EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 10.1.2017.

COM(2016) 823 final

2016/0402(COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o pravnom i operativnom okviru za europsku e-karticu usluga uvedenu Uredbom ... [Uredba o europskoj kartici usluga]

(Tekst značajan za EGP)

{SWD(2016) 437 final}
{SWD(2016) 438 final}

OBRAZLOŽENJE

1.KONTEKST PRIJEDLOGA

•Razlozi i ciljevi prijedloga

Budući da usluge čine oko 70 % ukupnog BDP-a i zaposlenosti u EU-u, promicanje konkurentnosti tržišta usluga u EU-u od ključne je važnosti za stvaranje radnih mjesta i rast u EU-u. Direktivom o uslugama, koja je donesena 2006., utvrđene su opće odredbe kojima se olakšava uspostava poslovnog nastana pružatelja usluga i njihova sposobnost za prekograničnu ponudu usluga na jedinstvenom tržištu. Direktivom je potaknut niz reformi diljem država članica EU-a kojima je, prema procjenama, tijekom deset godina ostvareno dodatnih 0,9 % BDP-a EU-a.

Međutim, još uvijek postoji velik neiskorišten potencijal za rast i radna mjesta. Tržište usluga u EU-u ostvarilo bi korist od bržeg rasta produktivnosti i učinkovitije raspodjele resursa. Prekogranična trgovina te ulaganja u usluge i dalje su niski. Rješavanje preostalih prepreka za više prekograničnih aktivnosti u uslužnom sektoru pomoći će jačanju tržišnog natjecanja, što će dovesti do većeg izbora i boljih cijena za potrošače kao i do više inovacija. Rješavanjem tih prepreka na temelju okvira koji je već osiguran Direktivom o uslugama otvara se potencijal za dodatni rast BDP-a EU-a od 1,7 % 1 . Osim toga, bolje funkcioniranje tržišta usluga pozitivno će utjecati na konkurentnost industrije jer je proizvodni sektor EU-a važan kupac i krajnji korisnik usluga. Naime, usluge čine 40 % vrijednosti proizvoda proizvedenih u EU-u. Stoga konkurentnost proizvodnog sektora ovisi o dobrom funkcioniranju tržišta usluga.

Zbog toga je Europsko vijeće naglasilo da „[o]stvarenje dubljeg i pravednijeg jedinstvenog tržišta bit će ključno za stvaranje novih radnih mjesta, promicanje produktivnosti i osiguravanje privlačne klime za ulaganja i inovacije” 2 . Bolje funkcioniranje unutarnjeg tržišta jedan je od deset prioriteta Europske komisije. Komisija je u strategiji unutarnjeg tržišta donesenoj u listopadu 2015. najavila niz mjera kojima će se jedinstveno tržište bez granica za usluge pretvoriti u stvarnost 3 . Cilj je jasan: smanjiti prepreke kako bi se pružateljima usluga olakšalo ostvarivanje novih poslovnih prilika uz istodobno osiguravanje kvalitetnih usluga za potrošače. Ovaj se prijedlog nadovezuje na strategiju jedinstvenog tržišta.

Direktivom o uslugama pruža se uravnotežen pravni okvir za postizanje tih ciljeva. Njome se osigurava da su nacionalni propisi nediskriminirajući, opravdani i proporcionalni za postizanje ciljeva od javnog interesa. Osim toga, njome se od država članica zahtijeva da smanje prepreke administrativne prirode koje u praksi odvraćaju pružatelje usluga od prekograničnog poslovanja. Ovaj prijedlog neće utjecati na Direktivu o uslugama i važna načela koja su njome utvrđena.

Ta su načela, uvedena Direktivom o uslugama, omogućila pozitivan napredak prema boljem funkcioniranju tržišta usluga u EU-u. Istodobno su prepreke većoj integraciji jedinstvenog tržišta još uvijek prisutne u nizu ključnih uslužnih sektora. Posebno su česte u uslužnim sektorima kao što su poslovne usluge i građevinski sektor, u kojima pružatelji usluga često ne mogu lako ostvariti poslovne prilike u drugim državama članicama. Pri širenju u inozemstvo suočavaju se s administrativnim preprekama. To je potvrđeno opsežnom komunikacijom s pružateljima usluga 4 . To uključuje nedostatak jasnoće o tome kako poštovati postojeća pravila koja odvraćaju poduzeća, posebno MSP-ove, od toga da pokušaju iskoristiti poslovne prilike u drugim državama članicama. Pružateljima usluga teško je dobiti informacije o primjenjivim regulatornim zahtjevima i postupcima koji trebaju biti ispunjeni za pristup tržištu druge države članice. Osim toga, nacionalnim pravilima često se u obzir uzimaju samo nacionalne situacije bez pojašnjenja o tome kako bi se one trebale primijeniti na pružatelje usluga iz drugih država članica EU-a. Zbog toga pružateljima usluga koji pokušavaju ustanoviti trajnu prisutnost u drugoj državi članici ili pružati usluge preko granice na privremenoj osnovi često nije posve jasno koja pravila trebaju primijeniti i kako. Administrativne formalnosti u različitim državama članicama često su komplicirane te je njihovo ispunjavanje skupo za pružatelje usluga.

Stoga je cilj europske e-kartice usluga smanjiti administrativnu složenost za pružatelje usluga koji žele svoje djelatnosti proširiti na druge države članice. Njome će se istodobno osigurati da države članice mogu primijeniti samo opravdane propise. Ona bi pružateljima usluga bila ponuđena na dobrovoljnoj osnovi kao alternativni način za dokazivanje usklađenosti s primjenjivim nacionalnim pravilima. Njome se pružateljima usluga omogućuje da za ispunjavanje formalnosti pri širenju u inozemstvo upotrijebe potpuno elektronički postupak na razini EU-a, čime im se nudi veća pravna sigurnost i znatno smanjuje administrativna složenost. S pomoću e-kartice moći će izbjeći administrativne prepreke, poput nesigurnosti u vezi s primjenjivim zahtjevima, ispunjavanja različitih obrazaca na stranim jezicima, prevođenja, ovjeravanja ili potvrde vjerodostojnosti dokumenata i neelektroničkih postupovnih koraka. Uštede troškova povezane s formalnostima obuhvaćenima postupkom izdavanja e-kartice bile bi znatne u usporedbi s postojećom situacijom, potencijalno i do 50 % ili čak više 5 .

Ako pružatelj usluga planira pružati uslugu privremeno i prekogranično, e-karticu bi izdala matična država članica. Država članica domaćin mogla bi uložiti prigovor na izdavanje e-kartice ako već ima tu mogućnost na temelju Direktive o uslugama, pozivajući se na jedan od prevladavajućih razloga od javnog interesa utvrđenih u članku 16. Nakon njezina izdavanja e-kartica omogućivala bi pružatelju usluga da u državi članici domaćinu pruža usluge na privremenoj prekograničnoj osnovi. Ovlasti za donošenje odluka koje države članice domaćini imaju u pogledu odbijanja zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga ostaju iste u skladu s člankom 16. Direktive o uslugama.

Ako pružatelj usluga planira pružati usluge preko podružnice, agencije ili ureda u drugoj državi članici, e-karticu bi izdala država članica domaćin. U tom bi slučaju pružatelj usluga zahtjev za izdavanje e-kartice i dalje podnio nadležnom tijelu svoje matične zemlje koje bi i dalje provjerilo ima li pružatelj usluga poslovni nastan na području te države članice u skladu s njezinim primjenjivim pravilima. Međutim, u drugom bi koraku nadležna tijela matičnih država članica pokrenula postupak s upravom odgovarajuće države domaćina kako bi joj omogućila da odluči ispunjuje li pružatelj usluga koji je podnio zahtjev regulatorne zahtjeve svoje države domaćina u skladu s Direktivom o uslugama. Zbog toga ne bi bilo nejednakog tretmana domaćih i stranih pružatelja usluga. Nakon izdavanja e-kartica omogućila bi nositelju pružanje usluga preko sekundarnog poslovnog nastana (u obliku podružnice, agencije ili ureda) u dotičnoj državi članici domaćinu.

Koncept europske e-kartice usluga sličan je europskoj strukovnoj iskaznici (EPC), s kojom su nadležna tijela država članica već upoznata. Europska strukovna iskaznica dostupna je od siječnja 2016. te ju upotrebljava znatan broj odabranih stručnjaka koji su njome obuhvaćeni, što pokazuje da ta vrsta alata za pojednostavnjenje svojim korisnicima pruža praktične pogodnosti. Europska e-kartica usluga i europska strukovna iskaznica dobrovoljni su elektronički postupci koji se provode na razini EU-a. Za pružatelje usluga upotreba je europske e-kartice usluga dobrovoljna. Nadležno tijelo matične zemlje podnositelja zahtjeva djeluje kao jedinstvena kontaktna točka. Osim toga, funkcioniranje obaju sustava oslanja se na unaprijed utvrđene i obvezujuće radne tokove suradnje između matičnih država članica i država članica domaćina koji se provode preko postojećeg Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI). Oba sustava istodobno imaju različite ciljeve. Europska strukovna iskaznica omogućuje prekogranično pružanje usluga na temelju priznavanja stručnih kvalifikacija za fizičke osobe kao radnike ili samozaposlene pružatelje usluga u skladu s Direktivom o stručnim kvalifikacijama. Europska e-kartica usluga obuhvaća znatno veći broj zahtjeva. Ona bi bila dostupna fizičkim osobama koje su samozaposlene, ali i poduzećima koja žele pružati usluge u drugoj državi članici. Za razliku od europske strukovne iskaznice, europska e-kartica usluga nudila bi tehničke mogućnosti za olakšavanje administrativnih formalnosti u vezi s upućivanjem osoblja na područje onih država članica koje su priopćile Komisiji da bi se htjele služiti sustavom IMI u tu svrhu. Ta mogućnost upotrebe sustava IMI neće ni na koji način promijeniti bit pravila utvrđenih Direktivom 2014/67/EU. Uključena su i pravila za olakšavanje dobivanja osigurateljnog pokrića za prekogranično pružanje usluga.

E-karticom obuhvatili bi se zahtjevi iz Direktive o uslugama te, u skladu s tim, ne bi bila obuhvaćena područja kao što su porezi, rad i socijalna sigurnost. Međutim, nadležna tijela u državama članicama od nositelja e-kartice ne bi zahtijevala da dostave nijednu od informacija koje su već sadržane u e-kartici za potrebe postupaka ili formalnosti kojima podliježe pružatelj u vezi s dodjelom javnog ugovora, projektnog natječaja ili koncesije, osnivanjem društava kćeri ili registracijom podružnica na temelju prava trgovačkih društava te registracijom u sustavima obveznog socijalnog osiguranja. Europska e-kartica usluga primjenjivala bi se – u prvoj fazi – na poslovne i građevinske usluge – u mjeri u kojoj su povezane djelatnosti već obuhvaćene Direktivom o uslugama. Oba su ta sektora od ključne važnosti za gospodarstvo EU-a 6 . Pružatelji građevinskih ili poslovnih usluga često se suočavaju s visokim stupnjem administrativne složenosti pri širenju svojeg poslovanja u inozemstvo. Osim toga, rast produktivnosti tijekom posljednjeg desetljeća bio je vrlo nizak u oba sektora te su prekogranična trgovina i ulaganja ograničeni. Povećano prekogranično tržišno natjecanje pomoglo bi u očuvanju i poboljšanju konkurentnosti oba sektora.

Ovaj prijedlog uključuje i klauzule o preispitivanju radi budućeg razmatranja prikladnosti za rješavanje regulatornih prepreka, djelotvornosti europske e-kartice usluga i njezina mogućeg širenja na druge sektore.

•Dosljednost s postojećim odredbama politike u određenom području

Ova se Direktiva podnosi zajedno s Uredbom. Ovom se Direktivom utvrđuje pravni i operativni okvir za europsku e-karticu usluga, kojim se, među ostalim, uređuju uvjeti prihvatljivosti, nadležnosti matičnih država članica i država članica domaćina, valjanost europske e-kartice usluga te uvjeti za njezin opoziv ili suspenziju. Uredbom se uspostavljaju alati koji su dostupni pružateljima usluga u cijelom EU-u. Osim toga, njome se olakšava rješavanje pitanja povezanih s osigurateljnim pokrićem pružatelja usluga koji djeluje prekogranično.

U ovu se Direktivu u cijelosti prenose postojeće odredbe EU-a o socijalnim pitanjima, uvjetima zapošljavanja (posebno u pogledu upućivanja radnika, prava radnika i stupa socijalnih prava), zdravlju i sigurnosti te zaštiti okoliša. Njome se ne mijenjaju niti dovode u pitanje postojeći zaštitni mehanizmi u tom pogledu. E-kartica pružila bi dodatne informacije o poduzeću. Ovlast države članice za provođenje izravnih nadzora ostala bi u potpunosti nepromijenjena. Pravila o upućivanju radnika u skladu s direktivama 96/71/EZ i 2014/67/EU nastavit će se primjenjivati u kontekstu europske e-kartice usluga, ali radi usklađivanja s tim pravilima uvest će se dodatne mogućnosti. Ako su države članice uspostavile postupke kojima se omogućuje da se prijave povezane s upućivanjem radnika na temelju članka 9. Direktive 2014/67/EU dovrše elektronički, europska e-kartica usluga upućuje nositelja kartice na relevantne nacionalne postupke. Pružatelji usluga koji su nositelji europske e-kartice usluga tu prijavu mogu podnijeti i na elektroničkoj platformi povezanoj sa sustavom IMI u slučajevima kad država članica priopći Komisiji da bi se ta mogućnost trebala primjenjivati na upućivanje radnika na njezino državno područje.

Prijedlogom europske e-kartice usluga dopunjuju se druge inicijative politike koje su u kontekstu usluga najavljene u strategiji jedinstvenog tržišta radi sprečavanja uvođenja prepreka prekograničnom pružanju usluga na nacionalnoj razini. U tom se pogledu njime dopunjuje Komisijin prijedlog [XX] Direktive o reformi postupka u skladu s kojim države članice moraju obavješćivati o sustavima ovlašćivanja i zahtjevima povezanima s uslugama.

Ovaj će prijedlog biti dopunjen i inicijativom o jedinstvenom digitalnom pristupniku najavljenome u strategiji jedinstvenog tržišta za 2017. Pristupnikom, o kojem je javno savjetovanje provedeno u jesen 2016., riješit će se trenutačni nedostaci informacija za poduzeća i građane integriranjem, popunjavanjem i poboljšanjem relevantnih informacija na internetu na razini EU-a i nacionalnim razinama. Njime će se isto tako uspostaviti veza s uslugama pomoći. Osim toga, cilj će mu biti poticanje daljnje digitalizacije nacionalnih postupaka bitnih za građane i poduzeća koji ostvaruju svoja prava na jedinstvenom tržištu. Predviđeno je da se područjem primjene jedinstvenog digitalnog pristupnika obuhvati više od sektora obuhvaćenih sadašnjom inicijativom.

Za usporedbu, europska e-kartica usluga trebala bi ponuditi potpuno usklađen i standardiziran instrument za prekogranično pružanje usluga, smanjujući troškove usklađivanja za posebna tržišta usluga u kojima prevladavaju MSP-ovi. Ona služi cilju administrativnog pojednostavnjenja uz sudjelovanje države članice iz koje dolazi pružatelj usluga, ali ta (matična) država članica nema utjecaja na to koje zahtjeve pružatelj usluga mora ispuniti u drugim državama članicama. Na temelju europske e-kartice usluga potonje su države članice odgovorne za informiranje i osiguravanje usklađenosti u okviru unaprijed utvrđenog i potpuno standardiziranog radnog toka. Jedinstveni digitalni pristupnik povezat će se s tim postupkom i svojim korisnicima olakšati njegovo nalaženje.

Provedba europske e-kartice usluga bit će potpuno usklađena s razvojem jedinstvenog digitalnog pristupnika i s načelima navedenima u akcijskom planu za e-upravu (posebno: digitalizacija, interoperabilnost, prekograničnost, načelo „samo jednom” i uključivost kao standard) 7 .

Konačno, ovim se prijedlogom dopunjuje provedbena politika Komisije koju ona usporedno provodi radi rješavanja neopravdanih ili neproporcionalnih nacionalnih ograničenja slobode poslovnog nastana i slobode pružanja usluga.

Primjenu ove Direktive podržavat će Informacijski sustav unutarnjeg tržišta (IMI) uspostavljen Uredbom IMI 8 . Sustav IMI može upotrebljavati oko 5 000 nadležnih tijela od 2011.; sustav podliježe stalnim anketama među korisnicima te je dokazao svoj potencijal u pogledu europske strukovne iskaznice, koja je uvedena u siječnju 2016.

•Dosljednost u odnosu na druge politike Unije

Ova Direktiva i predložena Uredba o uvođenju europske e-kartice usluga potpuno su usklađene s nizom drugih politika Unije, posebno s drugim politikama Komisije o pojednostavnjenju i smanjenju administrativnog opterećenja.

Pojednostavnjenje formalnosti u pogledu dokumenata pomno bi slijedilo rješenja koja trebaju biti uvedena na temelju Uredbe (EU) 2016/1191 o promicanju slobodnog kretanja građana pojednostavnjenjem zahtjevâ za predočavanje određenih javnih isprava u Europskoj uniji 9 .

U području priznavanja stručnih kvalifikacija 2013. uveden je sličan alat kojim se potiče administrativno pojednostavnjenje – prethodno navedena europska strukovna iskaznica – koja je od siječnja 2016. dostupna odabranom broju profesija (medicinske sestre, farmaceuti, fizioterapeuti, gorski vodiči i posrednici u prometu nekretnina). Kako bi se izbjegao svaki rizik od udvostručavanja, ovim se prijedlogom osigurava da stručnjaci koji mogu podnijeti zahtjev za europsku strukovnu iskaznicu ne mogu dobiti europsku e-karticu usluga.

Kako bi se izbjeglo svako udvostručenje, nadležna tijela trebala bi upotrebljavati sve dostupne povezanosti nacionalnih registara, uključujući povezivanje registara trgovačkih društava (BRIS) u skladu sa zahtjevima Direktive 2009/101/EZ i registara nesolventnosti u skladu s Uredbom (EU) 2015/848 prije primjene bilo kojih drugih načina dobivanja ili provjere prethodno dobivenih informacija u kontekstu europske e-kartice usluga.

2.PRAVNA OSNOVA, SUPSIDIJARNOST I PROPORCIONALNOST

•Pravna osnova

Ova zakonodavna mjera obuhvaćena je područjem podijeljene nadležnosti u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (a) UFEU-a. Njezin je cilj olakšati uspostavu poslovnog nastana i pružanje usluga na jedinstvenom tržištu uz daljnji razvoj te provedbu općih načela prava poslovnog nastana i slobode prekograničnog pružanja usluga predviđenih člancima 49. i 56. UFEU-a kao i Direktivom o uslugama. Ova se Direktiva temelji na članku 53. stavku 1. i članku 62. UFEU-a, koji su opća pravna osnova za ostvarivanje slobode poslovnog nastana odnosno pravna osnova za odredbe o pristupu samostalnim djelatnostima.

•Supsidijarnost (za neisključivu nadležnost)

Opći je cilj ovog zakonodavnog prijedloga osigurati neometano funkcioniranje jedinstvenog tržišta usluga EU-a, koje nije ograničeno na državno područje jedne države članice, već obuhvaća cjelokupno područje Europske unije. Uzimajući u obzir transnacionalnu prirodu jedinstvenog tržišta EU-a i nužnost rješavanja situacija u prekograničnom kontekstu na najusklađeniji način, upotreba postojećeg alata informacijske tehnologije koji se primjenjuje diljem EU-a – sustava IMI – predstavlja učinkovit odgovor koji se može osigurati samo djelovanjem na razini EU-a.

Osim toga, Direktivom su predviđena pravila, posebno o ulozi koordinacijskih tijela na razini država članica, na temelju kojih je državama članicama prepuštena odgovornost za to da radi usklađivanja s tim pravilima utvrde prikladno tijelo u skladu s vlastitom administrativnom organizacijom na nacionalnoj razini.

•Proporcionalnost

Mjere uvedene ovom Direktivom proporcionalne su njezinu cilju daljnje integracije tržišta usluga na razini EU-a omogućavanjem povećane tržišne dinamike i prekograničnog tržišnog natjecanja. Jednako su tako proporcionalne ciljevima povećanja transparentnosti, smanjenja troškova te pojednostavnjenja postupaka koje države članice propisuju za pružatelje usluga u prekograničnim situacijama. Osim toga, nadovezuju se na sustav IMI, postojeći instrument informacijske tehnologije na razini EU-a koji se financira iz proračuna EU-a i koji već upotrebljavaju nacionalne uprave. Postupak na razini EU-a uzrokovat će samo ograničene prilagodbe sustava IMI koje će dovesti do ograničenih troškova na razini EU-a i na nacionalnim razinama. Takvi su ograničeni troškovi procijenjeni za postojeće slične postupke kao što je europska strukovna iskaznica.

Te mjere ne idu dalje od onog što je potrebno za rješavanje utvrđenih problema te postizanje utvrđenih ciljeva. Iako postupak na razini EU-a zahtijeva aktivnu ulogu uprava država članica, financijski napori koje mogu očekivati države članice bit će ograničeni upotrebom Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta, već postojeće platforme koja je uspostavljena financijskim sredstvima EU-a. Osim toga, očekuje se da će upotreba europske e-kartice usluga među dodatnim konkurentima na tržištima usluga pozitivno utjecati na gospodarstva država članica na temelju povećanja prometa i broja na tržištu.

Za pružatelje usluga upotreba europske e-kartice usluga bit će dobrovoljna.

•Odabir instrumenta

Ova se Direktiva temelji na člancima 53. i 62. UFEU-a, kojima se samo zakonodavcu EU-a dopušta donošenje direktiva. Ona uključuje odredbe o usklađivanju zakonodavstva država članica o pristupu određenim uslužnim djelatnostima. Osim toga, ona uključuje pojašnjenje točnih učinaka europske e-kartice usluga pri pristupu tržištu druge države članice.

3.REZULTATI EX POST EVALUACIJA, SAVJETOVANJA S DIONICIMA I PROCJENE UČINAKA

•Ex post evaluacije/provjere primjerenosti postojećeg zakonodavstva

U pripremi ovog prijedloga Komisija je provela temeljitu evaluaciju Direktive o uslugama. Tom se evaluacijom pokazalo da je provedba Direktive o uslugama do sada bila samo djelomično djelotvorna. Direktivom o uslugama ostvaren je dodatan rast kroz reforme država članica. Međutim, pružatelji usluga u ključnim uslužnim sektorima (poput poslovnih usluga i građevinarstva) još se uvijek suočavaju sa značajnim brojem prepreka. Osim toga, sustav administrativne suradnje između država članica ne pruža sve svoje prednosti. Detaljnom analizom funkcioniranja i upotrebljivosti jedinstvenih kontaktnih točaka u 2015. pokazalo se da većina njih još nije dovela do očekivanog administrativnog pojednostavnjenja u smislu privremenog prekograničnog pružanja usluga ili osnivanja poduzeća.

•Savjetovanja s dionicima

Komisija je provela nekoliko analiza i savjetovanja radi prikupljanja dokaza o preostalim preprekama potpunom funkcioniranju jedinstvenog tržišta za usluge s većim naglaskom na praktične učinke odredaba na terenu od 2014. Provedena je ekonomska procjena u svrhu evaluacije učinaka nacionalne reforme tržišta usluga i pristupa osiguranju za pružatelje usluga. Osim toga, organizirane su radionice s dionicima u okviru Foruma o jedinstvenom tržištu u 2014., 2015. i 2016. Na tim su radionicama razmatrani izazovi malih i srednjih poduzeća u pogledu razvoja na prekograničnim regionalnim tržištima ili posebni izazovi u uslužnim sektorima (posebno u sektorima poslovnih usluga i građevinarstva) koje ometa niska razina prekogranične trgovine i ulaganja na razini EU-a. Na temelju prikupljenih doprinosa i mišljenja utvrđeno je da se, unatoč određenom napretku tijekom posljednjih godina, pružatelji usluga u nekoliko gospodarski važnih sektora još uvijek suočavaju s nizom prepreka kada se žele proširiti preko granica država članica.

Dionici su izrazili različita mišljenja o mogućim načinima za poboljšanje okvira kojem podliježu tržišta usluga u EU-u i na nacionalnoj razini. Ovom se Direktivom ne izmjenjuju materijalna pravila o prekograničnom pružanju usluga kako su utvrđena Direktivom o uslugama ni pravila o upućivanju radnika, zdravlju i sigurnosti ili zaštiti okoliša. Dionici se gotovo jednoglasno protive ponovnom otvaranju Direktive o uslugama.

Javno savjetovanje na internetu održano je od 3. svibnja do 26. srpnja 2016. Tijekom savjetovanja prikupljena su dodatna mišljenja dionika, kao i iskustva iz prve ruke o preostalim preprekama u tim uslužnim sektorima, posebno u pogledu prekograničnog pružanja usluga u EU-u.

Rezultati svih tih postupaka potvrđuju da na nacionalnoj razini još uvijek postoje neopravdani ili neproporcionalni zahtjevi na štetu pružatelja i primatelja usluga na jedinstvenom tržištu. Dodatno, tim su rezultatima dobivene posebne naznake o tome koji se odgovori na politiku očekuju od dionika. Većina je dionika podržala potrebu rješavanja preostalih prepreka prekograničnom pružanju usluga i olakšavanja pristupa osigurateljnom pokriću u tim situacijama uz istodobno zadržavanje pravne stečevine EU-a u pogledu socijalnih pitanja, zapošljavanja, zdravlja i sigurnosti ili zaštite okoliša te uz ambicioznu provedbenu politiku. U tom je smislu Komisija u studenome 2016. donijela sveobuhvatni provedbeni paket za rješavanje neproporcionalnih ograničenja uvedenih u području usluga u devet država članica.

Ovu je inicijativu usmjerenu na jačanje razvoja prekograničnih tržišta usluga podržalo i Vijeće za konkurentnost u Zaključcima od 29. veljače 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta 10 , te Europsko vijeće u Zaključcima od 28. lipnja 2016 11 . Inicijativu je podržao i Europski parlament u Rezoluciji o strategiji jedinstvenog tržišta donesenoj 26. svibnja 2016. 12

•Prikupljanje i primjena stručnih znanja

Rezultati zajedničkog postupka ocjenjivanja s državama članicama 2010. – 2011., provjere učinkovitost provedene 2011. – 2012. i stručnog pregleda obavljenog 2012. – 2013. pridonijeli su pripremi prijedloga Direktive. Osim toga, rezultatima različitih javnih savjetovanja, uključujući ono provedeno u ljeto 2016., dobivena je solidna osnova stručnog znanja.

Nadalje, Komisija se oslanjala na redovite razmjene na tehničkoj razini u kontekstu njezine Stručne skupine za provedbu Direktive o uslugama.

•Procjena učinka

U pripremi ove inicijative provedena je procjena učinka. U ponovno podnesenom izvješću uzimaju se u obzir preporuke koje je Odbor za nadzor regulative naveo u početnom negativnom mišljenju od 14. listopada 2016. 13 kao i dodatne točke koje je Odbor naveo u konačnom pozitivnom mišljenju od 8. studenoga 2016. 14 Preciznije, pojašnjeni su opis problema i područje primjene procjene učinka, različite opcije politika razvrstane su u jasno prepoznatljive pakete opcija te su preciznije procijenjena smanjenja administrativnih troškova.

U procjeni učinka razmotrene su pojedinačne opcije politika te razvrstane u „pakete” opcija politika. Razmotreni su sljedeći paketi opcija politika:

prvim bi se paketom opcija pružatelju usluga omogućilo dobivanje potvrde o zakonitom poslovnom nastanu u matičnoj državi članici te dokazivanje postojećeg osigurateljnog pokrića za djelatnosti u matičnoj državi članici,

drugim bi se paketom opcija pružatelju usluga omogućila upotreba postupka na razini EU-a za olakšavanje pristupa tržištu druge države članice, uključujući napredan elektronički mehanizam povezan sa sustavom IMI za olakšavanje usklađivanja s formalnostima za upućeno osoblje, za koji država članica domaćin može odlučiti hoće li ga upotrebljavati. Osim toga, njime bi se riješile praktične prepreke povezane s osiguranjem u prekograničnim situacijama,

trećim bi se paketom opcija, povrh drugog paketa, smanjile regulatorne razlike u nizu ključnih poslovnih usluga (arhitektonskih, inženjerskih i računovodstvenih usluga) usklađivanjem ograničenog broja zahtjeva koji se primjenjuju na pružatelje usluga u tim trima sektorima usluga (odnosno ograničenjima u pogledu pravnog oblika, zahtjevima kojima se utvrđuje postotak vlasničkih udjela koji bi trebao biti rezerviran za stručnjake i ograničenjima obavljanja multidisciplinarnih djelatnosti),

četvrtim bi se paketom opcija, povrh trećeg paketa, uvela posebna rješenja za prethodno navedene regulatorne razlike u slučaju sekundarnog poslovnog nastana (podružnice i agencije), izuzimajući strane pružatelje usluga od određenih zahtjeva, a pritom omogućujući državi članici domaćinu uvođenje alternativnih zaštitnih mehanizama.

Prvi bi paket ostvario određene učinke pojednostavnjenja koji su, međutim, ograničeniji u odnosu na ostale pakete. Iako bi i treći i četvrti paket imali veći učinak od drugog paketa zbog tog što se njima rješavaju i regulatorne prepreke (a ne samo administrativno pojednostavnjenje), Komisija je odlučila odabrati drugi paket na temelju sljedećih razloga: Uklanjanje najrestriktivnijih zahtjeva obuhvaćenih trećim i četvrtim paketom s pomoću usmjerenih mjera provedbe dopunjeno posebnim preporukama za cjelokupni regulatorni okvir koji se primjenjuje na profesiju koja pruža uslugu čini se proporcionalnijim od zakonodavnog prijedloga kojim bi se uvela minimalna razina usklađenosti za ograničen broj zahtjeva u ograničenom broju sektora usluga. Osim toga, četvrti je paket odbačen i zato što bi doveo do percepcije o uvođenju rješenja koje se vodi pristupom države podrijetla prema kojem strani pružatelji usluga podliježu samo zakonodavstvu svoje matične države članice, što bi dovelo do obrnute diskriminacije domaćih pružatelja usluga.

Očekuje se da će odabrani paket dovesti do veće pravne sigurnosti i ušteda troškova za pružatelje usluga pri širenju poslovanja preko granice. Očekuje se da će se njime ostvariti jačanje tržišne dinamike i tržišnog natjecanja, čime bi se povećali izbor i dodana vrijednost za potrošače.

•Primjerenost propisa i pojednostavljivanje

Prijedlogom Direktive doprinijet će se primjerenosti propisa u pogledu pristupa tržištu za pružatelje usluga te pojednostavnjenju poboljšavanjem načina na koje se pružateljima usluga daje pristup tržištu druge države članice. Time se ne mijenjaju nadležnosti država članica domaćina u skladu s Direktivom o uslugama.

•Temeljna prava

Ovim se prijedlogom promiču prava utvrđena Poveljom o temeljnim pravima. Točnije, zaštita osobnih podataka osigurava se u skladu s člankom 8. Povelje. Nadalje, glavni je cilj ove inicijative olakšati ostvarivanje prava poslovnog nastana i prava na pružanje usluga u bilo kojoj državi članici, kako je propisano člankom 15. stavkom 2. Povelje, osiguravanjem da ne postoji diskriminacija, uključujući neizravnu diskriminaciju, na temelju državljanstva (daljnja provedba članka 21. stavka 2. Povelje). Osim toga, predviđeno je da se postupkom na razini EU-a uspostavi nepristran, pravedan te razumno brz postupak i u pogledu sudjelovanja Komisije u skladu s člankom 41. Povelje. Konačno, na odgovarajući se način uzima u obzir zabrana zlouporabe prava, posebno u pogledu slobode pružanja usluga, kako je predviđeno člankom 54. Povelje.

4.UTJECAJ NA PRORAČUN

Očekuje se da će prijedlog imati utjecaj na proračun EU-a u mjeri u kojoj će se za potrebe buduće europske e-kartice usluga upotrebljavati Informacijski sustav unutarnjeg tržišta („IMI”) kao operativna okosnica. Sustav IMI morat će biti prilagođen za podupiranje postupka izdavanja europske e-kartice usluga i zahtjeva za pohranjivanje informacija te nadopunjen određenim dodatnim funkcijama, odnosno javnim sučeljem za pružatelje usluga, povezanošću s drugim odgovarajućim sustavima te funkcijom za pružanje administrativne potpore nacionalnim nadležnim tijelima. Razlog je tome to što će se za potrebe europske e-kartice usluga sustav IMI nuditi kao alat za djelotvornu razmjenu informacija i uzajamnu pomoć među nadležnim tijelima unutar određene države članice, ne dovodeći pritom u pitanje druga rješenja koja su uspostavile države članice.

Utjecaj na proračun EU-a bit će skroman s obzirom na činjenicu da će upotreba sustava IMI za podršku europskoj e-kartici usluga osigurati važne ekonomije razmjera i opsega. Nadalje, glavne postojeće mogućnosti sustava IMI te one koje se trenutačno razvijaju u velikoj su mjeri usklađene sa zahtjevima europske e-kartice usluga. Stoga će troškovi prilagodbe i razvoja biti znatno smanjeni.

Međutim, sva će potrebna sredstva biti podmirena preraspodjelom; ne očekuje se utjecaj na proračun EU-a na način da bi se zahtijevala dodatna odobrena sredstva povrh onih koja su već predviđena službenim financijskim programima Komisije.

5.OSTALI ELEMENTI

•Planovi provedbe i mehanizmi praćenja, evaluacije i izvješćivanja

U Direktivi je njezina prva evaluacija predviđena 36 mjeseci nakon datuma prenošenja i najmanje svakih pet godina nakon toga. Države članice, pružatelji usluga, socijalni partneri i ostali dionici isto bi tako bili pozvani ocijeniti funkcioniranje inicijative. Razmotrit će se posebni pokazatelji kojima se omogućuje procjena učinaka Direktive kao što su broj pružatelja usluga koji se služi europskom e-karticom usluga, njihovo iskustvo povezano s administrativnim opterećenjem, brzina upotrijebljenih postupaka ili broj razmjena informacija među državama članicama.

•Dokumenti s obrazloženjima (za direktive)

Ovim se prijedlogom ne zahtijevaju dokumenti s obrazloženjima za prijenos svih odredaba u nacionalno pravo. Međutim, Komisija će predstaviti smjernice za primjenu svih radnih tokova i administrativne podrške u okviru predložene uredbe za uvođenje europske e-kartice usluga. Te će se smjernice predstaviti nakon donošenja svih potrebnih delegiranih i provedbenih akata predviđenih ovom Direktivom i predloženom Uredbom.

•Detaljno obrazloženje posebnih odredbi prijedloga

U članku 1. kao predmet je navedeno utvrđivanje pravnog i operativnog okvira za europsku e-karticu usluga uvedenu Uredbom….[Uredba o europskoj kartici usluga]……. kojim se određuju pravila o pristupu uslužnim djelatnostima nositelja e-kartice i njihovu obavljanju.

Člankom 2. utvrđuje se područje primjene ove Direktive koje uključuje poslovne usluge i usluge u građevinarstvu navedene u njezinu Prilogu. Iz Priloga su isključene djelatnosti koje su isto tako potpuno ili djelomično isključene na temelju Direktive 2006/123/EZ.

U prijedlogu je navedeno i da, slično Direktivi 2006/123/EZ, ova Direktiva na utječe na definiciju ili organizaciju usluga od općeg gospodarskog interesa ili pravila uređenih pravom o tržišnom natjecanju. Njome se isto tako ne utječe na kulturnu ili jezičnu raznolikost ili medijski pluralizam. Konačno, Direktivom se ne utječe na odredbe općeg kaznenog prava, radnog prava, poreznog prava ili prava socijalne sigurnosti.

Kao i u slučaju Direktive 2006/123/EZ pojašnjava se da se ova Direktiva ne primjenjuje ako je u suprotnosti s drugim aktima Unije kojima se uređuju posebni aspekti pristupa ili izvođenja uslužne djelatnosti u određenim sektorima ili za određene sektore ili određene profesije. Naglašava se i da se ovom Direktivom ne dovode u pitanje direktive 96/71/EZ i 2014/67/EU u pogledu upućivanja radnika.

Člankom 3. uvode se definicije relevantne za Direktivu.

U članku 4. pojašnjena je dokazna snaga europske e-kartice usluga u cijeloj Uniji u odnosu na poslovni nastan u matičnim državama članicama pružatelja iz kojeg on širi svoje poslovanje služeći se e-karticom.

U članku 5. detaljno su navedeni učinci europske e-kartice usluga kao dokaz da nositelj e-kartice može na državnom području države članice domaćina pružati usluge privremeno ili preko podružnice, agencije ili ureda koji se u njoj nalaze. Nakon izdavanja e-kartice državi članici domaćinu je na temelju e-kartice onemogućeno da za nositelja e-kartice propiše sustave prethodnog ovlašćivanja i prethodnog prijavljivanja povezane s pružanjem usluga u skladu s nacionalnim zakonima jer su takve prethodne kontrole provedene tijekom postupka izdavanja europske e-kartice usluga. Međutim, postupak izdavanja europske e-kartice usluga ne može uključivati prethodne kontrole koje su složenije ili uključuju odabir među drugim poduzećima. Ex post kontrole ostaju na snazi za nositelje e-kartice kao i za ostale pružatelje.

Člankom 6. uvodi se obveza za dio tijela u svim državama članicama da u svojim zahtjevima u pogledu dostave informacija u okviru bilo kojih postupaka ili formalnosti od nositelja e-kartice ne zahtijevaju dostavu nijedne informacije koja je već sadržana u europskoj e-kartici usluga.

Člankom 7. određuje se da je europska e-kartica usluga valjana na neodređeno vrijeme, osim ako se suspendira, opozove ili poništi, i na cijelom državnom području države članice domaćina. Ovlaštenja za dodatne podružnice, agencije ili urede ostaju na snazi u mjeri u kojoj su dopuštena Direktivom 2006/123/EZ.

Člankom 8. određuje se da bi zahtjev za izdavanje e-kartice trebalo podnijeti koordinacijskom tijelu matične države članice.

Člankom 9. iz prihvatljivosti za podnošenje zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga isključuju se oni pružatelji usluga za koje je već uvedena europska strukovna e-kartica.

Člankom 10. zaštićuje se pravo država članica da se pozovu na te prevladavajuće razloge od javnog interesa u skladu s Direktivom 2006/123/EZ.

U članku 11. opisani su zadaci provjere i ispunjavanja zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga koje mora provesti koordinacijsko tijelo u matičnoj državi članici prije prosljeđivanja takvog zahtjeva istovjetnom tijelu u državi članici domaćinu. On uključuje i mehanizme pravne zaštite od djelovanja odnosno nedjelovanja koordinacijskog tijela u matičnoj državi članici.

U članku 12. opisani su postupovni koraci za izdavanje europske e-kartice usluga za privremene prekogranične usluge. Koordinacijsko tijelo obavješćuje o primjenjivim zahtjevima u državi članici domaćinu nakon odobrenja pristupa ulaznom pružatelju ili o obrazloženoj odluci države članice domaćina da uloži prigovor na izdavanje e-kartice, pri čemu je ta odluka obvezujuća za koordinacijsko tijelo u matičnoj državi članici. Ako nije uložen prigovor najkasnije u roku od dva tjedna, šalje se upozorenje i država članica domaćin ima dva dodatna tjedna za reagiranje. Na kraju tog razdoblja e-kartica se izdaje izrijekom ili prešutno. Odredba uključuje pravo na pravnu zaštitu od odluka koordinacijskih tijela matičnih država članica ili država članica domaćina.

U članku 13. opisani su postupovni koraci za izdavanje europske e-kartice usluga za potrebe pružanja usluga preko poslovnog nastana u obliku podružnica, agencija ili ureda. Koordinacijsko tijelo države članice domaćina obavješćuje o zahtjevima koji se na njegovu državnom području primjenjuju za odobrenje pristupa. Podnositelj zahtjeva treba dokazati da ispunjava te zahtjeve. Ako koordinacijsko tijelo države članice domaćina ne donese odluku nakon primjerenog propisanog postupka s podnositeljem zahtjeva i unatoč upozorenju da treba reagirati, e-kartica se izdaje. Odredba uključuje pravo na pravnu zaštitu od odluka koordinacijskih tijela matičnih država članica ili država članica domaćina.

Člankom 14. uvodi se načelo „samo jednom” na nacionalnoj razini u skladu s kojim podnositelj zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga ne treba ponovno dostavljati informacije i dokumente u posjedu tijela matične države članice.

U članku 15. navedeni su događaji u državi članici domaćinu koji moraju dovesti do suspenzije ili opoziva europske e-kartice usluga.

U članku 16. navedeni su događaji u matičnoj državi članici koji moraju dovesti do suspenzije ili opoziva svih europskih e-kartica usluga koje su prethodno izdane za dotičnog pružatelja usluga i dotičnu uslužnu djelatnost.

Člankom 17. utvrđena je uloga matičnih država članica i država članica domaćina u suspenziji, opozivu ili, na zahtjev nositelja e-kartice, poništenju europskih e-kartica usluga. Njime se uvodi postupak savjetovanja za dotične nositelje e-kartice.

Člankom 18. uređuje se delegiranje koje provodi Komisija kako je predviđeno člancima 12. i 13.

Člankom 19. definira se odbor koji pomaže Komisiji pri donošenju provedbenih akata i primjenjivog postupka u skladu s Uredbom (EU) 182/2011.

Člancima 20. i 21. Komisiju se obvezuje na praćenje i preispitivanje učinka ove Direktive.

Članak 22. odnosi se na prijenos i primjenu odredaba ove Direktive. Predviđeni datumi jednaki su onima predviđenima za predloženu uredbu o uvođenju europske e-kartice usluga.

2016/0402 (COD)

Prijedlog

DIREKTIVE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

o pravnom i operativnom okviru za europsku e-karticu usluga uvedenu Uredbom ... [Uredba o europskoj kartici usluga]

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1. i članak 62.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora 15 ,

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija 16 ,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom,

budući da:

(1)Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) pružateljima usluga jamče se sloboda poslovnog nastana u državama članicama te sloboda pružanja usluga diljem država članica.

(2)Direktivom 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 17 uspostavljaju se opće odredbe kojima se olakšava ostvarivanje slobode poslovnog nastana za pružatelje usluga i slobode kretanja usluga. Njome je, među ostalim, predviđeno da bi države članice trebale osigurati administrativno pojednostavnjenje tako da, na primjer, ponude elektroničke postupke preko jedinstvenih kontaktnih točaka, pojednostave postojeće postupke i potrebu za ovjerenim dokumentima te na najbolji način iskoriste sustav prešutnog odobrenja. Direktivom se isto tako utvrđuje okvir za poticanje slobode pružanja usluga na privremenoj osnovi u drugoj državi članici.

(3)Direktivom 2006/123/EZ od država članica zahtijevaju se uspostava i neprekidno ažuriranje jedinstvenih kontaktnih točaka gdje pružatelj usluga koji želi uspostaviti poslovni nastan ili pružati usluge može pronaći sve relevantne informacije o zahtjevima koje treba ispuniti i e-postupcima u pogledu svih formalnosti, ovlaštenja i prijava kroz koje treba proći. Međutim, pružatelji usluga i dalje se suočavaju sa skupim izazovima u pogledu dobivanja informacija i poteškoćama u poštovanju nacionalnih postupaka na daljinu, posebno u pogledu zahtjeva povezanih s određenim sektorima. Suradnja među tijelima u različitim državama članicama trebala bi se u načelu odvijati preko Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta (IMI), platforme informacijske tehnologije koja je u skladu s tom Direktivom ponuđena za prekograničnu razmjenu informacija i uzajamnu pomoć. Unatoč činjenici da ponekad postoji sumnja nadležnih tijela u vezi sa zakonitim poslovnim nastanom pružatelja u drugoj državi članici, mogućnosti za suradnju koje trenutačno pruža sustav IMI nisu u potpunosti iskorištene. Za formalnosti povezane s ovlaštenjima i prijavama često se zahtijeva podnošenje dokumenata u papirnatom obliku i njihovo prevođenje, što stvara znatne troškove. Informacije o tim preprekama nisu dostupne na internetu ili su oskudne, nepotpune, raspršene i teško ih je protumačiti u odnosu na posebne okolnosti pružatelja pri prekograničnom poslovanju, dok se nacionalna pravila često odnose isključivo na domaće situacije. Pružatelji usluga često su izloženi riziku od ponovne dostave informacija i dokumenata.

(4)Na snazi ostaju zahtjevi kojima se otežava i čini neprivlačnim širenje poslovanja pružatelja usluga na unutarnjem tržištu, kao što su višestruki i različiti sustavi ovlašćivanja pred različitim tijelima, čime se ne postiže uzajamno priznavanje uvjeta koji su prethodno ispunjeni u drugim državama članicama u pogledu poslovnog nastana odnosno primjenjuju se neproporcionalna ili neopravdana ograničenja u pogledu privremenog prekograničnog pružanja usluga. Pružatelji usluga stoga se suočavaju s višestrukim i neproporcionalnim troškovima usklađivanja pri širenju poslovanja preko granice.

(5)Prekogranična trgovina i prekogranična ulaganja u određene poslovne i građevinske usluge posebno su niski, pri čemu pokazuju potencijal za bolju integraciju tržišta usluga, sa znatnim negativnim posljedicama za preostali dio gospodarstva. Ti slabi rezultati dovode do situacija u kojima potencijal za više rasta i radnih mjesta na jedinstvenom tržištu nije u potpunosti iskorišten.

(6)Cilj je ove Direktive olakšati uspostavu poslovnog nastana i slobodno kretanje usluga na jedinstvenom tržištu uz daljnji razvoj te provedbu općih načela prava poslovnog nastana i slobode prekograničnog pružanja usluga predviđenih člancima 49. i 56. UFEU-a kao i Direktivom 2006/123/EZ. Ona bi se trebala temeljiti na članku 53. stavku 1. UFEU-a, koji se odnosi na slobodu poslovnog nastana i pristup samostalnim djelatnostima, i članku 62. UFEU-a, kojim se omogućuje primjena te odredbe na usluge.

(7)Kako bi se olakšali pokretanje i obavljanje uslužnih djelatnosti, ova se Direktiva temelji na Direktivi 2006/123/EZ, ali nikako ne izmjenjuje njezina pravila. Područje primjene ove Direktive u još je većoj mjeri ograničeno u usporedbi s područjem primjene Direktive o uslugama. Ona je posebno usmjerena na sektore poslovnih usluga i usluga u građevinarstvu, gdje su prisutne brojne prepreke prekograničnim djelatnostima. Osim toga, prekogranična trgovina i ulaganja u usluge u građevinarstvu te određene poslovne usluge niski su te je u oba sektora zabilježen slab rast produktivnosti tijekom posljednjeg desetljeća.

(8)Sva pitanja, djelatnosti i područja isključeni iz područja primjene Direktive 2006/123/EZ trebali bi ostati isključeni iz područja primjene ove Direktive. Preciznije, ova Direktiva nema utjecaja na pitanja, djelatnosti i područja kao što su oni proizišli iz poreznog prava, prava socijalne sigurnosti i radnog prava, uključujući sve zakonske ili ugovorne odredbe o uvjetima zapošljavanja, uvjetima rada, uključujući zdravlje i sigurnost na radu te odnos između poslodavaca i radnika. Ova Direktiva isto tako nema utjecaja na zakonodavstvo država članica u području socijalne sigurnosti. Ovom se Direktivom isto tako ne dovode u pitanje nijedna odredba proizišla iz prava tržišnog natjecanja i nijedno pravilo o mjerodavnom pravu ili nadležnosti u skladu s međunarodnim privatnim pravom.

(9)Radi dosljednosti, moguće sukobe između ove Direktive i drugih akata EU-a kojima se uređuju posebni aspekti pristupa uslužnoj djelatnosti ili njezina obavljanja u određenom sektoru trebalo bi riješiti kako je predviđeno člankom 3. Direktive 2006/123/EZ za neusklađenosti između te Direktive i takvih akata uz primjenu tih drugih akata. Kao posljedica, nije se moguće pozvati na odredbe ove Direktive kako bi se opravdali sustavi prethodnog ovlašćivanja, sustavi prethodnog prijavljivanja ili zahtjevi poslovnog nastana koji su zabranjeni drugim aktima EU-a kojima se uređuju posebni aspekti pristupa uslužnoj djelatnosti ili njezina obavljanja u određenom sektoru kao što je Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 18 . Kao daljnja posljedica, ova Direktiva nema nikakvog utjecaja na obveze koje bi pružatelji usluga trebali poštovati u skladu s Direktivom 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 19 i Direktivom 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća  20 .

(10)Ovom se Direktivom pojašnjavaju uvjeti pod kojima dotični pružatelji usluga mogu ostvariti korist od europske e-kartice usluga uvedene Uredbom …[Uredba o europskoj kartici usluga]…, uloge koje bi trebale imati matična država članica i država članica domaćin te koja bi djelovanja matične države članice trebala prihvatiti država članica domaćin. Europska e-kartica usluga dobrovoljan je instrument za pružatelja usluga.

(11)Ova Direktiva uključuje i okvir za valjanost te razloge za suspenziju ili opoziv europske e-kartice usluga u Europskoj uniji. Kada pružatelj usluga ne može zakonito nastaviti pružati prekogranične usluge, što je razlog zbog kojeg je prvotno podnio zahtjev za izdavanje e-kartice, istu bi e-karticu trebalo suspendirati ili opozvati, ovisno o situaciji.

(12)Glavna je svrha europske e-kartice usluga uvođenje jedinstvenog i pojednostavnjenog postupka za pružatelje usluga koji žele proširiti pružanje usluga preko granica unutarnjeg tržišta. Ta je e-kartica elektronička potvrda kojom se izjavljuje da pružatelj usluga ima zakoniti poslovni nastan u državi članici (matična država članica). Države članice domaćini za koje je pružatelj usluga zainteresiran kako bi tamo proširio svoje poslovanje osim toga ne bi trebale na nositelje e-kartice primjenjivati svoje sustave prethodnog ovlašćivanja ili prijavljivanja uspostavljene u skladu s nacionalnim pravom radi kontrole pristupa uslužnim djelatnostima ili njihova obavljanja, koji već podliježu kontroli prije izdavanja europske e-kartice usluga.

(13)Postupkom koji se uvodi ovom Direktivom namjeravaju se uvesti opća pravila i načela Direktive 2006/123/EZ u kontekst prekogranične uspostave poslovnog nastana i privremenog pružanja određenih usluga.

(14)Određeni zahtjevi te povezana ovlaštenja i prijave koji su uređeni Direktivom 2006/123/EZ ne bi trebali biti predmet kontrola u okviru izdavanja europske e-kartice usluga s obzirom na njihovu složenost ili sudjelovanje trećih strana, koje se ne mogu prikladno uključiti u jedinstveni postupovni radni tok europske e-kartice usluga. To se odnosi na postupke odabira za izdavanje ovlaštenja čiji je broj ograničen i na kontrole uvjeta specifičnih za lokaciju bez obzira na to odnose li se na lokaciju stvarnog pružanja usluga ili lokaciju na kojoj pružatelj uspostavlja svoje poslovanje. Slično tome, europskom e-karticom usluga ne mogu se na prikladan način obuhvatiti postupci odabira za provedbu javnih ugovora, projektnih natječaja ili koncesija.

(15)Isto tako, kontrole koje se primjenjuju na pružatelje usluga i koje su već predmet drugog horizontalnog zakonodavstva EU-a trebale bi ostati isključene. To se odnosi na zahtjeve i kontrole povezane s priznavanjem stručnih kvalifikacija u skladu s Direktivom 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 21 , čak i ako se spominju u zakonodavstvu specifičnom za sektor.

(16)Nadalje, zahtjeve za pružatelje usluga koji su društva s ograničenom odgovornošću da objave određene informacije poduzeća u skladu s Direktivom 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 22 i Direktivom Vijeća 89/666/EEZ 23 i nikakve zahtjeve ili kontrole propisane nacionalnim pravilima o registraciji podružnica poduzeća registriranih u drugoj državi članici u skladu s pravom trgovačkih društava ne bi trebalo obuhvatiti postupkom europske e-kartice usluga, koji je namijenjen rješavanju pitanja specifičnih za sektor u okviru Direktive 2006/123/EZ.

(17)Europskom e-karticom usluga osigurava se nekoliko prednosti. Njome se nudi dokaz zakonitog poslovnog nastana u matičnoj državi članici. Tijekom cijelog razdoblja valjanosti europske e-kartice usluga ona bi u cijelom EU-u trebala biti valjan dokaz zakonitog poslovnog nastana u matičnoj državi članici za usluge obuhvaćene tom e-karticom. Takav bi dokaz trebalo prihvatiti čak i u domaćem kontekstu na svim razinama i u svim administrativnim odjelima javne uprave. Valjana europska e-kartica usluga uključuje informacije koje se često zahtijevaju u različitim kontekstima, npr. za kontrole primjenjive tijekom ili nakon pružanja usluga, dodjelu javnog ugovora, projektnog natječaja ili koncesije, osnivanje društava kćeri ili registracija podružnica u skladu s pravom trgovačkih društava i registraciju pružatelja usluga u obvezne sustave socijalnog osiguranja. Budući da su te informacije već dostupne u valjanoj europskoj e-kartici usluga, tijela države članice ne bi trebala zahtijevati te informacije od nositelja e-kartice u te druge svrhe.

(18)Osim toga, državama članicama ne bi trebalo dopustiti da nositeljima europske e-kartice usluga prije pružanja usluga nametnu bilo koje sustave ovlašćivanja ili prijavljivanja povezane s pružanjem usluga. Države članice ne bi trebale potpuno ili djelomično ponavljati kontrole koje su prethodno provedene u okviru izdavanja europske e-kartice usluga nakon početka pružanja usluga u državi članici domaćinu. Sustavi ovlašćivanja ili prijavljivanja kao što su oni proizišli iz poreznog prava, prava socijalne sigurnosti ili radnog prava i dalje su primjenjivi jer su ta pitanja isključena iz područja primjene ove Direktive. Međutim, ex post provjere, inspekcije i istrage koje su pokrenula nadležna tijela trebalo bi i nadalje dopustiti za kontrolu pružanja usluga u skladu s važećim pravom EU-a. Ako se takvim kontrolama otkriju ozbiljne povrede zahtjeva primjenjivih u državi članici domaćinu, to može dovesti do suspenzije ili opoziva europske e-kartice usluga.

(19)Direktivom 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. 24 uveden je zakonodavni okvir za europsku strukovnu iskaznicu kako bi stručnjaci kojima se ta iskaznica izda dobili pravo da istu profesiju za koju su prethodno u (matičnoj) državi članici uspostavili poslovni nastan privremeno ili preko sekundarnog poslovnog nastana obavljaju u drugoj državi članici (domaćinu). Stoga europsku e-karticu usluga, kao postupak namijenjen velikom broju usluga u okviru kojeg se ne rješavaju pitanja povezana sa stručnim kvalifikacijama, ne bi trebalo primjenjivati na one usluge za koje je uvedena posebna europska strukovna iskaznica, osim ako su zahtjevi specifični za sektor i njihove kontrole, koji nisu povezani s priznavanjem stručnih kvalifikacija, ostali na snazi za uspostavu sekundarnog poslovnog nastana za određenu profesiju.

(20)Kako bi se djelovanja i odluke koncentrirali unutar države članice te kako bi se olakšala suradnja različitih nadležnih tijela u matičnim državama članicama i državama članicama domaćinima, koordinacijsko tijelo u matičnoj državi članici i državi članici domaćinu trebalo bi snositi krajnju odgovornost za rješavanje pitanja povezanih s europskom e-karticom usluga te, u skladu s time, koordinirati ulazne informacije različitih nadležnih nacionalnih tijela i djelovati kao kontaktna točka za istovjetna tijela u drugim državama članicama. Stoga bi zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga trebalo podnijeti koordinacijskom tijelu matične države članice.

(21)Pružateljima usluga nude se dvije vrste europske e-kartice usluga: jednostavniji postupak za privremeno prekogranično pružanje usluga u drugim državama članicama, kojim se u biti provjerava njihov prethodni poslovni nastan u matičnoj državi članici i dopušta državi članici domaćinu da uloži prigovor na privremeno prekogranično pružanje usluga samo zbog prevladavajućih razloga od javnog interesa te složeniji postupak, kojim se na neodređeno vrijeme oblikuje kontrola država članica domaćina nad gospodarskom djelatnošću koja se obavlja na njihovu državnom području preko sekundarnog poslovnog nastana u obliku podružnica, agencija ili ureda kako bi se u okviru pojednostavnjenog radnog toka osiguralo pravilno i brzo uzajamno priznavanje.

(22)Europska e-kartica usluga dostupna je pružateljima koji su već uspostavili poslovni nastan u državi članici. Dok bi društva kćeri poduzeća iz trećih zemalja trebala moći podnijeti zahtjev za izdavanje e-kartice, podružnice, agencije ili uredi takvih poduzeća ne bi trebali imati tu mogućnost u skladu s člankom 48. UFEU-a, kojim su sloboda poslovnog nastana i slobodno kretanje usluga rezervirani za trgovačka društva osnovana u skladu sa zakonodavstvom neke države članice, a čije se registrirano sjedište, središnja uprava ili glavno mjesto poslovanja nalazi unutar Unije.

(23)Europskom e-karticom usluga za sekundarni poslovni nastan trebalo bi omogućiti pružanje usluga u državi članici domaćinu preko podružnica, agencija, ali i bilo kojeg oblika ureda koji se nalazi na njezinu državnom području. Međutim, u smislu europske e-kartice usluga sekundarni poslovni nastan ne bi trebao uključivati pružanje usluga u državi članici domaćinu preko društava kćeri poduzeća s poslovnim nastanom u matičnoj državi članici. Zbog toga što je društvo kći zasebni pravni subjekt zahtijevaju se složenije kontrole od onih koje se odnose na pružanje usluga preko podružnice, agencije ili ureda bez zasebne pravne osobnosti. Postupak europske e-kartice usluga nije prikladan za uključivanje tih složenih kontrola.

(24)Nakon što zaprimi zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga, koordinacijsko tijelo matične države članice trebalo bi ga ispuniti i potvrditi njegov sadržaj radi preciznog dokazivanja zakonitog poslovnog nastana pružatelja u njegovoj matičnoj državi članici i navesti informacije o tom zakonitom poslovnom nastanu na način kojim se tijelima države članice domaćina omogućuje provedba vlastitih kontrola. Nedjelovanje podnositelja zahtjeva trebalo dovesti do zaustavljanja postupka, a nedjelovanje tijela matične države članice trebalo bi dovesti do sudske zaštite.

(25)Kako bi se osigurala jedinstvena provedba ove Direktive u odnosu na tehničke aspekte postupanja sa zahtjevima za izdavanje europske e-kartice usluga i njihove obrade, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća 25 . Tim bi provedbenim pravilima trebalo utvrditi automatsko poništenje zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga ako je odgovarajući postupak suspendiran dulje vrijeme zbog nedjelovanja podnositelja zahtjeva.

(26)Koordinacijsko tijelo države članice domaćina trebalo bi pojasniti koji se zahtjevi primjenjuju na ulaznog pružatelja usluga s obzirom na to da potonji već ima poslovni nastan u drugoj državi članici. Koordinacijsko tijelo države članice domaćina trebalo bi osigurati da pružatelj zna kojim je zahtjevima uređeno pružanje usluga u državama članicama domaćinima, uključujući zahtjeve koji se na njega primjenjuju nakon što dobije europsku e-karticu usluga. Kada je riječ o uspostavi poslovnog nastana, odnosno pružanju usluga preko podružnica, agencija ili ureda, koordinacijsko tijelo države članice domaćina utvrđuje primjenjive zahtjeve u drugu svrhu: ono navodi zahtjeve za koje je ulazni pružatelj usluga dužan prije izdavanja e-kartice dokazati da ih je ispunio.

(27)Ako je država članica domaćin uspostavila sveobuhvatnu i ažuriranu informacijsku bazu podataka u svojoj jedinstvenoj kontaktnoj točki, njezino koordinacijsko tijelo može jednostavno uputiti na relevantno web-mjesto gdje se mogu pronaći informacije o postupku europske e-kartice usluga.

(28)Europskom e-karticom usluga ne bi se trebalo izmijeniti postojeće regulatorno okruženje, u skladu s Direktivom 2006/123/EZ i ostalim zakonodavstvom EU-a, kojim se utvrđuju temeljni uvjeti koje pružatelj usluga mora ispuniti pri započinjanju pružanja usluga u državi članici domaćinu. Stoga bi države članice domaćini u skladu s važećim pravom EU-a trebale moći ispitati jesu li ulazni pružatelji ispunili njihove zahtjeve prije no što se tim pružateljima usluga dopusti da započnu s pružanjem usluga na njihovu državnom području. Stoga bi u postupku izdavanja europske e-kartice usluga trebalo osigurati prikladnu ulogu kontrole koju provodi država članica domaćin u pogledu privremenog prekograničnog pružanja usluga i uspostave poslovnog nastana.

(29)Budući da su člankom 16. Direktive 2006/123/EZ dopušteni zahtjevi za opću primjenu usluga obuhvaćenih ovom Direktivom, državama članicama domaćinima trebalo bi u pogledu privremenog prekograničnog pružanja usluga dopustiti ulaganje prigovora na to da matična država članica izda europsku e-karticu usluga u onim slučajevima u kojima okolnosti podnositelja zahtjeva dovode do stvarne i dovoljno ozbiljne prijetnje javnim interesima povezanima s javnim poretkom, javnom sigurnošću, javnim zdravljem ili zaštitom okoliša na način koji se ne može prikladno i dostatno riješiti zahtjevima i kontrolama koji se primjenjuju nakon početka pružanja usluga. Tako bi trebalo biti u slučajevima kad je uspostavljen sustav prethodnog ovlašćivanja ili prethodno prijavljivanje za privremeno pružanje dotičnih usluga, koji su proporcionalno opravdani jednim od četiriju prevladavajućih razloga od javnog interesa zaštićenih na temelju članka 16. Direktive 2006/123/EZ i kad se uvjeti koje je podnositelj zahtjeva ispunio o svojoj matičnoj državi članici ne mogu smatrati istovjetnima uvjetima države članice domaćina za dodjelu tog prethodnog ovlaštenja. Mogućnosti i nadležnosti država članica domaćina u skladu s člankom 16. Direktive 2006/123/EZ primjenjuju se u kontekstu izdavanja europske e-kartice usluga.

(30)Sustavom IMI Komisiji bi se trebalo omogućiti upoznavanje s prigovorima koje su iznijele države članice domaćini prije postupaka izdavanja europske e-kartice usluga za privremeno prekogranično pružanje usluga u kontekstu sustava prethodnog ovlašćivanja ili prethodnog prijavljivanja koje je isto tako trebalo prethodno prijaviti u skladu s Direktivom ………[predstojeća Direktiva o obavješćivanju]…….. Tu informaciju o stvarnoj primjeni prijavljenih sustava ovlašćivanja Komisija može iskoristiti za poduzimanje bilo koje provedbene mjere ili za pokretanje bilo kojih istražnih radnji. Time se ne dovode u pitanje prava podnositelja zahtjeva na podnošenje pritužbe službama Komisije u kojima navode potencijalnu povredu prava EU-a dotičnim prigovorom.

(31)Državama članicama domaćinima trebalo bi u pogledu poslovnog nastana dopustiti da za podnositelje zahtjeva za izdavanje e-kartice uvedu vlastite zahtjeve koji su nediskriminirajući, opravdani prevladavajućim razlozima od javnog interesa i proporcionalni u skladu s Direktivom 2006/123/EZ i ostalim dotičnim zakonodavstvom EU-a. Trebalo bi uzeti u obzir zakonodavstvo EU-a specifično za sektor kojim se uređuju određene usluge obuhvaćene ovom Direktivom, kao što su usluge putničkih agencija u skladu s Direktivom (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća 26 i usluge postavljanja dijelova zgrada povezanih s energijom u skladu s Direktivom 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća 27 , u mjeri u kojoj se kontrole ne odnose na priznavanje stručnih kvalifikacija u okviru Direktive 2005/36/EZ.

(32)Istovjetnost zahtjeva države članice domaćina sa zahtjevima matične države članice koje je podnositelj zahtjeva već ispunio trebala bi činiti sastavni dio te procjene. Kako bi se olakšala procjena istovjetnosti zahtjeva u matičnima državama članicama i državama članicama domaćinima, ako tijelo države članice domaćina izjavi da namjerava odbiti e-karticu za poslovni nastan, podnositelj zahtjeva trebao bi dobiti novu mogućnost da dokaže da ispunjava uvjete utvrđene u prethodnom ovlaštenju ili prethodnoj prijavi na kojima tijela država članica domaćina temelje svoju namjeru odbijanja e-kartice, uključujući na temelju zahtjeva kojima podnositelj zahtjeva podliježe u matičnoj državi članici i koje smatraju istovjetnima.

(33)Državama članicama domaćinima trebalo bi dopustiti da od matične države članice prije izdavanja europske e-kartice usluga zatraže pojašnjenja ili dodatne informacije koji su u biti relevantni za procjenu postoji li opravdana i proporcionalna potreba za ulaganjem prigovora na privremeno pružanje usluga podnositelja zahtjeva na njihovu državnom području ili, kada je riječ o poslovnom nastanu, za procjenu koliko je njihovih regulatornih pitanja već prikladno riješeno time što je podnositelj zahtjeva ispunio zahtjeve svoje matične države članice. Očekuje se da će s vremenom države članice steći bolji uvid u svoje regulatorne okvire u sektorima obuhvaćenima e-karticom, što bi trebalo dovesti do jačanja uzajamnog povjerenja, a time i ubrzanja procjena u korist podnositelja zahtjeva.

(34)U svrhu utvrđivanja postupka za traženje takvih informacija Komisiji bi u skladu s člankom 290. Ugovora trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u pogledu utvrđivanja postupovnog radnog toka i njegova učinka na primjenjive rokove za odluke koje treba donijeti u kontekstu izdavanja europske e-kartice usluga. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Točnije, kako bi se osiguralo ravnopravno sudjelovanje u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće sve dokumente zaprimaju istodobno kad i stručnjaci država članica te njihovi stručnjaci imaju sustavan pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se bave pripremom delegiranih akata.

(35)Država članica domaćin ne bi trebala više kontrolirati ima li podnositelj zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga zakonit poslovni nastan u drugoj državi članici. Ona isto tako ne bi trebala dovoditi u pitanje istinitost i valjanost podataka i dokumenata uključenih u zahtjev nakon što ih potvrdi koordinacijsko tijelo matične države članice. S druge strane, koordinacijsko tijelo matične države članice ne bi trebalo procjenjivati izdaje li europsku e-karticu usluga za privremeno prekogranično pružanje usluga na temelju toga je li pružatelj ispunio zahtjeve države članice domaćina, već bi trebalo samo procijeniti ima li podnositelj zahtjeva zakonit poslovni nastan na njezinu državnom području u trenutku donošenja odluke o izdavanju.

(36)Relevantna djelovanja i odluke koordinacijskih tijela uključenih u postupak izdavanja europske e-kartice usluga u državi članici domaćinu i matičnoj državi članici trebali bi podlijegati pravnim lijekovima u skladu s nacionalnim pravom. To bi trebalo uključivati odgovarajuće pravne lijekove u slučaju nedjelovanja koordinacijskog tijela u matičnoj državi članici u skladu s postupkom izdavanja e-kartice.

(37)Prije izdavanja europske e-kartice usluga državi članici domaćinu trebalo bi omogućiti da se pozove na opravdane zabrinutosti u pogledu politike. Neovisno o tome, radi omogućavanja pojednostavnjenog i brzog postupka pri izdavanju europske e-kartice usluga trebalo bi poštovati načelo prešutnog odobrenja. Riječ je o općem načelu uvedenom Direktivom 2006/123/EZ. Upozorenjem na predstojeće prešutno odobrenje i produljenjem primjenjivih rokova za dodatna dva tjedna trebalo bi se osigurati da država članica domaćin ima na raspolaganju odgovarajuće vrijeme i sredstva za razmatranje zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga. Automatsko izdavanje europske e-kartice usluga ne bi trebao spriječiti ni nedostatak informacija države članice domaćina o primjenjivim zahtjevima.

(38)Od pružatelja usluga ne bi trebalo zahtijevati dostavu informacija i dokumenata koji su već u posjedu drugih tijela u matičnoj državi članici bez obzira na administrativne razine ili odjele. Tako bi trebalo biti i kad je povezivanjem nacionalnih registara (npr. središnjih registara, trgovačkih registara i registara trgovačkih društava u skladu sa zahtjevima Direktive 2009/101/EZ ili registara nesolventnosti u skladu s Uredbom (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća  28 ) upravi matične države članice omogućeno preuzimanje informacija i dokumenata iz drugih država članica. U svim slučajevima obrade osobnih podataka na temelju ove Direktive trebalo bi poštovati pravila o zaštiti osobnih podataka iz Direktive 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća 29 [, Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća 30 ] i nacionalnog zakonodavstva.

(39)Pružatelju usluga trebalo bi dopustiti da zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga podnese u matičnoj državi članici i da država članica domaćin procijeni taj zahtjev s obzirom na primjenjive uvjete za pružanje usluga preko podružnice na državnom području te države članice domaćina prije no što taj podnositelj zahtjeva bude dužan podnijeti zahtjev za registraciju buduće podružnice u istoj državi članici domaćinu. Tako će podnositelj zahtjeva biti siguran u to koji su primjenjivi uvjeti specifični za sektor i, naposljetku, u to da ih je ispunio na način koji država članica domaćin smatra zadovoljavajućim prije no što potroši vrijeme i resurse na podnošenje zahtjeva za registraciju podružnice u toj državi članici domaćinu u svrhu prava trgovačkih društava. Podnositelj zahtjeva istodobno će trebati poštovati nacionalna pravila o registraciji podružnica u skladu s pravom trgovačkih društava kako bi preko takve podružnice pružao usluge u skladu s pravom EU-a.

(40)Europskom e-karticom usluga trebalo bi omogućiti pružanje usluge na cijelom državnom području države članice domaćina. Nakon što u državi članici uspostavi poslovni nastan u obliku podružnice, agencije ili ureda, pružatelj usluga u načelu ne bi trebao morati podnijeti zahtjev za drugu e-karticu za proširenje pružanja usluga koje su već obuhvaćene postojećom e-karticom na domaćem tržištu preko dodatnih podružnica, agencija ili ureda ondje, ovisno o slučaju. Međutim, kako je izričito predviđeno Direktivom 2006/123/EZ, ovlaštenja za svaku pojedinačnu podružnicu, agenciju ili ured mogu biti opravdana prevladavajućim razlozima od javnog interesa. U tom bi slučaju pružatelji usluga trebali i dalje imati mogućnost izbora da prošire poslovanje na domaćem tržištu dobivanjem ovlaštenja u skladu s nacionalnim pravom ili da podnesu zahtjev za izdavanje dodatnih europskih e-kartica usluga za svaku dodatnu podružnicu, agenciju ili ured, ovisno o slučaju.

(41)Ova Direktiva ne bi trebala utjecati na podjelu regionalnih ili lokalnih nadležnosti unutar država članica, uključujući regionalnu i lokalnu samoupravu. Neovisno o tome, administrativna suradnja među različitim nacionalnim tijelima unutar strogih rokova može biti neophodna za ispunjavanje obveza utvrđenih Direktivom. Kako bi se državama članicama pomoglo u ispunjavanju njihovih obveza i uzimajući u obzir decentraliziranu strukturu mnogih od njih, može se upotrijebiti i sustav IMI kao alat za djelotvornu razmjenu informacija i uzajamnu pomoć među nadležnim tijelima unutar određene države članice, ne dovodeći pritom u pitanje druga rješenja koja su uspostavile države članice.

(42)Europska e-kartica usluga trebala bi biti valjana na neodređeno vrijeme ne dovodeći pritom u pitanje, u pogledu privremenih prekograničnih usluga, učinke odstupanja u pojedinačnim slučajevima u skladu s Direktivom 2006/123/EZ.

(43)Međutim, koordinacijsko tijelo nadležno za izdavanje europske e-kartice usluga trebalo bi je suspendirati ako se pružatelju usluga privremeno zabrani pružanje dotičnih usluga. Suspenzija bi trebala trajati jednako koliko i zabrana. Koordinacijsko tijelo nadležno za izdavanje europske e-kartice usluga trebalo bi je opozvati ako više nisu ispunjeni uvjeti za njezino izdavanje ili za njezinu daljnju valjanost, kao što je potvrda o zakonitosti pružanja usluga u državi članici domaćinu. Konačna odluka kojom se utvrđuje da se nositelj e-kartice lažno predstavio kao pružatelj usluga i da se u skladu s nacionalnim pravom matične države članice ili države članice domaćina on smatra radnikom trebala bi dovesti do opoziva dotičnih europskih e-kartica usluga. Slično tome, slučajevi prijevarnih, netočnih ili krivotvorenih informacija ili dokumenata upotrijebljenih u kontekstu izdavanja europske e-kartice usluga trebali bi utjecati na valjanost e-kartice.

(44)Administrativnom suradnjom tijela matične države članice i države članice domaćina trebalo bi osigurati ispunjavanje uvjeta valjanosti prethodno izdane europske e-kartice usluga. Kako bi se dodatno osiguralo da se europskom e-karticom usluga situacija njezina nositelja ni u jednom trenutku lažno ne predstavlja, njezin nositelj i nadležna tijela trebali bi biti obvezni obavijestiti koordinacijsko tijelo koje ju je izdalo o promjenama situacije nositelja koje mogu utjecati na valjanost e-kartice.

(45)U svakom slučaju, prije donošenja odluke o opozivu ili suspenziji e-kartice nadležno koordinacijsko tijelo trebalo bi se savjetovati s nositeljem e-kartice, a svaka bi odluka trebala biti uredno opravdana te podlijegati pravu na žalbu u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom države članice koja ju je izdala. Privremene mjere kojima se ukazuje na to da je u tijeku postupak za suspenziju ili opoziv europske e-kartice usluga trebalo bi dopustiti, čime se ukazuje na poveznicu s upozorenjima danima u skladu s Direktivom 2006/123/EZ.

(46)Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Direktive u odnosu na tehničke aspekte obrade suspenzija, opoziva i poništenja europskih e-kartica usluga, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.

(47)Primjenu ove Direktive trebalo bi pratiti i procjenjivati kako bi se utvrdio njezin učinak na troškove širenja poslovanja preko granica, posebno u pogledu pružatelja usluga, na percepciju koju potrošači imaju o takvim pružateljima, posebno onima koji imaju europsku e-karticu usluga, te na tržišno natjecanje, cijene i kvalitetu usluga. Učinke odredbi ove Direktive trebalo bi redovito ocjenjivati, posebno kako bi se procijenila prikladnost uvođenja europske e-kartice usluga za druge uslužne djelatnosti. To će se praćenje odvijati u suradnji s državama članicama, socijalnim partnerima i ostalim relevantnim dionicima.

(48)Budući da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice s obzirom na složenost i neusklađenost pristupa kontroli određenih usluga diljem država članica, nego se zbog pojačane administrativne koordinacije diljem Unije mogu na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ovom se Direktivom ne prelazi ono što je nužno za ostvarivanje tih ciljeva.

(49)Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela posebno priznata Poveljom o temeljnim pravima Europske unije. Uspostavom pravnog i operativnog okvira za europsku e-karticu usluga i koordinacijom određenih zahtjeva koji se odnose na slobodu poslovnog nastana i na pružanje usluga za određene usluge ovom se Direktivom posebno nastoje promicati prava poslovnog nastana i pravo na pružanje usluga u bilo kojoj državi članici sprečavanjem svake diskriminacije na temelju državljanstva i osiguravanjem nepristranog, pravednog i razumno brzog postupka u skladu s člancima 15., 21. i 41. Povelje Europske unije o temeljnim pravima, istodobno osiguravajući puno poštovanje zaštite osobnih podataka, uključujući u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća 31 , Direktivom 95/46/EZ [Uredbom (EU) br. 2016/679], i uzimajući u obzir rizik zlouporabe prava predviđenih člankom 8. odnosno člankom 54. te Povelje,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

POGLAVLJE I.
OPĆE ODREDBE

Članak 1.
Predmet

Ovom se Direktivom utvrđuje pravni i operativni okvir za europsku e-karticu usluga uvedenu Uredbom ……[Uredba o europskoj kartici usluga]……..

Članak 2.
Područje primjene

1.Ova se Direktiva primjenjuje na usluge navedene u Prilogu.

2.Ovom se Direktivom ne utječe na pitanja navedena u članku 1. stavcima 2. do 7. Direktive 2006/123/EZ.

Ne primjenjuje se na djelatnosti i područja navedena u članku 2. stavcima 2. i 3. Direktive 2006/123/EZ.

3.Ako su odredbe ove Direktive u suprotnosti s odredbom nekog drugog akta Unije kojim se uređuju posebni aspekti pristupa ili izvođenja uslužne djelatnosti u specifičnim sektorima ili za specifične profesije, prednost ima odredba drugog akta Unije koja se primjenjuje na te specifične sektore ili profesije.

Ovom se Direktivom ne dovode u pitanje prava radnika, obveze pružatelja usluga i povezane kontrole u državama članicama utvrđene direktivama 96/71/EZ i 2014/67/EU.

Članak 3.
Definicije

Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

1.„matična država članica” znači država članica kojoj je pružatelj uputio zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga;

2.„država članica domaćin” znači država članica u kojoj je pružatelj prijavio namjeru pružanja usluga s pomoću europske e-kartice usluga;

3.„zahtjev” znači zahtjev kako je definiran u članku 4. stavku 7. Direktive 2006/123/EZ;

4.„koordinacijsko tijelo” znači tijelo određeno u skladu s člankom 17. Uredbe …..[Uredba o europskoj kartici usluga]……….;

5.„nadležno tijelo” znači bilo koje od sljedećih tijela ne dovodeći pritom u pitanje članak 16. stavak 5. treći podstavak:

(a) nadležno tijelo kako je definirano u članku 4. točki 9. Direktive 2006/123/EZ;

(b) nadležno tijelo kako je definirano u članku 3. stavku 1. točki (d) Direktive 2005/36/EZ;

(c) svako nadležno tijelo ili tijelo zaduženo za vođenje središnjeg registra, trgovačkog registra ili registra trgovačkih društava u državi članici;

(d) svako porezno tijelo u državi članici;

6.„javni ugovor” znači ugovor kako je definiran u članku 2. stavku 5. Direktive 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća 32 ;

7.„projektni natječaj” znači projektni natječaj kako je definiran u članku 2. stavku 21. Direktive 2014/24/EU;

8.„koncesija” znači koncesija kako je definirana u članku 5. stavku 1. Direktive 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća 33 ;

9.„sustav ovlašćivanja” znači sustav ovlašćivanja kako je definiran u članku 4. stavku 6. Direktive 2006/123/EZ;

10.„usluga” znači usluga kako je definirana u članku 4. stavku 1. Direktive 2006/123/EZ;

11.„pružatelj” znači pružatelj kako je definiran u članku 4. stavku 2. Direktive 2006/123/EZ;

12.„država članica poslovnog nastana” znači država članica poslovnog nastana kako je definirana u članku 4. stavku 4. Direktive 2006/123/EZ;

13.„poslovni nastan” znači poslovni nastan kako je definiran u članku 4. stavku 5. Direktive 2006/123/EZ;

14.„sustav prijavljivanja” znači svaki postupak u okviru kojega pružatelj mora poduzimati korake u odnosu na nadležno tijelo kako bi pružio informacije ili dostavio dokumente o pristupu uslužnoj djelatnosti ili njezinu obavljanju bez potrebe za formalnom ili implicitnom odlukom tog tijela.

POGLAVLJE II.
EUROPSKA E-KARTICA USLUGA

Članak 4.
Europska e-kartica usluga kao dokaz poslovnog nastana

Države članice prihvaćaju valjanu europsku e-karticu usluga kao dokaz da njezin nositelj ima poslovni nastan na državnom području svoje matične države članice i pravo na tom državnom području obavljati poslovne djelatnosti obuhvaćene e-karticom.

Članak 5.
Učinci europske e-kartice usluga u državi članici domaćinu

1.Država članica domaćin ne propisuje nikakav sustav prethodnog ovlašćivanja, sustav prethodnog prijavljivanja ili zahtjev poslovnog nastana za nositelja prethodno izdane europske e-kartice usluga za privremeno prekogranično pružanje usluga kao uvjet za takvo pružanje usluga na svojem državnom području.

2.Država članica domaćin ne propisuje nikakav sustav prethodnog ovlašćivanja ili sustav prethodnog prijavljivanja za nositelja prethodno izdane europske e-kartice usluga za uspostavu poslovnog nastana kao uvjet za uspostavu poslovnog nastana na svojem državnom području preko podružnice, agencije ili ureda koji se nalaze na njezinu državnom području.

3.Država članica domaćin ne propisuje za nositelje prethodno izdane europske e-kartice usluga druge zahtjeve osim onih iz stavaka 1. i 2. čije je ispunjavanje provjereno ili se smatra provjerenim u skladu s člancima 11. do 13.

4.Stavcima 1., 2. i 3. ne dovode se u pitanje:

i. zahtjevi propisani za pružatelje u kontekstu postupaka odabira kandidata za sustave ovlašćivanja koji su brojčano ograničeni u skladu s pravom EU-a;

ii. zahtjevi i ostale obveze, zabrane, uvjeti ili ograničenja propisani za pružatelje u kontekstu postupaka odabira kandidata za pružanje usluga na temelju javnog ugovora, projektnog natječaja ili koncesije;

iii. sustavi ovlašćivanja, sustavi prijavljivanja ili zahtjevi koji se odnose na uvjete posebno povezane s lokacijom gdje se usluga pruža ili lokacijom gdje je pružatelj uspostavio poslovni nastan;

iv. zahtjevi povezani s priznavanjem stručnih kvalifikacija kako je predviđeno člancima 4. i 4.f Direktive 2005/36/EZ;

v. obveze objave kako je predviđeno člankom 2. Direktive 2009/101/EZ i člankom 2. Direktive 89/666/EEZ ili obveze, zabrane, uvjeti ili ograničenja propisani nacionalnim pravilima o registraciji podružnica poduzeća koja su registrirana u drugoj državi članici u skladu s pravom trgovačkih društava.

5.Stavcima 1., 2. i 3. ne dovode se u pitanje obveze izvješćivanja propisane za nositelja europske e-kartice usluga ili provjere, inspekcije ili istrage koje provode nadležna tijela tijekom pružanja usluga u skladu s pravom EU-a.

Članak 6.
Upotreba informacija sadržanih u europskoj e-kartici usluga

U kontekstu bilo kojih postupaka ili formalnosti propisanih za pružatelja na državnom području država članica i u skladu s pravilima o zaštiti osobnih podataka kako je predviđeno Direktivom 95/46/EZ [, Uredbom (EU) br. 2016/679] i nacionalnim zakonodavstvom, tijela u državama članicama od nositelja europske e-kartice usluga ne zahtijevaju dostavu nijedne informacije koja je već sadržana u europskoj e-kartici usluga, uključujući za:

i. dodjelu javnog ugovora, projektnog natječaja ili koncesije;

ii. osnivanje društava kćeri ili registraciju podružnica u skladu s pravom trgovačkih društava;

iii. registraciju u sustave obveznog socijalnog osiguranja.

Članak 7.
Valjanost europske e-kartice usluga

1.Europska e-kartica usluga za privremeno prekogranično pružanje usluga obuhvaćenih tom e-karticom valjana je na cijelom državnom području države članice domaćina.

Europska e-kartica usluga za uspostavu poslovnog nastana valjana je za uslužne djelatnosti obuhvaćene tom e-karticom na cijelom državnom području države članice domaćina preko najmanje jedne podružnice, agencije ili ureda koji se nalaze na državnom području te države članice, osim ako je za svaku dodatnu podružnicu, agenciju ili ured ovlaštenje opravdano u skladu s člankom 10. stavkom 4. Direktive 2006/123/EZ.

Time se ne dovodi u pitanje obveza nositelja europske e-kartice usluga da ispuni obveze, zabrane, uvjete ili ograničenja koji su propisani nacionalnim pravilima o registraciji podružnice u skladu s pravom trgovačkih društava radi pružanja usluga preko takve podružnice.

2.Europska e-kartica usluga valjana je na neodređeno vrijeme, osim ako se suspendira, opozove ili poništi u skladu s člancima 15. do 17.

Time se ne dovode u pitanje mjere uspostavljene u skladu s člankom 18. Direktive 2006/123/EZ. 

POGLAVLJE III.
SUSTAV EUROPSKE E-KARTICE USLUGA

Članak 8.
Zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga

Države članice osiguravaju da pružatelji s poslovnim nastanom na državnom području jedne države članice imaju pravo podnijeti zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga koordinacijskom tijelu te iste države članice.

Zahtjev se sastoji od elemenata i popratnih dokumenata kako je propisano člancima 4. i 5. Uredbe ……[Uredba o europskoj kartici usluga]……...

Članak 9.
Prihvatljivost

1.Pružatelji uslužnih djelatnosti za koje je uvedena europska strukovna iskaznica za privremeno i povremeno pružanje usluga u skladu s Direktivom 2005/36/EZ nemaju pravo na europsku e-karticu usluga za privremeno pružanje prekograničnih usluga.

2.Pružatelji uslužnih djelatnosti za koje je uvedena europska strukovna iskaznica za uspostavu poslovnog nastana u skladu s Direktivom 2005/36/EZ nemaju pravo na europsku e-karticu usluga za uspostavu poslovnog nastana. Ti pružatelji imaju pravo na europsku e-karticu usluga u pogledu zahtjeva i odredaba na koje se upućuje u članku 4.a stavku 5. drugom podstavku Direktive 2005/36/EZ.

Članak 10.
Pravo država članica da se pozovu na prevladavajuće razloge od javnog interesa

U procjeni zahtjeva za europsku e-karticu usluga države članice zadržavaju pravo da se pozovu na prevladavajuće razloge od javnog interesa prepoznate na temelju Direktive 2006/123/EZ, posebno njezina članka 16., ili drugih akata zakonodavstva EU-a.

Članak 11.
Procjena zahtjeva koju provodi matična država članica

1.Koordinacijsko tijelo matične države članice u roku od tjedan dana od zaprimanja zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga:

(a) pregledava zahtjev;

(b) provjerava potpunost i točnost dostavljenih informacija;

(c) provjerava jesu li opozvane ili poništene europske e-kartice usluga izdane u odnosu na druge matične države članice za istog pružatelja i istu uslužnu djelatnost odnosno je li zatraženo poništenje kako bi se omogućila zamjena tih e-kartica europskom e-karticom usluga na koju se odnosi zahtjev;

(d) provjerava sadržaj i valjanost eventualnih popratnih dokumenata kojima se dokazuje ispunjavanje zahtjeva koji se primjenjuju na pružanje usluga i kojima podnositelj zahtjeva podliježe u matičnoj državi članici;

(e) zahtijeva od podnositelja zahtjeva da za potrebe zahtjeva dostavi dodatne informacije ako je to potrebno;

(f) unosi informacije dobivene u skladu s člankom 14. stavkom 2. u obrazac zahtjeva;

(g) učitava u elektroničku platformu, na kojoj je na raspolaganje stavljen standardni obrazac zahtjeva, eventualne potrebne dokumente dobivene u skladu s člankom 14. stavkom 2.

Ako koordinacijsko tijelo matične države članice od podnositelja zahtjeva zatraži da za potrebe zahtjeva dostavi dodatne informacije, rok se suspendira do dostave tih informacija.

2.Nakon što ispuni zadatke iz stavka 1., koordinacijsko tijelo matične države članice bez odlaganja dostavlja zahtjev koordinacijskom tijelu države članice domaćina i o tome obavješćuje podnositelja zahtjeva.

3.Odluke i djelovanja koordinacijskog tijela matične države članice, o kojima se podnositelj zahtjeva obavješćuje preko elektroničke platforme na kojoj je na raspolaganje stavljen standardni obrazac zahtjeva, odnosno izostanak odluke ili nedjelovanje u roku podliježu pravu na žalbu u skladu s nacionalnim pravom matične države članice.

4.Komisija provedbenim aktima donosi tehnička pravila o postupanju sa zahtjevom i njegovoj obradi. Ta pravila uključuju rokove isteka zahtjeva zbog nedjelovanja podnositelja zahtjeva.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2.

Članak 12.
Procjena zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga za privremeno pružanje prekograničnih usluga koju provodi država članica domaćin

1.U roku od dva tjedna nakon zaprimanja zahtjeva koordinacijsko ga tijelo države članice domaćina ispituje te obavješćuje podnositelja zahtjeva i matičnu državu članicu o svim zahtjevima koji se primjenjuju na privremeno prekogranično pružanje u skladu sa zakonodavstvom države članice domaćina osim onih iz članka 5. stavka 4. U skladu s pravima država članica kako su navedena u članku 10. koordinacijsko tijelo države članice domaćina može u istom roku odlučiti uložiti prigovor na to da koordinacijsko tijelo matične države članice izda europsku e-karticu usluga ako dokaže da je primjena sustava prethodnog ovlašćivanja, sustava prethodnog prijavljivanja ili zahtjeva na podnositelja zahtjeva opravdana zbog jednog od prevladavajućih razloga od javnog interesa utvrđenih u članku 16. Direktive 2006/123/EZ ili dopuštena u skladu s drugim aktima zakonodavstva EU-a.

Država članica domaćin u toj procjeni uzima u obzir zahtjeve koje je podnositelj zahtjeva već ispunio u svojoj matičnoj državi članici. U svrhu te procjene i u prethodno navedenom roku koordinacijskom tijelu države članice domaćina dopušteno je da od matične države članice ili podnositelja zahtjeva zatraži potrebna pojašnjenja ili potrebne dodatne informacije koje još nisu sadržane u zahtjevu. U tom se slučaju rok iz ovog stavka suspendira do dostave zatraženih potrebnih pojašnjenja ili potrebnih dodatnih informacija. Postupak za traženje pojašnjenja ili dodatnih informacija utvrdit će se delegiranim aktima na koje se upućuje u stavku 4.

Prigovor na odobrenje europske e-kartice usluga ne smije se temeljiti na neispunjavanju jednog od zahtjeva iz članka 5. stavka 5. Komisija preko sustava IMI ima pristup odluci koordinacijskog tijela države članice domaćina o prigovoru.

2.Uzimajući u obzir prava država članica kako su navedena u članku 10., ako koordinacijsko tijelo države članice domaćina ne reagira u roku iz stavka 1., taj se rok automatski produljuje za dodatna dva tjedna, a na elektroničkoj platformi na kojoj je podnesen zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga objavljuje se upozorenje koordinacijskom tijelu države članice domaćina da nereagiranje podrazumijeva izdavanje europske e-kartice usluga podnositelju zahtjeva.

3.Ako država članica domaćin ne uloži prigovor u skladu sa stavkom 1., koordinacijsko tijelo matične države članice izdaje europsku e-karticu usluga bez odlaganja nakon isteka produljenog roka proizišlog iz primjene stavka 2. U izostanku bilo kakvog prigovora na temelju stavka 1. drugog podstavka i ako koordinacijsko tijelo matične države članice ne donese odluku nakon isteka produljenog roka proizišlog iz primjene stavka 2., smatra se da je matična država članica izdala europsku e-karticu usluga pod uvjetima koji su priopćeni državi članici domaćinu u skladu s člankom 11. stavkom 2.

Nakon što zaprimi odluku države članice domaćina o prigovoru na temelju stavka 1. matična država članica bez odlaganja odbija zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga.

4.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 18. kako bi utvrdila postupak kojim koordinacijsko tijelo države članice domaćina traži pojašnjenja ili dodatne informacije od matične države članice ili podnositelja zahtjeva i, ako je to potrebno, izmijenila rokove utvrđene u stavku 1.

5.Odluke i djelovanja koordinacijskog tijela matične države članice, o kojima se podnositelj zahtjeva obavješćuje preko elektroničke platforme na kojoj je na raspolaganje stavljen standardni obrazac zahtjeva, podliježu pravu na žalbu u skladu s nacionalnim pravom matične države članice.

Odluka koordinacijskog tijela države članice domaćina o prigovoru na izdavanje europske e-kartice usluga, o kojoj se podnositelj zahtjeva obavješćuje preko elektroničke platforme na kojoj je na raspolaganje stavljen standardni obrazac zahtjeva, podliježe pravu na žalbu u skladu s nacionalnim pravom države članice domaćina.

6.Komisija provedbenim aktima donosi tehnička pravila o postupanju sa zahtjevom i njegovoj obradi u skladu sa stavcima 1. i 2. Ta pravila uključuju rokove isteka zahtjeva zbog nedjelovanja podnositelja zahtjeva.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2.

Članak 13.
Procjena zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga za uspostavu poslovnog nastana koju provodi država članica domaćin

1.U okviru postupka izdavanja europske e-kartice usluga za uspostavu poslovnog nastana u obliku podružnice, agencije ili ureda koordinacijsko tijelo države članice domaćina utvrđuje u roku od četiri tjedna nakon zaprimanja zahtjeva koji je, ako ih ima, sustav prethodnog ovlašćivanja ili sustav prethodnog prijavljivanja kako su navedeni u članku 5. stavku 2. primjenjiv u skladu s pravom EU-a na takav poslovni nastan. Ako je utvrđen takav sustav prethodnog ovlašćivanja ili sustav prethodnog prijavljivanja, država članica domaćin isto tako utvrđuje uvjete koje je podnositelj zahtjeva dužan ispuniti, osim onih iz članka 5. stavka 5. Država članica domaćin navodi zašto je primjena takvog sustava prethodnog ovlašćivanja ili sustava prethodnog prijavljivanja neophodna i proporcionalna za prevladavajuće razloge od javnog interesa.

Država članica domaćin odmah obavješćuje podnositelja zahtjeva i koordinacijsko tijelo matične države članice o dotičnom sustavu prethodnog ovlašćivanja ili prethodnog prijavljivanja, uvjetima koje je podnositelj zahtjeva dužan ispuniti te njihovoj nužnosti i proporcionalnosti.

2.Uzimajući u obzir prava država članica kako su navedena u članku 10., ako koordinacijsko tijelo države članice domaćina ne reagira u roku iz stavka 1., taj se rok automatski produljuje za dodatna dva tjedna, a na elektroničkoj platformi na kojoj je podnesen zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga objavljuje se upozorenje koordinacijskom tijelu države članice domaćina da nereagiranje podrazumijeva da se europska e-kartica usluga izdaje podnositelju zahtjeva.

3.Nakon što zaprimi reakciju koordinacijskog tijela države članice domaćina na zahtjev, podnositelju zahtjeva omogućuje se da predoči dokaz o ispunjavanju uvjeta koje je utvrdilo koordinacijsko tijelo države članice domaćina na temelju stavka 1.

Podnositelj zahtjeva opisuje koje je posebne uvjete ispunio time što je prethodno ispunio istovjetne zahtjeve u matičnoj državi članici.

Države članice osiguravaju da koordinacijsko tijelo matične države članice pomogne podnositelju zahtjeva pri dokazivanju ispunjavanja uvjeta države članice domaćina u skladu s člankom 14.

4.U roku od tjedan dana nakon što zaprimi dokaz o ispunjavanju uvjeta utvrđenih u skladu sa stavkom 1., koordinacijsko tijelo države članice domaćina procjenjuje hoće li izdati europsku e-karticu usluga ili odbiti zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga.

Ako odluči izdati europsku e-karticu usluga, koordinacijsko tijelo države članice domaćina to čini bez odlaganja.

U suprotnom, koordinacijsko tijelo države članice domaćina može obavijestiti podnositelja zahtjeva i koordinacijsko tijelo matične države članice o svojoj namjeri odbijanja zahtjeva te u tom slučaju podnositelj zahtjeva ima tjedan dana za podnošenje svojih očitovanja.

Nakon što zaprimi očitovanja podnositelja zahtjeva ili, ako nisu podnesena nikakva očitovanja, nakon isteka roka za podnošenje tih očitovanja, koordinacijsko tijelo države članice domaćina u roku od tjedan dana odlučuje hoće li izdati europsku e-karticu usluga ili odbiti zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga.

5.Koordinacijskom tijelu države članice domaćina dopušteno je da od matične države članice ili podnositelja zahtjeva zatraži potrebna pojašnjenja ili potrebne dodatne informacije koje još nisu sadržane u zahtjevu. U tom se slučaju rokovi iz stavaka 1. i 4. suspendiraju do dostave zatraženog potrebnog pojašnjenja ili potrebnih dodatnih informacija.

Pojašnjenja i dodatne informacije traže se u skladu s postupkom utvrđenim u skladu sa stavkom 7.

6.Ako nakon isteka razdoblja za reagiranje iz stavaka 2. i 4. država članica domaćin ne zatraži ispunjavanje bilo kojeg uvjeta u skladu sa stavkom 1. ili ne donese odluku o izdavanju europske e-kartice usluga u skladu sa stavkom 4., smatra se da je država članica domaćin izdala europsku e-karticu usluga pod uvjetima koji su priopćeni državi članici domaćinu u skladu s člankom 11. stavkom 2.

7.Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 18. kako bi utvrdila postupak kojim koordinacijsko tijelo države članice domaćina traži pojašnjenja ili dodatne informacije od matične države članice kako je navedeno u stavku 5. i, ako je to potrebno, izmijenila rokove iz stavaka 1. i 4.

8.Odluke i djelovanja koordinacijskog tijela matične države članice, o kojima se podnositelj zahtjeva obavješćuje preko elektroničke platforme na kojoj je na raspolaganje stavljen standardni obrazac zahtjeva, podliježu pravu na žalbu u skladu s nacionalnim pravom matične države članice.

Odluke kojima koordinacijsko tijelo države članice domaćina traži ispunjavanje uvjeta u skladu sa stavkom 1. i njegova odluka o izdavanju europske e-kartice usluga, o kojima se podnositelj zahtjeva obavješćuje preko elektroničke platforme na kojoj je na raspolaganje stavljen standardni obrazac zahtjeva, podliježu pravu na žalbu u skladu s nacionalnim pravom države članice domaćina.

9.Države članice ne zahtijevaju zahtjev za registraciju podružnice u skladu s pravom trgovačkih društava kao preduvjet za procjenu zahtjeva za izdavanje europske e-kartice usluga za uspostavu poslovnog nastana.

Time se ne dovodi u pitanje obveza nositelja europske e-kartice usluga da ispuni nacionalne obveze, zabrane, uvjete ili ograničenja koji su propisani u pogledu registracije podružnice u skladu s pravom trgovačkih društava radi pružanja usluga preko takve podružnice u skladu sa zakonodavstvom EU-a.

10.Komisija provedbenim aktima donosi tehnička pravila o postupanju sa zahtjevom i njegovoj obradi u skladu sa stavcima 1., 2., 3. i 4. Ta pravila uključuju rokove isteka zahtjeva zbog nedjelovanja podnositelja zahtjeva.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2.

Članak 14.
Načelo „samo jednom” u matičnoj državi članici

1.Koordinacijska tijela u matičnoj državi članici ne zahtijevaju od pružatelja da dostave informacije i dokumente koji su tim tijelima već stavljeni na raspolaganje u skladu sa stavkom 2. ovog članka ili člankom 14. stavkom 3. Uredbe ….[Uredba o europskoj kartici usluga]….. kad podnose zahtjev za izdavanje europske e-kartice usluga niti da u kontekstu europske e-kartice usluga za uspostavu poslovnog nastana dokažu ispunjavanje uvjeta koje je utvrdilo koordinacijsko tijelo države članice domaćina u skladu s člankom 13. stavkom 1.

2.Koordinacijsko tijelo u matičnoj državi članici pribavlja informacije i dokumente koji su potrebni u svrhe iz stavka 1. i koji su dostupni drugim tijelima u matičnoj državi članici ili potječu od tih tijela u skladu s pravilima o zaštiti osobnih podataka kako je predviđeno Direktivom 95/46/EZ, Uredbom (EU) br. 2016/679 i nacionalnim zakonodavstvom.

Članak 15.
Suspenzija i opoziv europske e-kartice usluga u odnosu na državu članicu domaćina

1.Države članice osiguravaju da koordinacijsko tijelo koje je izdalo europsku e-karticu usluga suspendira njezinu valjanost ili je opozove u slučaju odluke, u skladu s pravom EU-a, o određivanju privremene ili trajne zabrane obavljanja dotičnih uslužnih djelatnosti nositelja europske e-kartice usluga u državi članici domaćinu.

2.Države članice osiguravaju da koordinacijsko tijelo koje je izdalo europsku e-karticu usluga opozove tu e-karticu u slučaju:

i. da je nositelj e-kartice u okviru postupka izdavanja e-kartice upotrijebio informacije ili dokumente za koje je konačnom odlukom matične države članice ili države članice domaćina, koja ne podliježe pravu na žalbu u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom, utvrđeno da su prijevarni, netočni ili krivotvoreni;

34 ii. da nositelj e-kartice u skladu s člankom 4. stavkom 5. Direktive 2014/67/EZ podliježe konačnoj odluci, koja u skladu s nacionalnim pravom ne podliježe pravu na žalbu, države članice domaćina da se nositelj europske e-kartice usluga smatra radnikom, a ne samozaposlenom osobom u skladu s člankom 2. stavkom 2. Direktive 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća;

iii. da nositelj kartice ne ispunjava najmanje jedan od uvjeta koji se primjenjuju za privremeno prekogranično pružanje kako je propisano člankom 11. stavkom 1. prvim podstavkom, čije je ispunjavanje, u skladu s nacionalnim pravom države članice domaćina, nužno za daljnje zakonito pružanje dotičnih usluga na njezinu državnom području;

iv. da nositelj kartice ne ispunjava najmanje jedan od uvjeta u okviru sustava prethodnog ovlašćivanja ili prethodnog prijavljivanja koji se primjenjuje za uspostavu poslovnog nastana kako je propisano člankom 12. stavkom 1. prvim podstavkom, čije je ispunjavanje, u skladu s nacionalnim pravom države članice domaćina, nužno za daljnje zakonito pružanje dotičnih usluga na njezinu državnom području.

Članak 16.
Suspenzija i opoziv svih europskih e-kartica usluga pružatelja usluga za određenu uslužnu djelatnost

1.Države članice osiguravaju da u slučaju odluke, u skladu s pravom EU-a, o određivanju privremene ili trajne zabrane obavljanja uslužnih djelatnosti nositelja europske e-kartice usluga u matičnoj državi članici, koordinacijska tijela koja su izdala europsku e-karticu usluga suspendiraju valjanost svih europskih e-kartica usluga izdanih za istog pružatelja i dotičnu uslužnu djelatnosti ili ih opozovu.

2.Države članice osiguravaju da, u slučaju odluke o određivanju privremene ili trajne zabrane obavljanja uslužnih djelatnosti nositelja europske e-kartice usluga u državi članici domaćinu, koordinacijska tijela koja su izdala europsku e-karticu usluga suspendiraju valjanost svih europskih e-kartica usluga izdanih za istog pružatelja i uslužnu djelatnost ili ih opozovu ako je nacionalnim pravom matične države članice određena, u skladu s pravom EU-a, suspenzija ili prestanak uslužnih djelatnosti na njezinu državnom području zbog dotične privremene ili trajne zabrane u državi članici domaćinu.

3.Države članice osiguravaju da koordinacijska tijela koja su izdala europsku e-karticu usluga opozovu sve europske e-kartice usluga izdane za istog pružatelja i uslužne djelatnosti u slučaju:

i. da pružatelj usluga trajno prestane pružati dotične usluge u matičnoj državi članici;

ii. da je pružatelj likvidiran i prestane postojati;

iii. da pružatelj promijeni glavno središte svojih djelatnosti relevantno za izdavanje dotičnih e-kartica iz jedne države članice u drugu;

iv. da pružatelj promjeni glavno središte svojih djelatnosti relevantno za izdavanje dotičnih e-kartica u treću zemlju;

v. da pružatelj podliježe konačnoj odluci, koja u skladu s nacionalnim pravom ne podliježe pravu na žalbu, matične države članice da se nositelj europske e-kartice usluga smatra radnikom, a ne samozaposlenom osobom;

vi. da pružatelj više nema poslovni nastan u matičnoj državi članici iz bilo kojeg drugog razloga. 

Članak 17.
Postupak za suspenziju, opoziv, ažuriranje i poništenje europskih e-kartica usluga

1.Država članica koja u skladu s člancima 15. ili 16. na svojem državnom području otkrije razlog za pokretanje suspenzije ili opoziva europske e-kartice usluga priopćuje sustavom IMI nositelju dotične europske e-kartice usluga obrazloženje za to i daje mu priliku da bude saslušan.

Time se ne dovodi u pitanje upozorenje u skladu s člankom 32. Direktive 2006/123/EZ.

2.Nakon što država članica donese odluku o potrebi za suspenzijom ili opozivom europske e-kartice usluga, ona to čini bez odlaganja ako je njezino koordinacijsko tijelo tijelo nadležno za izdavanje dotične e-kartice ili svoju odluku o potrebi za suspenzijom ili opozivom dotične europske e-kartice usluga bez odlaganja priopćuje koordinacijskom tijelu nadležnom za izdavanje.

Koordinacijsko tijelo nadležno za izdavanje koje zaprimi priopćenje o odluci o potrebi za suspenzijom ili opozivom europske e-kartice usluga od druge države članice bez odlaganja suspendira ili opoziva dotičnu europsku e-karticu usluga, ovisno o slučaju.

Države članice osiguravaju da odmah nakon prestanka važenja uvjeta koji su doveli do suspenzije europske e-kartice usluga koordinacijsko tijelo nadležno za izdavanje ponovno bez odlaganja aktivira suspendiranu europsku e-karticu usluga.

3.Odluka o suspenziji ili opozivu europske e-kartice usluga, o kojoj se podnositelj zahtjeva obavješćuje preko elektroničke platforme na kojoj je na raspolaganje stavljen standardni obrazac zahtjeva, mora biti propisno obrazložena i podliježe pravu na žalbu u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice.

Izostanak odluke o ponovnoj aktivaciji suspendirane europske e-kartice usluga u skladu sa stavkom 2. posljednjim podstavkom podliježe pravu na žalbu u skladu s nacionalnim pravom dotične države članice.

Ovim se stavkom ne dovodi u pitanje stavak 2. drugi podstavak.

4.Države članice obvezuju nositelja europske e-kartice usluga da obavijesti koordinacijsko tijelo koje je izdalo njegovu europsku e-karticu usluga o sljedećem:

(a) odlukama o ograničenju ili zabrani, čak i na privremenoj osnovi, obavljanja u matičnoj državi članici ili državi članici domaćinu uslužnih djelatnosti nositelja europske e-kartice usluga koje su obuhvaćene tom e-karticom;

(b) trajnom prestanku obavljanja djelatnosti obuhvaćenih europskom e-karticom usluga na državnom području matične države članice;

(c) likvidaciji i prestanku postojanja nositelja europske e-kartice usluga ili premještanju njegova glavnog središta djelatnosti unutar područja Europske unije ili u treću zemlju;

(d) konačnim odlukama, koje u skladu s nacionalnim pravom ne podliježu pravu na žalbu, matične države članice ili, u skladu s člankom 4. stavkom 5. Direktive 2014/67/EZ, države članice domaćina da se nositelj europske e-kartice usluga smatra radnikom, a ne samozaposlenom osobom;

(e) svakoj bitnoj promjeni u pogledu zahtjeva kojima podliježe nositelj e-kartice u svojoj matičnoj državi članici u mjeri u kojoj su te informacije o ispunjavanju tih zahtjeva priopćene državi članici domaćinu zajedno sa zahtjevom za izdavanje e-kartice;

(f) promjenama činjeničnog stanja ili bilo kojih drugih informacija o nositelju europske e-kartice usluga koje se odražavaju u njezinu sadržaju.

5.Koordinacijska tijela razmjenjuju informacije na vlastitu inicijativu i pružaju pomoć drugim koordinacijskim tijelima u vezi s događajima za koje doznaju i na temelju kojih se može odrediti suspenzija ili opoziv dotične europske e-kartice usluga ili potreba za ažuriranjem njezina sadržaja.

Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela obavješćuju koordinacijsko tijelo određeno u skladu s člankom 17. Uredbe …[Uredba o europskoj kartici usluga]… o događajima navedenima u stavku 4. za koje doznaju.

U vezi sa stavkom 4. točkom (d) ovaj se stavak primjenjuje i na nadležna tijela kako su definirana u članku 2. točki (a) Direktive 2014/67/EU.

Ovim se stavkom ne dovode u pitanje članak 2. Direktive 2009/101/EZ i članak 2. Direktive 89/666/EEZ.

6.Nositelj europske e-kartice usluga može u bilo kojem trenutku od koordinacijskog tijela nadležnog za izdavanje zatražiti poništenje svoje prethodno izdane europske e-kartice usluga.

7.Komisija provedbenim aktima donosi tehnička pravila o obradi suspenzija, opoziva, ažuriranja i poništenja europskih e-kartica usluga, uključujući odredbe o uvođenju i povlačenju upozorenja na moguću suspenziju i opoziv te o povezivanju tih postupaka s mehanizmom upozoravanja uspostavljenim člankom 32. Direktive 2006/123/EZ kao i o povezivanju valjane europske e-kartice usluga s postupkom za odstupanja u pojedinačnim slučajevima u skladu s člankom 18. Direktive 2006/123/EZ.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2. 

POGLAVLJE IV.
ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 18.
Izvršavanje delegiranja

1.Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 12. stavka 4. i članka 13. stavka 7. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od […]. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.Europski parlament ili Vijeće u bilo kojem trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 12. stavka 4. i članka 13. stavka 7. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave te odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u toj odluci. On ne utječe na valjanost nijednog delegiranog akta koji je već na snazi.

4.Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5.Delegirani akt donesen na temelju članka 12. stavka 4. i članka 13. stavka 7. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. To se razdoblje na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća produžuje za dva mjeseca.

 Članak 19.
Odborski postupak

1.Komisiji pomaže Odbor iz članka 40. stavka 1. Direktive 2006/123/EZ. Navedeni je Odbor odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

2.Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) 182/2011.

Članak 20.
Praćenje provedbe

Komisija i države članice, socijalni partneri te ostali relevantni dionici uspostavit će mehanizme praćenja za praćenje i procjenu provedbe i učinaka ove Direktive, a posebno načina na koji ona utječe na slobodu poslovnog nastana te slobodu pružanja usluga u državama članicama u pogledu obuhvaćenih uslužnih djelatnosti, ponajprije smanjenjem troškova pružatelja, povećanjem transparentnosti o pružateljima koji posluju prekogranično i povećanjem tržišnog natjecanja, i kako utječe na cijene i kvalitetu dotičnih usluga s obzirom na relevantne pokazatelje.

Članak 21.
Klauzula o preispitivanju

Do [24 mjeseci nakon datuma prenošenja ove Direktive] Komisija provodi procjenu prikladnosti dodatnih mjera za koordinaciju odredbi o slobodi poslovnog nastana i slobodi pružanja usluga za koje je uvedena europska e-kartica usluga.

Do 36 mjeseci nakon datuma prenošenja ove Direktive i najkasnije svakih pet godina nakon toga Komisija provodi evaluaciju ove Direktive te Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o njezinoj učinkovitosti. U tom se izvješću razmatra potreba za prilagodbom postupaka za izdavanje, ažuriranje, suspenziju ili opoziv europske e-kartice usluga uzimajući pritom u obzir najnoviji razvoj događaja u području e-vlade te se ono uključuje u izvješće o procjeni cjelokupne učinkovitosti Uredbe …[Uredba o europskoj kartici usluga]…u skladu s njezinim člankom 19.

Članak 22.
Prenošenje

1.Države članice donose i objavljuju zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom najkasnije do [dvije godine nakon stupanja na snagu ove Direktive]. One Komisiji odmah dostavljaju tekst tih odredbi.

One te odredbe primjenjuju od [dvije godine nakon stupanja na snagu Uredbe ….[Uredba o europskoj kartici usluga]……...].

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se uz njih navodi takva uputa. Države članice određuju načine tog upućivanja.

2.Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredbi nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 23.
Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu [dvadesetog] dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 24.
Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu,

(1) Europska komisija, „Ažuriranje studije o ekonomskom učinku Direktive o uslugama”, 2015.

(2) Zaključci Europskog vijeća; 28. lipnja 2016.

(3) Komunikacija Komisije o poboljšanju jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća, 28. listopada 2015.

(4) Uključujući devet radionica koje je organizirala Komisija za pružatelje usluga u prekograničnim regijama.

(5) Radni dokument službi Komisije, „Procjena učinka uz Prijedlog direktive Europskog parlamenta i Vijeća o pravnom i operativnom okviru za europsku e-karticu usluga”, 2017.

(6) Oba sektora zajedno obuhvaćaju oko 20 % BDP-a i zaposlenosti u EU-u – Eurostat

(7) Akcijski plan EU-a za e-upravu 2016. – 2020. – Ubrzavanje digitalne transformacije uprave – COM(2016)179.

(8) Uredba (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2008/49/EZ („Uredba IMI”) (SL L 316, 14.11.2012., str. 1.).

(9) Uredba (EU) 2016/1191 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. srpnja 2016. o promicanju slobodnog kretanja građana pojednostavnjenjem zahtjevâ za predočavanje određenih javnih isprava u Europskoj uniji i o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 200, 26.7.2016., str. 1.).

(10) Zaključci Vijeća o „strategiji jedinstvenog tržišta za usluge i robu”, 29. veljače 2016 .

(11) Zaključci Europskog vijeća, 28. lipnja 2016 .

(12) Rezolucija Europskog parlamenta od 26. svibnja 2016. o strategiji jedinstvenog tržišta.

(13) Glavne preporuke Odbora u njegovu početnom mišljenju o procjeni učinka odnosile su se na jačanje definicije problema, ponovno razmatranje oblikovanja i pojašnjenje različitih opcija te pružanje više informacija o mogućim troškovima za države članice i o mišljenjima dionika.

(14) http://ec.europa.eu/smart-regulation/impact/ia_carried_out/cia_2016_en.htm .

(15) SL C , str.

(16) SL C , str.

(17) Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o uslugama na unutarnjem tržištu (SL L 376, 27.12.2006., str. 36.).

(18) Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine (SL L 178, 17.7.2000., str. 1.).

(19)

   Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 18, 21.1.1997., str. 1.).

(20) Direktiva 2014/67/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o provedbi Direktive 96/71/EZ o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga i izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”) (SL L 159, 28.5.2014, str. 11.).

(21) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005., str. 22.).

(22) Direktiva 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. rujna 2009. o usklađivanju zaštitnih mjera koje, radi zaštite interesa članova i trećih strana, države članice zahtijevaju za trgovačka društva u smislu članka 48. stavka 2. Ugovora, s ciljem izjednačavanja takvih zaštitnih mjera (SL L 258, 1.10.2009., str. 11.)

(23) Direktiva Vijeća 89/666/EEZ od 21. prosinca 1989. o zahtjevima objavljivanja podataka u vezi s podružnicama koje su u nekoj državi članici otvorile određene vrste trgovačkih društava na koje se primjenjuje pravo druge države (SL L 395, 30.12.1989., str. 36.).

(24) Direktiva 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („Uredba IMI”) (SL L 354, 28.12.2013., str. 132.).

(25) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(26) Direktiva (EU) 2015/2302 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2015. o putovanjima u paket aranžmanima i povezanim putnim aranžmanima, o izmjeni Uredbe (EZ) br. 2006/2004 i Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 90/314/EEZ (SL L 326, 11.12.2015., str. 1.).

(27) Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1).

(28) Uredba (EU) 2015/848 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o postupku u slučaju nesolventnosti (SL L 141, 5.6.2016, str. 19.).

(29) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(30) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(31)

   Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(32) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

(33) Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovora o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).

(34)

   Direktiva 96/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnika u okviru pružanja usluga (SL L 18, 21.1.1997., str. 1.).

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 10.1.2017.

COM(2016) 823 final

PRILOG

Prijedlogu direktive Europskog parlamenta i Vijeća

o pravnom i operativnom okviru za europsku e-karticu usluga uvedenu Uredbom ... [Uredba o europskoj kartici usluga]

{SWD(2016) 437 final}
{SWD(2016) 438 final}

PRILOG
Usluge na koje se primjenjuje ova Direktiva

Uslužne djelatnosti navedene u statističkoj klasifikaciji ekonomskih djelatnosti u Europskoj zajednici (NACE Rev.2) kako slijedi:

– Odjeljak F    Građevinarstvo

Odjeljak 41. Gradnja zgrada

Skupina 41.1    Organizacija izvedbe projekata za zgrade

Skupina 41.2    Gradnja stambenih i nestambenih zgrada

Odjeljak 42. Gradnja građevina niskogradnje

Skupina 42.1    Gradnja cesta i željezničkih pruga

Skupina 42.2    Gradnja cjevovoda, vodova za električnu struju i telekomunikacije

Skupina 42.9    Gradnja ostalih građevina niskogradnje

Odjeljak 43. Specijalizirane građevinske djelatnosti

Skupina 43.1    Uklanjanje građevina i pripremni radovi na gradilištu

Skupina 43.2    Elektroinstalacijski radovi, uvođenje instalacija vodovoda, kanalizacije i plina i ostali građevinski instalacijski radovi, osim ugradnje, servisiranja, održavanja, popravka ili stavljanja izvan pogona, koje obavljaju fizičke osobe, opreme koja sadržava fluorirane stakleničke plinove navedene u članku 4. stavku 2. točkama (a) do (d) Uredbe (EU) br. 517/2014

Skupina 43.3    Završni građevinski radovi

Skupina 43.9    Ostale specijalizirane građevinske djelatnosti

– Odjeljak J    Informacije i komunikacija    

Odjeljak 62. Računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima

Skupina 62.0    Računalno programiranje, savjetovanje i djelatnosti povezane s njima

Odjeljak 63.    Informacijske uslužne djelatnosti, osim usluga povjerenja kako su definirane u članku 3. stavku 16. Uredbe (EU) br. 910/2014

Skupina 63.1    Obrada podataka, usluge poslužitelja i djelatnosti povezane s njima; internetski portali

Skupina 63.9    Ostale informacijske uslužne djelatnosti

– Odjeljak M    Stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti

Odjeljak 69. Pravne i računovodstvene djelatnosti

Skupina 69.1    Pravne djelatnosti, osim pravnih usluga obuhvaćenih Direktivom Vijeća 77/249/EEZ i Direktivom 98/5/EZ, te usluge javnih bilježnika i sudskih izvršitelja imenovanih službenim aktom vlade

Skupina 69.2    Računovodstvene, knjigovodstvene i revizijske djelatnosti; porezno savjetovanje, osim zakonske revizije kako je definirana u članku 2. stavku 1. Direktive 2006/43/EZ.

Odjeljak 70. Upravljačke djelatnosti; usluge savjetovanja u vezi s upravljanjem

Skupina 70.1    Upravljačke djelatnosti

Skupina 70.2    Usluge savjetovanja u vezi s upravljanjem

Odjeljak 71. Arhitektonske djelatnosti i inženjerstvo; tehničko ispitivanje i analiza

Skupina 71.1    Arhitektonske djelatnosti i inženjerstvo te s njima povezano tehničko savjetovanje

Odjeljak 72. Znanstveno istraživanje i razvoj

Skupina 72.1    Istraživanje i eksperimentalni razvoj u prirodnim, tehničkim i tehnološkim znanostima

Skupina 72.2    Istraživanje i eksperimentalni razvoj u društvenim i humanističkim znanostima

Odjeljak 73. Promidžba (reklama i propaganda) i istraživanje tržišta

Skupina 73.1    Promidžba (reklama i propaganda)

Skupina 73.2    Istraživanje tržišta i ispitivanje javnog mnijenja

Odjeljak 74. Ostale stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti

Skupina 74.1    Specijalizirane dizajnerske djelatnosti

Skupina 74.2    Fotografske djelatnosti

Skupina 74.3    Prevoditeljske djelatnosti i usluge tumača

Skupina 74.9    Ostale stručne, znanstvene i tehničke djelatnosti, d. n.

– Odjeljak N    Administrativne i pomoćne uslužne djelatnosti

Odjeljak 77. Djelatnosti iznajmljivanja i davanja u zakup (leasing)

Skupina 77.1    Iznajmljivanje i davanje u zakup (leasing) motornih vozila

Skupina 77.3    Iznajmljivanje i davanje u zakup (leasing) ostalih strojeva, opreme i materijalne imovine

Skupina 77.4    Davanje u zakup (leasing) intelektualnog vlasništva i sličnih proizvoda, osim radova koji su zaštićeni autorskim pravima

Odjeljak 78. Djelatnosti zapošljavanja

Skupina 78.1    Djelatnosti agencija za zapošljavanje

Skupina 78.3    Ostale usluge u području ljudskih resursa

Odjeljak 79. Putničke agencije, organizatori putovanja (turoperatori) i ostale rezervacijske usluge te djelatnosti povezane s njima

Skupina 79.1    Djelatnosti putničkih agencija i organizatora putovanja (turoperatora)

Skupina 79.9    Ostale rezervacijske usluge i djelatnosti povezane s njima

Odjeljak 80. Zaštitne i istražne djelatnosti

Skupina 80.2    Usluge zaštite sigurnosnim sustavima

Skupina 80.3    Istražne djelatnosti

Odjeljak 81. Usluge u vezi s održavanjem zgrada te djelatnosti uređenja i održavanja krajolika

Skupina 81.1    Usluge upravljanja objektima i njihova održavanja (kombinacija pomoćnih usluga)

Skupina 81.2    Djelatnosti čišćenja

Skupina 81.3    Uslužne djelatnosti uređenja i održavanja krajolika

Odjeljak 82. Uredske administrativne i pomoćne djelatnosti te ostale poslovne pomoćne djelatnosti

Skupina 82.1    Uredske administrativne i pomoćne djelatnosti

Skupina 82.2    Djelatnosti pozivnih centara

Skupina 82.3    Organizacija sastanaka i poslovnih sajmova

Skupina 82.9    Poslovne pomoćne uslužne djelatnosti, d. n.