22.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 316/182

—

uzimajući u obzir Opću deklaraciju o ljudskim pravima iz 1948.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju UN-a o pravima djeteta,

—

uzimajući u obzir članak 2. i članak 3. stavak 3. drugi podstavak Ugovora o Europskoj uniji (UEU) i članak 8. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU),

—

uzimajući u obzir Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Ujedinjenih naroda od 18. prosinca 1979. o uklanjanju svih oblika diskriminacije žena,

—

uzimajući u obzir članak 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir Pekinšku deklaraciju i Platformu za djelovanje koje su usvojene 15. rujna 1995. na Četvrtoj svjetskoj konferenciji o ženama i kasnije dokumente koji su iz njih proizašli, a koji su usvojeni na posebnim sjednicama Ujedinjenih naroda: Peking + 5 (2000.), Peking + 15 (2010.) i Peking + 20 (2015.),

—

uzimajući u obzir Europski pakt za jednakost spolova (2011. – 2020.) koji je Europsko vijeće usvojilo u ožujku 2011.,

—

uzimajući u obzir Konvenciju Vijeća Europe o sprječavanju i suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskog nasilja (Istanbulsku konvenciju) iz svibnja 2011.,

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 21. rujna 2010. pod nazivom „Strategija za jednakost žena i muškaraca 2010. – 2015.” (COM(2010)0491),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 12. ožujka 2013. o uklanjanju spolnih stereotipa u EU-u (1),

—

uzimajući u obzir Direktivu 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada te Direktivu Vijeća 2004/113/EZ od 13. prosinca 2004. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pristupu i nabavi robe, odnosno pružanju usluga,

—

uzimajući u obzir Direktivu 2002/73/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. rujna 2002. o izmjenama Direktive Vijeća 76/207/EEZ o primjeni načela jednakosti muškaraca i žena s obzirom na mogućnosti zapošljavanja, stručnog osposobljavanja, profesionalnog napredovanja i radne uvjete,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 10. ožujka 2015. o napretku u području jednakosti žena i muškaraca u Europskoj uniji 2013. (2),

—

uzimajući u obzir neovisno izvješće iz 2009. koje je naručila Glavna uprava Europske komisije za obrazovanje i kulturu (DG EAC),

—

uzimajući u obzir Preporuku CM/Rec(2007)13 od 10. listopada 2007. Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o rodnoj osviještenosti u obrazovanju,

—

uzimajući u obzir „Zbirku dobrih praksi u promicanju obrazovanja bez rodnih stereotipa i utvrđivanju načina provedbe mjera koje su obuhvaćene preporukom Odbora ministara o rodnoj osviještenosti u obrazovanju” (revidirana 12. ožujka 2015.) koju promiče Vijeće Europe,

—

uzimajući u obzir Preporuku Rec(2003)3 Odbora ministara Vijeća Europe državama članicama o uravnoteženom sudjelovanju žena i muškaraca u odlučivanju o političkim i javnim pitanjima, donesenu 12. ožujka 2003.,

—

uzimajući u obzir priopćenje „Žene i svijet rada” koje je Međunarodna organizacija rada objavila povodom Međunarodnog dana žena 2015.,

—

uzimajući u obzir istraživanje o homoseksualnim, biseksualnim i transrodnim osobama u Europskoj uniji koje je 2013. objavila Agencija Europske unije za temeljna prava (FRA),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za prava žena i jednakost spolova i mišljenje Odbora za kulturu i obrazovanje (A8-0206/2015),

A.

budući da je obrazovanje temelj odgovornog građanstva, da je od ključne važnosti da se zajamče jednakost spolova i osnaživanje djevojčica te da je ono temeljno ljudsko pravo i pravo svakog djeteta;

B.

budući da su obrazovanje i osposobljavanje djevojčica i žena važna europska vrijednost, temeljno ljudsko pravo i ključan čimbenik za osnaživanje djevojčica i žena na socijalnoj, kulturnoj i profesionalnoj razini, kao i za potpuno uživanje svih ostalih socijalnih, ekonomskih, kulturnih i političkih prava te naposljetku za sprečavanje nasilja nad ženama i djevojčicama;

C.

budući da se društvo može preobraziti obrazovanjem i da ono može doprinijeti socijalnoj, gospodarskoj i političkoj ravnopravnosti te jednakosti spolova;

D.

budući da se u studiji koju je provela Glavna uprava Europskog parlamenta za unutarnju politiku navodi da se 30 milijuna djevojčica osnovnoškolskog uzrasta diljem svijeta nalazi izvan obrazovnog sustava;

E.

budući da se među najveće prepreke koje djevojčicama onemogućuju pristup obrazovanju ubrajaju siromaštvo, socijalna isključenost i neprimjerenost ili slaba dostupnost predškolskih, školskih i izvanškolskih mreža;

F.

budući da su države te koje mogu omogućiti univerzalno, obvezno i besplatno obrazovanje, što je ključan uvjet za jamčenje jednakih mogućnosti obama spolovima;

G.

budući da proračunski rezovi u području obrazovanja, koji su uvelike posljedica politika štednje koje EU zagovara, ugrožavaju besplatno kvalitetno javno obrazovanje, čime pridonose povećanju nejednakosti;

H.

budući da bi kvalitetno javno obrazovanje trebalo biti besplatno i dostupno svoj djeci bez diskriminacije i bez obzira na njihov boravišni status;

I.

budući da siromaštvo snažno utječe na jednak pristup obrazovanju zbog neposrednih i posrednih troškova povezanih sa školovanjem djece i da je pristup obrazovanju, prije svega visokom obrazovanju, posebno otežan mladim ljudima iz obitelji s niskim primanjima, što dovodi do jačanja tradicionalnog načina razmišljanja kojim se prednost daje školovanju dječaka;

J.

budući da se rodnim stereotipima muškarcima i ženama pripisuju različite, utvrđene i ograničene uloge koje su oblikovane mnoštvom socijalnih varijabli i koje šire i ponavljaju roditelji, školstvo i mediji; budući da pojedinci usvajaju te rodne uloge tijekom faza socijalizacije za vrijeme djetinjstva i adolescencije i da one stoga utječu na njihove živote i mogu ograničiti osobni razvoj žena i muškaraca;

K.

budući da utjecaj rodnih stereotipa na obrazovanje, osposobljavanje i odluke učenika tijekom školovanja može utjecati na njihove životne odluke te za sobom povlači velike posljedice koje se odražavaju na tržište rada na kojem su žene još uvijek suočene s horizontalnom i vertikalnom segregacijom; budući da to doprinosi činjenici da se neki sektori i dalje smatraju „muškima” i da su razine plaća u njima u skladu s time veće nego u „ženskim” sektorima;

L.

budući da stavovi društvenog okruženja, obitelji, kolega, uzora, nastavnika te centara za profesionalnu orijentaciju znatno utječu na odabir područja obrazovanja i na mijenjanje rodnih stereotipa te da su nastavnici, koji svojim stavovima i pedagoškim metodama pokreću društvene promjene, ključni za promicanje jednakosti spolova, raznolikosti te međusobnog razumijevanja i poštovanja; također uzme li se u obzir da se nastavnici mogu obratiti roditeljima i podići njihovu razinu osviještenosti o jednakosti spolova i potencijalu njihove djece;

M.

budući da načela jednakosti spolova treba ugraditi u sve razine i aspekte obrazovnog sustava kako bi se promicale vrijednosti pravednosti i demokratskog građanstva među djevojčicama i dječacima te ženama i muškarcima i stvorilo istinsko partnerstvo među rodovima u javnoj i privatnoj sferi;

N.

budući da je potreban veći broj ženskih uzora u područjima kojima dominiraju muškarci, primjerice u znanosti, inženjerstvu, tehnologiji, matematici i poduzetništvu, te da su mentorske mreže i uzajamno učenje učinkoviti u osnaživanju djevojčica u tim područjima;

O.

budući da dostupni podaci upućuju na to da su žene u manjoj mjeri financijski nagrađene za svoje kvalifikacije i iskustvo nego muškarci i da su i dalje najvećim dijelom odgovorne za skrb o članovima obitelji i drugim uzdržavanim osobama, što im ograničava pristup plaćenim poslovima na puno radno vrijeme; budući da bi jednakost spolova trebala obuhvaćati priznavanje cjelokupnog rada koji obavljaju žene, kao i obrazovanje dječaka i muškaraca za poslove koji se tradicionalno pripisuju ženama; budući da će napredak u pogledu potpore skrbi o djeci i politike o rodiljnom dopustu za majke i očeve u Europi doprinijeti izgledima žena za zapošljavanje, njihovu gospodarskom osnaživanju i borbi protiv rodnih stereotipa, čime će se djevojčice osnažiti na svim obrazovnim razinama;

P.

budući da se, unatoč tome što sve više žena završava napredno srednjoškolsko i visokoškolsko obrazovanje, njihova obrazovna područja kao i profesionalne aktivnosti najčešće povezuju s poslovima koji su usmjereni na obnavljanje i proširenje postojećih društvenih i gospodarskih struktura te da treba povećati sudjelovanje žena i u strukovnom obrazovanju i u matematici, znanosti, inženjerstvu i tehnologiji;

Q.

budući da bi pravednija dodjela obrazovnih resursa rezultirala većim pristupom žena tržištu rada, a uravnoteženo bi sudjelovanje žena i muškaraca na tržištu rada ojačalo gospodarsku perspektivu Europske unije;

R.

budući da bi europske i državne vlasti trebale svim sredstvima poticati jednakost spolova u obrazovnim ustanovama te da bi obrazovanje o rodu trebalo biti jedan od temelja kurikula i nastavnih programa; budući da europske i nacionalne vlasti moraju zajamčiti da nastavni materijali ne sadrže diskriminirajući sadržaj;

S.

budući da formalni kurikul svake države članice predstavlja njezinu kulturnu i društvenu perspektivu te utječe na izgradnju identiteta djevojčica i dječaka; budući da neslužbeni kurikul dopunjuje službeni kurikul, a nevidljivi kurikul provlači se kroz sve kontekstualne definicije kurikula; budući da su sve te vrste kurikula važne za izgradnju identiteta djevojčica i dječaka te da lokalne vlasti zbog svoje povezanosti s obrazovnim ustanovama imaju temeljnu ulogu u neformalnom obrazovanju;

T.

budući da je za borbu protiv nejednakosti spolova važno da centri za istraživanje obrazovanja i stručnjaci za jednakost spolova provode stalan pedagoški nadzor nad kurikulima, razvojnim ciljevima, ishodima učenja, sadržajima, strategijama, materijalima, ocjenjivanjem, predmetnim programima i planiranjem te da ih prate i procjenjuju;

U.

budući da je nasilje nad ženama glavna prepreka jednakosti spolova i da je moguće boriti se protiv njega obrazovanjem; budući da nisu sve države članice ratificirale Istanbulsku konvenciju te da je EU odgovoran za pokretanje i financiranje projekata kojima se promiče jednakost spolova;

V.

budući da rodno uvjetovano nasilje u školi uključuje seksualno, tjelesno i/ili psihološko nasilje naneseno djeci zbog rodnih stereotipa i društvenih normi; budući da je ono glavna prepreka pristupu, sudjelovanju i postignuću djevojčica u obrazovanju;

W.

budući da su žene i djevojčice s invaliditetom i/ili posebnim obrazovnim potrebama izložene višestrukoj diskriminaciji; budući da se situacija djevojčica može poboljšati samo ako se omogući jednak pristup obrazovanju i osposobljavanju visoke kvalitete koji nije određen ili otežan takvom diskriminacijom te ako se u potpunosti poštuje načelo uključenosti;

X.

budući da postoji znatan nerazmjer u pogledu utvrđivanja posebnih obrazovnih potreba; budući da su dječaci općenito češće etiketirani kao djeca s posebnim potrebama, posebno s „nenormativnim” poteškoćama kao što su poremećaj smanjene pažnje ili disleksija, pri čemu stručna procjena ima veću ulogu u takvom etiketiranju;

Y.

budući da 17 % odraslih osoba širom svijeta, od čega su dvije trećine žene (493 milijuna), ne zna čitati ni pisati (3);

1.

poziva države članice da uvedu i poboljšaju mjere za primjenu načela jednakosti spolova na svim razinama obrazovnog sustava i da u osposobljavanju nastavnika, ali i svih ostalih zaposlenih u školama, primjerice školskih liječnika, medicinskih sestara, psihologa, socijalnih radnika i pedagoga, u potpunosti integriraju poboljšanje osviještenosti o rodnim pitanjima, te da izrade mehanizme kojima se širom obrazovnog sustava olakšava promicanje, primjena, praćenje i ocjenjivanje jednakosti spolova u obrazovnim ustanovama;

2.

poziva države članice da promiču demokratizaciju obrazovanja i ostale uvjete na temelju kojih bi se obrazovanjem, koje se provodi u školama ili uz pomoć drugih obrazovnih sredstava, pridonijelo jednakosti spolova, jamčenju jednakih mogućnosti, prevladavanju gospodarskih, socijalnih i kulturnih nejednakosti te poticanju osobnog razvoja i duha tolerancije, solidarnosti i odgovornosti u cilju postizanja društvenog napretka i demokratskog sudjelovanja u životu zajednice;

3.

poziva države članice da u ciljeve svojih obrazovnih sustava uvrste obrazovanje o poštovanju temeljnih prava i sloboda, kao i o jednakim pravima i prilikama za žene i muškarce te da u načela svojih sustava povezana s kvalitetom uvrste uklanjanje prepreka koje otežavaju istinsku jednakost žena i muškaraca te poticanje potpune jednakosti među spolovima;

4.

poziva na promicanje cjelovitog pristupa formalnom i neformalnom obrazovanju u školama i osjetljivog pristupa ljudskim pravima, ljudskom dostojanstvu, jednakosti spolova te razvoju samopoštovanja i samouvjerenosti, čime bi se djevojčice i žene potaknulo na donošenje samostalnih i utemeljenih odluka i na osobnom i na poslovnom planu; uviđa da obrazovanje o jednakosti spolova mora biti dopuna građanskom obrazovanju o demokratskim vrijednostima i ukorijenjeno u rodno osjetljivo okuženje za učenje utemeljeno na pravima u kojem dječaci i djevojčice uče o svojim pravima i upoznaju se s demokratskim procesom u školama i neformalnim obrazovnim okruženjima, na primjer sudjelovanjem u demokratskom upravljanju svojih škola;

5.

poziva odgovorne za obrazovne politike u Komisiji i državama članicama da zajamče da predanost jednakosti spolova neće ostati na razini izjava o načelima i političkih motiva te da će se očitovati u znatno većim naporima i sredstvima koja se u nju ulažu, podsjećajući da je obrazovanje od primarne važnosti za poticanje promjena u kulturi;

6.

ističe da iako žene čine većinu (60 %) diplomiranih na visokoobrazovnim institucijama u Europskoj uniji, stopa njihove zaposlenosti i putanja kojom dolaze do promaknuća ne odražavaju njihov puni potencijal; naglašava da postizanje uključivog i dugoročnog gospodarskog rasta ovisi o premošćivanju jaza između obrazovnih postignuća žena i njihova položaja na tržištu rada, prvenstveno prevladavanjem horizontalne i vertikalne segregacije;

7.

naglašava da je obrazovanje važan alat koji ženama omogućuje da u potpunosti sudjeluju u socijalnom i gospodarskom razvoju; ističe da su mjere za cjeloživotno učenje ključne kako bi žene stekle vještine koje će im omogućiti da se ponovno zaposle ili napreduju na svojem radnome mjestu, poboljšaju primanja i uvjete rada;

8.

apelira na države članice da pojačaju nužno ulaganje u obrazovanje, čime bi se zajamčilo javno, besplatno i kvalitetno obrazovanje za sve;

9.

poziva države članice da se pobrinu za to da tijela nadležna za obrazovanje zajamče jednako pravo na obrazovanje ženama i muškarcima aktivnim uvođenjem načela jednakog postupanja u obrazovne ciljeve i praksu, izbjegavajući na taj način da zbog seksističkog ponašanja ili društvenih stereotipa povezanih s njime dođe do nejednakosti žena i muškaraca;

10.

poziva Komisiju da zajamči prenošenje te preporuke nacionalnim institucijama koje su odgovorne za nacionalne, regionalne i lokalne obrazovne politike, upravnim tijelima u školskim ustanovama te regionalnim i lokalnim vlastima;

11.

ustraje na potrebi za promicanjem rodne uravnoteženosti na vodećim položajima i u upravnim tijelima odgovorima za nadzor i upravljanje obrazovnim ustanovama, osobito među članovima školskih uprava, ravnateljima i slabo zastupljenim nastavničkim kadrom iz područja znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike jer će se na taj način djevojčicama pružati uzori;

12.

naglašava da su djevojčice koje nemaju dopuštenje za pohađanje škole izloženije obiteljskom nasilju;

13.

potiče Komisiju da što prije započne postupak pristupanja EU-a Istanbulskoj konvenciji; poziva države članice da ratificiraju tu Konvenciju i poziva EU i države članice da zajedno rade na jednakosti spolova u vanjskim odnosima EU-a; ističe blisku vezu između rodnih stereotipa, vršnjačkog nasilja, nasilja na internetu i nasilja nad ženama te potrebu za borbom protiv njih od rane dobi; ističe da se Istanbulskom konvencijom zemlje potpisnice poziva da u službeni kurikul te na svim obrazovnim razinama uvrste nastavni materijal o temama kao što su nestereotipne rodne uloge, uzajamno poštovanje, nenasilno rješavanje sukoba u međuljudskim odnosima, rodno uvjetovano nasilje i pravo na osobni integritet, i da se taj materijal prilagodi razvojnim sposobnostima učenika;

14.

potiče države članice da stalno ulažu u informativne i obrazovne kampanje, kao i u kampanje za podizanje razine osviještenosti, te da pružaju bolje usmjerenje u pogledu odabira zanimanja za djevojčice i dječake kako bi se rješavao problem stereotipnih percepcija rodnih uloga, kao i problem rodnih stereotipa u strukovnoj i stručnoj orijentaciji, posebice u znanosti i novim tehnologijama; podsjeća da bi se time smanjila rodna segregacija na tržištu rada i ojačao položaj žena, istovremeno omogućavajući državama članicama da u potpunosti iskoriste ljudski potencijal koji predstavljaju djevojčice i žene u EU-u te potičući u školama i na nastavi rasprave o odabiru obrazovanja i zanimanja;

15.

podsjeća na ulogu koju skupine koje rade u obrazovanju imaju u pružanju pomoći i savjetovanja obiteljima o školovanju njihove djece kako bi se tu djecu usmjerilo na put koji odgovara njihovim vještinama, talentima i sklonostima; naglašava da je razdoblje u kojem se pruža savjetovanje o školovanju ključno i da upravo tada mogu nastati rodni stereotipi koji mogu dugotrajno utjecati na sposobnost djevojčica da izgrade profesionalnu karijeru koja će im olakšati osobni razvoj i emancipaciju;

16.

poziva Komisiju da uz pomoć država članica organizira konkretne programe za podizanje osviještenosti usmjerene na djevojčice, a koji su povezani s njihovim sudjelovanjem u visokom obrazovanju i mogućim obrazovnim usmjerenjem, uz odgovarajuće poslovne prilike na temelju njihovih sposobnosti, kako bi ih se ohrabrilo da se odluče za karijere u područjima kojima tradicionalno dominiraju muškarci i kako bi se ojačalo samopouzdanje nove generacije žena; naglašava da neformalno obrazovanje ima ključnu ulogu u izgradnji samopouzdanja djevojčica i djevojaka;

17.

poziva države članice da se koriste europskim strukturnim i investicijskim fondovima za potporu programima u kojima se aktivno surađuje s roditeljima djece iz isključenih zajednica te da podupiru sadržajne i poticajne aktivnosti izvan nastave i tijekom školskih praznika;

18.

apelira na države članice da potiču promicanje javnih mreža dječjih vrtića i jaslica, sustava predškolskog obrazovanja i javnih usluga kojima se djeci omogućuje sudjelovanje u aktivnostima u slobodno vrijeme;

19.

poziva države članice da poboljšaju kvalitetu obrazovanja i stručnog osposobljavanja za osobe s invaliditetom i/ili posebnim obrazovnim potrebama, da smanje visoke stope njihova napuštanja školovanja, da poštuju načela uključivog obrazovanja s naglaskom na aktivnom sudjelovanju tih učenika te da poboljšaju njihovu integraciju u društvo i u opći obrazovni sustav gdje god je to moguće; poziva da se u tu svrhu žurno poboljša osposobljavanje nastavnika i da se u njega uvrsti rodna perspektiva, kao i utvrđivanje poteškoća u učenju, uključujući razvoj rodno osjetljivih alata za probiranje i konkretnih obrazovnih programa u kojima se u obzir uzima rodna perspektiva kako bi se tim ženama i djevojčicama pružile bolje mogućnosti prilikom zapošljavanja i kako bi ih se osnažilo da nadiđu višestruku diskriminaciju;

20.

poziva države članice da dječacima i djevojčicama zajamče jednak pristup obrazovanju, bez obzira na njihovu dob, socijalno-gospodarski status i kulturnu ili vjersku pripadnost te naglašava da bi europske, nacionalne i lokalne institucije trebale promicati konkretne programe za integraciju marginaliziranih zajednica općenito u školama, a posebno djevojčica iz tih zajednica jer se one često suočavaju s višestrukom diskriminacijom, i svih manjina u europskom društvu; ističe da je važno zajamčiti da djevojčice završe srednju školu i naglašava potrebu za programima financijske pomoći za ekonomski ugrožene obitelji kako bi se spriječilo da učenici, a osobito djevojčice, napuštaju školovanje;

21.

apelira na države članice da aktivno pruže potporu koja je potrebna da se migranticama i njihovim obiteljima zajamči učenje jezika države primateljice u okviru besplatnog lokalnog javnog obrazovanja;

22.

poziva države članice da osmisle posebne programe kako bi zajamčile da romske djevojčice i mlade žene nastave s obrazovanjem, bilo ono osnovno, srednje ili visoko, te da uvedu i posebne mjere za majke adolescentice i djevojčice koje su rano napustile školovanje, a posebice da podupru nastavak neprekinutog obrazovanja i omoguće usavršavanje na radnom mjestu; nadalje poziva države članice i Komisiju da te mjere uzmu u obzir prilikom koordinacije i evaluacije nacionalnih strategija za uključivanje Roma;

23.

ističe da je u projekte razvojne suradnje važno uključiti mjere koje se odnose na obrazovanje djevojčica i žena;

24.

ističe važnost posvećivanja posebne pozornosti načelu jednakosti spolova u kurikulima i svim fazama obrazovanja;

25.

ustraje u posvećivanju posebne pozornosti jednakosti spolova u svim njezinim kategorijama, u kurikulima, razvojnim ciljevima i ishodima učenja, u sadržajima, u školskim programima i njihovu planiranju, kao i u tome da se naglasi potreba za procjenom položaja žena u školskim kurikulima u raznim područjima, s naglaskom na njihovoj ulozi u sadržajima koji se poučavaju; smatra da se jednakost spolova u obrazovanju mora izričito baviti načelom jednakosti i mora uključivati i niz pitanja poput pismenosti, vršnjačkog nasilja, nasilja, govora mržnje, ljudskih prava i građanskog obrazovanja;

26.

ističe da obrazovanje mora služiti dječacima i djevojčicama da se razviju u osviještene, uravnotežene osobe koje poštuju druge ljude i koje imaju sposobnost empatije i međusobnog poštovanja, sve u cilju sprečavanja diskriminacije, agresije i vršnjačkog nasilja;

27.

ističe da je potrebna pomoć škola u razvoju interkulturnog pristupa obrazovanju kao opreka pristupu koji teži asimilaciji ili multikulturalnosti, u svrhu promicanja otvorenosti, međusobnog poštovanja te dijaloga među različitim kulturama i vjerama;

28.

potiče nadležne vlasti u državama članicama na promicanje jednakosti spolova u svojim sveobuhvatnim programima seksualnog odgoja i odgoja o odnosima, uključujući učenje djevojčica i dječaka o odnosima koji se temelje na pristanku, poštovanju i reciprocitetu, kao i u sportu i slobodnim aktivnostima gdje stereotipi i očekivanja temeljeni na rodu mogu utjecati na sliku koju učenici imaju o sebi, njihovo zdravlje, usvajanje vještina, intelektualni razvoj, društvenu integraciju i izgradnju identiteta djevojčica i dječaka;

29.

uviđa da je osjetljiv, dobi primjeren i znanstveno točan seksualni odgoj i odgoj o odnosima ključno sredstvo u osnaživanju djevojčica i dječaka, čime im se pomaže pri donošenju dobro razmotrenih odluka i doprinosi širim prioritetima javnog zdravlja, na primjer smanjenju neplaniranih trudnoća, smanjenoj smrtnosti majki i novorođenčadi, prevenciji i ranom liječenju spolno prenosivih bolesti i smanjenju zdravstvenih nejednakosti; poziva države članice da razmotre uvođenje u nastavu dobi primjerenog i sveobuhvatnog spolnog odgoja i odgoja o odnosima, obaveznog u kurikulu za sve učenike osnovnih i srednjih škola i naglašava važnost osposobljavanja nastavnika s posebnim naglaskom na poštovanju djevojčica i žena te na jednakosti spolova;

30.

poziva na uvođenje spolnog odgoja i odgoja o odnosima u nastavne programe čiji je cilj osnaživanje djevojčica osvješćivanjem i kontrolom nad vlastitim tijelom, istovremeno pozivajući na to da svi ostali nastavni predmeti budu usklađeni s tim načelima;

31.

poziva Komisiju na borbu protiv diskriminacije na temelju seksualnog opredjeljenja i rodnog identiteta u obrazovnom okruženju; potiče Komisiju da podupre uvođenje objektivnih informacija o pitanjima iz područja LGBTI u školske kurikule; potiče Komisiju da olakša uzajamno učenje među državama članicama u rješavanju problema homofobnog i transfobnog vršnjačkog nasilja i uznemiravanja;

32.

potiče djevojčice i dječake da tijekom obrazovnog procesa jednak interes iskažu za sve predmete, nesputani rodnim stereotipima, posebno za znanstvene i tehničke predmete, uključujući učenje dječaka o aktivnostima koje se tradicionalno smatraju ženskima u područjima poput rada u domaćinstvu i brige o domaćinstvu, čime ih se također ohrabruje da podjednako sudjeluju u donošenju zajedničkih odluka, upravljanju školom te svim izvannastavnim aktivnostima; poziva na uključene strane da zajamče financiranje tih učinkovitih aktivnosti;

33.

ističe da su potrebne mjere kojima se podupire konkretno promicanje žena u kulturi te širenje njihova umjetničkog i intelektualnog rada, bori protiv strukturne i sveprisutne diskriminacije žena u tom području, potiče uravnotežena zastupljenost žena i muškaraca u javnom umjetničkom i kulturnom životu, te pruža financijska pomoć i pozitivno djelovanje u cilju ispravljanja postojećih nejednakosti u tim područjima;

34.

poziva da se djevojčicama i dječacima omogući jednak pristup i obrazovanje u informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i korištenje tim tehnologijama počevši od predškolskog obrazovanja, posvećujući osobitu pozornost djeci i mladima iz ruralnih područja, marginaliziranih zajednica ili onima s posebnim potrebama u cilju poboljšanja digitalne pismenosti, širenja učinkovitih obrazovnih politika, poboljšanja osposobljavanja nastavnika kako bi se povećao broj studentica i žena s diplomom u područjima znanosti, tehnologije, inženjerstva i matematike; u tom pogledu pozdravlja sve inicijative i programe kojima je cilj ta studijska područja i odgovarajuće karijere istraživača djevojčicama učiniti privlačnijima;

35.

ističe važnost uvođenja obrazovnih mjera namijenjenih priznavanju uloge žena u povijesti, znanosti, politici, književnosti, umjetnosti, obrazovanju itd. i poučavanju o njoj;

36.

potiče na ulaganje svih mogućih napora da se zapošljavanje u području predškolskog i osnovnoškolskog obrazovanja i skrbi počne smatrati vrijednim i za žene i za muškarce;

37.

poziva države članice da razviju ili pojačaju nacionalne propise u cilju borbe protiv negativnog utjecaja stereotipnih rodnih uloga koje se u medijima i oglašavanju prikazuju kao vrijednosti te koji vrlo često potkopavaju rad škola na tim područjima;

38.

potiče na osmišljavanje dopunskih aktivnosti kojima bi se nadogradio službeni kurikul u pogledu jednakosti spolova i poduzetničkog osposobljavanja te na provedbu programa neformalne edukacije o jednakosti spolova u zajednicama uz pomoć lokalnih vlasti;

39.

poziva na to da se nanovo potakne izdavanje potvrde o stručnoj osposobljenosti u neformalnom obrazovanju te visokostandardne potvrde o učenju kroz rad koja se odnosi na strukovno obrazovanje jer će to djevojčicama i ženama pomoći da pronađu bolji posao i uđu ili se vrate na tržište rada te da se istovremeno i muškarcima i ženama zajamče jednako dostojanstvo i stjecanje sposobnosti;

40.

potiče autore i urednike pedagoških materijala da svjesno vode računa o potrebi da jednakost spolova postane jedan od kriterija pri njihovoj izradi te im preporučuje da se obrate timovima predavača i učenika prilikom izrade pedagoških materijala o jednakosti spolova i da potraže savjet stručnjaka iz područja jednakosti spolova i rodno osviještenog mentorstva;

41.

apelira na države članice da pripreme i objave smjernice namijenjene školama, kreatorima politika u području obrazovanja, nastavnicima i odgovornima za pripremu kurikula, kojima će se obuhvatiti rodna perspektiva i jednakost spolova te da zajamče uklanjanje stereotipa i seksističkih prikaza koji se mogu naći u sadržaju, jeziku i ilustracijama pedagoških udžbenika i materijala te ih potiče i na borbu protiv seksizma u književnosti, kinematografiji, glazbi, igrama, medijima, oglašavanju i drugim područjima koja mogu uvelike doprinijeti promjeni stavova, ponašanja i identiteta dječaka i djevojčica;

42.

potvrđuje da učitelji imaju glavnu ulogu u oblikovanju obrazovnog identiteta te znatno utječu na aspekte rodno uvjetovanog ponašanja u školama; podsjeća da se još puno mora učiniti kako bi se ojačala uloga učitelja u vezi s najboljim načinom promicanja jednakosti spolova; stoga inzistira da je potrebno zajamčiti sveobuhvatno početno i trajno osposobljavanje učitelja u pogledu jednakosti na svim razinama formalnog i neformalnog obrazovanja, uključujući uzajamno učenje od kolega i suradnju s vanjskim organizacijama i agencijama, u cilju jačanja svijesti o utjecaju rodnih uloga i stereotipa na samouvjerenost njihovih učenika te na njihov izbor predmeta tijekom školovanja; ističe da su djevojkama potrebni pozitivni uzori obaju spolova u školama i na sveučilištima kako bi se mogle poistovjetiti s njima te na najbolji način iskoristiti vlastiti potencijal bez straha od rodne diskriminacije ili dvostrukih pravila;

43.

naglašava potrebu da se i u osnovno i u trajno osposobljavanje nastavnika uključi učenje o načelu jednakosti žena i muškaraca, kao i njegova primjena, kako bi se uklonile sve prepreke potpunom ostvarenju potencijala učenika, neovisno o njihovu rodu;

44.

snažno vjeruje u transformativni potencijal obrazovanja u zagovaranju jednakosti spolova; uviđa da se u formalnim i neformalnim obrazovnim programima mora pristupiti rješavanju i borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja, rodne diskriminacije, uznemiravanja, homofobije i transfobije u svim njihovim oblicima, uključujući oblike nasilja ili uznemiravanja na internetu; uviđa da obrazovanje o jednakosti spolova i protiv rodno uvjetovanog nasilja ovisi o sigurnom školskom okuženju u kojem nema nasilja;

45.

naglašava da je potrebno organizirati inicijative za podizanje razine osviještenosti i poučavanje o rodnoj perspektivi te njezino usvajanje, a koje bi bile namijenjene svima koji su uključeni u politiku obrazovanja te roditeljima i poslodavcima;

46.

poziva države članice da usvoje međugeneracijski pristup obrazovanju i da zajamče jednak pristup formalnom i neformalnom obrazovanju uvođenjem cjenovno pristupačnih i kvalitetnih programa skrbi za djecu u obrazovne sustave, kao i skrbi za starije osobe i druge uzdržavane osobe; poziva države članice da sudjeluju u inicijativama kojima je cilj smanjiti izravne i neizravne troškove obrazovanja te povećati kapacitete svih jaslica, vrtića, predškolskih, školskih i izvanškolskih mreža u skladu s načelima uključivanja djece koja žive u siromaštvu ili na rubu siromaštva; ističe da je to važno kako bi se pomoglo svim ženama i muškarcima, uključujući samohrane roditelje, da postignu ravnotežu između obiteljskog života i posla te zajamčilo sudjelovanje žena u cjeloživotnom učenju, strukovnom obrazovanju i osposobljavanju, stvarajući na taj način uzore za osnaživanje djevojčica;

47.

naglašava da dječaci i muškarci moraju biti aktivno obuhvaćeni svakom strategijom za promicanje jednakosti spolova i osnaživanje djevojčica i žena te u nju uključeni;

48.

ističe koliko je važno da javne uprave u području visokog obrazovanja potiču istraživanje značenja i razmjera jednakosti spolova i poučavanje o njoj, osobito uvršćivanjem tema povezanih s jednakošću spolova u relevantne kurikule, pokretanjem usmjerenih poslijediplomskih studija i provođenjem stručnih analiza i istraživanja u tom području;

49.

poziva europske institucije i države članice da ostvare napredak u međusobnom priznavanju diploma, certifikata i ostalih potvrda kojima se dokazuju stručne kvalifikacije stečene u pojedinim državama članicama te u koordinaciji i usklađivanju nacionalnih propisa o zapošljavanju ljudi određenih zanimanja kako bi emigrantice i iz Europske unije i iz trećih zemalja mogle konkurirati za radna mjesta u skladu sa svojim obrazovanjem i kvalifikacijama;

50.

napominje da nezavisna tijela trebaju pratiti i procjenjivati napredak nakon usvajanja politike jednakosti spolova u obrazovnim ustanovama, da je potrebno redovito obavještavati lokalne, regionalne, nacionalne i europske tvorce politika o svim poduzetim mjerama i postignutom napretku u tom području te da rodna perspektiva hitno treba postati dio unutarnje i vanjske evaluacije obrazovnih ustanova;

51.

naglašava važnost suradnje među raznim obrazovnim upravnim tijelima i razmjene primjera dobre prakse u razvoju projekata i programa usmjerenih na podizanje i širenje razine znanja i osviještenosti među članovima obrazovne zajednice o načelima koedukacije i istinske jednakosti žena i muškaraca;

52.

poziva Europski institut za jednakost spolova (EIGE) da nastavi sa svojim radom na objedinjavanju usporedivih podataka i pokazatelja po spolovima u svim područjima politike, uključujući područje obrazovanja, te podsjeća da je važno provesti istraživanja o utjecaju obrazovnih politika na rješavanje problema nejednakosti spolova, iz kojih će proizaći kvalitativni i kvantitativni instrumenti za procjenu tog učinka, prateći proračunsku strategiju utemeljenu na rodnoj perspektivi kako bi se promicao i pristup obrazovnim resursima i pravo na njih;

53.

uviđa da je od ključne važnosti procijeniti utjecaj budućeg zakonodavstva o obrazovanju na jednakost spolova te da se u skladu s tim načelom postojeći zakoni revidiraju kada je to potrebno;

54.

ističe da centri za istraživanje obrazovanja, u bliskoj suradnji sa stručnjacima za rodna pitanja, tijelima EU-a i lokalnim vlastima, moraju pratiti i procjenjivati postupak provedbe programa jednakosti spolova; poziva države članice i Komisiju na prikupljanje kvantitativnih i kvalitativnih usporedivih podataka razvrstanih po spolu;

55.

predlaže da se utemelji europska godišnja nagrada za jednakost spolova koja bi se dodjeljivala obrazovnim ustanovama koje se ističu u postizanju tog cilja te potiče države članice da osnuju takvu nagradu na nacionalnoj razini;

56.

ističe da je potrebno pripremiti akcijske planove i dodijeliti sredstva za provedbu rodno specifičnih obrazovnih projekata i uspostavu rodno osjetljivih obrazovnih struktura te u tom pogledu preporučuje da se iskoriste europski instrumenti koji su za to dostupni, poput Plana ulaganja, programa Obzor 2020. i europskih strukturnih fondova, uključujući Europski socijalni fond;

57.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću, Komisiji i vladama država članica.