15.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 306/51

1.

pozdravlja zahtjev malteškog predsjedništva da našu instituciju uključi u postupak pronalaženja mogućih rješenja za promicanje poduzetničkog duha i poticanje gospodarskog, socijalnog i teritorijalnog razvoja otoka;

2.

podsjeća na predanost Europske unije aktivnostima koje vode jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije, kako je navedeno u članku 174. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU);

3.

podsjeća na to da se u članku 174. UFEU-a navodi da se otočnim regijama poklanja posebna pozornost te da će Unija nastojati smanjiti razlike u stupnju razvijenosti među različitim regijama unutar država članica i među njima;

4.

podsjeća na to da u Uniji postoje 362 otoka s više od 50 stanovnika, što predstavlja ukupno 17,7 milijuna osoba (od kojih 3,7 milijuna živi u najudaljenijim regijama); BDP po stanovniku u tim područjima iznosi otprilike 79,2 % od prosjeka u Uniji (2010. godine), a znatan dio tih područja i dalje spada u kategoriju manje razvijenih regija;

5.

napominje da prema studiji EUROISLAND (ESPON, 2013.) velika većina tih otočnih regija tijekom 2000-tih godina nije prošla kroz proces ekonomske konvergencije te da se u istom razdoblju stanje u velikom broju tih regija čak i pogoršalo zbog financijske krize, migracijske krize, fluktuacija u turističkoj posjećenosti ili nedostatka inovacija;

6.

ističe da te otočne regije imaju zemljopisna, gospodarska, demografska i socijalna obilježja koja su, u usporedbi s kopnenim regijama, specifična za njih i karakteriziraju brojne otoke te stvaraju jedinstvene izazove prilikom primjene europskih politika koje se tiču otoka. Ta su obilježja:

7.

insistira na činjenici da ta tri mjerila za sobom povlače teritorijalne, gospodarske i socijalne poteškoće, kao što je navedeno u članku 174. UFEU-a, koje otežavaju jednaku integraciju otoka u zajedničko tržište, kao i punu teritorijalnu integraciju otočnog stanovništva. Ti uvjeti mogu dovesti do sljedećih situacija:

8.

pozdravlja rad Međuskupine Europskog parlamenta za mora, rijeke, otoke i obalna područja, kao i Povjerenstva za otoke Konferencije perifernih primorskih regija Europe (CPMR);

9.

uviđa da poduzetnici i poduzetnički duh igraju bitnu ulogu za stvaranje radnih mjesta i za gospodarsku dinamiku u Europskoj uniji; poduzetništvo na otocima ipak se suočava s posebnim strukturnim poteškoćama;

10.

podsjeća na to da su u nekoliko otočnih gospodarstava provedene strategije rasta utemeljene na iskorištavanju gospodarskih, socijalnih, kulturnih i prirodnih prednosti, kao što su:

11.

naglašava da su te strategije, kojima se identificiraju i iskorištavaju posebna gospodarska dobra, često rezultat kreativnosti, spremnosti na riskiranje i otpornosti direktora otočnih poduzeća te poziva na to da se predvidi potrebna fleksibilnost prilikom izrade javnih politika pogodnih za otočno poduzetništvo;

12.

uviđa da je diversifikacija otočnih gospodarstava slaba, dok je udio malih i srednjih poduzeća te vrlo malih poduzeća velik, a brojni su poduzetnici aktivni na nekoliko područja; taj ekosustav koegzistira s nekoliko velikih poduzeća koja imaju monopol u specijaliziranim sektorima (turizam, transport, ekstrakcija, ribarstvo itd.);

13.

potiče institucije EU-a i države članice da posvete veću pozornost održavanju slobodnog tržišta u pojedinačnim sektorima u otočnim regijama, pazeći pritom na to da se rješavaju tržišni nedostaci;

14.

podsjeća na to da se otočni proizvodi (uključujući sirovine) mogu prodavati ciljnim potrošačima na nišnim tržištima po visokom cijenama; diferencijacija proizvoda omogućuje da se zadrže dovoljno velike korisne marže kako bi se osigurala isplativost aktivnosti na otoku. Proizvod dobiva na vrijednosti zahvaljujući prepoznavanju znakova kvalitete i kulturnih referenci na globalnom tržištu robe i usluga;

15.

ipak naglašava različite vrste dodatnih troškova koje snose otočni poduzetnici upravo zbog toga što se nalaze na otocima (sirovine, pružanje usluga, logistika itd.), a koji u konačnici slabe konkurentnost proizvoda i usluga;

16.

ističe da se poduzetnici – čak i kad su proizvodi konkurentni i dobre kvalitete – suočavaju s nedostatkom kapaciteta za istraživanje i razvoj, nedostatkom tehnologija prilagođenih otočnim područjima, manjkom odgovarajućih instrumenata za financiranje svojih aktivnosti, kao i nedostatkom kvalificiranih ljudskih resursa zbog velike emigracije, posebice kad je broj stalnih stanovnika malen;

17.

stoga pozdravlja djelovanje na razini EU-a na tim područjima, ali zahtijeva da se hitno poduzmu prilagođene mjere za poboljšanje osnovnih uvjeta kojima bi se otocima omogućilo da doprinose uključivom rastu u EU-u. To znači da je u okviru politika EU-a za promicanje poduzetništva potrebno uzeti u obzir specifična otočna obilježja i izazove ako se želi da one budu pravedne i učinkovite;

18.

priznaje temeljnu važnost kohezijske politike u nastojanju da se uspostavi uravnotežen regionalni razvoj u Europskoj uniji: to je najprimjerenija politika za rješavanje problema razlika u razvoju među otocima i drugim europskim regijama; međutim, ističe da otočna područja nemaju poseban status u okviru postojeće kohezijske politike;

19.

također podsjeća na posebna obilježja najudaljenijih područja (od kojih su osam otoci) koja se suočavaju s ozbiljnim problemima uzrokovanim specifičnim ograničenjima koja ih karakteriziraju i koja su prepoznata u primarnom zakonodavstvu, a koja znatno otežavaju njihov gospodarski i socijalni razvoj, pa ih je stoga potrebno uzeti u obzir;

20.

stoga preporučuje da se primijene članci 174. i 175. UFEU-a te da se u kohezijskoj politici nakon 2020. godine otocima posveti posebna pozornost. Prvi korak prema ostvarivanju tog cilja bio bi uvršćivanje otoka kao dodatne kategorije u Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1059/2003 u pogledu prostornih tipologija (Tercet);

21.

preporučuje da se u Glavnoj upravi za regionalnu i urbanu politiku Europske unije osnuje „jedinstveni šalter” za otoke (eng. Island Desk), kao što je predložio Europski parlament u svojoj rezoluciji od 4. veljače 2016., jer otočni subjekti (poduzeća i zajednice) trenutno imaju ograničen uvid u instrumente i mogućnosti financiranja EU-a koji su raspodijeljeni među više glavnih uprava i ovise o više uredbi;

22.

pozdravlja inicijativu „Inovativne mjere za gradove” te predlaže da se po uzoru na nju izradi internetska stranica i europske mjere posvećene umrežavanju otoka EU-a kako bi se omogućila razmjena iskustava, rješenja za administrativnu organizaciju i inovacija;

23.

naglašava važnost što većeg iskorištavanja sinergije između Europskog fonda za strateška ulaganja (EFSU) i drugih instrumenata Unije (posebno europskih strukturnih i investicijskih fondova) kako bi se kompenzirao gospodarski učinak prirodnih poteškoća s kojima su suočeni otoci;

24.

međutim, primjećuje da se čini da je vrlo malim poduzećima i otočnim lokalnim zajednicama praktički nemoguće pristupiti financiranju iz EFSU-a ili kreditima EIB-a zbog malih razmjera velikog broja projekata koje vode otoci; stoga preporučuje provođenje programa posebne tehničke potpore za otoke kako bi se objasnio i promicao pristup instrumentima financiranja Unije;

25.

traži od Komisije i EIB-a da ispitaju može li se tehnička pomoć koju pruža JASPERS proširiti na otoke i prilagoditi projektima manjih razmjera;

26.

naglašava korist i prednosti Uredbe o EGTS-u (1302/2013) za lokalne i regionalne vlasti i za otoke u Europi, s obzirom na to da ta uredba otocima iz različitih država članica i trećih zemalja dopušta da osnuju zajednički pravni subjekt koji im omogućuje da rade na zajedničkim ciljevima i imaju pristup financijskim sredstvima EU-a, pri čemu je smanjeno administrativno opterećenje koje bi takva suradnja obično podrazumijevala;

27.

predlaže stvaranje sustava potpore poslovanju otočnih poduzeća radi kompenziranja većih troškova prijevoza; u skladu sa smjernicama o regionalnoj potpori i Uredbom o općem skupnom izuzeću (GBER), ta bi se potpora trebala odobriti i biti podložna izuzećima na jednak način kao i potpora za najudaljenije regije i slabo naseljena područja;

28.

predlaže da se poduzmu veći napori kako bi se iskoristio potencijal ekonomije dijeljenja, pored ostaloga i radi rješavanja problema povezanih sa zemljopisnom udaljenošću otočnih regija;

29.

naglašava važnost povećanja stope javne intervencije u projektima koji su dio programa Zajednice, kao i važnost povećanja privlačnosti za privatne intervencije, kada ti projekti stvaraju radna mjesta i bogatstvo na otocima i, istodobno su ekološki održivi;

30.

ističe da se mnoge prepreke specifične za razvoj otoka ne odražavaju u BDP-u po stanovniku kao pokazatelju; stoga predlaže da se proširi lepeza pokazatelja koji se upotrebljavaju u okviru kohezijske politike kako bi se bolje ukazalo na socioekonomsku situaciju na otocima i njihovu privlačnost;

31.

kao pokazatelje koji se mogu upotrijebiti predlaže regionalni indeks konkurentnosti i indeks pristupačnosti, no preporučuje da se nastavi tražiti druge pokazatelje koji će moći u potpunosti ilustrirati dodatne troškove kojima su po svojoj prirodi izloženi otoci; zalaže se za to da Komisija provede komparativne studije o poslovanju otočnih poduzeća u usporedbi s njihovim konkurentima na kopnu, čak i ako se kopno sastoji isključivo od otočne države članice;

32.

poziva da se pri ocjenjivanju društveno-gospodarskog položaja stanovnika otoka i utvrđivanju gospodarske privlačnosti tih područja pozornost posveti i nefinancijskim i teško mjerljivim aspektima, uključujući prirodni okoliš (njegovu kvalitetu i pristupačnost);

33.

primjećuje korisnost godišnjeg izvješća o europskim malim i srednjim poduzećima koje izrađuje Glavna uprava za unutarnje tržište, industriju, poduzetništvo te male i srednje poduzetnike; međutim, preporučuje da buduća izvješća obuhvaćaju teritorijalne podatke kako bi se bolje razumjeli izazovi s kojima se suočavaju mala i srednja poduzeća na otocima, kao i njihova stopa uspjeha/neuspjeha u odnosu na njihove konkurente na kopnu;

34.

prima na znanje korisnost alata kao što je ocjena teritorijalnog učinka u procjeni utjecaja europskih politika na otočne regije te predlaže primjenu klauzule „otočnosti” u postupku procjene utjecaja koji provodi Europska komisija kako bi se predvidjele potencijalno ozbiljne posljedice tih politika za otoke;

35.

napominje da, iako upotreba strategija pametne specijalizacije kao ex-ante uvjeta u raspodjeli strukturnih fondova EU-a (fondova ESI) može doprinijeti njihovom razvoju na nacionalnoj i regionalnoj razini, specifična priroda otočnog gospodarstva zahtijeva prilagođena rješenja; u tom pogledu, prekomjerna ovisnost o određenom sektoru ili pojedinoj aktivnosti može dovesti do izrazito velikog rizika od gospodarske monokulture i negativnih ekonomskih posljedica (eng. Dutch disease);

36.

smatra da pametne inicijative za diversifikaciju ili pretvorbu, primjerice masovnog turizma u održivi turizam, za razvoj kreativnih industrija, za integraciju informacijskih i komunikacijskih tehnologija u tradicionalne djelatnosti, kao i za ciljani marketing koji ističe vrijednost otočnih resursa, zaslužuju posebnu pažnju Komisije;

37.

poziva na poduzimanje napora radi poticanja politika usmjerenih na podizanje svijesti građana država članica EU-a o mogućnostima turizma unutar Zajednice te poziva na jače umrežavanje regija unutar EU-a kako bi se stanovnicima velegradskih područja u EU-u omogućilo da provode odmor u otočnim regijama s prirodnim atrakcijama;

38.

naglašava važnost načela partnerstva, kako je predviđeno u članku 5. Uredbe o zajedničkim odredbama, kako bi se u svrhu strateškog planiranja kohezijske politike definirale potrebe teritorija (uzlazni pristup). U tu svrhu Europski odbor regija traži od Europske komisije da u svoj zakonski prijedlog za kohezijsku politiku nakon 2020. uključi kao ex-ante uvjet učinkovitu provedbu europskog kodeksa ponašanja za partnerstvo;

39.

poziva države članice da odmah osiguraju potpunu provedbu načela partnerstva kako bi se osiguralo da se specifične potrebe otočnih područja uzmu u obzir u sporazumima o partnerstvu i operativnim programima;

40.

naglašava potrebu uključivanja lokalnih i regionalnih vlasti u postupak definiranja nacionalnih i europskih politika koje se odnose na njih u svrhu usklađivanja zakonodavnih okvira za intervenciju s konkretnim potrebama otočnih područja, u skladu s načelom supsidijarnosti;

41.

pozdravlja mogućnosti financiranja koje nudi Instrument za povezivanje Europe kada se odnose na otoke; međutim, napominje da je financijska omotnica za autoceste mora usredotočena na središnje i globalne mreže i da se tako može previdjeti veza između otoka i regionalnih centara ili između samih otoka; stoga predlaže da se u okviru ukupne dodjele sredstava za autoceste mora odrede posebna sredstva za otoke;

42.

priznaje napore koje Komisija ulaže u pružanje potpore poduzetnicima kroz programe kao što su COSME i InnovFin, u sklopu Akcijskog plana EU-a za poduzetništvo 2020. ili Obzora 2020. u području inovacija, kao i rad na uniji tržišta kapitala. Međutim, Odbor smatra da je u te programe i planove neophodno uključiti teritorijalnu dimenziju (a posebice svojstva otoka) kako bi se:

43.

poziva Komisiju da osmisli program za poticanje inovacijskih procesa u otočnim gospodarstvima, isticanje vrijednosti lokalnih resursa, potpore za upotrebu obnovljivih izvora energije, gospodarenje otpadom, upravljanje vodama, promicanje kulturne i prirodne baštine i daljnjeg razvoja kružnog gospodarstva; izraz „inovacije” ovdje obuhvaća tehnološke, organizacijske, socijalne i ekološke inovacije;

44.

naglašava važnost državnih potpora kako bi se odgovorilo na izazove koji nastaju zbog male površine, udaljenosti i izoliranosti otočnih regija u Europskoj uniji. Ti prirodni i trajni uvjeti otežavaju učinkovitost i organizaciju većeg broja strateških sektora za otoke kako što su prijevoz, energija i digitalna povezanost;

45.

podsjeća na to da infrastruktura i organizacija unutarnjeg i vanjskog prijevoza, koji je pouzdan i usporediv po cijenama s onim na kopnu, za otoke predstavljaju uvjete koji su nužni za gospodarski razvoj i konkurentnost;

46.

predlaže da kriteriji za stjecanje prava na pomoć za infrastrukturu i prometne mreže (izgradnja, modernizacija, oprema) budu ublaženi za otoke kako bi se omogućila što učinkovitija povezanost s kopnenim prometnim sustavom i najbolja moguća integracija u europski prostor i tržište;

47.

traži da se tim potporama olakša povezanost među otocima kad se radi o arhipelazima ili unutar samog otoka kad se radi o otocima-planinama i potiču ulaganja u prijevozna sredstva s niskim udjelom ugljika (brodovi na ukapljeni prirodni plin, postaje za električna vozila itd.);

48.

naglašava da zbog uglavnom malih razmjera i udaljenosti otočnih tržišta poduzeća s kopna nisu zainteresirana za isporučivanje proizvoda ili pružanje usluga na otocima; time se potrošačima i poduzećima na otocima otežava pristup konkurentnim prednostima jedinstvenog tržišta. To posebno vrijedi za prometnu povezanost i opskrbu energijom, ključne sektore za konkurentnost otočnih poduzeća; stoga predlaže da se ti sektori isključe iz propisa o državnim potporama kada su u pitanju otoci;

49.

u istom duhu također predlaže da se u Uredbu de minimis uvede više fleksibilnosti u pogledu otoka i da se ublaže uvjeti za javnu nabavu jer u mnogim slučajevima nije moguće primiti više od jedne ponude kad se primjenjuju postupci savjetovanja;

50.

podržava fleksibilnost koja se trenutačno primjenjuje u pogledu sustava koji otocima daju pravo na posebne porezne olakšice ili na smanjenje poreza na dobit kako bi se nadoknadili dodatni troškovi kojima su po svojoj prirode izloženi otoci te se nada da će se ta fleksibilnost održati; zagovara uspostavu sustava poticaja za inovacije i ulaganja kojim bi se poticala proizvodnja i promicao izvoz, a ne samo lokalna potrošnja;

51.

pozdravlja namjeru Europske komisije da u sljedeće izvješće o koheziji uključi poglavlje o otocima. Europski Odbor regija odmah poziva Komisiju da u tom poglavlju navede kako će se provoditi preporuke iznesene u predmetnom mišljenju;

52.

poziva malteško predsjedništvo da poduzme mjere u vezi s ovim preporukama o politikama i da blisko surađuju s Odborom regija u njihovoj provedbi.