EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52016IP0064

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2016. o otvaranju pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom (2015/2932(RSP))

SL C 35, 31.1.2018, p. 136–138 (BG, ES, CS, DA, DE, ET, EL, EN, FR, HR, IT, LV, LT, HU, MT, NL, PL, PT, RO, SK, SL, FI, SV)

31.1.2018   

HR

Službeni list Europske unije

C 35/136


P8_TA(2016)0064

Otvaranje pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom

Rezolucija Europskog parlamenta od 25. veljače 2016. o otvaranju pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom (2015/2932(RSP))

(2018/C 035/23)

Europski parlament,

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. naslovljenu „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” (COM(2015)0497),

uzimajući u obzir zajedničke izjave predsjednika Komisije Jean-Claudea Junckera i predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska te premijera Novog Zelanda Johna Keyja od 29. listopada 2015. odnosno premijera Australije Malcolma Turnbulla od 15. studenog 2015. godine,

uzimajući u obzir Okvir za partnerstvo između EU-a i Australije usvojen 29. listopada 2008. te Zajedničku deklaraciju o odnosima i suradnji između Europske unije i Novog Zelanda od 21. rujna 2007. godine,

uzimajući u obzir ostale bilateralne sporazume između EU-a i Australije, a osobito Sporazum o uzajamnom priznavanju ocjena sukladnosti, potvrda i oznaka te Sporazum o trgovini vinom,

uzimajući u obzir ostale bilateralne sporazume između EU-a i Novog Zelanda, a osobito Sporazum o sanitarnim mjerama primjenjivima u trgovini živim životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla te Sporazum o uzajamnom priznavanju ocjena sukladnosti,

uzimajući u obzir svoje prethodne rezolucije, a osobito svoje stajalište od 12. rujna 2012. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Australije o izmjeni Sporazuma o uzajamnom priznavanju (1) te Rezoluciju od 12. rujna 2012. o nacrtu odluke Vijeća o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Novog Zelanda o izmjeni Sporazuma o uzajamnom priznavanju (2),

uzimajući u obzir priopćenje objavljeno nakon sastanka čelnika država i vlada skupine G20 održanoga 15. i 16. studenoga 2014. u Brisbaneu,

uzimajući u obzir zajedničku izjavu potpredsjednice Komisije / Visoke predstavnice Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku i australskog ministra za vanjske poslove od 22. travnja 2015. naslovljenu „Prema užem partnerstvu EU-a i Australije” te zajedničku izjavu predsjednika Van Rompuyja, predsjednika Barrosa i premijera Keyja od 25. ožujka 2014. o jačanju partnerstva između Novog Zelanda i Europske unije,

uzimajući u obzir osjetljivu prirodu pojedinih poljoprivrednih sektora u tim pregovorima,

uzimajući u obzir već značajan broj sporazuma o kojima EU pregovara sa svojim glavnom trgovinskim partnerima,

uzimajući u obzir članak 207. stavak 3. i članak 218. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir pitanje upućeno Komisiji o otvaranju pregovora o sporazumu o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom (O-000154/2015 – B8-0101/2016),

uzimajući u obzir članak 128. stavak 5. i članak 123. stavak 2. Poslovnika,

A.

budući da su Australija i Novi Zeland među najstarijim i najbližim partnerima EU-a, imaju iste vrijednosti te su predani promicanju blagostanja i sigurnosti na globalnoj razini u okviru sustava utemeljenog na pravilima;

B.

budući da EU, Australija i Novi Zeland zajedno rade na rješavanju zajedničkih izazova povezanih s nizom različitih problema te surađuju na nekoliko međunarodnih foruma;

C.

budući da su EU i Novi Zeland države stranke Sporazuma o javnoj nabavi, a Australija je u postupku pristupanja Sporazumu;

D.

budući da EU, Australija i Novi Zeland sudjeluju u multilateralnim pregovorima čiji je cilj daljnja liberalizacija trgovine zelenim proizvodima (Sporazum o ekološkim dobrima) i trgovine uslugama (TiSA);

E.

budući da su i Australija i Novi Zeland stranke nedavno zaključenih pregovora o transpacifičkom partnerstvu i tekućih pregovora o regionalnom sveobuhvatnom gospodarskom partnerstvu u istočnoj Aziji, kojima se ujedinjuju najvažniji trgovinski partneri Australije i Novog Zelanda;

F.

budući da su Australija i Novi Zeland dvije od samo šest država članica WTO-a koje i dalje nemaju povlašten pristup tržištu EU-a i ne sudjeluju u pregovorima s tim ciljem;

G.

budući da su Australija i Novi Zeland dvije zemlje koje u potpunosti poštuju vladavinu prava i koje trenutno snažno štite okoliš te ljudska, socijalna i radnička prava;

H.

budući da će sklapanje sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Australije te između EU-a i Novog Zelanda ojačati trgovinske i ulagačke odnose te budući da to ne bi bilo moguće ako bi sporazumi negativno utjecali na mogućnost stranaka da uvedu, održe ili poboljšaju svoje socijalne standarde te standarde u području okoliša i rada;

I.

budući da je EU 30. srpnja 2014. zaključio pregovore o Sporazumu o partnerstvu u odnosima i suradnji između Novog Zelanda i EU-a, a 22. travnja 2015. pregovore o Okvirnom sporazumu između EU-a i Australije;

J.

budući da je EU treći najvažniji trgovinski partner i Australije i Novog Zelanda, dok je Australija 21., a Novi Zeland 51. najveći trgovinski partner EU-a (2014.);

K.

budući da je Novi Zeland jedna od malobrojnih država za koje je Europska komisija utvrdila da imaju primjerenu razinu zaštite osobnih podataka;

L.

budući da bi se sklapanjem suvremenih, ambicioznih, ujednačenih i sveobuhvatnih sporazuma dostigla nova razina gospodarskih odnosa;

M.

budući da će Parlament morati odlučiti hoće li dati suglasnost za moguće sporazume o slobodnoj trgovini između EU-a i Australije te EU-a i Novog Zelanda;

1.

ističe važnost jačanja odnosa između EU-a i azijsko-pacifičke regije za gospodarski rast unutar Europe i naglašava da se to odražava i u trgovinskoj politici Europske unije; uviđa da su Australija i Novi Zeland ključni u toj strategiji i da proširenje i jačanje trgovine s tim partnerima može doprinijeti ostvarenju tog cilja;

2.

pohvaljuje snažno i dosljedno zauzimanje Australije i Novog Zelanda multilateralnom trgovinskom programu;

3.

smatra da se puni potencijal strategija Unije za bilateralnu i regionalnu suradnju može ostvariti samo ako se sklope visokokvalitetni sporazumi o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom u duhu reciprociteta i uzajamne koristi, a da se pritom financijska sredstva i pozornost ni u kojem slučaju ne dovedu u pitanje ili preusmjere s nastojanja da se na multilateralnoj razini postigne napredak ili s provedbe već sklopljenih multilateralnih i bilateralnih sporazuma;

4.

smatra da održavanje pregovora o dvama zasebnim, suvremenim, ambicioznim, ujednačenim i sveobuhvatnim sporazumima o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom u skladu sa specifičnim značajkama tih gospodarstava predstavlja pragmatičan način jačanja bilateralnih partnerstava i dodatnog jačanja već ustaljenih bilateralnih trgovinskih i ulagačkih odnosa te da bi se na taj način mogao ublažiti učinak skretanja trgovine koji bi moglo imati nedavno sklopljeno transpacifičko partnerstvo; predviđa da bi ishod pregovora mogao služiti kao model za buduće sporazume o slobodnoj trgovini;

5.

poziva Komisiju da tijekom početne analize temeljito prouči sve dodatne prilike za pristup tržištima koje će se europskim gospodarskim subjektima, posebno malim i srednjim poduzećima, otvoriti zahvaljujući mogućim sporazumima o slobodnoj trgovini s Australijom i Novim Zelandom te da ih procijeni u odnosu na moguće protekcionističke interese, s obzirom na to da i Australija i Novi Zeland već imaju razmjerno otvorena tržišta i veoma niske tarife u međunarodnim okvirima;

6.

ističe da se ambicioznim sporazumima između tih triju razvijenih gospodarstava na smislen način moraju riješiti pitanja ulaganja, trgovine robom i uslugama (oslanjajući se na nedavne preporuke Europskog parlamenta u pogledu zadržavanja manevarskog prostora i osjetljivih sektora), e-trgovine, javne nabave, energije, poduzeća u državnom vlasništvu, konkurentnosti, suzbijanja korupcije, regulatornih problema kao što su sanitarne i fitosanitarne prepreke, tehnoloških istraživanja te posebice potreba malih i srednjih poduzeća te ističe da takvi sporazumi mogu biti korisni za upravljanje globalnim gospodarstvom zahvaljujući jačoj konvergenciji i suradnji kada je riječ o međunarodnim standardima bez smanjivanja razina zaštite potrošača (npr. sigurnost hrane), okoliša (npr. zdravlje i dobrobit životinja, zdravlje biljaka) ili radnika te socijalne zaštite;

7.

naglašava da bi se u mogućim sporazumima u posebnom poglavlju trebalo u potpunosti uzeti u obzir potrebe i interese malih i srednjih poduzeća u pogledu olakšavanja pristupa tržištu kako bi se stvorile konkretne poslovne prilike;

8.

smatra da je snažno i ambiciozno poglavlje o održivom razvoju, kojim bi se među ostalim obuhvatili temeljni standardi rada, četiri prioritetne konvencije Međunarodne organizacije rada o upravljanju i multilateralni sporazumi o okolišu, neizostavan dio svakog potencijalnog sporazuma o slobodnoj trgovini; smatra da bi se sporazumom također trebalo predvidjeti i osnivanje zajedničkog foruma za civilno društvo u sklopu kojega bi se pratilo kako se provodi sporazum i pridržavaju li se strane svojih zadaća i obveza u pogledu ljudskih prava, radnih standarda i zaštite okoliša te koji bi se izjašnjavao o tome;

9.

napominje da je poljoprivreda veoma osjetljiv sektor i da konačnim, ujednačenim sadržajem poglavlja o poljoprivredi i ribarstvu treba na prikladan način uzeti u obzir interese svih europskih proizvođača, kao što su proizvođači mesnih, mliječnih i tekstilnih proizvoda te proizvoda od žita, proizvođači šećera i svi proizvođači u najudaljenijim regijama, uvođenjem, primjerice, prijelaznih razdoblja ili odgovarajućih kvota ili nepreuzimanjem obveza u najosjetljivijim sektorima; smatra da se samo u tom slučaju sporazumima može ojačati konkurentnost i pogodovati i potrošačima i proizvođačima; poziva na uvrštavanje djelotvornih bilateralnih mjera zaštite za sprečavanje naglog porasta uvoza koji bi ozbiljno naštetio ili mogao naštetiti europskim proizvođačima u osjetljivim sektorima i na provedbu posebnih mjera za zaštitu osjetljivih proizvoda iz najudaljenijih regija, osobito na izuzeće posebnih šećera;

10.

ističe da rezultat pregovora moraju biti čvrsti i provedivi propisi kojima su obuhvaćeni priznanje i zaštita prava na intelektualno vlasništvo, uključujući oznake zemljopisnog podrijetla;

11.

poziva Komisiju da što prije provede opsežne procjene učinka mogućih sporazuma na održivost kako bi se moglo temeljito procijeniti moguće prednosti i nedostatke jačanja trgovinskih i ulagačkih odnosa između EU-a i Australije te između EU-a i Novog Zelanda u korist stanovništva i poduzeća obiju strana, uključujući najudaljenije regije i prekomorske zemlje i teritorije;

12.

poziva Komisiju da započne pregovore s Australijom i Novim Zelandom samo pod uvjetom da se sve strane na samom početku obvežu na to da će pregovore voditi što je transparentnije moguće uz puno poštovanje najbolje prakse utvrđene u drugim pregovorima i uz stalan dijalog sa socijalnim partnerima i civilnim društvom te da očekivanu razinu ambicije u tom pogledu uključi u početnu analizu;

13.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji, vladama i parlamentima država članica, vladi i parlamentu Australije te vladi i parlamentu Novog Zelanda.


(1)  SL C 353 E, 3.12.2013., str. 210.

(2)  SL C 353 E, 3.12.2013., str. 210.


Top