EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 24.11.2016.

COM(2016) 724 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Razvoj situacije na tržištu mlijeka i mliječnih proizvoda i funkcioniranje odredbi „mliječnog paketa”

{SWD(2016) 367 final}

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Razvoj situacije na tržištu mlijeka i mliječnih proizvoda i funkcioniranje odredbi „mliječnog paketa”

   1.    PODRUČJE PRIMJENE

Takozvani „mliječni paket” 1 , objavljen u ožujku 2012. 2 (dodatno integriran Uredbom (EU) br. 1308/2013 3 – „Uredba o ZOT-u”), skup je zakonskih odredbi koji je na snazi od 3. listopada 2012., a primjenjuje se do 30. lipnja 2020.

U skladu s člankom 225. stavkom (b) Uredbe o ZOT-u Komisija je dužna Europskom parlamentu i Vijeću dostaviti dva izvješća – prvo do 30. lipnja 2014., a drugo do 31. prosinca 2018. Tim izvješćima trebao bi se obuhvatiti razvoj situacije na tržištu u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda, a posebno utjecaj članaka 148. do 151., članka 152. stavka 3. te članka 157. stavka 3. („odredbe mliječnog paketa”), pri čemu se ocjenjuje učinak na proizvođače mlijeka i proizvodnju mlijeka u regijama u nepovoljnom položaju u vezi s općim ciljem održavanja proizvodnje u tim regijama. Njima bi se trebali obuhvatiti i mogući poticaji za poljoprivrednike da se uključe u sporazume o zajedničkoj proizvodnji te svi odgovarajući prijedlozi.

Prvo od ta dva izvješća koja se moraju dostaviti u skladu s navedenom uredbom Komisija je donijela 13. lipnja 2014. 4  

Na izvanrednom sastanku Vijeća za poljoprivredu i ribarstvo održanom 7. rujna 2015. 5 Komisija je zbog nepovoljne situacije na tržištu predložila da se izvješće koje je izvorno planirano za 2018. donese tijekom 2016.

Slovačko predsjedanje Vijećem EU-a u svojem je mandatu, koji obuhvaća drugu polovinu 2016., kao jedan od prioriteta utvrdilo funkcioniranje opskrbnog lanca, a tom se temom bavila Radna skupina za poljoprivredna tržišta (AMTF).

Ovo izvješće temelji se na odgovorima koje su države članice dostavile na upitnik te na obavijestima predviđenima u provedbenim pravilima 6 . Analizom su obuhvaćeni i podatci iz neovisne studije proizvođačkih organizacija u okviru odredbi mliječnog paketa koju je po narudžbi proveo Institut za prospektivne tehnološke studije pri Zajedničkom istraživačkom centru.

   2.    RAZVOJ SITUACIJE NA TRŽIŠTU MLIJEKA I MLIJEČNIH PROIZVODA 

Nakon što su krajem 2013. i početkom 2014. dosegnute nezapamćeno visoke cijene mlijeka i mliječnih proizvoda, sektor mlijeka ušao je u fazu neravnoteže između ponude i potražnje na svjetskoj razini koja se na tržištu zadržala tijekom cijele 2015. i prve polovine 2016. Svjetska potražnja pala je zbog uvođenja ruske zabrane uvoza u kolovozu 2014. i smanjenja uvoza u Kinu tijekom prve polovine 2015., dok je ponuda narasla zbog profitabilnih cijena i povoljnih vremenskih uvjeta.

Komisija od rujna 2014. bez prekida u funkciji drži instrumente sigurnosne mreže. Obrano mlijeko u prahu nudi se u okviru javne intervencije od srpnja 2015.

Tržišni uvjeti popravljaju se od proljeća 2016., kad su cijene mliječnih proizvoda iz EU-a dosegnule najnižu razinu. Ti pozitivni pokazatelji još nisu doveli do boljih otkupnih cijena mlijeka, ali predviđa se da će se taj trend promijeniti od kolovoza 2016.

Srednjoročni izgledi u pogledu mlijeka i mliječnih proizvoda i dalje su povoljni. Očekuje se da će svjetska i domaća potražnja i dalje neprestano rasti, zbog čega će sektor mlijeka u EU-u moći unaprijediti svoj proizvodni potencijal te poboljšati svoj položaj i udio na svjetskim tržištima.

Podrobnije informacije o razvoju situacije na tržištu i izgledima dostupne su u radnom dokumentu službi Komisije koji je priložen ovom izvješću.

3.    FUNKCIONIRANJE ODREDBI MLIJEČNOG PAKETA 7

Mliječni paket sadržava niz odredbi različitog područja primjene i opsega. Odredbe o obveznim ugovorima mogu biti relevantne za sve vrste sustava za prikupljanje mlijeka. S druge strane odredbe o proizvođačkim organizacijama (PO-ovi) i kolektivnim pregovorima općenito su relevantnije u državama članicama u kojima su zadruge slabije razvijene.

Odredbe o kolektivnim pregovorima ograničene su na proizvođače koji su organizirani u priznate PO-ove, uz uvjet da sirovo mlijeko nije obuhvaćeno obvezom dostave na temelju članstva poljoprivrednika u zadruzi 8 .

Na grafikonu 1. navedene su procjene udjela proizvodnje kravljeg mlijeka po vrstama ugovornih aranžmana. Odredbe mliječnog paketa koje se odnose na PO-ove i kolektivne pregovore relevantne su za otprilike 36 % isporuka kravljeg mlijeka u EU-u (npr. isporuke izvan zadruga).

Grafikon 1.    Ugovorni odnosi

U sljedećim pododjeljcima navedeno je stanje provedbe po odredbama mliječnog paketa. Podrobnije informacije o razvoju situacije u pogledu obveznih ugovora i proizvođačkih organizacija dostupne su u radnom dokumentu službi Komisije koji je priložen ovom izvješću.

3.1.    Obvezni ugovori (članak 148.)

Obveznim ugovorima u skladu s člankom 148. Uredbe o ZOT-u obuhvaćeno je 41 % isporuka mlijeka u EU-u u 13 država članica.

Tablica 1.    Obvezni ugovori

U Bugarskoj, Francuskoj, Italiji, Poljskoj i Rumunjskoj obvezni pisani ugovori primjenjuju se samo na vezu između proizvođačâ i prvih kupaca. U ostalim državama članicama uvjeti se primjenjuju na sve odnose u opskrbnom lancu između poljoprivrednika i prerađivača, čak i ako je između njih nekoliko posrednika.

Mliječnim paketom nisu obuhvaćeni ugovori o isporuci između poljoprivrednika i zadruga čiji su članovi ni kodeksi dobre prakse. Međutim oni nekad mogu sadržavati odredbe slične odredbama iz članka 148. Uredbe o ZOT-u.

Proizvođači i prerađivači u Ujedinjenoj Kraljevini donijeli su 2012. dobrovoljni kodeks dobre prakse 9 izrađen po uzoru na odredbe mliječnog paketa. Njime su predviđeni ugovori uz uvjete slične onima iz mliječnog paketa i on obuhvaća više od 85 % proizvodnje sirovog mlijeka u toj državi članici. Škotski parlament proveo je 2014. reviziju funkcioniranja tog kodeksa i rezultati su bili vrlo pozitivni.

U Belgiji su od 2009. na snazi neobvezujući sektorski kodeksi koji obuhvaćaju 85 % proizvođača i 98 % kupaca, a valja istaknuti da sadržavaju sporazume o kvaliteti, sporazume o obveznom roku za prethodnu najavu koji moraju poštovati poljoprivrednici i kupci, sporazume o održivosti te sporazume o ulozi proizvođačkih organizacija.

U Njemačkoj su i prije donošenja mliječnog paketa postojala obvezujuća pravila u pogledu isporuka sirovog mlijeka i ona uglavnom ispunjuju uvjete utvrđene u članku 148. Uredbe o ZOT-u.

U Španjolskoj su 2015. na snagu stupili različiti dobrovoljni kodeksi dobre prakse i konvencije 10 koji obuhvaćaju subjekte u poljoprivredno-prehrambenom sektoru te, posebno, sektorsku organizaciju u sektoru mlijeka.

Ako se uzmu u obzir svi obvezni ugovori (u skladu s člankom 148. Uredbe o ZOT-u), dobrovoljni kodeksi te zadružni odnosi, otprilike 95 % ukupnih isporuka mlijeka u EU-u trenutačno je obuhvaćeno nekom vrstom službenog sporazuma.

3.2.    Proizvođačke organizacije (PO) i udruženja proizvođačkih organizacija (UPO) (članak 152. stavak 3.) 

Na kraju 2015. u skladu s odredbama mliječnog paketa bilo je priznato 260 PO-ova u 11 država članica, a većina njih nalazi se u tri države članice – Njemačkoj, Francuskoj i Italiji. Samo jedna od njih odnosi se na ovčje mlijeko. Trenutačno stanje u pogledu kriterija za priznavanje PO-ova u svakoj državi članici i broj priznatih PO-ova ukratko su navedeni u tablici A Priloga ovom izvješću.

3.2.1.    Stajalište država članica u pogledu PO-ova

Većina država članica smatra da na njihovim državnim područjima postoji potencijal za razvoj PO-ova i UPO-ova, a ne slažu se one koje tvrde da imaju funkcionalan sustav zadruga ili funkcionalne strukture utemeljene na skupinama proizvođača. Njemačka ima najrazvijeniju strukturu PO-ova u EU-u i zalaže se za transformiranje postojećih PO-ova u veće strukture (UPO-ove), a ne za stvaranje novih struktura. I u Francuskoj proizvođači su sve zainteresiraniji za UPO-ove.

Godišnja utrživa proizvodnja 259 PO-ova priznatih za kravlje mlijeko činila bi otprilike 13 % ukupnih isporuka mlijeka u EU-u u 2015., odnosno 37 % ukupnih isporuka mlijeka u EU-u izvan zadruga. Glavni su razlozi za nisku stopu udruživanja u organizacije sljedeći:

1) poljoprivrednici nisu dovoljno upoznati s ciljevima PO-ova te posljedicama i prednostima pridruživanja PO-ovima;

2) financijska potpora za osnivanje PO-ova nije dovoljna (to je u određenoj mjeri povezano s nedostatkom informacija jer u okviru ruralnog razvoja postoje neke mogućnosti).

Izneseni su i drugi razlozi kako slijedi:

administrativno i financijsko opterećenje povezano s osnivanjem i priznavanjem PO-ova,

u nekim državama članicama iz skupine EU-13 poljoprivrednici koji su iz sustava zadružne proizvodnje iz razdoblja prije 1992. prešli na privatno poslovanje mogli bi biti neskloni ponovnom pridruživanju kolektivnim strukturama. Neki su kao razlog iznijeli i strah od gubitka autonomije u širem smislu,

poljoprivrednici nisu upoznati s pozitivnim iskustvima drugih koja bi ih mogla potaknuti na prihvaćanje boljih praksi,

nesigurnost u pogledu manevarskog prostora PO-ova i UPO-ova u okviru pravila o tržišnom natjecanju,

nepovjerenje u pogledu mogućnosti PO-ova da s pomoću kolektivnog pregovaranja ostvare bolje rezultate te da svim svojim članovima osiguraju prikupljanje mlijeka.

Uzimajući u obzir te nedostatke države članice predlažu niz zamisli za poticanje osnivanja novih PO-ova te za poboljšanje funkcioniranja postojećih (a uz širi pristup i za poticanje poljoprivrednika da se uključe u sporazume o zajedničkoj proizvodnji):

bolje informiranje poljoprivrednika o funkcioniranju i potencijalu PO-ova,

poboljšanje vještina zaposlenika PO-ova u pogledu upravljanja i pregovaranja,

osiguranje financijske potpore za osnivanje i funkcioniranje PO-ova. Potpora za uspostavu PO-ova već je dostupna u okviru drugog stupa 11 , no programirana je u samo 16 država članica 12 . S operativne strane u okviru politike ruralnog razvoja već su dostupne određene mjere u području suradnje, osposobljavanja/savjetovanja te ulaganja. Stoga inicijativama u tom pogledu cilj ne bi trebao biti uspostava novih instrumenata, nego bolje iskorištavanje već dostupnih instrumenata,

osiguranje financijskih poticaja za PO-ove i zadruge kako bi ulagali u kapacitete za preradu i tako mogli prerađivati vlastito mlijeko, čime bi dobili veći udio u konačnoj dodanoj vrijednosti. Mogućnosti za to već postoje u okviru ruralnog razvoja 13 ,

davanje prednosti PO-ovima pred pojedinačnim proizvođačima kada žele ostvariti pristup programima potpore, u obliku premija, prioriteta pri utvrđivanju kriterija prihvatljivosti te viših stopa sufinanciranja.

3.2.2.    Stajalište PO-ova i predstavnika poljoprivrednika 

Svi PO-ovi priznati u okviru mliječnog paketa pozvani su da odgovore na upitnik kako bi se utvrdili razlozi za njihovu uspostavu te kako bi se dobio pregled koristi i nedostataka koje njihovi članovi ostvaruju sudjelovanjem u njima. Na upitnik, koji im je dostavljen na njihovu jeziku, odgovorila su i 63 PO-a.

Od mogućih razloga za uspostavu PO-a većini je glavni prioritet postizanje bolje cijene mlijeka, a zatim stabilnija cijena, sveukupno poboljšanje položaja proizvođača u opskrbnom lancu te osiguravanje prikupljanja mlijeka za sve članove PO-a.

Kad je riječ o ostvarivanju ciljeva, otprilike 60 % PO-ova potvrdilo je da su djelomično ili u cijelosti ostvarili cilj u pogledu stabilnije cijene. Gotovo 70 % PO-ova ostvarilo je cilj u pogledu bolje cijene, dok je otprilike 20 % njih izjavilo da uopće nisu ostvarili ni jedan od tih ciljeva. Oko 65 % PO-ova smatra da su djelomično ili u cijelosti poboljšali položaj proizvođača u opskrbnom lancu, dok 14 % njih smatra da nisu.

Osiguravanje prikupljanja mlijeka za sve članove PO-ova cilj je s najvećim postotkom ostvarenja – gotovo 60 % ispitanika izjavilo je da su u potpunosti ostvarili taj cilj. Ako se dodaju i odgovori s djelomičnim ostvarenjem tog cilja, taj se postotak povećava na 71 %. I cilj u pogledu osiguravanja boljih informacija o tržištu za potrebe donošenja odluka o proizvodnji ostvaren je djelomično ili u cijelosti u otprilike 73 % slučajeva, no on je većinom ostvaren djelomično.

Ispitani PO-ovi imaju mnoge druge osnovne aktivnosti osim pregovaranja o cijenama (oko 85 % PO-ova). Oni pregovaraju i o količinama isporuke (oko 75 %), uvjetima isporuke (oko 60 %) te uvjetima plaćanja (oko 70 %). Većina tih PO-ova (oko 80 %) pruža i jednu dodatnu uslugu ili više njih za dodavanje vrijednosti ponudi mlijeka i/ili potporu aktivnostima proizvođačâ: prikupljanje mlijeka (oko 50 %), organizacija razmjena informacija/iskustava (oko 65 %), organizacija kontrola kvalitete (oko 50 %), organizacija tehničkih ili gospodarskih savjeta (oko 40 %), organizacija zajedničkih kupnji ulaznih faktora (oko 30 %).

Prema odgovorima PO-ova glavne su koristi za poljoprivrednike koji su njihovi članovi mogućnost kolektivnog pregovaranja u pogledu ugovornih uvjeta te bolje upravljanje količinama mlijeka. Neki su PO-ovi kao prednosti naveli i bolje cijene mlijeka, poslovnu stabilnost, činjenicu da PO komunicira s prerađivačima u ime svih proizvođača te bolje informacije o tržištu.

Ispitanici su rjeđe navodili nedostatke za poljoprivrednike koji su članovi PO-a, a neki od njih su sljedeći: doprinosi koje moraju plaćati članovi PO-a, potrebni resursi (ljudski i materijalni) te ograničenje neovisnosti poljoprivrednika u donošenju poslovnih odluka.

Od 63 ispitana PO-a samo njih 11 razmotrilo bi udruživanje u prerađivačku zadrugu, naročito jer bi im to omogućilo poslovni razvoj, postizanje boljih cijena mlijeka za članove te poboljšanje položaja proizvođača u opskrbnom lancu. Velika većina PO-ova uopće ne razmatra tu mogućnost, prvenstveno jer je potrebno znatno ulaganje (a javna potpora nije dovoljna) te zbog nedostatka poslovnog interesa njihovih članova.

Većina ispitanika smatra da postoji potencijal za uspostavu novih PO-ova u njihovim državama članicama (samo ih je 11 odgovorilo negativno). Kao glavni razlozi zbog kojih PO-ovi još nisu u potpunosti iskorišteni navedeni su nedovoljna organizacija u predmetnom sektoru, nedostatak pozitivnih iskustava te određena nespremnost poljoprivrednika na suradnju (koja je povezana i s činjenicom da poljoprivrednici preferiraju izravan kontakt s kupcima).

Ispitane su i organizacije poljoprivrednika, prvenstveno kako bi se ocijenio potencijal za zavoj PO-ova u njihovim državama članicama.

Među državama članicama koje nemaju priznate PO-ove Danska, Finska, Nizozemska, Švedska, Austrija, Irska, Slovenija i Poljska smatraju da uopće ne postoji potencijal za taj instrument jer im struktura zadruga (odnosno skupina proizvođača u Poljskoj) već omogućuje dobru organizaciju sektora. Litva je kao razlog za nedostatak PO-ova i ograničen potencijal za njihov razvoj navela nedovoljnu organizaciju predmetnog sektora. Predstavnici poljoprivrednika iz Estonije i Latvije iznijeli su pozitivne stavove prema potencijalu za razvoj PO-ova.

Kad je riječ o državama članicama koje imaju priznate PO-ove, taj je instrument gotovo iscrpljen u Njemačkoj, Italiji i Francuskoj, koje čine 92 % ukupnog broja priznatih PO-ova u EU-u. U Francuskoj se očekuje tendencija prema manjem broju većih PO-ova (ili udruživanju u UPO-ove) i transverzalnosti (suradnja s više prerađivača).

Organizacije poljoprivrednika smatraju da je potencijal za razvoj PO-ova slab u Španjolskoj (nedovoljna organizacija u predmetnom sektoru i neprikladnost tog alata), Češkoj (poljoprivredna gospodarstva već su relativno velika) te Portugalu i Belgiji (dobro razvijena struktura zadruga). S druge strane, predstavnici iz Hrvatske, Rumunjske i Ujedinjene Kraljevine smatraju da postoji jasan potencijal za razvoj dodatnih PO-ova na njihovu državnom području.

3.3.    Kolektivno pregovaranje (članak 149.)

Šest država članica prijavilo je 2014. i 2015. isporuke sirovog mlijeka u okviru kolektivno dogovorenih ugovora. Kolektivno dogovorene količine obuhvaćale su 25 % njihovih ukupnih isporuka mlijeka u 2015., što čini približno 13 % ukupnih isporuka sirovog mlijeka u EU-u.

Nije bilo prijavljenih intervencija tijela nadležnih za tržišno natjecanje u pogledu isključivanja tržišnog natjecanja ili ozbiljnog ugrožavanja malih i srednjih prerađivača sirovog mlijeka uzrokovanih kolektivnim pregovorima.

Tablica 2.    Isporuke kravljeg mlijeka u 2014. i 2015. u okviru kolektivno dogovorenih ugovora

U Španjolskoj je jedini PO priznat za ovčje mlijeko prijavio zajedničke pregovore u 2014. za otprilike 71 000 tona i u 2015. za otprilike 46 000 tona (gotovo 100 % njegove utržive proizvodnje). Smanjenje isporučene količine rezultat je smanjenja broja članova PO-a (sa 729 na 548). K tome, u Španjolskoj je 2015. osnovan jedan novi PO, a jedan je izgubio priznanje, međutim novi je PO znatno manji.

Smanjenje udjela kolektivno dogovorenih isporuka u Češkoj u 2015. uglavnom je rezultat ukidanja sedam PO-ova te godine.

U Francuskoj se udio neprestano povećava u posljednje tri godine, u skladu s povećanjem broja priznatih PO-ova svake godine.

U Njemačkoj je postotak ostao prilično stabilan s obzirom da je potencijal uspostave novih PO-ova gotovo dosegnuo svoju graničnu vrijednost. Stoga je svaka razlika uglavnom povezana s promjenom broja ukupnih isporuka mlijeka u zemlji. Udio se blago smanjio u 2015. u usporedbi sa 2014., a uloga UPO-ova se povećala: dva od četiri priznata UPO-a prijavila su kolektivne pregovore u 2015. za ukupnu količinu od 5,5 milijuna tona (što čini 42 % ukupne kolektivno dogovorene količine).

Države članice navele su određene čimbenike uspjeha u pogledu mogućeg daljnjeg razvoja kolektivnog pregovaranja, a odnose se na sljedeće:

odgovarajuću dimenziju PO-ova. S jedne strane PO mora biti dovoljno velik kako bi imao stvarnu moć pregovaranja, a s druge strane, ako je novoosnovani PO prevelik, podliježe riziku neoperativnosti. Njemačka i Francuska su države članice s najvećim brojem priznatih PO-ova i najvećim udjelom u kolektivnom pregovaranju. U Njemačkoj je u PO-ove prosječno učlanjeno oko 100 poljoprivrednika, a u Francuskoj oko 250. Čini se da je u prvoj fazi poželjno osnovati PO-ove veličine kojom se može upravljati, a koji će se s vremenom razviti u veće strukture kao što su UPO-ovi, umjesto golemih PO-ova od 1 000 do 2 000 članova koji imaju mali operativni kapacitet,

bolje informiranje kupaca mlijeka o mogućim koristima sudjelovanja u kolektivnom pregovaranju sa skupinama poljoprivrednika (jednostavnost pregovora, smanjeni transakcijski troškovi, jamstvo opskrbe i poboljšana komunikacija),

financijskom potporom za PO-ove (uz već dostupnu potporu) koja je uvjetovana ostvarenjem ciljeva kolektivnog pregovaranja mogla bi se potaknuti ta praksa i daljnje povezivanje proizvođača i prerađivača,

solidarnost među proizvođačima ključna je za učinkovito funkcioniranje PO-ova. Činjenica da poljoprivrednici u cilju ostvarivanja povoljnijih uvjeta mogu zaobići sporazume koje su postigli PO-ovi narušava pravilno funkcioniranje PO-ova.

U većini PO-ova koji su odgovorili na upitnik (73 %) rezultat kolektivnog pregovaranja obvezujući je za njihove članove. Samo 9 ispitanika od njih 63 izjavilo je da članovi PO-a dio svojeg mlijeka isporučuju ili o njemu pregovaraju izvan PO-a. Sporazume zaključuju sami poljoprivrednici ili PO-ovi u njihovo ime, što je češći slučaj (gotovo 60 %).

3.4.    Uređivanje dobave sireva s oznakom ZOI/ZOZP (članak 150.)

Dvije države članice donijele su pravila o upravljanju dobavom sireva s oznakom ZOI/ZOZP – Francuska za Comté, Beaufort, Reblochon i Gruyère te Italija za Asiago, Grana Padano, Parmigiano Reggiano i Pecorino Romano. Odgovarajuće prijave objavljene su na web-mjestu o mliječnom paketu 14 .

Te dvije države članice pozitivno ocjenjuju djelotvornost predmetnog instrumenta u pogledu odgovarajuće prilagodbe ponude potražnji, stabilizacije cijena i zaštite proizvodnje u područjima u nepovoljnom položaju.

3.5.    Sektorske organizacije (članak 157. stavak 3.)

U sektoru mlijeka priznato je deset sektorskih organizacija u pet država članica: Francuskoj (ukupno 6, od kojih su 4 regionalne), Španjolskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj i Portugalu. Sektorska organizacija u Mađarskoj obuhvaća tri faze opskrbnog lanca od proizvođača do maloprodaje, a ostale sektorske organizacije obuhvaćaju samo proizvođače i industriju (u Nizozemskoj je trgovinska organizacija u partnerskom odnosu sa sektorskom organizacijom te sudjeluje u njezinu odboru kao savjetnik).

Svih tih pet država članica zadovoljno je funkcioniranjem svojih sektorskih organizacija u pogledu obavljanja njihove uloge okupljanja interesa različitih dionika u opskrbnom lancu.

Od država članica koje nemaju priznatu sektorsku organizaciju Italija, Slovenija, Poljska, Grčka, Rumunjska, Hrvatska, Belgija i u manjoj mjeri Latvija smatraju da postoji potencijal za takve strukture. U ostalim je državama članicama glavni razlog nekorištenja tim instrumentom dobro razvijen model zadruga ili jednostavno nedostatak interesa kod gospodarskih subjekata.

Člankom 210. Uredbe (EU) br. 1308/2013 15 predviđaju se sporazumi i usklađena djelovanja priznatih sektorskih organizacija, koji su uz određene uvjete izuzeti od članka 101. stavka 1. UFEU-a.

Člankom 164. Uredbe (EU) br. 1308/2013 utvrđuju se zahtjevi za mehanizam proširenja pravila koji mogu upotrijebiti sektorske organizacije. U svjetlu tih odredbi Francuska je u 2015. i 2016. dostavila četiri prijave u pogledu članarine namijenjene financiranju zajedničkih aktivnosti od općeg interesa za sektor mlijeka koje provode regionalne sektorske organizacije.

I PO-ovi i organizacije poljoprivrednika koji su odgovorili na upitnik smatraju da je sektorskim organizacijama potreban veći manevarski prostor kako bi postale djelotvornije. Neki smatraju da je potrebna veća fleksibilnost u pogledu zahtjeva za primjenu mehanizma proširenja pravila ili veća uloga u sprečavanju kriza i upravljanju (posebno u pogledu planiranja proizvodnje, uz ono što je već predviđeno člankom 222. ZOT-a).

3.6.    Obvezne prijave isporuka mlijeka (članak 151.)

Od 1. svibnja 2015. države članice obvezne su obavijestiti Komisiju najkasnije do 25. dana svakoga mjeseca o ukupnoj količini sirovog kravljeg mlijeka isporučenog u prethodnom mjesecu prvim kupcima sa sjedištem na njihovu državnom području.

Uz nekoliko iznimaka, informacije koje dostavljaju države članice o mjerama poduzetima u cilju usklađivanja s tim regulatornim zahtjevima razuman su dokaz da je sve mlijeko isporučeno u određenom mjesecu prijavljeno u roku.

Detaljni podaci o razini poštovanja roka od 25 dana u prvih 13 mjeseci od uspostave sustava (od travnja 2015. do travnja 2016.) navedeni su u tablici B Priloga ovom izvješću. Dvanaest država članica u potpunosti je ispunilo rok, a 8 država članica znatno je poboljšalo svoje rezultate u prvim mjesecima 2016. Države članice koje imaju manje restriktivna pravila za prve kupce ostvarile su lošije rezultate.

   4.    UČINCI MLIJEČNOG PAKETA NA PROIZVOĐAČE MLIJEKA I PROIZVODNJU MLIJEKA U REGIJAMA U NEPOVOLJNOM POLOŽAJU

Budući da ne postoji jedinstvena definicija „regije u nepovoljnom položaju” u pogledu proizvodnje mlijeka, od država članica tražilo se da pojasne kriterije koje su upotrijebile u tom kontekstu. Navedeno je pet različitih pravnih osnova. Upućivanje na „područja s prirodnim ograničenjima ili ostalim vrstama ograničenja” kako je definirano u člancima 31. i 32. Uredbe 1305/2013 bilo je najčešće (12 država članica). Ostale države članice uputile su na područja s težim uvjetima gospodarenja (Uredba 1257/1999), slabije razvijene regije (Uredba 1308/2013) te direktive 75/268/EEZ i 85/148/EEZ. Šest država članica dostavilo je različite opise bez upućivanja na pravnu osnovu, a četiri države članice uopće nisu iznijele definiciju regija u nepovoljnom položaju.

Na temelju tih prilično različitih definicija „područja u nepovoljnom položaju”, udio proizvodnje mlijeka na područjima u nepovoljnom položaju razvijao se kako je prikazano u dijagramu u nastavku:

Grafikon 2.    Proizvodnja mlijeka u regijama u nepovoljnom položaju

Grafikon 2. prikazuje prilično stabilnu distribuciju proizvodnje mlijeka tijekom godina između regija u nepovoljnom položaju i onih koje to nisu. Samo je za Hrvatsku zabilježen znatan jaz, no to je više posljedica redefiniranja „regija u nepovoljnom položaju” nego stvarne razlike između regija.

Države članice nisu prijavile nikakve primjetne razlike u kretanju između regija u nepovoljnom položaju i onih koje to nisu u pogledu proizvodnje mlijeka i broja proizvođača mlijeka. Rast proizvodnje mlijeka i stope napuštanja gospodarstava zaista su relativno neovisne o osjetljivosti područja na kojem se obavlja proizvodnja mlijeka. Stoga je jednako primjenjiva sklonost stabilnoj ili povećanoj proizvodnji mlijeka popraćena smanjenjem broja poduzeća (s većim stadima i većim količinama mlijeka po kravi).

Kada je riječ o ugovornim odnosima, iz odgovora koje su dostavile države članice vidljivo je da je relativni značaj mljekarskih zadruga veći u regijama u nepovoljnom položaju nego u drugim područjima zemlje. To vrijedi za Italiju, Poljsku, Švedsku, Francusku, Estoniju i u manjoj mjeri Portugal, Grčku i Rumunjsku, gdje su kombinirani postotci isporuka prerađivačkim zadrugama i zadrugama za otkup u regijama u nepovoljnom položaju veći (te je stoga udio privatnih prerađivača manji) od onih prikazanih u grafikonu 1. Suprotno tome odredbe mliječnog paketa u pogledu ugovornih odnosa, PO-ova i kolektivnog pregovaranja mogu imati relativno manji značaj u regijama u nepovoljnom položaju.

Države članice mliječni paket općenito doživljavaju kao koristan instrument za restrukturiranje sektora mlijeka općenito, iako uviđaju da on nije posebno namijenjen regijama u nepovoljnom položaju. Francuska je jedina država članica koja je prijavila uočenu korist od PO-ova i uređenja dobave sireva s oznakom ZOI/ZOZP u pogledu očuvanja proizvodnje mlijeka u regijama u nepovoljnom položaju (sa stopom napuštanja gospodarstava koja je nešto niža u planinskim područjima u usporedbi s nizinskim područjima).

   5.    ZAKLJUČCI

Mliječni paket donesen je nakon krize 2009. s glavnim ciljem poboljšanja položaja proizvođača u opskrbnom lancu. Postoje dokazi da je to u određenoj mjeri ostvareno, među ostalim i s pomoću brojnih drugih zajedničkih aktivnosti proizvođača koje nisu obuhvaćene mliječnim paketom, a moguće je učiniti i više kako bi se dodatno učinkovito poboljšao položaja proizvođača:

obvezni ugovori o isporuci u velikoj su se mjeri upotrebljavali u državama članicama u kojima je udio zadruga mali. Tim se instrumentom formaliziraju odnosi između proizvođača i prerađivača u državama članicama koje su odgovorne za 41 % ukupnih isporuka mlijeka u EU-u,

proizvođačke organizacije priznate su u 11 država članica. Ti PO-ovi postižu konkretne rezultate za poljoprivrednike: više od 60 % PO-ova koji su odgovorili na upitnik izjavilo je da su postignute bolje ili stabilnije cijene mlijeka. Većina PO-ova čini mnogo više od pregovaranja u pogledu cijena i isporuka: 80 % PO-ova pruža jednu uslugu ili više njih za dodavanje vrijednosti isporukama mlijeka i/ili potporu aktivnostima proizvođača, kao što je prikupljanje mlijeka, kontrolu kvalitete, tehničku pomoć i zajedničku nabavu ulaznih sredstava. Uspješne primjere u tom pogledu trebalo bi vrednovati ovisno o tome u kojoj se mjeri njima dugoročno poboljšava učinkovitost i otpornost proizvođača mlijeka,

kolektivno pregovaranje s prvim kupcima, koje poljoprivrednici smatraju jednom od glavnih prednosti članstva u PO-u, posebno je ostvareno u Njemačkoj, Francuskoj i Češkoj te u manjoj mjeri u Španjolskoj, Ujedinjenoj Kraljevini i Bugarskoj bez prijava kršenja tržišnog natjecanja,

uređivanjem opskrbe za sireve s oznakom ZOI/ZOZP postižu se pozitivni rezultati u dvije države članice u kojima se ono primjenjuje i to u pogledu odgovarajuće prilagodbe ponude potražnji, stabilizacije cijena i zaštite proizvodnje sira na područjima u nepovoljnom položaju,

sektorske organizacije pridonose većoj transparentnosti u cijelom opskrbnom lancu i pokazale su se korisnima u nizu aktivnosti, kao što je definiranje standardiziranih ugovora, promidžba i tehničko savjetovanje,

odredbom o obveznoj prijavi isporuka mlijeka osiguran je strog informacijski sustav o količinama, čime se znatno poboljšala pravodobnosti dostave informacija,

iako države članice uglavnom uviđaju da mliječni paket nije posebno namijenjen regijama u nepovoljnom položaju, u Francuskoj se PO-ovi i uređivanje dobave sireva s oznakom ZOI/ZOZP smatraju pozitivnima u pogledu očuvanja proizvodnje mlijeka u tim regijama.

Države članice, PO-ovi i organizacije poljoprivrednika potvrđuju potencijal dvaju ključnih instrumenata mliječnog paketa, tj. PO-ovi i kolektivno pregovaranje, iako on još nije u potpunosti iskorišten. Moguće je osmisliti aktivnosti pedagoške, financijske ili operativne prirode na razini EU-a i država članica:

radionice sa stručnjacima iz država članica u cilju razmjene iskustava i najbolje prakse u njihovim zemljama,

kampanje za bolje informiranje poljoprivrednika i prerađivača o funkcioniranju i potencijalu PO-ova:

okonkretni primjeri uspješnih iskustava u postojećim PO-ovima,

orasprave i razmjena najbolje prakse među poljoprivrednicima,

omogućnosti financiranja u okviru programa ruralnog razvoja,

okoristi od kolektivnog pregovaranja i ostale zajedničke aktivnosti za proizvođače i prerađivače,

ojasne informacije o tome što se s pomoću PO-ova može i ne može napraviti ili što se od njih može očekivati, posebno u pogledu pravila o tržišnom natjecanju,

poticanje država članica koje vide stvaran potencijal za razvoj PO-ova, a nisu uključile potporu za njihovo osnivanje u programe ruralnog razvoja, da predlože odgovarajuće izmjene,

davanje prednosti PO-ovima pred pojedinačnim proizvođačima kada žele ostvariti pristup programima potpore, u obliku premija, prioriteta pri utvrđivanju kriterija prihvatljivosti te viših stopa sufinanciranja. Države članice mogle bi razmotriti i porezne povlastice na nacionalnoj razini,

dodjela dodatne financijske potpore PO-ovima koja je uvjetovana ostvarenjem ciljeva kolektivnog pregovaranja, kao i druge zajedničke aktivnosti kojima bi se povećao značaj PO-ova,

poticanje udruživanja PO-ova u UPO-ove u trenutku kada se PO-ovi čvrsto uspostave, tako što će se UPO-ovima osigurati iste mogućnosti financiranja,

razmatranje mogućnosti uspostave obveze za poljoprivrednike koji su članovi PO-a da sve svoje mlijeko (ili minimalni udio) dostavljaju preko PO-a ili za kupce mlijeka da pregovaraju s PO-ovima, a ne s njihovim članovima, kako bi se izbjeglo zaobilaženje kolektivnog pregovaranja koje vode PO-ovi,

preispitivanje administrativnih uvjeta i zahtjeva za priznavanje PO-ova kako bi se odredile razumne minimalne veličine, pri čemu bi trebalo izbjeći diskriminaciju među poljoprivrednicima u različitim državama članicama zbog trenutačno različitih kriterija.

Države članice posebno se potiču na poduzimanje potrebnih koraka za poticanje uspostave PO-ova s pomoću zajedničkih aktivnosti koje ne obuhvaćaju samo kolektivno pregovaranje i kojima se povećava njihov značaj u opskrbnom lancu mlijeka. Uz te preporuke u pogledu PO-ova i kolektivnog pregovaranja trebalo bi razmotriti proširenje uloge sektorskih organizacija.

Uzimajući u obzir činjenice iznesene u ovom izvješću, mliječni paket ima konkretni učinak, no kako bi se u potpunosti ostvario njegov potencijal, potrebno je više vremena i sredstava, osobito u pogledu kolektivnih aktivnosti koje ne obuhvaćaju samo kolektivno pregovaranje. Stoga će se razmotriti produženje njegove primjene nakon 2020., uzimajući u obzir potrebu za poticanjem sveobuhvatnijeg uključivanja proizvođača u proizvođačke organizacije.

(1)

Potrebno ga je razlikovati od raznih paketa potpore za sektor mlijeka provedenih od 2014. do 2016.

(2)

Uredba (EU) br. 261/2012, SL L 94, 30.3.2012., str. 38.

(3)

Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

(4)

  http://ec.europa.eu/agriculture/milk/milk-package/com-2014-354_hr.pdf

(5)

  http://ec.europa.eu/agriculture/commissioner-speeches/pdf/katainen-agri-council-07-09-2015_en.pdf

(6)

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 511/2012 od 15. lipnja 2012. o obavješćivanju o proizvođačkim organizacijama i sektorskim organizacijama te o ugovornom pregovaranju i odnosima predviđenima u Uredbi Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda.

(7)

Instrumenti u okviru mliječnog paketa navedeni su na sljedećoj web-stranici: http://ec.europa.eu/agriculture/milk/milk-package/index_en.htm .

(8)

Neke zadruge i prikupljaju i prerađuju mlijeko, a neke ga samo prikupljaju. Iz perspektive prava tržišnog natjecanja aktivnosti prerađivačkih zadruga mogu biti obuhvaćene Uredbom br. 1218/2010 o skupnom izuzeću za specijalizaciju. Situacije zadruga koje samo prikupljaju mlijeko i nisu obuhvaćene odredbama mliječnog paketa moraju se ocijeniti pojedinačno u skladu s pravilima o tržišnom natjecanju.

(9)

  http://www.dairyuk.org/images/2012_Voluntary_Code_of_Practice.pdf  

(10)

http://www.magrama.gob.es/es/megustalaleche/acuerdos-lacteos/

(11)

Članak 27. Uredbe (EU) br. 1305/2013: Uspostavljanje skupina i organizacija proizvođača.

(12)

BE, BG, CY, EE, ES, FR, GR, HR, HU, IT, LT, LV, PL, PT, RO i SI.

(13)

Članak 17. Uredbe (EU) br. 1305/2013: Ulaganja u fizičku imovinu.

(14)

  http://ec.europa.eu/agriculture/milk/milk-package/index_en.htm

(15)

Nekadašnji članak 177. Uredbe (EU) br. 1234/2007.

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 24.11.2016.

COM(2016) 724 final

PRILOG

IZVJEŠĆU KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Razvoj situacije na tržištu mlijeka i mliječnih proizvoda i funkcioniranje odredbi „mliječnog paketa”

{SWD(2016) 367 final}

PRILOG

Tablica A: Proizvođačke organizacije – minimalni kriteriji koje su utvrdile države članice / priznavanja

* Kumulativno uz zahtjev u pogledu broja poljoprivrednika, osim ako je drukčije navedeno.

Nekoliko država članica razlikovalo je zahtjeve za npr. ekološke poljoprivrednike, proizvođače ovčjeg ili kozjeg mlijeka i proizvođačke organizacije na određenom zemljopisnom području.

Tablica B: Mjesečne prijave isporuka mlijeka – poštovanje roka