Tip

Recirkulacija

HRS (sustav povrata topline)

Jednosmjerna

S kanalnim razvodom

Nije relevantno

Bez izmjenjivača

Bez kanala

Nije relevantno

Bez izmjenjivača

Dvosmjerna

S kanalnim razvodom

S recirkulacijom (*) (nije obvezno)

Pločasti izmjenjivač topline

Rotacijski izmjenjivač topline

Izmjenjivači topline s kruženjem tekućine

Toplovodne cijevi

Izmjenjivi (regenerator) regenerativni izmjenjivač topline s izmjenjivim smjerom protoka zraka

Bez recirkulacije (*)

Isto kao prethodno navedeno

Bez kanala

S recirkulacijom (*) (nije obvezno)

Isto kao prethodno navedeno

Bez recirkulacije (*)

Isto kao prethodno navedeno

Izmjereni/izračunani parametar

Organizacija

Upućivanje/naslov

Napomene

SEC – specifična potrošnja energije za ventilaciju po m2 grijane površine poda stana ili zgrade [kWh/(m2/god.)]

Europska komisija

Prilog VIII. Uredbi Komisije (EU) br. 1253/2014

Prilog VIII. Uredbi Komisije (EU) br. 1254/2014

Ne postoje norme kojima se opisuje SEC, ali jednadžba se nalazi u Uredbi 1253/2014 i Uredbi 1254/2014.

Specifična ulazna snaga (SPI)

CEN (Europski odbor za normizaciju)

Norma EN 13142 i serija normi EN 13141 prema tipu proizvoda

Izračun SPI-ja opisuje se u normi EN 13142:2013 za BVU-ove, a metoda ispitivanja za izmjerene vrijednosti opisuje se u seriji normi EN 13141 u pogledu tipa jedinice.

Ista definicija i metoda mogu se upotrijebiti za UVU-ove.

Međutim, mora se mjeriti i izračunavati u skladu s referentnim protokom i tlakom opisanima u Uredbi 1253/2014.

U članku 1. stavku 13. Priloga I. Uredbi 1253/2014 SPI se izražava u W/(m3/h), a u Prilogu VIII. Uredbi 1253/2014 SPI se izražava u kW/(m3/h). Kao zahtjev za informacije, SPI se mora navesti u W/(m3/h). Za izračun SEC-a SPI se mora izraziti u kW/(m3/h).

Stvarna (ukupna) ulazna snaga

CEN

Serija normi EN 13141 prema vrsti proizvoda dopunjena normom EN ISO 5801

Norme EN 13141-7 i 13141-6 odnose se na normu EN 13141-4 (6.1.), koja se odnosi na normu EN ISO 5801 (poglavlje 10., Ulazna snaga).

Definicija u normama jest „ulazna snaga” ili „ukupna ulazna snaga”, a ne „stvarna ulazna snaga” kao u Uredbi 1253/2014.

Norma EN 13141-8 ne sadrži opis metode ili upućivanja te nema zahtjeve za nesigurnost mjerenja.

BVU-ovi: objediniti mjerenja za ventilatore i nadzornu opremu. Potrebno je uključiti potrošnju električne energije za pomoćne uređaje, npr. BVU-ovi s rotacijskim HRS-om također uključuju motor rotora.

Razlika između ukupnog tlaka na izlazu i ulazu jedinice

CEN

Serija normi EN 13141 prema vrsti proizvoda dopunjena normom EN ISO 5801

Za jedinice s kanalnim razvodom treba se mjeriti u povezanim kanalima kako bi potrošači mogli primati postojane vrijednosti tlaka i protoka.

Razlika između ukupnog tlaka na izlazu i ulazu jedinice, u skladu s Uredbom 1253/2014, označava razliku u statičkom tlaku za RVU-ove s kanalnim razvodom i razliku između ukupnog tlaka za RVU-ove bez kanala između ulaza i izlaza, za BVU-ove s oba protoka zraka (ako nije jednaka, odnosi se na usisavanje zraka).

U Uredbi 1253/2014 ne opisuje se kojemu se priključku isporučuje tlak. Distribucija nije obvezna, ali se predlaže da se za RVU-ove s kanalnim razvodom distribuira s 1/3 razlike između ukupnog tlaka na izlazu i ulazu s vanjske strane (EHA i ODA) i 2/3 razlike između ukupnog tlaka na izlazu i ulazu (ETA i SUP) sa strane zgrade u skladu sa serijom normi EN 13141.

Za daljnji opis vidjeti poglavlje 3. ovog dokumenta i dokument DTI-ja „Transitional method for determination of internal specific fan power of ventilation units, SFPint” („Prijelazna metoda za određivanje unutarnje specifične snage ventilatora koji su dio ventilacijske jedinice, SFPint”) (2).

BVU-ovi

Ispitivanje je opisano u normi EN 13141-7 (6.2.2.), kojom se predviđa da se ispitivanje mora provesti u sva četiri kanala. Norma EN 13141-7 upućuje na normu EN 13141-4 (5.2.2.), u kojoj se definira ugradnja kanala.

UVU-ovi (ispuh zraka)

Nije opisano u normi EN 13141-6. Upotrijebite normu EN ISO 5801 ili EN 13141-4.

BVU-ovi (za jednu prostoriju bez kanala)

Cijeli opis u odjeljku 5.2.3. (i Prilogu A) normi EN 13141-8, koja se upućuje na norme EN 13141-4 i EN ISO 5801.

UVU-ovi (sustavi usisavanje zraka)

Ispitivanje je opisano u normi EN 13141-11 (6), koja upućuje na norme EN 13141-4 i EN ISO 5801.

Način mjerenja tlaka u kanalu (mjernim kanalima)/komori i dopušteno odstupanje nisu opisani u svim normama. To se mora projektirati i ispitati u skladu s normom EN ISO 5801.

Referentni protok

CEN

Serija normi EN 13141 prema vrsti proizvoda dopunjena normom EN ISO 5801

U normama nisu opisani referentni ili maksimalni protok i tlak. Osim toga, u njima se ne opisuje način na koji se te vrijednosti trebaju postići u skladu s Uredbom 1253/2014. Njima se samo opisuje način mjerenja protoka u skladu s dizajnom pojedinačnih jedinica (osim EN 13141-8 u pogledu protoka i EN 13141-11 u pogledu tlaka).

U poglavlju 3. ovog dokumenta vidjeti način deklariranja referentnog protoka za jedinice s kanalnim razvodom. Metoda je također određena za slučaj u kojemu jedinica ne može ostvariti tlak od 100 Pa, ali može ostvariti 50 Pa.

Referentni protok ne smije biti veći od maksimalnog protoka.

BVU-ovi

Organizacija ispitivanja opisuje se u normi EN 13141-7 (6.2.2). Norma EN 13141-7 upućuje na normu EN 13141-4 (5.2.2.), u kojoj se definira ugradnja kanala.

Za BVU-ove: ako se ispitivanje provodi s numeričkim neuravnoteženim protokom zraka na ulaznoj strani u odnosu na izlaznu stranu, to treba napomenuti u izvješću o ispitivanju.

Za BVU-ove protok se odnosi na izlaz usisavanja zraka.

UVU-ovi (ispuh zraka)

Organizacija ispitivanja općenito se opisuje u normi EN 13141-4 (6.). Norma EN 13141-6 upućuje na mjerenja protoka zraka u skladu s normom ISO 5221 (koja je povučena 1984.). Umjesto toga može se upotrebljavati norma EN ISO 5801.

UVU-ovi i BVU-ovi (za jednu prostoriju bez kanala)

Cijeli opis u normi EN 13141-8 (3.1.9). Metoda u skladu s odjeljkom 5.2.3. norme EN 13141-4 i normom EN ISO 5801.

UVU-ovi (sustavi usisavanje zraka)

Ispitivanje se opisuje u normi EN 13141-11 (3.6.). Opis metode (6) odnosi se na EN 13141-4 i EN ISO 5801.

Dijagram protoka/tlaka

CEN

EN 13141-4

EN 13141-7

dopunjena normom

EN ISO 5801

Norma EN 13141-7 odnosi se na BVU-ove, ali se metoda može primijeniti i na druge proizvode.

EN ISO 5801 odnosi se na ventilatore, ali se metoda može primijeniti i na druge proizvode.

Maksimalni protok

CEN

Serija normi EN 13141 prema vrsti proizvoda dopunjena normom EN ISO 5801

Za sve proizvode vidjeti referentni protok.

Toplinska učinkovitost, ηt

CEN

EN 13141-7 i EN ISO 5801

EN 13141-8 i EN ISO 5801

Toplinska učinkovitost obično se može izmjeriti u skladu s normom EN 308 ili EN 13141-7, EN 13141-8 i ISO 16494 za jednake masene protoke unutra i van te bez kondenzacije. Međutim, u Uredbi 1253/2014 navodi se da razlika između unutarnje i vanjske temperature mora biti 13 K, stoga se mogu upotrebljavati samo EN 13414-7 i EN 13141-8. Mora se mjeriti zajedno s doprinosom ventilatora.

Za BVU-ove upotrebljavajte normu EN 13414-7.

Za BVU-ove za ugradnju u jednoj prostoriji upotrebljavajte normu EN 13141-8.

Protok izmjeren u skladu s normom EN ISO 5801. Sve druge vrijednosti u skladu su s normom EN 13141-7 ili EN 13141-8, ovisno o dizajnu jedinice.

Točke mjerenja temperature moraju se uspostaviti izvan jedinice jer se mora obuhvatiti doprinos ventilatora (u kanalima za jedinice s kanalnim razvodom).

Kanali/priključna kutija između jedinice i mjerne ravnine moraju se izolirati izolacijskim materijalom s toplinskim otporom od najmanje 1 m2 K W-1 (približno 50 mm izolacijskog materijala).

U normi EN 13141-7 navode se samo zahtjevi za propuštanje (nema zahtjeva za toplinsku ravnotežu) i ona se može upotrijebiti u tu svrhu. Međutim, preporučuje se pridržavanje zahtjeva iz norme EN 308 (propuštanje od 3 % i toplinska ravnoteža od 5 %).

EN 13141-8

Za jedinice s izmjenjivim HRS-om postoji cjelovit opis modela ispitivanja u odjeljku 5.4.7 norme EN 13141-8. Potrebno je napomenuti da je obično potrebna oprema za brzo mjerenje.

Preporučuje se poduzimanje potrebnih mjera kako bi se osiguralo da se u ispitivanju smanji miješanje vanjske i unutarnje temperature.

Napomene o neprimjenjivim normama:

Norma EN 308 obično se upotrebljava za procjenu radnog učinka samog HRS-a, gdje se oduzima doprinos ventilatora i ispitivanje se provodi s temperaturnom razlikom od 20 K, stoga se ne smije upotrebljavati za RVU-ove.

U normi ISO 16494 opisuje se postupak ispitivanja za jedinicu za upravljanje protokom zraka s HRS-om, s posebnim zahtjevima u pogledu statičkog tlaka u ulazima i izlazima te postavki ventilatora.

Organizacija ispitivanja jednaka je opisanoj u normama EN 14141-7 i EN 308.

Upućuje na norme EN ISO 5801, ISO 3966 i EN ISO 5167-1 u pogledu metode mjerenja protoka zraka.

Prema normi ISO 16494 dopušta se veliko odstupanje temperature okoline koje utječe na rezultate ispitivanja te nije u skladu s normom EN 13141 ili EN 308.

Ulazna električna snaga i stvarna ulazna snaga

CEN

EN 13141-4 i

EN 13141-7

dopunjena normom

EN ISO 5801

Norma EN 13141-7 (odjeljak 6.5.) upućuje na normu EN 13141-4 (6.1.), koja upućuje na normu EN ISO 5801 (odjeljak 10.).

Definicija u normama uglavnom je „ulazna snaga” ili „ukupna ulazna snaga”, a ne „ulazna električna snaga” ili stvarna ulazna snaga kao u Uredbi 1253/2014.

BVU-ovi: potrebno je mjeriti zajedno za ventilatore i nadzornu opremu.

Razina zvučne snage (LWA)

CEN

EN ISO 9614-2 ili

EN ISO 3744 ili

EN ISO 3746 ili

EN ISO 3743-1 ili

EN ISO 3741 ili

ISO 13347 ili

EN ISO 9614-1 ili

EN ISO 3745 ili

EN ISO 3743-2

Može se mjeriti u skladu s normom EN ISO 9614-2 (skeniranje jakosti zvuka) ili EN ISO 3744 ili EN ISO 3746 (zvučni tlak u slobodnom polju). Radi smanjivanja troškova ispitivanja često se daje prednost primjeni metode skeniranja intenziteta zvuka. U suprotnome se primjenjuje norma EN ISO 3743-1 ili EN ISO 3741 zvučna snaga u odječnoj komori.

Budući da se u različitim normama upotrebljavaju različite metodologije, nemoguće je uvijek jamčiti ponovljivost rezultata između dviju metodologija.

Referentna razlika tlaka u Pa

CEN

Serija normi 13141 prema vrsti proizvoda dopunjena normom EN ISO 5801

Za metode mjerenja i napomene vidjeti „Razlika između ukupnog tlaka na izlazu i ulazu jedinice”.

Količine maksimalnog unutarnjeg i vanjskog propuštanja i prenošenja

CEN

EN 308

EN 13141-7

EN 1886

ISO 16494

Propuštanje

I unutarnje i vanjsko propuštanje mogu se ispitati u skladu s normama EN 308 i EN 13141-7 (serija normi EN 13141 vrijedi samo za RVU-ove). Norma EN 308 izvorno je usmjerena samo na sastavnicu HRS-a, ali može se primjenjivati, i obično se primjenjuje, na ispitivanje cijele jedinice. U normi EN 308 mjeri se samo u jednoj točki (isto kao u uredbi). U normi EN 13141-7 mjeri se u trima točkama. Norma EN 1886 može se upotrebljavati samo za vanjsko propuštanje.

Protok koji se upotrebljava za izračun propuštanja i prenošenja (u normi opisan kao nominalni maseni protok zraka koji navodi proizvođač) jest referentni protok za RVU-ove, a nominalni protok za NRVU-ove kako je definirano u Uredbi 1253/2014.

Prenošenje

Prenošenje se može ispitati u skladu s normom EN ISO 308. Potrebno je naznačiti u kojem se smjeru kreće propuštanje. Smjer propuštanja od prljavoga prema čistom zraku valja izbjegavati (od izlazne strane prema ulaznoj strani).

Pri niskim razinama protoka zoni pročišćenja potrebno je više vremena za čišćenje, a vrtnja u okretajima po minuti mora se smanjiti. To znatno utječe na propuštanje i mora se uzeti u obzir.

Dodatni opis u pogledu propuštanja:

Dodatno objašnjenje ispitivanja propuštanja navodi se u Prilogu V. (NRVU) Uredbi 1253/2014, u kojemu se opisuje da se ispitivanje i izračun mogu provesti u skladu s tlačnim ispitivanjem (prema tlaku navedenom u definicijama) ili metodom ispitivanja s plinom kao indikatorom pri deklariranom tlaku sustava iako to nije objašnjeno u (u skladu s) definicijama.

Deklarirana vrijednost jest utvrđena količina propuštanja, dopunjena informacijama o upotrijebljenoj normi.

Ispitivanje se može provesti kao „ispitivanje statičkog tlaka” u skladu s tlakom definiranim u definicijama, gdje se tlak smatra pozitivnim/negativnim tlakom primijenjenim na jednu stranu BVU-a (ili unutarnjim/vanjskim u pogledu vanjskog propuštanja), ili kao „dinamičko ispitivanje” (npr. omjer prijenosa izlaznog zraka – EATR) pri čemu je ispitni tlak stvarna razlika u tlaku unutar jedinice kao posljedica referentne/nominalne konfiguracije (vanjski tlak).

Metoda ispitivanja s plinom kao indikatorom spominje se u normi EN 308 u pogledu ispitivanja propuštanja, ali nije opisano kako treba provesti ispitivanje.

Metoda ispitivanja s plinom kao indikatorom opisana je u normama ISO 16494 i EN 13141-7 te prEN 16798-3.

Stopa miješanja

CEN

EN 13141-8

U normi EN 13141-8 (5.2.2.1.) opisuje se ispitivanje i izračun unutarnjeg propuštanja te unutarnjeg i vanjskog miješanja.

Preporučuje se da se mjerenje provodi izotermički kako bi se skratilo vrijeme ispitivanja, a učinak na mjerenje nije znatan.

Vrijednosti za unutarnje i vanjsko miješanje moraju se deklarirati.

Stopu miješanja za izmjeničnu jedinicu s kombiniranim izlaznim i ulaznim otvorima nije moguće odrediti bez onečišćenja prostorije za ispitivanje te se stoga stopa miješanja za te tipove jedinica ne smije deklarirati prije nego što revizijom normi nastane valjana metoda.

Osjetljivost protoka zraka na promjene tlaka

CEN

Prilog A i odjeljak 5.2.3. norme EN 13141-8

Može se upotrijebiti norma EN 13141-8.

Unutarnja/vanjska nepropusnost zraka

CEN

EN 13141-8

U normi EN 13141-8 opisuje se mjerenje i ona se može upotrijebiti.

Izmjereni/izračunani parametar

Organizacija

Upućivanje/naslov

Napomene

Toplinska učinkovitost povrata topline

ηt_nrvu

CEN

EN 13053

EN 308

Norma EN 13053 (odjeljak 6.5. i Prilog A) upućuje na normu EN 308 u pogledu organizacije i postupka za ispitivanje. Jedina je iznimka smještanje senzora temperature u jedinicu.

U Prilogu A3 normi EN 13053 opisuje se kako se senzori temperature moraju smjestiti unutar jedinice i između ventilatora i HRS-a.

Norma EN 308 izvorno je usmjerena samo na HRS, ali može se primjenjivati, i obično se primjenjuje, na ispitivanje cijele jedinice.

Norma EN 13779 (odjeljak 6.6.) upućuje na normu EN 13053 u pogledu opisa i klasifikacije HRS-a. Na EN 308 upućuje u pogledu organizacije i postupka za ispitivanje.

U normi ISO 16494 opisuje se postupak ispitivanja za jedinicu za upravljanje protokom zraka s HRS-om. Posebni zahtjevi u pogledu statičkog tlaka u ulazima i izlazima te postavkama ventilatora. Organizacija ispitivanja jednaka je opisanoj u normama EN 13141-7 i EN 308. Upućuje na norme EN ISO 5801, ISO 3966 i EN ISO 5167-1 u pogledu metode mjerenja protoka zraka.

U Uredbi 1253/2014 navodi se da razlika između unutarnje i vanjske temperature mora biti 20 K. Zbog toga se može upotrebljavati samo norma EN 308/EN 13053.

Mjeri se bez doprinosa ventilatora, po mogućnosti unutar jedinice.

Ako je moguće, smještanje senzora temperature mora biti u skladu s normom EN 13053. Ako nije moguće smjestiti senzore unutar jedinice i između ventilatora i HRS-a, moguća su dva postupka ispitivanja.

Protok koji se upotrebljava za mjerenje i ispitivanje nominalni je protok NRVU-a koji prolazi kroz izmjenjivače topline (bez recirkulacije ili zaobilaska, obično projektirano za zimske uvjete).

Točke mjerenja temperature moraju se zaštititi od radijacije.

Zahtjev u odjeljku 6.4. … norme EN 308 Najveće dopušteno odstupanje na mjernoj ravnini iznosi 0,05 (t22-t21)”. To se ne može ostvariti kad se mjeri unutar jedinice te se ne treba pridržavati tog zahtjeva.

Nominalni protok NRVU-a u m3/s qnom

CEN

Norma koja ima prednost:

EN 13053

EN ISO 5801

Alternativna norma:

EN 13141-4, - 5, - 6, - 7, - 8, - 11

Može se mjeriti u skladu s normama EN 13053 i EN ISO 5801. Norma EN 13053 upućuje na norme EN ISO 5801, EN ISO 5167-1 ili ISO 3966 (u pogledu tekućina).

Također se može mjeriti u skladu s normama EN 13141-4, - 5, - 6, - 7, - 8, - 11 u pogledu tipa jedinice i normom EN ISO 5801. Norma EN 13141 odnosi se ponajprije na ventilaciju stambenih prostora, ali je detaljnija te se može upotrijebiti za područja u kojima postupci iz norme EN 13053 još nisu utvrđeni.

Vrijednost za qnom upotrijebljena za izračun učinkovitosti ventilatora (ηfan) za BVU-ove odnosi se na stranu protoka zraka (ulazna i izlazna strana), a ne na zbroj usisnih i ispušnih protoka zraka podijeljen s dva.

Deklarirana vrijednost za informaciju za qnom zbroj je usisnog i ispušnog protoka zraka podijeljen s dva.

Nominalni vanjski tlak Δps, ext u Pa

CEN

Norma koja ima prednost:

EN 13053

EN ISO 5801

Alternativna norma:

EN 13141-4, - 5, - 6, - 7, - 8, - 11

Može se mjeriti u skladu s normama EN 13053 i EN ISO 5801. Norma EN 13053 upućuje na normu EN ISO 5801 (5.2.3.1.1.).

Također se može mjeriti u skladu s normama EN 13141-4, - 5, - 6, - 7, - 8, - 11 u pogledu tipa jedinice i normom EN ISO 5801. Norma EN 13141 odnosi se ponajprije na ventilaciju stambenih prostora, ali je detaljnija te se može upotrijebiti za područja u kojima postupci iz norme EN 13053 još nisu utvrđeni.

Općenito se za BVU-ove ispitivanje opisuje u normi EN 13141-7 (6.2.2.) (i ostalim normama u seriji 13141 u pogledu vrste jedinice). Ispitivanje se mora provesti u sva četiri kanala. Norma EN 13141-7 upućuje na normu EN 13141-4 (5.2.2.), kojom se definira ugradnju kanala.

Vanjski tlak mora se postaviti na razinu projektiranih tlačnih uvjeta. Preporučuje se da se unutarnji tlak uzme u obzir te da u odjeljku ulaznog zraka netom nakon HRS-a bude viši tlak od tlaka u odjeljku izlaznog zraka netom prije HRS-a, kako bi se izbjegla propuštanja.

Za jedinice s kanalnim razvodom tlak se mora mjeriti u priključenim kanalima kako bi korisnici dobili postojane vrijednosti tlaka i protoka.

Nominalni vanjski tlak jest razlika u statičkom tlaku između ulaza i izlaza. U slučaju BVU-ova za oba protoka zraka.

Tlak izmjeren u kanalu (kanali za mjerenje) i dopušteno odstupanje moraju se projektirati i ispitati u skladu s normom EN ISO 5801, dok god je primjenjiva.

Preporučuje se da proizvođač opiše distribuciju tlaka koja se primjenjuje na svaku stranu jedinice s obzirom na to da se radni učinak jedinice može promijeniti u skladu s distribucijom tlaka.

Za daljnje opise vidjeti poglavlje 3. ovog dokumenta i dokument DTI-ja „Transitional method for determination of internal specific fan power of ventilation units, SFPint” („Prijelazna metoda za određivanje unutarnje specifične snage ventilatora koji su dio ventilacijske jedinice, SFPint”).

Nazivna ulazna električna snaga (P) (W) i stvarna ulazna električna snaga

CEN

EN 13053

EN ISO 5801

Potrošnja električne energije može se mjeriti u skladu s nekoliko usklađenih normi (motora) te normama EN ISO 5801 i EN 13053 ovisno o nesigurnosti mjerenja.

U normi EN 13053 opisuje se da se električna snaga, napon i jakost moraju mjeriti, ali ne upućuje ni na kakve norme niti opisuje metode (tablica 2.). Navedeno je upućivanje o općoj metodi ispitivanja u normi EN ISO 5801 (5.2.2.).

Također se može mjeriti u skladu s normama EN 13141-4, - 5, - 6, - 7, - 8, - 11 u pogledu vrste jedinice i normom EN ISO 5801. Serija normi EN 13141 ponajprije se odnosi na ventilaciju stambenih prostora, ali je detaljnija u pogledu nekih vrsta proizvoda i može se upotrebljavati za područja u kojima postupci iz norme EN 13053 još nisu utvrđeni. U tom slučaju upotrijebite metodu iz serije normi EN 13141 i načelo mjerenja iz norme EN 13053/EN ISO 5801.

Općenito upotrebljavajte načelo mjerenja iz norme EN ISO 5801.

Nazivna ulazna električna snaga (P) mora se izražavati u kW, a SFPint u W/(m3/s).

SFPint u W/(m3/s)

DTI (Danski tehnološki institut)

„Transitional method for determination of internal specific fan power of ventilation units, SFPint” („Prijelazna metoda za određivanje unutarnje specifične snage ventilatora koji su dio ventilacijske jedinice, SFPint”)

Vidjeti opis u dokumentu DTI-ja. Deklarirana vrijednost za SFPint jednosmjernih NRVU-ova koji nisu namijenjeni za uporabu s filtrom mora biti „nije primjenjivo”.

CEN

EN ISO 5801/nijedna mjerodavna norma nije prikladna

Norma EN ISO 5801 može se upotrebljavati za vanjska mjerenja. Za unutarnja mjerenja nijedna mjerodavna norma nije prikladna.

Vidjeti opis u dokumentu DTI-ja „Transitional method for determination of internal specific fan power of ventilation units, SFPint” („Prijelazna metoda za određivanje unutarnje specifične snage ventilatora koji su dio ventilacijske jedinice, SFPint”) za mjerenje i izračun.

Brzina protoka zraka na površini filtra u m/s pri projektiranom protoku

CEN

EN 13053 i EN ISO 5801

Brzina protoka zraka na površini filtra opisuje se u normi EN 13053. Međutim, ne opisuju se metoda mjerenja i parametri u skladu s mjerenjem površine.

Protok se može mjeriti u skladu s normom EN ISO 5801.

Upotrijebite norme EN 13053 i EN ISO 5801 za mjerenje protoka i brzine. Područje izračuna brzine mjeri se uz moguće odstupanje od +/– 3 %.

Površina je površina slobodne jedinice u području filtra ili ventilatora. Deklarirana je vrijednost veća vrijednost, usisna i ispušna.

Pad unutarnjeg tlaka dijelova ventilacijske jedinice; (Δps, int) u Pa

i

Pad unutarnjeg tlaka dodatnih neventilacijskih dijelova (Δps, add)

DTI (Danski tehnološki institut)

„Transitional method for determination of internal specific fan power of ventilation units, SFPint” („Prijelazna metoda za određivanje unutarnje specifične snage ventilatora koji su dio ventilacijske jedinice, SFPint”)

Ne postoji mjerodavna usklađena norma.

Vidjeti opis u dokumentu DTI-ja za mjerenje i izračun.

Gubici na ulazu i izlazu NRVU-a moraju se uključiti u „pad unutarnjeg tlaka dijelova ventilacijske jedinice (Δps, int)”. Ako jedinica za upravljanje zrakom s kanalnim razvodom ima otvore normalne veličine (unutarnji presjek sustava s kanalnim razvodom jednak je presjeku NRVU-a), nema dodatnih gubitaka tlaka na otvorima za ulaz i izlaz.

Učinkovitost ventilatora (ηfan)

CEN

Vanjski – EN ISO 5801 (za UVU-ove bez filtra/dodatnih dijelova)

Unutarnji – nijedna mjerodavna norma nije prikladna

Za UVU-ove bez filtra upotrijebite normu EN ISO 5801 i učinkovitost vanjskog ventilatora, izmjerenu pri nominalnom protoku i nominalnom vanjskom tlaku. Potrebno je napomenuti da operativna točka nije po definiciji najbolja točka učinkovitosti ventilatora, nego su to nominalni uvjeti ventilacijske jedinice kako je navedeno u Prilogu 1. članku 2. stavku 2.

Učinkovitost ventilatora jest vanjska statička učinkovitost ventilatora.

Za sve druge proizvode ne postoji mjerodavna usklađena norma jer se učinkovitost mora mjeriti u ventilacijskoj jedinici za izračun SFPint-a, iako se sljedećim normama opisuje mjerenje učinkovitosti ventilatora:

Temeljno je pitanje kako mjeriti rast pritiska na ventilator. Potrošnja električne snage može se mjeriti u skladu s mjerodavnim usklađenim normama.

Učinkovitost ventilatora ηfan jest „pogon cjelokupne statičke učinkovitosti” pri nominalnom protoku i padu nominalnog vanjskog tlaka koji je potrebno mjeriti na površini ventilatora, u %, u skladu s normom EN ISO 12759, ali kad se ventilator smjesti u namijenjeno kućište, to jest uzimajući u obzir učinke sustava.

To je statička učinkovitost uključujući učinkovitost motora i pogona pojedinačnog (pojedinačnih) ventilatora u ventilacijskoj jedinici (referentna konfiguracija) određena na nominalnom protoku zraka i padu nominalnog vanjskog tlaka (i padu unutarnjeg i dodatnog tlaka).

To je omjer između nominalnog protoka zraka umnoženog rastom statičkog tlaka ventilatora (jednako zbroju padova tlaka svih dijelova ventilacijske jedinice, čistih i suhih, te nominalnog vanjskog tlaka) podijeljenog s električnom snagom pogona ventilatora.

Smještanje ventilatora u kućište utjecat će na rast tlaka ventilatora i potrošnju snage u odnosu na idealni radni učinak izvan jedinice.

Učinkovitost ventilatora mora se mjeriti/izračunati u BVU-ovima i s vanjskim (i unutarnjim i dodatnim) gubitkom tlaka pri nominalnom protoku zraka (koji utvrđuje proizvođač) u skladu s definicijom SFP-a, iako se u izračunu SFPint-a upotrebljava samo pad unutarnjeg tlaka.

Za BVU-ove izračunane i zbrojene za obje struje zraka, usisni protok zraka (SUP) i ispušni protok zraka (ETA) za određivanje SFPint-a. Za UVU-ove izračunane za jednu struju zraka.

Za daljnji opis vidjeti dokument DTI-ja „Transitional method for determination of internal specific fan power of ventilation units, SFPint” („Prijelazna metoda za određivanje unutarnje specifične snage ventilatora koji su dio ventilacijske jedinice, SFPint”).

Deklarirana maksimalna količina vanjskog propuštanja (%) kućišta ventilacijskih jedinica i deklarirana maksimalna količina unutarnjeg propuštanja (%) dvosmjernih ventilacijskih jedinica ili prenošenja

CEN

EN 308 (BVU-ovi):

EN 1886 i EN 308 (UVU-ovi)

ISO 16494

Vidjeti opis u okviru RVU-ova u pogledu količina maksimalnog unutarnjeg i vanjskog propuštanja i prenošenja.

Protok koji se upotrebljava za izračun propuštanja i prenošenja (u normi opisan kao nominalni maseni protok zraka na koji upućuje proizvođač) jest referentni protok za RVU-ove, a nominalni za NRVU-ove kako je definirano u Uredbi 1253/2014.

Razina zvučne snage kućišta (LWA)

(u slučaju NRVU-ova namijenjenih za uporabu u unutrašnjosti)

CEN

EN ISO 9614-2 ili

EN ISO 3744 ili

EN ISO 3746 ili

EN ISO 3743-1 ili

EN ISO 3741 ili

ISO 13347 ili

EN ISO 9614-1 ili

EN ISO 3745 ili

EN ISO 3743-2 ili

Može se mjeriti u skladu s normom EN ISO 9614-2 (skeniranje jakosti zvuka) ili EN ISO 3744 ili EN ISO 3746 (zvučni tlak u slobodnom polju).

Kako bi se smanjili troškovi ispitivanja, često se daje prednost primjeni metode skeniranja jakosti zvuka. U suprotnome se primjenjuje norma EN ISO 3743-1 ili EN ISO 3741 zvučna snaga u odječnoj komori.

Razina zvučne snage u kućištu definira se u skladu s referentnim protokom zraka. Za NRVU-ove to se treba smatrati nominalnim protokom.

Budući da se u različitim normama upotrebljavaju različite metodologije, ne može se uvijek jamčiti ponovljivost rezultata između dviju metodologija.

Radna učinkovitost filtra

CEN

EN 779:2012

EN 1822:2009

Upotrijebiti opis u Prilogu IX. Uredbi 1253/2014 u skladu s mjerodavnim normama.

1.: uobičajeno određivanje

2.: nije moguće postići 100 Pa

3.: nije moguće postići viši tlak pri protoku većem od referentnog protoka (i referentnog tlaka)