EUR-Lex Access to European Union law
This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52016DC0047
REPORT FROM THE COMMISSION TO THE EUROPEAN PARLIAMENT AND THE COUNCIL on the progress in the implementation of Regulation (EC) No 391/2009 and Directive 2009/15/EC on common rules and standards for ship inspection and survey organisations and for the relevant activities of maritime administrations
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o napretku u provedbi Uredbe (EZ) br. 391/2009 i Direktive 2009/15/EZ o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU o napretku u provedbi Uredbe (EZ) br. 391/2009 i Direktive 2009/15/EZ o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava
COM/2016/047 final
EUROPSKA KOMISIJA
Bruxelles, 5.2.2016.
COM(2016) 47 final
IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU
o napretku u provedbi Uredbe (EZ) br. 391/2009 i Direktive 2009/15/EZ o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava
1.Uvod
U okviru trećeg paketa o pomorskoj sigurnosti Europski parlament i Vijeće donijeli su 2009. Uredbu (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova (dalje u tekstu: Uredba) 1 i Direktivu 2009/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o zajedničkim pravilima i normama za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova te za odgovarajuće aktivnosti pomorskih uprava (dalje u tekstu: Direktiva) 2 . Ovim se izvješćem Europski parlament i Vijeće obavješćuju, u skladu s člankom 17. Uredbe i člankom 12. Direktive, o ostvarenom napretku u provedbi ovog zakonodavstva.
2.Kontekst
Uredbom i Direktivom stavljena je izvan snage Direktiva Vijeća 94/57/EC 3 ; ta dva akta čine jedan usklađeni propis kojim je propisan regulatorni okvir za organizacije koje obavljaju pregled i nadzor brodova (drugim riječima, priznate organizacije ili PO) u EU-u.
Direktivom su uređeni odnosi između država članica u ulozi države zastave i priznatih organizacija koje su one ovlastile da u njihovo ime obavljaju zadatke statutarne certifikacije brodova koji plove pod njihovom zastavom.
Uredbom su propisana mjerila za priznavanje i obveze priznatih organizacija koje obuhvaćaju statutarne i klasifikacijske aktivnosti. To su zahtjevi strukturne i sustavne prirode i uglavnom su utemeljeni na međunarodnim normama. Njima se nastoji osigurati da od EU-a priznate organizacije strogo primjenjuju svoja pravila i postupke na temelju strogih sustava osiguranja kvalitete na sve brodove klasificirane u njihovim registrima, bez obzira na zastavu.
Uredbom se također uređuje dodjeljivanje i povlačenje priznanja EU-a, propisuje da Komisija provodi povremena ocjenjivanja priznatih organizacija te utvrđuje sustav kazni u slučaju neusklađenosti.
Ako država članica želi ovlastiti organizaciju da u njezino ime izvršava preglede i nadzor u vezi sa statutarnim svjedodžbama radi usklađivanja s međunarodnim konvencijama, ona te dužnosti smije povjeriti samo priznatoj organizaciji, dakle, organizaciji priznatoj u skladu s Uredbom 4 .
Postupkom priznavanja upravlja se na središnjoj razini i priznanje dodjeljuje Komisija. Nakon što je organizacija priznata na razini EU-a, ona može sklapati bilateralne sporazume s bilo kojom državom članicom, a potonja ne može odbiti, već može samo ograničiti, broj priznatih organizacija koje ovlašćuje pod svojom zastavom.
Komisiji u provedbi zakonodavstva pomaže Odbor za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS) 5 u skladu s člankom 6. Direktive (odnosno člankom 12. Uredbe).
3.Popis priznatih organizacija (PO)
3.1.Pravna osnova za priznavanje i produljenje postojećih priznanja
Postupak priznavanja i produljenja priznanja dodijeljenih prije 2009. u skladu s Direktivom Vijeća 94/57/EZ uređen je sljedećim odredbama Uredbe:
članak 4.: priznavanje odluke koju treba odobriti Komisija u skladu s postupkom ispitivanja iz Uredba (EU) br. 182/2011 6 , odgovarajuća pravna osoba koja bi trebala biti nositelj priznanja, ograničena priznanja, objava popisa priznatih organizacija,
člankom 15.: produljenje priznanja i preispitivanje ograničenih priznanja dodijeljenih u skladu s Direktivom 94/57/EZ prije stupanja Uredbe na snagu,
člankom 16.: provjera pravne osobe koja bi trebala biti nositelj priznanja, odluka o izmjeni priznanja ako je potrebno.
3.2.Promjene popisa
Tijekom 2007. ukupno je trinaest organizacija bilo nositeljem priznanja EU-a. 7 Od tada se popis mijenjao kako slijedi:
ograničeno priznanje društvu „Registro Internacional Naval, SA” (RINAVE) isteklo je 18. travnja 2008. i nije obnovljeno 8 ,
u trenutku stupanja na snagu Uredbe 2009. deset organizacija zadržalo je svoja priznanja (bez ograničenja) u skladu s člankom 15. Uredbe,
priznanje Poljskom registru brodova (PRS) zadržano je i produljeno bez ograničenja 9 u skladu s člankom 15. Uredbe,
ograničeno priznanje Grčkom registru brodova (HRS) isteklo je 30. kolovoza 2010. i nije obnovljeno 10 .
Nedavno je popis priznatih organizacija promijenjen kako slijedi:
nakon spajanja društava „Det Norske Veritas” (DNV) i „Germanischer Lloyd” (GL) 2013., Komisija je izmijenila priznanje DNV-u i dodijelila ga novoj odgovarajućoj pravnoj osobi „DNV GL AS” 11 u skladu s člancima 4. i 16. Uredbe,
Komisija je 2014. dodijelila priznanje Hrvatskom registru brodova (CRS) 12 u skladu s člankom 4. Uredbe,
Komisija je 2015. izmijenila priznanja četirima organizacijama u skladu s člankom 16. Uredbe i svakoj od njih dodijelila odgovarajuću pravnu osobu kao nositelja priznanja 13 .
3.3.Popis od EU-a priznatih organizacija od svibnja 2015.
U skladu s člankom 4. stavkom 5. Uredbe Komisija sastavlja, ažurira i objavljuje popis organizacija koje su priznate u skladu s Uredbom.
U tu svrhu Komisija je donijela Odluku Komisije (EU) 2015/669 14 od 24. travnja 2015. o stavljanju izvan snage Odluke 2007/421/EZ o objavljivanju popisa priznatih organizacija o kojima su države članice izvijestile u skladu s Direktivom Vijeća 94/57/EZ kojom se ovlašćuje glavni direktor za mobilnost i promet da objavi popis priznatih organizacija i da ga prema potrebi ažurira.
Ažurirani popis objavljen je 19. svibnja 2015. kao obavijest Europske komisije (2015/C 162/06) 15 i na njega je uvršteno jedanaest organizacija: American Bureau of Shipping (ABS); Bureau Veritas SA — Registre international de classification de navires et d’aeronefs (BV); China Classification Society (CCS); Croatian Register of Shipping (CRS); DNV GL AS; KR (Korean Register); Lloyd’s Register Group LTD (LR); Nippon Kaiji Kyokai General Incorporated Foundation (ClassNK); Polish Register of Shipping (PRS); RINA Services S.p.A.; Russian Maritime Register of Shipping (RS).
4.Uporaba priznatih organizacija u državama članicama u ulozi države zastave
4.1.Prenošenje Direktive 2009/15/EZ
U skladu s člankom 13. Direktive, države članice morale su dovršiti prenošenje Direktive do 17. lipnja 2011. Komisija je ocijenila jesu li države članice u potpunosti prenijele Direktivu i utvrdila je da je prenošenje u načelu bilo zadovoljavajuće.
4.2.Poslovni odnosi između država članica i priznatih organizacija
U članku 5. Direktive propisano je da države članice koje su odlučile ovlastiti priznatu organizaciju uspostavljaju formalni „poslovni odnos” s predmetnom priznatom organizacijom u obliku formalnog pisanog sporazuma ili jednakovrijednog pravnog akta. U skladu sa stavkom 4. ovog članka, svaka država članica dostavlja Komisiji detaljne podatke o poslovnom odnosu uspostavljenom s priznatom organizacijom.
Sve države članice koje upotrebljavaju jednu ili nekoliko priznatih organizacija dostavile su informacije o njihovu poslovnom odnosu kako je zatraženo, uključujući, prema potrebi, promjene i ažuriranja. Komisija je provjerila da su ti sporazumi u skladu sa zahtjevima.
Sve države članice, osim jedne, sklopile su sporazume s najmanje jednom priznatom organizacijom. Broj sporazuma sklopljenih po državi članici kreće se od jedan do deset, a prosječno je ovlašteno šest priznatih organizacija po državi članici .
Broj sporazuma koje su od EU-a priznate organizacije sklopile s državama članicama kreće se od jedan do dvadeset i pet, a prosjek je četrnaest sporazuma po priznatoj organizaciji.
U skladu s člankom 8. Direktive, država članica može obustaviti ili povući ovlaštenje priznate organizacije ako smatra da predmetna priznata organizacija više ne može u njezino ime obavljati zadatke utvrđene u članku 3. (pregled, nadzor i/ili izdavanje statutarne svjedodžbe). U tom slučaju država članica bez odgode obavješćuje Komisiju te daje obrazloženje 16 . Komisija nije zabilježila ni jednu takvu obavijest otkad je Direktiva stupila na snagu.
4.3.Nadzor priznatih organizacija koji provode države članice
Svaka država članica mora se uvjeriti da priznate organizacije koje djeluju u njezino ime učinkovito obavljaju zadatke koji su im povjereni u pogledu brodova koji plove pod njezinom zastavom. U tu svrhu svaka država članica svake dvije godine nadzire svaku priznatu organizaciju koja djeluje u njezino ime i dostavlja Komisiji i drugim državama članicama izvještaj o rezultatima tog nadzora (članak 9. Direktive).
Države članice u načelu su ispunile ovu obvezu i Komisiji su dostavile svoje izvještaje o nadzoru kako je propisano 17 . Međutim, u Direktivi se ne propisuju nikakvi posebni zahtjevi u pogledu strukture, sadržaja i pojedinosti u izvještajima o nadzoru. Stoga se u pogledu potpunosti i kvalitete izvještaji država članica međusobno znatno razlikuju. Komisija je pokrenula raspravu s državama članicama u cilju dogovaranja popisa osnovnih elemenata koje izvještaji moraju obuhvatiti.
Države članice moraju provoditi nadzor priznatih organizacija u ulozi države zastave (članak 10. Direktive) te Komisiji i drugim državama članice prijaviti „slučajeve brodova koji ozbiljno ugrožavaju sigurnost i okoliš ili ukazuju na posebno nemarno ponašanje priznatih organizacija”. Komisija do danas nije zabilježila nijednu takvu prijavu od država članica.
5.Praćenje i nadzor priznatih organizacija na razini EU-a
5.1.Povremeno ocjenjivanje
Pravni okvir
U skladu s člankom 8. Uredbe „Komisija, zajedno s državom članicom koja je podnijela odgovarajući zahtjev za priznavanje, ocjenjuje sve priznate organizacije (...) najmanje svake dvije godine.” „Ocjena može uključivati posjet regionalnim podružnicama priznate organizacije te nasumičan pregled brodova, i onih u plovidbi i u izgradnji, radi obavljanja revizije priznate organizacije.” Ocjenjivanje provodi Komisija kako bi (1) provjerila izvršavaju li priznate organizacije obveze iz Uredbe i ispunjavaju li minimalna mjerila iz Priloga I. Uredbi, (2) analizirala posebne stavke neusklađenosti i njihove (moguće) posljedice u pogledu sigurnosti i zaštite okoliša.
Posjeti i pregledi
Komisija je Europskoj agenciji za pomorsku sigurnost (EMSA) povjerila dužnost 18 da u njezino ime obavlja nužne prethodno navedene tehničke posjete i preglede. Ova je praksa propisana u posljednjoj izmjeni Uredbe o osnivanju EMSA-e 19 u kojoj je propisano da „Agencija provodi inspekcijske preglede u ime Komisije kako se to zahtijeva obvezujućim pravnim aktima Unije o organizacijama koje je Unija priznala u skladu s Uredbom 391/2009 (…)”.
Svrha je Komisiji dostaviti činjenične dokaze i tehničku analizu koji su potrebni za ocjenjivanje. Ovim je mehanizmom omogućeno EMSA-i da razvije veliku stručnost u ovom području i da joj na raspolaganju bude skupina kvalificiranih inspektora 20 .
U cilju jačanja učinkovitosti i djelotvornosti redovitih ocjenjivanja razvijen je pristup utemeljen na riziku za planiranje, pripremu i provođenje posjeta i pregleda na temelju širokog raspona informacija i podataka (npr. nalazi prethodnih ocjenjivanja, izvještaji država članica, statistički podaci o floti i osoblju, nadzorna aktivnost novogradnji, nesreće, podaci uprave države luke i slično).
Od lipnja 2009., kad je Uredba stupila na snagu, do kraja 2014. (5,5 godina), EMSA je izvršila 111 posjeta i pregleda, uključujući 31 posjet sjedištima, 66 posjeta podružnicama i 14 pregleda brodova. Oko 40 % posjeta provedeno je u zemljama EU-a/EGP-a, a 60 % u trećim zemljama 21 .
Ocjena Komisije i ispravljanje nedostataka
Komisija na temelju nalaza EMSA-e, tehničke analize i, ovisno o slučaju, preporuka redovito ocjenjuje ispunjavaju li priznate organizacije obveze i minimalna mjerila iz Uredbe na sveobuhvatan način.
Povremeno ocjenjivanje usmjereno je na sustavnu uspješnost organizacije i ono kombinira različite analitičke pristupe kako bi se utvrdili mogući glavni uzroci problema te razmjeri i težina njihovih mogućih posljedica. Ocjena se daje predmetnoj priznatoj organizaciji i sadržava opsežan opis, ocjenu stavki kod kojih je utvrđena neusklađenost te poziv na poduzimanje strukturnih korektivnih i preventivnih mjera kako bi se te neusklađene stavke ispravile i kako bi se spriječilo ponovno pojavljivanje neusklađenosti 22 .
Priznate organizacije primijenile su korektivne i preventivne mjere koje su se međusobno vrlo razlikovale, a po razmjerima su se kretale od prilagodbe određenih elemenata njihovih sustava do potpune reorganizacije. Dosada su priznate organizacije transparentno i učinkovito surađivale što je dokaz njihova profesionalizma i predanosti sigurnosti.
O objedinjenim rezultatima posjeta, pregleda i ocjenjivanja raspravlja se s državama članicama u okviru COSS-a najmanje svake dvije godine, čime se nacionalnim upravama pružaju vrijedne informacije u svrhu njihova nadzora priznatih organizacija koje odobravaju u okviru Direktive (prethodni odjeljak 4.3.).
5.2.Ovlasti Komisije za provedbu i mjere prisile
Stavke u kojima priznate organizacije nisu u skladu s Uredbom obično su obuhvaćene okvirom povremenog ocjenjivanja (članak 8.) koji uključuje praćenje provedbe relevantnih prisilnih mjera, koje je priznata organizacija poduzela kao odgovor na ocjenu Komisije, i kolektivne rasprave o horizontalnim pitanjima.
Neovisno o navedenom, Komisija ima posebne ovlasti za provedbu i primjenu prisilnih mjera tako da se „neispunjavanje obveza priznate organizacije počne rješavati hitno, učinkovito i proporcionalno” (uvodna izjava 10. Uredbe), odnosno mogućnost da službenim putem zatraži od priznate organizacije da u određenim rokovima poduzme preventivne i korektivne mjere (članak 5.) i mogućnost određivanja globa i/ili obročnih novčanih kazni (članak 6.).
Ako se navedenim mjerama ne ostvari njihova svrha ili ako je organizacija na neki drugi način neprihvatljiva prijetnja za sigurnost ili okoliš, Komisija može organizaciji oduzeti priznanje u skladu s postupkom ispitivanja 23 , nakon što predmetna organizacija dobije priliku dostaviti svoje primjedbe (članak 7.).
Komisija dosada nije morala primjenjivati članke 5., 6. i 7.
U skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe i u interesu transparentnosti i pravne sigurnosti, Komisija je donijela Uredbu Komisije (EU) br. 788/2014 24 o utvrđivanju detaljnih pravila o uvođenju globa i obročnih novčanih kazni te oduzimanju priznanja organizacijama koje obavljaju pregled i nadzor brodova u skladu s člancima 6. i 7. Uredbe (EZ) br. 391/2009 Europskog parlamenta i Vijeća kako bi predmetne organizacije unaprijed bile upoznate s metodologijom Komisije za izračun globa i obročnih novčanih kazni, uključujući posebne kriterije za procjenu težine slučaja i stupnja u kojem su sigurnost ili zaštita okoliša bile ugrožene.
5.3.Učinkovitost u pogledu sigurnosti i sprečavanja onečišćenja
Priznanje bi se trebalo dodijeliti (i zadržavati) samo na temelju učinkovitosti organizacije u pogledu kvalitete i sigurnosti. U Uredbi je stoga predviđeno (članak 14. stavak 1.) da Komisija donese kriterije za utvrđivanje učinkovitosti pravila i postupaka priznatih organizacija te učinkovitosti priznatih organizacija u pogledu sigurnosti brodova njihove klase i sprečavanja onečišćenja s tih brodova, uzimajući posebno u obzir podatke dobivene na temelju Pariškog memoranduma o suglasnosti o nadzoru države luke i/ili iz drugih sličnih sustava, kao i kriterije za određivanje kad ta učinkovitost predstavlja neprihvatljivu opasnost za sigurnost ili okoliš. Sličan zahtjev postojao je u Direktivi 94/57/EZ (stavljena izvan snage) zbog čega je donesena Odluka Komisije 2009/491/EZ o mjerilima za odlučivanje kada se učinkovitost organizacije koja djeluje u ime države zastave može smatrati neprihvatljivom opasnošću za sigurnost i okoliš 25 .
Ta se Odluka počela primjenjivati u trenutku kad je Uredba stupila na snagu. Ona kombinira podatke o nadzoru države luke 26 (zadržavanja povezana s priznatom organizacijom) dobivene na temelju Pariškog memoranduma o suglasnosti, Tokijskog memoranduma o suglasnosti i režima Obalne straže Sjedinjenih Država kako bi se dobila ukupna ocjena.
Komisija je provela ovu Odluku i redovito dijelila rezultate s državama članicama. EU je utvrdio da na temelju tih mjerila od 2009. organizacije dosljedno bilježe „dobru” ili „visoku” uspješnost.
Komisija je počela s pripremama za provedbu članka 14. stavka 1. Uredbe, što uključuje preispitivanje Odluke Komisije 2009/491/EZ.
6.Međunarodna dimenzija
6.1.Europsko gospodarsko područje
Uredba i Direktiva značajne su za Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) 27 , kao što je bila i Direktiva Vijeća 94/57/EZ (koja je stavljena izvan snage). Međutim, Zajednički odbor EGP-a od 2009. nije ih uključio u odgovarajući Prilog Sporazuma zbog protivljenja nekih država EFTA-e koje su članice EGP-a, a koje su do danas odgađale taj postupak. Te države još uvijek primjenjuju Direktivu Vijeća 94/57/EZ 28 . To je bio uzrok mnogih nepodudaranja u primjeni zahtjeva za priznate organizacije koje djeluju unutar EGP-a, što je u suprotnosti s ciljem Sporazuma o EGP-u.
6.2.Kodeks IMO-a o priznatim organizacijama
U uvodnoj izjavi 8. Direktive navodi se sljedeće: „Veliki broj postojećih organizacija diljem svijeta, koje su priznate od ugovornica Međunarodne pomorske organizacije (IMO), kada djeluju u ime nacionalnih uprava, ne osiguravaju odgovarajuću provedbu pravila ni zadovoljavajuću pouzdanost, a nemaju ni pouzdane i odgovarajuće strukture i iskustvo kako bi mogle obavljati svoje dužnosti na visokoj stručnoj razini.” 29 Svjesni da će zajednička pravila i norme za priznate organizacije imati veći učinak na sigurnost ako budu prihvaćeni i provodili se na globalnoj razini, suzakonodavci su naveli u uvodnoj izjavi 4. Uredbe da bi „države članice i Komisija trebale poticati IMO u razvoju međunarodnog kodeksa za priznate organizacije”.
Države članice i Komisija aktivno su pridonijele razradi kodeksa unutar odgovarajućih odbora IMO-a. IMO je krajem 2012. odobrio konačni tekst Kodeksa IMO-a za priznate organizacije (Kodeks za priznate organizacije), ali Komisija je ocijenila da bi neke izmjene, ako bi bile donesene, bile u suprotnosti sa zakonodavstvom EU-a koje je na snazi ili bi se njima unijela znatna proturječja.
Budući da je to u nadležnosti EU-a, Vijeće je utvrdilo stajalište država članica 30 u IMO-u tako da se države članice ovlasti za davanje suglasnosti da ih obvezuje kodeks uz napomenu da se on smatra minimalnim standardom i da se ništa u njemu ne tumači u smislu ograničavanja ili ugrožavanja ispunjavanja njihovih obveza u skladu sa zakonodavstvom EU-a u odnosu na tri posebno nabrojene točke 31 .
Nadalje, kako je propisano u Uredbi i Direktivi, u takvim je slučajevima Komisija koristila takozvani „postupak provjere usklađenosti” (mehanizam zaštite) kako bi se spriječilo da se u zakonodavstvo EU-a automatski uključe određene odredbe kodeksa za priznate organizacije koje nisu spojive sa zakonodavstvom EU-a na snazi ili koje bi mogle negativno utjecati na sigurnosne standarde EU-a 32 . Komisija je dovršila postupak u prosincu 2014., neposredno prije stupanja na snagu Kodeksa za priznate organizacije 33 .
7.Drugi mehanizmi propisani u Uredbi
7.1.Članak 10. stavak 1. – tehnički i formalni uvjeti za uzajamno priznavanje svjedodžbi klase za materijale, opremu i sastavne dijelove
Kako bi se poduprlo cilj slobodnog pružanja usluga društava za klasifikaciju priznatih u EU-u, u Uredbi je propisano da priznate organizacije moraju uzajamno surađivati radi usklađivanja svojih pravila i postupaka te da se u odgovarajućim slučajevima sporazumijevaju o tehničkim i formalnim uvjetima pod kojima će međusobno priznavati svjedodžbe klase za materijale, opremu i sastavne dijelove na temelju jednakovrijednih normi, uzimajući kao polazište najzahtjevnije i najstrože norme. Ovaj se mehanizam u velikoj mjeri temelji na načelima samoregulacije i partnerstva s relevantnim dionicima u pomorskoj industriji.
U skladu s člankom 10. stavkom 2. Uredbe, Komisija je ocijenila provode li od EU-a priznate organizacije te odredbe 34 i dostavila je Europskom parlamentu i Vijeću krajem srpnja 2015. 35 izvješće utemeljeno na neovisnoj studiji 36 . U navedenom izvješću zaključeno je, među ostalim, da je sustav koji su priznate organizacije EU-a razvile i provodile u skladu s člankom 10. stavkom 1. Uredbe.
7.2.Članak 11. – osnivanje neovisne ustanove za ocjenu kvalitete i certifikaciju (QACE)
U Uredbi je propisano da priznate organizacije moraju osnovati do 17. lipnja 2011., te je održavati, neovisnu ustanovu za ocjenu kvalitete i certifikaciju čiji je glavni cilj ocjenjivanje i certifikacija sustava upravljanja kvalitetom priznatih organizacija, izdavanje tumačenja normi za upravljanje kvalitetom, posebno kako bi se prilagodile specifičnoj prirodi priznatih organizacija i donošenje pojedinačnih i zajedničkih preporuka radi poboljšanja postupaka unutarnje kontrole priznatih organizacija.
Ustanova je osnovana u studenome 2010. u Londonu u Ujedinjenoj Kraljevini kao privatno i neprofitno društvo s ograničenom odgovornošću pod imenom QACE – Ustanova za ocjenu kvalitete i certifikaciju organizacija priznatih u Europskoj uniji (CIC) 37 .
U skladu s člankom 11. stavcima 6. i 7., Komisija je uz pomoć EMSA-e ocijenila razvoj i rad QACE-a tijekom posljednjih pet godina i u okviru COSS-a izvijestila države članice o rezultatima i daljnjim mjerama.
Komisija je u načelu zadovoljna s razvojem QACE-a i ta se ustanova sada može smatrati neovisnom organizacijom certificiranom u skladu s normom ISO 9001:2008.
U upravljačkoj strukturi QACE-a jasno su odvojene korporativne i operativne djelatnosti pa se čini da je u radu neovisan o priznatim organizacijama.
U pogledu ocjenjivanja i certifikacije sustava upravljanja kvalitetom priznate organizacije, Komisija prima na znanje napore koje je QACE poduzeo u cilju suradnje s privatnim sustavom za certifikaciju kvalitete kojim upravlja Međunarodna udruga društava za klasifikaciju i potiče daljnje sinergije u mjeri u kojoj se njima pridonosi potpunoj provedbi zahtjeva iz Uredbe.
8.Zaključci
Uzimajući u obzir prethodne odjeljke, Komisija smatra da su se Direktiva 2009/15/EZ i Uredba (EZ) br. 391/2009 od 2009. učinkovito provodile zahvaljujući zajedničkim naporima država članica, Komisije i EMSA-e i njihovoj suradnji.
Gotovo sve odredbe Uredbe i Direktive provedene su kako je propisano, što znači da su sada uspostavljene različite aktivnosti, mehanizmi, sustavi i poslovni odnosi te da se primjenjuju.
Međutim, čini se da je još prerano ocjenjivati učinak ovog zakonodavstva i prioritet bi trebao biti daljnja provedba postojećeg okvira.
