EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 6.6.2016.

COM(2016) 244 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Provedba obveza EU-a u području politike za sigurnost opskrbe hranom i ishrane: drugo dvogodišnje izvješće

{SWD(2016) 155 final}

1. UVOD

Ovo je drugo izvješće 1 o napretku u ostvarenju ciljeva Političkog okvira EU-a za pomoć zemljama u razvoju radi suočavanja s izazovima sigurnosti opskrbe hranom koji je donesen 2010. 2 EU je u međuvremenu u pogledu razvojne politike preuzeo dodatne obveze kako bi se ojačali prioriteti određeni 2010. U travnju 2013. u okviru Vijeća razrađen je i raspravljen plan provedbe 3 prema kojem Europska komisija s državama članicama od 2014. podnosi konsolidirana dvogodišnja izvješća na razini EU-a.

U skladu s člankom 210. stavkom 2. UFEU-a 4 Komisija koordinira ovo drugo izvješće koje sadržava podatke iz sljedećih država članica: Austrije, Belgije, Finske, Francuske, Irske, Italije, Nizozemske, Njemačke, Španjolske i Ujedinjene Kraljevine. U izvješću se predstavlja kako EU i države članice ostvaruju političke prioritete u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane dogovorene 2013. Izvješću je priložen i radni dokument službi Komisije koji sadržava informacije o metodologiji i detaljnim studijama slučaja.

2. RAZVOJ POLITIKA NA EUROPSKOJ I GLOBALNOJ RAZINI

U poboljšanju globalne sigurnosti hranom došlo je do znatnog napretka. Prema svjetskom indeksu gladi razina gladi u zemljama u razvoju od 2000. pala je za 27 %. Međutim, ukupni broj kronično pothranjenih ljudi ipak iznosi 795 milijuna. Klimatske promjene, prekomjerna uporaba prirodnih resursa, rizici od bolesti, nestabilnost/inflacija cijena hrane, promjene prehrambenih navika i oružani sukobi i dalje su veliki rizici u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane, kao i događaji koji stvaraju ili mogu izazvati krizu na nacionalnoj, regionalnoj ili globalnoj razini. Osim toga, znatno se povećala socioekonomska nejednakost među zemljama, što također utječe na sigurnost opskrbe hranom i ishrane.

U tom kontekstu tijekom 2014. i 2015. sklopljen je niz bitnih međunarodnih sporazuma i preuzete su obveze što je odraz političke snage i volje u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane, a u kojem su EU i države članice imali važnu ulogu. Iskorjenjivanje gladi postalo je drugi cilj u okviru programa razvoja do 2030. „Promijeniti svijet” 5 . EU aktivno podupire Odbor za svjetsku sigurnost opskrbe hranom, uključujući i prihvaćanjem Načela odgovornog ulaganja u poljoprivredu 6 .

Nadalje, 2015. čelnici skupine G7 obvezali su se riješiti problem gladi i pothranjenosti 500 milijuna ljudi do 2030. Skupina G20 donijela je 2014. Okvir za sigurnost opskrbe hranom i ishrane, nakon kojeg je uslijedio akcijski plan 2015. 7  Te su mjere podržane Akcijskim planom iz Addis Abebe 8 u kojem je na političkoj razini potvrđena spremnost da se pomogne financiranju održivog razvoja inovativnim izvorima.

U prosincu 2015. stranke Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama potpisale su Pariški sporazum kojim je utrt nov ambiciozan put u globalnoj borbi protiv klimatskih promjena. To se uvelike odražava na sigurnost opskrbe hranom i ishrane. Nekoliko događaja s temom globalne sigurnosti u opskrbi hranom održano je 2015. u Italiji u okviru izložbe Expo Milano.

Donatori su prepoznali važnost odgovornih ulaganja privatnog sektora u poljoprivredu, kao i održivog ribarstva i akvakulture, te važnost poljoprivrednog sektora osobito kao pokretača uključivog rasta i otvaranja radnih mjesta u ruralnim područjima.

Donatori EU-a općenito prepoznaju ključnu ulogu koju žene imaju u poljoprivredi i sigurnosti opskrbe hranom i ishrane. Akcijskim planom EU-a za ravnopravnost spolova 2016. – 2020. 9 EU i države članice obvezali su se osigurati poštovanje ekonomskih i socijalnih prava žena i djevojaka te njihovo pravedno i aktivno sudjelovanje u gospodarstvu.

Prihodi od poljoprivrede i sigurnost opskrbe hranom i ishrane važni su faktori koji utječu na političku stabilnost, sigurnost i migracije. Kriznim uzajamnim fondom EU-a za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije u Africi 10 vrijednim 1,9 milijardi EUR pomoći će se stvoriti prilike za zapošljavanje, uglavnom za mlade ljude i žene u ruralnim područjima. Njime će se povećati otpornost u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane čime će se pomoći rješavanju temeljnih uzroka migracija.

Komisija podupire gospodarstvo koje se temelji na znanju i prepoznaje važnu ulogu istraživanja i inovacija u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane. U okviru Partnerstva EU-a i Afrike čelnici EU-a i Afrike sklopili su 2014. dogovor o zajednički financiranom Partnerstvu za istraživanje i razvoj EU-a i Afrike 11 u kojem su hrana i pothranjenost stavljeni na vrh popisa prioriteta.

Zbog toga je politički okvir EU-a i dalje vrlo relevantan. Kao što se vidi u ovom izvješću, EU i države članice i dalje su vrlo predani preuzetim obvezama, a neke od njih su i znatno povećale svoju potporu 12 .

3. IZVJEŠĆIVANJE I NAPREDAK

Ovaj odjeljak sadržava pregled isplata u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane te napretka u ispunjivanju kriterija uspješnosti prioriteta politike od prvog izvješća 2014.

Isplate

U usporedbi s prvim izvješćem izdaci EU-a i država članica u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane povećali su se za 9 % s 3,365 milijuna EUR na 3,659 milijuna EUR 13 , što je 8 % ukupne službene razvojne pomoći (ODA). 14

Isplate EU-a i država članica odražavaju raznolikost potpore ključnim prioritetima na globalnoj, regionalnoj i nacionalnoj razini kako bi se postigla sigurnost opskrbe hranom i ishrane. Mjere na razini pojedinačnih država čine dvije trećine ukupnih ulaganja. Godine 2014. 25 % pomoći isplaćeno je na globalnoj, 9 % na regionalnoj i 66 % na nacionalnoj razini.

U tablici 1. vidi se da je Afrika sa 45 % ili 1,663 milijuna EUR i dalje najveći korisnik službene razvojne pomoći EU-a i država članica u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane. Općenito su ulaganja ostala pretežno slično geografski raspodijeljena kao 2012.

Tablica 1. Geografska raspodjela isplata pomoći 2012. i 2014. po kontinentu

Stanje je takvo unatoč činjenici da je u nekoliko država članica došlo do općeg pada isplata službene razvojne pomoći. Ta stalna znatna ulaganja odražavaju s novim politikama i programima predanost EU-a i država članica ostvarivanju ciljeva politike EU-a u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane.

Napredak u pogledu prioriteta politike i kriterija uspješnosti

Tablica 2. Napredak s obzirom na kriterije uspješnosti

U tablici 2. prikazane su isplate i brojevi programa koji su primili financijska sredstva po prioritetima politike. Sredstva dodijeljena prvom prioritetu politike, za koji je isplaćeno 60 % sredstava, ostala su ista, no broj programa znatno se povećao. Broj programa i isplata prema šestom prioritetu politike također su se znatno povećali. U rezultatima se općenito prepoznaje postojan i stalan napredak prema svim kriterijima.

EU i države članice najviše su se usmjerili na prvi prioritet politike. On uključuje mjere potpore malim zemljoposjednicima za održivi rast poljoprivrede, poboljšanje pružanja usluga, promicanje istraživanja i inovacija usmjerenih na siromašne, omogućivanje zapošljavanja u nepoljoprivrednim djelatnostima i povezivanje zemljoposjednika s tržištem razvojem vrijednosnog lanca. Europa je i dalje uvelike podupirala istraživanja i inovacije, uključujući Fond Savjetodavne skupine za međunarodna istraživanja u poljoprivredi (CGIAR,169 milijuna EUR), a bila je i važan bilateralni donator institucija CGIAR-a (69 milijuna EUR). Europska inicijativa za istraživanja i razvoj u poljoprivredi ostala je učinkovita platforma za koordinaciju donatora, a preko nje Europa se može jače zauzimati u reformi CGIAR-a.

U okviru drugog prioriteta politike EU i države članice aktivno su podupirali politike na regionalnoj i nacionalnoj razini. Na panafričkoj razini nastavili su podupirati proces sveobuhvatnog programa poljoprivrednog razvoja Afrike. Osim toga, EU i države članice podržali su procese decentralizacije, koji su od presudne važnosti za transformaciju ruralnih sredina, i provedbu Dobrovoljnih smjernica o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima.

EU i države članice nastoje osigurati usklađenost politika u interesu razvoja u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane. U izvješću EU-a iz 2015. o usklađenosti politika u interesu razvoja 16 analiziraju se poljoprivredne i ribarstvene političke inicijative EU-a i država članica kako bi se utvrdio njihov učinak na zemlje u razvoju te se daje pregled postojanog napretka od 2013.

U okviru trećeg prioriteta politike pružena je stalna potpora regionalnim programima za trgovinske, sanitarne i fitosanitarne mjere te regionalnoj suradnji u području sigurnosti hrane i upravljanja ribarstvom, uz mali porast sredstava i gotovo dvostruko veći broj programa.

U četvrtom prioritetu politike iznos isplata je s 209 milijuna EUR pao na 133 milijuna EUR. Međutim, u 40 zemalja još se provode 102 programa socijalne zaštite, što je 8 više nego u posljednjem izvješću.

U petom prioritetu politike EU i države članice imaju velike portfelje s 341 programom u 64 zemlje. Napredak u tom području predstavljen je u odjeljku 5.

U okviru šestog prioriteta politike veći je naglasak bio na programima za promicanje otpornosti koji se provode u Sahelu i Rogu Afrike radi podupiranja programa zemalja i regionalnih organizacija. U zapadnoj Africi EU i države članice snažno su se angažirali u rješavanju uzroka prehrambenih kriza suradnjom s Globalnim savezom za inicijativu izgradnje otpornosti (AGIR) i forumom Club du Sahel. Štoviše, Odbor za svjetsku sigurnost opskrbe hranom podržao je na svojoj 42. sjednici „Okvir za djelovanje u dugotrajnim krizama sigurnosti opskrbe hranom i ishrane” 17 .

Koordinacija, komplementarnost i koherentnost (3 K)

Koordinacija i dalje ima važnu ulogu u osiguravanju učinkovitosti pomoći koju EU i države članice pružaju pojedinačnim zemljama, s obzirom na to da u 45 zemalja potporu pruža pet ili više donatora. Broj projekata o kojima se izvješćuje porastao je s 2 503 2012. na 3 343 2014. Sveukupno potpora se pruža u 109 zemalja. Trideset i pet zemalja prima gotovo 80 % sredstava.

EU i države članice zauzimaju se za pojedinačni pristup zemljama i usklađuju svoje strategije i planove ulaganja s onima partnerskih zemalja. Države članice i EU aktivno su uključeni u sektorsku koordinaciju i dijaloge. Postoje mnogi primjeri kako EU i države članice sufinanciraju programe i surađuju u analizi, praćenju i evaluaciji. Na panafričkoj razini EU i države članice sudjeluju u Radnoj skupini razvojnih partnera Sveobuhvatnog programa za razvoj afričke poljoprivrede, pri čemu je Njemačka 2016. preuzela predsjedanje od Komisije.

Zajedničko programiranje proširilo se od 2014. jer 14 zemalja ima novu zajedničku strategiju. Etiopija je ogledni primjer zajedničke analize konteksta i zajedničkog programiranja u čemu EU i države članice zajedno postižu znatne rezultate.

4. IZVJEŠĆIVANJE O REZULTATIMA

Vijeće je u vezi s prvim dvogodišnjim izvješćem 18 primijetilo važnost razvoja i usklađivanja mjera za praćenje napretka pri ispunjivanju obveza u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane.

Ujedinjena Kraljevina, Nizozemska, Francuska i Komisija 19 dostavile su agregirane podatke iz svih svojih programa (tablica 4.). Međutim, upotrebljavaju se različite metodologije što otežava uspoređivanje i agregiranje rezultata.

Postoji i mnogo primjera rezultata o kojima su izrađena izvješća za konkretne programe i intervencije. U tablici 5. predstavljena su tri takva primjera.

U toj su tablici također prikazane vrste mjera koje se mogu upotrijebiti za poboljšanje izvješćivanja o rezultatima.

Tablica 4.: Izvješćivanje o korporativnim rezultatima

Tablica 5.: Izvješćivanje o rezultatima – konkretni primjeri intervencija

EU i države članice svjesni su da treba poboljšati izvješćivanje o rezultatima i rade na jačanju kapaciteta i sustava za generiranje podataka koji pokazuju rezultate iz vlastitih programa i partnerskih institucija. Međutim, svi su donatori utvrdili da postoje teškoće pri agregiranju i sintetiziranju rezultata zbog raznolikih i složenih mjera. EU i države članice moraju nastaviti surađivati kako bi dodatno razvili pouzdan i realan okvir za izvješćivanje.

5. GLAVNE TEME

U skladu s onime što je zatražilo Vijeće, u ovom izvješću detaljnije se razmatraju dvije teme: bolja prehrana te bolji poljoprivredno-prehrambeni lanci i sustavi.

Bolja prehrana

Nije dovoljno samo osigurati veću proizvodnju i dostupnost hrane: istodobno se moraju osigurati pristup i potrošnja hrane koja je cjenovno pristupačna, sigurna i ima nutritivnu vrijednost. Pothranjenost je glavni uzrok smrti više od 3,1 milijuna djece svake godine. Godine 2015. bilo je više od 159 milijuna djece koja zaostaju u razvoju zbog pothranjenosti.

Za vrijeme britanskog predsjedanja skupinom G8 2013. pokrenuta je inicijativa „Prehrana za rast” kojom se usmjerilo pozornost na pitanja prehrane i osiguralo veća ulaganja. Važnost prehrane ponovno je naglašena Rimskom deklaracijom o prehrani donesenom na Drugoj međunarodnoj konferenciji o prehrani 2014. te Okvirom skupine G20 za sigurnost opskrbe hranom i ishrane iz 2014. Iskorjenjivanje gladi postalo je drugi UN-ov cilj održivog razvoja s namjerom da se do 2030. suzbiju svi oblici pothranjenosti.

Države članice i EU predvodnici su u promicanju i financiranju globalnog plana za poboljšanje prehrane. EU se obvezao pomoći partnerskim zemljama da do 2025. smanje zaostajanje u razvoju 7 milijuna djece i namijenio je 3,5 milijardi EUR za razdoblje 2014. – 2020. kako bi se ostvario taj ambiciozni cilj. Vlada Ujedinjene Kraljevine obvezala se do 2020. poboljšati prehranu 50 milijuna ljudi koji bi inače gladovali i poduzeti mjere, zajedno sa strankama koje su potpisale inicijativu „Prehrana za rast”, kako bi se spriječilo zaostajanje u razvoju 20 milijuna djece.

Njemačka vlada je 2014. proglasila sigurnost hrane i ishrane svojim prioritetima te je započela posebnu inicijativu „Svijet bez gladi”. Nizozemska je iskorjenjivanje gladi i pothranjenosti odredila kao prvi od triju političkih prioriteta u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane 20 te je pojačala svoja nastojanja u tom području. Irska je prehranu majki i djece proglasila prioritetom u izvješću Radne skupine za pitanja gladi iz 2008. te nastavlja s ispunjivanjem obveza iz 2013. prema kojima će do 2020. udvostručiti isplate pomoći (Irish Aid) u tom području.

EU i države članice slijede multisektorski pristup u borbi protiv pothranjenosti koji uključuje rad na tome da se razvojem poljoprivrede više pridonosi boljoj prehrani.

Države članice dobro napreduju s potporom prehrambenim programima u partnerskim zemljama. Španjolska i Belgija podupiru prehrambene programe u Maliju. Nizozemska, Ujedinjena Kraljevina, Francuska, Irska i EU aktivno podupiru Pokret za poboljšanje prehrane (SUN). U okviru tog pokreta i Globalnog izvješća o prehrani njihova su ulaganja u poboljšanje prehrane dostupna javnosti.

Komisija je izradila jak politički okvir 21 i Akcijski plan za prehranu 22 na temelju obveze iz 2012. da će se rješavati problem pothranjenosti i obećanja iz 2013. da će poboljšati prehranu. Od pokretanja tog plana, 40 delegacija EU-a odredilo je prehranu kao cilj u svojoj potpori partnerskim zemljama u brojnim ključnim sektorima, posebice poljoprivredi, ruralnom razvoju i zdravlju.

EU i države članice uviđaju da porast pretilosti, među ostalim i u zemljama u razvoju, stvara dvostruko opterećenje zemljama koje su njome pogođene.

Uključivi poljoprivredno-prehrambeni lanci i sustavi

EU i države članice prepoznaju da slabu sigurnost opskrbe hranom i ishrane uglavnom uzrokuje siromaštvo, zbog čega je povećanje primanja kako bi se ostvario bolji pristup hrani politički prioritet. Kao što je primijetila Ujedinjena Kraljevina, rješenje pitanja gladi uvelike će ovisiti o uključivom gospodarskom rastu, posebno u poljoprivrednom sektoru. To je u skladu s deklaracijom Afričke unije donesenom u Malabou u kojoj su poljoprivredni rast i transformacija prepoznati kao presudni čimbenici za postizanje sigurnosti opskrbe hranom i ishrane te napretka ruralnih područja.

Njemačka sveobuhvatno pristupa uključivim poljoprivredno-prehrambenim lancima u okviru četiriju od šest prioriteta svoje posebne inicijative „Svijet bez gladi”. Francuska je proglasila visoku zaposlenost i održive poljoprivredno-prehrambene vrijednosne lance prioritetnim područjima za intervencije u supsaharskoj Africi. Za Nizozemsku je promicanje uključivog i održivog rasta u poljoprivrednom-prehrambenom sektoru drugi prioritet politike u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane. Irska je uključila funkcionalnije prehrambene sustave i tržišta otporne na klimatske prilike u deset ciljeva na visokoj razini, a nekoliko država članica podupire razvoj partnerstava među poljoprivredno-prehrambenim sektorima u matičnoj državi i Africi. EU je 2015. pokrenuo inicijativu za financiranje poljoprivrede kao odgovor na nedostatak mehanizama financiranja koji bi odgovarali potrebama poljoprivrednika i poduzetnika u poljoprivrednom sektoru.

Budući da se u okviru prvog prioriteta nalaze 1 822 programa, EU i države članice donatori imaju raznolike portfelje kad je riječ o poljoprivredno-prehrambenom vrijednosnom lancu.

6. OPĆI ZAKLJUČCI I PREPORUKE

U ovom se izvješću vidi da razvojna suradnja EU-a znatno pridonosi globalnoj sigurnosti opskrbe hranom i ishrane ulaganjima od 3,7 milijarde EUR. EU i države članice imali su važnu ulogu u ključnim globalnim sporazumima i preuzimanju obveza te će sada razvijanjem programa u području sigurnosti opskrbe hranom i ishrane podržati njihovu provedbu. U izvješću se navodi da postoji znatna usklađenost s političkim okvirom EU-a. EU i države članice ponovno su iskazali svoju spremnost na preuzimanje obveza u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane te su u brojnim slučajevima znatno poboljšali svoje prioritete i financiranje.

Preporuke za buduće korake

1.Zadržati sigurnost opskrbe hranom i ishrane u središtu globalnih i nacionalnih politika kako bi se poduprla provedba ciljeva održivog razvoja. Sigurnost opskrbe hranom i ishrane dugoročno je pitanje koje iziskuje trajnu pozornost i ulaganja. Izrada politika i programa mora se temeljiti na pristupu prehrambenom sustavu i uzeti u obzir veze među prehranom, zdravljem, otvaranjem radnih mjesta, rastom, održivom proizvodnjom i socijalnom zaštitom. Potrebno se trajno usredotočiti na jačanje uloge žena i izgradnju otpornosti ranjivih zajednica. EU i države članice moraju proaktivno surađivati s organizacijama civilnog društva, privatnim sektorom i ostalim partnerima kako bi i dalje bili usmjereni na ekonomska i razvojna pitanja te ostvarili održiva ulaganja i trajne rezultate.

2.Ojačati zajednički multisektorski pristup borbi protiv pothranjenosti. Kako bi se povećala učinkovitost prehrambenih intervencija, EU i države članice moraju više pozornosti posvetiti koordinaciji kad s partnerskim vladama sudjeluju u političkom dijalogu za unaprjeđenje provedbe prehrambenih inicijativa. Pri tome bi EU i države članice trebali bolje raspodijeliti zadaće u različitim sektorima.

3.Udružiti snage kako bi se podržale partnerske zemlje u borbi protiv klimatskih promjena i istodobno provoditi najbolja rješenja za smanjenje emisija stakleničkih plinova iz poljoprivrednih i ruralnih područja. EU i države članice podržat će partnerske zemlje u osmišljavanju, financiranju i provedbi akcijskih planova za sigurnost opskrbe hranom i ishrane koji će biti otporni na učinke klimatskih promjena u skladu s njihovim nacionalno utvrđenim doprinosima na konferenciji UNCC-COP 21. Odgovarajuća će se pozornost posvetiti programima od kojih koristi imaju mala obiteljska gospodarstva u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane te prilagodbe klimatskim promjenama i ublažavanja njihovih posljedica.

4.Prepoznati ruralnu transformaciju kao ključni proces za otvaranje radnih mjesta, povećanje prihoda i postizanje dugoročne sigurnosti opskrbe hranom i ishrane. EU i države članice prepoznaju važnost gospodarskog rasta i otvaranja pristojnih radnih mjesta u ruralnim područjima, posebno za mlade i žene. To je uvelike povezano s borbom protiv gospodarske nejednakosti i migracija koje su uzroci nesigurnosti opskrbe hranom i nestabilnosti. Treba još više raditi na stvaranju uvjeta za gospodarska ulaganja i razvoj u ruralnim područjima, primjerice decentralizacijom, teritorijalnim pristupima, provedbom politika i unaprjeđenjem infrastrukture.

5.Poboljšati mehanizme za poticanje odgovornog uključivanja privatnog sektora i za učenje iz uključivih poslovnih modela. EU i države članice sve više razvijaju partnerstva s privatnim sektorom kako bi potaknuli važne promjene za mala obiteljska gospodarstva. Potrebne su inovativne uključive financijske usluge kako bi se lokalnim dionicima omogućila održiva ulaganja. Treba još mnogo toga napraviti da se stvore učinkovita javno-privatna partnerstva kojima će se osigurati mehanizmi upravljanja u kojima će udruge proizvođača i organizacije civilnog društva moći izraziti svoj stav, da se primijene načela za odgovorna poljoprivredno-prehrambena ulaganja i provedu Dobrovoljne smjernice o odgovornom upravljanju zemljišnim, ribarstvenim i šumskim resursima. Osim toga treba više učiti i razmjenjivati znanje o učinkovitosti „uključivih poslovnih” pristupa kako bi se osiguralo da mala obiteljska gospodarstva imaju koristi od domaćih, regionalnih i globalnih vrijednosnih lanaca.

6.Osigurati stalna ulaganja u istraživanja i inovacije i povećati učinak ulaganja. EU i države članice i dalje su usmjereni na učinkovitost globalnih, regionalnih i posebno nacionalnih istraživačkih i inovativnih sustava te ulažu u njihovo unaprjeđenje. Pri tom je potrebno mobilizirati europsko stručno znanje i istraživačke resurse te ojačati partnerstva europskih i južnih istraživačkih ustanova, među ostalim i zajednički financiranim istraživačkim partnerstvom EU-a i Afrike. Treba još raditi na boljem razumijevanju budućih trendova i rizika u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane te na mogućim odgovorima na njih.

7.Ojačati izvješćivanje o rezultatima. Pri novim obvezama u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i ishrane pozornost treba pridati učinkovitoj provedbi i njezinim učincima na terenu. Za to je potrebni znatno poboljšati prikupljanje podataka, praćenje i mehanizme procjene učinka na svim razinama. Međutim, takvo je izvješćivanje zasigurno složeno i teško. Komisija će nastojati s državama članicama EU-a uskladiti stvaranje zajedničkih pokazatelja i razviti metodologije. Time bi se olakšalo agregiranje podataka na europskoj razini.

8.Ojačati zajedničko programiranje. Stalna raspodjela potpore u otprilike 109 zemalja i potreba za međusektorskim pristupom prehrambenim sustavima ukazuju na to da je zajedničko programiranje važan prioritet za EU i države članice te za usklađenost unutar država. Tijekom sljedećeg izvještajnog razdoblja trebalo bi poboljšati inicijative za zajedničko programiranje u barem tri zemlje.

(1)

COM(2014) 712 Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću „Provedba obveza EU-a u području politike za sigurnost opskrbe hranom i ishrane: prvo dvogodišnje izvješće”.

(2)

COM(2010) 127 završno izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću „Politički okvir EU-a za pomoć zemljama u razvoju radi suočavanja s izazovima sigurnosti opskrbe hranom”.

(3)

SWD (2013) 104 završna verzija „Povećanje sigurnosti opskrbe hranom i ishrane djelovanjem EU-a: provedba naših obveza”. 

(4)

 Članak 210. stavak 2. UFEU-a glasi: „Komisija može pokrenuti svaku korisnu inicijativu radi promicanja koordinacije iz stavka  1.”

(5)

 Promijeniti svijet: program održivog razvoja do 2030., Ujedinjeni narodi.

(6)

Podržano smjernicama FAO-a/OECD-a za odgovorne lance opskrbe u poljoprivredi pokrenute u ožujku 2016.

(7)

 Razvojna radna skupina G20 za sigurnost opskrbe hranom i ishranu: Provedbeni plan Okvira za sigurnost opskrbe hranom i ishranu G20.

(8)

 Akcijski plan iz Addis Abebe s Treće međunarodne konferencije o financiranju razvoja (Akcijski plan iz Addis Abebe).

(9)

 SWD(2015)182 Ravnopravnost spolova i osnaživanje žena: Rodna jednakost i osnaživanje žena: Promijeniti život djevojčica i žena putem vanjskih odnosa EU-a 2016. – 2020. i zaključci Vijeća o Akcijskom planu 2016. – 2020., 26. listopada 2015.

(10)

C(2015)7293) završna verzija Odluke Komisije o osnivanju Kriznog uzajamnog fonda Europske unije za stabilnost i rješavanje temeljnih uzroka nezakonite migracije i raseljenih osoba u Africi

(11)

  http://ec.europa.eu/research/iscp/index.cfm?pg=africa

(12)

Primjerice: Njemačka sa svojom posebnom inicijativom „Jedan svijet bez gladi”.

(13)

Španjolska je počela izvješćivati ove godine i predstavlja 20 % povećanja.

(14)

U ovom se izvješću koriste podaci Odbora za razvojnu pomoć (DAC) OECD-a objavljeni u prosincu 2014. Oznake DAC-a šire su od oznaka u poljoprivredi i sigurnosti opskrbe hranom. Hitna i humanitarna pomoć povezana sa sigurnošću hrane nije uključena u procjenu.

(15)

„Ostalo” obuhvaća programe na Bliskom istoku, Pacifiku ili u više od jedne regije ili jednog kontinenta.

(16)

SWD (2015) 159 Usklađenost politika u interesu razvoja – izvješće EU-a za 2015.

(17)

 http://www.fao.org/fileadmin/templates/cfs/Docs1415/FFA/CFS_FFA_Final_Draft_Ver2_EN.pdf

(18)

COM(2014) 712 Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću „Provedba obveza EU-a u području politike za sigurnost opskrbe hranom i ishrane”: prvo dvogodišnje izvješće i zaključci Vijeća od 26. svibnja. 

(19)

 Konačni agregirani podaci Komisije temelje se na okviru za rezultate razvoja i međunarodne suradnje EU-a, SWD(2015)80 završna verzija

(20)

 Dopis: nizozemski doprinos globalnoj sigurnosti opskrbe hranom, 18. prosinca 2014.

(21)

 SWD(2013) 72 „Poboljšanje prehrane majki i djece u sklopu vanjske pomoći: okvir politike EU-a.”

(22)

 SWD (2014) 234 Akcijski plan za prehranu.