27.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 212/5

(1)

Ovom Odlukom postaju pravno obvezujuće obveze koje su predložili poduzetnici Société Air France („AF”), Koninklijke Luchtvaart Maatschappij NV („KLM”), Alitalia Società Aerea Italiana SpA („AZ”) i Delta Air Lines Inc. („Delta”) (zajedno „stranke”) temeljem članka 9. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1/2003 („Uredba 1/2003”) u postupku na temelju članka 101. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”). Ova se Odluka odnosi na sporazume sklopljene među strankama u vezi s osnivanjem zajedničkog pothvata temeljenog na podjeli dobiti i gubitaka nazvanog Transatlantic Joint Venture Agreement (Sporazum o transatlantskom zajedničkom pothvatu, dalje u tekstu „Sporazum TAJV”) kojim su, među ostalim, obuhvaćene sve usluge zračnog prijevoza putnika kojima upravljaju stranke na rutama između Europe i Sjeverne Amerike („transatlantske rute”).

(2)

Komisija je 23. siječnja 2012. pokrenula protumonopolski postupak s namjerom donošenja odluke temeljem poglavlja III. Uredbe 1/2003. Dana 26. rujna 2014. Komisija je donijela preliminarnu ocjenu („preliminarna ocjena”) u kojoj je izrazila svoje bojazni u vezi s tržišnim natjecanjem u pogledu tržišta višeg cjenovnog razreda na ruti Pariz – New York, tržišta višeg cjenovnog razreda i osnovnog tržišta na ruti Amsterdam – New York te u pogledu tržišta višeg cjenovnog razreda i osnovnog tržišta na ruti Rim – New York („predmetne rute”) (2).

(3)

Stranke su 3. listopada 2014. predložile obveze kojima bi se odgovorilo na preliminarne bojazni Komisije. Dana 23. listopada 2014. Komisija je objavila obavijest u Službenom listu Europske unije u skladu s člankom 27. stavkom 4. Uredbe 1/2003, u kojoj je iznijela sažetak predmeta i predloženih obveza te pozvala zainteresirane treće osobe da iznesu svoje primjedbe („obavijest o analizi tržišta”). Nakon primitka komentara trećih osoba, stranke su 4. svibnja 2015. podnijele potpisanu verziju konačnih obveza.

(4)

Dana 28. travnja 2015. provedeno je savjetovanje sa Savjetodavnim odborom za pitanja ograničavajućih djelovanja i vladajućih položaja, koji je iznio pozitivno mišljenje. Dana 30. travnja 2015. službenik za usmene rasprave izdao je svoje završno izvješće.

(5)

U preliminarnoj ocjeni od 26. rujna 2014. navedene su preliminarne bojazni Komisije da je mogući cilj ili moguća posljedica suradnje stranaka u okviru Sporazuma TAJV ograničavanje tržišnog natjecanja na ruti Pariz – New York kada je riječ o putnicima višeg cjenovnog razreda i na rutama Amsterdam – New York i Rim – New York kada je riječ o putnicima višeg i osnovnog cjenovnog razreda.

(6)

U svojoj preliminarnoj ocjeni Komisija je privremeno zaključila da je cilj Sporazuma TAJV u suprotnosti s načelima tržišnog natjecanja jer je njime omogućena šira suradnja među strankama u pogledu svih ključnih parametara konkurencije među zračnim prijevoznicima, uključujući cijenu, kapacitete, raspored i kvalitetu usluge. U okviru zajedničkog pothvata temeljenog na podjeli dobiti i gubitaka bez obzira na korištenog zračnog prijevoznika, pojedinačni poticaji stranaka na transatlantskim rutama zamijenjeni su zajedničkim interesom i koristi zajedničkog pothvata i svih stranaka.

(7)

Privremeno mišljenje Komisije jest da je posljedica Sporazuma TAJV znatno ograničenje tržišnog natjecanja za i. putnike višeg cjenovnog razreda na ruti Pariz – New York i ii. za putnike višeg i osnovnog cjenovnog razreda na ruti Amsterdam – New York odnosno Rim – New York. Komisija je privremeno zaključila da je konkurencija koja je postojala među strankama na predmetnim rutama prije njihove suradnje ukinuta te da će se teško zamijeniti drugim konkurentskim zračnim prijevoznicima zbog znatnih prepreka za ulazak na tržište i širenje na njemu.

(8)

Stoga Komisija preliminarno smatra da se na ruti Pariz – New York kada je riječ o putnicima višeg cjenovnog razreda i na rutama Amsterdam – New York i Rim – New York kada je riječ o putnicima višeg i osnovnog cjenovnog razreda suradnjom među strankama u okviru Sporazuma TAJV krši članak 101. stavak 1. Ugovora.

(9)

Stranke nisu navele argumente u prilog povećanju učinkovitosti kada je riječ o predmetnim rutama. Stoga je Komisija privremeno zaključila da nema povećanja učinkovitosti koje bi bilo protuteža znatnom ograničenju tržišnog natjecanja koje će vjerojatno proizaći iz Sporazuma TAJV na predmetnim rutama.

(10)

Dana 3. listopada 2014. stranke su predložile obveze kojima bi se odgovorilo na bojazni u vezi s tržišnim natjecanjem sadržane u preliminarnoj ocjeni. Stranke su predložile sljedeće:

(11)

Stranke predlažu da se odabere povjerenik koji će nadzirati ispunjavanje preuzetih obveza. U slučaju neslaganja između zračnog prijevoznika i stranaka u vezi s obvezama stranke predlažu postupak rješavanja sporova u okviru kojeg arbitražni sud donosi konačnu odluku o tom pitanju.

(12)

Kao odgovor na primjedbe koje je Komisija zaprimila nakon objave obavijesti o analizi tržišta, stranke su 4. svibnja 2015. dostavile potpisanu verziju konačnih obveza. Osim određenih pojašnjenja, te revidirane obveze razlikuju se od prvotno predloženih obveza samo u pogledu područja primjene obveze o posebnom sporazumu o raspodjeli udjela. Zemljopisno područje primjene te obveze prošireno je kako bi se, uz prijevoz s polazištem/odredištem u Europi ili Sjevernoj Americi/na Karibima/u Srednjoj Americi, obuhvatio i prijevoz sa stvarnim polazištem/odredištem u Libanonu i Izraelu. Nadalje, uključeno je i pojašnjenje prema kojem obveza o posebnom sporazumu o raspodjeli udjela, kojom je obuhvaćeno pravo konkurenta da izabere do dvadeset (20) prethodnih i sljedećih ruta kojima upravljaju stranke, obuhvaća i prethodne i sljedeće rute koje prodaju stranke, ali kojima upravljaju određene podružnice stranki (tj. KLM Cityhopper, Alitalia CityLiner, letovi prijevoznika HOP koje s posadom uzima u zakup AF i povezani letovi koji se prodaju pod imenom prijevoznika Delta Connection).

(13)

Obveze u svojem konačnom obliku dostatne su kao odgovor na bojazni koje je Komisija navela u svojoj preliminarnoj ocjeni i pritom nisu nerazmjerne. Njima se olakšava ulazak konkurenata na predmetne rute i njihovo širenje na njima smanjenjem prepreka za ulazak ili širenje te jačanjem usluga konkurenata tako što im se omogućuje pristup povezanim letovima i sklapanje sporazuma o mogućnosti kombiniranja tarifa te sporazuma o suradnji u području programa za česte putnike.

(14)

Kada je riječ o rutama Amsterdam – New York i Rim – New York, Komisija smatra da je kombinacija obveza u pogledu slotova, s jedne strane, te obveza u pogledu mogućnosti kombiniranja tarifa, posebnih sporazuma o raspodjeli udjela i programa za česte putnike, s druge strane, primjerena i dostatna za rješavanje bojazni u vezi s tržišnim natjecanjem koje su navedene u preliminarnoj ocjeni. Konkretnije, uvjeti povezani s obvezama u pogledu slotova čine ih dostatno učinkovitima i privlačnima za konkurente koji su ih zbog toga skloni i preuzeti, a svrha ostalih obveza jest omogućiti konkurentima da povećaju održivost svojih novih usluga. Kada je riječ o ruti Pariz – New York, Komisija primjećuje da konkurenti nude više letova dnevno od svih stranaka zajedno te da su konkurenti nedavno dodali još letova na toj ruti. Stoga Komisija smatra da su obveze u pogledu sporazuma o mogućnosti kombiniranja tarifa, posebnog sporazuma o raspodjeli udjela i programa za česte putnike koje stranke predlažu za postojeće i nove konkurente primjerene i dostatne za uklanjanje njezinih bojazni u pogledu te rute.

(15)

Obveze koje su predložili predmetni poduzetnici ovom Odlukom postaju za njih pravno obvezujuće.

(16)

U svjetlu konačnih obveza koje su predložile stranke, Komisija smatra da više nema razloga za njezino djelovanje. Ova će Odluka biti obvezujuća u razdoblju od deset godina od datuma njezina donošenja.