EUR-Lex Access to European Union law

Back to EUR-Lex homepage

This document is an excerpt from the EUR-Lex website

Document 52016DC0872

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o ocjeni provedbe mjera iz članka 25. Direktive 2011/93/EU od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije

COM/2016/0872 final

Bruxelles, 16.12.2016.

COM(2016) 872 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

o ocjeni provedbe mjera iz članka 25. Direktive 2011/93/EU od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije


Sadržaj

1.UVOD

1.1.Ciljevi i područje primjene članka 25.

1.2.Svrha i metodologija ovog izvješća

2.MJERE ZA PRENOŠENJE

2.1.Uklanjanje (članak 25. stavak 1.)

2.1.1.Sadržaj na poslužiteljima na području države članice

2.1.2.Sadržaj na poslužiteljima izvan područja države članice

2.2.Sprečavanje pristupa (članak 25. stavak 2.)

3.ZAKLJUČAK I SLJEDEĆI KORACI

1.UVOD

Internet je omogućio dramatično povećanje seksualnog zlostavljanja djece jer:

olakšava razmjenu materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece nudeći niz distribucijskih kanala kao što su internetske stranice, P2P mreže, društveni mediji, oglasne ploče (BBS), forumi, IRC i platforme za dijeljenje fotografija, među ostalim. Dijeljenje je postalo lakše zbog mogućnosti pristupa zajednici sličnih pojedinaca diljem svijeta koja je izvor velike potražnje i uzajamne pomoći;

osigurava tehnička sredstva i sigurnosne mjere koje mogu olakšati anonimnost 1 ;

zbog velike potražnje za materijalom koji sadržava seksualno zlostavljanje djece ona su i dalje potencijalne žrtve, a anonimnost može omesti istragu i progon tih zločina i

novi materijali koji sadržavaju seksualno zlostavljanje djece postali su valuta. Kako bi dobili i zadržali pristup forumima na kojima sudjeluju, njihovi korisnici često moraju redovito dostavljati nove materijale, čime se potiče seksualno zlostavljanje djece.

Seksualno zlostavljanje djece na internetu težak je zločin koji ima dugoročne posljedice za žrtve. Zlo im se nanosi ne samo pri snimanju ili fotografiranju zlostavljanja, već i svaki put kad se slike i videozapisi objavljuju, prosljeđuju i gledaju. Svijest o tome da su slike i videozapisi koji prikazuju njihovo zlostavljanje dostupni svima i da bi čak mogli sresti nekoga tko ih je vidio velik je izvor trauma i dodatne patnje za žrtve.

Postoje naznake da, u prosjeku, djeca postaju žrtve materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje u sve ranijoj dobi: prema podacima Međunarodnog udruženja internetskih dežurnih telefonskih linija INHOPE 2 , čini se da oko 70 % žrtava u prijavama koje su dežurne telefonske linije članice mreže INHOPE obradile 2014. predstavljaju djeca prije puberteta 3 . Zaklada za praćenje interneta (Internet Watch Foundation, IWF) objavila je slične brojke 2015. dodajući da se čini da 3 % žrtava predstavljaju djeca u dobi od dvije godine ili manje, dok je trećina snimki prikazivala silovanje ili seksualno mučenje djece 4 .

1.1.Ciljevi i područje primjene članka 25.

Glavni je cilj članka 25. Direktive 5 otežati pristup dječjoj pornografiji 6 . Te su odredbe prvi put uvedene Direktivom jer nisu bile uključene u glavne zakonodavne instrumente u tom području:

Okvirnu odluku 7 koja se zamjenjuje Direktivom;

Konvenciju Vijeća Europe o zaštiti djece od seksualnog iskorištavanja i seksualnog zlostavljanja iz 2007., iz koje Direktiva crpi nadahnuće u drugim područjima ili

Odluku Vijeća o suzbijanju dječje pornografije na internetu, 8 koja je bila jedan od prvih pravnih instrumenata na razini EU-a za borbu protiv dječje pornografije.

Članak 25. jedna je od niza odredaba Direktive kojima se olakšava prevencija i smanjuje sekundarna viktimizacija. Zajedno s odredbama o progonu zločina i zaštiti žrtava, one su dio sveobuhvatnog pristupa koji je potreban za učinkovito suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece, seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije.

Članak 25. glasi 9 :

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale žurno uklanjanje internetskih stranica s poslužitelja koji se nalaze na njihovom području, a koje sadrže ili šire dječju pornografiju, te kako bi doprinijele uklanjanju takvih stranica i s poslužitelja koji se nalaze izvan njihovog područja,

2. Države članice mogu poduzeti mjere sprečavanja pristupa internetskim stranicama koje sadrže dječju pornografiju ili je šire prema korisnicima interneta unutar njihovog područja. Te mjere treba odrediti transparentnim postupcima i osigurati odgovarajuće zaštitne mjere, posebno kako bi se osiguralo da ograničenje bude svedeno samo na ono što je potrebno i razmjerno, te da korisnici budu obaviješteni o razlozima ograničenja. Te zaštitne mjere uključuju i mogućnost sudske zaštite.

Člankom se stoga:

obvezuje države članice da žurno uklone materijal s internetskih stranica čiji se poslužitelji nalaze na njihovu državnom području,

obvezuje države članice da doprinesu uklanjanju materijala sa stranica čiji se poslužitelji nalaze izvan njihova državnog područja i

nudi mogućnost sprečavanja pristupa dječjoj pornografiji korisnicima unutar njihova državnog područja uz niz zaštitnih mjera.

Važno je primijetiti da se u članku 25. upućuje na „mjere”, što ne mora nužno uključivati zakonodavstvo. Kao što se navodi u uvodnoj izjavi 47. Direktive:

... Mjere koje države članice poduzmu u skladu s ovom Direktivom za uklanjanje dječje pornografije ili, prema potrebi, za sprečavanje pristupa internetskim stranicama koje sadrže dječju pornografiju, mogle bi se temeljiti na različitim vrstama javnog djelovanja, kao što je to zakonodavno, ne-zakonodavno, pravosudno ili drugo djelovanje U tom smislu, ovom se Direktivom ne dovodi u pitanje dobrovoljno djelovanje koje poduzme internetska industrija za sprečavanje zlouporabe vlastitih usluga ili u potporu djelovanju koje poduzmu države članice...

Stoga se smatra da se nezakonodavnim mjerama na zadovoljavajući način prenosi Direktiva ako se njima u praksi mogu postići ishodi navedeni u članku 25.

Suradnja između privatnog sektora, uključujući industriju i civilno društvo, i tijela javne vlasti, uključujući tijela kaznenog progona i pravosudna tijela, ključna je za provedbu mjera iz članka 25. i za učinkovito suzbijanje širenja materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece na internetu.

U ometanje dostupnosti materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece na internetu uključeni su sljedeći subjekti:

pružatelji usluga informacijskog društva, uključujući pružatelje usluga pristupa, usluga smještaja informacija na poslužitelju i usluga internetskih platformi. Budući da kriminalci zloupotrebljavaju usluge i infrastrukturu koje pružatelji usluga informacijskog društva nude, potonji su dobro pozicionirani za suradnju u provedbi članka 25. Na primjer, pružatelji usluga smještaja informacija na poslužitelju imaju mogućnost da uklone materijal sa svojih poslužitelja, a pružatelji internetskih usluga mogu mu spriječiti pristup;

korisnici interneta, koji na internetu (namjerno ili nenamjerno) naiđu na materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece i odluče ga prijaviti izravno pružatelju usluga informacijskog društva ako postoji tehnologija koja to omogućuje, npr. gumb „Prijavite zlouporabu” na internetskoj stranici ili u pregledniku. Korisnici mogu takve slučajeve prijavljivati na namjenski dežurni telefonski broj organizacije civilnog društva ili odgovornom tijelu kaznenog progona;

posebne dežurne telefonske linije, koje obično vode nevladine udruge ili udruženja pružatelja usluga informacijskog društva ili medijske kompanije i koje omogućuju anonimnu prijavu korisnicima koji možda nisu skloni prijavljivanju zloporaba policiji i ne mogu ih ili ne žele prijavljivati izravno pružatelju usluga informacijskog društva. U mnogim se slučajevima prijave primljene u jednoj državi odnose na materijal pohranjen na poslužiteljima u drugoj državi. Za uklanjanje tog materijala potrebna je međunarodna suradnja, koju mreža INHOPE olakšava;

tijela kaznenog progona, u čijem radu pomažu prijave na dežurnim telefonskim linijama i izravne prijave korisnika interneta. Ona međusobno razmjenjuju prijave u Europi (izravno te u okviru Europola i njegova Europskog centra za borbu protiv kibernetičkog kriminala) 10 i šire (u okviru Interpola) 11 i

pravosudna tijela, koja osiguravaju primjenu zakona u državama članicama. U nekim su državama potrebni sudski nalozi za uklanjanje materijala ili sprečavanje pristupa materijalu. Eurojust 12 pomaže u koordinaciji pravosudne suradnje u kaznenim stvarima među državama članicama.

1.2.Svrha i metodologija ovog izvješća

Člankom 27. Direktive zahtijeva se od država članica 13 da donesu zakone i druge propise potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom i da ih dostave Komisiji do 18. prosinca 2013.

Ovim se izvješćem ispunjuje obveza Komisije iz članka 28. stavka 2. Direktive da Europskom parlamentu i Vijeću podnese izvješće u kojem se ocjenjuje provedba mjera iz članka 25. Direktive 14 . Cilj je izvješća pružiti sažet informativni pregled glavnih mjera prenošenja koje su poduzele države članice.

Do roka za prenošenje samo je 12 država članica obavijestilo Komisiju da su dovršile postupak prijenosa Direktive. Komisija je stoga pokrenula postupak zbog povrede protiv ostalih država članica koje nisu izvijestile o nacionalnim mjerama prenošenja: BE, BG, IE, EL, ES, IT, CY, LT, HU, MT, NL, PT, RO, SI i UK 15 . Svi su ti postupci zbog povrede zaključeni do 8. prosinca 2016. Kašnjenje u donošenju nacionalnih mjera prenošenja i obavješćivanje o njima dovelo je do kašnjenja analize Komisije i kašnjenja objavljivanja izvješća o prenošenju.

Opis i analiza u ovom izvješću temelje se na informacijama koje su države članice dostavile do 1. studenoga 2016. Obavijesti primljene nakon tog datuma nisu uzete u obzir. Osim pitanja utvrđenih u ovom izvješću, mogu postojati i dodatne teškoće u prenošenju i druge odredbe koje nisu prijavljene Komisiji ili daljnje zakonodavne i nezakonodavne promjene. Stoga se ovim izvješćem ne sprečava Komisiju da dodatno ocijeni neke odredbe ni da nastavi podržavati države članice u prenošenju i provedbi članka 25.

2.MJERE ZA PRENOŠENJE

2.1.Uklanjanje (članak 25. stavak 1.)

2.1.1. Sadržaj na poslužiteljima na području države članice

Države članice donijele su dvije vrste mjera kako bi osigurale žurno uklanjanje internetskih stranica koje sadržavaju ili šire dječju pornografiju s poslužitelja koji se nalaze na njihovu državnom području: mjere na temelju Direktive 2000/31/EZ 16 (Direktiva o elektroničkoj trgovini) i mjere na temelju nacionalnog kaznenog prava.

1. Mjere na temelju Direktive o elektroničkoj trgovini 

U Direktivi o elektroničkoj trgovini definiraju se ograničenja odgovornosti posrednog davatelja internetskih usluga koje se sastoje samo od prijenosa, privremenog smještaja i smještaja informacija na poslužitelju. Pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju ne može se smatrati odgovornim ako 17 :

a.nema saznanja o sadržaju informacija koje se prenose ili pohranjuju niti ima kontrolu nad njima i    

b.nakon što dozna za nezakonite aktivnosti ili postane svjestan da postoje, žurno djeluje kako bi uklonio te informacije ili im onemogućio pristup.

Na tim se odredbama temelji razvoj postupaka prijave i uklanjanja stranica za nezakonite sadržaje. Kad je riječ o materijalima koji sadržavaju seksualno zlostavljanje djece, ti su postupci u obliku mehanizama koje pokreću zainteresirane strane radi utvrđivanja nezakonitih informacija koje se nalaze na poslužiteljima na mreži i olakšavanja njihova brzog uklanjanja.

Države članice provode postupke prijave i uklanjanja stranica putem nacionalnih dežurnih telefonskih linija na kojima korisnici interneta mogu prijaviti materijale koji sadržavaju seksualno zlostavljanje djece koje pronađu na internetu. INHOPE je krovna organizacija dežurnih telefonskih linija. Uz potporu programa Europske komisije „Sigurniji internet” 18 i, od 2014., Instrumenta za povezivanje Europe, 19 ona trenutačno predstavlja mrežu 51 dežurne telefonske linije u 45 zemalja, uključujući sve države članice EU-a.

Dežurne telefonske linije imaju sporazume o razumijevanju s odgovarajućim nacionalnim tijelima kaznenog progona, koja su uspostavila postupke za obradu prijava primljenih od korisnika interneta. Različiti operativni postupci općenito uključuju sljedeće zajedničke radnje za sadržaje na poslužiteljima koji se nalaze u državama članicama:

1)Utvrđivanje lokacije poslužitelja na kojima se sadržaj nalazi.

Dežurna telefonska linija prima prijavu korisnika interneta o adresi internetske stranice (URL) s materijalima koji možda sadržavaju seksualno zlostavljanje djece i utvrđuje u kojoj se zemlji nalazi poslužitelj. U nekim slučajevima dežurna telefonska linija prima prijavu od druge članice mreže INHOPE, koja je već utvrdila da je lokacija poslužitelja u državi predmetne dežurne telefonske linije.

2)Analiza sadržaja.

Ako se materijal nalazi na poslužitelju u državi, dežurna telefonska linija utvrđuje je li URL adresa već prijavljena. Ako je tako, prijava se odbacuje. U suprotnom dežurna telefonska linija analizira slike i videozapise na URL adresi i utvrđuje jesu li poznati te jesu li nezakoniti u toj zemlji.

3)Obavještavanje pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju.

Dežurna telefonska linija prosljeđuje prijavu i analize nacionalnim tijelima kaznenog progona. Ovisno o sporazumu o razumijevanju, pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju prima obavijest od:

dežurne telefonske linije, nakon što su se nacionalna tijela kaznenog progona složila s uklanjanjem materijala, vodeći računa o tome da se time ne ometa istraga koja je u tijeku (AT, CZ, DE (dežurne telefonske linije udruženja eco i FSM), FR, HU, LU, LV, NL, PL, PT, RO, SE i UK). Vrijeme između prve prijave dežurne telefonske linije tijelu kaznenog progona i komunikacije dežurne telefonske linije s pružateljem usluga smještaja informacija na poslužitelju razlikuje se u svakoj državi članici ovisno o dogovorenim postupcima između dežurnih telefonskih linija i tijela kaznenog progona. U svakom slučaju, tijela kaznenog progona (umjesto dežurne telefonske linije ili dodatno uz nju) mogu odlučiti obavijestiti pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju prema potrebi s obzirom na okolnosti;

samo tijela kaznenog progona. U BG, DE (dežurna telefonska linija Jugendschutz ), EE, EL, FI, MT, SI i SK, tijela kaznenog progona kontaktiraju pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju, a dežurna telefonska linija nadzire stvarno uklanjanje sadržaja.

U CY i HR potreban je sudski nalog kojim se zahtijeva uklanjanje materijala. U obje se zemlje pristup internetskoj stranici privremeno blokira, do dobivanja sudskog naloga.

Nakon što postane svjestan postojanja nezakonitog materijala na svojim poslužiteljima, pružatelj usluga smještaja informacija na poslužitelju može se smatrati odgovornim ako ga ne ukloni u skladu s nacionalnim provedbenim propisima. Jedino je ograničenje pripisivanju odgovornosti izuzeće od odgovornosti iz Direktive o elektroničkoj trgovini kako su ga provele države članice (vidjeti gore).

U trenutku sastavljanja ovog dokumenta većina država članica ima dežurne telefonske linije koje su u stanju ocijeniti prijavljeni sadržaj u svrhu provedbe postupaka prijave i uklanjanja stranica, osim BE, ES i IT:

BE je nedavno priopćila da je donijela propise kojima se dežurnim telefonskim linijama mreže INHOPE omogućuje da djeluju u zemlji i obrađuju prijave u skladu s gore utvrđenim općim postupkom. U trenutku sastavljanja ovog dokumenta belgijska policija i pravosudna tijela dogovarala su se s dežurnom telefonskom linijom o sporazumu o razumijevanju i radnim protokolima.

Situacija u ES zahtijeva podrobnije razmatranje s obzirom na situaciju s dežurnim telefonskim linijama.

IT ima dvije dežurne telefonske linije koje su članice mreže INHOPE, no trenutačno im zakonodavstvo ne dopušta da provjeravaju sadržaj prijava primljenih od korisnika interneta ili od drugih dežurnih telefonskih linija. One stoga jednostavno prosljeđuju prijave tijelu kaznenog progona (Nacionalni centar za borbu protiv dječje pornografije na internetu – CNCPO) bez provjeravanja sadržaja.

2. Mjere na temelju nacionalnog kaznenog prava

   Države članice obavijestile su Komisiju o dvjema vrstama odredaba kaznenog prava koje također omogućuju uklanjanje nezakonitih sadržaja s poslužitelja koji se nalaze na njihovu državnom području:

a.odredbama koje omogućuju oduzimanje materijala relevantnih za kazneni postupak, primjerice materijala koji se koristi za počinjenje kaznenog dijela: AT, CZ, HU, IT, LU, NL, SE i SK i

b.posebnim odredbama o uklanjanju dječje pornografije: CY, EE, EL, ES, SE, i UK (Gibraltar).

U zakonodavstvu u CZ, EL, HU i UK (Gibraltar) izričito se upućuje na zahtjev za brzo uklanjanje: „bez nepotrebnog odgađanja” (CZ), „izvršava se odmah” (EL), „u roku od 12 sati” (HU) ili „žurno uklanjanje” (UK (Gibraltar)).

Druge države prenose taj zahtjev gore opisanim postupcima prijave i uklanjanja, što može dovesti do toga da se kanali kaznenog prava primjenjuju samo kao dopuna u slučajevima kada mehanizmi prijave i uklanjanja naiđu na poteškoće (primjerice zbog nedostatka suradnje pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju) ili ako je materijal povezan s kaznenom istragom koja je u tijeku. U slučaju država članica u kojima ne postoje funkcionalni mehanizmi prijave i uklanjanja ili onih čijim se kaznenim pravom ne propisuje žurno uklanjanje potrebno je više informacija o mjerama koje su poduzete za prenošenje tog zahtjeva.

2.1.2. Sadržaj na poslužiteljima izvan područja države članice

Sve države članice osim BE, ES i IT prenijele su tu odredbu uspostavljanjem potpuno funkcionalnih dežurnih telefonskih linija (linija koje su ovlaštene za ocjenu materijala) i sljedećeg operativnog postupka kojim se nastoji ukloniti sadržaj s poslužitelja koji se nalaze izvan njihova državnog područja:

1)operatori dežurne telefonske linije koja je primila prijavu, nakon što utvrde da se poslužitelj nalazi izvan te države članice, provjeravaju postoji li funkcionalna dežurna telefonska linija mreže INHOPE u državi u kojoj se nalazi poslužitelj;

2)ako država u kojoj se nalazi poslužitelj ima dežurnu telefonsku liniju mreže INHOPE, putem internog sustava za razmjenu informacija mreže INHOPE šalje joj se prijava kako bi je mogla obraditi u skladu s nacionalnim postupkom za sadržaj na poslužiteljima na području države;

3)ako država u kojoj se nalazi poslužitelj nema dežurnu telefonsku liniju mreže INHOPE, prijava se šalje tijelu kaznenog progona države u kojoj je primljena, koja je prosljeđuje, obično putem Europola ili Interpola, tijelu kaznenog progona države u kojoj se poslužitelj nalazi.

Iako su postupci koje primjenjuju dežurne telefonske linije općenito slični, postoje neke osobitosti ovisno o dogovoru između telefonske linije i tijela kaznenog progona. Primjerice, neke dežurne telefonske linije (npr. u DE, LT i LV) obavješćuju pružatelja usluga smještaja informacija na poslužitelju u inozemstvu ako nakon određenog vremena nije ništa poduzeto. Neke dežurne telefonske linije (npr. u AT, CZ, DE, FR, LU, MT) obavješćuju tijela kaznenog progona u svojoj zemlji kada prosljeđuju prijavu dežurnoj telefonskoj liniji u drugoj zemlji, dok druge (npr. u HU, NL, PL, SE i UK) općenito to ne čine. Naposljetku, ako u državi u kojoj se nalazi poslužitelj nema dežurne telefonske linije mreže INHOPE, neke dežurne telefonske linije (npr. u EE, LU, i UK) kontaktiraju dežurne telefonske linije koje nisu članice mreže INHOPE, ako postoje.

Države članice s potpuno funkcionalnim dežurnim telefonskim linijama (BE, ES i IT) prenose tu odredbu dogovorima o razmjeni informacija, obično putem Europola ili Interpola, između tijela kaznenog progona države u kojoj je podnesena prijava i tijela kaznenog progona države u kojoj se nalazi poslužitelj s materijalom. U tom je slučaju potrebno više informacija o prenošenju odredaba pomoću tog mehanizma, osobito u odnosu na slučajeve kada internetske stranice na poslužiteljima u inozemstvu nisu povezane ni s jednim kaznenim postupkom u toj državi članici i nisu predmet nijednog zahtjeva za uzajamnu pravnu pomoć.

Što se tiče brzine i učinkovitosti uklanjanja putem dežurnih telefonskih linija, prema njihovim podacima 93 % materijala koji sadržavaju seksualno zlostavljanje djece koje su obradile dežurne telefonske linije u Europi i 91 % materijala koji su obradile dežurne telefonske linije diljem svijeta uklonjeno je s javno dostupnog interneta u manje od 72 sata. 20

2.2.Sprečavanje pristupa (članak 25. stavak 2.)

Otprilike polovina država članica (BG, CY, CZ, EL, ES, FI, FR, HU, IE, IT, MT, PT, SE i UK) odlučila je primijeniti neobvezne mjere sprečavanja pristupa iz članka 25. stavka 2. Različitost tih mjera odražava tekst uvodne izjave 47. Direktive (zakonodavne, nezakonodavne, pravosudne ili druge mjere, uključujući dobrovoljno djelovanje internetske industrije).

Mjere se mogu razvrstati prema tome je li za sprečavanje pristupa internetskoj stranici potreban sudski nalog. Sudski je nalog:

potreban u EL, ES i HU;

neobvezan u

oCY, FR, IT i PT, gdje pružatelji internetskih usluga imaju zakonsku obvezu da udovolje zahtjevu nadležnih tijela (tj. tijela kaznenog progona ili nacionalnog regulatora) za sprečavanje pristupa, i

oBG, CZ, IE, FI, MT, SE, i UK, gdje pružatelji internetskih usluga nemaju izričitu zakonsku obvezu da udovolje zahtjevu nadležnih tijela, no čine to dobrovoljno.

Crne liste internetskih stranica koje sadržavaju ili šire dječju pornografiju obično se rabe u provedbi mjera sprečavanja pristupa. Crne liste obično pripremaju nacionalna tijela (npr. tijela kaznenog progona ili regulator) i šalju ih pružateljima internetskih usluga. Neke državne članice (EL, HU, IT, FI i FR) izvijestile su o zakonodavstvu kojim se vode u tom postupku.

BG primjenjuje Interpolov „popis najgorih”, 21 dok se u UK rabi popis URL adresa IWF-a 22 . Pružatelji internetskih usluga u CZ također primjenjuju popis IWF-a na samoregulatornoj osnovi.

Općenito uzevši, informacije primljene od država članica nisu bile dovoljno jasne u pogledu broja internetskih stranica uključenih u popise za sprečavanje pristupa ili broja spriječenih pokušaja.

Direktivom se zahtijeva da se mjerama poduzetima za sprečavanje pristupa internetskim stranicama koje sadržavaju ili šire dječju pornografiju osiguraju transparentni postupci i odgovarajuće zaštitne mjere. U uvodnoj izjavi 47. navodi se sljedeće:

Neovisno o temelju za djelovanje ili metode, države članice bi trebale osigurati odgovarajuću razinu pravne sigurnosti i predvidivosti za korisnike i pružatelje usluga. Potrebno je uspostaviti i ojačati suradnju među tijelima javne uprave, kako radi uklanjanja sadržaja zlostavljanja djece, teko i radi sprečavanja pristupa tim sadržajima, a posebno kako bi se osigurala što je moguće veća potpunost nacionalnih popisa mrežnih stranica koje sadrže dječju pornografiju i kako bi se izbjeglo udvostručavanje rada. Prilikom poduzimanja svih tih mjera mora se voditi računa o pravima konačnih korisnika i pridržavati se postojećih pravnih i pravosudnih postupaka te Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i Povelje o temeljnim pravima Europske unije.

Konkretno, u članku 25. stavku 2. upućuje se na sljedeće zahtjeve:

1.transparentne postupke,

2.ograničenje na ono što je potrebno i razmjerno,

3.obavještavanje korisnika o razlozima ograničenja i

4.mogućnost sudske zaštite.

Države članice koje su odlučile prenijeti tu odredbu to su učinile uključivanjem niza različitih transparentnih postupaka i zaštitnih mjera:

u EL, Grčko povjerenstvo za poštu i telekomunikacije izvješćuje o nalozima nadležnih tijela pružatelje usluga pristupa internetu te poziva na žurno sprečavanje pristupa sadržaju i pružanje relevantnih informacija korisnicima. Vlasnik internetske stranice može uložiti žalbu na nalog u roku od dva mjeseca;

u ES sudac može tijekom kaznenog postupka kao mjeru predostrožnosti dati nalog za zatvaranje internetske stranice koja sadržava dječju pornografiju, koji se može osporiti. Pružatelj usluga dužan je dati potrebne informacije korisnicima;

u FI policija može uspostaviti, održavati i ažurirati popis internetskih stranica s dječjom pornografijom. U slučaju sprečavanja pristupa internetskoj stranici policija mora dati izjavu navodeći razloge za sprečavanje pristupa koja se mora prikazati svaki put kad se spriječi pristup određenoj stranici. Žalbe na odluke policije o uvrštavanju internetske stranice na popis stranica kojima je pristup spriječen mogu se podnijeti upravnom sudu;

u FR pružatelji internetskih usluga moraju spriječiti pristup predmetnim internetskim adresama u roku od 24 sata. Popis internetskih stranica pregledava kvalificirana osoba iz nacionalnog povjerenstva za računalstvo i slobode. Korisnici koji pokušavaju pristupiti stranici kojoj je zabranjen pristup preusmjeravaju se na informativnu adresu Ministarstva unutarnjih poslova na kojoj se navode razlozi za uskraćivanje pristupa i raspoloživi žalbeni postupci na upravnom sudu;

u HU pristup se može spriječiti privremeno ili trajno. Zahtjevi se šalju Ministarstvu pravosuđa i, prema potrebi, predaju na gradskom sudu u Budimpešti. Obvezu sprečavanja pristupa snosi pružatelj internetskih usluga koji osigurava povezivost. Transparentnost postupka osigurana je jer se odluka suda objavljuje i stoga je dostupna javnosti. Sudu se može podnijeti žalba na nalog za trajno sprečavanje pristupa;

u IT Nacionalni centar za borbu protiv dječje pornografije na internetu pružateljima internetskih usluga osigurava popis internetskih stranica s dječjom pornografijom kojima mogu spriječiti pristup primjenom alata za filtriranje i povezane tehnologije. Na stranicama kojima je pristup spriječen prikazat će se „stranica za zaustavljanje” na kojoj se navode razlozi za sprečavanje pristupa, a

u UK (Engleskoj/Walesu, Sjevernoj Irskoj i Škotskoj) mjere za sprečavanje pristupa takvim internetskim stranicama poduzima IWF, koji djeluje kao privatno samoregulatorno tijelo koje daje preporuke za sprečavanje pristupa sadržaju ili njegovo filtriranje. Postoji žalbeni postupak u kojem se svatko tko ima legitimnu vezu s predmetnim sadržajem ili interes u odnosu na nj može osporiti točnost ocjene. U UK (Gibraltar) gibraltarsko regulatorno tijelo može, zajedno s pružateljima internetskih usluga, korisnicima u Gibraltaru spriječiti pristup internetskim stranicama koje sadržavaju ili šire dječju pornografiju Te mjere moraju biti transparentne, ograničene na ono što je nužno potrebno, razmjerne i obrazložene.

Informacije o zaštitnim mjerama u odnosu na mjere za sprečavanje pristupa koje su dostavili BG, CY, CZ, IE, MT, PT i SE nisu bile dovoljno jasne i zahtijevat će daljnje ispitivanje.

3.ZAKLJUČAK I SLJEDEĆI KORACI

Komisija uvažava znatne napore koje su države članice uložile u prenošenje članka 25. Direktive.

Međutim, još uvijek ima prostora da se njegov potencijal iskoristi u potpunosti nastavljajući s radom i pravilnom provedbom diljem država članica. Neki od ključnih izazova u budućnosti su kako osigurati da se materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece na području država članica smjesta ukloni i kako osigurati odgovarajuće zaštitne mjere ako se države članice odluče za mjere sprečavanja pristupa internetskim stranicama koje sadržavaju seksualno zlostavljanje djece korisnicima interneta s njihova državnog područja.

Komisija stoga trenutačno ne planira predložiti izmjene članka 25. ili dopunskog zakonodavstva. Umjesto toga usredotočit će se na to da djeca imaju koristi od sveukupne dodane vrijednosti tog članka njegovim potpunim prenošenjem i provedbom u državama članicama.

S obzirom na to Komisija je u svojoj nedavnoj Komunikaciji o internetskim platformama 23 naglasila potrebu za održavanjem i razvojem procesâ angažiranja više dionika u cilju pronalaska zajedničkih rješenja za dobrovoljno otkrivanje i suzbijanje ilegalnih materijala na internetu te se obvezala na preispitivanje potrebe za formalnim postupcima prijave i djelovanja.

Komisija će nastaviti pružati potporu državama članicama kako bi osigurala zadovoljavajuću razinu prenošenja i provedbe. To uključuje praćenje usklađenosti nacionalnih mjera s odgovarajućim odredbama članka i pospješivanje razmjene dobrih praksi. Komisija će, prema potrebi, upotrijebiti svoje provedbene ovlasti u skladu s Ugovorima pokretanjem postupaka zbog povrede.

(1) www.torproject.org Npr. Onion Router ().
(2) http://www.inhope.org/
(3) http://www.inhope.org/tns/resources/statistics-and-infographics/statistics-and-infographics-2014.aspx
(4) https://www.iwf.org.uk/accountability/annual-reports/2015-annual-report
(5) Direktiva 2011/93/EU od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije. Članak 25. Direktive odnosi se na mjere protiv internetskih stranica koje sadrže ili šire dječju pornografiju.
(6) Kako je definirano u članku 2. točki (c) Direktive.
(7) Okvirna odluka Vijeća 2004/68/PUP od 22. prosinca 2003. o suzbijanju seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije.
(8) Odluka Vijeća 2000/375/PUP od 29. svibnja 2000. o suzbijanju dječje pornografije na internetu.
(9) Vidjeti i uvodne izjave 46. i 47. Direktive koje se odnose na mjere iz članka 25.
(10) https://www.europol.europa.eu/ec3
(11) http://www.interpol.int/Crime-areas/Crimes-against-children/Crimes-against-children
(12) http://www.eurojust.europa.eu/
(13)

 U daljnjem tekstu izraz „države članice” ili „sve države članice” odnosi se na države članice za koje je Direktiva obvezujuća (tj. na sve države članice EU-a osim Danske). U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, Danska nije sudjelovala u donošenju Direktive niti se Direktiva na nju primjenjuje. Međutim, Okvirna odluka Vijeća 2004/68/PUP i dalje se primjenjuje i obvezujuća je za Dansku. U skladu s člankom 3. Protokola br. 21 o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske, obje su države sudjelovale u donošenju Direktive i ona je za njih obvezujuća.

(14) U skladu s člankom 28. stavkom 1. Direktive države članice podnose zasebno izvješće (COM(2016) 871) s ocjenom u kojoj su mjeri poduzele mjere potrebne za usklađivanje s ovom Direktivom, koje se objavljuje zajedno s ovim izvješćem.
(15) Za države članice u ovom se dokumentu primjenjuju kratice u skladu sa sljedećim pravilima: http://publications.europa.eu/code/en/en-370100.htm
(16)

Direktiva 2000/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2000. o određenim pravnim aspektima usluga informacijskog društva na unutarnjem tržištu, posebno elektroničke trgovine („Direktiva o elektroničkoj trgovini”). Zadnje je izvješće o provedbi objavljeno 2012.: http://ec.europa.eu/internal_market/e-commerce/docs/communication2012/SEC2011_1641_en.pdf  

(17) Članak 14. Direktive o elektroničkoj trgovini.
(18) https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/safer-internet-better-internet-kids
(19) https://ec.europa.eu/digital-single-market/en/connecting-europe-facility
(20) http://www.inhope.org/Libraries/Statistics_Infographics_2014/INHOPE_stats_infographics_for_2014.sflb.ashx
(21) https://www.interpol.int/Crime-areas/Crimes-against-children/Access-blocking/The-INTERPOL-%22Worst-of%22-list
(22) https://www.iwf.org.uk/members/member-policies/url-list/blocking-faqs#WhatistheIWFURLlist
(23) Komunikacija o internetskim platformama i jedinstvenom digitalnom tržištu te mogućnostima i izazovima za Europu (COM/2016/288), od 25. svibnja 2016.
Top