Back to EUR-Lex homepage

EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Use quotation marks to search for an "exact phrase". Append an asterisk (*) to a search term to find variations of it (transp*, 32019R*). Use a question mark (?) instead of a single character in your search term to find variations of it (ca?e finds case, cane, care).
Search tips
Need more search options? Use the Advanced search
You are here

Document 52017IR5782

Mišljenje Europskog odbora regija – Preispitivanje strategije EU-a za šume sredinom provedbenog razdoblja

COR 2017/05782

SL C 361, 5.10.2018, p. 5–8 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

5.10.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 361/5

Mišljenje Europskog odbora regija – Preispitivanje strategije EU-a za šume sredinom provedbenog razdoblja

(2018/C 361/02)

Izvjestitelj:

Ossi MARTIKAINEN (FI/ALDE), član Općinskog vijeća Lapinlahtija

EUROPSKI ODBOR REGIJA

I.   UVOD

Kontekst strategije EU-a za šume

1.

 Za pitanja povezana sa šumarskom politikom u Europskoj uniji nadležne su države članice.

2.

 Međutim, u nekoliko područja koja utječu na šume i njihovu uporabu Europska unija ima ili isključivu nadležnost ili je dijeli s državama članicama. Ta područja uključuju: zajedničku trgovinsku i poljoprivrednu politiku, razvojnu politiku, klimatsku politiku, okoliš, energiju, biogospodarstvo i kružno gospodarstvo.

3.

 S obzirom na takvu situaciju, na razini EU-a treba koordinirati politike koje utječu na pitanja povezana sa šumarstvom te ocijeniti posljedice obveza koje je EU na globalnoj razini preuzeo u pogledu održivog korištenja šuma. U sklopu strategije za šume trebalo bi voditi računa o zajedničkim ciljevima država članica i razlikama koje među njima postoje. Kad pregovara o pitanjima koja utječu na šume (vidjeti točku 2.), primjerice u okviru Ujedinjenih naroda ili Svjetske trgovinske organizacije, EU mora u obzir uzeti stajališta država članica i njihovih regija o tom pitanju. Strategija za šume učinkovit je instrument za usklađivanje raznih područja politika i usuglašavanje različitih perspektiva država članica i njihovih regija, kao i za naglašavanje novih ciljeva i mjera koje treba razmotriti na razini EU-a.

4.

 U EU-u se priznaju načela održivog gospodarenja šumama, prihvaćena na razini cijele Europe i razvijena u okviru procesa „Forest Europe”. Ta se načela, koja bi trebala osiguravati održivo upravljanje šumama te obuhvaćati i načelo „kaskadnog korištenja”, primjenjuju pri izradi nacionalnih zakona o zaštiti šuma i prirode te u pripremi certifikata temeljenih na tržištu (eng. market-based certificates).

5.

 Šumski pokrov prostire se na 43 % kopnene površine država članica EU-a. Taj se pokrov sastoji od šuma koje se uvelike razlikuju po vrsti (uključujući šumski pokrov bez drveća) i po mogućnostima korištenja. Više od 60 % ih je u privatnom vlasništvu, a ostatak u različitim oblicima javnog vlasništva. Uloga lokalnih tijela vlasti kao vlasnika šuma od velike je važnosti. Vlasništvo lokalnih tijela vlasti treći je najčešći oblik vlasništva šuma u Europi.

6.

 Lokalne i regionalne vlasti mogu šume posjedovati, njima upravljati i provoditi zakonodavstvo koje se na njih odnosi. To znači da posjeduju veliko iskustvo i stručna znanja u tom području. Raznim lokalnim i regionalnim vlastima šume predstavljaju važan element ekonomski, ekološki i socijalno održivog razvoja koji se već više od jednog stoljeća ostvaruje osmišljavanjem i provedbom planova upravljanja na temelju načela trajnosti, stabilnost i održivog prinosa različitih proizvoda, kao i provedbom snažnog zakonodavstva kojim se osigurava zaštita šuma. Stoga bi se s njima trebalo savjetovati prilikom ažuriranja strategije EU-a za šume. Lokalne i regionalne vlasti nisu samo važni dionici u pitanjima povezanima sa šumarstvom već i istinski zainteresirane strane, baš kao i vlasnici šuma.

II.   ODRŽIVA ŠUMARSKA POLITIKA IZ PERSPEKTIVE LOKALNIH I REGIONALNIH VLASTI

7.   Gospodarski održiva šumarska politika

7.1.

 Na šumarski sektor otpada 7 % europskog gospodarskog rasta i u njemu je zaposleno 3,5 milijuna ljudi. Ako tome pridodamo i sektor šumske bioenergije, brojka se penje i do 4 milijuna zaposlenih. Godine 2011., proizvodna vrijednost šumarske industrije EU-a iznosila je 460 milijardi EUR. Aktivnosti i radna mjesta u šumarskom sektoru od ključne su važnosti za ruralne i slabo naseljene regije, ali istodobno potiču i gospodarski rast gradova te jačaju suradnju ruralnih i urbanih područja. U okviru strategije za šume trebalo bi naglasiti gospodarski rast, zapošljavanje i europska ulaganja te utvrditi nove mogućnosti koje oni pružaju, uz pridavanje posebne pozornosti potpori gospodarskom razvoju subjekata u sektoru šumarstva u najudaljenijim regijama.

7.2.

 Lokalne i regionalne vlasti mogu imati značajnu ulogu u poticanju poduzeća na korištenje lokalnih drvnih resursa i promicanju prelaska na biogospodarstvo. Na primjer, na prvom mjestu izbor građevinskog materijala i proizvodnja energije za potrebe zajednica i grijanja zgrada u javnom vlasništvu, a zatim veća upotreba naprednih biogoriva u javnom prijevozu korisni su načini na koje se može doprinijeti jačem gospodarstvu i većem zapošljavanju u regijama. Prema Direktivi o obnovljivoj energiji, razvijanje i korištenje naprednih biogoriva iz šuma i drugih izvora predstavlja vrlo važan aspekt klimatske politike EU-a. To iziskuje znatna ulaganja u tehnologiju, pilot-postrojenja i proizvodnju na veliko, kao i dugoročni regulatorni okvir koji pruža stabilnu osnovu za potrebna velika ulaganja.

7.3.

 Ukupno 90 % drvne sirovine koja se koristi u Europi europskog je porijekla. S gledišta zapošljavanja i gospodarstva na lokalnoj i regionalnoj razini, potrebno je uložiti napore u dodatno povećanje domaće potrošnje, ali pritom treba voditi računa o održivosti šumskih resursa i upotrebi drvne građe. Za to je potrebno istaknuti vrijednost određenih vrsta prisutnih u našim šumama za koje trenutačno ne postoji potražnja na tržištu, uz istodobno istraživanje novih načina upotrebe i tehnologija.

7.4.

 Revizija strategije za šume mora biti usklađena s ažuriranjem strategije biogospodarstva, a kad su posrijedi razvoj šumskog biogospodarstva i poticanje inovacija treba osigurati dosljednost raznih politika EU-a.

7.5.

 U reformu zajedničke poljoprivredne politike važno je uključiti instrumente koji podržavaju sektor šumarstva u ruralnim područjima, kao što su instrumenti za sprječavanje krčenja šuma, pošumljavanje i konverziju šuma, gospodarenje šumama i njihovo planiranje, potporu namijenjenu pošumljavanju perifernih poljoprivrednih zemljišta te uspostavi i obnovi poljoprivredno-šumarskih sustava, održavanje šuma kao sastavnog dijela sustavâ ekstenzivnog stočarstva, te promicanje poduzetništva i obuke u tom sektoru.

7.6.

 Gospodarska održivost također ovisi o učinkovitosti i transparentnosti iskorištavanja šumskih proizvoda, pri čemu važnu ulogu može igrati primijenjena tehnologija.

7.7.

 U šumarskom sektoru također je potrebno razvijati i uvoditi dinamične i integrirane sustave informiranja i kartiranja koji bi poslužili kao osnova za odluke koje donose vlasnici ili upravitelji šuma.

8.   Ekološki održiva šumarska politika

8.1.

 Europske šume štite bioraznolikost, održavaju usluge ekosustava i pohranjuju emisije ugljika iz atmosfere. Oko 10 % emisija stakleničkih plinova EU-a danas je pohranjeno u šumama. Ako se usvoji uspješni i dugoročni pristup, do 90 % europskih šuma, ovisno o regionalnim posebnostima, moglo bi biti prirodno ili poluprirodno i u njima bi mogle obitavati brojne vrste. Ulaganjem u održivo šumsko gospodarstvo osigurat će se kontinuitet održivijih i zdravijih šuma.

8.2.

 Korištenje šuma održivo je samo ako drveće raste bržim tempom nego što se siječe i ako se poštuju uvjeti bioraznolikosti. Treba napomenuti da su se površine pokrivene europskim šumama i stopa njihovog rasta povećale od 1990-ih godina. Pored raznolikosti, jedan od glavnih ciljeva ekološki održive šumarske politike jest zaustaviti krčenje šuma ne samo u cijelome svijetu već i u dijelovima Europe koji se susreću s tim problemom. Pri procjenjivanju održivosti uporabe šuma treba u obzir uzeti raznolikost šumskih ekosustava i različito značenje koje imaju za svoju okolinu u raznim regijama Europe.

8.3.

 Za mnoge biljne i životinjske vrste te za upotrebu šuma u rekreacijske svrhe važno je u okviru gospodarenja šumama voditi računa o raznolikosti i višestrukoj prirodi šumskih ekosustava.

8.4.

 Prilikom preispitivanja strategije za šume sredinom provedbenog razdoblja trebalo bi u većoj mjeri u obzir uzeti višedimenzionalnu važnost šuma za klimatsku politiku, za provedbu ciljeva Pariškog sporazuma, za ostvarivanje ciljeva iz Aichija u pogledu bioraznolikosti i za napore koji se poduzimaju radi ostvarenja UN-ovih ciljeva održivog razvoja kako bi se prema održivom upravljanju šumama odnosilo jednako kao prema drugim mjerama namijenjenima smanjenju emisija CO2. Ako to preispitivanje pruži konkretne, specifične i isprobane prijedloge mjera i primjere, lokalne i regionalne vlasti bit će učinkovitije u postizanju zajedničkih ciljeva, uključujući u šumarskom sektoru.

8.5.

 U Europi se vodi žustra rasprava o statusu i razvoju šuma iz perspektive okoliša, što ponekad dovodi do nesporazuma na lokalnoj i regionalnoj razini. Za istraživanje europskih šuma, upravljanja tim šumama i njihov razvoj važno je izdvojiti neophodna sredstva, a vlastima i civilnom društvu, radi olakšanja dijaloga, osigurati pouzdane podatke o šumama iz javnih izvora.

8.6.

 Pokrenuto je mnogo inicijativa za podršku raznolikosti šuma u EU-u, kao što su mreža Natura 2000, Direktiva o pticama i Direktiva o staništima, potpora zelenoj infrastrukturi i strategija za bioraznolikost 2020. Lokalne i regionalne vlasti pomažu u njihovoj provedbi i trebalo bi im osigurati više prostora da doprinesu sadržaju tih mjera.

8.7.

 U mnogim državama članicama i regijama EU-a šumski požari predstavljaju glavnu prijetnju očuvanju šumskih ekosustava (1). Djelovanje na razini lokalnih zajednica najbrži je i najudjelotvorniji način ograničavanja štete koju uzrokuju šumski požari. Kako bi se ojačala sposobnost zajednica za samopomoć, uključujući bolju pripremljenost vatrogasnih službi i ostalog osoblja iz sektora javne sigurnosti za neposrednu reakciju i ograničavanje katastrofe, djelovanje EU-a mora biti usmjereno na pružanje podrške u vidu tehničke obuke (2).

8.8.

 U tom je kontekstu potrebno istaknuti da EU, zahvaljujući nekim najudaljenijim regijama, ima amazonske i suptropske šume. Te primarne šume predstavljaju jedinstven laboratorij za znanstvena istraživanja, specijalizaciju i inovacije (npr. farmaceutska istraživanja i razvoj biljnih ekstrakata). Biološka raznolikost u najudaljenijim regijama predstavlja gotovo 80 % biološke raznolikosti Europe i ključna je za ekološku ravnotežu planeta. Lokalna i regionalna tijela vlasti čuvari su tog neprocjenjivog blaga te im treba osigurati odgovarajuću potporu za upravljanje tim resursima i njihovo očuvanje.

9.   Društveno održiva šumarska politika

9.1.

 Osim drvne građe, šume osiguravaju mnoge usluge ekosustava i prirodne proizvode. Održivo gospodarenje šumama osigurat će da u tome mogu uživati i buduće generacije. Prirodni proizvodi i mogućnosti za rekreaciju koje pružaju šume od velike su koristi za zdravlje.

9.2.

 Šume su ujedno iznimno korisne za društvo, osobito u pogledu kvalitete života i dobrobiti jer su iznimno važne za uravnotežen život građana, zbog čega se predlaže promicanje stvaranja novih šumskih prostora putem javnih ili privatnih inicijativa te uz potporu EU-a.

9.3.

 Upotreba društveno održivih šuma zahtijeva dugoročno prostorno planiranje. O pitanjima povezanima s korištenjem i zaštitom šuma treba se savjetovati s vlasnicima šuma, lokalnim i regionalnim vlastima te lokalnim stanovništvom.

9.4.

 Strategija EU-a za šume trebala bi oblikovati trgovinske i razvojne politike EU-a na globalnoj razini – ekološki održivo korištenje šuma u zemljama u razvoju, bioraznolikost i socijalna održivost šumarske politike (vlasništvo nad zemljištem, pravo na upotrebu šuma, prava lokalnog stanovništva) moraju zauzeti visoko mjesto među globalnim prioritetima EU-a.

9.5.

 Rezultati istraživanja o razvoju i korištenju šuma moraju biti lako dostupni građanima i lokalnim i regionalnim vlastima kako bi se osigurala čvrsta osnova za donošenje odluka. To je argument u korist upoznavanja što većeg broja ljudi s Komisijinim istraživanjem o šumama iz 2018. godine i njegovog predstavljanja širokom krugu sektorskih dionika i široj javnosti.

9.6.

 Sve navedeno bit će moguće samo uz očuvanje šumske kulture koju treba ojačati i obogatiti iznutra razmjenom iskustava i praksi iz svih europskih šumskih područja, kao i izvana, uz podršku gradskog stanovništva koje stoga moramo nastojati informirati o koristima od šuma i upravljanja njima.

9.7.

 Prioritetno polazište svih regionalnih, nacionalnih i, posebno, europskih strategija za šume trebalo bi biti očuvanje stanovništva jer se time omogućava upravljanje šumskim resursima i njihovo iskorištavanje.

Bruxelles, 16. svibnja 2018.

Predsjednik Europskog odbora regija

Karl-Heinz LAMBERTZ

(1)  Mišljenje Europskog odbora regija „Šumarska politika: ciljevi 20/20/20” (SL C 141, 29.5.2010., str. 45.).

(2)  Mišljenje Europskog odbora regija „Preispitivanje mehanizma Unije za civilnu zaštitu”, (vidjeti stranicu 37. ovoga Službenog lista).

Top