52017AE5067

EUR-Lex

De toegang tot het recht van de Europese Unie

Dit document is overgenomen van EUR-Lex

EUROPA
EUR-Lex home
EUR-Lex - 52017AE5067 - NL

Help

Zoektips

Meer zoekopties nodig? Gebruik het Uitgebreid zoeken

Document 52017AE5067

Mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Europskom vijeću, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci „Ulaganje u pametnu, inovativnu i održivu industriju – Obnovljena strategija industrijske politike EU-a” (COM(2017) 479 final)

EESC 2017/05067

SL C 227, 28.6.2018, blz. 70–75 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

HTML

PDF

Publicatieblad

28.6.2018

Službeni list Europske unije

C 227/70

(COM(2017) 479 final)

(2018/C 227/10)

Izvjestitelj:	Bojidar DANEV
Suizvjestiteljica:	Monika SITAROVÁ HRUŠECKÁ

Zahtjev Komisije za mišljenje:	9.10.2017.
Pravni temelj:	članak 304. Ugovora o funkcioniranju Europske unije
Nadležno tijelo:	Savjetodavno povjerenstvo za industrijske promjene (CCMI)
Datum usvajanja u CCMI-ju:	23.1.2018.
Datum usvajanja na plenarnom zasjedanju:	15.2.2018.
Plenarno zasjedanje br.:	532
Rezultat glasovanja (za/protiv/suzdržani):	166/1/2

1. Zaključci i preporuke

EGSO pozdravlja komunikaciju o pametnom, inovativnom i održivom razvoju te pristup osnaživanja ljudi i poduzeća sadržan u njoj. Međutim,

—	potrebno je osigurati dugoročniji kontinuitet i predvidljivost politike. Komisija bi sadašnju politiku ili skup politika trebala razviti u dosljednu strategiju usmjerenu na dugoročnije razdoblje;

—	EGSO se obraća i Vijeću jer su države članice nadležne za većinu pitanja industrijske politike te se stoga moraju obvezati na dosljedne mjere. Nijedna država članica nema kapacitet za rješavanje globalnih izazova u industriji;

—	zajednički ciljevi i zajednički okvir industrijske politike mogli bi biti središnja sastavnica budućnosti Europe. U tu je svrhu potrebno poboljšati upravljanje EU-om kako bi se ostvarili rezultati;

—	potrebno je hitno djelovati jer su izazovi digitalne tehnologije, dekarbonizacije i globalnih političkih promjena dosad nezabilježeni i nepredvidljivi.

Kad je riječ o Komunikaciji, EGSO zaključuje sljedeće:

1.1.

Komisija je usvojila pristup uključivanja mjera u nekoliko područja politike kako bi se stvorili povoljni uvjeti za industrijsku konkurentnost i razvoj u skladu s prijedlozima koje EGSO iznosi već godinama;

1.2.

promjena paradigme u digitalnom dobu ima disruptivan, transverzalan učinak na sva poduzeća i na društvo u cjelini;

1.3.

poduzeća se susreću s dosad nezabilježenim izazovima u pogledu brze preobrazbe novih tehnologija u inovacije i uspjeh na sve konkurentnijim tržištima. Za mnoge je vrlo važno zauzimanje središnjeg mjesta u globalnom lancu vrijednosti;

1.4.

ljudi su u središtu promjena. Politike tržišta rada potrebno je prilagoditi okolnostima koje se mijenjaju. Pravedan prelazak podrazumijeva potporu ljudima i regijama suočenima sa strukturnim promjenama;

1.5.

obrazovanje i osposobljavanje nužni su čimbenici pokretanja i provedbe industrijske tranzicije. Svim radnicima potrebne su unaprijeđene vještine, osobito one digitalne, a mnogima su potrebna nova zanimanja;

1.6.

postizanje ciljeva koji se tiču ekologije, klimatskih promjena i drugih tema održivog razvoja iziskuje znatne promjene cjelokupnog gospodarstva. Nastaju nove poslovne mogućnosti. Istodobno prelazak na industriju bez ugljika iziskuje velika ulaganja u potpuno nove tehnologije bez ugljika i proizvodnju mnogo veće količine čiste energije po konkurentnim cijenama;

1.7.

razina ulaganja u europsku industriju niska je, no postoje pokazatelji pozitivnog razvoja. U svakom slučaju, ulagače privlače samo odgovarajući okvirni uvjeti za industriju;

1.8.

za industriju je ključan pristup globalnim tržištima, stoga je potrebno dodatno razgranati mrežu trgovinskih sporazuma, i to na temelju načela pravedne trgovine.

EGSO preporučuje sljedeće:

1.9.

opći cilj djelovanja EU-a trebao bi biti dodatno razvijanje funkcionalnih alata horizontalnih politika i predvidljivog pravnog okvira kako bi se potaknule inovacije, poduprla ulaganja i pomoglo industriji pri osmišljavanju rješenja za društvene izazove. Time bi, uz minimalno administrativno opterećenje, mogla nastati dodana vrijednost u vidu mjerljivih učinaka na rast i zapošljavanje te koristi za društvo u cjelini;

1.10.

potrebno je poduzeti sve mjere kako bi se dovršila uspostava jedinstvenog tržišta, s naglaskom na provedbi u državama članicama. Međutim, opreznom provedbom politike tržišnog natjecanja, koja je nužna kao pokretač inovacija i pravednosti, ne bi se trebao otežavati rast poduzeća u EU-u;

1.11.

potrebno je hitno provesti strategiju digitalnog tržišta, a usporedno s njom i usmjerenu politiku zapošljavanja;

1.12.

potrebno je usvojiti otvoren i realan pristup u pogledu novih disruptivnih tehnologija i poslovnih modela, s naglaskom na davanju prilike društvu, uključujući poduzeća, da ostvari koristi od novih mogućnosti;

1.13.

socijalni dijalog i dijalog s civilnim društvom trebalo bi obnoviti i ojačati na svim razinama radi olakšavanja promjena, upravljanja socijalnim problemima i izbjegavanja sukoba;

1.14.

potrebne su fleksibilne poveznice između rada i obrazovanja, kao što su naukovanje i učenje kroz rad. U mnogim državama članicama potrebno je veće uvažavanje strukovnog osposobljavanja;

1.15.

vodeći položaj u niskougljičnim i kružnim gospodarstvima trebao bi osigurati koristi za naša gospodarstva. Politikama bi trebalo podupirati razvoj inovativnih novih poduzeća kao i skupu transformaciju energetski intenzivne proizvodnje kako bi se izbjegao odljev ulaganja i izmještanje emisija ugljika;

1.16.

potrebno je istražiti prepreke pretvaranju trenutačnog velikog viška privatne štednje u produktivna ulaganja u industriju i infrastrukturu;

1.17.

potpora EU-a većinom bi trebala biti usmjerena na poticanje inovacija, unapređenje MSP-ova, pomoć regijama koje se susreću s teškoćama i osnaživanje građana. Učinak poluge na privatno financiranje trebao bi biti važan kriterij;

1.18.

u sljedećem se financijskom okviru moraju izdvojiti dodatna sredstva za istraživanje i razvoj te inovacijske politike. Te bi politike trebale biti više usmjerene na prihvaćanje novih tehnologija, unapređenje i tržišne uspjehe te obuhvaćati poduzeća svih veličina;

1.19.

u službenim statističkim podacima trebala bi se bolje odražavati izmijenjena obilježja gospodarstva, kao što su uklanjanje sektorskih granica i novi oblici gospodarskih djelatnosti. Potrebna je zajednička metoda izračuna dodane vrijednosti industrije i usluga;

1.20.

pored cilja od 20 % treba dodatno razmotriti najvažnije ciljne vrijednosti i pokazatelje za potrebe industrijske politike, kako na makroekonomskoj tako i na nižim razinama;

1.21.

potrebno je poboljšati upravljanje u cilju usmjeravanja politika u glavne tokove i jamčenja dosljednosti tijekom postupka donošenja odluka, i to pomoću snažnijeg Vijeća za konkurentnost ili na drugi način;

1.22.

potrebno je podržati godišnji Dan industrije i okrugli stol na visokoj razini o industriji jer pridonose povećanju osjećaja odgovornosti za strategiju među dionicima. Međutim, dijalog s industrijom ne bi trebalo ograničiti na te mjere.

2. Uvod

2.1.

Industrija je okosnica europskoga gospodarstva. Osigurava 24 % radnih mjesta u EU-u, od čega 32 milijuna izravno i 21 milijun neizravno, uglavnom u području usluga. Plaće visokokvalificiranih i manje kvalificiranih radnika u tim su poslovima relativno visoke. Proizvedena roba čini 75 % izvoza. Industrijski rast zahvaća sve sastavnice gospodarstva. Industrija je usto inkubator inovacija u svim sektorima, pored ostalog i u pogledu rješenja za brojne društvene izazove. Međutim, povećana povezanost proizvodnje i usluga te integracija u lance vrijednosti ključne su sastavnice dodane vrijednosti u našim gospodarstvima.

2.2.

Nakon višegodišnjeg opadanja, čini se da su industrijska proizvodnja, izvoz i zapošljavanje u Europi na putu prema oporavku. Taj oporavak i dalje nije u cijelosti dovršen, a konkurentnost europske industrije nije zadovoljavajuća. Često je riječ o relativno visokim porezima i cijenama energije, nedovoljnim ulaganjima, i materijalnim i nematerijalnim, sporom rastu produktivnosti, inovacijskom jazu u odnosu na konkurente, nedostatku vještina te slaboj unutarnjoj potražnji.

2.3.

U vodeće trendove koji utječu na industriju osobito se ubrajaju:

—	revolucionaran tehnološki razvoj; digitalizacija i svi oblici njezine primjene, ali i nanotehnologija, novi materijali, tehnologije temeljene na biološkim znanostima itd.;

—	sve veći ekološki zahtjevi, uključujući ublažavanje klimatskih promjena;

—	širenje većeg životnog standarda, starenje stanovništva i urbanizacija;

—	globalizacija, zajedno s otvorenim tržištima i proizvodnjom u lancima vrijednosti, ali i agresivno državno poduzetništvo te protekcionizam.

U okviru tih dobro poznatih trendova europskoj se industriji nudi niz mogućnosti. Ti bi trendovi mogli predstavljati i ozbiljan rizik za društvo i industriju ako se na njih ne odgovori na primjeren i uspješan način.

3. Opće napomene

3.1.

EGSO pozdravlja Komunikaciju Komisije i uvelike se slaže s njezinom analizom stanja i izazova u europskoj industriji. U Komunikaciji se većinom ažuriraju postojeći prijedlozi, uz nekoliko novih mjera koje će predložiti sadašnja Komisija. Međutim, potrebno je osigurati dugoročniji kontinuitet i predvidljivost politike. Komisija bi hitno trebala razviti dugoročniju strategiju na koju bi se u cijelosti trebale obvezati i sve države članice.

3.2.

EGSO sa zadovoljstvom primjećuje dosljednost Komisije u predstavljanju pristupa industrijskoj politici koji Odbor godinama predlaže. Pristup ne podrazumijeva razvijanje zakonodavstva u brojnim područjima politike koja utječu na industriju uz zanemarivanje njihova učinka na industriju i doprinosa industrije, nego je usmjeren na uključivanje tih područja politike u glavne tokove, uz industrijski razvoj kao prioritet.

3.3.

EGSO je u proteklih nekoliko godina predstavio mišljenja o prijedlozima Komisije koji se odnose na različite industrijske sektore i područja politike (1). Ta su mišljenja uglavnom i dalje relevantna u kontekstu ove Komunikacije. U ovom mišljenju EGSO želi istaknuti neke trenutačno relevantne aspekte industrijske politike i dodati neke nove napomene.

3.4.

Poduzeća se suočavaju s dosad nezabilježenom potrebom za – često radikalnom – prilagodbom. Moraju brzo prihvatiti nove tehnologije i njima unaprijediti produktivnost i inovativnost te se dokazati na sve konkurentnijim tržištima. Za mnoga je poduzeća od presudne važnosti zauzeti dobar položaj, po mogućnosti u središtu međunarodnog lanca vrijednosti. MSP-ovi mogu i moraju imati važnu ulogu inovatora u tim lancima, koji se uglavnom uspostavljaju oko velikih poduzeća s potrebnim resursima i mrežama.

3.5.

Pojavit će se nove industrije. Digitalizacija omogućuje bezbroj novih mreža i interakcija te potiče nove spektre proizvoda i usluga usklađene s potrebama potrošača. Unapređenje tehnologija u području proizvodnje, proizvoda i usluga te rast novoosnovanih poduzeća moraju se omogućiti relevantnim politikama na razini EU-a jer lanci vrijednosti nisu ograničeni na pojedinačne države. S druge strane, razlike među državama članicama i regijama iziskuju prilagođene mjere.

3.6.

Sva poduzeća moraju neprestano modernizirati svoje poslovanje. Zastarjela i neprofitabilna poduzeća ne mogu se održati subvencijama. Međutim, Europi je potreban čitav niz industrijskih sektora za ispunjavanje društvenih potreba, zbog čega bi trebalo osmisliti konkretne strategije za sektore s posebnim izazovima.

3.7.

Ljudi su u središtu promjena. Bez kvalificiranih i predanih radnika nema industrije. Potrebno je iskoristiti mogućnosti koje se nude u okviru novih tehnologija i inovacija. Međutim, digitalizacija i ostale revolucionarne tehnologije utjecat će na strukturu tržišta rada: smanjit će se broj radnih mjesta u proizvodnji, a povećati potreba za stručnjacima za informacijsku tehnologiju. Organizacija rada i koncepti upravljanja također će se promijeniti, što će utjecati na kvalitetu poslova, koji će postati manje opasni, ali intenzivniji i fleksibilniji.

3.8.

Potrebno je na odgovarajući način ocijeniti utjecaj disruptivnih tehnologija na zapošljavanje i osnažiti alate za predviđanje promjena. Izazov prilagođavanja tržišta rada strukturnim promjenama bit će golem, a obuhvaćat će pružanje sigurnosti zaposlenja ili novih mogućnosti zapošljavanja u granicama mogućnosti, osiguravanje socijalne zaštite osobama kojima je ona potrebna te sprečavanje nazadovanja čitavih regija. Potrebno je osigurati više sredstava za Europski fond za prilagodbu globalizaciji te proširiti njegovo područje primjene kako bi se primjenjivao i na utjecaj tehnoloških promjena. Industrijski odnosi na svim razinama, osobito socijalni dijalog na razini poduzeća koji uključuje radnike, ključni su čimbenici olakšavanja i prihvaćanja industrijskih promjena te izbjegavanja sukoba.

3.9.

Obrazovanje i osposobljavanje nužni su instrumenti i pokretači industrijske tranzicije. Svi bi radnici trebali unaprijediti svoje vještine, osobito digitalne sposobnosti. Mnogima je potrebno osposobljavanje za potpuno nova zanimanja. Brzina tehnološkog razvoja velik je izazov kad je riječ o usklađivanju obrazovnih programa i brojki s potrebama industrije koje se mijenjaju. Potrebna je mnogo šira primjena rješenja za učenje kroz rad, poput uspješnog njemačkog dvojnog sustava. U nekim je državama članicama potrebno ponovno naučiti cijeniti vrijednost strukovnog osposobljavanja. Jednako tako, potrebno je povećati privlačnost predmeta iz područja STEM-a.

3.10.

Makroekonomska i industrijska politika međusobno se osnažuju. Trenutačni gospodarski uzlet pruža mogućnost za modernizaciju prijevoza, energije i digitalne infrastrukture, unapređenje istraživanja i razvoja i njihovo pretvaranje u uspješne inovacije te usklađivanje regionalnog razvoja. S pomoću odgovarajuće kombinacije makroekonomske i industrijske politike trebao bi se produljiti oporavak, a gospodarstvo i industrija zaštititi od buduće krize.

3.11.

Ulaganja u europsku industriju i dalje su na zabrinjavajućoj razini, dok u EU-u postoji znatan višak štednje koji se ne pretvara u produktivna ulaganja. Trebalo bi temeljito proučiti razloge za to, osobito zato što preobrazba industrije iziskuje golema ulaganja. Međutim, jasno je da domaće i strane ulagače privlače samo okvirni uvjeti za postizanje dostatne razine konkurentnosti.

3.12.

Unatoč tomu, postoje pokazatelji mogućih pozitivnih trendova u području ulaganja. U svijetu koji se suočava s velikom političkom nestabilnošću EU je sigurno i stabilno mjesto za ulaganja. Zbog porasta potražnje u nekim su industrijama u cijelosti iskorišteni kapaciteti za proizvodnju. To će potaknuti ulaganja u nove kapacitete, nadamo se u Europi.

3.13.

Ograničenja u području okoliša i klime, posebice Pariški sporazum o klimatskim promjenama, utječu na sva poduzeća. Pojavljuju se brojne nove poslovne prilike u niskougljičnom i kružnom gospodarstvu. Ambicija EU-a da bude predvodnik može pomoći europskoj industriji na svjetskim tržištima. Energetski i resursno posebno intenzivne industrije moraju se podvrgnuti temeljitim tehnološkim promjenama, što iziskuje ambicioznu političku podršku radi izbjegavanja odljeva ulaganja i izmještanja ugljika. Prelazak na proizvodnju i prijevoz bez fosilnih goriva znatno će povećati potražnju za električnom energijom po konkurentnim cijenama.

3.14.

Suradnja svih aktera, odnosno EU-a, vlada država članica, nadležnih tijela, regija, sveučilišta i škola, dionika te poduzeća, može i treba biti bolja. Na primjer, potrebno je poboljšati suradnju između poduzeća i sveučilišta. Škole bi od poduzeća trebale tražiti pomoć kad je riječ o pravodobnim obrazovnim programima i naukovanju. Što je najvažnije, države članice trebale bi surađivati, i to brzom provedbom i primjenom dogovorenih politika i zakonodavstva.

3.15.

Trenutačne statističke metode ne pružaju pravodoban i koristan pregled stanja industrije u Europi. Sektorska je raspodjela na proizvodnju, usluge i ostale proizvodne djelatnosti zastarjela. Znatan dio gospodarskih aktivnosti nije uključen u izračun BDP-a. Statistički podaci o uvozu i izvozu ne opisuju dobro industrijsku djelatnost u doba kada je otprilike polovica industrijske proizvodnje dio globalnih lanaca vrijednosti. Hitno je potrebna zajednička metoda za izračun dodane vrijednosti i međusobne povezanosti industrije i usluga.

3.16.

EGSO smatra da uz cilj od 20 % BDP-a za industriju treba uvesti i druge relevantne ciljne vrijednosti i pokazatelje koji će bolje odražavati sve aspekte industrijskog razvoja.

3.17.

Potrebno je ojačati upravljačke strukture za uključivanje politika koje utječu na konkurentnost i razvoj industrije u glavne tokove te upravljačke strukture između država članica. Važna je bolja regulativa (predvidiva, troškovno učinkovita i utemeljena na dokazima) te transparentne ex ante procjene utjecaja na okoliš. Potrebno je zajamčiti dosljednost tijekom postupka donošenja odluka jačanjem uloge Vijeća za konkurentnost ili ostalih institucijskih dogovora. Potrebno je prevladati izolacionistički način razmišljanja na razini EU-a i nacionalnim razinama kako bi se odgovorilo na povećanu dinamiku u globalnom gospodarstvu.

4. Posebne napomene

4.1.

Jačanje europske industrije: EGSO se slaže da je potrebna sveobuhvatna vizija europske industrije usmjerena na budućnost. U cilju osnaživanja europske industrije, opći cilj djelovanja EU-a treba biti uspostava funkcionalnog i predvidljivog pravnog okvira kojime se potiču inovacije i pomaže industriji u pružanju rješenja za društvene izazove. Njime bi se trebala dodati vrijednost i ostvariti mjerljivi učinci na rast i zapošljavanje, a taj bi cilj trebalo postići uz minimalno administrativno opterećenje i koristi za društvo u cjelini.

4.2.

Jedinstveno tržište: EGSO pozdravlja pristup zasnovan na osnaživanju ljudi i poduzeća i slaže se s predloženim mjerama za jačanje jedinstvenog tržišta, uključujući tržište kapitala. Unapređenje standardizacije i samoregulacije važno je područje djelovanja. Ali najvažnije je da države članice ispunjavaju obvezu usklađivanja i provedbe. Oprezna provedba politike tržišnog natjecanja ključna je za inovacije i određivanje cijena. Oprez Komisije u pogledu velikih globalnih aktera iznimno se cijeni. Međutim, ne bi se trebao otežavati rast europskih poduzeća. Srednje veliko poduzeće u EU-u (osim u Ujedinjenoj Kraljevini) upola je manje od srednje velikog poduzeća u SAD-u. To je pitanje tumačenja definicije relevantnog tržišta u provedbi prava tržišnog natjecanja.

4.3.

Digitalno doba: digitalizacija podrazumijeva stvarnu promjenu paradigme, utječe na društvo u cjelini, a sadržava čak i geopolitička obilježja. EGSO je u drugim mišljenjima iznio detaljna stajališta o digitalizaciji. Ta su se mišljenja odnosila na velike količine podataka, 5G, naprednu proizvodnju, robotiku itd. Strategije EU-a za jedinstveno digitalno tržište, digitalizaciju europske industrije, kibersigurnost i umjetnu inteligenciju od ključne su važnosti. Važno načelno pitanje jest kako postići odgovarajuću ravnotežu između iskorištavanja i ostvarivanja koristi od novih disruptivnih tehnologija s jedne strane i jamčenja sigurnosti i pravednosti s druge strane. Naglasak bi trebao biti na davanju prilike društvu, uključujući poduzeća, da ostvari koristi od novih mogućnosti pomoću otvorenog i realnog pristupa.

4.4.

Niskougljično i kružno društvo: zadržavanje vodećeg položaja u tim područjima velik je izazov u okruženju u kojemu prevladava sve veća konkurentnost. Međutim, vodstvo ne bi trebalo biti cilj samo po sebi, nego bi trebalo omogućiti ostvarivanje koristi za naša gospodarstva i društva. Potrebno je poduprijeti energetsku tranziciju, ali cijene energije moraju biti konkurentne za industriju.

4.5.

Ulaganja: brojni instrumenti EU-a za potporu materijalnim i nematerijalnim ulaganjima većinom bi trebali biti usmjereni na jačanje inovacija, pružanje pomoći MSP-ovima pri unapređenju, potporu regijama suočenima s teškoćama, obnovu infrastrukture i osnaživanje ljudi obrazovanjem i osposobljavanjem. MSP-ovima je i dalje potrebno više pomoći kako bi među brojnim različitim mogućnostima pronašli odgovarajući izvor te im je potrebno omogućiti mnogo lakše postupke prijave i izvješćivanja. Važan kriterij trebao bi biti učinak poluge na privatna ulaganja. Svi su prijedlozi dobrodošli, uključujući prijedloge koji se očekuju od Skupine na visokoj razini za održivo financiranje o preusmjeravanju kapitala na dugoročna ulaganja i doprinos održivom razvoju (2).

4.6.

Inovacije: EGSO se slaže da bi politike trebale biti više usmjerene na prihvaćanje novih tehnologija, unapređenje i tržišne uspjehe te na suradnju među regionalnim klasterima i unutar tih klastera. Potrebno je obuhvatiti poduzeća svih veličina. U sljedećem financijskom okviru potrebno je dodijeliti znatno više sredstava za program koji će slijediti nakon programa Obzor 2020. Prva industrijska primjena istraživanja i razvoja financiranog javnim izvorima trebala bi se odvijati u EU-u kad god je to moguće. Potencijal javne nabave potrebno je u cijelosti iskoristiti uključivanjem inovativnih, ekoloških i socijalnih kriterija u javne natječaje, uz sustavnu primjenu načela ekonomski najpovoljnije ponude.

4.7.

Međunarodna dimenzija: trgovina mora biti otvorena, ali pravedna i održiva. Za industriju je ključan pristup globalnim tržištima i sirovinama te je stoga potrebno razgranati mrežu trgovinskih sporazuma. EGSO poziva Komisiju da aktivno upotrijebi sve raspoložive instrumente za suzbijanje nepoštenih trgovačkih praksi. Posebnu pozornost treba posvetiti novim oblicima protekcionizma u zemljama koje nisu članice EU-a. EU bi trebao promicati svoje ekološke i socijalne standarde u kontekstu trgovinskih sporazuma. Kad je riječ o provjeri izravnih stranih ulaganja, važno je utvrditi opasnosti od prijetnji sigurnosti ili javnom poretku. Istodobno, kad god su nužna veća ulaganja u poduzeća u EU-u, potrebno je poduprijeti izravna strana ulaganja, koja su također pokazatelj europskog potencijala.

4.8.

Partnerstva: EGSO pozdravlja uvođenje godišnjeg Dana industrije i okruglog stola na visokoj razini o industriji te izražava svoj snažan interes za sudjelovanje u njima. Taj bi pristup trebao obuhvaćati sva područja industrijske politike kako bi se među dionicima povećao osjećaj odgovornosti za strategiju. Međutim, dijalog s industrijom ne bi trebalo ograničiti na te mjere. Potrebne su veća transparentnost i suradnja, osobito pri pokretanju procjena učinka.

Bruxelles, 15. veljače 2018.

Predsjednik Europskog gospodarskog i socijalnog odbora

Georges DASSIS

(1) Npr. SL C 327, 12.11.2013., str. 82., SL C 12, 15.1.2015., str. 23., SL C 389, 21.10.2016., str. 50., SL C 311, 12.9.2014., str. 47., SL C 383, 17.11.2015., str. 24.

(2) SL C 246, 28.07.2017., str. 8.

Naar boven

Kies de experimentele functies die u wilt uitproberen