28.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 76/105

—

uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 28. listopada 2015. naslovljenu „Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća” (COM(2015)0550),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 28. listopada 2015. naslovljen „Strategija jedinstvenog tržišta za Europu – analiza i dokazi” (SWD(2015)0202),

—

uzimajući u obzir radni dokument službi Komisije od 28. listopada 2015. naslovljen „Izvješće o integraciji jedinstvenog tržišta i konkurentnosti u EU-u i državama članicama” (SWD(2015)0203),

—

uzimajući u obzir studiju Službe Europskog parlamenta za istraživanja iz rujna 2014. naslovljenu „Cijena neujedinjene Europe na jedinstvenom tržištu”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. rujna 2013. o unutarnjem tržištu za usluge: trenutačno stanje i sljedeći koraci (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 11. prosinca 2013. o Europskom akcijskom planu za maloprodajni sektor u korist svih sudionika (2),

—

uzimajući u obzir internetsko izdanje pregleda stanja jedinstvenog tržišta iz listopada 2015.,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za unutarnje tržište i zaštitu potrošača (A8-0160/2016),

A.

budući da jedinstveno europsko tržište donosi znatan doprinos europskim gospodarstvima;

B.

budući da se procjenjuje da bi dovršenje jedinstvenog tržišta za slobodno kretanje robe i usluga, javnu nabavu, digitalno gospodarstvo i zakonodavstvo u vezi s potrošačima donijelo ekonomsku dobit u iznosu od 651 milijarde EUR do 1,1 bilijuna EUR godišnje, što odgovara vrijednosti između 5 % i 8,63 % BDP-a EU-a;

C.

budući da, više od 20 godina nakon uspostave jedinstvenog tržišta, neopravdane necarinske prepreke i dalje utječu na trgovinu i slobodno kretanje robe i usluga među državama članicama; budući da te necarinske prepreke mogu biti rezultat protekcionizma te da ih mogu pratiti birokratski izazovi koji su vrlo često neproporcionalni svrsi kojoj služe;

D.

budući da se procjenjuje da jedinstveno tržište za usluge predstavlja oko 70 % europskog gospodarstva, ali na njega otpada samo oko 20 % trgovine unutar EU-a;

E.

budući da je 25 % reguliranih profesija regulirano u samo jednoj državi članici;

F.

budući da se procjenjuje da bi potencijalna dobit od funkcionalnog jedinstvenog digitalnog tržišta mogla iznositi oko 415 milijardi EUR godišnje, a BDP bi se mogao povećati za oko 0,4 % do 2020., te budući da u zakonodavstvu EU-a postoje brojne rupe koje koče njegovo pravilno funkcioniranje;

G.

budući da je samo 2 % novih malih i srednjih poduzeća (MSP), mikropoduzeća i novoosnovanih poduzeća (start-ups) svoje poslovanje proširilo izvan granica zahvaljujući izravnim stranim ulaganjima;

H.

budući da se zbog slabih točaka u pogledu jedinstvenog tržišta, što uključuje nepotpunu provedbu zakonodavstva EU-a ili provedbu suprotnu ciljevima u području jedinstvenog tržišta, potrošačima u mnogim slučajevima nudi lošiji izbor proizvoda ili skuplja roba i usluge;

I.

budući da se u slučaju poduzeća troškovi očituju u skupljim opskrbnim lancima, zbog čega dolazi do poskupljenja njihovih proizvoda, ili u smanjenoj dostupnosti poslovnih usluga, što šteti njihovoj konkurentnosti; budući da konkurentno tržište potiče razvoj inovacija;

J.

budući da se složenost trenutačnog sustava PDV-a također može smatrati necarinskom preprekom;

K.

budući da se porezni dogovori između država članica i velikih multinacionalnih kompanija kojima se narušava tržišno natjecanje mogu smatrati neopravdanim necarinskim preprekama;

L.

budući da se poduzeća i pojedinci suočavaju s velikim preprekama pri obavljanju prekograničnih aktivnosti u okviru jedinstvenog tržišta zbog manjka dostupnih i kvalitetnih informacija, usluga preko kojih se može dobiti pomoć i online postupaka, što vodi do velikih administrativnih opterećenja i znatnih troškova usklađivanja;

M.

budući da je praćenje prepreka i troškova fragmentirano i nesustavno te se ne provodi kvantificiranje i jasno utvrđivanje prepreka i troškova, zbog čega je postavljanje prioriteta u pogledu mjera politike otežano;

1.

smatra da, unatoč činjenici da su carinske prepreke ukinute 1. srpnja 1968., slobodno kretanje robe i usluga i dalje otežavaju necarinske prepreke kao što su neopravdani nacionalni tehnički propisi i regulatorni i neregulatorni zahtjevi koji se odnose na proizvode, pružatelje usluga i uvjete pružanja usluga, ili birokracija; ističe da je za jačanje jedinstvenog tržišta potrebno hitno djelovanje na razini Unije i država članica kako bi se riješio problem takvih necarinskih prepreka;

2.

smatra da su necarinske prepreke neproporcionalne ili diskriminirajuće regulatorne mjere koje rezultiraju opterećenjem ili troškom koji moraju snositi poduzeća koja žele ući na tržište, a ne ona koja su već prisutna na tržištu, ili pak troškom koji se pripisuje stranim poduzećima, dok s domaćima to nije slučaj, pri čemu ne dovodi u pitanje pravo država članica da donose propise ili ostvaruju legitimne ciljeve javne politike kao što su zaštita okoliša i zaštita prava potrošača ili prava u području zapošljavanja;

3.

priznaje da se na nacionalnoj razini mogu pojaviti razlike kao posljedica upravljanja na više razina; smatra da se na svim razinama regulatornog odlučivanja mora uvidjeti potreba da mjere budu razmjerne i da se njima podupiru legitimni ciljevi javne politike; smatra da se dosljednim i usklađenim politikama i regulatornim praksama može znatno doprinijeti smanjenju necarinskih prepreka;

4.

smatra da je, u slučajevima u kojima se takve necarinske prepreke mogu smatrati razmjernima, potrebno osigurati jednostavan pristup informacijama o razlikama u nacionalnim regulatornim uvjetima te da povezano pružanje informacija i dovršavanje postupaka treba biti što više prilagođeno korisniku; smatra da se postojeći sustav koji se temelji na širokom rasponu kontaktnih točaka, među kojima su i kontaktne točke za proizvode i jedinstvene kontaktne točke, ne provodi dosljedno u državama članicama te je pretjerano složen; podsjeća na važnost jačanja i optimizacije postojećih instrumenata jedinstvenog tržišta za MSP-ove kako bi im se omogućilo jednostavnije prekogranično širenje; apelira na Komisiju i države članice da veći naglasak stave na optimizaciju i unaprjeđenje tih sustava, osobito s obzirom na to da je hitno potrebno poboljšati jedinstvene kontaktne točke, te poziva Komisiju da Parlament izvijesti o ostvarenom napretku i sljedećim koracima do kraja 2016.; ističe da veća otvorenost i pristupačnost u pogledu regulatornih uvjeta državu članicu čine privlačnijom za ulazna ulaganja;

5.

pozdravlja inicijativu za jedinstveni digitalni pristupnik, najavljenu u Komunikaciji Komisije o jedinstvenom digitalnom tržištu, kao pozitivan korak; apelira na Komisiju da uspostavi jedinstvenu pristupnu točku preko koje će poduzeća i potrošači moći pristupiti svim informacijama u vezi s jedinstvenim tržištem, dobiti pomoć i riješiti probleme te pristupiti nacionalnim postupcima i postupcima na razini EU-a koji su im potrebni za prekogranično poslovanje u EU-u;

6.

smatra da je za uklanjanje necarinskih prepreka važno da Komisija i države članice zajedničkim snagama poboljšaju funkcioniranje mreže SOLVIT, osobito u geografskim područjima ili sektorima industrije u kojima poduzeća mrežu SOLVIT ne koriste često te u kojima nadležna tijela ne obrađuju sve prijavljene slučajeve;

7.

ističe da će mnoga poduzeća, posebno MSP-ovi, koja žele trgovati i u drugim državama članicama, to širenje i dalje smatrati „međunarodnom trgovinom”; naglašava da MSP-ovima, novoosnovanim (start-up) poduzećima i inovativnim poduzećima, a osobito poduzećima koja posluju prema načelima ekonomije dijeljenja, treba u potpunosti biti omogućen rast zahvaljujući prekograničnoj trgovini;

8.

smatra da jedna od zadaća Unije i njezinih država članica treba biti uklanjanje necarinskih prepreka koje se ne mogu opravdati ili koje nisu u skladu s ciljevima iz članka 3. stavka 3. Ugovora o Europskoj uniji, u kojemu se navodi da se razvoj Europe temelji na visoko konkurentnom socijalnom tržišnom gospodarstvu;

9.

ponovno ističe da strategije jedinstvenog digitalnog tržišta i jedinstvenog tržišta za Europu obuhvaćaju inicijative koje je potrebno brzo i ambiciozno provesti kako bi se smanjile necarinske prepreke na jedinstvenom tržištu; naglašava da je ključno da se te inicijative temelje na načelima bolje regulative i na primjeni najučinkovitijih instrumenata, kao što su usklađenost i uzajamno priznavanje;

10.

smatra da razlike u brzini prenošenja i u točnoj primjeni postojećih direktiva na nacionalnoj razini dovode do pravne nesigurnosti za poduzeća i do nejednakih uvjeta tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu;

11.

smatra da bi, kada Komisija povuče nepotrebne propise na razini EU-a, i države članice trebale hitro reagirati i povući odgovarajuće nacionalne odredbe;

12.

smatra da je učestala neusklađenost država članica s pravom Unije štetna za jedinstveno tržište i za potrošače; također smatra da spor proces prenošenja u nacionalno zakonodavstvo rezultira time da neke države članice iskorištavaju neopravdano produženje roka za usklađivanje; poziva Komisiju i države članice da zajedničkim snagama snažnije promiču kulturu poštovanja propisa, kao što je i predviđeno strategijom jedinstvenog tržišta; naglašava da je potrebno hitro reagirati na problem nesukladnosti s propisima u državama članicama;

13.

skreće pozornost Komisije i država članica na problem dodatnih pravila koja neke nacionalne vlade pri provođenju prava EU-a uvode u direktive koje se prenose u nacionalno zakonodavstvo, tzv. gold-plating (prekomjerno donošenje propisa);

14.

skreće pozornost na činjenicu da su kontrole koje se u zadnje vrijeme nameću stranim pružateljima usluga sve intenzivnije i brojnije; poziva države članice da se pobrinu za to da takve kontrole budu razmjerne, opravdane i nediskriminacijske;

15.

naglašava da se nedosljednom provedbom postojećih propisa koji su ispravno preneseni u državama članicama jedinstvenom tržištu nanosi ista šteta kao i zakašnjelim prenošenjem; smatra da se usklađivanje i provođenje otežavaju ako često korištene definicije, kao što su „sljedivost” ili „stavljanje na tržište”, imaju različita značenja u različitim zakonodavnim aktima;

16.

smatra da nejednaka primjena istih propisa u različitim državama članicama može dovesti do stvaranja novih neopravdanih necarinskih prepreka; poziva Komisiju da učini sve što je u njezinoj moći kako bi se razlike svele na minimum u najranijoj mogućoj fazi;

17.

smatra da bi se Komisija u većoj mjeri trebala posvetiti smjernicama za provedbu direktiva s obzirom na to da one mogu biti korisne za postizanje višeg stupnja ujednačene provedbe;

18.

skreće pozornost na činjenicu da i dalje postoje nacionalne razlike u reguliranju tržišta proizvoda s kojima se poduzeća koja prekogranično posluju moraju suočavati, i u smislu razine ograničenja i razlika među državama članicama; smatra da se time poduzeća nepotrebno prisiljava da svoje proizvode i usluge prilagođavaju kako bi ih uskladili s višestrukim normama i ponavljanjem ispitivanja, čime se ograničava trgovanje unutar EU-a, usporava rast i koči otvaranje radnih mjesta;

19.

smatra da, s obzirom na to da se ekonomije razmjera smanjuju jer je potrebno nuditi različite proizvodne linije, teret, koji može biti pravne, financijske ili druge naravi, nerazmjerno snose MSP-ovi te mikropoduzeća;

20.

skreće pozornost na trenutačnu malu zastupljenost prekograničnih postupaka javne nabave i činjenicu da se manje od 20 % svih postupaka javne nabave u Uniji objavljuje na paneuropskim platformama, a samo 3,5 % ugovora dodjeljuje se poduzećima iz drugih država članica; naglašava da sudjelovanje u prekograničnim postupcima javne nabave sa sobom nosi poteškoće, osobito u slučaju MSP-ova; u tom kontekstu naglašava važnost novih direktiva EU-a o javnoj nabavi i o dodjeli koncesijskih ugovora, koje su države članice bile dužne prenijeti u nacionalno zakonodavstvo do travnja 2016.; poziva države članice da u potpunosti provedu navedene zakonodavne akte, što uključuje i potpuno elektroničke postupke javne nabave;

21.

naglašava da je trošak usklađivanja koji proizlazi iz zahtjeva u vezi s PDV-om jedna od najvećih necarinskih prepreka; poziva na podnošenje praktičnih prijedloga za pojednostavljenja u području PDV-a;

22.

uviđa da se različitost sustava PDV-a u Uniji može smatrati necarinskom preprekom; ističe da je mini sustav za PDV po principu „sve na jednom mjestu” (VAT MOSS) dobar način na koji se može doprinijeti prevladavanju te prepreke, te posebice poduprijeti MSP-ove u njihovom prekograničnom poslovanju; uviđa da još uvijek postoje određeni manji problemi u pogledu sustava VAT MOSS; poziva Komisiju da poduzećima diljem EU-a dodatno olakša podmirivanje obveza u vezi s PDV-om;

23.

smatra da stvaranju neopravdanih necarinskih prepreka pogoduju brojne nacionalne administrativne prakse, među kojima su i zahtjevi da nacionalna tijela ili uredi formaliziraju dokumente; apelira na države članice da se koriste rješenjima e-uprave, što uključuje davanje prednosti interoperabilnosti i digitalnim potpisima, kako bi osuvremenile svoje javne uprave, vodeći se primjerima kao što su Estonija i Danska, na način da građanima i poduzećima pružaju bolje i dostupnije digitalne usluge, te da omoguće prekograničnu suradnju i interoperabilnost javnih uprava, bez negativnog utjecaja na zaštitu osobnih podataka; smatra da je mogućnost korištenja e-uprave važna za poduzeća, ali da na račun toga ne treba isključiti alternativne načine pristupanja informacijama niti dovesti u nepovoljniji položaj građane koji ne mogu pristupiti digitalnim uslugama;

24.

poziva Komisiju da usvoji čvrst pristup u pogledu provedbe u praksi i da se pobrine za to da države članice pravila jedinstvenog tržišta propisno primjenjuju i provode; u tom pogledu smatra da proces provedbe direktiva prenesenih u nacionalno zakonodavstvo treba biti bolje koordiniran, primjerice uz pomoć radionica o prenošenju koje bi organizirala Komisija i uz pomoć razmjene najboljih praksi kako bi se razlike među državama članicama u ranoj fazi svele na najmanju moguću mjeru;

25.

naglašava važnost načela uzajamnog priznavanja kako bi se zajamčilo da pristup jedinstvenom tržištu ima roba koja nije usklađena na razini Unije, kao i u slučajevima kada države članice imaju nacionalne propise o proizvodima, koji su vrlo često različiti, ali koji imaju isti osnovni cilj;

26.

naglašava činjenicu da mnoga poduzeća nisu upoznata s uzajamnim priznavanjem i misle da kod trgovanja na jedinstvenom tržištu moraju djelovati u skladu s nacionalnim propisima ciljane države članice;

27.

poziva Komisiju da djeluje u cilju poboljšanja primjene uzajamnog priznavanja; očekuje da će, u tom kontekstu, Komisija donijeti planove za povećanje osviještenosti i za reviziju Uredbe o uzajamnom priznavanju; smatra da je usklađivanje također učinkovit instrument kojim se može zajamčiti jednak pristup za robu i usluge jedinstvenom tržištu;

28.

skreće pozornost na probleme s kojima se suočavaju pružatelji usluga, posebno kada je riječ o poslovnim uslugama, prometnom sektoru i građevinarstvu, a koji su posljedica višestrukih i različitih neopravdanih ili nerazmjernih zahtjeva u pogledu odobrenja, registracije, prethodnog obavještavanja ili de facto poslovnog nastana; naglašava da to može dovesti do diskriminacije stranih pružatelja usluga što bi bilo u suprotnosti s načelom slobodnog kretanja usluga; u tom kontekstu poziva na bolje razvijanje sustava e-uprave i elektroničke registracije kako bi se pojednostavio postupak za pružatelje usluga;

29.

naglašava da prepreku jedinstvenom tržištu osobito predstavljaju nedostatna provedba i različito primjenjivanje Direktive o uslugama;

30.

ističe da postoji potreba za jasnim i ujednačenim regulatornim okruženjem u kojem je omogućen razvoj usluga na tržištu na kojem su radnici i potrošači zaštićeni i na kojem postojeći i novi operateri na jedinstvenom tržištu EU-a nisu suočeni s besmislenim regulatornim preprekama, bez obzira na to kojom se vrstom posla bave;

31.

upozorava i na neopravdana ili nerazmjerna ograničenja u nekim državama članicama u pogledu pravnog oblika pružatelja usluga te njihove dioničarske i upravljačke strukture, kao i na ograničenja u pogledu zajedničkog obavljanja profesije; ističe da neka od tih ograničenja mogu predstavljati nerazmjerne ili neopravdane prepreke prekograničnom pružanju usluga; naglašava da je potrebno osigurati dosljedno ocjenjivanje razmjernosti regulatornih zahtjeva i ograničenja koji se primjenjuju na usluge;

32.

naglašava činjenicu da je obveza izvješćivanja predviđena Direktivom o uslugama mogla biti učinkovita u smanjenju ili uklanjanju neopravdanih necarinskih prepreka, ali su je države članice i Komisija zanemarile; stoga pozdravlja činjenicu da se u okviru strategije o jedinstvenom tržištu obvezi izvješćivanja ponovno posvećuje pozornost, s obzirom na to da se ranim djelovanjem nacionalne mjere mogu izmijeniti kako bi se problemi riješili prije nego što se pojave; nadalje smatra da bi se za države članice trebala uvesti obveza dostavljanja detaljnijih obrazloženja pri uvođenju novih regulatornih mjera; naglašava da je postupak obavješćivanja za proizvode polučio pozitivne rezultate i predlaže da on posluži kao primjer za poboljšanje postupka za usluge;

33.

ističe da javne usluge imaju posebnu zaštitu u odnosu na pravila unutarnjeg tržišta zbog zadaća od općeg interesa koje ispunjavaju te da stoga pravila koja tijela javne vlasti utvrđuju za njihovo pravilno funkcioniranje ne predstavljaju necarinske prepreke; u tom pogledu ističe da socijalne i zdravstvene usluge ne podliježu odredbama Direktive o uslugama;

34.

ističe da se pružatelji građevinskih usluga često suočavaju s određenim zahtjevima u pogledu svoje organizacije u matičnoj državi članici, među ostalim i u pogledu sustava certificiranja organizacija, zbog kojih im je previše komplicirano nuditi usluge u inozemstvu, što pak odvraća od slobodnog kretanja građevinskih usluga i stručnjaka;

35.

poziva Komisiju da pokuša ukloniti te prepreke, među ostalim i poboljšanjem uzajamnog priznavanja te, po potrebi, zakonodavnim mjerama; naglašava da buduća djelovanja, kao što su predložene putovnice za usluge, ne bi trebala rezultirati dodatnim administrativnim opterećenjem, već bi se njima trebalo odgovoriti na problem necarinskih prepreka;

36.

poziva Komisiju da se posveti pitanju opterećenja povezanih s fragmentiranim bankovnim sektorom u Europi zbog kojeg nerezidenti, a posebno MSP-ovi, nailaze na poteškoće pri otvaranju bankovnog računa u drugoj državi članici;

37.

ističe da propisi nekih država članica u pogledu mogućnosti obavljanja i samog obavljanja reguliranih profesija mogu biti nerazmjerni i da to može dovesti do nepotrebnih regulatornih prepreka u pogledu mogućnosti obavljanja nekih profesija i mobilnosti pružatelja usluga u reguliranim profesijama; ipak, prepoznaje važnost osiguravanja poštenog tržišnog natjecanja, kvalitete osposobljavanja i podupiranja uspješnih sustava kvalifikacija;

38.

slaže se sa stajalištem Komisije da se sustavi dvojnog učenja trebaju preporučiti kao primjeri najbolje prakse u Europskoj uniji;

39.

pozdravlja provođenje međusobnog ocjenjivanja tijekom posljednje dvije godine; smatra da procesi stručnog ocjenjivanja koji su dobro osmišljeni i kojima se potiče iskren dijalog među državama članicama mogu biti učinkovit poticaj za promjene; potiče države članice i Komisiju da prošire tu praksu, posebno na ostala područja regulacije jedinstvenog tržišta;

40.

poziva Komisiju da posveti pozornost prioritetima reformi u državama članicama u području profesionalnih usluga u kontekstu Europskog semestra i preporuka po državama članicama u vezi s deregulacijom određenih profesija u državama članicama;

41.

skreće pozornost na stručno ocjenjivanje o poslovnom nastanu maloprodajnih poduzeća koje je provela Komisija u razdoblju između 2014. i 2015. i koje je pokazalo da se trgovci na jedinstvenom tržištu često suočavaju s nerazmjernim i neprikladnim zahtjevima i postupcima pri osnivanju poduzeća i u njihovu poslovanju;

42.

poziva Komisiju i države članice da ubrzaju proces iskorištavanja potencijala za dovršavanje jedinstvenog digitalnog tržišta i provedbu digitalne agende EU-a;

43.

ističe da neke države članice uvode pravila kojima se diskriminira gospodarska aktivnost u maloprodajnim i veleprodajnim sektorima na temelju površine na kojoj se aktivnost obavlja, veličine poduzeća ili izvora kapitala, što nije sukladno s konceptom jedinstvenog tržišta i načelima slobodnog tržišnog natjecanja te se time ograničava razvoj tržišta rada;

44.

ističe da se propisima kojima se nameću ograničenja za maloprodaju i veleprodaju i koji su nerazmjerni i suprotni pravu EU-a mogu stvoriti znatne prepreke ulasku na tržište, što rezultira manjim brojem novih prodajnih mjesta, smanjenjem konkurentnosti i povećanjem cijena za potrošače; u tom pogledu naglašava da neke mjere, uključujući naknade i inspekcijske troškove, mogu biti necarinske prepreke ako nisu opravdane ciljevima javne politike; smatra da se operativnim ograničenjima u pogledu maloprodajnih i veleprodajnih djelatnosti one ne bi smjele neopravdano ili nerazmjerno ograničiti te da ta ograničenja ne smiju dovesti do de facto diskriminacije među tržišnim operaterima;

45.

poziva Komisiju da utvrdi najbolje prakse u području poslovnog nastana maloprodajnih poduzeća kako bi se zajamčilo slobodno kretanje proizvoda i usluga, uz poštovanje načela proporcionalnosti i supsidijarnosti;

46.

poziva Komisiju da analizira operativna ograničenja u pogledu maloprodaje i veleprodaje na jedinstvenom tržištu i prema potrebi podnese prijedloge za reformu te da o toj analizi podnese izvješće u proljeće 2017.;

47.

ističe da su lako dostupne, povoljne, učinkovite i visokokvalitetne usluge poštanske dostave ključan preduvjet za uspješnu prekograničnu e-trgovinu, osobito u korist MSP-ova i potrošača;

48.

poziva Komisiju da 2016. predstavi sveobuhvatan pregled necarinskih prepreka na jedinstvenom tržištu i analizu načina na koje se tom problemu može pristupiti, pri čemu treba jasno razlikovati necarinske prepreke i propise kojima se na razmjeran način provode legitimni ciljevi javne politike država članica, te da uključi ambiciozan prijedlog za uklanjanje tih necarinskih prepreka što je prije moguće kako bi potencijal jedinstvenog tržišta koji još nije iskorišten postao dostupan;

49.

poziva Komisiju da započne s pravovremenim razmatranjem politika i zakonodavnog djelovanja EU-a u novim područjima, uz opsežno savjetovanje s dionicima, osobito MSP-ovima i organizacijama civilnog društva;

50.

poziva Komisiju da se prije uvođenja novih, dodatnih zakonodavnih akata o pitanjima koja su već obuhvaćena postojećim pravilima pobrine za to da države članice poštuju postojeća pravila o jedinstvenom tržištu;

51.

poziva Komisiju da uloži dodatne napore u vezi s provedbom i načelima na kojima se temelji jedinstveno tržište; smatra da bi rano djelovanje u pogledu nacionalnih mjera ili postupaka provedbe koji predstavljaju neopravdane necarinske prepreke moglo biti učinkovito i da bi se rezultati na taj način mogli postići brže nego što bi to bio slučaj kada bi se koristio postupak zbog povrede; ipak, naglašava da se u slučaju teških ili konstantnih povreda ili pogrešne provedbe prava Unije Komisija mora koristiti svim dostupnim mjerama, uključujući davanje prednosti postupcima zbog povrede, kako bi se zajamčila potpuna provedba zakonodavstva EU-a u području jedinstvenog tržišta;

52.

žali zbog toga što je pristup Parlamenta relevantnim informacijama koje se odnose na postupke prije utvrđivanja povrede i postupke zbog povrede još uvijek ograničen te poziva na veću transparentnost u tom pogledu, uz nužno poštovanje pravila o povjerljivosti;

53.

poziva države članice da jedinstveno tržište smatraju zajedničkom inicijativom koja iziskuje koordinirano i zajedničko održavanje te koja je uvjet za ostvarivanje konkurentnosti gospodarstva EU-a; smatra da su potrošači ti koji na kraju snose posljedice neopravdanih necarinskih prepreka jer se novim poduzećima onemogućuje ulazak na tržište zbog čega potrošači imaju veće troškove, ponudu lošije kvalitete i manji izbor; drži da bi države članice trebale posvetiti više vremena rješavanju horizontalnih problema jedinstvenog tržišta i utvrđivanju područja koja iziskuju hitno djelovanje jedne države članice ili više njih, kako bi se jedinstveno tržište očuvalo i unaprijedilo;

54.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Komisiji, Vijeću, Europskom vijeću, vladama i parlamentima država članica.