EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 6.9.2016.

COM(2016) 553 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

o provedbi Direktive 2006/21/EZ o gospodarenju otpadom od industrija vađenja metala i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ

1.UVOD

Otpad koji potječe iz industrije iskapanja kamena i rudarstva čini velik udio ukupnog obujma otpada koji se proizvodi u Europskoj uniji (otprilike 30 % 2012., vidjeti tablicu priloženu ovom izvješću). Pogrešno gospodarenje takvim otpadom može imati štetne učinke na ljudsko zdravlje i okoliš te može dovesti do ozbiljnih nesreća.

Cilj je Direktive 2006/21/EZ o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala 1 (dalje u tekstu: Direktiva) spriječiti ili smanjiti u najvećoj mogućoj mjeri sve štetne učinke na okoliš, posebno na vodu, zrak, tlo, faunu i floru i krajobraz te sve posljedične rizike za ljudsko zdravlje koji su rezultat gospodarenja otpadom od industrija vađenja minerala. Direktiva obuhvaća gospodarenje otpadom koji je izravan rezultat istraživanja, vađenja, obrade i skladištenja mineralnih sirovina te rada kamenoloma.

Tijekom dva uzastopna razdoblja obuhvaćena ovim izvješćem (1. svibnja 2008. do 30. travnja 2011. i 1. svibnja 2011. do 30. travnja 2014.) države članice bile su obvezne staviti na snagu i provesti zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s Direktivom. Direktiva je morala biti prenesena do 1. svibnja 2008. Komisijina procjena mjera za prenošenje otkrila je brojne slučajeve u kojima je Direktiva prenesena ili nepravilno ili djelomično. Komisija je pokrenula 22 službene istrage. Trenutačno su pokrenuta četiri sudska postupka u vezi s neusklađenosti 2 .

U skladu s člankom 22. Direktive, Komisija je donijela odluke u kojima se pružaju smjernice ili tumačenja nekih aspekata Direktive ili se dodatno razrađuju tehnički aspekti 3 . Razvoj tehničkih smjernica za inspekcije još se mora dovršiti.

Isto tako, Komisija i Europski odbor za normizaciju (CEN) razvili su standardizirane metode uzorkovanja i analize, posebno s obzirom na članak 22. stavak 2. Direktive 4 .

Komisija je donijela sažetak Referentnog dokumenta o najboljim raspoloživim tehnikama za upravljanje jalovinom i otpadnim kamenom u rudarskim djelatnostima 5 2008. godine 6 .

2.IZVJEŠĆIVANJE I PROCJENA

U skladu s člankom 18. stavkom 1., države članice obvezne su svake tri godine Komisiji dostaviti izvješće o provedbi Direktive izrađeno na temelju upitnika 7 . U članku 18. stavku 1. također se zahtijeva da Komisija objavljuje izvješće o provedbi Direktive na osnovu izvješća koja su poslale države članice.

To izvješće obuhvaća prva dva razdoblja izvješćivanja, od 1. svibnja 2008. do 30. travnja 2011. i od 1. svibnja 2011. do 30. travnja 2014.

U skladu s člankom 18. stavkom 2., države članice također su obvezne svake godine dostaviti informacije o bilo kakvim događajima o kojima su izvijestili operateri, a koji bi mogli ugroziti stabilnost postrojenja za gospodarenje otpadom te o bilo kojim značajnim štetnim učincima na okoliš otkrivenim tijekom postupaka kontrole i praćenja postrojenja za gospodarenje otpadom. U skladu s člankom 7. stavkom 5., podaci sadržani u dozvolama izdanima na temelju Direktive stavljaju se na raspolaganje nadležnim nacionalnim statističkim tijelima i onima EU-a kada se traže u statističke svrhe.

U procjeni informacija koje su dostavile države članice za prvo razdoblje izvješćivanja 8 istaknuta su ograničenja trenutačnog trogodišnjeg sustava za izvješćivanje koji je usmjeren na donošenje mjera za omogućivanje provedbe odredbi iz Direktive od strane država članica. Informacije koje su države članice navele u izvješćima nisu Komisiji omogućile da procijeni provedbu tih mjera u praksi.

Osim nacionalnih izvješća i da bi se dobila potpunija slika, Komisija je stoga razmotrila dodatne izvore informacija. Oni su prije svega uključivali informacije dostupne Komisiji o mjerama koje se trebaju poduzeti nakon nesreća ili skorih nesreća te informacije iz drugih općih izvora, kao što su istraživački projekti i web-mjesta nacionalnih agencija.

Komisija je zatražila usluge neovisnih konzultanata kako bi joj pružili potporu u reviziji dostupnih informacija 9 .

Izvješća koja je Komisija primila od država članica za dva razdoblja izvješćivanja procijenjena su prvo s obzirom na cjelovitost, a zatim da bi se utvrdilo čine li mjere opisane u izvješćima sveobuhvatan skup mjera, ne dovodeći u pitanje usklađenost tih mjera s Direktivom ili njihovu stvarnu provedbu.

3.IZVJEŠĆIVANJE O PROVEDBI DIREKTIVE U DRŽAVAMA ČLANICAMA

3.1.Postrojenja kategorije A: ključne odredbe

S obzirom na činjenicu da samo dio otpada od industrija vađenja minerala nastalog u EU-u predstavlja rizik za okoliš ili ljudsko zdravlje, Direktivom se predviđa sustav diferenciranih obveza za gospodarenje tim otpadom i postupke izdavanja odobrenja za postrojenja.

U Direktivi se primjenjuju strože obveze na postrojenja u kojima postoji veći rizik od utjecaja na okoliš i ljudsko zdravlje u slučaju nesreće. Ona su poznata kao postrojenja kategorije A. Jedanaest država članica prijavilo je da unutar svojih nacionalnih granica nemaju postrojenja kategorije A 10 . 

Procjena je bila usmjerena prije svega na odredbe koje se primjenjuju na tu kategoriju. Razina provedbe tih odredbi smatra se prikladnim pokazateljem za procjenu provedbe Direktive u cjelini. One su osobito uključivale: mjere u vezi s planovima gospodarenja otpadom i sprečavanjem velikih nesreća i informiranjem javnosti, praktična rješenja za osiguravanje prijenosa informacija, postupak za utvrđivanje postrojenja kategorije A (uključujući i one s prekograničnim učincima), pripremu vanjskih planova za upravljanje hitnim slučajevima i inspekciju.

Općeniti je zaključak da su opće mjere za provedbu Direktive donesene u većini država članica. Točnije, one se sastoje od planova gospodarenja otpadom, sprečavanja velikih nesreća i informiranja javnosti te praktičnih mjera za osiguravanje prijenosa informacija. Nadalje, iz usporedbe dvaju razdoblja izvješćivanja vidljivo je da je došlo do sveukupnog napretka s obzirom na mjere koje su poduzete u odnosu na te odredbe.

Za razliku od toga, u procjeni je također istaknuta potreba za poboljšanjem praktične primjene određenih odredbi. Stoga, na primjer, neke države članice trebaju dovršiti utvrđivanje postrojenja kategorije A primjenom kriterija utvrđenih u Odluci 2009/337/EZ. Značajna razina varijacija koja je vidljiva u broju postrojenja kategorije A koja su odredile države članice i odstupanja između broja prijavljenih postrojenja i obujma opasnog otpada nastalog od industrija vađenja minerala 11 upućuju na to da taj postupak još nije dovršen (vidjeti tablicu priloženu ovom izvješću).

Daljnje područje koje se treba razmotriti kao prioritetno pitanje u nekoliko država članica jest izdavanje dozvola za sva postrojenja kategorije A. Razvoj vanjskih planova za hitne slučajeve za sva postrojenja kategorije A također se još mora dovršiti: prema informacijama koje su prijavile države članice, u otprilike 25 % tih postrojenja nisu uspostavljeni planovi.

Informacije koje su dostavile države članice upućuju na to da možda nisu sve države članice na isti način razumjele i provele odredbe koje se odnose na inspekcije. Nadalje, broj inspekcija koje su prijavile države članice značajno se razlikuje. Budući da informacije koje su dostavile države članice odražavaju različite prakse, njihova usporedba ima ograničenu vrijednost.

3.2.Ostale odredbe

Neki podaci koje su dostavile države članice o broju postrojenja za koja je utvrđeno da podliježu Direktivi ne djeluju uvjerljivo (vidjeti tablicu priloženu ovom izvješću). Dostavljeni podaci značajno se razlikuju među državama članicama i relativno su niski u usporedbi s informacijama o nastajanju otpada od industrija vađenja minerala na nacionalnoj razini dostupnima iz drugih izvora. U članku 2. utvrđeno je područje primjene Direktive, čime se ograničavaju mogućnosti za isključenje. Međutim, broj postrojenja koje su države članice prijavile u svojim nacionalnim izvješćima upućuje na to da nisu sve države članice na isti način razumjele i primijenile tu odredbu.

Šest država članica 12 prijavilo je, na primjer, da na njihovu području nema postrojenja na koja se primjenjuje Direktiva. Međutim, drugi izvori informacija upućuju na to da u nekima od tih zemalja postoje djelatnosti vađenja minerala koje stvaraju otpad, uključujući u nekim slučajevima i opasan otpad.

Isto tako, vrlo mali broj postrojenja koja se bave inertnim otpadom koji su prijavile neke države članice u suprotnosti je s podacima koje su dostavile druge (na primjer, Francuska je prijavila njih 4 100, a Mađarska tvrdi da ima 604, no druge zemlje dostavile su mnogo manji broj).

Dozvole izdane u skladu s ovom Direktivom mogu se kombinirati s onima koje se zahtijevaju ostalim zakonodavstvom EU-a (npr. Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća 13 (Direktiva Seveso)) kako bi se izbjeglo nepotrebno udvostručavanje informacija i ponavljanje rada. Čini se da je samo mali broj postrojenja obuhvaćenih ovom Direktivom prijavljeno kao postrojenja za gospodarenje otpadom od industrija vađenja minerala.

U članku 17. stavku 1. utvrđene su obveze u vezi s inspekcijama. Države članice obvezne su osigurati inspekciju postrojenja za gospodarenje otpadom obuhvaćenih dozvolom izdanom u skladu s ovom Direktivom prije započinjanja postupaka zbrinjavanja, a zatim u redovitim razmacima, uključujući i u razdoblju nakon zatvaranja, kako bi se osiguralo da su ispunjeni odgovarajući uvjeti iz dozvole. U Direktivi nije izričito definiran pojam inspekcije niti je detaljno utvrđen način na koji bi se inspekcija trebala provoditi. Međutim, u članku 22. zahtijeva se da Komisija razvije i donese tehničke smjernice za inspekcijski nadzor.

Velike varijacije u odnosu na mjere o inspekcijama koje su donesene – prije svega, sustave inspekcija, njihovu prirodu, nadležna tijela i njihovu učestalost – te broj inspekcija provedenih tijekom drugog razdoblja izvješćivanja upućuju na to da države članice možda nisu uvijek protumačile odredbe o inspekcijama utvrđene u Direktivi na isti način.

Samo je sedam zemalja 14 prijavilo da je tijekom drugog razdoblja izvješćivanja bilo slučajeva neusklađenosti na nacionalnoj razini 15 . Nepoštovanje uvjeta utvrđenih u dozvolama i postrojenja koja rade bez dozvola bili su među glavnim vrstama prijavljene neusklađenosti.

Direktivom se omogućuje izmjena ili odustajanje od odredbi za određena postrojenja u skladu s prirodom otpada. Nacionalni popisi inertnog otpada, u skladu s Odlukom Komisije 2009/359/EZ, omogućili bi diferencijaciju ovih vrsta otpada. Samo je osam država članica iskoristilo tu mogućnost 16 . 

Zaključci koji se mogu donijeti u odnosu na provedbu drugih odredbi (onih primjenjivih na sva postrojenja) utvrđenih u Direktivi stoga su isti kao i oni do kojih se došlo za postrojenja kategorije A: iako je većina država članica uspostavila opći okvir, još uvijek postoji nekoliko pitanja koja je potrebno razmotriti.

Razlike među državama članicama pokazuju da je potreban dodatan napor kako bi se osiguralo da sve države članice razumiju i primjene osnovne pojmove Direktive na sličan način kako bi se zajamčila učinkovitost odredbi u cijelom EU-u.

4.IZVJEŠĆIVANJE O SIGURNOSTI

Prema informacijama koje je prikupila Komisija, tijekom dvaju razdoblja obuhvaćenih ovim izvješćem došlo je do ukupno pet nesreća u dvije zemlje.

Međutim, Komisiji nije podnesena nikakva službena obavijest o tim nesrećama, kako se zahtijeva u članku 18. stavku 2. Direktive. Informacije su dobivene iz drugih izvora.

Od država članica također se tražilo da potvrde izostanak nesreća tijekom dvaju razdoblja izvješćivanja. Većina država članica potvrdila je da nije došlo do nesreća. Potrebne su detaljnije informacije kako bi se procijenilo jesu li ispunjeni ciljevi o smanjenju rizika od nesreća koji su utvrđeni u Direktivi.

5.OPĆA PITANJA O IZVJEŠĆIVANJU I PRUŽANJU INFORMACIJA

Kvaliteta informacija koje su podnijele države članice je različita. Sve su države članice podnijele nacionalna izvješća, kako se zahtijeva člankom 18. Mnoge su pružile vrlo detaljne, potpune i ažurirane informacije te je razina cjelovitosti za sve države članice barem prihvatljiva.

Razlike u informacijama koje su dostavile države članice i mogućnost da je došlo do pogrešnog tumačenja određenih odredbi dovode do nesigurnosti s obzirom na usporedivost dostavljenih podataka i značajno otežava procjenu uspješnosti država članica u provedbi Direktive.

Općenito je iskustvo Komisije u pripremi ovog izvješća pokazalo da informacije koje su dostavile države članice u skladu s člankom 18. same nisu dovoljne za jasnu, dovoljno detaljnu i pouzdanu predodžbu o provedbi Direktive u praksi. Zahtjevi u pogledu izvješćivanja utvrđeni u tom članku usmjereni su na donošenje mjera, iako ne upućuju izravno na informacije o provedbi tih mjera u praksi.

Čak i uz uporabu drugih izvora, Komisija je uspjela dobiti samo ograničene informacije za nadopunu ili potvrđivanje informacija koje su podnijele države članice, posebno s obzirom na pravne i administrativne aspekte (uključujući nesreće). Dostupne informacije usmjerene su na tehnička i znanstvena pitanja, no ne postoji, na primjer, javni registar postrojenja za gospodarenje otpadom od industrija vađenja minerala.

6.ZAKLJUČCI I SLJEDEĆI KORACI

Na osnovi Komisijine procjene može se zaključiti da je većina država članica donijela mjere potrebne za provedbu odredbi utvrđenih Direktivom. Međutim, procjena je također pokazala da je još uvijek potrebno razmotriti nekoliko pitanja kako bi se osiguralo da provedba Direktive pruži željenu razinu zaštite.

Izvješća država članica upućuju na to da države članice nisu na isti način razumjele i provele nekoliko važnih odredbi, kao što su one o utvrđivanju postrojenja za gospodarenje otpadom ili davanju dozvola te o inspekcijama. Da bi provedba Direktive bila dosljednija, Komisija planira sljedeće:

–izdati opće smjernice za provedbu odredbi utvrđenih Direktivom, i

–razviti smjernice za inspekcijski nadzor u skladu s člankom 22. stavkom 1. točkom (c).

Komisija će također razmotriti načine za poboljšanje izvješćivanja država članica o provedbi, uključujući o nesrećama, za opsežnije širenje rezultata svoje procjene informacija koje su dostavile države članice i za promicanje razmjene informacija o djelatnostima vađenja minerala, uključujući i najbolje prakse.

Na primjer, mogao bi se upotrijebiti drugačiji postupak za prikupljanje informacija u skladu s člankom 7. stavkom 5. Prikupljanje dodatnih informacija o provedbi Direktive u praksi poduprijet će Komisijin rad usmjeren na sljedeće:

–potporu provedbi i usklađenosti s Direktivom, posebno učinkovitijim utvrđivanjem propusta u stvarnoj provedbi Direktive i osmišljavanju mogućih mjera za njihovo rješavanje,

–utvrđivanje najboljih praksi za provedbu Direktive i

–istraživanje novih načina upravljanja izvješćivanjem i pojednostavnjenja postupaka te, prema potrebi, predviđanje izmjene odredaba u Odluci Komisije 2009/358/EZ o dostavi informacija u skladu s ciljevima Provjere prikladnosti praćenja i izvješćivanja o stanju okoliša 17 .

Da bi provela svoje obveze koje je preuzela u akcijskom planu EU-a za kružno gospodarstvo, Komisija radi na pripremi smjernica i promicanju najboljih praksi u planovima gospodarenja otpadom iz rudarstva. 18  

Komisija će također nastaviti s prikupljanjem informacija koje će omogućiti buduća ažuriranja relevantnih aspekata Direktive kako bi se osigurala zaštita ljudskog zdravlja i okoliša, s posebnim naglaskom na aspekte kao što su gospodarenje opasnim otpadom, sigurnost pregrada/brana i akumulacija te sprečavanje onečišćenja.

Podaci država članica

(1)

   SL L 102, 11.4.2006., str. 15.

(2)

   Bugarska, Danska, Francuska i Ujedinjena Kraljevina.

(3)

   Odluka Komisije 2009/358/EZ od 29. travnja 2009. o usklađivanju, redovitoj dostavi informacija i upitniku iz članka 22. stavka 1. točke (a) i članka 18. Direktive 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala (SL L 110, 1.5.2009., str. 39.).

Odluka Komisije 2009/335/EZ od 20. travnja 2009. o tehničkim smjernicama za uspostavljanje financijskog jamstva u skladu s Direktivom 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala (SL L 101, 21.4.2009., str. 25.).

Odluka Komisije 2009/337/EZ od 20. travnja 2009. o utvrđivanju kriterija za klasifikaciju postrojenja za gospodarenje otpadom u skladu s Prilogom III. Direktivi 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala (SL L 102, 22.4.2009., str. 7.).

Odluka Komisije 2009/359/EZ od 30. travnja 2009. o dopuni definicije inertnog otpada za provedbu članka 22. stavka 1. točke (f) Direktive 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala (SL L 110, 1.5.2009., str. 46.).

Odluka Komisije 2009/360/EZ od 30. travnja 2009. o dopuni tehničkih zahtjeva za karakterizaciju otpada propisanu Direktivom 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala (SL L 110, 1.5.2009., str. 48.).

(4)

   Karakterizacija otpada – uzorkovanje i analiza lako topivog cijanida ispuštenog u bazene jalovine; europska tehnička specifikacija CEN/TS 16229:2011, 29.6.2011.

Karakterizacija otpada – statički test za određivanje kiselinskog potencijala i neutralizacijskog potencijala sulfidnog otpada; europska norma EN 15875:2011, 26.10.2011.

Karakterizacija otpada – opća smjernica za karakterizaciju otpada od industrija vađenja minerala, CEN/TR 16376:2012, 24.6.2012.

(5)

   http://eippcb.jrc.ec.europa.eu/reference/BREF/mmr_adopted_0109.pdf.

(6)

   Odluka Komisije o donošenju sažetka referentnog dokumenta o najboljim raspoloživim tehnikama za potrebe Direktive 2006/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o gospodarenju otpadom od industrija vađenja minerala i o izmjeni Direktive 2004/35/EZ.

(7)

   Odluka Komisije 2009/358/EZ (SL L 110, 1.5.2009., str. 39.).

(8)

   Vidjeti: http://ec.europa.eu/environment/waste/studies/mining/Study%20Implementation%20report%20Extractive%20Waste%20Directive.pdf.

(9)

   http://ec.europa.eu/environment/waste/studies/mining/waste_extractive_industries.pdf

(10)

   Austrija, Belgija, Češka, Danska, Estonija, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta, Nizozemska i Poljska.

(11)

   Opasnost otpada kojim se gospodari u postrojenju jedan je od kriterija za njegovo razvrstavanje u kategoriju A (vidjeti tablicu na kraju ovog izvješća).

(12)

   Danska, Latvija, Litva, Luksemburg, Malta i Nizozemska.

(13)

     Direktiva 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o kontroli opasnosti od velikih nesreća koje uključuju opasne tvari, o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/82/EZ (SL L 197, 24.7.2012., str. 1.).

(14)

   Bugarska, Estonija, Finska, Grčka, Poljska, Rumunjska i Ujedinjena Kraljevina.

(15)

   Ukupno 54 evidentirana slučaja, no nisu sve predmetne države članice prijavile broj slučajeva.

(16)

   Češka, Finska, Francuska, Litva, Portugal, Slovačka, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina.

(17)

     SWD(2016) 188 final, Radni dokument službi Komisije „Provjera prikladnosti praćenja i izvještavanja na području okoliša u EU-u: osigurati učinkovito praćenje, veću transparentnost i usmjereno izvještavanje o politici EU-a o okolišu”.

   

(18)

     COM(2015) 614 final, Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo”.

(I)

 Preuzeto iz env_wasgen, EUROSTAT: otpad nastao u svim djelatnostima NACE-a i kućanstvima.

(II)

 Preuzeto iz env_wasgen, EUROSTAT: otpad nastao u djelatnostima iskapanja kamena i rudarstva.

(III)

 Preuzeto iz env_wasgen, EUROSTAT: mineralni i solidificirani otpad nastao u djelatnostima iskapanja kamena i rudarstva.

(IV)

 Preuzeto iz env_wasgen, EUROSTAT: opasan mineralni i solidificirani otpad nastao u djelatnostima iskapanja kamena i rudarstva.

(V)

 Podaci za drugo razdoblje, prema izvješću država članica.

(VI)

 Podaci za drugo razdoblje, prema izvješću država članica.

(VII)

 dostupne potpune informacije;  informacije dostavljene, no naizgled nepotpune ili nejasne.

(VIII)

 Podaci za drugo razdoblje, prema izvješću država članica.

(IX)

 Podaci za drugo razdoblje, prema izvješću država članica.

(X)

 n.d.: nije dostavljeno.