8.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 164/24

1.

Komisijin prijedlog za preporuku Vijeća smatra dobrodošlim, ali sramežljivim prvim korakom na području europske suradnje, imajući na umu da je dostupnost usporedivih informacija o (ne)zaposlenosti osoba s diplomom u EU-u od ključnog značaja za rješavanje, među ostalim, pitanja odljeva mozgova u europskim regijama i izvan njih. Ta bi dostupnost Komisiji također omogućila da svoje preporuke o politikama iznosi na ujednačen način, u okviru globalnog pristupa;

2.

pozdravlja činjenicu da Komisija nastavlja pridavati posebnu pozornost pitanjima povezanima s novim kretanjima u području obrazovanja. Obrazovanje je europska povijesna stečevina i jedan od glavnih pokretača konkurentnosti država članica i regija te osnova jednakih mogućnosti, socijalne mobilnosti i europskog građanstva;

3.

nudi svoju podršku Europskoj komisiji u okviru ovog postupka kojim bi se mogla ojačati kompatibilnost i interoperabilnost različitih europskih sustava obrazovanja, osposobljavanja i visokog obrazovanja, uz strogo poštovanje nadležnosti država članica za nastavni sadržaj i ustroj obrazovnog sustava; u tom smislu, smatra da predložena aktivnost, takva kakva jest, ne dovodi u pitanje supsidijarnost te naglašava važnost poštovanja načela supsidijarnosti kako bi se osiguralo da se ne stvore nova financijska ili administrativna opterećenja;

4.

pozdravlja činjenicu da Europska komisija u Komunikaciji navodi da bi, kad bi se svim mladim ljudima zaista osiguralo stjecanje cijelog niza ključnih vještina, bio napravljen važan korak ka ostvarenju jednakih mogućnosti za građane EU-a, čime ponavlja prijedlog prvi puta iznesen u mišljenju Europskog odbora regija „Europska suradnja u području mladih (2010. – 2018.)”;

5.

naglašava da pristup obrazovnim mogućnostima ne smije biti uvjetovan obiteljskim prihodima, podrijetlom i jezikom učenika i da ravnopravnost treba biti u središtu europskih školskih i visokoškolskih obrazovnih sustava jer će se tako svim građanima EU-a omogućiti ostvarenje njihova potencijala. Odbor pozdravlja pristup Komisije koji prepoznaje potrebu za povećanjem ulaganja u obrazovanje i osposobljavanje, između ostalog kako bi se riješio problem napuštanja škola i sveučilišta, te kako bi lokalne i regionalne vlasti mogle svima jamčiti pravo na obrazovanje i ukloniti prepreke koje ograničavaju mogućnost odabira i prije svega mogućnost stjecanja obrazovanja;

6.

ističe da se ideja građanskog sveučilišta može ostvariti samo ako se Unija i države članice budu istinski i primjereno savjetovale s lokalnim i regionalnim vlastima tijekom izrade politika visokog obrazovanja; poziva Europsku komisiju da iznova potakne Bolonjski proces i da na nekim područjima poduzme potrebne mjere, i to posebice na području brzog, pa i automatskog, priznavanja diploma i stručnih kvalifikacija te utvrđivanja njihove ekvivalentnosti, uključujući doktorate i druga akademska zvanja;

7.

smatra da je digitalizacija prilika za rješavanje različitih izazova s kojima se suočava obrazovni sustav, kao i ključan element za njegovu modernizaciju. Digitalizacija, među ostalim, može olakšati:

8.

skreće pozornost na činjenicu da u pogledu modernizacije visokog obrazovanja i obrazovanja općenito nije dovoljno raspravljati samo o ciljevima, posebice stoga što je planiranje sredstava za fondove EU-a za sljedeće programsko razdoblje već u tijeku te da zbog toga treba ustrajati na predviđanju posebnih potpora za projekte i mjere namijenjene razvoju programa osposobljavanja te školske i visokoobrazovne infrastrukture u manje razvijenim regijama za razdoblje nakon 2020. godine;

9.

naglašava da se jednake mogućnosti u pogledu pristupa visokom obrazovanju, uključujući za učenike iz regija u nepovoljnom položaju, udaljenih ili najudaljenijih regija ili manjinskih zajednica, mogu bolje zaštititi ako je javni obrazovni sustav kojem oni imaju pristupa učinkovit, djelotvoran i uključiv;

10.

ističe da mogućnosti putovanja i kulturne razmjene u EU-u (primjerice putem programa Erasmus) mogu obogatiti iskustvo studenata tijekom obrazovanja i u njima potaći osjećaj građanstva EU-a; u tom smislu podsjeća da je nužno osigurati jednake mogućnosti na polju mobilnosti kako bi se zajamčila njezina dostupnost pod jednakim uvjetima za sve mlade ljude, neovisno o tome gdje žive.

11.

smatra da bi bilo korisno promicati širenje sustava dodatnog osposobljavanja i drugih programa za nadoknađivanje kojima se olakšava prijelaz na višu razinu obrazovanja, istodobno podržavajući na odgovarajući način razmjenu najboljih praksi na tom području;

12.

predlaže da se preispita prijedlog prema kojem bi financiranje institucija visokog obrazovanja trebalo biti usmjerenije na rezultate kako bi se time na odgovarajući način uzeli u obzir posebni izazovi s kojima se suočavaju sveučilišta od regionalne i lokalne važnosti, a posebice institucije visokog obrazovanja koje pohađa mali broj studenata iz manjinskih zajednica, a čiji nestanak ne bi nanio znatnu štetu samo kulturi i gospodarstvu već i samim zajednicama;

13.

skreće pozornost na činjenicu da su potrebne nove mjere internacionalizacije visokog obrazovanja, osobito u pogledu zajedničkih europskih i međunarodnih programa razmjene i mobilnosti, diploma te proširenja programa Erasmus na zemlje kandidatkinje i susjedne treće zemlje, pri čemu je potrebno poštovati odgovarajuće zahtjeve kvalitete;

14.

primjećuje da sredstva trenutačno dostupna za internacionalizaciju obrazovnih sustava i sustava strukovnog obrazovanja koji prethode visokom obrazovanju nisu dovoljna te stoga smatra nužnim u tu svrhu sustavno koristiti nove europske i nacionalne, kao i regionalne i lokalne, resurse;

15.

s obzirom na to da, u okviru postojećeg sustava visokog obrazovanja i osposobljavanja, spremnost, kvalifikacije i sposobnosti diplomiranih osoba često ne zadovoljavaju potrebe tržišta rada i uvjete zapošljivosti, preporučuje da se poduzmu koraci kako bi se u visoko obrazovanje uveli koncepti osposobljavanja temeljeni na potrebama koji bi, primjerice, studentima omogućili slobodan izbor predmeta ponuđenih na različitim sveučilištima, uz uključivanje svih relevantnih dionika, pa i lokalnih poslodavaca, te savjetovanje s njima. Kad studenti završe te tečajeve osposobljavanja, mogu im se priznati ocjene jednakovrijedne onima stečenima na redovnim programima visokog obrazovanja;

16.

podržava dvojni sustav učenja koji povezuje ponudu obrazovanja i stručnog osposobljavanja s lokalnom okolinom, pri čemu se u obzir uzimaju konkretne potrebe na lokalnom tržištu rada, među ostalim i putem organizacijskih modela koji jamče zajedničku odgovornost javnih i privatnih subjekata za postizanje zajedničkih ciljeva. Podržava jačanje učenja kroz rad, primjerice naukovanja i strukovnog pripravništva, jer se time pruža prilika za razvijanje kompetencija usklađenih s potražnjom na tržištu rada;

17.

smatra da treba razvijati kratke tečajeve osposobljavanja radi ostvarenja veće fleksibilnosti sustava visokog obrazovanja i eventualnog postizanja ekvivalentnosti između, s jedne strane, tečajeva koji se pohađaju u okviru poduzeća ili dodatnog osposobljavanja koje organiziraju stručne organizacije i komore te, s druge, visokog obrazovanja. Pritom treba osigurati da se uspješni završetak takvih tečajeva, barem djelomično i poštujući odgovarajuće zahtjeve kvalitete, prizna kao ekvivalent jednog ili više predmeta završenih u okviru sveučilišnog studija;

18.

naglašava potrebu da se promicanjem strukovnih tečajeva u sklopu tehničkih škola i sveučilišta ojača strukovno osposobljavanje u okviru visokog obrazovanja;

19.

smatra da, osim što treba poštovati autonomiju sveučilišta, javnosti na raspolaganje treba staviti ne samo sveučilišne tečajeve koji se održavaju u učionicama, već i internetske tečajeve, u skladu s idejom „universitasa”;

20.

sa zabrinutošću primjećuje da, iako se u okviru europskih sveučilišta provode važna istraživanja financiranih iz okvirnog programa Obzor 2020. ili nacionalnih javnih proračuna, njihovi rezultati vrlo često nisu dostupni bez naknade, barem kad se radi o stručnjacima, predavačima u ustanovama koje ne spadaju u sustav visokog obrazovanja ili eventualno drugim zainteresiranim osobama, što znatno ograničava učinak europskog sustava za istraživanje i razvoj te nastavnicima i osobama koje pohađaju obuku, a nemaju dovoljna sredstva, ograničava pristup najnovijim rezultatima istraživanja;

21.

slaže se s time da su pedagoške, psihološke i metodološke pripreme nastavnika, instruktora i profesora u visokom obrazovanju ključni preduvjet uspješnog obrazovanja u budućnosti te stoga smatra da je nužno u tom području koje se razvija velikom brzinom razmjenjivati dobre prakse (s kojima bi se nastavno osoblje moglo upoznati i usvojiti ih putem mobilnosti koju im nudi program Erasmus) i podržavati zajedničke inovacijske projekte, uključujući inicijative koje se odnose na programe osposobljavanja i obrazovanja osoblja zaduženog za obuku i daljnje osposobljavanje nastavnika i instruktora; povrh toga, tehnološko usavršavanje nastavnog osoblja, naročito u određenim regijama, može unaprijediti kvalitetu poučavanja, a time i smanjiti razlike u uspješnosti koje još uvijek postoje između regija i država

22.

izražava zabrinutost zbog Brexita koji bi mogao ugroziti prava osoba s diplomom, učenika i studenata visokog obrazovanja koji se obrazuju u Ujedinjenoj Kraljevini; naglašava da se taj rizik ne odnosi samo na promjene do kojih će u odnosu na njih vjerojatno doći u obrazovnoj politici Ujedinjene Kraljevine, već i na nesigurnost u pogledu priznavanja i utvrđivanja ekvivalentnosti njihovog osposobljavanja, kvalifikacija i diploma u državama članicama. Budući da su tom riziku izložene sve države EU-a, moglo bi se opravdati poduzimanje zajedničkih mjera na razini EU-a;

23.

poziva Europsku komisiju da se u kontekstu povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz EU-a i uz uvažavanje načela reciprociteta pobrine za to da izlazak Ujedinjene Kraljevine nanese što manju popratnu štetu, primjerice da ne dovede do smanjenja postojeće stalne i izvrsne suradnje s institucijama visokog obrazovanja i centrima za istraživanje i razvoj u Ujedinjenoj Kraljevini, čak i po cijenu razumnog proračunskog opterećenja;

24.

skreće pažnju na činjenicu da bi demografski i obrazovni vrtlog mogao za sobom na dno povući neke od manje razvijenih regija jer se ta dva procesa međusobno potiču, što bi moglo dovesti do daljnjeg slabljenja njihove konkurentnosti i degradacije obrazovnih sustava; stoga poziva na izradu strateških rješenja kojima će se potaknuti mobilnost učenika i studenata te, po potrebi, olakšati njihov eventualni povratak u regiju podrijetla;

25.

smatra da je krajnje vrijeme za ulaganje znatnih sredstava u obrazovnu infrastrukturu kako najrazvijenih, tako i manje razvijenih regija, pri čemu u svakom trenutku treba voditi računa o tome da se koordinirana ulaganja prilagode regionalnim posebnostima. U tom pogledu treba posebice predvidjeti da se za regionalne aktivnosti namijenjene razvoju obrazovanja osigura veća potpora Europske investicijske banke i europskih fondova;

26.

ističe da bi podređivanje sustava visokoškolskog obrazovanja, osposobljavanja i javnog obrazovanja zahtjevima učinkovitosti, izravne konkurentnosti i brze ili trenutačne zapošljivosti moglo ugroziti određene discipline i zanimanja čiji bi nestanak, usprkos tome što se u njima nudi vrlo mala mogućnost zapošljavanja osoba s diplomom, nanio neprocjenjivu srednjoročnu i dugoročnu štetu europskoj kulturi, umjetnosti, visokoj znanosti i lokalnom znanju;

27.

naglašava da u pogledu ustanova za obrazovanje, osposobljavanje i, po potrebi, visoko obrazovanje u kojima se nastava održava na jezicima nacionalnih ili etničkih manjina, treba poduzeti sve kako bi se spriječilo bilo kakvo ograničavanje pristupa manjinskih učenika obrazovanju i kako bi se uspostavili sustavi koji svim diplomiranim osobama iz manjinskih skupina ili migrantima unutar EU-a omogućavaju jednak pristup daljnjem osposobljavanju i zapošljavanju kao drugim diplomiranim osobama;

28.

uviđa da u više država članica vjerske obrazovne ustanove te ustanove za obrazovanje, osposobljavanje i visoko obrazovanje kojima upravljaju crkve i vjerske organizacije značajno doprinose školskom i visokom obrazovanju u Europi, pa ih se stoga ne smije diskriminirati, kao niti jednu obrazovnu ustanovu, ako provode nacionalni obrazovni kurikulum. Istodobno ističe da svjetovno obrazovanje i poštovanje različitih vjera i vjerovanja predstavlja temelj europske integracije;

29.

smatra da temeljni izazovi upravljanja migracijskom krizom i situacijom u kojoj se nalaze izbjeglice, tražitelji azila i osobe koje se nalaze u istovjetnim okolnostima uključuju utvrđivanje vještina, sposobnosti i kvalifikacija tih osoba te, po potrebi, utvrđivanje ekvivalentnosti njihovih diploma, bez čega nije moguća istinska integracija ni u obrazovni sustav ni na tržište rada; stoga ponavlja poziv na pružanje podrške državama članicama kako bi se tim ljudima omogućilo utvrđivanje vještina, upoznavanje s jezikom, unapređenje vještina i druge mjere za poticanje uključivanja u svijet rada i u društvo. Također bi trebalo biti moguće bez odgađanja ocijeniti vještine i kvalifikacije koje su ljudi stekli u svojoj zemlji podrijetla. (1) Smatra da se treba savjetovati s relevantnim lokalnim i regionalnim vlastima kako bi se omogućilo zajedničko i učinkovito upravljanje situacijom uz vođenje računa o ciljevima na području integracije, jednakih mogućnosti i ljudskih prava;

30.

poziva Europsku komisiju da razmotri načine na koje se u obrazovnom sustavu može ojačati sportsko i zdravstveno obrazovanje, pri čemu posebnu pozornost treba posvetiti osnovnoškolskom obrazovanju i potpori programima izvanškolskih aktivnosti. Obrazovanje usmjereno na zdravlje treba biti sveobuhvatno, odnosno obuhvaćati i fizičko i mentalno zdravlje, radi sprečavanja pojave školskog uznemiravanja i nasilja;

31.

naglašava da bi obrazovanje i osposobljavanje trebali promicati toleranciju i vrijednosti na kojima se temelji EU, odnosno poštovanje ljudskog dostojanstva, slobodu, demokraciju, jednakost, vladavinu prava i poštovanje ljudskih prava, uključujući i prava pripadnika manjina, u cilju suzbijanja radikalizacije, isključenosti, ksenofobije i opasnosti od širenja različitih oblika ekstremizma;

32.

izričito traži da se, u okviru zajedničkih napora koji se poduzimaju za učinkovito smanjenje razlika među različitim regijama, pruži odgovarajuća pomoć određenim manje razvijenim regijama kako bi ih se osnažilo da mogu modernizirati školsko i visokoškolsko obrazovanje i istodobno nastaviti s razvojem strukovnog obrazovanja i osposobljavanja. Pritom valja napomenuti da su u nekima od tih regija mogućnosti zapošljavanja većim dijelom otvorene onima koji su završili strukovno obrazovanje i osposobljavanje te da bi se gospodarska i socijalna situacija u tim regijama dodatno pogoršala kad bi se iz njihovih prioriteta izbacio razvoj te vrste obrazovanja;

33.

slaže se s Komisijom da bi u području obrazovanja, osposobljavanja i visokog obrazovanja šira upotreba instrumenata višerazinskog upravljanja i, u opravdanim slučajevima, decentralizacija, mogle na odgovarajući način potaći suradnju i partnerstvo između određenih regija, posebice pograničnih regija i regija sličnih značajki, u cilju učinkovitog planiranja i provedbe postupka modernizacije školskog i visokog obrazovanja;

34.

poziva Europsku komisiju da u procesu izrade politika za razvoj i modernizaciju školskog i visokog obrazovanja Europski odbor regija smatra partnerom i da tijekom savjetodavnog postupka u najvećoj mogućoj mjeri iskoristi stručna znanja lokalnih i regionalnih vlasti, s jedne strane kao dionika, a s druge kao tijela zaduženih za potporu obrazovnom sustavu ili, po potrebi, njegovu organizaciju.