9.6.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 185/55

1.

pozdravlja Akcijski plan Europske komisije za integraciju državljana trećih zemalja (1) s obzirom na sve veću raznolikost europskog društva i nužnost njihove potpune integracije u to društvo; naglašava važnost integracije, dvosmjernog procesa u kojemu sudjeluju i državljani trećih zemalja i društvo zemlje domaćina;

2.

smatra da integraciju treba promatrati kao dinamičan, interaktivan i privremen proces kojim se državljanima trećih zemalja omogućava da se potpuno uključe u društvo zemlje domaćina i postanu samostalni; potiče interakciju s društvom zemlje domaćina i sudjelovanje u tom društvu;

3.

ističe da je integracija u nadležnosti država članica, što je predviđeno Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) (2) koji također omogućava da se na europskoj razini uvedu mjere za poticanje i podršku aktivnostima država članica usmjerenih na promicanje integracije državljana trećih zemalja koji legalno prebivaju na njihovu teritoriju, ali bez usklađivanja zakona i propisa država članica; poziva na to da se nastavi pratiti primjena načela supsidijarnosti i podsjeća da aktivnosti država članica u tom području moraju biti u skladu s pravnom stečevinom EU-a, uključujući i zajednička temeljna načela za integraciju imigranata u EU;

4.

ukazuje na to da se integracijske politike prije svega provode na političkim razinama koje su bliske građanima. Pristup višerazinskog upravljanja stoga je posebno prikladan, naravno s posebnim naglaskom na lokalne i regionalne vlasti, s obzirom na to da se većina izravno suočava s izazovima i mogućnostima integracije;

5.

ukazuje u političkoj debati na važnost korištenja ispravne terminologije u vezi s različitim kategorijama pridošlica. Akcijski plan obuhvaća samo pridošlice (migrante, izbjeglice i korisnike supsidijarne zaštite) koji su državljani trećih zemalja i zakonito borave u EU-u. Akcijski plan ne obuhvaća ni državljane država članica EU-a čiji su roditelji ili djedovi i bake državljani treće zemlje ni državljane EU-a koji su iskoristili pravo na slobodno kretanje i članove njihovih obitelji;

6.

naglašava da politike integracije nisu izolirane i po definiciji se preklapaju s različitim klasičnim područjima politike kao što su obrazovanje, zapošljavanje, socijalna skrb, javno zdravstvo, stanovanje itd. i da se integracijske politike u idealnom slučaju zato provode horizontalno pri čemu se na svim razinama politika posvećuje pažnja izazovima i mogućnostima integracije;

7.

naglašava da je integracija dvosmjeran proces koji obuhvaća i prava i dužnosti te u kojemu svoj dio odgovornosti trebaju preuzeti kako državljani trećih zemalja tako i društvo zemlje domaćina;

8.

naglašava da je integracija u idealnom slučaju krajnji cilj politike azila i migracija te da se stoga Akcijski plan ne treba promatrati odvojeno od, između ostalog, prijedloga Europske komisije za zajednički europski sustav azila (3) i novog partnerskog okvira s trećim zemljama u okviru Europskog migracijskog programa (4);

9.

s obzirom na to da je rad značajan dio društvene integracije državljana trećih zemalja, Odbor upućuje i na „plavu kartu” iz prijedloga Komisije za legalne migracije, u vezi s revizijom Direktive o uvjetima za ulazak i boravak državljana trećih zemalja radi visokokvalificiranog zapošljavanja (5);

10.

slaže se sa zaključkom Komisijine analize da bi izostanak integracije državljana trećih zemalja nanio ogromne gubitke kako njima samima tako i zemlji domaćinu; društveni i ekonomski troškovi tog izostanka mogu uvelike nadmašiti troškove integracijske politike i potencijal koji iz nje proizlazi;

11.

uvjeren je da je dobra integracijska politika jedan od glavnih preduvjeta za rješavanje problema relativno loših dostignuća državljana trećih zemalja u pogledu zapošljavanja, obrazovanja, prihoda, stanovanja, zdravlja, građanskog angažmana i socijalne kohezije, što je razvidno iz pokazatelja OECD-a (6);

12.

podržava Komisijin poziv na zauzimanje pristupa zasnovanog na većoj prilagodbi i uvjeren je da integracijska politika treba biti više usmjerena na veliku raznolikost unutar različitih skupina državljana trećih zemalja i na njihove različite potrebe. Dobra integracijska politika temelji se na prilagodbi i ne polazi od ideje da je jedan model dobar za sve. U obzir treba uzeti, pored ostalog, poznavanje jezika, kulturnu pozadinu, razinu obrazovanja, očekivanu duljinu boravka, razloge migracije, vještine, radno iskustvo, moguće traume itd. Lokalne i regionalne vlasti imaju sve potrebne preduvjete da se prilagode velikoj raznolikosti među državljanima trećih zemalja i njihovim posebnim potrebama te mogu osigurati platformu za razmjenu znanja i iskustava u tom području. S tim u vezi Europski odbor regija upućuje na dobre prakse koje su zasnovane na individualnoj perspektivi, a obuhvaćaju programe integracije i građanskog sudjelovanja prilagođene potrebama državljana trećih zemalja;

13.

pozdravlja stav Komisije i Europskog parlamenta (7) da se integracijska politika općenito, a posebno integracija izbjeglica na tržište rada, ne smije provoditi nauštrb drugih ranjivih grupa u zemlji domaćinu;

14.

naglašava da europsko društvo počiva na temeljnim normama i vrijednostima kao što su demokracija, vladavina prava, sloboda izražavanja, sloboda vjeroispovijesti, jednakost između muškaraca i žena, ljudska prava, solidarnost, tolerancija i tako dalje. Pozdravlja činjenicu da se na sastanku Europskog vijeća za opće poslove održanom 24. svibnja 2016. godine u sklopu rasprave o vladavini prava razgovaralo o odnosu između integracije i tih normi i vrijednosti (8) te poziva buduća predsjedništva EU-a (malteško i estonsko) da nastave taj dijalog kako bi kod država članica, institucija EU-a, lokalnih i regionalnih vlasti i civilnog društva razvile bolje razumijevanje u pogledu zaštite tih normi i vrijednosti te načina na koje one mogu postati element integracije;

15.

uvjeren je da su za uspješnu integraciju ključni razumijevanje i prihvaćanje tih europskih normi i vrijednosti, kako od strane državljana trećih zemalja tako i od strane društva zemlje domaćina. To se uklapa u ideju da bi integracijska politika trebala obuhvaćati i uključivanje u građanstvo i izgradnju zajednice te da su u tu svrhu potrebni odgovarajući instrumenti za poticanje uzajamnog razumijevanja koje treba osmisliti i podupirati na različitim razinama, uz odgovarajuću podršku europske razine; oni trebaju uključivati i građansko obrazovanje putem tradicionalnih tečajeva, ali i inovativnih oblika učenja;

16.

ističe potrebu razrade mehanizama za jačanje solidarnosti i suradnje među svim europskim regijama s jedne strane te za jačanje suradnje između različitih uprava i specijaliziranih aktera s druge strane. Osvješćivanje vlada država članica, u čijoj su nadležnosti pitanja povezana s azilom, predstavlja izazov od presudne važnosti;

17.

s tim u vezi upućuje na dobre prakse građanske integracije u okviru koje se državljanima trećih zemalja nude tečajevi društvene orijentacije kako bi se na interaktivan način upoznali s europskim vrijednostima i normama te s načinom života u društvu zemlje domaćina. Cilj je pružiti im podršku kako bi se oboružali alatima potrebnima da u potpunosti sudjeluju u društvu;

18.

predlaže da se utvrde inicijative raznih država članica u sklopu kojih se od državljana trećih zemalja traži da potpišu izjavu o angažiranosti ili sudjelovanju koja pored ostalog sadrži navode o temeljnim normama i vrijednostima i da se preispita kako te inicijative utječu na društvo o kojemu je riječ te da se rezultati i iskustva s takvim programima dijele kako bi lokalne i regionalne vlasti od njih mogle imati koristi; naglašava da se ne samo državljani trećih zemalja već i lokalno stanovništvo trebaju aktivno obvezati na poštovanje tih temeljnih normi i vrijednosti;

19.

ponavlja da je integracija dvosmjeran proces u kojem i zemlja domaćin ima zadatak koji treba ispuniti. S tim u vezi od zemalja domaćina traži da državljanima trećih zemalja omoguće aktivno sudjelovanje u zajednici uklanjanjem prepreka i pružanjem pristupa osnovnim uslugama. One također moraju organizirati integracijski proces na taj način da se državljani trećih zemalja upoznaju s društvom u kojem žive. Pogotovo u slučaju migracija čitavih obitelji zemlja domaćin može odigrati važnu ulogu u procesu integracije. Prva instanca su države članice i lokalne ili regionalne vlasti, a nakon njih važni partneri u integracijskoj politici su nevladine organizacije, civilno društvo, privatni sektor, vjerske zajednice ili zajednice etničkih manjina u zemlji domaćinu;

20.

ukazuje također na odgovornost svih tih raznih sudionika u pripremi zemlje domaćina na dolazak državljana trećih zemalja i poticanje prihvaćanja te u tom kontekstu naglašava važnost davanja točnih informacija zemlji domaćinu;

21.

uvjeren je da proces integracije treba, ako je to moguće, početi što prije, čak i dok se državljanin treće zemlje još uvijek nalazi u zemlji podrijetla;

22.

ističe da je poznavanje jezika zemlje domaćina ključno za uspješnu integraciju i da učenje novog jezika često zahtijeva dosta vremena. Stoga razne države članice EU-a već organiziraju učenje jezika ili testove prije dolaska državljana trećih zemalja u zemlju domaćina. Na taj će način državljani trećih zemalja boraviti u zemlji domaćinu samo kratko vrijeme, ili uopće neće, bez sposobnosti komuniciranja na lokalnom jeziku, što će olakšati interakciju s lokalnom zajednicom zemlje domaćina. Naravno, takav aranžman nipošto ne smije biti uvjet za pružanje zaštite izbjeglicama ili korisnicima supsidijarne zaštite;

23.

naglašava da su informativni razgovori s državljanima trećih zemalja važan alat za razvoj prilagođenog pristupa jer omogućuju bolji uvid u očekivanja državljana trećih zemalja i zemlje domaćina. Te razgovore treba, po mogućnosti, već djelomično obaviti u zemlji podrijetla kako bi se državljani trećih zemalja mogli u potpunosti usredotočiti na stvarni proces integracije čim stignu u zemlju domaćina;

24.

naglašava važnost popratnih mjera informiranja zemlje domaćina prije dolaska državljana trećih zemalja, pogotovo u sredinama u koje se preseljavaju izbjeglice;

25.

pozdravlja usmjerenost Komisije na obrazovanje kao ključan dio uspješne integracijske politike i zahtijeva da se pritom poštuje princip supsidijarnosti;

26.

naglašava da bi učenje službenog jezika zemlje domaćina trebalo biti prioritet kako bi državljani trećih zemalja i njihova djeca što prije mogli komunicirati sa zajednicom zemlje domaćina, ostvarivati svoja prava i ispunjavati svoje obveze. Važno je da se obrazovanje prilagodi profilu državljana trećih zemalja i njihovim specifičnim potrebama;

27.

ukazuje na dobre prakse koje se primjenjuju u sklopu osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja državljana trećih zemalja koji ne govore jezik zajednice; škole mogu ponuditi obrazovanje prilagođeno državljanima trećih zemalja tako što će za njih uvesti posebne razrede, pružati im dodatnu podršku u običnim razredima, ili koristiti kombinaciju jednog i drugog pristupa (9);

28.

ističe dobre prakse za premošćivanje jezičnih barijera, kao što je korištenje usluga prevoditelja i tumača u nastavi, koji govore jezik državljana trećih zemalja i pomažu nastavnicima i odgajateljima u nastojanjima da imigranti koji još nisu svladali jezik zemlje domaćina aktivno komuniciraju s obrazovnim ustanovama koje pohađaju njihova djeca;

29.

pozdravlja prijedlog Komisije za daljnje razmatranje mogućnosti organiziranja građanskog odgoja u srednjoškolskom obrazovanju s obzirom na potrebu da svatko razumije zakone, kulturu, norme, vrijednosti i standarde određenog društva te predlaže da se to napravi i u sklopu obrazovanja odraslih i strukovne izobrazbe;

30.

zahtijeva da se dodatna pažnja posveti državljanima trećih zemalja dobne skupine od 16 do 18 godina koji su često pri kraju obveznog školovanja, ali u mnogim slučajevima još ne posjeduju alate neophodne za strukovno osposobljavanje, nastavak školovanja ili sudjelovanje na tržištu rada;

31.

pozdravlja činjenicu da Komisija u prvi plan stavlja integraciju na tržište rada kao mogućnost da se državljani trećih zemalja afirmiraju i uključe u društvo, s obzirom na izazov koji predstavlja općenito niža stopa zaposlenosti državljana trećih zemalja, posebice žena, u odnosu na stanovništvo rođeno u zemlji domaćinu (10);

32.

poziva na uspostavu sustava koji će državljanima trećih zemalja omogućiti da što prije pristupe tržištu rada, možda kroz pripravništvo ili uz pomoć usluga savjetovanja i pravne pomoći. To otvara mogućnost praktične uporabe jezika u kontaktu s kolegama na poslu te mogućnost umrežavanja, što može dovesti do zaposlenja i ostvarivanja vlastitog prihoda;

33.

pozdravlja mjere namijenjene državljanima trećih zemalja koji više nisu u školskoj dobi za naknadno stjecanje stručnog obrazovanja i za poboljšanje spremnosti za osposobljavanje, u kontekstu uključivanja u obrazovni sustav i na tržište rada;

34.

uvjeren je da ciljana ekonomska migracija radne snage može pomoći svladavanju izazova starenja radne snage, zadovoljavanju potrebe za radnom snagom sa specifičnim vještinama i uklanjanju pritiska na naše sustave socijalne skrbi, ali naglašava da prijam i prateću integraciju izbjeglica i načelo spajanja obitelji prvenstveno treba promatrati kao nešto što je u interesu i društva domaćina i migranata i što se zasniva na temeljnim pravima i međunarodnim obvezama, a ne kao rješenje za probleme našeg tržišta rada;

35.

prepoznaje potrebu brze i točne procjene i ocjene vještina i kvalifikacija koje su državljani trećih zemalja stekli tijekom obrazovanja ili osposobljavanja jer je prioritet omogućiti imigrantima sudjelovanje na tržištu rada ili ih uključiti u strukovno obrazovanje. Stoga s nestrpljenjem očekuje izradu prijedloga Komisije u okviru Novog programa vještina za Europu (11);

36.

u vezi s revizijom Direktive o plavoj karti (12) ističe da je za europska gospodarstva ključno da učinkovito privlače visokokvalificiranu radnu snagu za nepopunjena radna mjesta;

37.

pozdravlja organiziranje Trilateralnog socijalnog sastanka na vrhu 16. ožujka 2016. godine na temu izbjegličke krize, ali također poziva na veće sudjelovanje obrazovne zajednice, važnog partnera koji može pomoći u raspravi o integraciji (na tržište rada);

38.

još jednom naglašava da se mora napraviti jasna razlika između (ekonomskih) migranata i izbjeglica ili korisnika supsidijarne zaštite, posebno u političkoj raspravi o pristupu osnovnim uslugama s obzirom na to da različite ciljne skupine mogu imati različite potrebe, pa je potreban temeljito drugačiji pristup; međutim, ističe da se potreba omogućavanja uspješne integracije tiče svih državljana trećih zemalja koji zakonski borave u EU-u;

39.

naglašava da je u nadležnosti država članica da organiziraju svoj sustav socijalne skrbi; prima na znanje političke rasprave u raznim državama članicama u kojima se insistira na načelu osiguranja, što vodi to toga da se i državljanima trećih zemalja postupno daju određena socijalna prava na temelju plaćenih doprinosa;

40.

u kontekstu zdravstvene zaštite poziva na stavljanje većeg naglaska na aspekt mentalnog zdravlja koji može biti posebno važan prilikom prihvata i integracije ratnih izbjeglica ili osoba s drugim traumatskim iskustvima, posebno kod djece i mladih;

41.

svjestan je da države članice imaju pravo tražiti od migranata koji nemaju pravo na zaštitu u skladu s međunarodnim pravom da sami skrbe za sebe kada stignu u zemlju domaćina i da se ne oslanjaju na sustav socijalne skrbi;

42.

naglašava da se dovoljna pažnja mora pokloniti socijalnoj stanogradnji, premda bi stanari – bilo da je riječ o državljanima trećih zemalja ili ne – s vremenom trebali postati samostalni što će im omogućiti da smještaj pronađu na privatnom tržištu;

43.

pozdravlja činjenicu da Komisija smatra da se integracijska politika ne smije provoditi nauštrb drugih ranjivih skupina u zemlji domaćinu;

44.

pozdravlja činjenicu da Komisija u ovom dijelu Akcijskog plana stavlja naglasak na aktivno građanstvo, odnosno na to da državljani trećih zemalja ne ostanu zauvijek samo pridošlice, nego da što prije postanu dio društva zemlje domaćina, bez obzira na svoje državljanstvo; stoga ne poziva samo na osmišljavanje politike integracije, već i na uključivanje u građanstvo i izgradnju zajednice;

45.

slaže se s Komisijom da integraciju ne čini samo učenje jezika i pronalazak posla već i aktivno sudjelovanje u društvu i u civilnom društvu. To je glavni razlog zašto je važno da se integracija državljana trećih zemalja ne sugerira i zahtijeva samo na razini politike, nego da u njoj sudjeluje i civilno društvo;

46.

smatra da je, pored formalnog učenja službenih jezika društva zemlje domaćina, za državljane trećih zemalja važna i interakcija s civilnim društvom koja će im pružiti potreban neformalni okvir za korištenje i prakticiranje tih novih jezika te im tako na vrlo praktičan način omogućiti da ih bolje svladaju;

47.

slaže se s Komisijom da sudjelovanje državljana trećih zemalja u civilnom društvu zajednice domaćina potiče uzajamno razumijevanje i dijalog, osigurava veću prihvaćenost imigranata u zajednici te suzbija diskriminaciju i rasizam;

48.

podržava Komisiju u njezinom pozivu državama članicama da se osigura provedba prava na zaštitu od diskriminacije i rasizma te poziva na aktivnu politiku jednakih mogućnosti i nediskriminacije u cilju jačanja pravednog građanskog društva;

49.

pozdravlja napore Komisije za unaprjeđivanje postojeće mreže nacionalnih kontaktnih točaka Europske mreže za integraciju sa snažnijom ulogom u razmjeni dobrih praksi, osobito u suradnji s civilnim društvom i lokalnim i regionalnim vlastima;

50.

traži od Komisije da Europska mreža za integraciju postane platforma za poticanje i podršku suradnji i suodgovornosti između državne, regionalne i lokalne razine vlasti pri osmišljavanju inicijativa integracijske politike te pri koordinaciji i podjeli ovlasti (13);

51.

izražava žaljenje – unatoč tomu što priznaje da se ovdje radi o ovlasti država članica – što su države članice u kontekstu višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014.–2020. posredstvom svojih nacionalnih programa u okviru Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF) izdvojile manje sredstava premda su se potrebe povećale, posebno s obzirom na aktualnu migracijsku, azilantsku i humanitarnu krizu;

52.

pozdravlja činjenicu da Komisija u nacrtu proračuna za 2017. planira povećati financijsku potporu EU-a državama članicama za integracijske politike u okviru AMIF-a;

53.

smatra da treba pronaći sinergije između različitih europskih fondova kojima se može potpomoći integracija. Određene integracijske projekte moguće je provesti uz pomoć, u prvom redu, AMIF-a, ali isto tako i u okviru Fonda za unutarnju sigurnost (ISF), Europskog socijalnog fonda (ESF), Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR), Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), Europskog fonda za pomorstvo i ribarstvo (EFPR) i Fonda europske pomoći za najpotrebitije (FEAD) (14);

54.

potiče Europsku komisiju da razmotri uvođenje posebnog tematskog cilja na području integracije u okviru kohezijske politike za razdoblje nakon 2020. kako bi se osigurala učinkovitija i usmjerenija koncentracija sredstava iz ESIF-ova na projekte integracije. Što se tiče programskog razdoblja 2014.–2020., upravljačkim tijelima treba pružiti što jasnije i što detaljnije daljnje smjernice o integracijskim mjerama koje ispunjavaju uvjete za financiranje iz ESIF-ova;

55.

poziva da se državama članicama, tijelima lokalne i regionalne vlasti i civilnom društvu osigura što jednostavnije podnošenje prijedloga za nacionalne programe u okviru raznih fondova te stoga pozdravlja prijedlog Komisije o većem korištenju partnerskih mehanizama;

56.

poziva na intenzivniju i ciljaniju primjenu Interrega za potporu integracijskim projektima. To bi moglo obuhvaćati prilagođavanje pravila i prioriteta odgovarajućih operativnih programa. Naglašava da europska teritorijalna suradnja poticanjem sinergija i razmjene dobrih praksi može igrati ključnu ulogu u unapređivanju integracijskih politika, osobito na lokalnoj razini;

57.

poziva Komisiju da smanji administraciju i birokraciju u nadzornim mehanizmima različitih europskih fondova namijenjenih integracijskim projektima tako da se sva energija država članica i tijela lokalnih i regionalnih vlasti može učinkovito uložiti u integracijske politike na terenu, bez ugrožavanja opravdano strogog nadzora kojim se osigurava učinkovito korištenje javnih sredstava;

58.

poziva Komisiju da osigura da se pristup prilagođen integracijskim politikama primjenjuje i na nadzorne mehanizme raznih europskih fondova namijenjenih integracijskim projektima, bez ugrožavanja opravdano strogih provjera kojima se osigurava učinkovito korištenje javnih sredstava;

59.

ponovno ističe da se stvarna integracija uglavnom provodi na lokalnoj i regionalnoj razini te da se upravo lokalne i regionalne vlasti najizravnije suočavaju s izazovima i mogućnostima integracije;

60.

stoga poziva Komisiju da uzme u obzir specifične potrebe tijela lokalnih i regionalnih vlasti i da ih više nego ranije uključi u kreiranje, provedbu i promicanje integracijskih politika na europskoj razini te da im u tome pruži maksimalnu podršku;

61.

poziva Komisiju da potiče i financijski podupire države članice i regije u provedbi integracijskih inicijativa, osobito u pogledu obrazovanja i stručnog osposobljavanja, ulaska na tržište rada i nekretnina te da omogućuje razmjenu dobrih praksi već primijenjenih u regijama koje provode mjere integracije kao što je ravnomjerni prihvat;

62.

s tim u vezi traži od Komisije da Odbor regija, kao savjetodavno tijelo Europske unije sastavljeno od predstavnika europskih lokalnih i regionalnih vlasti, bude njezin privilegirani partner, ali i da potiče druge oblike suradnje s lokalnim i regionalnim vlastima, njihovim udrugama i drugim partnerstvima, mrežama i platformama (kao što su Euro-mediteranska skupština lokalnih i regionalnih vlasti, Konferencija regionalnih i lokalnih vlasti za Istočno partnerstvo, Zajednički savjetodavni odbori, radne skupine, Konferencija rubnih i pomorskih regija, Vijeće europskih općina i regija i sl.) kako bi se postiglo što veće sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti;

63.

poziva Komisiju da aktivno uključi Odbor regija u potporu i razmjenu dobrih praksi – usmjerenu na lokalne i regionalne vlasti – posebno u vezi s integracijskim politikama prije polaska ili dolaska i integracijskim politikama u vezi s obrazovanjem, zapošljavanjem i strukovnim osposobljavanjem, pristupom osnovnim uslugama te aktivnim sudjelovanjem u socijalnom uključivanju; s tim u vezi upućuje na komparativnu studiju Odbora regija o integraciji (15);

64.

poziva Komisiju da nastavi ostvarivati napredak u pogledu maloljetnika bez pratnje u migracijskom procesu, što je u nadležnosti određenih regija, te je poziva da među državama članicama promiče raspodjelu opterećenja i odgovornosti između europske, nacionalne i regionalne razine. Stoga s nestrpljenjem očekujemo Komisijinu novu sveobuhvatnu strategiju koja će se provoditi kao nastavak Akcijskog plana za maloljetnike bez pratnje (2010.–2014.) kako bi se u obzir uzeo problem djece koja se vode kao nestala i djece bez pratnje;

65.

pozdravlja eksplicitno upućivanje Komisije na mrežu SHARE i njezin projekt „Share City Curriculum” (16), koji lokalnim i regionalnim vlastima omogućuje pristup nizu instrumenata za pomoć zajednicama domaćinima u provedbi mjera koje se primjenjuju u slučaju preseljenja izbjeglica;

66.

poziva Komisiju da aktivno uključi Odbor regija u novu Europsku mrežu za integraciju, Europski migracijski forum i partnerstvo za integraciju državljana trećih zemalja u okviru Plana EU-a za gradove (17) te u procjenu i praćenje tzv. pokazatelja integracije.