EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 4.2.2016.

COM(2016) 46 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Procjena učinkovitosti postojećeg sustava europskih javnih financijskih institucija u promicanju ulaganja u Europi i njezinu susjedstvu

{SWD(2016) 22 final}

1. UVOD

Dana 16. studenoga 2011. Europski parlament i Vijeće donijeli su Odluku br. 1219/2011/EU o upisu dodatnih udjela u kapitalu Europske banke za obnovu i razvoj (EBRD) od strane Europske unije (EU).

Ovim se izvješćem odgovara na poziv Komisiji iz uvodne izjave 8. Odluke da do kraja 2015. Europskom parlamentu i Vijeću dostavi izvješće kojim se procjenjuje učinkovitost postojećeg sustava europskih javnih financijskih institucija u promicanju ulaganja u Europi i njezinu susjedstvu, uključujući preporuke o suradnji između odgovarajućih banaka te o optimizaciji i usklađivanju njihovih aktivnosti.

Komisija aktivno podržava europske i susjedne države čitavim nizom financijskih programa i instrumenata koji se prenose i putem međunarodnih financijskih institucija. Među inim, uključeni su EBRD i Grupa Europske investicijske banke (EIB), koja obuhvaća EIB i Europski investicijski fond (EIF). Suradnja između Komisije, Grupe EIB-a i EBRD-a obuhvaćena je Memorandumom o razumijevanju o aktivnostima izvan EU-a 1 (tzv. „Trostrani Memorandum”, potpisan 2011. i revidiran 2013.).

2. PODRUČJE PRIMJENE I METODOLOŠKI PRISTUP

Analizom je obuhvaćeno razdoblje od 2010. do 2014. i usredotočuje se na države članice EU-a u kojima djeluje EBRD te na europsko susjedstvo („regija”), koje je za potrebe ovog izvješća podijeljeno na sljedeća zemljopisna područja: istočnoeuropske i srednjoeuropske države članice EU-a (EU-11); južni i istočni Mediteran; jugoistočna Europa; istočna Europa i područje Kavkaza; Srednja Azija; Rusija i Turska 2 .

Grupa EIB-a i EBRD daleko su najaktivnije međunarodne financijske institucije u regiji te se stoga zaključci i preporuke temelje na dubinskoj analizi tih dviju međunarodnih financijskih institucija i na procjeni njihove suradnje. Općenitiji pregled, koji se nalazi u radnom dokumentu službi i koji je podnesen zajedno s ovim izvješćem, obavljen je i za ostale međunarodne financijske institucije koje su aktivne u regiji, primjerice: Grupa Svjetske banke, uključujući njezina društva kćeri: Međunarodna financijska korporacija (IFC) i Međunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD), Crnomorska trgovinska i razvojna banka (BSTDB), KfW Entwicklungsbank (KfW), Agence Française de Développement (AFD), Razvojna banka Vijeća Europe (CEB) i Bank Gospodarstwa Krajowego (BGK).

Tijekom pripreme izvješća Komisiji je pri skupljanju i analiziranju podataka pomagao vanjski konzultant. U tom su postupku upotrebljavana četiri operativna instrumenta: interno istraživanje i pregled stručne literature; razgovori sa zainteresiranim stranama; analiza baze podataka i analiza studije slučaja.

3. PREGLED EBRD-a I GRUPE EIB-a

Te dvije međunarodne financijske institucije imaju različite dioničare, drukčije zadaće i posebne poslovne modele. Te im razlike donose posebne usporedne prednosti, čime mogu postići najbolju moguću učinkovitost i djelotvornost svojeg javnog financiranja, od čega koristi imaju i gospodarstva regije.

Kada je riječ o dioničarima međunarodnih financijskih institucija, EBRD je multilateralna razvojna banka (MDB), čiji su dioničari države članice EU-a, EU i EIB te brojne države koje nisu članice EU-a. Posluje u državama članicama EU-a i u državama koje nisu članice EU-a. Kao člana EBRD-a, EU zastupa Komisija koja ima jedno mjesto u Vijeću guvernera EBRD-a i Upravnom vijeću. EIB u EBRD-u zastupa i guverner i izvršni direktor u Upravnom vijeću. EU, EIB i države članice imaju ukupnu vrijednost ukupan udio dionica od 63 %. Nadalje, EU je jedan od najvećih donatora bespovratnih sredstava EBRD-u za tehničku suradnju, investicijsku potporu, instrumente za podjelu rizika, naknade za uspješnost i koncesijsko financiranje. EU je 2014. EBRD-u donirao 105 milijuna EUR (što je 31 % primljenih donatorskih sredstava).

Dioničari EIB-a jest 28 država članica, a dioničari EIF-a jesu EIB (63,7 %), EU (24,3 %) i 26 javnih i privatnih financijskih institucija (12 %). Komisija je član Upravnog vijeća EIB-a i EIF-a.

Kada je riječ o zadaćama međunarodnih financijskih institucija, Sporazumom o osnovnim dokumentima EBRD-a (statuti EBRD-a) uspostavlja se institucija s vlastitim povlasticama i imunitetima. Zadaća je EBRD-a da „potiče tranziciju prema otvorenim tržišno orijentiranim gospodarstvima i da promiče privatne i poduzetničke inicijative” u srednjoj i istočnoj Europi, srednjoj Aziji te, odnedavno, na južnom i istočnom Mediteranu 3 . EBRD djeluje u državama koje su se opredijelile za načela višestranačke demokracije, pluralizma i tržišnoga gospodarstva; on pridonosi i promicanju demokracije i vladavine prava. Iako EBRD nema posebnu zadaću provođenja politika EU-a, kao što je slučaj s EIB-om, povodi se za tim politikama koje nastoji promicati svojim djelovanjem (npr. u okviru ekoloških i socijalnih politika, u kojima su standardi EU-a posebno relevantni). U okviru EBRD-ove zadaće poticanja tranzicije naglašava se i da je razlika u tome što EBRD s državama u kojima posluje aktivno surađuje u pogledu reforme politika kako bi se poboljšalo poslovno i ulagačko ozračje te promicala konkurentna i odgovarajuće regulirana tržišta koja će privlačiti privatni kapital.

EIB je financijska institucija EU-a osnovana Ugovorom o funkcioniranju EU-a. I EIB se smatra MDB-om. U skladu sa svojim statutom, EIB ima jasnu zadaću pridonositi postizanju ciljeva politika EU-a. U cilju europske integracije i socijalne kohezije koristi se svojim financijskim operacijama. Više od 90 % njegovih aktivnosti usmjereno je na ostvarenje unutarnjih ciljeva EU-a, ali podržava i vanjsku i razvojnu politiku EU-a. Izvan EU-a EIB djeluje na temelju posebnih zadaća koje mu dodjeljuju Vijeće i Europski parlament ili na vlastiti rizik u skladu sa svojim statutom. Unutar Grupe EIB-a, EIF je specijalizirani pružatelj usluga rizičnog financiranja za MSP-ove diljem EU-a i država kandidatkinja.

Člankom 19. statuta EIB-a zahtijeva se da se svi zahtjevi za financiranje iz EIB-ovih vlastitih izvora sredstava prvo podnesu Komisiji radi davanja mišljenja, a onda Vijeću EIB-a na odobrenje. Komisija je 1975. osnovala međusektorsku skupinu za EIB „Groupe Interservice BEI” (GIB) s pomoću koje priprema zajedničko mišljenje o usklađenosti zahtjeva za financiranje koje prima EIB s pravilima i politikama EU-a. Time Komisija može snažno i službeno utjecati na aktivnosti EIB-a u ranoj fazi pripreme projekta. Kada je riječ o EBRD-u, neslužbeni sastanci za koordinaciju između direktora EU-a i direktora koji zastupaju EIB te država članica EU-a organiziraju se kako bi se postigao najveći mogući učinak ukupnog udjela dionica država članica, EIB-a i EU-a te kako bi se dogovorilo usklađeno stajalište u Vijeću. Nadalje, formalna koordinacija pitanja koja su više strateške prirode odvija se u okviru sastanaka ekonomskih i financijskih savjetnika u Bruxellesu. Komisija službeno ne utječe na ranu fazu pripreme projekta EBRD-a, slično kako je postignuto postupkom iz članka 19. za projekte EIB-a.

Kao društvo kći EIB-a i dio Grupe EIB-a, EIF je financijska institucija EU-a koja pruža usluge rizičnog financiranja za MSP-ove i potiče provedbu politika EU-a u područjima poduzetništva, tehnologije, inovacija i gospodarskog razvoja. EIF djeluje na temelju posebnih zadaća koje mu dodjeljuju institucije EU-a, EIB, države članice EU-a i ostale treće strane ili na vlastiti rizik.

Nadalje, EIB i EBRD imaju različite poslovne modele. Poslovni model EBRD-a temelji se na procjeni utjecaja na tranziciju i na načelima dobrog bankarstva i dodatne vrijednosti projekata EBRD-a, na okolišu prihvatljivom i održivom razvoju, na boljoj, ali i opreznoj sposobnosti preuzimanja rizika, na pridobivanju dodatnog financiranja od privatnog sektora te na snažnoj prisutnosti na terenu u državama u kojima posluje. Nadalje, EBRD s državama u kojima posluje surađuje putem dijaloga o politikama i primjene uvjeta.

U usporedbi s EBRD-om, EIB-ov se poslovni model, iako se podjednako zasniva na načelima dobrog bankarstva, prvenstveno temelji na metodologiji tri stupa kojom se procjenjuje dodatna vrijednost njegova djelovanja i način na koji ono pridonosi uravnoteženom razvoju unutarnjeg tržišta tako što se financiraju produktivna ulaganja, a da sredstva iz drugih izvora nisu dostupna uz razumne uvjete. Projekti moraju biti usklađeni s politikama EU-a, podupirati prioritetne ciljeve EU-a i dijalog s partnerskim državama izvan EU-a te proći tehničku, gospodarsku, ekološku i socijalnu procjenu financijskih i nefinancijskih doprinosa EIB-a.

Zbog različitih zadaća EBRD-a i Grupe EIB-a te dvije institucije pri financiranju svojih aktivnosti provode različite politike određivanja cijena. Konkretno:

EBRD financira projekte kada korisnik nije u mogućnosti pribaviti dostatna financijska sredstva na drugome mjestu uz uvjete koje EBRD smatra razumnima u skladu sa svoja tri načela: dobro bankarstvo, utjecaj na tranziciju i dodatna vrijednost. Kako bi do izražaja došla zadaća podržavanja tržišnoga gospodarstva, pri davanju zajma ili sudjelovanju u prodaji vrijednosnih papira, EBRD naplaćuje maržu i/ili naknadu razmjerno poduzetim rizicima, uvjetima komercijalnog tržišta te dopušta određeni komercijalni povrat („politika određivanja cijena na temelju tržišta”).

EIB omogućuje zajmove ili jamstva ako se ulaganjem pridonosi općenitom povećanju gospodarske produktivnosti i promiče stvaranje unutarnjeg tržišta, a sredstva nisu dostupna iz drugih izvora uz razumne uvjete. Politika određivanja cijena temelji se na pojmu ocjenjivanja rizika tehnički i gospodarski održivih projekata koji obuhvaćaju troškove povezane s projektima na neprofitnoj osnovi i zakonske zahtjeva za izgradnju rezervnih fondova. Ocjenjivanje rizika provodi se za svaki projekt („politika određivanja cijena temeljena na riziku”).

I u tim dodatnim poslovnim modelima postoje razlike u bilancama dviju banaka. Kako je prikazano u nastavku, EIB posluje s većom financijskom polugom 4 i većim obujmom pozajmljivanja od EBRD-a (podaci u nastavku odnose se na ukupne bilance dviju banaka).

Dijagram 1.: Broj danih zajmova i financijska poluga EIB-a i EBRD-a

U pogledu davanja zajmova dviju međunarodnih financijskih institucija EBRD daje znatan broj izravnih zajmova (86 % svojih obveza, 45 milijardi EUR u apsolutnom smislu). Grupa EIB-a izravno financira i većinu svojih djelatnosti (72 % svojih obveza, 67 milijardi EUR u apsolutnom smislu). Osim toga, može se istaknuti da je izravno pozajmljivanje EIB-a usmjereno na velike projekte s dobro poznatim i kreditno sposobnim partnerima.

Model pozajmljivanja EBRD-a i EIB-a razlikuje se i u veličini zajmova. U razdoblju 2010. – 2014. prosječna veličina zajma za EBRD iznosila je 19 milijuna EUR po djelatnosti, a za EIB 66 milijuna EUR po djelatnosti.

U pogledu regionalne raspodjele (ukupno za ispitano razdoblje) pozajmljivanje EBRD-a u državama koje nisu članice EU-a iznosilo je 34,1 milijardu EUR u regiji i 9,6 milijardi EUR u EU-11, dok je pozajmljivanje EIB-a dosegnulo 27 milijardi EUR u državama koje nisu članice EU-a u regiji i 49,4 milijarde EUR u EU-11. Relativna važnost EU-11 i država koje nisu članice EU-a u ukupnom broju danih zajmova dviju banaka u regiji može se vidjeti u sljedećem dijagramu:

Dijagram 2.: Ukupan broj danih zajmova Grupe EIB-a i EBRD-a u regiji

4. PROCJENA UČINKOVITOSTI INSTITUCIJA

Kako bi se procijenila učinkovitost postojećih sustava međunarodnih financijskih institucija u promicanju ulaganja u regiji, analizirana su sljedeća područja (detaljnija analiza prikazana je u priloženom radnom dokumentu službi). 

Učinkovitost u zadovoljavanju potreba tržišta: analizom se pokazalo da su Grupa EIB-a i EBRD razvili široku paletu različitih financijskih instrumenata i tehničke pomoći kojima se pokriva velik raspon tržišnih potreba. Međutim, brojni čimbenici ograničavaju učinkovitost poslovanja, kao što je naglašeno na savjetovanju sa zainteresiranim stranama, a među ostalima to su nedovoljan razvoj regulatornog okvira u državama u kojima se posluje ili činjenica da zajednički financijski instrumenti nisu uspjeli osigurati vlasnička ulaganja zbog veće složenosti nego u slučaju posredovanih zajmova.

Ostali učinci: pozitivni vanjski učinci koji proizlaze iz poslovanja tih dviju institucija mogu se smatrati vrlo važnim elementom povećanja učinkovitosti njihovih intervencija. Stoga su ti pozitivni vanjski učinci dio logike intervencije međunarodnih financijskih institucija. Postoje razni oblici pozitivnih učinaka dviju institucija, a posebno:

oFinancijski učinci (uključujući demonstracijske) koje obje institucije imaju na financijski sektor, osobito strukturiranjem novih proizvoda i utvrđivanjem novih vrsta korisnika. Financijski učinci ostvaruju se i podupiranjem otvorenih financijskih tržišta za privatne ulagače i razvoja tržišnih gospodarstava, podupiranjem domaćih tržišta kapitala i promicanjem međunarodnih financijskih standarda i standarda povezanih s rizikom.

oGospodarski učinci poput poticaja zapošljavanja, utjecaja na realno gospodarstvo, unaprjeđivanje vještina ili promicanje međunarodnih tehničkih standarda.

oSocijalni i ekološki učinci te učinci upravljanja. Posebno sektorske reforme i dijalog o politikama, uključujući promjene pravnih i regulatornih okvira; korporativno upravljanje uključujući suzbijanje nezakonitih tokova kapitala i potencijalne utaje poreza; socijalni učinak; suočavanje s klimatskim promjenama i energetskom učinkovitosti te poboljšanje kvalitete okoliša.

Financijska poluga privatnog financiranja: Analizom podataka pokazalo se da Grupa EIB-a i EBRD uspijevaju pridobiti financiranje privatnog sektora. Međutim, njihov uspjeh u poticanju privatnog financiranja varira ovisno o sektoru, državi i vrsti pruženih financijskih proizvoda i instrumenata.

Analizom se preispitao i odnos dviju banaka u smislu njihove suradnje. Važno je naglasiti da se analizom pokazalo da između Grupe EIB-a i EBRD-a u gotovo svim vrstama poslovanja postoji određen oblik razmjene informacija, koordinacije i suradnje. To se može pripisati činjenici da između njih na svim razinama postoji vrlo gusta mreža službenih i neslužbenih kontakata, od tehničkog osoblja do uprave na najvišoj razini. Te dvije institucije nastoje i izbjeći udvostručavanje posla, posebno u procjeni projekta i postupcima dubinske analize, u pregovorima, financiranju i praćenju zajednički financiranih djelatnosti. Analizom je utvrđen i niz službenih i neslužbenih mehanizama uzajamnog povjerenja koji omogućuju koordinaciju aktivnosti između EBRD-a i Grupe EIB-a, posebno s obzirom na razmjenu informacija o projektima i klijentima, zajedničkom praćenju i izvješćivanju.

Osim toga, analizom se pokazalo da postoji povećan obujam sufinanciranih aktivnosti u područjima u kojima su utvrđene gotovo savršene sinergije u pogledu sektora (tj. komunalna i ekološka infrastruktura, energija i promet). Komisija pomaže u olakšavanju komunikacije i koordinacije između EIB-a, EBRD-a i stručnih institucija. To bi se zalaganje moglo pojačati, među inim istraživanjem mogućnosti za veću uključenost EBRD-a u provedbi financijskih instrumenata koje financira EU, u okviru dopuštenog, a to je primjerice zajedničko upravljanje. Međutim, sufinanciranje ili zajedničko ulaganje ne bi se trebalo nametati ako je obujam aktivnosti suviše malen ili u slučajevima kada bi se privatno financiranje moglo potisnuti, kada nije prikladno da potrebne financijske proizvode pruža više od jedne međunarodne financijske institucije ili kada ciljevi politike međunarodnih financijskih institucija nisu u potpunosti usklađeni.

U smislu komplementarnosti i komparativnih prednosti, u analizi su u obzir uzeti sljedeći elementi: ključna zemljopisna područja, sektorska pokrivenost, priroda korisnika i pruženi financijski proizvodi. Analizom se pokazalo da su obje međunarodne financijske institucije i njihove stručne institucije svjesne svojih komparativnih prednosti, što ovisi o značajkama financijskih transakcija, vrstama financijskih proizvoda i obilježjima regionalnih i nacionalnih tržišta, te ih uzimaju u obzir pri istraživanju potencijalnih aktivnosti i utvrđivanju mogućnosti suradnje.

5. ZAKLJUČCI I PREPORUKE

Na temelju prethodno navedene analize Komisija smatra da je postojeći sustav europskih javnih financijskih institucija učinkovit u promicanju ulaganja u Europi i njezinu susjedstvu: zadovoljava se čitav niz potreba uz znatne pozitivne učinke, a međunarodne financijske institucije ulažu i napore u poticanje privatnog financiranja.

Komisija priznaje i da EBRD i Grupa EIB-a imaju različite kapacitete, što proizlazi iz njihova različitog stručnog znanja, poslovnih modela i strukture kapitala. Obje institucije nastoje izbjeći udvostručavanje napora, posebno u procjeni projekta i postupcima dubinske analize, u pregovorima, financiranju i praćenju financiranih djelatnosti. Nadalje, na institucijskoj se razini poštuje službena razmjena informacija na temelju redovitih operativnih i institucionalnih sastanaka u okviru Memoranduma.

Analizom se pokazalo i da obje institucije zajednički sudjeluju u financiranju za svaki projekt zasebno i zajedničkim instrumentima ili sredstvima kad god je to logično s gledišta ulaganja i politike. To posebno uključuje velike projekte (npr. energetika, promet i komunalna infrastruktura) u kojima su troškovi ulaganja i rizici visoki, a svaka institucija može potaknuti svoju komparativnu prednost, te aktivnosti u kojima su ciljevi i interesi politika obje institucije u potpunosti usklađeni (mogu se navesti ponovno energetika, prijevoz i komunalni infrastrukturni projekti, ali i projekti s naglaskom na pozitivnom utjecaju klimatskih promjena, poput projekata povezanih s energetskom učinkovitosti i obnovljivim izvorima energije te aktivnosti kojima se podupire rast MSP-ova).

Općenito, može se zaključiti da su obje međunarodne financijske institucije u potpunosti svjesne svojih komparativnih prednosti u smislu svojih zadaća, modela pozajmljivanja i politika određivanja cijena te ih u načelu dobro upotrebljavaju.

Bez obzira na ukupno pozitivne zaključke, u cilju poboljšanja učinkovitosti intervencija međunarodnih financijskih institucija Komisija daje sljedeće preporuke (njihovo se obrazloženje može pronaći u radnom dokumentu službi).

Preporuka 1.:

Iako je već ostvaren bliski međuinstitucijski dijalog na visokoj razini u okviru financijskih instrumenata EU-a 5 , EBRD i grupa EIB-a mogli bi dodatno poboljšati suradnju na operativnoj razini. Obje bi institucije trebale dalje razvijati postojeće sinergije među svojim zadaćama, poslovnim modelima i usporednim prednostima koje iz njih proizlaze radi poticanja suradnje, posebno pri korištenju sredstvima EU-a u okvirima spajanja. Institucije bi se pri suradnji trebale koristiti standardiziranijim i sustavnijim pristupom, a stvaranje ad hoc instrumenata trebale bi svesti na najmanju moguću mjeru. U slučajevima kada odluče surađivati s Komisijom i/ili upravljačkim tijelima različitih država članica (uključujući moguće korištenje europskim strukturnim i investicijskim fondovima u razdoblju 2014. – 2020. (fondovi ESI) 6 ), trebale bi po mogućnosti upotrebljavati postojeće strukture financijskih instrumenata EU-a i/ili financijske instrumente u okviru fondova ESI, uključujući, prema potrebi, takozvane lako dostupne instrumente 7 .

Kako bi se dodatno poboljšao učinak politike i financijske poluge, Komisija bi i dalje trebala biti važan čimbenik u financiranju, osnivanju i nadzoru zajedničkih instrumenata/sredstava, a da nije nužno izravno uključena u investicijske odluke ili upravljanje njima. Konkretno, spajanjem s bespovratnim sredstvima EU-a, uključenost Komisije u osnivanje zajedničkih instrumenata/sredstava mogla bi se dodatno promicati, osobito kako bi se i dalje omogućila dodatna vrijednost i potaknula suradnja dviju institucija iako Grupa EIB-a i EBRD surađuju i bez uključivanja fondova EU-a.

Osim toga, pri korištenju fondovima EU-a (uključujući fondove FSI) obje bi se institucije trebale u najvećoj mogućoj mjeri držati već postojećih obveza izvješćivanja na razini projekata, uključujući obveze iz Financijskog i administrativnog okvirnog sporazuma koji su zaključile Komisija i Grupa EIB-a te iz okvirnog administrativnog sporazuma između Komisije i EBRD-a, pri ispunjavanju obveza izvješćivanja za EU i/ili fondove ESI. U tom kontekstu administrativno opterećenje bilo koje nove obveze izvješćivanja ne bi smjelo obeshrabriti sudjelovanje privatnog sektora u financiranju aktivnosti dviju međunarodnih financijskih institucija.

Istovremeno, određeni gospodarski učinci nisu obuhvaćeni trenutačnim sustavom izvješćivanja međunarodnih financijskih institucija, a to je slučaj i s EBRD-om u pogledu učinaka na zapošljavanje. U tom bi području moglo doći do daljnjeg usklađivanja pristupa izvješćivanja između Komisije i dviju institucija pri njihovoj uporabi sredstava EU-a. Nadalje, obje bi institucije trebale poboljšati i pojednostavniti način izvješćivanja o učincima financijske poluge jer je analizom utvrđeno da postoje razlike u metodologiji izračuna podataka o financijskoj poluzi.

Preporuka 2.:

Analizom se pokazalo da postoje brojni primjeri uzajamnog povjerenja, poput razmjene informacija tijekom postupaka ocjenjivanja, dijeljenja postupaka dubinske analize o zajednički financiranim projektima, dogovorenog protokola za nabavu o sufinanciranim projektima te razumijevanja više međunarodnih financijskih institucija u pogledu izvješćivanja o klimatskim promjenama. Međutim, i dalje postoji prostor za pojačano međusobno povjerenje, pogotovo u pogledu pregovora o zajedničkim ugovorima, koordinaciji i dijeljenju procjene tržišta te daljnjeg usklađivanja obveza izvješćivanja, osobito s ciljevima EU-a pri uporabi sredstava EU-a. Međutim, u obzir treba uzeti razlike u zadaćama i standardima politike koji bi mogli ograničavati opseg u kojem se jedna institucija može pouzdati u dubinsku analizu i ocjenjivanje druge institucije.

Nadalje, u obzir bi mogla doći i razmatranja o upravljanju rizicima, zbog čega će obje institucije možda morati, čak i pri sufinanciranju istog projekta, provesti zasebne postupke dubinske analize, poštujući vlastite postupke ocjenjivanja kako bi dobile odobrenje svojih Vijeća. Čini se da uzajamno povjerenje kao takvo, a posebno priznavanje postupaka ili standarda, nije cilj.

Preporuka 3.:

Zbog trenutačnog nastojanja institucija da, u slučaju EIB-a, osiguraju dodatnu vrijednost ili, u slučaju EBRD-a, utjecaj na tranziciju te kvalitetu i dobro funkcioniranje svojeg poslovanja, obje bi institucije trebale dalje razvijati svoje financijske i nefinancijske poticaje te ključne pokazatelje uspješnosti, što bi i dalje jačalo motivaciju njihovih zaposlenika da ostvare te ciljeve.

U tom bi kontekstu uz ciljeve EBRD-a i Grupe EIB-a u pogledu obujma pozajmljivanja trebalo odrediti i ambiciozne ciljeve postizanja dodatne vrijednosti / utjecaja na tranziciju, kvalitete i dobrog funkcioniranja poslovanja. Važno je uzeti u obzir i činjenicu da bi i EBRD i Grupa EIB-a trebali pojačati zalaganje za privlačenje privatnog financiranja.

Analizom se pokazalo da se strukture podjele rizika (kao što su podređeni dug, mezaninski proizvodi, jamstva, vlasnički kapital, nadređeni dug s višim profilom rizika) mogu iskoristiti za postizanje visoke razine sudjelovanja privatnog sektora i obje bi ih međunarodne financijske institucije trebale u tom smislu upotrebljavati. U odgovarajućim okolnostima (kao što su tržišni nedostaci ili održavatelji tržišta) mehanizmi mješovitog financiranja EU-a mogli bi pomoći u privlačenju financiranja iz privatnog sektora.

Nadalje, čini se da u objema institucijama postoji prostor i za jačanje motivacije kako bi se zadržao dijalog o politikama između samih institucija te između institucija i Komisije, posebno u pogledu prioriteta politika EU-a kao što su lokalno gospodarsko upravljanje, razvoj tržišta kapitala, razvoj održive infrastrukture itd. – vidi i preporuku 6.

Preporuka 4.:

Suradnja između dviju financijskih institucija mogla bi se dodatno ojačati sudjelovanjem EBRD-a u vodećoj inicijativi EU-a, a to je Plan ulaganja za Europu. Konkretno, EBRD bi se mogao uključiti putem platformi za ulaganja koje su predviđene Uredbom o Europskom fondu za strateška ulaganja (EFSU) 8 . Stručno znanje EBRD-a i njegovo iskustvo u prepoznavanju održivih projekata, razvoju i objedinjavanju projekata te privlačenju potencijalnih ulagača bili bi dragocjeni u uspostavljanju platformi za ulaganja koje bi obuhvaćale regiju EU-11.

Cilj je platformi za ulaganja dodatno privući sredstva EU-a, uključiti javne financijske institucije, među inim nacionalne razvojne banke i institucije, te institucijske ulagače i komercijalne financijere u ostvarivanju ciljeva EFSU-a. Mogu se organizirati u različitim oblicima kako bi se omogućilo pružanje izravne i neizravne dokapitalizacije te jamstva za visokokvalitetnu sekuritizaciju zajmova i druge proizvode koji se odobravaju za ostvarenje ciljeva EFSU-a.

Preporuka 5.:

Obje bi međunarodne financijske institucije trebale pojačati napore u smjeru proaktivnog uključivanja institucijskih ulagača, kao što su mirovinski fondovi i državni fondovi 9 , u sufinanciranju infrastrukturnih projekata u državama u kojima zajedno posluju. Državni fondovi, javni mirovinski fondovi i osiguravatelji imaju visoku likvidnost raspoloživu za ulaganja i najlogičniji su tip ulagača za dugoročne financijske projekte u područjima kao što su financiranje infrastrukture zbog svojeg zahtjeva da zadovoljavaju dugoročne obveze.

Pojačana suradnja može u mnogim slučajevima zahtijevati tzv. „stratifikaciju ulagača”, što znači da se različiti rodovi dionica s različitim profilima rizika i dobiti te stupnjevima utjecaja izdaju unutar jednog instrumenta ulaganja.

Primjerice, sve veći interes i stručno znanje osiguravateljskih društava s poslovnim nastanom u Europi i mirovinskih fondova može se iskoristiti. U tom bi se kontekstu EBRD i Grupa EIB-a mogli potaknuti da zajednički razvijaju projekte s tim subjektima. S druge strane, državni bi se fondovi trebali uključiti samo kada ispunjavaju prihvatljive standarde upravljanja i osiguravaju usklađenost s politikama i zakonodavstvom EU-a.

Preporuka 6.:

Komisija bi trebala poticati obje banke da preuzmu vodeću ulogu, posebno u razvoju proizvoda temeljenih na kapitalu i u dijalogu o politikama. EBRD bi mogao povećati suradnju s Komisijom i državama u kojima posluje kako bi se na obostranu korist ostvarili poticaji u području politika. Primjerice, na području EU-11 obje bi međunarodne financijske institucije mogle pomagati lokalnim vladama u razvoju politika, čime bi se lakše približile zajedničkom tržištu kapitala u Europi, kako je istaknuto u nedavno najavljenoj vodećoj inicijativi o uniji tržišta kapitala. Ta je zakonodavna inicijativa u skladu sa zadaćama EBRD-a i Grupe EIB-a u pogledu financiranja MSP-ova i infrastrukturnih projekata kako bi se privukla privatna ulaganja te razvio otvoren i stabilan financijski sustav koji bi privatnom sektoru olakšao pristup financijama.

Naposljetku, za obje međunarodne financijske institucije postoji prostor za daljnji rad s Komisijom na dijalogu o politikama kako bi se utvrdili odgovarajući zajednički odgovori politika na izazove na regionalnoj i državnoj razini redovitom i strukturiranom razmjenom analize politika te raspravom o strategijama promicanja zajedničkih ciljeva i prioriteta.

***

(1)

Cilj je Trostranog Memoranduma postizanje najveće moguće sinergije među aktivnostima triju partnera u državama u kojima zajedno posluju podržavanjem višestruke suradnje dviju banaka u skladu s njihovim prednostima, stručnim znanjem i sposobnostima.

(2)

Detaljan opis država i definicije navedene su u radnom dokumentu službi.

(3)

Više pojedinosti o takvoj tranziciji mogu se pronaći u radnom dokumentu službi.

(4)

Financijska poluga = ukupni dug/vlasnički kapital dioničara

(5)

Kako je utvrđeno u Uredbi (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije.

(6)

Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. (Uredba o zajedničkim odredbama).

(7)

Vidi članak 38. stavak 3. točku (a) Uredbe o zajedničkim odredbama. Dosad su provedbenim aktom doneseni sljedeći lako dostupni instrumenti: Br. 964/2014 od 11. rujna 2014.: Zajam na temelju podjele rizika i ograničeno portfeljno jamstvo za MSP-ove te zajam za obnovu pojedinačnih kućanstava.

(8)

Uredba (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja.

(9)

Mora biti u skladu s pravilima o državnim potporama.