1.7.2016   

HR

Službeni list Europske unije

C 240/37

1.

izričito pozdravlja Komunikaciju Komisije od 14. listopada 2015. pod naslovom „Trgovina za sve – Prema odgovornijoj trgovinskoj i ulagačkoj politici” kojom se prepoznaje važan potencijal koji trgovina predstavlja u smislu rasta, zapošljavanja i stvaranja radnih mjesta te ulaganja u EU-u;

2.

podržava ambiciju Komisije da osigura pravednu raspodjelu koristi globalizacije i ublažavanje njezinih negativnih učinaka te smatra da, kako bi osigurali ravnopravne uvjete tržišnog natjecanja, moderni trgovinski sporazumi trebaju obuhvatiti više od carinskih tarifa i staviti naglasak na mala i srednja poduzeća; nadalje, slaže se s Komisijom da trgovinska politika može biti djelotvorna samo ako Europa nastavi biti usredotočena na uklanjanje prepreka dovršenju jedinstvenog tržišta;

3.

pozdravlja obvezu Komisije da se sve važne inicijative u području trgovinske politike podvrgnu detaljnoj procjeni učinka na održivost; podsjeća na važnost provođenja ex post evaluacija i ističe da su procjene učinka i evaluacije u okviru kojih se provode odgovarajuća savjetovanja ključne za oblikovanje solidnih i transparentnih trgovinskih politika utemeljenih na činjenicama;

4.

poziva Komisiju da provede pravovremenu ocjenu učinka koji na proračun EU-a i strukturne politike koje financira EU (europski strukturni i investicijski fondovi, Europski fond za prilagodbu globalizaciji itd.) imaju mjere liberalizacije trgovine predviđene sporazumima o slobodnoj trgovini ili proizašle iz multilateralnih dogovora, primjerice pitanje dodjele statusa tržišne ekonomije Kini;

5.

ističe da su mjere financirane iz Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji (EGF) često usmjerene na kratkoročne ciljeve te poziva na veću usklađenost s drugim politikama EU-a, posebice s kohezijskom politikom, kako se postojeće regionalne nejednakosti unutar EU-a ne bi dodatno povećavale, već bi se zapravo smanjivale;

6.

uviđa gospodarski značaj usklađivanja propisa jer se time smanjuje broj pravnih propisa kojih se trgovinski partneri u sporazumu moraju pridržavati. Ipak, ističe da je potrebno osigurati da se takvim usklađivanjem u okviru trgovinskih sporazuma EU-a očuvaju ili poboljšaju standardi u pogledu zaštite potrošača, okoliša i prava radnika;

7.

očekuje od Europske komisije da osigura transparentnost svojih ambicioznih planova za buduće međunarodne trgovinske sporazume. U tom kontekstu skreće pozornost na njezinu ambiciju da iznova definira odnose EU-a s partnerima iz Afrike, Latinskom Amerikom i Karibima te da dodatno pojača trgovinsku suradnju u okviru europske politike susjedstva;

8.

ističe ključnu ulogu malih i srednjih poduzeća koja predstavljaju temelj regionalnog i lokalnog razvoja, a time i kohezije EU-a kao cjeline, te podsjeća da su troškovi višestruke sukladnosti u pogledu međunarodnih standarda obično viši za mala i srednja poduzeća nego za multinacionalne kompanije. S tim u vezi pozdravlja činjenicu da Komisija u svojoj strategiji malim i srednjim poduzećima daje istaknuto mjesto, naglašavajući poteškoće s kojima se ona mogu susresti zbog liberalizacije trgovine, te zahtijeva dosljedno sudjelovanje lokalnih i regionalnih vlasti u predviđenom dijalogu između Komisije i država članica o posebnim potrebama malih i srednjih poduzeća;

9.

ističe da povremeno može doći do sukoba triju ključnih načela – učinkovitosti, transparentnosti i vrijednosti – te prima na znanje argument Komisije da bi trgovinska politika trebala uzeti u obzir, a možda i promicati mnoga druga područja politika, no traži da se pojasni kako bi se to u praktičnom smislu ostvarilo; nadalje, ističe da gospodarski interesi ne smiju biti važniji od jamčenja pravičnog pristupa javnim uslugama;

10.

naglašava da je prilikom uspostave međunarodnog suda za ulaganja potrebno osigurati da tijekom prijelaznog razdoblja, dok taj sud u potpunosti ne zamijeni sve mehanizme za rješavanje ulagačkih sporova koje pružaju trgovinski sporazumi EU-a, gospodarski interesi ne nadjačaju pravo nadležnih javnih tijela da pružaju javne usluge u odgovarajućem razmjeru koji smatraju nužnim;

11.

pozdravlja to što je Europska komisija 29. veljače 2016. najavila da poglavlje o zaštiti ulaganja u okviru sporazuma o slobodnoj trgovini između EU-a i Kanade (CETA) preuzima elemente reformiranog pristupa koji EU predlaže u cilju stvaranja transparentnijeg sustava za rješavanje sporova između ulagača i države te omogućuje:

12.

pozdravlja stajalište Komisije o javnim uslugama prema kojem ni budući trgovinski sporazumi EU-a neće smjeti javnim tijelima bilo koje razine vlasti onemogućavati pružanje, podržavanje ili reguliranje javnih usluga, neće obvezivati države članice na privatizaciju ikoje javne usluge niti onemogućavati širenje ponude javnih usluga;

13.

naglašava da lokalne i regionalne vlasti moraju u svakom trenutku imati mogućnost pružanja usluga od općeg interesa, bez obzira na to kako se usluge pružaju i financiraju;

14.

pozdravlja zaključke usvojene na sastanku Vijeća za trgovinu 27. studenog 2015., s obzirom na to da predstavljaju vrlo uravnotežen pristup koji mijenja naglasak, ali ne i suštinu trgovinske politike, u skladu s vanjskom politikom EU-a;

15.

smatra da bi teritorijalna dimenzija strategije trebala osigurati da lokalne i regionalne vlasti diljem EU-a imaju jednake koristi od mogućnosti za rast i ulaganja koje bi trebali stvoriti sporazumi o slobodnoj trgovini i trgovinski sporazumi općenito, u skladu s time kako su opisani u Komunikaciji. Treba također pojasniti što bi sporazumi o slobodnoj trgovini mogli značiti za jamčenje slobode organiziranja i općinske samouprave u kontekstu aktivnosti koje se javno financiraju na lokalnoj razini;

16.

poziva da se, u skladu s člancima 14. i 106. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Protokola (br. 26) o uslugama od općeg interesa, sadašnje i buduće usluge od općeg interesa i od općeg gospodarskog interesa (kao što su vodoopskrba, zdravstvene i socijalne usluge, sustavi socijalne zaštite i obrazovanje, gospodarenje otpadom i javni prijevoz) izuzmu iz područja primjene trgovinskih sporazuma o kojima se vode pregovori;

17.

smatra da postoji jasna potreba da se na lokalnoj i regionalnoj razini razviju i realiziraju programi internacionalizacije malih i srednjih poduzeća koji uključuju lokalne i regionalne dionike. U sklopu toga bi također trebalo ustanoviti nedostatke kako bi se doprinijelo smanjenju nejednakosti i negativnih učinaka koje otvorenija trgovina može donijeti nekim regijama;

18.

smatra važnim podsjetiti da trgovina i ulaganja dovode ne samo do otvaranja tržišta – što će potaknuti konkurenciju i inovacije koje će pospješiti konkurentnost Europe, a to pak može dovesti do stvaranja radnih mjesta i rasta – nego i do potrebnog razvoja svih regija u cilju jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i blagostanja svih građana;

19.

pozdravlja činjenicu da nova strategija stavlja naglasak na vrijednosti EU-a, kao i promicanje temeljnih europskih vrijednosti poput održivog razvoja i ljudskih prava u trgovinskim sporazumima, no smatra da bi ih trebalo konkretno definirati;

20.

priznaje da regulatorna konvergencija u sklopu sporazuma o slobodnoj trgovini na razini sektora može omogućiti da se izbjegne nepotrebno dupliciranje postupaka i zahtjeva za izdavanje dozvola koji dovode do istih rezultata. Međutim, kako bi se izbjegli naknadni sporovi, važno je precizno formulirati tekst sporazuma i sastaviti iscrpan „pozitivni” popis usluga obuhvaćenih sporazumima o trgovini uslugama;

21.

pozdravlja činjenicu da Komunikacija stavlja naglasak na neiskorišteni potencijal malih i srednjih poduzeća i potrebu da im se pruži ciljana podrška, počevši od ispravne trgovinske politike;

22.

primjećuje da je regulatorna konvergencija osobito važna za stvaranje mogućnosti internacionalizacije i integraciju malih i srednjih poduzeća u globalne lance vrijednosti;

23.

smatra da bi svi sporazumi o slobodnoj trgovini EU-a trebali imati za cilj uravnotežene rezultate u osjetljivim tradicionalnim sektorima kao što je poljoprivreda te se temeljiti na priznavanju kvalitetnih proizvoda i njihovoj zaštiti od krivotvorenja na međunarodnoj razini;

24.

slaže se da se intenziviranjem rasprave o trgovinskoj politici EU-a omogućuje veće uključivanje svih dionika u pripremu, pregovore i provedbu naših različitih inicijativa u tom području. Stoga transparentnost ubuduće treba biti zajamčena u većoj mjeri nego danas;

25.

poziva na pojačane mjere za potporu održivog razvoja i dobrog upravljanja trgovinskim sporazumima, inicijativama s više dionika i šire, s naglaskom na slobodnu, poštenu i etičnu trgovinu, zaštitu okoliša, prava radnika, pristojne radne uvjete, zaštitu ljudskih prava, zdravlja i zaštite potrošača i dobrobit životinja, uz osiguravanje kulturne raznolikosti i promicanje razvoja uz pomoć trgovine, među ostalim uz pomoć „Potpore za trgovinu” i Programa 2030.

26.

smatra da bi se trgovinskim sporazumima trebale pružiti jednake mogućnosti u svim državama članicama EU-a, regijama, uključujući najudaljenije regije i prekomorska područja EU-a, i svim relevantnim sektorima, uključujući industriju, poljoprivredu i usluge. U tom kontekstu pozdravlja činjenicu da je Vijeće naglasilo kako je potrebno olakšati i poboljšati integraciju europskih poduzeća u globalne vrijednosne lance, posebno malih i srednjih poduzeća;

27.

pozdravlja obvezivanje Europske komisije na mjere za transparentnost i nada se da će uslijediti i druge konkretne mjere koje će poticati veću vidljivost, primjerice obveza transparentnosti u odnosu na pregovaračke pozicije, uključujući i pozicije drugih strana. Međutim, ne odobrava to što se Komunikacija ne bavi značajnijim problemima u pogledu transparentnosti pripreme trgovinske politike na razini država članica EU-a, primjerice time kako se definiraju ciljevi trgovinske politike prije nego što započnu pregovori, odnosno u fazi kada 28 država članica definira mandat;

28.

naglašava da prava europskih potrošača trebaju zauzimati ravnopravnije mjesto u raspravi o trgovini koja treba uključivati više od pitanja zaštite privatnosti, sigurnosti potrošača i njihovog prava na informacije o proizvodima. Osnovne elemente zaštite potrošača – transparentnost i slobodu izbora potrošača – treba poštovati i zaštititi;

29.

jednaku pažnju treba posvetiti malim i srednjim poduzećima koja izvoze i onima koja ne izvoze kako bi se osiguralo da koristi od otvorene trgovine i trgovinske politike ne budu ograničene samo na ona mala i srednja poduzeća koja doprinose izvoznom gospodarstvu država članica;

30.

potiče europske pregovarače da insistiraju na uključivanju poglavlja o malom poduzetništvu u sve buduće trgovinske sporazume EU-a;

31.

smatra da bi smanjenje troškova regulacije sigurno dovelo do većeg zamaha i pomoglo malim i srednjim poduzećima da se probiju na nova tržišta gdje dvostruki sustavi između trgovinskih partnera izvan sporazuma o slobodnoj trgovini djeluju kao prepreka za ulazak na tržište te doprinose tome da veća, etablirana poduzeća monopoliziraju tržište;

32.

podržava otvoreniju trgovinu kao sredstvo protiv niske razine ulaganja, jer ona pruža poticaj svjetskom gospodarstvu u trenutku kada je razina duga još uvijek visoka;

33.

primjećuje snažan naglasak koji Komunikacija stavlja na bilateralne sporazume o slobodnoj trgovini, no preporučuje da EU ponovno učvrsti svoju gospodarsku politiku u okviru multilateralnog programa Svjetske trgovinske organizacije;

34.

zabrinut je zbog toga što povećana usredotočenost na bilateralni trgovinski program potiče stvaranje gospodarskih blokova te diskriminirajuću i deregulirajuću konkurenciju na štetu gospodarski slabijih država manje pregovaračke moći;

35.

upozorava da sve složenija mreža normi i trgovinskih pravila ima nepovoljne posljedice za sve te poziva Komisiju da osigura sinergiju između bilateralnih, plurilateralnih i multilateralnih sporazuma o kojima se trenutno pregovara i njihovu dosljednost. Novi bi sporazumi trebali biti sastavljeni prema načelima jasnoće, transparentnosti i jednostavnosti;

36.

zahtijeva da EU u svojoj trgovinskoj politici posebno razmotri mogućnost promicanja trgovine u sektorima u kojima je svjetski predvodnik, primjerice u zelenoj tehnologiji;

37.

zahtijeva da se regije te lokalne i regionalne gospodarske komore ili slične predstavničke organizacije ili organizacije s multiplikacijskim učinkom na odgovarajući način informira o izazovima i mogućnostima koje donosi porast međunarodne trgovine. To je posebno važno za mala i srednja poduzeća, jer ona češće nemaju dovoljno sredstava da bi sama pratila razvoj događaja u svjetskoj trgovini;

38.

smatra da bi trgovinska politika trebala biti usklađenija s politikama usmjerenim na pomaganje zemljama u razvoju, pri čemu se ipak ne bi trebao zanemariti interes strateškog razvoja i kontinuiranog rasta u EU-u;

39.

ističe da se standardi rada, uključujući osam temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada, moraju u jednakoj mjeri uvrstiti u sva poglavlja trgovinskih sporazuma, a ti sporazumi moraju sadržavati klauzulu o reviziji kojom se omogućuje da stranka napusti sporazum ili obustavi obveze u slučaju povrede standarda rada i socijalnih standarda;

40.

u vezi sa sporazumima o ulaganjima ističe da je zalaganje za zaštitu legitimnih mjera javne politike od izazova koje donose sporazumi o slobodnoj trgovini od ključne važnosti, budući da ne bi smjele postojati nikakve prepreke koje bi državama članicama otežavale provođenje legitimnih mjera javne politike, primjerice protiv konzumiranja duhana;

41.

ističe da je rasprava o mehanizmu za rješavanje sporova između ulagača i države i sustavu sudova za ulaganja složena i poziva da se pravni sporovi koji se odnose na pridržavanje trgovinskih sporazuma vode pred javnim sudovima u sjedištu tužene strane, na njenom jeziku i u skladu s propisima važećim u njenoj zemlji. Mora se omogućiti pravo na žalbu. Mehanizmi za rješavanje sporova među državama trebali bi se temeljiti na postojećim postupcima na razini WTO-a;

42.

nadalje, poziva Komisiju da do uspostave sustava sudova za ulaganja osigura da se mehanizmi za rješavanje sporova između ulagača i države ne primjenjuju neograničeno izvan okvira relevantnih trgovinskih sporazuma na temelju klauzula o najpovlaštenijoj državi;

43.

smatra da trgovinski sporazumi čak i nakon sklapanja i ratifikacije moraju imati određeni mehanizam (neku vrstu regulatornog nadzornog tijela) koji bi omogućavao tehničko prilagođavanje, kao i klauzulu o reviziji radi mogućeg novog preispitivanja pojedinog sporazuma te odredbu koja omogućuje poništenje odluke o mjerama liberalizacije u bilo kojem trenutku – uključujući i za odluke koje su lokalne i regionalne vlasti donijele o pitanjima unutar njihove nadležnosti;

44.

Također je važno da predstavnici EU-a i trgovinskih partnera u tom tijelu budu dobro informirani te da se osigura uravnotežena zastupljenost interesa;

45.

naglašava da je važno nastojati pojednostaviti trgovinu sa svim ostalim zemljama s kojima EU nije sklopio sporazum o slobodnoj trgovini;

46.

slaže se da ponovna uspostava ravnoteže relativnog doprinosa razvijenih gospodarstava i gospodarstava u usponu sustavu predstavlja ključan uvjet za napredovanje u budućnosti;

47.

naglašava da trgovinski sporazumi EU-a ne smiju dovesti do toga da razina zaštite potrošača, zaštite okoliša ili socijalne zaštite i zaštite radnika u Europskoj uniji i pojedinačnim državama članicama bude niža nego što je danas. Također mora biti moguće dodatno unaprijediti tu razinu zaštite. Preporučuje da se ta načela dodatno učvrste te da se pojasni da se ona odnose i na sigurnost proizvoda i očuvanje zdravlja, dobrobiti životinja i zaštite podataka; očekuje se da se osigura područje djelovanja Europske unije te parlamenata i vlada država članica i da se na taj način očuva demokratska mogućnost utjecaja javnosti;

48.

poziva na uvođenje mjera kojima bi se pružila podrška potrošačima u kontekstu prekogranične trgovine robom i uslugama s trećim zemljama, primjerice u obliku internetskih službi za korisničku podršku koje bi pružale informacije ili savjete u vezi sa sporovima;

49.

podupire uključivanje odredbi o borbi protiv korupcije u trgovinske sporazume kao dodatnu mjeru kojom se osigurava da sva poduzeća i potrošači mogu ostvariti koristi od sporazuma, čime se smanjuje regionalna podjela;

50.

smatra da Odbor regija ima ključnu ulogu u tome da se osigura da se koristi trgovinskih sporazuma osjete na lokalnoj i regionalnoj razini, kao i u preispitivanju onih sporazuma čije se koristi nisu osjetile na lokalnoj razini.

51.

naglašava da EU treba uključiti javnu nabavu u međunarodne sporazume o trgovini, čime će istodobno osigurati svoj utjecaj u pregovorima kako bi se premostio raskorak između otvorenosti tržišta javne nabave EU-a i restriktivnih praksi glavnih trgovinskih partnera;

52.

pozdravlja revidirani prijedlog Europske komisije za instrument za međunarodnu nabavu te naglašava da bi taj instrument (1) mogao doprinijeti borbi protiv korupcije u trećim zemljama. Također poziva na uravnoteženu upotrebu tog instrumenta kako bi se spriječilo da se on koristi za zaštitu ili zatvaranje EU-ovih tržišta javne nabave;

53.

ističe posebne potrebe malih i srednjih poduzeća u EU-u i poteškoće s kojima se ona mogu susresti pri sudjelovanju na tržištima javne nabave u trećim zemljama. S tim u vezi pozdravlja činjenicu da se taj instrument neće primjenjivati na ponude malih i srednjih poduzeća iz EU-a, kao i činjenicu da će se njegova primjena ograničiti na ugovore iznad određenog praga.