniji uvjeti u pogledu kapitalnih zahtjeva kada ulažu u zeleno gospodarstvo i razne dugoročne manje složene operacije „uključivog kreditiranja”, kao što su hipoteke, posebno one povezane s energetskom učinkovitošću, ugradnjom solarnih ploča itd. Trebalo bi razmotriti i dodatne kapitalne zahtjeve za ulaganja u imovinu štetnu za okoliš kako bi se potaknuo pozitivan prijelaz na održive aktivnosti. Pozornost bi po mogućnosti trebalo posvetiti drugim opcijama, poput poreznih poticaja, od kojih izravnu korist ostvaruju krajnji zajmoprimci i ulagatelji. Jedinstveni nadzorni mehanizam u tom bi području trebao provoditi poseban nadzor (23).

5.3.2.

Bez obzira na to, u izračunavanju rizikom ponderirane aktive (RWA) ažurirani bankovni rejting-modeli uvijek moraju odražavati najnoviju razinu rizika povezanu s tom održivom imovinom, uz istodobno zadržavanje visoke razine zaštite potrošača.

5.3.3.

S obzirom na to, potrebno je bolje utvrditi granice onoga što se naziva zelenim pomoćnim faktorom te pronaći iscrpne i čvrste empiričke dokaze utemeljene na jasnoj i preciznoj definiciji onoga što se podrazumijeva pod „zelenim ulaganjem”. Odgovorno istraživanje i inovacije mogli bi, u okviru programa Obzor 2020. i budućeg programa Obzor Europa, biti izvrstan način dobivanja znanstvenih rezultata.

5.3.4.

Ukratko, kako bi se očuvale otpornost i financijska stabilnost, taj novi scenarij zahtijeva valjanu kombinaciju upravljanja financijskim rizicima, pri čemu se uzima u obzir utjecaj okolišnih, socijalnih i upravljačkih čimbenika na financijsku dobit, te se u skladu s time prilagođavaju pravila, u dinamičnom procesu. Kao što je navedeno u Rezoluciji Europskog parlamenta o održivom financiranju (24), Komisija bi trebala promicati uključivanje rizika za održivost u okvir Basel IV.

6.   Poticanje transparentnosti i dugoročnosti

6.1.1.

Održivo financiranje zahtijeva poticajni okvir u kojem će se tokovi kapitala preusmjeravati prema nužnim ulaganjima, osiguravajući pravednu ekološku i socijalnu tranziciju za Europu, čija će vodeća pozicija u pogledu vrijednosti europskim poduzećima osigurati konkurentnu prednost.

6.2.   Objavljivanje i računovodstvo

6.2.1.

EGSO napominje da je Direktiva EU-a o objavljivanju nefinancijskih informacija, prenesena uz nedostatak ambicije i s pomoću neusklađene metodologije, utjecala samo na velike korporacije i time slabo doprinijela pravednim i sveobuhvatnim održivim ulaganjima u Europi.

6.2.2.

Kada je riječ o objavljivanju nefinancijskih informacija, poput digitalne transformacije, novih parametara, standardizacije, obveznih dužnosti, novih održivih gospodarskih modela itd., održivost donosi brojne nove bojazni i izazove. Taksonomije i metodologije izvješćivanja uistinu trebaju biti u što većoj mjeri standardizirane, a pravila prilagođena kako bi se dobio veći broj dostupnijih nefinancijskih informacija. To bi regulatorima i tijelima za nadzor tržišta omogućilo bolji uvid u globalne tržišne trendove, a time ih i bolje osposobilo za poduzimanje odgovarajućih mjera. Trenutna faza okarakterizirana je kao „provjera prikladnosti” i u njoj će se u obzir uzeti aspekti koji su u skladu s Radnom skupinom za objavljivanje financijskih podataka povezanih s klimatskim promjenama koja djeluje u okviru Odbora za financijsku stabilnost, i to nakon javnog savjetovanja koje je pokrenula Europska komisija.

6.2.3.

U pogledu platformi za skupno financiranje obrazac s ključnim informacijama za ulaganje također treba uključivati glavne nematerijalne, ali financijski materijalne rizike i koristi, s računovodstvenog stajališta (25), povezane s financiranjem projekta skupnog financiranja.

6.2.4.

EGSO također podržava rezoluciju Europskog parlamenta o međunarodnim standardima financijskog izvještavanja (MSFI 9) (26) i hitno poziva na provedbu procjene učinka MSFI-ja na održiva ulaganja.

6.2.5.

EGSO sa zadovoljstvom pozdravlja obvezu Europske savjetodavne skupine za financijsko izvještavanje (EFRAG) da procijeni učinak novih i preispitanih MSFI-ja na održiva ulaganja i ispita moguće alternativne računovodstvene tretmane.

6.2.6.

EGSO također Komisiji predlaže da ESMA-u pozove da: — ocijeni postojeće prakse na tržištu kreditnog rejtinga i utvrdi u kojoj se mjeri okolišni, socijalni i upravljački aspekti uzimaju u obzir; — u svoje smjernice o informacijama koje trebaju objaviti agencije za kreditni rejting uvrsti informacije o okolišnoj i socijalnoj održivosti te po potrebi razmotri dodatne mjere.

6.3.   Korporativno upravljanje i pretjerana kratkoročnost tržišta kapitala

6.3.1.

Mnogi ulagatelji htjeli bi znati upotrebljava li poduzeće točne i transparentne računovodstvene metode i je li zajedničkim dionicima dopušteno glasovati o važnim pitanjima. Također žele da poduzeća izbjegnu sukobe interesa kada biraju članove uprave, agencije za rejting i revizore.

6.3.2.

Vrijeme je da se ozbiljno razmotre ne samo okolišni (E) i socijalni (S) čimbenici (standardi, oznake, zeleni i socijalni pomoćni faktor za bonitetne zahtjeve, referentna mjerila održivosti) nego i čimbenik korporativnog upravljanja (G) kako bi poduzeća koja izbjegavaju na transparentan način objavljivati informacije o ključnim aspektima, kao što su fiskalno upravljanje, ljudska prava, korupcija, pranje novca i druge nezakonite aktivnosti, izgubila sve koristi i svoj rejting održivih poduzeća.

7.   Provedba akcijskog plana

7.1.

EGSO poziva na usklađivanje svih uključenih europskih institucija, agencija i mehanizama i, po potrebi, promjenu njihovih mandata kako bi ih se uskladilo s provedbom vremenskog okvira akcijskog plana.

7.2.

Neizvjesnost u pogledu budućnosti i neobjavljivanje informacija o dugoročnim rizicima ključna su ograničenja za analizu vremenske perspektive (tek nekolicina procjena obuhvaća razdoblje dulje od pet godina).

7.3.

Europska nadzorna tijela također trebaju imati važnu ulogu u praćenju održivosti. Treba istražiti mogućnost uvođenja zajedničke metodologije EU-a za analizu relevantnih scenarija, vodeći računa o okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima rizika u dugoročnijoj perspektivi, a Europski odbor za sistemske rizike mogao bi ih postupno uključiti u svoje testiranje otpornosti.

7.4.

Na kraju, Međunarodna organizacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO) trebala bi uvesti i promicati poštovanje međunarodnih normi za regulaciju i nadzor (27) u području održivog financiranja kako bi se na globalnoj razini osigurala dosljednost nove strukture održivosti.

---

(1)  Vidjeti Akcijski plan: Financiranje održivog rasta (COM(2018) 97 final), poglavlje 6. — Daljnji koraci

(2)  Vidjeti nacrt taksonomije EIBA-a: https://ec.europa.eu/info/sites/info/files/180131-sustainable-finance-final-report-annex-3_en.pdf .

(3)  Okvir materijalnosti analizira čimbenike koji su najrelevantniji za financijsku uspješnost poduzeća, uključujući financijski materijalne čimbenike održivosti.

(4)  Pokrivene obveznice su dužnički instrumenti koje izdaju kreditne institucije i koji su osigurani odvojenim skupom imovine na koji imatelji obveznica imaju izravno pravo kao povlašteni vjerovnici. Vidjeti nove prijedloge uredbi: COM(2018) 93 final – 2018/0042 (COD) i COM(2018) 94 final – 2018/043 (COD).

(5)  Bazelski okvir međunarodni je regulatorni okvir kojim je uveden niz reformi za poboljšanje regulacije, nadzora i upravljanja rizicima u bankarskom sektoru. Sve norme Bazelskog odbora minimalni su zahtjevi koji se primjenjuju na banke koje posluju u međunarodnom okružju te će se stoga uključivanjem odredbi o održivosti u taj okvir doprinijeti zauzimanju istog smjera na svjetskoj razini. https://www.bis.org/bcbs/basel3.html.

(6)  https://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=uriserv%3AOJ.L_.2016.078.01.0011.01.ENG

(7)  Za cjeloviti stav EGSO-a vidjeti mišljenje Višegodišnji financijski okvir nakon 2020. (SL C 440, 6.12.2018., str. 106.).

(8)  Europska komisija predlaže da bi najmanje 25 % rashoda EU-a trebalo izdvajati za postizanje klimatskih ciljeva u razdoblju 2021. – 2027. (u razdoblju 2014. –2020. taj je udio iznosio 20 %).

(9)  https://www.morganstanley.com/pub/content/dam/msdotcom/ideas/sustainable-signals/pdf/Sustainable_Signals_Whitepaper.pdf

(10)  Vidjeti izvješće IOSCO/OECD-a The Application of Behavioural Insights to Financial Literacy and Investor Education Programmes and Initiatives („Primjena biheviorističkih spoznaja na programe i inicijative povezane s financijskom pismenošću i obrazovanjem ulagatelja”).

(11)  Vidjeti Akcijski plan, Opći uvod, točku 1.1.

(12)  Cilj je utvrditi na koji će način sustav Ujedinjenih naroda podupirati primjenu tih tehnologija kako bi se ubrzalo ostvarivanje Programa održivog razvoja do 2030. i olakšalo njihovo usklađivanje s vrijednostima sadržanima u Povelji UN-a, Općoj deklaraciji o ljudskim pravima te normama i standardima međunarodnog prava. http://www.un.org/en/newtechnologies/images/pdf/SGs-Strategy-on-New-Technologies.pdf

(13)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o Komisijinu Akcijskom planu za financijske tehnologije (SL C 367, 10.10.2018., str. 61.).

(14)  COP21: Konferencija Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama 2015.

(15)  Vidjeti posebice Vodeća načela UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, Povelju EU-a o temeljnim pravima i radne standarde ILO-a.

(16)  Vidjeti „Preporuku Vijeća OECD-a o zajedničkim pristupima u području službeno podupiranih izvoznih kredita i obveza ekološke i društvene odgovornosti”.

(17)  Kako je navedeno u Prilogu 1. Direktivi 2003/87/EZ izmijenjenoj Direktivom 2009/29/EU.

(18)  Uredba o obvezujućem godišnjem smanjenju emisija stakleničkih plinova u državama članicama od 2021. do 2030. kojim se doprinosi mjerama u području klime za ispunjenje obveza u okviru Pariškog sporazuma te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013.

(19)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Financijske usluge namijenjene potrošačima” (SL C 434, 15.12.2017., str. 51.).

(20)  Na temelju „Ključnih načela za alate za usporedbu”.

(21)  Krajem 2016. imovina u financiranim i privatnim mirovinskim sustavima premašivala je 38 bilijuna USD u području OECD-a.

(22)  Vidjeti mišljenje EGSO-a „Obveze institucijskih ulagača i upravitelja imovinom u pogledu održivosti”, točka 3.8. (vidjeti stranicu 97 ovoga Službenog lista).

(23)  Vidjeti mišljenje EGSO-a o dovršetku bankarske unije (SL C 237, 6.7.2018., str. 46.).

(24)  http://www.europarl.europa.eu/news/hr/press-room/20180529IPR04517/meps-back-resolution-on-sustainable-finance

(25)  Stavke financijskog izvještaja materijalne su ako mogu utjecati na ekonomske odluke korisnika. Koncept materijalnosti opće je prihvaćeno načelo u računovodstvu i izvještavanju prema kojem poduzeća moraju objavljivati takve stavke. https://www.business-case-analysis.com/materiality-concept.html

(26)  http://www.europarl.europa.eu/sides/getDoc.do?pubRef=-//EP//TEXT+TA+P8-TA-2016-0381+0+DOC+XML+V0//HR

(27)  Vidjeti Methodology for Assessing Implementation of the IOSCO Objectives and Principles of Securities Regulation („Metodologija za ocjenjivanje provedbe ciljeva i načela IOSCO-a u pogledu regulacije vrijednosnih papira”).