—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o Europskom akcijskom planu za maloprodajni sektor u korist svih sudionika (1), a posebno njezin stavak 29.,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 7. lipnja 2016. o nepoštenim trgovačkim praksama u lancu opskrbe hranom (2),

—

uzimajući u obzir studiju o franšiznom poslovanju iz travnja 2016. koju je naručio odbor IMCO (3),

—

uzimajući u obzir studiju iz rujna 2016. koju je naručio odbor IMCO pod naslovom „Pravno gledište regulatornog okvira i izazovi za franšizno poslovanje u EU-u” (4),

—

uzimajući u obzir brifing naslovljen „Buduće političke opcije koje se odnose na franšizno poslovanje u EU-u: suočavanje s nepoštenim trgovačkim praksama” (5),

—

uzimajući u obzir radionicu naslovljenu „Odnosi između davatelja franšize i primatelja franšize: regulatorni okvir i trenutni izazovi”, koja je organizirana za odbor IMCO 12. srpnja 2016.,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača i mišljenje Odbora za ekonomsku i monetarnu politiku (A8-0199/2017),

A.

budući da nema zajedničke europske definicije franšiznog poslovanja i da se sporazumi o franšiznom poslovanju razlikuju od jednog poslovnog sektora do drugog, no jedna ključna značajka takvog odnosa jest dobrovoljan partnerski odnos između poduzetnika ili fizičkih ili pravnih osoba koji su međusobno financijski neovisni i u kojem jedna strana (davatelj franšize) drugoj strani (primatelju franšize) daje pravo da iskorištava njezinu franšiznu formulu, ime i žigove te dijeli znanje i iskustvo, tako da se primatelj franšize za vrijeme trajanja sporazuma može osloniti na tehničku i organizacijsku stručnost i pomoć davatelja franšize, u kojem se klijenti oslanjaju na jedinstvo franšiznog sustava, pri čemu je namjera i davatelja franšize i primatelja franšize brzo osvajanje novih tržišta uz ograničeno ulaganje i veće mogućnosti za uspjeh;

B.

budući da je u svojoj Rezoluciji od 11. prosinca 2013. Parlament pozdravio franšizno poslovanje kao poslovni model kojim se podržavaju nova poduzeća te mala poduzeća, ali je primijetio da u određenim slučajevima postoje nepošteni ugovorni uvjeti te je pozvao da oni budu transparentni i pošteni; štoviše, usmjerio je pozornost Komisije i država članica posebice na probleme s kojima se suočavaju primatelji franšize koji žele prodati svoje poduzeće ili promijeniti poslovnu formulu te pritom ostati aktivni u istom sektoru te je zatražio od Komisije da prouči zabranu mehanizama utvrđivanja preprodajne cijene u franšiznim sustavima kao i učinke dugoročnih klauzula o tržišnom natjecanju, prava kupnje i zabrane iskorištavanja više franšiza;

C.

budući da franšizno poslovanje ima puni potencijal da postane poslovni model pomoću kojeg se može dovršiti uspostava jedinstvenog tržišta u maloprodajnom sektoru, s obzirom na to da može biti odgovarajuće sredstvo za pokretanje poduzeća zajedničkim ulaganjem davatelja i primatelja franšize; stoga je nezadovoljan činjenicom da je ono trenutno nedovoljno uspješno u EU-u i da čini samo 1,89 % BDP-a u usporedbi s 5,95 % u SAD-u i 10,83 % u Australiji, s time da je 83,5 % prometa franšiznog poslovanja koncentrirano u samo sedam država članica (6), zbog čega je bitno više poticati širenje tog poslovnog modela u cijelom EU-u;

D.

budući da franšizno poslovanje potencijalno ima važnu prekograničnu dimenziju, bitno je za funkcioniranje unutarnjeg tržišta te stoga može dovesti do otvaranja radnih mjesta, razvoja MSP-ova i poduzetništva, kao i do stjecanja novih sposobnosti i vještina;

E.

budući da se postojeće zakonodavstvo koje obuhvaća franšizno poslovanje kao poslovni model uvelike razlikuje među državama članicama, što stvara tehničke prepreke i može obeshrabriti i davatelje i primatelje franšize od širenja svojih aktivnosti preko granice; budući da to, pak, može utjecati na krajnje korisnike ograničavajući njihov izbor;

F.

budući da postoje razlike između „tvrdog” i „mekog” franšiznog poslovanja, ovisno o uvjetima sporazuma o franšiznom poslovanju; nadalje, budući da alternativni poslovni modeli kao što su „skupine neovisnih trgovaca na malo” imaju posebne karakteristike te bi se pravila o franšiznom poslovanju trebala odnositi na njih samo u mjeri u kojoj ispunjavaju definiciju franšiznog poslovanja;

G.

budući da nedostaje informacija o funkcioniranju franšiznog poslovanja u sektorima s obzirom na to da relevantne informacije nisu zapisane te ih se često može naći samo u pratećim pismima uz sporazum o franšiznom poslovanju, koja su povjerljiva te stoga nisu javna, budući da na razini EU-a ne postoji mehanizam za prikupljanje informacija o potencijalno nepoštenim ugovornim uvjetima ili nepoštenoj primjeni ugovora, zbog čega je potrebna platforma koja će sadržavati te važne informacije kako bi se među davateljima i primateljima franšize poboljšala osviještenost u vezi s njihovim odgovornostima i pravima;

H.

budući da se e-trgovina širi i da se njome služi sve više potrošača pa bi je stoga trebalo više uzeti u obzir u sporazumima o franšiznom poslovanju; budući da bi u kontekstu ostvarenja jedinstvenog digitalnog tržišta posebnu pozornost trebalo posvetiti napetostima koje nastaju između davatelja franšize i primatelja franšize u vezi s e-trgovinom, na primjer u vezi s pravom ekskluzivnosti primatelja franšize za određeno geografsko područje, te sve većoj važnosti podataka o potrošačima za uspjeh poslovnih modela franšiznog poslovanja, posebno s obzirom na to da trenutno sporazumi o franšiznom poslovanju ne sadrže odredbe o tim temama te stoga dovode do nepotrebne nesigurnosti i sukoba;

I.

budući da je Komisija nepoštene trgovačke prakse definirala kao „prakse koje uvelike odstupaju od dobroga poslovnog ponašanja, koje su oprečne dobroj vjeri i poštenoj trgovini te koje je jedan trgovinski partner jednostrano nametnuo drugome” (7);

1.

2.

3.

4.

5.

6.

7.

8.

9.

10.

11.

12.

13.

14.

15.

16.

17.

18.

19.

20.

21.

22.

23.

24.

25.

26.

27.

28.

29.

30.

31.

32.

33.

34.

35.

36.

37.

38.