EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 4.3.2016.

COM(2016) 105 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU, VIJEĆU, EUROPSKOM GOSPODARSKOM I SOCIJALNOM ODBORU I ODBORU REGIJA

Osmo izvješće o stanju provedbe i programima za provedbu (kako se zahtijeva člankom 17.) Direktive Vijeća 91/271/EEZ o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda

{SWD(2016) 45 final}

Osmo izvješće o stanju provedbe i programima za provedbu (kako se zahtijeva člankom 17.) Direktive Vijeća 91/271/EEZ o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda

1. Kontekst politike    

2. Opća ocjena usklađenosti    

2.1. Sustavi prikupljanja i pojedinačni ili drugi odgovarajući sustavi (članak 3.)    

2.2. Sekundarno ili biološko pročišćavanje (članak 4.)    

2.3. Strože ili tercijarno pročišćavanje i osjetljiva područja (članak 5.)    

2.4. Veliki gradovi / veliki ispusti    

2.5. Kretanja usklađenosti    

2.6. Informacije o usklađenosti na regionalnoj razini    

2.7. Preostali izazovi    

3. Mjere za promicanje usklađenosti    

3.1. Programi financiranja    

3.2. Programi za provedbu (članak 17.)    

3.3. Poboljšavanje upravljanja podacima i njihova širenja    

3.4. Pravna provedba    

4. Otvaranje radnih mjesta i poticanje rasta ulaganjem u infrastrukturu za vodne usluge    

5.    Inovacije: ključ za poticanje učinkovitog korištenja resursima i rasta    

6. Zaključci    

1. Kontekst politike

Neprikupljene i nepročišćene otpadne vode koje generira 500 milijuna stanovnika EU-a znatan su izvor onečišćenja koje utječe na kvalitetu slatke 1 i morske vode 2 te predstavlja rizik za ljudsko zdravlje i biološku raznolikost.

Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda 3 (dalje u tekstu: „Direktiva”), jednim od ključnih instrumenata politike u okviru pravne stečevine EU-a u području voda, utvrđuju se minimalni zahtjevi za prikupljanje i pročišćavanje komunalnih otpadnih voda. Provedbom Direktive od njezina donošenja 1991. posebno se smanjilo 4 ispuštanje bitnih onečišćujućih tvari kao što su organske i hranjive tvari, koje su glavni pokretači eutrofikacije voda, no provedba nije ni približno dovršena. Neke od država članica koje su pristupile EU-u 2004. ili kasnije znatne zaostaju u postizanju usklađenosti.

Provedba je zahtjevna zbog financijskih i planskih aspekata povezanih s izgradnjom infrastrukture za otpadne vode. EU je za pomoć u provedbi dodijelio znatan iznos sredstava kohezijske politike (17,8 milijardi EUR u programskom razdoblju 2007. – 2013., podložno promjenama). Ulaganja u infrastrukturu izravno i neizravno rezultiraju gospodarskim rastom i zapošljavanjem te stoga pridonose jednom od ključnih prioriteta aktualne Komisije – poticanju otvaranja radnih mjesta, rasta i ulaganja. 5  

U ovom su izvješću po prvi put objedinjeni podaci o prikupljanju i pročišćavanju komunalnih otpadnih voda 6 te o programima za provedbu 7 koje su dostavile države članice. Tako je dobiven jasan prikaz nedostataka u postizanju usklađenosti i planiranih mjera država članica za uklanjanje tih nedostataka, kao i procijenjenih potrebama za ulaganjima te rokovima za njihovu provedbu.

Ključna su daljnja nastojanja za poboljšanje i održavanje usklađenosti s Direktivom, što je prepoznato i u Sedmom programu djelovanja za okoliš 8 u kojem je navedeno da treba znatno smanjiti utjecaj pritisaka na prijelazne i priobalne vode te na slatku vodu u skladu sa zahtjevima Okvirne direktive o vodama kako bi se zaštitio, očuvao i povećao prirodni kapital Unije do 2020.

Građanima EU-a važne su i kvalitetne usluge odvodnje, što je odraženo u europskoj građanskoj inicijativi „Right 2Water”. Komisija je to prepoznala 9 i obvezala se poduzeti mjere za rješavanje tog pitanja koje uključuju jačanje provedbe, mjere za poboljšanje transparentnosti upravljanja podacima o vodama te strukturiraniji dijalog dionika. 10  

2. Opća ocjena usklađenosti

Ocjenjivanje usklađenosti provodi se na temelju metodologije za vrednovanje podataka dostupne u sustavu ReportNet 11 Europske agencije za okoliš.

Svih 28 država članica EU-a dostavilo je skupove podataka za ovo izvješće. To su podaci za 2012. godinu te, u iznimnim i opravdanim slučajevima, za 2011. godinu (Cipar, Mađarska i Litva).

Ocijenjeni su samo podaci 25 država članica. Podaci koje su dostavile Italija i Poljska nisu bili dovoljno kvalitetni. Hrvatska 2012. nije bila obvezna postići usklađenost.

Osmim izvješćem o provedbi obuhvaćeno je više od 19 000 gradova („aglomeracija”) s više od 2 000 stanovnika koji generiraju onečišćenje jednako 495 milijuna tzv. ekvivalent stanovnika (ES) 12 . U usporedbi s prethodnim izvješćem vidljivo je smanjenje od oko 100 milijuna ES, uglavnom zbog novog izračuna veličine aglomeracija na temelju novih podataka o popisu stanovnika, turizmu i industriji u Češkoj, Španjolskoj, Mađarskoj i Rumunjskoj te isključivanja podataka za Italiju i Poljsku.

Gotovo 15 000 gradova (86 % opterećenja onečišćenjem u EU-u) nalazi se u 15 država članica koje su do 2004. činile Europsku uniju. Ostali su u 13 država članica koje su pristupile EU-u 2004., 2007. i 2013. 13 Rokovi za postizanje usklađenosti u mnogim aglomeracijama koje se nalaze u potonjim državama članicama (Bugarska, Cipar, Latvija, Mađarska, Rumunjska, Slovenija i Slovačka) još nisu bili istekli 2011./2012. pa one stoga nisu ocijenjene u ovom izvješću.

Utvrđeno je da su stope usklađenosti na razini EU-15 općenito vrlo visoke. Na razini pojedinačnih država članica prilično su česte stope od 95 – 100 %. Rezultati su mnogo slabiji u EU-13, pogotovo u osjetljivim područjima, međutim, uočen je znatan napredak u odnosu na prethodno izvješće (SWD(2013) 298 završna verzija).

Ipak, rezultati na razini EU-28 i dalje su vrlo visoki zbog relativno malog doprinosa država EU-13 godišnjem opterećenju onečišćujućim tvarima (14 %).

2.1. Sustavi prikupljanja i pojedinačni ili drugi odgovarajući sustavi (članak 3.)

Većina država članica prikuplja znatan postotak otpadnih voda uz prosječnu stopu usklađenosti od 98 % (porast u odnosu na 94 % iz prethodnog izvješća). U 20 država članica postignuta je stopa usklađenosti od 100 %. Sve države članice osim Bugarske održale su ili poboljšale prethodne rezultate. Samo dvije države članice i dalje imaju stope usklađenosti niže od 60 % (Bugarska i Slovenija). Još postoje države u kojima se otpadne vode tek djelomično prikupljaju i u kojima postoji relativno visok postotak (više od 20 %) pojedinačnih ili drugih odgovarajućih sustava. 16 To je slučaj u Grčkoj, Mađarskoj, Latviji, Litvi i Slovačkoj.

2.2. Sekundarno ili biološko pročišćavanje (članak 4.)

U EU-u je 92 % otpadnih voda podvrgnuto sekundarnom pročišćavanju u skladu s odredbama Direktive, što je za 10 postotnih bodova više u odnosu na prethodno izvješće. U 16 država članica postignuta je stopa usklađenosti od 90 – 100 %, u njih je pet stopa usklađenosti u rasponu 50 – 90 % (Cipar, Češka, Španjolska, Francuska i Portugal), a u tri države članice (Bugarska, Malta i Slovenija) te su razine niže. Iako stope usklađenosti u državama članicama EU-13 još zaostaju (opća stopa iznosi 68 %), došlo je do znatnog poboljšanja u odnosu na prethodno izvješće, kada je samo 39 % otpadnih voda bilo podvrgnuto odgovarajućem sekundarnom pročišćavanju.

2.3. Strože ili tercijarno pročišćavanje i osjetljiva područja (članak 5.)

Gotovo 75 % područja u EU-u proglašeno je osjetljivim područjem; 15 država članica proglasilo je cijelo državno područje osjetljivim, dok je 13 država članica odredilo samo neka vodna tijela kao „osjetljiva”. Mađarska i Slovenija obvezale su se u budućnosti primjenjivati strože pročišćavanje u dijelovima svojih državnih područja koji pripadaju slivu Dunava, a za koje u njihovim ugovorima o pristupanju nisu propisane takve obveze pročišćavanja. Pojedinosti o osjetljivim područjima dostupne su u pregledniku podataka Europske agencije za okoliš. 17

Od prethodnog izvješća ostvaren je znatan napredak od 11 postotnih bodova pa opća stopa usklađenosti sada iznosi 88 %. Međutim, zbog kašnjenja u primjeni strožeg pročišćavanja u državama članicama EU-13, u tim državama članicama prosječna stopa usklađenosti iznosi 32 %. Općenito, devet država članica postiglo je stopu usklađenosti nižu od 50 %, četiri države članice imale su razine u rasponu 50 – 90 % no, s druge strane, u 12 država postignuta je usklađenost od 90 – 100 %. Prepreke za postizanje potpune usklađenosti uključuju velike potrebe za ulaganjima, mobilizaciju potrebnih sredstava te duge i složene postupke za poboljšanje postojeće i izgradnju nove infrastrukture.

Slika 1. Rezultati usklađenosti s člancima 3. (prikupljanje), 4. (sekundarno pročišćavanje) i 5. (strože pročišćavanje) na razini EU-28, EU-15 i EU-13. Prikazane su prosječne vrijednosti ponderirane prema teretu opterećenja koji generiraju pojedinačne države članice.

Slika 2. Rezultati usklađenosti s člancima 3. (prikupljanje), 4. (sekundarno pročišćavanje) i 5. (strože pročišćavanje) po državama članicama. Države članice razvrstane su od najniže do najviše stope usklađenosti s člankom 5. Rezultat usklađenosti s člankom 5. za Latviju iznosi 0 % jer je Latvija izvijestila da se ni u jednom uređaju za pročišćavanje ne primjenjuje strože pročišćavanje, čak i ako su vrijednosti N i P u skladu sa zahtjevima iz Direktive. Moguće su niže stope usklađenosti s člankom 4. u odnosu na članak 5. jer se članak 5. odnosi samo na osjetljiva područja. Stope usklađenosti u Rumunjskoj izračunane su na temelju postotka ukupnog opterećenja utvrđenog za usklađenost s člancima 3., 4. i 5. u skladu s uvjetima iz Ugovora o pristupanju, umjesto na temelju postotka opterećenja povezanog s aglomeracijama u kojima je postignuta potpuna usklađenost (podaci o popisu aglomeracija povezanih sa stopama usklađenosti zahtijevanima u Ugovoru o pristupanju nisu bili dostupni).

2.4. Veliki gradovi / veliki ispusti

Ovim izvješćem obuhvaćena su 463 velika grada (> 150 000 stanovnika), odnosno više od 100 gradova manje nego u prethodnom izvješću, uglavnom zbog isključivanja podataka za Italiju i Poljsku. Opterećenje onečišćenjem koje generiraju veliki gradovi čini 46 % ukupno generiranog opterećenja. Otprilike 89 % tog opterećenja podvrgava se pročišćavanju koje je strože od onoga propisanog Direktivom. Postotak opterećenja koje se ne prikuplja ili se prikuplja ali ne obrađuje smanjen je s 5 % na 2,2 % od prethodnog izvješća. Međutim, razina usklađenosti velikih gradova znatno se razlikuje. Na primjer, u razdoblju 2011. – 2012. samo je 14 od 28 glavnih gradova 18 država članica EU-a postiglo potpunu usklađenost, no to je ipak za tri više u odnosu na prethodno izvješće.

2.5. Kretanja usklađenosti

Rezultati usklađenosti s godinama pokazuju pozitivna kretanja, uz iznimku pada u razdoblju 2007. – 2008. u odnosu na razdoblje 2005. – 2006. jer neke države s lošijim rezultatima nisu dostavile podatke za razdoblje 2005. – 2006. Dugoročna kretanja treba uzimati s oprezom jer dostavljani podaci nisu uvijek obuhvaćali iste države članice / aglomeracije zbog nekoliko razloga kao što su neoptimalni informatički sustavi u prvim ciklusima izvješćivanja, postupno istjecanje prijelaznih rokova na razini EU-13 ili manjkava izvješća nekih država članica.

Ovo izvješće sadržava nove podatke za Cipar, Estoniju, Latviju, Mađarsku, Sloveniju, Slovačku i Rumunjsku jer su istekom novih rokova nastale nove obveze postizanja usklađenosti. S druge strane, podaci za Italiju, Poljsku i Hrvatsku nisu mogli biti uzeti u obzir prilikom izračuna rezultata za EU.

Slika 3. Razvoj stope usklađenosti od referentne godine 1998. (na temelju dostupnih nepotpunih setova podataka)

2.6. Informacije o usklađenosti na regionalnoj razini

U ovom izvješću Komisija je po prvi put obradila i uvrstila rezultate na regionalnoj razini. Time se omogućuje točniji i detaljniji pregled provedbe u državama članicama, za što sveobuhvatni podaci nisu uvijek korisni.

Države članice s visokim stopama usklađenosti na nacionalnoj razini obično imaju takve rezultate i u svim regijama. Međutim, niže stope usklađenosti na nacionalnoj razini često su posljedica loših rezultata u nekim regijama (npr. u Belgiji, Sloveniji, Portugalu, Španjolskoj i Irskoj).

Regije su razvrstane kao „ruralne”, „urbane” ili „ujednačene” u pogledu raspodjele njihova stanovništva u pretežno „male” aglomeracije, pretežno „velike” aglomeracije ili u ujednačen broj malih i velikih aglomeracija.

Udio regija s visokim stopama usklađenosti (90 – 100 %) s člancima 3., 4. i 5. (ako je primjenjiv) pokazuje da tzv. „urbane” regije postižu bolje rezultate uz malu razliku u „ujednačenim” regijama, dok „ruralne” regije imaju niže stope usklađenosti. To se može objasniti kasnijim rokovima za postizanje usklađenosti za manje gradove.

Slika 4. Postotak regija (urbanih, ruralnih ili ujednačenih) u kojima su postignute stope usklađenosti s člancima 3., 4. i 5. od 90 do 100 %

2.7. Preostali izazovi

Unatoč poboljšanjima usklađenosti s Direktivom, još predstoje neki izazovi:

– pravovremeno dostavljanje kvalitetnih i potpunih skupova podataka za sve države članice, što će omogućiti veću pouzdanost rezultata usklađenosti. Razvojem strukturiranog okvira za provedbu i informiranje mogao bi se uvesti učinkovitiji i organiziraniji način dostavljanja informacija zahtijevanih u Direktivi,

– neke države članice EU-13 još zaostaju u ispunjavanju trenutnih obveza u odnosu na pročišćavanje otpadnih voda, a posebno obveze strožeg pročišćavanja. Države članice EU-13 s predstojećim rokovima moraju osigurati poduzimanje pravih koraka za postizanje usklađenosti prije isteka prijelaznih razdoblja. Ključno je odgovarajuće planiranje prioritetne infrastrukture i osiguravanje potrebnih ulaganja,

– niske stope usklađenosti u određenim državama članicama EU-15 i regijama za koje su rokovi za postizanje usklađenosti davno istekli prioritet su za poboljšanje,

– usklađenost u velikim gradovima je poboljšana, ali velik broj gradova koji ispuštaju otpadne vode u osjetljiva područja i dalje ne primjenjuje strože pročišćavanje. To je posebno zabrinjavajuće zbog pritisaka na vodeni okoliš.

3. Mjere za promicanje usklađenosti

Poduzete su brojne mjere kako bi se državama članicama pomoglo da postignu ciljeve Direktive, kao što su bilateralni dijalozi, izrada programa za provedbu, osiguranje ulaganja u infrastrukturu u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova te poboljšanje upravljanja podacima o provedbi i njihova širenja. Ako se usklađenost ne postigne, Komisija pokreće službeni postupak zbog povrede prava EU-a.

3.1. Programi financiranja

Izgradnja infrastrukture za prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda zahtijeva bitna ulaganja, za koja EU nudi mogućnosti financiranja u okviru europskih strukturnih i investicijskih fondova. U prošlim programskim razdobljima ta su sredstva odigrala ključnu ulogu u omogućavanju državama članicama da provedu ulaganja za usklađenost s odredbama Direktive. U programskom razdoblju 2007. – 2013. dosad je dodijeljeno oko 17,8 milijardi EUR sredstava kohezijske politike za tu infrastrukturu u 22 države članice. Pregovori o operativnim programima za razdoblje 2014. – 2020. trenutačno su u završnoj fazi. Za to razdoblje treba ispuniti određene prethodne zahtjeve, koji za ulaganje u vodne usluge uključuju uvođenje politike određivanja cijene vode. Taj mehanizam osigurava odgovarajuće poticaje za učinkovito korištenje vodnim resursima i odgovarajuću ulogu različitih načina korištenja vodom u povratu troškova vodnih usluga po stopi koja je određena u planovima upravljanja riječnim slivovima izrađenima u skladu s Okvirnom direktivom o vodama. Politikom se osigurava i da su ulaganja provedena u skladu sa strateškim okvirom te da se financiranjem pridonosi provedbi pravne stečevine EU-a u području okoliša.

3.2. Programi za provedbu (članak 17.)

Države članice podnijele su informacije za 2014. o programima za provedbu u skladu s člankom 17. Direktive. 19 Praćenje tog članka ponovno je istaknuto u Planu za očuvanje voda 20 kao mjera za poboljšanje stopa usklađenosti. Kombiniranjem informacija o usklađenosti s informacijama o planiranim i tekućim programima za provedbu omogućuje se procjena hoće li planirane mjere biti dostatne za postizanje usklađenosti u razumnom roku i s ispravnim prioritetima. Programi za provedbu sadržavaju i bitne informacije o financijskim planovima i potrebnim sredstvima.

Države članice 21 izvijestile su o 8 600 projekata 22 povezanih s infrastrukturom za prikupljanje i pročišćavanje otpadnih voda, uključujući pojedinačne i druge odgovarajuće sustave, koji će se provoditi od 2014. do 2027. Većina tih projekata bit će završeno do 2018. Cilj je većine projekata (70 %) smanjiti ili ukloniti neusklađenost s primjenjivim zahtjevima, dok će manji dio (30 %) pomoći u osiguravanju usklađenosti do isteka predstojećih rokova. Od tog broja, 37 % projekata obuhvaća ulaganja u sustave prikupljanja, dok se 63 % projekata odnosi na uređaje za pročišćavanje.

Većina planiranih projekata nalazi se u EU-13. Ostali se nalaze u državama članicama koje su dalje od postizanja ciljeva (npr. Italija i Španjolska), državama članicama s predstojećim rokovima za nedavno proglašena osjetljiva područja (npr. Francuska) ili s infrastrukturom koja je bila usklađena ali ju je potrebno obnoviti. Planiranom infrastrukturom za pročišćavanje obuhvaćeno je 7 % ukupnog tereta onečišćenja generiranog u EU-u (43 milijuna ES).

Slika 5. Broj planiranih projekata izgradnje sustava prikupljanja i uređaja za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda

Ukupna predviđena ulaganja potrebna za izgradnju novih projekata nužnih za postizanje potpune usklađenosti s Direktivom procjenjuju se na 22 milijarde EUR 23 jednoliko raspoređene na infrastrukturu za prikupljanje i infrastrukturu za pročišćavanje. Planirano sufinanciranje EU-a predstavlja 25 % ukupnih potrebnih ulaganja.

Planovi ulaganja 24 nisu ograničeni na te projekte pa uključuju i procjene potrebne za obnovu i proširenje postojećih sustava. Iz njih je vidljivo da će godišnje stope ulaganja i dalje rasti za 14 % u odnosu na postojeće stanje 25 te će dosegnuti u prosjeku gotovo 25 milijardi EUR godišnje; od 2015. do 2018. u infrastrukturu za otpadne vode uložit će se oko 100 milijardi EUR.

Slika 6. Tekuća i očekivana ulaganja u sustave prikupljanja i uređaje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda

Ulaganja iznose 50 EUR po stanovniku za naredne godine.

Slika 7. Ulaganja u sustave prikupljanja i uređaje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda po stanovniku

Međutim, kretanja se razlikuju među državama članicama; dok se u nekim državama ulaganja povećavaju ili ostaju na istoj razini, u drugima se smanjuju, kako je prikazano na slici u nastavku.

Slika 8. Tekuća i očekivana godišnja ulaganja u sustave prikupljanja i uređaje za pročišćavanje komunalnih otpadnih voda

3.3. Poboljšavanje upravljanja podacima i njihova širenja

Od 2012. Europska komisija vodi pilot-program u skladu s Direktivom kako bi pomogla državama članicama da poboljšaju postupke izvješćivanja i širenje podataka u javnosti razvojem strukturiranog okvira za provedbu i informiranje. Taj je koncept izvorno uveden u Komunikaciji 26 o poboljšanju ostvarenja koristi od mjera EU-a za zaštitu okoliša. Poboljšano upravljanje podacima pridonijet će boljoj provedbi Direktive i smanjenju administrativnog opterećenja, među ostalim i omogućivanjem učinkovitog ispunjavanja zahtjeva iz Direktive 2007/2/EZ 27 o INSPIRE-u i Direktive 2003/4/EZ 28 o javnom pristupu informacijama o okolišu. Dosad su četiri države članice (Cipar, Litva, Slovenija i Irska) radile na razvoju nacionalnih strukturiranih okvira za provedbu i informiranje, uključujući napredne informatičke sustave i internetske stranice 29 s podacima o otpadnim vodama. 30 U sljedećoj fazi sudjelovat će još tri države članice (Hrvatska, Poljska i Rumunjska). Komisija blisko surađuje i s Europskom agencijom za okoliš na poboljšanju organiziranja i širenja informacija na razini EU-a. 31 Rezultati pilot-programa strukturiranog okvira za provedbu i informiranje upotrijebit će se za izradu operativnih strukturiranih okvira za provedbu i informiranje za druge države članice i zainteresirane partnere EU-a.

3.4. Pravna provedba

Komisija osigurava usklađenost država članica s Direktivom uglavnom trajnim dijalogom i mjerama za promicanje usklađenosti, ali i, prema potrebi, otvaranjem bilateralnih dijaloga i pokretanjem postupaka zbog povrede prava protiv država članica koje ne poštuju obveze. Obično se pokreću „horizontalni” predmeti koji uključuju više aglomeracija obuhvaćenih istom obvezom postizanja usklađenosti 32 , u slučaju „starijih” država članica nakon isteka mjerodavnih rokova iz Direktive, dok se za „novije” države članice to radi postupno kako istječu rokovi za postizanje usklađenosti.

Za prvu skupinu Sud EU-a donio je sedam presuda od početka 2013., od kojih se tri temelje na članku 260. Ugovora o funkcioniranju EU-a, što znači da je Sud propisao paušalne iznose i novčane kazne trima državama članicama (Belgiji 33 , Luksemburgu 34 i Grčkoj 35 ) zbog nepoštovanja prethodnih presuda iz 2004., 2006. i 2007. To su prvi predmeti u kojima je Sud izrekao novčane kazne zbog nepostizanja usklađenosti s Direktivom o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda. U tijeku je pet predmeta.

Komisija je od 2012. pokrenula i niz horizontalnih predmeta koji obuhvaćaju i do nekoliko stotina aglomeracija u pojedinoj državi članici.

Konačno, za „novije” države članice utvrđeni su privremeni posebni rokovi u ugovorima o pristupanju, koji već istječu. Komisija uglavnom putem redovnih izvješća provjerava poštuju li države članice te privremene rokove.

Na temelju Sedmog izvješća (2009. – 2010.) Komisija je započela bilateralne dijaloge s 10 država članica. Moguće povrede razlikuju se među državama članicama zbog različitih privremenih rokova.

4. Otvaranje radnih mjesta i poticanje rasta ulaganjem u infrastrukturu za vodne usluge

Izgradnja infrastrukture za pružanje kvalitetnih usluga povezanih s otpadnim vodama zahtijeva velika ulaganja i velike projekte koji uvelike pridonose otvaranju radnih mjesta i poticanju rasta u sektoru vodne industrije.

Ako se razmatra samo industrijski sektor 36 , dodana vrijednost iznosi otprilike 15 milijardi EUR godišnje.

Slika 9. Kretanje dodane vrijednosti industrije otpadnih voda u EU-28 od 2008. do 2012.

U širem kontekstu treba napomenuti da u sektoru roba i usluga 37 upravljanje otpadnim vodama predstavlja više od 600 000 radnih mjesta, godišnju vrijednost proizvodnje višu od 100 milijardi EUR i dodanu vrijednost od otprilike 42 milijarde EUR godišnje (ulaganja, održavanje, pogon, izvoz tehnologije i znanja).

Slika 10. Kretanja zaposlenosti (izraženoj u ekvivalentima punog radnog vremena - EPRV) i vrijednosti proizvodnje u upravljanju otpadnim vodama u EU-28 od 2003. do 2012.

Kako je prethodno navedeno, sektor otpadnih voda i dalje će rasti.

Provedba Direktive stoga ne pridonosi samo postizanju ciljeva zaštite okoliša, nego i znatnom povećanju broja radnih mjesta, gospodarskog rasta i ulaganja. 38 Nekoliko projekata odabranih za potporu u okviru plana ulaganja Komisije 39 odnose se na ulaganja u infrastrukturu za vodu za piće i otpadne vode.

5.    Inovacije: ključ za poticanje učinkovitog korištenja resursima i rasta

Da bi se na najekonomičniji način osigurale kvalitetne vodne usluge za građane ključno je ulagati u razvoj i široku primjenu inovativnih rješenja za učinkovito korištenje resursima, kao što su rješenja za oporabu energije, ekstrakciju hranjivih tvari i njihovu preradu u utržive proizvode te ponovnu upotrebu vode. Inovacije su i bitan pokretač povećanja konkurentnosti, otvaranja radnih mjesta i gospodarskog rasta.

Cilj je Europskog inovacijskog partnerstva za vode (EIP) 40 olakšati razvoj inovativnih rješenja i stvoriti tržišne mogućnosti unutar i izvan EU-a. Utvrđeno je osam prioritetnih područja: ponovna uporaba i recikliranje vode, obrada vode za piće i pročišćavanje otpadnih voda uključujući oporabu resursa, povezanost vode i energije, upravljanje rizikom od poplava i suša, usluge ekosustava, upravljanje vodama, sustavi za pomoć u odlučivanju i praćenje, pametne tehnologije i financiranje inovacija. Jezgra Europskog inovacijskog partnerstva za vode sastoji se od 29 dobrovoljnih akcijskih skupina s više dionika. Njihovi partneri razvijaju, ispituju, povećavaju i šire inovacije za velike izazove povezane s vodom te potiču njihovo prihvaćanje na tržištu i u društvu. Nekoliko projekata već je pokrenuto. Oni su središnji element faze provedbe Europskog inovacijskog partnerstva za vode. Inovativna rješenja ključna su i za smanjenje štetnih utjecaja na okoliš u područjima s velikom gustoćom naseljenosti te za njihovo pretvaranje u „pametne gradove”.

Važnost istraživanja i inovacija povezanih s vodom prepoznata je i u Obzoru 2020., programu EU-a za financiranje istraživanja i inovacija za 2014. – 2020. Voda je proglašena ključnim područjem u kontekstu radnog programa Obzora 2020. za 2014. – 2015. s ciljem uvođenja inovativnih rješenja povezanih s vodom na tržište i podupiranja provedbe Europskog inovacijskog partnerstva i zajedničke programske inicijative za vode u državama članicama. Među ostalim, naglasak je stavljen i na projekte za demonstriranje i tržišnu replikaciju kako bi se premostio jaz između inovativnih rješenja povezanih s vodom i tržišne replikacije. Nadalje, pitanja povezana s vodom razmatraju se u cijeloj strukturi Obzora 2020. u okviru radnog programa za 2016. – 2017. radi nastavljanja djelovanja poduzetih u razdoblju 2014. – 2015. Mjere za poticanje inovacija povezanih s vodom u Europi i šire posebno su obrađena u područjima kružnoga gospodarstva, održivih gradova, klimatskih usluga, teritorijalne otpornosti itd. U okviru društvenog izazova „klimatske aktivnosti, okoliš, učinkovitost resursa i sirovina” programa Obzor 2020. promiče se koncept sustavnog pristupa s pomoću opsežnih demonstracijskih i pilot-projekata s dovoljnom razinom inovativnosti i napretka u odnosu na najnovija dostignuća čiji je cilj uvesti i testirati nova tehnološka i netehnološka rješenja. Ti bi projekti trebali biti i sredstvo za privlačenje interesa inovatora i korisnika inovacija (npr. industrija, financijski izvršitelji, akademska zajednica, istraživački, javni ili privatni subjekti, regije, gradovi, građani i njihove organizacije itd.), čime bi se pokrenula dodatna javna/privatna ulaganja u vodni sektor i ojačale sinergije s drugim relevantnim mehanizmima EU-a za financiranje kao što su europski strukturni i investicijski fondovi (ESIF), posebno u okviru Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR).

Za sektor otpadnih voda prilično su važna inovativna rješenja za ponovnu upotrebu vode i njihov mogući doprinos učinkovitom korištenju resursima. Na temelju Plana za očuvanje voda 41 Komisija razmatra moguću uspostavu instrumenta za poticanje ponovne upotrebe vode na razini EU-a, što je zahtjev iz članka 12. Direktive.

6. Zaključci

Provedbom Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda znatno se smanjilo ispuštanje organskih i hranjivih tvari u EU-u te Direktiva stoga ima ključnu ulogu u postizanju dobrog ekološkog stanja morske i slatke vode.

Unatoč izazovima kao što su potrebe za velikim ulaganjima i dugoročno planiranje, države EU-15 postigle su visoke stope usklađenosti. Države EU-13 i dalje znatno zaostaju u postizanju usklađenosti, posebno u odnosu na pročišćavanje. Potrebni su pojačani napori i ulaganja da bi se postigla potpuna usklađenost uz razumna kašnjenja.

Programi za provedbu pokazuju da države članice planiraju znatna ulaganja u izgradnju infrastrukture za otpadne vode kako bi se uklonili nedostaci u postizanju usklađenosti. Države članice trebaju nastaviti prikupljati potrebne podatke za pravodobno utvrđivanje budućih potreba za ulaganjem i troškova pogona te održati ili poboljšati učinkovitost postojećih sustava.

Potrebni su dodatni napori za poboljšanje kvalitete i pravodobnosti dostavljenih podataka o provedbi Direktive. U tu svrhu Komisija u suradnji s Europskom agencijom za okoliš i državama članicama razvija i revidira postupke i alate.

Sektor vodne industrije znatno pridonosi gospodarskom rastu i otvaranju radnih mjesta. Ulaganja radi postizanja usklađenosti sa zakonodavstvom EU-a imaju velik potencijal za otvaranje radnih mjesta i poticanje rasta.

Ulaganja u inovativne tehnologije ključna su da bi se vodna industrija učinkovitije koristila resursima, a pridonose i otvaranju radnih mjesta i gospodarskom rastu.

(1) Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (Okvirna Direktiva o vodama)

(2) Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji)

(3) Direktiva Vijeća 91/271/EEZ o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda

(4) http://www.eea.europa.eu/soer-2015/synthesis/report/3-naturalcapital   

(5) http://ec.europa.eu/index_hr.htm Političke smjernice za sljedeću Komisiju:

(6) Članak 15. Direktive

(7) Članak 17. Direktive

(8) Odluka br. 1386/2013/EU, stavak 28.

(9) COM(2014) 177 završna verzija

(10) http://ec.europa.eu/dgs/secretariat_general/followup_actions/citizens_initiative_hr.htm   

(11) http://rod.eionet.europa.eu/obligations/613  Vidjeti .

(12)

Izraz „ekvivalent stanovnika” ili ES koji se upotrebljava u Direktivi obuhvaća organsko onečišćenje koje generiraju stanovnici sela/grada i drugi izvori poput nerezidentnog stanovništva i poljoprivredno-prehrambene industrije.

(13) U Osmom izvješću upotrebljavaju se izrazi EU-13, EU-15 i EU-28 s jasnim značenjem na razini EU-a iako se, u pogledu podataka o provedbi, odnose na 11, 14 odnosno 25 država članica (budući da podaci za Hrvatsku, Italiju i Poljsku nisu obrađeni).

(14) Vidjeti Prilog

(15) Poljska i Hrvatska nisu obuhvaćene, a Italija je djelomično uključena u izračun. Postotci se odnose na generirano opterećenje u ES obuhvaćeno isteklim odnosno predstojećim rokovima.

(16)

 Pojedinačni ili drugi odgovarajući sustavi kojima se postiže ista razina zaštite okoliša u odnosu na sustave prikupljanja.

(17) http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/uwwtd/interactive-maps/urban-waste-water-treatment-maps

(18) Ne uključujući Zagreb (još nema obvezu usklađenosti) i Varšavu (nije moguće procijeniti).

(19) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?qid=1405007191767&uri=CELEX:32014D0431

(20) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/EN/TXT/?uri=CELEX:52012DC0673  

(21) Grčka, Mađarska i Rumunjska podnijele su podatke s pomoću starog obrasca iz članka 17. i stoga nisu bile obvezne dati detaljne informacije o projektima.

(22) 2014/431/EU: Provedbena odluka Komisije od 26. lipnja 2014. o obrascima za izvješćivanje o nacionalnim programima za provedbu Direktive Vijeća 91/271/EEZ (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 4208). Tablice 2. i 3. Odluke  

(23) Grčka, Mađarska i Rumunjska nisu uzete u obzir u tom izračunu.

(24) Tablica 4. Provedbene odluke u skladu s člankom 17.

(25) Svaka država članica dostavila je informacije kojima su obuhvaćena različita razdoblja. Za usporedbu stanja u državama članicama izračunati su godišnji prosjeci po godinama. Može se smatrati da „postojeće stanje” znači prosječna godišnja ulaganja od 2009. do 2013., a „očekivano stanje” prosječna godišnja ulaganja od 2014. do 2018.

(26) COM(2012) 95 završna verzija

(27) http://inspire.ec.europa.eu/  

(28) http://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/?uri=CELEX:32003L0004  

(29) Na temelju besplatne programske podrške.

(30) http://uwwtd.oieau.fr/ http://uwwtd.oieau.fr/cyprus/ http://uwwtd.oieau.fr/lithuania/ http://uwwtd.oieau.fr/Slovenian/  Irska: Cipar: - Litva: - Slovenija:

(31) http://www.eea.europa.eu/data-and-maps/uwwtd/interactive-maps/urban-waste-water-treatment-maps  

(32) Popis najvažnijih dosadašnjih slučajeva povreda i presuda od kraja 2012. naveden je u Prilogu.

(33) C-533/11: Sud je naložio Belgiji da plati paušalni iznos od 10 milijuna EUR te 859 404 EUR za svako šestomjesečno razdoblje do potpune usklađenosti s presudom.

(34) C-576/11: Sud je naložio Luksemburgu da plati paušalni iznos od 2 milijuna EUR te 2 800 EUR za svaki dan do potpune usklađenosti s presudom.

(35) C-167/14: Sud je naložio Grčkoj da plati paušalni iznos od 10 milijuna EUR te 3 640 000 EUR po tromjesečju do potpune usklađenosti s presudom.

(36)

Eurostat (NACE Rev. 2, B-E) http://ec.europa.eu/eurostat/data/database

(37)

Eurostat http://ec.europa.eu/eurostat/web/environment/environmental-goods-and-services-sector/database

(38) Političke smjernice za sljedeću Komisiju: http://ec.europa.eu/index_hr.htm

(39)  COM/2014/0903 završna verzija: http://ec.europa.eu/priorities/jobs-growth-investment/plan/index_hr.htm

(40) http://www.eip-water.eu/about

(41) http://ec.europa.eu/environment/water/blueprint/follow_up_en.htm