12.6.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 195/15

1.

konstatira da je u svom izvješću COM(2014) 354 final od 13. lipnja 2014., sastavljenom na temelju podataka dostupnih sredinom ožujka 2014., Europska komisija procijenila da je situacija na tržištu mlijeka i mliječnih proizvoda kratkoročno i dugoročno povoljna i da proces ukidanja kvota treba provesti. Komisija uviđa da su neka pitanja ostala otvorena, no s obzirom da smatra da je još uvijek prerano za mjerenje učinka ukidanja kvota, s izradom novih zakonodavnih prijedloga želi pričekati do 2018. godine;

2.

smatra da je od ožujka 2014. godine došlo do preokreta u povoljnom razvoju tržišta i cijena, i to zbog tri čimbenika: velike globalne proizvodnje, smanjene globalne potražnje i ruskog embarga. Ova tri elementa u kontekstu velikog povećanja proizvodnje u Europi već doprinose velikom smanjenju cijena mlijeka;

3.

konstatira da prognoze za prvu polovicu 2015. godine predviđaju pad cijena i zaliha mliječnih proizvoda na razine koje bi mogle biti niže od onih 2009. godine, uz znatne razlike među državama članicama, a ponekad čak i unutar samih država članica;

4.

konstatira da je, prema Komisijinom izvješću, broj ugovornih odnosa još uvijek zanemariv, što sputava izjednačavanje odnosa snaga u korist proizvođača. Zadruge, koje Europu snabdijevaju s više od 60 % mlijeka, izuzete su od sklapanja ugovornih odnosa i kontroliranja proizvodnje jer su unaprijed najavile da će sve mlijeko prikupljati od svojih članova. Sve to uvelike ograničava učinkovitost mjera mliječnog paketa;

5.

konstatira da je 2014. godine izuzetno veliko povećanje proizvodnje i prikupljanja mlijeka u cijeloj Europskoj uniji jasno pokazalo da ugovorni odnosi nisu utjecali (niti će utjecati) na regulaciju opće ponude u Europskoj uniji budući da se mljekari sada javno nadmeću jedni s drugima;

6.

primjećuje da prodajni sektor, posljednja karika u hranidbenom lancu mlijeka, mlijeko i mliječne proizvode namijenjene prodaji potrošačima često koristi za privlačenje kupaca nudeći ih po niskim cijenama. Time izaziva sniženje cijena uzduž lanca u suprotnom smjeru, sve do proizvođača koji, u konačnici, snosi posljedice te agresivne prodajne politike jer često prihodom ne pokriva troškove proizvodnje;

7.

konstatira da su se specifične mjere, koje nisu bile predviđene u mliječnom paketu, već su usvojene kao odgovor na ruski embargo, pokazale nedovoljnima u odnosu na gubitke u razdoblju od kolovoza 2014. godine;

8.

konstatira da se čini kako se mogućnost reguliranja ponude proizvoda zaštićenih oznakom izvornosti koju dozvoljava mliječni paket još uvijek slabo upotrebljava (tek tri vrste sira u Francuskoj i dvije u Italiji) te bi želio dobiti više informacija od Europske komisije o novijim prijavama i zalaže se za promicanje te mogućnosti u državama članicama te za to da Komisija pojednostavi pristup programima za zaštićenu oznaku izvornosti i zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla;

9.

konstatira da analiza provedena za potrebe konferencije „Europski sektor mlijeka i mliječnih proizvoda: razvoj nakon 2015. godine” održane 24. rujna 2013., kao i izvješće COM 2014-2024, pokazuju da rast proizvodnje mlijeka u EU-u ovisi prvenstveno o svjetskom tržištu koje predstavlja samo 7 % globalne proizvodnje, ali je vrlo konkurentno. Mlijeko u prahu predstavlja dvije trećine količine koju isporučuju tri glavna izvoznika: EU, Novi Zeland i Sjedinjene Američke Države. OECD i FAO predviđaju da će globalna potražnja mliječnih proizvoda do 2023. godine rasti stopom od oko 2 % godišnje. Postoji potreba da se pronađu i trajno razviju nova tržišta, poveća globalni tržišni udio EU-a, osigura pravedan pristup izvoznicima iz EU-a te potakne rast izvoza. Poboljšanje prijenosa znanja, istraživanja, inovacija i mjera za poboljšanje kvalitete i označavanja donijet će daljnju dodanu vrijednost mliječnim proizvodima iz EU-a te povećati njihovu konkurentnost na unutarnjem i svjetskom tržištu;

10.

konstatira da je analiza iz rujna 2013. predvidjela da će s vremenom sve veća količina mlijeka proizvedenog u Europskoj uniji biti prerađena u proizvode mnogo veće dodane vrijednosti, što ide na štetu proizvodnje nepakiranog i neprerađenog mlijeka;

11.

konstatira da je analiza pokazala da je podjela dodane vrijednosti duž lanca opskrbe mliječnim proizvodima sve više neuravnotežena, i to u korist prerađivača;

12.

konstatira da je većinom prihvaćeno da će ukidanje kvota dovesti do dodatne koncentracije proizvodnje mlijeka u najvećim gospodarstvima i u nekim regijama EU-a;

13.

smatra da EU ne raspolaže operativnim instrumentima kojima bi mogla ograničiti nestabilnost cijena otkupa mlijeka od gospodarstava;

14.

također konstatira da je velik dio novijih ulaganja u europski sektor mlijeka i mliječnih proizvoda više usmjeren na tornjeve za sušenje mlijeka nego na preradu mlijeka u proizvode visoke dodane vrijednost, poput sira (50 % za mlijeko u prahu naspram 20 % za sireve (1));

15.

smatra da koncentracija proizvodnje u najvećim gospodarstvima sama po sebi ne jamči učinkovitost ili prihod, što dokazuje primjer Danske;

16.

konstatira da je više studija (2) potvrdilo da će u razdoblju nakon prestanka važenja kvota doći do koncentracije proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda u najproduktivnijim područjima na kojima je gustoća proizvodnje najveća i troškovi prikupljanja najniži, dok će se u tzv. regijama u nepovoljnom položaju ili osjetljivim regijama proizvodnja smanjiti ili u potpunosti biti napuštena. Napominje da je u tim regijama – udaljenim, planinskim ili najudaljenijim – proizvodnja mlijeka gospodarska djelatnost koja je teško zamjenjiva i koja također ima važnu socijalnu i ekološku ulogu;

17.

izražava žaljenje zbog nepostojanja ili nedovoljnog broja konkretnih studija o budućnosti područja u nepovoljnom položaju u slučaju postupnog napuštanja proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda, pri čemu se u Komisijinu izvješću za 2014. godinu zaključuje da je prerano da bi se mogle utvrditi bitne posljedice tog paketa na regije u nepovoljnom položaju;

18.

posebno žali zbog nepostojanja posebnih studija o regijama u kojima proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda, osim što predstavlja presudni čimbenik za otvaranje i očuvanje radnih mjesta, strateški podupire druge gospodarske sektore, poput turizma. O tim se područjima rijetko govori s aspekta broja lokalnih gospodarstava i radnih mjesta, a nikad s aspekta doprinosa javnoj dobrobiti (kvaliteta vode i pejzaža, biološka raznolikost, kvaliteta proizvoda, ekološki turizam, regionalne tržnice itd.) ili doprinosa drugim gospodarskim sektorima;

19.

konstatira da posljednje studije Komisije i stručnjaka predviđaju da će u gotovo svim državama istočnog dijela Europske unije (osim Poljske) doći do ubrzanog napuštanja proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda, iako mljekarstvo u njima često predstavlja osnovnu poljoprivrednu djelatnost, što će se negativno odraziti na sposobnost ruralnih područja da zadrže stanovništvo;

20.

isto tako smatra hitnim brojčano iskazati ukupni gubitak radnih mjesta u „mješovitim” ratarsko-stočarskim područjima koji bi izazvalo napuštanje proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda u korist žitarica;

21.

naglašava da postojeće sigurnosne mjere poput javnih intervencija i potpora za privatno skladištenje nisu prikladni instrumenti za rješavanje trajne nesigurnosti ili krize u sektoru mlijeka, što je dodatno pogoršano ruskim embargom koji naročito pogađa baltičke države i Finsku;

22.

konstatira da zadnja predviđanja koje je objavila Europska komisija računaju na ograničeno povećanje europske proizvodnje usprkos ukidanju kvota, posebice zbog sve strožih ekoloških ograničenja u pojedinim državama članicama. Međutim, povećanje proizvodnje u 2014. godini pokazalo je da dobre cijene mlijeka u kombinaciji s dobrom godinom za stočnu hranu dovode do znatnog i potpuno nepredviđenog povećanja količine mlijeka;

23.

konstatira da bi, prema tvrdnjama Komisije, prosječna cijena mlijeka za razdoblje 2016. – 2024. trebala iznositi oko 350 EUR na tonu, s tim da bi u osam od deset godina fluktuacija bila od 300 do 400 EUR po toni, a u dvije od deset godina još i veća;

24.

smatra da je takva nestabilnost, kao i veliki poremećaji koje ona uzrokuje i nesigurnost koju uvodi u sektor mlijeka i mliječnih proizvoda na europskom području, nespojiva s velikim ulaganjima u stočni uzgoj, kao i s uspostavljanjem novih proizvođača, a to će posebno osjetiti planinske ili najudaljenije regije koje obilježavaju veća ograničenja i manje mogućnosti oslanjanja na ekonomiju razmjera;

25.

konstatira, između ostalog, da su poduzeća Europske unije suočena s konkurencijom drugih malobrojnih, ali jakih, globalnih izvoznika (Novog Zelanda, Sjedinjenih Američkih Država, Australije) koji od davnina imaju pristup azijskim tržištima i znatno utiču na cijenu mliječnih proizvoda na globalnom tržištu;

26.

smatra da ne treba brkati rast globalnog tržišta s porastom globalne potražnje jer je ovaj potonji srednjoročno i dugoročno stabilan, dok je razvoj svjetskog tržišta puno nepredvidljiviji i na njega otpada samo 7 % proizvodnje i viškovi u nekim državama;

27.

smatra neprihvatljivim da je cijena otkupa mlijeka od europskih gospodarstava toliko tijesno povezana s globalnim cijenama budući da je 90 % proizvodnje Europske unije namijenjeno europskom tržištu;

28.

smatra da će razni sporazumi o slobodnoj razmjeni i regionalni trgovinski sporazumi o kojima se u ovom trenutku pregovara utjecati i na potražnju za mliječnim proizvodima i na mogućnosti izvoza;

29.

konstatira da su sniženje standarda kvalitete i zdravstvenih standarda za Europljane najozbiljnije opasnosti koje ti sporazumi predstavljaju za europsko mljekarstvo i potrošače, ali da i nepriznavanje zaštićene oznake izvornosti, na čemu insistira mljekarska industrija, također predstavlja velik rizik;

30.

isto tako smatra da sporazum o usklađivanju i znatnom smanjenju carinskih pristojbi, o kojem trenutno pregovaraju Europska unija i Sjedinjene Američke Države i koji je naveden u pregovaračkom mandatu EU-a, donosi i rizike i prilike za sektor mlijeka, posebice zato što su europske carinske pristojbe za mlijeko i mliječne proizvode obično puno više, dok su potpore američkim proizvođačima mlijeka povećane zakonom o poljoprivredi (Farm Bill) za razdoblje 2014. – 2018.;

31.

konstatira da Europska unija upravo zaključuje ugovor o gospodarskom partnerstvu sa Zapadnom Afrikom i da je cilj tog ugovora ukinuti carinske pristojbe za tu grupu zemalja za najmanje 75 % izvoza, uključujući i mlijeko u prahu. Međutim, veći izvoz iz EU-a ugrozit će razvoj mljekarstva i male mliječne proizvođače u tim državama te će ubrzati migraciju ruralnog stanovništva prema gradovima i Europi;

32.

konstatira da u okviru novog ZPP-a (2014. – 2020.) sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda na raspolaganju stoji sigurnosna mreža koja se temelji na regulatornom okviru koji Komisiji omogućava da reagira u izuzetnim okolnostima;

33.

smatra da ta sigurnosna mreža trenutno ne pruža dovoljnu razinu zaštite za slučaj pada cijena mlijeka (217 EUR/t);

34.

predlaže Komisiji da osigura da interventna cijena u većoj mjeri odražava troškove proizvodnje i bude prilagođenija promjenama na tržištu. Trenutnu interventnu cijenu, koja se nije mijenjala od 2008. godine, treba revidirati kako bi odražavala rastuće troškove proizvodnje i ulazne troškove i treba je revidirati redovito;

35.

smatra da u državama koje su uvele obavezne ugovore za mlijeko osnivanje organizacija proizvođača nije omogućilo postizanje cilja zbog kojeg su bile osnovane jer su prerađivači nastavili pregovarati o ugovorima izravno s proizvođačima, namećući im vrlo kratke ugovorne rokove bez jamstva u pogledu cijene mlijeka; stoga predlaže da se, po uzoru na sustav koji postoji i funkcionira u Québecu, umjesto izravnih ugovora između proizvođača i mljekara uspostave regionalne i teritorijalne organizacije proizvođača koje ne ovise samo o jednoj mljekari, i koje bi imale veću pregovaračku moć;

36.

smatra da je od ključne važnosti ojačati ulogu organizacija proizvođača kako bi one imale jasnu gospodarsku ulogu u reguliranju cijena i ponude;

37.

predlaže da se učinkovitost ugovornih odnosa poboljša proširenjem tog instrumenta na čitav sektor, uključujući prije svega velike distributere;

38.

podupire poticanje sudjelovanja i uključivanja proizvođača u organizacije za preradu mlijeka čime se smanjuje broj karika u lancu proizvodnje;

39.

predlaže poticanje potrošnje mliječnih proizvoda unutar EU-a te donošenje propisa o označavanju koji nude cjelovitu informaciju o podrijetlu, načinu proizvodnje, primijenjenim industrijskim postupcima itd.;

40.

predlaže da se prodajnom sektoru zabrane prakse koje izazivaju obezvređivanje mlijeka i mliječnih proizvoda kako ih u svojim prodajnim politikama ne bi koristio za privlačenje kupaca;

41.

predlaže da se unaprijedi djelovanje Europskog opservatorija za tržište mlijeka (European Milk Market Observatory) te da se osiguraju potrebna sredstva kako bi taj opservatorij mogao postati istinski instrument upravljanja, a ne samo naknadnog proučavanja. U tu svrhu u okviru Opservatorija treba uspostaviti učinkovit sustav ranog upozoravanja za slučaj opasnosti od tržišnih kriza. Kako bi se to postiglo, od ključne je važnosti da Opservatorij pruža mjesečne podatke, detaljnije od podataka na razini država članica, kako bi se u obzir uzela raznolikost stanja u europskim regijama. Komisija bi morala državama članicama i zainteresiranim stranama proslijediti rana upozorenja i smjesta poduzeti sve potrebne mjere;

42.

podsjeća da se države članice mogu odlučiti za fakultativnu vezanu potporu za proizvođače mlijeka i mliječnih proizvoda u određenom postotku svoje nacionalne omotnice prvog stupa te da mogu odobriti i isplatu od maksimalno 5 % svoje nacionalne omotnice za područja suočena s prirodnim teškoćama. Za najudaljenija područja Europske unije uspostavljen je program POSEI (Program za rješavanje problema koji se posebno odnose na udaljenost i otočni položaj) kako bi se u obzir uzeo njihov težak geografski i gospodarski položaj, ali on nije namijenjen suočavanju s krizama proizvedenim deregulacijom tržišta mlijeka;

43.

s obzirom na više troškove proizvodnje i prerade u najudaljenijim regijama, smatra da je programu POSEI potrebno osigurati dodatna sredstava kako bi se proizvođačima mlijeka nadoknadio učinak deregulacije tržišta te im se osiguralo zadržavanje konkurentnosti u odnosu na proizvođače iz drugih dijelova EU-a;

44.

međutim, izražava bojazan da bi se, zbog toga što je odabir prepušten državama članicama, mogle pojaviti vrlo različite vrste i razine potpora među uzgajivačima stoke u Europskoj uniji i da bi preraspodjele često ostale suviše male u odnosu na razlike u troškovima proizvodnje;

45.

konstatira da države članice mogu upotrijebiti strateški pristup za zadovoljavanje specifičnih potreba sektora mlijeka i mliječnih proizvoda, na primjer time što će razviti prilagođene tematske potprograme i postaviti za cilj, na primjer, ograničavanje restrukturiranja mliječnog sektora;

46.

konstatira da podrška područjima izloženima prirodnim i drugim specifičnim teškoćama predviđa isplatu većih naknada za gubitak prihoda i više troškove proizvodnje;

47.

smatra da se ta mjera treba primjenjivati i na proizvođače mlijeka smještene u područjima izloženima prirodnim teškoćama. Te naknade naročito su važne za sprečavanje napuštanja poljoprivrednih zemljišta i iseljavanja stanovništva iz ruralnih područja;

48.

međutim, konstatira da je došlo do znatnog smanjenja proračunskih sredstava namijenjenih politici ruralnog razvoja na razini Europske unije, što bi za posljedicu moglo imati usporavanje modernizacije malih gospodarstava zbog čega ona ne bi bila u mogućnosti udovoljiti zahtjevima u pogledu zaštite okoliša;

49.

radi održivije budućnosti, potiče održiva ulaganja u poljoprivredna gospodarstva i aktivnosti za primjenu novih znanstvenih spoznaja na poljoprivredu kako bi se poboljšali prinosi mlijeka i učinkovitost gospodarstava, na primjer kroz bolje strojeve za mužnju, poboljšani rasplod, sustave IKT-a te osiguravanje veće sigurnosti na radnome mjestu; u skladu s tim podupire dodatne mjere Europske komisije i EIB-a za ubrizgavanje ulaganja i likvidnosti u tu industriju;

50.

izražava zabrinutost da bi, s obzirom na razlike u proračunskim sredstvima država članica, obaveza sufinanciranja primjenjiva na mjere drugog stupa mogla dovesti do velikih razlika među proizvođačima;

51.

uviđa da je potrebno osigurati dosljednost politika EU-a za rješavanje pitanja klimatskih promjena i sigurnosti opskrbe hranom te preporučuje da se potpore daju onim sustavima za proizvodnju mlijeka i mliječnih proizvoda koji ispuštaju najmanje ugljika i ekološki su najodrživiji;

52.

preporučuje da se dugoročnim strateškim pristupom razvije potpora proizvodnji mlijeka u regijama u nepovoljnom položaju, uz jačanje pravnog okvira;

53.

predlaže jačanje Programa potpore za dostavu voća i povrća, banana te mlijeka u obrazovne ustanove i izražava žaljenje zbog odluke Europske komisije da u sklopu svog radnog programa za 2015. godinu obustavi zakonodavni prijedlog o kojem se raspravlja u Europskom parlamentu i Vijeću u očekivanju rezultata nove procjene programa „voće u školama” i „mlijeko u školama”;

54.

smatra da bi dostava mlijeka školama mogla imati realni učinak na regionalnoj razini jer bi pokrenula ciljano snabdijevanje lokalnih i regionalnih zajednica lokalnim proizvodima koji su s ekološkog stajališta vrlo kvalitetni, u okviru kratkih lanaca opskrbe, te bi omogućila djeci da se približe poljoprivrednim aktivnostima;

55.

smatra da treba u potpunosti iskoristiti istraživačke mjere kako bi se za tržišta s visokim rastom razvili inovativni mliječni proizvodi visoke dodane vrijednosti poput ljekovitih prehrambenih proizvoda i prehrambenih proizvoda za dojenčad i sportaše;

56.

smatra da istraživanje, razvoj i inovacije trebaju biti prioriteti kako bi se omogućilo da prerađivači iz EU-a budu konkurentni na svjetskoj razini;

57.

konstatira da je u Sjedinjenim Državama Zakonom o poljoprivredi iz 2014. godine izvršena revizija mehanizama potpore mliječnom sektoru. Novim se programom zaštite marži proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda predlaže isplata naknada u slučajevima kad razlika između cijene mlijeka i troškova životinjske hrane padne ispod određene vrijednosti. Javni fondovi jamče minimalnu maržu u odnosu na troškove hrane; moguće je odabrati više razine marže na trošak proizvođača. Te nove odredbe za velika stada koje nemaju gornja ograničenja potaknut će povećanje proizvodnje i izvoza SAD-a;

58.

konstatira da se u Kanadi prilagođavanje proizvodnje na unutarnjem tržištu i indeksiranje cijene mlijeka zasnivaju na realnim troškovima proizvodnje, a ne na globalnim cijenama. Zahvaljujući tome su tamošnje cijene mlijeka znatno više i stabilnije od onih u Europi. Taj mehanizam za regulaciju ponude temelji se na organizaciji proizvođača koji su u svakoj pokrajini okupljeni oko jednog ureda za marketing;

59.

predlaže Europskoj komisiji da se, dok promišlja o vrstama potpore i organiziranju proizvođača mlijeka i mliječnih proizvoda prema velikim proizvodnim područjima, ugleda na te modele;

60.

konstatira da je Odbor Europskog parlamenta za poljoprivredu na svom sastanku 23. i 24. siječnja 2013. usvojio kompromisni amandman na izvješće M. Dantina (o jedinstvenom ZOT-u) u vezi s odredbom kojom se predviđa, u slučaju teške krize, potpora proizvođačima koji dobrovoljno smanjuju svoju proizvodnju;

61.

predlaže stvaranje europske promatračke skupine za praćenje novih aktivnosti kako bi se analizirali podaci o novim aktivnostima u mliječnoj industriji;

62.

konstatira da program za uvođenje odgovornosti na tržištu koji predlaže Europski odbor za mlijeko, a koji bi se primjenjivao u slučajevima kad tržištu mlijeka prijeti opasnost od neuravnoteženosti, predstavlja jeftino i fleksibilno rješenje koje bi trebalo razmotriti i ocijeniti s obzirom na njegovu izvedivost i učinkovitost, uzimajući 2014. kao probnu godinu;

63.

budući da dobrovoljni kodeksi ponašanja ne funkcioniraju, preporučuje da Europska komisija iznese prijedloge kojima bi se osiguralo da se prema svima koji su uključeni u lanac opskrbe hranom, posebice u pogledu tekućeg mlijeka i mliječnih proizvoda, postupa pravedno te da se ograniči svaka praksa protivna tržišnom natjecanju koja nije u skladu s očuvanjem održivih lanaca opskrbe;

64.

pita se nudi li jedinstveni ZOT, posebice članci 219., 221. i 222., mogućnosti za provođenje prijedloga takve vrste;

65.

konstatira da u brojnim državama članicama i regijama proizvodnja mlijeka predstavlja bitan potporanj regionalnog gospodarstva i stvaranja poljoprivredne dodane vrijednosti. Prerada mlijeka u brojne vrste sira, zahvaljujući tisućljetnim tradicijama specifičnim u svakoj europskoj regiji i zemlji, značajno doprinosi identitetu područja te stvaranju pozitivne slike o europskoj poljoprivredno-prehrambenoj industriji u svijetu. Osim toga, sirarstvo doprinosi održavanju zaposlenosti u ruralnim regijama, jamči zaštitu krajolika i ograničava gubitak poljoprivrednog zemljišta koji je rezultat urbanizacije;

66.

preporučuje europskim institucijama da hitno uspostave dodatne fleksibilne i djelotvorne instrumente za stabilizaciju tržišta mlijeka i prihoda proizvođača u kriznim vremenima, posebice poboljšanjem djelotvornosti mjera upravljanja rizikom, s posebnim naglaskom na mjere čiji je cilj stabilizacija prihoda, borba protiv nestabilnosti cijena na tržištu i osiguranje cijena mlijeka; da bi se osigurala sigurnost opskrbe hranom potrebno je pojednostaviti i smanjiti administrativno opterećenje i birokratske postupke;

67.

preporučuje tijelima Europske unije da u cilju pospješivanja izvoza europskih mliječnih proizvoda sa službenim oznakama kvalitete (ZOI, ZOZP...) u treće zemlje potaknu ulaganja u logističke platforme za izvoz, podrže strukovno osposobljavanje i podrže promotivne mjere usmjerene na tržišta u usponu.

68.

Tijelima EU-a preporučuje jačanje zaštite europskih proizvoda s oznakama ZOI i ZOZP u okviru međunarodnih sporazuma koji su trenutno u izradi, posebice u svjetlu borbe protiv krivotvorenja i imitacije europskih proizvoda;

69.

traži da se u planinskim područjima i na područjima sjeverno od 62. paralele u kojima se proizvodi mlijeko usklade naknade za teške prirodne uvjete, da se ponovo uspostave potpore za prikupljanje mlijeka (što se sufinancira iz proračuna ZPP-a), da se podupre promicanje i razvoj oznake „planinski proizvod” za mliječne proizvode, pod uvjetom da je osigurana dovoljna razina neovisnosti u proizvodnji hrane;

70.

traži da se izradi opsežan plan za razvoj ruralnih područja Baltičkih zemalja, Bugarske, Rumunjske, Slovenije, velikog dijela Poljske i Grčke. U tim državama prevladavaju mala stada, a većina gospodarstava proizvodi mlijeko pa im, iako danas čine temelj ruralnih zajednica, nakon ukidanja kvota prijete teška vremena.