22.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 316/132

—

uzimajući u obzir šesto izvješće Komisije o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji naslovljeno „Ulaganje u radna mjesta i rast: promicanje razvoja i dobrog upravljanja u regijama i gradovima EU-a” od 23. srpnja 2014. (dalje u tekstu: „Šesto izvješće o koheziji”),

—

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije (UFEU), a posebno njegov članak 4., članak 162., članke 174. do 178. i članak 349.,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (dalje u tekstu „Uredba o zajedničkim odredbama”) (1),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1301/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom fondu za regionalni razvoj i o posebnim odredbama o cilju ulaganja za rast i radna mjesta te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1080/2006 (2),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1304/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Europskom socijalnom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1081/2006 (3),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju europske teritorijalne suradnje (4),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1302/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1082/2006 o Europskoj grupaciji za teritorijalnu suradnju (EGTS) u vezi s pojašnjenjem, pojednostavljenjem i poboljšanjem osnivanja i funkcioniranja takvih grupacija (5),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1300/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Kohezijskom fondu i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1084/2006 (6),

—

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014. – 2020. (7),

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (8),

—

uzimajući u obzir „Teritorijalni program Europske unije 2020.: ususret uključivoj, pametnoj i održivoj Europi raznolikih regija”, usvojen na neformalnom sastanku ministara nadležnih za prostorno planiranje i teritorijalni razvoj od 19. svibnja 2011. u Gödöllőu, Mađarska,

—

uzimajući u obzir osmo izvješće Komisije od 26. lipnja 2013. o napretku na području gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije naslovljeno „Regionalna i urbana dimenzija krize”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o pametnoj specijalizaciji: umrežavanje centara izvrsnosti za učinkovitu kohezijsku politiku (9),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 14. siječnja 2014. o spremnosti država članica EU-a za učinkovit i pravovremen početak novog programskog razdoblja kohezijske politike (10),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o sedmom i osmom izvješću Europske komisije o napretku na području kohezijske politike EU-a i strateškom izvješću iz 2013. o provedbi programa za razdoblje 2007. – 2013. (11),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 26. veljače 2014. o optimizaciji razvoja potencijala najudaljenijih regija stvaranjem sinergije između strukturnih fondova i drugih programa Europske unije (12),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 27. studenoga 2014. o kašnjenju početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. (13),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 19. listopada 2011. naslovljenu „Okvir za sljedeću generaciju inovativnih financijskih instrumenata – platforme EU-a za vlasnički kapital i dugove” (COM(2011)0662),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 26. studenog 2014. naslovljenu „Plan ulaganja za Europu” (COM(2014)0903),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 13. siječnja 2015. naslovljenu „Najbolja uporaba fleksibilnosti u okviru postojećih pravila Pakta o stabilnosti i rastu” (COM(2015)0012),

—

uzimajući u obzir tematsko izvješće Europskog revizorskog suda naslovljeno „Financijski instrumenti za malo i srednje poduzetništvo sufinancirani sredstvima Europskog fonda za regionalni razvoj” (Tematsko izvješće br. 2/2012),

—

uzimajući u obzir zaključke Vijeća o Šestom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji: ulaganje u radna mjesta i rast, koje je usvojilo Vijeće za opće poslove (koheziju) 19. studenoga 2014.,

—

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija od 3. prosinca 2014. o Šestom izvješću o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji (14),

—

uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora od 21. siječnja 2015. o Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija – Šesto izvješće o gospodarskoj, socijalnoj i teritorijalnoj koheziji: ulaganje u radna mjesta i rast (15),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 9. ožujka 2015. o pregledu stanja u području pravosuđa u EU-u za 2015. (COM(2015)0116),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije od 20. siječnja 2015. naslovljenu „Nacrt izmjene proračuna br. 2 za opći proračun 2015.” (COM(2015)0016),

—

uzimajući u obzir Godišnje izvješće za 2013. o zaštiti financijskih interesa EU-a – borba protiv prijevara,

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za regionalni razvoj i mišljenja Odbora za proračune, Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja, Odbora za industriju, istraživanje i energiju, Odbora za kulturu i obrazovanje te Odbora za prava žena i ravnopravnost spolova (A8-0173/2015),

A.

budući da je neosporna odlučujuća uloga kohezijske politike EU-a u smanjenju regionalnih razlika, promicanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije među regijama država članica i podupiranju stvaranja radnih mjesta; budući da kohezijska politika predstavlja glavnu politiku ulaganja u realno gospodarstvo na razini EU-a i provjereno je sredstvo za rast i zapošljavanje u EU-u s proračunom većim od 350 milijardi EUR do 2020.; budući da se kohezijska politika tijekom krize pokazuje kao ključan instrument za održavanje razine ulaganja u različitim državama članicama; budući da je u nekim državama članicama kohezijska politika glavni izvor javnih ulaganja; budući da je konkretna i vidljiva priroda rezultata kohezijske politike potvrđena mnogim različitim metodama ocjenjivanja;

B.

budući da najnoviji podaci za 2013. svjedoče o dugotrajnoj nezaposlenosti u Uniji, koja bilježi povijesno visoku razinu od 5,1 % radne snage; budući da dugotrajna nezaposlenost ima snažne posljedice za pojedince tijekom njihova života i može postati strukturna, osobito u rubnim regijama;

C.

budući da je nedavno zabilježen realan pad javnih ulaganja u Uniji od 15 % i budući da se u mnogim regijama, posebno onima s demografskim izazovima, nije uspjelo na odgovarajući način doprinijeti ostvarenju ciljeva iz strategije Europa 2020., posebno glavnog cilja postizanja 75-postotne zaposlenosti do 2020., cilja smanjenja broja siromašnih ljudi za 20 milijuna te cilja suzbijanja ranog napuštanja školovanja;

D.

budući da je opravdano da su se ciljevi kohezijske politike s vremenom razvili kao odgovor na nove izazove i prijetnje s kojima se EU suočava i da je sama politika postala povezanija sa sveobuhvatnim programom politike EU-a; budući da ipak treba ojačati izvornu ulogu kohezijske politike: jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u svim regijama EU-a, a posebice u slabije razvijenim regijama i u regijama u najnepovoljnijem položaju; budući da kohezijsku politiku ne bi trebalo smatrati pukim instrumentom za ostvarivanje ciljeva strategije Europa 2020. i ostalih strategija razvoja EU-a, nego i investicijskom politikom u tim područjima;

E.

budući da je prema Šestom izvješću o koheziji gospodarska kriza imala negativan učinak na dugoročne trendove smanjenja regionalnih razlika te su na početku novoga programskog razdoblja razne vrste razlika među regijama i dalje velike usprkos određenim pozitivnim tendencijama;

F.

budući da su kroz tematsku koncentraciju sredstva kohezijske politike usmjerena prema ograničenom broju strateških ciljeva s potencijalom unapređenja rasta, otvaranja novih radnih mjesta, socijalnog uključivanja, ekološkim potencijalom te potencijalom u vezi s klimatskim promjenama;

G.

budući da se visoke stope rasta i regionalna gospodarska konvergencija ne mogu postići bez dobrog upravljanja, s obzirom na potrebu za djelotvornijim uključivanjem svih partnera na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini, u skladu s načelom višerazinske vlasti i uključujući socijalne partnere i organizacije civilnog društva;

H.

budući da su sporazumi o partnerstvu i operativni programi strateška sredstva za usmjeravanje ulaganja u države članice i regije, predviđena člancima 14., 16. i 29. Uredbe o zajedničkim odredbama s vremenskim rasporedom za njihovo podnošenje i usvajanje prema kojem je sporazume o partnerstvu trebalo usvojiti najkasnije do kraja kolovoza 2014., a operativne programe do kraja siječnja 2015.;

I.

budući da je neformalno Vijeće koje se 2011. sastalo u Gödöllőu, Mađarska, od predsjedništava Vijeća za 2015. i 2016. zatražilo da ocijene i razmotre treba li revidirati Teritorijalni program EU-a 2020., uzimajući u obzir njegovu provedbu u praksi, i da zatim na kraju provedu takvu reviziju;

J.

budući da države članice prema članku 175. UFEU-a vode svoje gospodarske politike i koordiniraju ih tako da postižu ciljeve cjelokupnoga skladnog razvoja i jačanja gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te budući da novi Plan ulaganja za Europu također pridonosi tim ciljevima;

1.

naglašava da je kohezijska politika glavni instrument Europske unije čiji su ciljevi smanjenje gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika diljem europskih regija, unapređivanje njihove konkurentnosti, borba protiv klimatskih promjena i energetska neovisnost, uz istodobno pridonošenje postizanju ciljeva strategije Europa 2020.; naglašava da su ulaganja u okviru kohezijske politike u znatnoj mjeri ublažila negativne učinke gospodarske i financijske krize i omogućila stabilnost u regijama osiguravajući tok financiranja nakon što su se nacionalna i regionalna javna i privatna ulaganja znatno smanjila, iako je sufinanciranje tih ulaganja bilo teško nekim državama članicama i regijama; naglašava da je financiranje u okviru kohezijske politike bilo jednako 21 % javnih ulaganja u cijelom EU-u, i 57 % javnih ulaganja u svim zemljama obuhvaćenima kohezijskom politikom;

2.

ističe da je kohezijska politika dokazala svoju mogućnost brzog reagiranja s pomoću fleksibilnih mjera u cilju rješavanja investicijskog jaza u državama članicama i regijama, poput smanjenja nacionalnog sufinanciranja i osiguranja dodatnih plaćanja unaprijed, kao i preusmjeravanja 13 % ukupnih sredstava financiranja (45 milijardi EUR) prema podupiranju gospodarske djelatnosti i zapošljavanja s izravnim učincima; stoga smatra da je ključno izvršiti značajan dubinski srednjoročni pregled ciljeva i razina financiranja u skladu sa svim događajima koji utječu na socijalno i gospodarsko stanje država članica ili nekih od njihovih regija;

3.

ističe da Ugovor o Europskoj uniji sadrži cilj o promicanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te solidarnosti među državama članicama (članak 3. UEU-a);

4.

pozdravlja najnoviju reformu kohezijske politike čiji je cilj rješavanje tih izazova i koja se temelji na koherentnom strateškom okviru za razdoblje 2014. – 2020. s jasnim ciljevima i poticajima za sve operativne programe; poziva sve sudionike, posebice glavna tijela koja su dio toga, da zajamče djelotvornost i učinkovitost provedbe novog zakonodavnog okvira za kohezijsku politiku čvrstim usmjeravanjem na postizanje bolje uspješnosti i rezultata; poziva sve uključene strane na uspostavu mehanizama višerazinskog upravljanja i koordinacije koji pravilno funkcioniraju kako bi se zajamčila dosljednost među programima, pružila potpora strategiji Europa 2020. i preporukama za pojedine države;

5.

naglašava da je stabilno fiskalno i gospodarsko okruženje, kao i učinkovito regulatorno, administrativno i institucionalno okruženje, ključno za djelotvornost kohezijske politike, no ono ne smije ugrožavati postizanje njezinih ciljeva; u tom smislu podsjeća na to da bi obustava plaćanja iz članka 23. Uredbe o zajedničkim odredbama mogla dovesti u pitanje sposobnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela da na djelotvoran način planiraju i provode europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje 2014. – 2020.; naglašava da politika mora biti pomno usklađena sa sektorskim politikama kako bi se ostvarili ciljevi kohezijske politike i strategije Europa 2020., a moraju se postići sinergije s ostalim programima ulaganja na razini EU-a; međutim, podsjeća na to da u skladu s člankom 175. UFEU-a sve gospodarske politike nastoje ostvariti ciljeve gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije;

6.

naglašava da je jačanje administrativnog kapaciteta za programiranje, provedbu i ocjenjivanje u državama članicama ključno za pravodobnu i uspješnu provedbu kohezijske politike;

7.

ističe da, iako je kohezijska politika ublažila utjecaj krize, regionalne razlike i dalje su visoke te da cilj kohezijske politike smanjenja gospodarskih, socijalnih i teritorijalnih razlika pružanjem posebne potpore slabije razvijenim regijama još nije svugdje postignut;

8.

ističe da su, unatoč krizi i činjenici da je na lokalne financije stavljen velik pritisak, lokalne i regionalne vlasti i dalje morale odgovarati na zahtjeve građana za pristupačnije javne usluge veće kvalitete;

9.

naglašava važnost reindustrijalizacije EU-a kako bi se zajamčilo da do 2020. industrijska proizvodnja čini najmanje 20 % BDP-a država članica; stoga podsjeća na važnost proaktivnog podržavanja i jačanja načela konkurentnosti, održivosti i regulatorne pouzdanosti u cilju promicanja otvaranja radnih mjesta i rasta u Europi;

10.

izražava svoju ozbiljnu zabrinutost zbog osjetnog strukturnog kašnjenja u pokretanju programskih razdoblja kohezijske politike, do čega je došlo zbog kašnjenja u usvajanju operativnih programa, uključujući kroz postupak prijenosa sredstava; napominje da bi takvo kašnjenje moglo staviti veći pritisak na plaćanja, posebice u 2017. i 2018. godini, te stoga povećati zabrinutost zbog nepoželjnih zaostataka u plaćanjima koji su dosegnuli otprilike 25 milijardi EUR za programsko razdoblje 2007. – 2013.; napominje da, iako je u širem kontekstu stanje u području obuhvaćenom kohezijskom politikom bolje nego u ruralnom razvoju i ribarstvu, ta zabrinutost i dalje postoji jer se u nekoliko država članica znatan broj programa tek treba usvojiti; naglašava da ta kašnjenja mogu umanjiti vjerodostojnost proračuna EU-a i kohezijske politike, njezinu djelotvornost i održivost, dovodeći u pitanje sposobnost nacionalnih, regionalnih i lokalnih tijela da dovrše provedbu za razdoblje 2007. – 2013. te da na djelotvoran način planiraju i provode europske strukturne i investicijske fondove za razdoblje 2014. – 2020.; pozdravlja nedavne napore država članica i Komisije u tom pogledu, međutim, poziva Komisiju da učini sve da zajamči usvajanje svih preostalih operativnih programa bez daljnje odgode budući da Parlament još nije usvojio reviziju višegodišnjeg financijskog okvira (VFO) koja je potrebna kako bi se iskoristila nedodijeljena sredstva za 2014., kao ni prateći nacrt izmjene proračuna;

11.

podsjeća na to da se pitanje stalnih zaostataka u plaćanjima tiče kohezijske politike više nego bilo kojeg drugog područja politike EU-a s 24,8 milijardi EUR neplaćenih računa na kraju 2014. za programe Europskog socijalnog fonda (ESF), Europskog fonda za regionalni razvoj (EFRR) i Kohezijskog fonda za razdoblje 2007. – 2013., što je povećanje od 5,6 % u usporedbi s 2013.; potiče Komisiju na to da se koristi svim raspoloživim sredstvima kako bi pokrila te nepodmirene račune; ističe da ta situacija ponajprije pogađa najmanje i najosjetljivije korisnike sredstava kohezijske politike kao što su mala i srednja poduzeća, nevladine organizacije i udruge, i to zbog njihove ograničene sposobnosti pretfinanciranja izdataka;

12.

pozdravlja činjenicu da su Vijeće, Komisija i Parlament postigli sporazum o smanjenju razine neplaćenih računa na kraju godine, posebno u području kohezijske politike, na strukturnu razinu tijekom aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira, kao što je utvrđeno u zajedničkoj izjavi priloženoj sporazumu o proračunu za 2015., i prima na znanje „Elemente Komisije za plan plaćanja radi vraćanja proračuna EU-a na održiv put”, koje je Parlament primio 23. ožujka 2015.; podsjeća Komisiju na njezinu obvezu što bržeg predstavljanja plana plaćanja, a u svakom slučaju, prije predstavljanja nacrta proračuna za 2016.; nadalje, podsjeća sve institucije na njihovu obvezu da prihvate taj plan i počnu s njegovom provedbom od 2015. do revizije sadašnjeg VFO-a sredinom razdoblja;

13.

ističe činjenicu da se predloženom revizijom gornjih granica VFO-a (16) kojom se 11,2 milijarde EUR u odobrenim sredstvima prenosi za ukupan naslov 1.b u skladu s člankom 19. stavkom 2. Uredbe o VFO-u i prijenosom (17)8,5 milijardi EUR u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza u skladu s člankom 13. stavkom 2. točkom (a) Financijske uredbe iz 2014. u 2015. izbjegava ukidanje tih odobrenih sredstava u naslovu 1.b, no da se ni u jednom slučaju nije ozbiljno započelo s rješavanjem temeljnog problema kašnjenja u programiranju te da se nije promijenila činjenica da kronično zakašnjela provedba i sustavno zakašnjela plaćanja mogu izazvati znatne probleme konačnim korisnicima;

14.

naglašava da su prethodno navedeni zaostaci pod naslovom 1.b proračuna EU-a zapravo najvažniji izravan čimbenik koji ugrožava provedbu kohezijske politike u odnosu na prethodno programsko razdoblje i, potencijalno, na sadašnje programsko razdoblje 2014. – 2020.; ponavlja da sudionici kohezijske politike na terenu uvelike osjećaju utjecaj navedenih zaostataka, ponekad u ekstremnoj mjeri; stoga poziva Komisiju da razradi plan kojim se predviđa poseban vremenski raspored za konkretne, postupne mjere politike, poduprte izdvojenim proračunskim sredstvima, kako bi se zaostaci smanjili, a zatim uklonili; nada se da će Vijeće konačno shvatiti ozbiljnost i neodrživost situacije te da će biti spremno aktivno doprinijeti pronalasku stabilnog rješenja problema; uvjeren je da bi prvi cilj tih mjera trebalo biti osjetno smanjenje zaostataka u 2015.;

15.

naglašava da je od presudne važnosti početi provedbu operativnih programa čim budu usvojeni kako bi se povećali rezultati ulaganja, potaknulo stvaranje radnih mjesta, omogućio rast produktivnosti i pridonijelo klimatskim i energetskim ciljevima Unije, te da Komisija i države članice trebaju uložiti maksimalne napore da ubrzaju njihovo usvajanje, ne dovodeći u pitanje njihovu kvalitetu; zahtijeva da Komisija, zadržavajući fokus na nastavku borbe protiv prijevara, izvrši analizu svih mogućih načina pojednostavnjenja svojih internih postupaka kako bi ubrzala postupke koji se temelje na dva programa predviđena za usvajanje operativnih programa radi izbjegavanja dodatnih kašnjenja početka provedbe;

16.

s obzirom na navedeno, poziva Komisiju da: Parlamentu predstavi mjere koje namjerava poduzeti kako bi se, što je prije moguće, olakšala provedba operativnih programa, posebice radi izbjegavanja opoziva sredstava 2017. godine, kao i vremenski raspored koji je za to predviđen; da objasni utjecaj kašnjenja u plaćanjima na početak provedbe novih operativnih programa; te da predloži rješenja kako bi se što je više moguće ograničila šteta; nadalje traži da Komisija, u kontekstu izvještavanja o ishodu pregovora kako je utvrđeno člankom 16. stavkom 3. Uredbe o zajedničkim odredbama, izvrši analizu mogućeg utjecaja zakašnjelog početka provedbe kohezijske politike za razdoblje 2014. – 2020. na rast i radna mjesta te da na temelju dobivenih saznanja donese preporuke;

17.

smatra da se višegodišnjim financijskim okvirom za razdoblje 2014. – 2020., koji proizlazi iz predložene Komisijine izmjene Uredbe o višegodišnjem financijskom okviru kojom se u 2015. prenose sredstva koja nisu dodijeljena 2014. godine, znatno povećava opasnost od opoziva 2018. godine u pogledu programa koji nisu usvojeni 2014. te stoga ne potiče na potpuno iskorištavanje sredstava EU-a ili djelotvorne potpore za ulaganja EU-a u rast i radna mjesta; poziva Komisiju da prilikom izrade strateškog izvješća za 2017., predviđenog člankom 53. Uredbe o zajedničkim odredbama, dovoljno unaprijed predloži odgovarajuće zakonodavne i druge mjere radi izbjegavanja opasnosti od opoziva;

18.

zabrinut je zbog slabe apsorpcije sredstava u programskom razdoblju 2007. – 2013. u određenim državama članicama te upozorava da se treba suočiti s temeljnim razlozima kako bi se izbjeglo ponavljanje istih problema u sljedećem razdoblju; naglašava da je administrativni kapacitet ključan za djelotvornu i učinkovitu provedbu kohezijske politike; naglašava da nestabilnost u javnoj službi, zajedno sa slabom koordinacijom politike, može ugroziti uspješnu provedbu ESIF-a i biti prijetnja cjelokupnom djelotvornom upravljanju politikom;

19.

predlaže mogućnost da se za pripremu sljedećega programskog razdoblja regulatorne odredbe u vezi s programiranjem uvedu odvojeno i prije proračunskih prijedloga, čime bi se odvojile rasprave o sadržaju i novcu, a ostavilo dovoljno vremena za temeljite pripreme programa; podsjeća da, iako su regulatorne odredbe vrlo opsežne, to ne daje državama članicama i regijama potpunu sigurnost te to može biti uzrok različitih tumačenja; napominje da još uvijek ima prostora za pojednostavljenje regulatornih odredbi;

20.

poziva Komisiju da pažljivo razmotri primjenu financijskih ispravaka ili obustave plaćanja uzimajući u obzir moguće posljedice za rast i radna mjesta;

21.

ponavlja da je izvorna funkcija kohezijske politike promicanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije i smanjenje regionalnih razlika pružanjem posebne potpore slabije razvijenim regijama; naglašava da politika po svojoj prirodi i izvornom ustroju, kako je predviđeno Ugovorom, sama po sebi pridonosi ciljevima Unije, posebno ciljevima pametnog, održivog i uključivog rasta strategije Europa 2020., kao i temeljnom cilju Ugovora za jačanje teritorijalne kohezije;

22.

pozdravlja novi Europski fond za strateška ulaganja (EFSU) i njegov mogući učinak financijske poluge; naglašava da glavni cilj EFSU-a treba biti jamčenje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije te stoga treba biti od koristi za sve regije EU-a; naglašava potrebu da se zajamči dodana vrijednost sredstava EFSU-a, a time i komplementarnost i sinergija između tog fonda i Europskih strukturnih i investicijskih fondova, čuvajući te fondove financijski neovisnima jedne o drugima te jednako tako savjetuje predmetnim stranama da uzmu u obzir iskustva stečena u provedbi Europskog plana za gospodarski oporavak 2008., posebno u vezi s pametnim ulaganjima;

23.

poziva Komisiju i države članice da zajamče pojačanu koordinaciju i ujednačenost svih politika ulaganja i razvojnih politika na razini EU-a, posebno kohezijske politike, kao i koordinaciju i ujednačenost među europskim strukturnim i investicijskim fondovima, drugim fondovima EU-a te nacionalnih i regionalnih instrumenata za financiranje kako bi se zajamčila komplementarnost i pojačana sinergija, izbjeglo preklapanje i udvostručavanje potpore, te da zajamče visoku europsku dodanu vrijednost sredstava EU-a; poziva Komisiju da u sljedećim izvješćima o koheziji izvješćuje o sinergijama; predlaže da se provedba ovog novog plana ulaganja na razini EU-a temelji na iskustvima stečenima u pogledu triju zajedničkih inicijativa JEREMIE, JESSICA i JASMINE, zahvaljujući kojima je omogućeno povećanje strukturnih fondova s 1,2 milijarde EUR u razdoblju 2000. – 2006. na 8,4 milijarde EUR u razdoblju 2007. – 2012.; poziva na široku i detaljnu analizu u savjetovanju s Europskom investicijskom bankom (EIB) i Europskim investicijskim fondom (EIF);

24.

naglašava da se zakonodavstvom o kohezijskoj politici predviđa proširena uporaba financijskih instrumenata kako bi se udvostručio njihov doprinos na otprilike 25 – 30 milijardi EUR u razdoblju 2014. – 2020., proširenjem njihova tematskog područja primjene i jamčenjem veće fleksibilnosti državama članicama i regijama; naglašava ulogu financijskih instrumenata u mobiliziranju dodatnih javnih ili privatnih sufinanciranja radi suočavanja s tržišnim nedostacima u skladu sa strategijom Europa 2020. i prioritetima kohezijske politike; posebno podržava inicijativu malih i srednjih poduzeća za podjelu rizika i poziva Komisiju da uloži sve napore kako bi financijski instrumenti bili jednostavni za uporabu i privlačni državama članicama i regijama, jamčeći time samostalno udvostručavanje njihovih doprinosa financijskim instrumentima i dobru uspostavu vlasništva dionika tog cilja; naglašava potrebu za jamčenjem transparentnosti, odgovornosti i nadzora za financijske instrumente koji obuhvaćaju novac EU-a;

25.

međutim, upozorava da EFSU ne bi trebao narušiti stratešku dosljednost i dugoročnu perspektivu programiranja kohezijske politike; naglašava da bi preusmjeravanje strukturnih fondova bilo kontraproduktivno te se stoga ne može prihvatiti jer bi ugrozilo njihovu djelotvornost i razvoj regija; ističe da se financijske alokacije državama članicama dogovorene pod naslovom 1.b višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020. ne mogu izmijeniti za potrebe EFSU-a; naglašava da zamjena bespovratnih sredstava zajmovima, vlasničkim kapitalom ili jamstvima, iako ima određene prednosti, mora biti izvršena s oprezom, uzimajući u obzir regionalne razlike i raznolikost praksi i iskustava između regija u vezi s uporabom financijskih instrumenata; ističe da regije kojima su ulaganja najpotrebnija često imaju manje administrativne i apsorpcijske kapacitete;

26.

upozorava da fleksibilnost koja je dozvoljena pri odabiru projekata u sklopu EFSU-a predstavlja opasnost od usmjeravanja ulaganja u razvijenije države članice, što može ugroziti gospodarsku, socijalnu i teritorijalnu koheziju; traži od Komisije da blisko prati odnos između EFSU-a i ESIF-a;

27.

ističe važnost svih mjera kojima je cilj povećati djelotvornost, jednostavnost, učinkovitost i usmjerenost na rezultate i provedbu kohezijske politike čime bi se trebao zajamčiti prelazak s kriterija povlačenja sredstava prema kvalitetnom trošenju i visokoj dodanoj vrijednosti sufinanciranih operacija; u tom smislu predlaže iznošenje tehničkih prilagodbi predmetnih uredbi ESIF-a;

28.

pozdravlja tematsku koncentraciju koja podržava ulaganja u pametni, održivi i uključivi rast te kojoj je cilj stvoriti rast i zapošljavanje, boriti se protiv klimatskih promjena i energetske ovisnosti te smanjiti siromaštvo i socijalnu isključenost, kao i veću usredotočenost na rezultate i mjerljivost programa za razdoblje 2014. – 2020., što bi trebalo pridonijeti daljnjem povećanju učinkovitosti i djelotvornosti kohezijske politike; istodobno i dalje zahtijeva veću fleksibilnost za regije, ovisno o lokalnim i regionalnim specifičnostima, posebno u kontekstu ozbiljne krize radi smanjenja razlika u razvoju različitih regija u Uniji; poziva na istinski integriran i teritorijalan pristup ciljnim programima i projektima za rješavanje pitanje potreba na terenu;

29.

poziva države članice i Komisiju da zajamče dosljednost između nacionalnih programa reformi i operativnih programa u cilju prikladnog suočavanja s preporukama za pojedine države i omogućavanja usklađenosti s postupcima gospodarskog upravljanja čime bi se ograničila opasnost od ranog reprogramiranja;

30.

podsjeća, u tom kontekstu, na početno protivljenje Parlamenta i ističe njegovu odgovornost da bude potpuno uključen, da vrši nadzor te da nadgleda; zahtijeva da Komisija i Vijeće dostave potpune, transparentne i pravodobne informacije o kriterijima za reprogramiranje ili obustavu obveza ili plaćanja ESIF-a u skladu s člankom 23. stavkom 15. Uredbe o zajedničkim odredbama, kao i informacije o cjelovitom postupku koji bi mogao aktivirati takvo reprogramiranje ili obustavu; ističe da se odluka o obustavi obveza ili plaćanja treba donositi samo u krajnjoj nuždi kada su iscrpljene sve ostale mogućnosti i nakon procjene mogućih posljedica za rast i radna mjesta jer bi obustava obveza ili plaćanja mogla imati ozbiljne posljedice za nacionalna, regionalna i lokalna tijela, kao i za ostvarenje ciljeva kohezijske politike u cjelini; smatra da bi makroekonomska uvjetovanost trebala služiti isključivo za to da kohezijska politika bude održivija i učinkovitija te odbacuje ideju da bi regije, općine ili građane trebalo kazniti zbog makroekonomskih odluka nacionalnih vlada; usmjerava pozornost na moguće znatno administrativno preopterećenje do kojeg bi došlo zbog reprogramiranja fondova; podsjeća da je za prijedlog za reprogramiranje koji se podnosi u skladu s člankom 23. stavkom 4. te Uredbe potrebno prethodno savjetovanje s odgovarajućim odborom za praćenje sukladno članku 49. stavku 3. te iste Uredbe;

31.

ističe da do znatnog broja nepravilnosti dolazi zbog složenih zahtjeva i propisa; naglašava da bi se broj nepravilnosti pri provedbi kohezijskih programa mogao smanjiti pojednostavnjenjem upravljanja i postupaka, ranim prenošenjem novousvojenih odgovarajućih direktiva te jačanjem administrativnih kapaciteta, posebice u manje razvijenim regijama; naglašava da je potrebno smanjiti administrativno opterećenje korisnika koje proizlazi iz provjera potrebnih za jamčenje pravilnog korištenja odobrenim sredstvima Europskih strukturnih i investicijskih fondova, da je potrebno uložiti napore u optimizaciju i poboljšavanje fleksibilnosti sustava upravljanja i kontrole, usmjeriti više pozornosti na procjenu rizika te pravilno raspodijeliti odgovornost među svim tijelima, istodobno ne ugrožavajući uspostavljene pojačane postupke kontrole, radi djelotvornijeg sprečavanja nepravilnosti i, kao posljedicu toga, izbjegavanja financijskih ispravaka te prekida i obustava plaćanja; izražava zabrinutost zbog niskih stopa isplate financijskih instrumenata korisnicima, posebno u pogledu cilja koji se odnosi na povećanje uporabe tih instrumenata; u tom pogledu traži da države članice, upravljačka tijela i odgovarajući dionici koji rade s tim financijskim instrumentima potpuno iskoriste tehničku pomoć koja se pruža preko Financijskih instrumenata – Platforme za tehničko savjetovanje (FI-TAP) i servisa fi-compass;

32.

naglašava da bi ESIF mogao dati velik doprinos preokretanju negativnih socijalnih posljedica krize i da u tom cilju treba olakšati i pojednostaviti integrirani pristup koji se nudi programiranjem iz više fondova, uz učinkovitiju koordinaciju fondova i veću fleksibilnost među njima, posebno omogućavajući bolje iskorištavanje sinergija između ESF-a i EFRR-a; naglašava da ulaganja koja financira ESF ne mogu ostvariti optimalne rezultate ako nisu uspostavljene relevantna infrastruktura i odgovarajuće institucije; skreće pozornost na činjenicu da ESIF može na djelotvoran način podržati socijalno uključivanje i stoga ga treba mobilizirati kako bi pomogao u integraciji ugroženih i ranjivih skupina poput Roma i osoba s invaliditetom te pružao potporu prijelazu s usluga javnih ustanova za djecu i odrasle na one koje se pružaju u zajednici;

33.

poziva Komisiju da posveti posebnu pozornost stanju manjinskih skupina diljem Unije jer su one podložne svim oblicima socijalne isključenosti te im stoga više prijeti strukturna nezaposlenost; smatra da se u svakom planiranju politike u cilju ostvarivanja socijalne kohezije u Uniji mora uzeti u obzir integracija manjina;

34.

naglašava ključnu ulogu malih i srednjih poduzeća u stvaranju radnih mjesta i upućuje na njihov potencijal za promicanje pametnog rasta i digitalnih gospodarstava te gospodarstava s niskim razinama ugljika; poziva na pozitivno regulatorno okruženje pogodno za osnivanje takvih poduzeća i upravljanje takvim poduzećima, posebice onih koja pokreću mlade osobe i onih koja se nalaze u ruralnim područjima; naglašava važnost smanjenja birokratskog opterećenja nametnutog malim i srednjim poduzećima i olakšavanja njihova pristupa financiranju, kao i potrebu podržavanja programa i osposobljavanja kojima se promiče razvoj poduzetničkih vještina;

35.

naglašava da mala i srednja poduzeća čine 99 % svih poduzeća u EU-u i 80 % radnih mjesta u Uniji;

36.

izražava zabrinutost zbog preniske granice koju je postavila Komisija (5 milijuna EUR) za potporu EFFR-a kulturnoj infrastrukturi malog kapaciteta i infrastrukturi održivog turizma, koja se, osim toga, definira kao ukupni troškovi umjesto kao prihvatljivi troškovi, te naglašava snažan pozitivni učinak koji takvi projekti mogu imati na regionalni razvoj u smislu socijalno-gospodarskog učinka, socijalne uključivosti i privlačnosti;

37.

slaže se s analizom Komisije da bi se gospodarski i socijalni prioriteti, posebno usmjerenost na gospodarski rast s jedne strane te socijalna uključenost, obrazovanje i održiv razvoj s druge, u nekim državama članicama mogli na bolji način uravnotežiti i poduprijeti smislenim dijalogom s partnerima i dionicima; naglašava da je jasna strategija za poboljšanje institucionalnog okvira država članica u pogledu administrativnih kapaciteta i kvalitete pravosuđa ključan čimbenik uspjeha u ostvarivanju tih prioriteta;

38.

naglašava važnost Europskog socijalnog fonda zajedno s Jamstvom za mlade i Inicijativom za zapošljavanje mladih, koji trebaju podržati što više održivih projekata koji otvaraju radna mjesta, primjerice u obliku poslovnih inicijativa;

39.

upozorava da zabrinjavajuće stope nezaposlenosti mladih prijete gubitkom čitave generacije, posebice u slabije razvijenim regijama i regijama koje su jače pogođene krizom i nezaposlenošću; ustraje u tome da zalaganje za integraciju mladih osoba na tržište rada mora ostati glavni prioritet za čije je ostvarenje ključno aktivno sudjelovanje EU-a te se toj integraciji može u znatnoj mjeri pridonijeti integriranom uporabom ESF-a, EFRR-a i Kohezijskog fonda; smatra da u tom kontekstu treba primijeniti pristup koji je više usmjeren na rezultate kako bi se jamčila djelotvornija uporaba dostupnih resursa, što bi potaknulo zapošljavanje i konkurentnost te stvorilo više prihoda u korist cijelog gospodarstva EU-a; u tom kontekstu naglašava ključnu ulogu Jamstva za mlade u pomaganju mladim osobama ispod 25 godina da pronađu kvalitetno radno mjesto ili steknu obrazovanje, vještine i iskustvo potrebno za pronalazak zaposlenja; ističe da je potrebno čim prije pružiti sva sredstva koja su nužna za provedbu Jamstva za mlade i drugih mjera u okviru Inicijative za zapošljavanje mladih; smatra da je potrebno koristiti jasne i lako razumljive pokazatelje učinka kojima se omogućuje pravilno ocjenjivanje doprinosa fondova EU-a rastu i zapošljavanju;

40.

smatra da je potrebno i dalje ulagati napore u pronalaženje načina kojima se može poboljšati uspješnost po pitanju zaposlenosti mladih s obzirom na to da, bez obzira na donošenje Uredbe o ESF-u i Inicijative za zapošljavanje mladih, rezultati nisu bili dobri; ističe da je EU politički predan pružanju neposredne potpore integraciji mladih osoba na tržište rada;

41.

naglašava da je zbog promjena proizvodnih modela i starenja stanovništva znatno porasla uloga Europskog socijalnog fonda, kao i važnost ulaganja u prilagodbu vještina radnika; čvrsto vjeruje da bi u tom pogledu ESF trebao nadopunjavati nacionalne pristupe u državama članicama; poziva države članice i Komisiju da se pobrinu za što učinkovitiju i djelotvorniju upotrebu raspoloživih sredstava u cilju jamčenja zapošljivosti radnika, socijalne uključenosti i jednakosti spolova; istodobno naglašava da bi programe osposobljavanja financirane u okviru ESF-a također trebalo prilagoditi potrebama poduzetnika i osoblja na menadžerskoj razini kako bi se zajamčio održiv razvoj poduzeća, osobito malih i srednjih, koja otvaraju većinu radnih mjesta u Uniji;

42.

poziva države članice i Komisiju da nastave s radom, posebno na poboljšanju i proširenju platforme EURES kao učinkovitog alata za poticanje mobilnosti radnika u Europi, posebice prekogranične mobilnosti, unapređivanjem znanja radnika o tržištu rada Unije, informiranjem radnika o mogućnostima zaposlenja i pružanjem pomoći radnicima oko formalnosti; potiče države članice da razviju i podupru mreže EURES-a, između ostalog priznavanjem činjenice da su prekogranični radnici prvi koji će biti pogođeni problemima prilagodbe i poteškoćama u vezi s jamčenjem priznavanja stručnih kvalifikacija; napominje da te mreže potiču i podupiru prekograničnu mobilnost okupljanjem javnih službi za zapošljavanje, socijalnih partnera, lokalnih i regionalnih vlasti kao i drugih privatnih dionika;

43.

naglašava da je potrebno usmjeravati otvaranje kvalitetnih radnih mjesta s pomoću novih tehnologija; smatra da bi Komisija trebala povezati smanjivanje nezaposlenosti s alatima Digitalnog programa i Obzora 2020.;

44.

ističe da je broj osoba koje rano napuštaju školovanje u Uniji i dalje vrlo visok i da to utječe na stopu nezaposlenosti mladih; naglašava da je potrebno početi rješavati taj problem moderniziranjem sustava obrazovanja i obrazovnih programa s pomoću potpore iz ESF-a;

45.

ističe da će biti nemoguće rješavati visoku razinu nezaposlenosti mladih s diplomom u EU-u bez učinkovite suradnje među obrazovnim ustanovama i dionicima na tržištu rada; osobito ističe da se podučavanjem znanja i vještina potrebnih na tržištu povećava stopa zaposlenosti mladih i smanjuju socijalne razlike;

46.

ističe važnost rodne dimenzije u stvaranju radnih mjesta; poziva Komisiju da za rješavanje problema nezaposlenosti žena dodijeli dostatna financijska sredstva; smatra da bi tehnološki napredak ženama mogao biti koristan jer omogućuje fleksibilnije radno vrijeme i poziva Komisiju da ulaže u to područje;

47.

ponovno potvrđuje potrebu za uspostavljanjem ustanova za skrb o maloj djeci kako bi se povećala prisutnost žena na tržištu rada te stoga poziva Komisiju da podrži inovativne projekte u tom pogledu; ističe da se ulaganjem u javnu infrastrukturu, kao što su ustanove za skrb o djeci, povećavaju mogućnosti žena za aktivno sudjelovanje u gospodarstvu i na tržištu rada;

48.

poziva institucije EU-a i države članice da radi postizanja ciljeva povezanih sa zapošljavanjem i socijalnom uključenošću uzmu u obzir potrebe žena koje se vraćaju s rodiljnog dopusta, da motiviraju poslodavce na zapošljavanje žena nakon rodiljnog dopusta, olakšaju fleksibilne oblike rada i promiču dodatno obrazovanje (cjeloživotno učenje), čime se ženama omogućuje da neometano nastave svoje profesionalne karijere;

49.

naglašava da kohezijsku politiku treba provoditi u duhu upravljanja na više razina koje pravilno funkcionira, zajedno s djelotvornim načinom pružanja odgovora na zahtjeve javnosti i poduzeća te s transparentnom i inovativnom javnom nabavom, ključnima za poboljšanje utjecaja politike; naglašava, u tom pogledu, da bez obzira na važnost odluka donesenih na razini EU-a i država članica, lokalna i regionalna tijela često imaju primarnu administrativnu odgovornost za javna ulaganja i da je kohezijska politika presudno sredstvo kojim se tim tijelima omogućuje ključna uloga u EU-u; ovime ponavlja potrebu za proširenom provedbom načela partnerstva kako je navedeno u Uredbi o zajedničkim odredbama i Kodeksu ponašanja za partnerstvo;

50.

preporučuje korištenje resursima i znanjima kohezijske politike kako bi se znatno ojačali administrativni kapaciteti javnih tijela, posebno na lokalnoj i regionalnoj razini, uključujući pojačanu uporabu novih tehnologija te uvođenje jednostavnijih postupaka radi poboljšanja njihove sposobnosti da nude kvalitetne usluge javnosti; poziva Komisiju da definira oblike administrativne pomoći u ključnim područjima kao što su postavljanje ciljeva inicijativa, ocjenjivanje njihovih rezultata odgovarajućim pokazateljima i određivanje daljnjih koraka kako bi se pridonijelo stvaranju administrativne kulture na razini EU-a utemeljene na praćenju i ocjenjivanju; smatra da je važno lokalnim i regionalnim tijelima zajamčiti potporu za inovativne financijske instrumente koji su od presudne važnosti za povećanje resursa i ulaganja, kao i za javnu nabavu koju je potrebno sve više koristiti kao sredstvo javne uprave za poticanje inovacija i kreativnosti;

51.

žali jer Šesto izvješće o koheziji ne sadrži dubinsku procjenu postignuća instrumenta tehničke pomoći JASPERS, koji je državama članicama u razdoblju 2007. – 2013. pružao stručno tehničko znanje potrebno za pripremu visokokvalitetnih velikih projekata za sufinanciranje fondovima EU-a; pozdravlja uspostavu platforme za umrežavanje JASPERS koja je pokrenuta 2013. za aktivnosti izgradnje kapaciteta te odjela naziva Centar za umrežavanje i stručnost koji je pokrenut 2014. za pružanje specijalizirane stručnosti pri pripremi projekata za programsko razdoblje 2014. – 2020.; pozdravlja uspostavu Centra za stručnost u cilju izgradnje upravnih kapaciteta povezanih s ESIF-om koji bi trebao pridonijeti poboljšanju kapaciteta svih tijela u državama članicama uključenima u upravljanje ESIF-om i u njegovu provedbu;

52.

pozdravlja činjenicu da Komisija posvećuje dodatnu pozornost ulozi upravljanja i slaže se da su dobro upravljanje i visokokvalitetne javne usluge, uključujući nepostojanje korupcije, ključni za stabilno okruženje za ulaganja; poziva na postavljanje visokih ciljeva kako bi troškovi kohezijske politike postali manje podložni prijevarama te na strogu primjenu mjera za borbu protiv prijevara;

53.

uvjeren je da će Kodeks ponašanja za partnerstvo oblikom i sadržajem povećati sudjelovanje u regijama u svim fazama te da se mora u cijelosti provesti jer je on od temeljne važnosti za jačanje i učvršćivanje učinaka kohezijske politike; čestita državama članicama i regijama koje su uspjele uključiti svoje partnere u pripremu sporazuma o partnerstvu i operativnih programa u skladu s Kodeksom ponašanja za partnerstvo; međutim, ozbiljno je zabrinut zbog brojnih slučajeva slabe primjene načela partnerstva te poziva Komisiju da ne odobri programe u kojima uključenost partnera nije bila dovoljna; naglašava važnost širenja primjera dobre prakse u organiziranju partnerstva kako je navedeno u Kodeksu ponašanja za partnerstvo; nadalje traži od Europske komisije da Parlamentu redovito predstavlja izvješće s procjenom trenutačnog stanja provedbe načela partnerstva;

54.

sa zabrinutošću primjećuje relativni nedostatak upućivanja na teritorijalni pristup u Šestom izvješću o koheziji, a posebno na prekograničnu suradnju, unatoč činjenici da je to izvješće ključan alat za jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije; ističe da bi uključivanje svih prekograničnih i makroregionalnih aspekata imalo učinak obogaćivanja u odnosu na infrastrukturu, tržišta rada i mobilnost, okoliš, uključujući zajednički krizni plan, uporabu i zbrinjavanje voda, gospodarenje otpadom, zdravstvenu skrb, istraživanja i razvoj, turizam, javne usluge i upravu, s obzirom na to da sva ta područja obuhvaćaju izuzetne prekogranične elemente i potencijal; mišljenja je da će se tijekom programskog razdoblja 2014. – 2020. uspješnost europskih pograničnih i prekograničnih regija u smislu suočavanja s krizom znatno poboljšati uz pametniji, uključiviji i održiviji rast;

55.

naglašava da je integrirani i teritorijalni pristup važan, posebice u odnosu na pitanja povezana s okolišem i energijom;

56.

pozdravlja uvođenje novih sredstava za koordinaciju dionika, integraciju politika EU-a i usmjeravanje ulaganja u stvarne potrebe na terenu, poput integriranih teritorijalnih ulaganja i instrumenata lokalnog razvoja pod vodstvom zajednice, nastojeći postići uravnotežen teritorijalni razvoj; ističe važnost usvajanja instrumenata za ocjenjivanje teritorijalnog utjecaja politika, čiji je glavni cilj razmotriti teritorijalni utjecaj politika EU-a na lokalna i regionalna tijela i skrenuti veću pozornost na taj utjecaj u zakonodavnom postupku, primjećujući istodobno postojeće izazove pri provedbi integriranih teritorijalnih pristupa s obzirom na preostale regulatorne razlike u fondovima EU-a i stupanj osnaživanja regionalnih i lokalnih zajednica koji se uvelike razlikuje u različitim državama članicama i upravljačkim tijelima; poziva na sveobuhvatnu integriranu strategiju ulaganja EU-a i jačanje Teritorijalnog programa EU-a 2020. usvojenog pod mađarskim predsjedništvom 2011., čije će ocjenjivanje provesti predsjedništva tijekom 2015. te koji kao svoj jedan dio obuhvaća plan EU-a za gradove; mišljenja je da bi posebnu pozornost trebalo posvetiti jačanju uloge malih i srednjih gradskih područja;

57.

sa zabrinutošću primjećuje da nema upućivanja na to na koji su način načela i prioriteti Teritorijalnog programa EU-a 2020. uzeti u obzir u okviru provedbe programa kohezijske politike za razdoblje 2007. – 2013.; poziva na poduzimanje odgovarajućih mehanizama ocjenjivanja tijekom razdoblja 2014. – 2020. radi procjene teritorijalne dimenzije kohezijske politike;

58.

međutim, slaže se s činjenicom da su pitanja koja se odnose na gradska područja istaknuta u izvješću s obzirom na važnost gradova u globaliziranom gospodarstvu i njihov mogući utjecaj u smislu održivosti; napominje obvezu europskih regija i gradova koja se odnosi na prelazak na ekološki prihvatljiviji rast kako je utvrđeno Sporazumom gradonačelnika; isto tako predlaže propisno rješavanje pitanja glavnih razlika u razvoju ruralnih i gradskih područja, kao i problema u širim gradskim područjima, koja pokazuju otpornost iako su i dalje osjetljiva;

59.

žali zbog toga što Šesto izvješće o koheziji ne upućuje na policentrični teritorijalni razvoj kao na ključ za postizanje teritorijalne kohezije i teritorijalne konkurentnosti u skladu s Teritorijalnim programom EU-a 2020. i izvješćem ESPON-a iz 2013. „Stvaranje otvorene i policentrične Europe”; naglašava ulogu malih i srednje velikih gradova i važnost poboljšanja funkcionalnih veza gradskih središta s njihovim okolnim područjima za postizanje uravnoteženoga teritorijalnog razvoja;

60.

poziva na veće poštovanje članka 174. UFEU-a o teritorijalnoj koheziji, posebno u ruralnim područjima, uz posebno obraćanje pozornosti na važan odnos između kohezijske politike i ruralnog razvoja, posebice u vezi s područjima zahvaćenima industrijskom tranzicijom i regijama koje su izložene ozbiljnim i trajnim prirodnim ili demografskim poteškoćama, kao što su najudaljenije regije, najsjevernije regije s vrlo niskom gustoćom naseljenosti te otoci, prekogranične i planinske regije; preporučuje da se isto tako razmotre ostali demografski izazovi koji imaju velik utjecaj na regije, kao što su depopulacija, starenje stanovništva i visoki stupanj raspršenosti stanovništva; poziva Komisiju da obrati posebnu pozornost na geografski i demografski najugroženija područja prilikom provedbe kohezijske politike;

61.

mišljenja je da se u okviru Šestog izvješća o koheziji ne posvećuje dovoljno pozornosti europskoj teritorijalnoj suradnji s obzirom na to da je ona bila punopravni cilj kohezijske politike od programskog razdoblja 2007. – 2013.; podsjeća na potencijal Europske grupacije za teritorijalnu suradnju (EGTS) ne samo kao instrument za prekogranično upravljanje nego i kao način pridonošenja sveobuhvatno integriranom teritorijalnom razvoju;

62.

poziva na veću usklađenost kohezijske politike, instrumenta pretpristupne pomoći i politike susjedstva EU-a, kao i na bolje ocjenjivanje i širenje rezultata projekata;

63.

podsjeća, u pogledu svega navedenog, na potrebu za novom dinamikom rasprave o kohezijskoj politici EU-a; navodi da će izborna godina za Europski parlament 2019. biti odlučujuća jer će se tada novoizabrani Parlament i nova Komisija morati baviti završetkom provedbe strategije Europa 2020. i nadolazećim novim VFO-om i osigurati budućnost kohezijske politike nakon 2020. uz odgovarajući proračun te pripremiti novo zakonodavstvo u odnosu na kohezijsku politiku; napominje da se u okviru rasprave o kohezijskoj politici moraju uzeti u obzir ozbiljna vremenska ograničenja i kašnjenja do kojih je došlo na početku aktualnog programskog razdoblja;

64.

naglašava ključnu važnost administrativnih kapaciteta; poziva tvorce politika na svim razinama upravljanja da potiču ciljanu tehničku pomoć za opću provedbu kohezijskih politika i posebice za proširenu uporabu financijskih instrumenata u kombinaciji s ESIF-om;

65.

smatra da mjere kohezijske politike imaju ključnu ulogu u smanjenju unutarnjih nejednakosti u konkurentnosti i strukturnih neravnoteža u regijama kojima su te politike najpotrebnije; poziva Komisiju da razmotri pretfinanciranje kako bi se državama članicama olakšala maksimalna uporaba sredstava u razdoblju 2014. – 2020. imajući stalno na umu pridržavanje načela proračunske odgovornosti;

66.

poziva države članice da u nacionalnim parlamentima redovito provode političke rasprave na visokoj razini o djelotvornosti, učinkovitosti i pravodobnoj provedbi ESIF-a i o doprinosu kohezijske politike ispunjavanju makroekonomskih ciljeva;

67.

poziva na redovite sastanke Vijeća s ministrima zaduženima za kohezijsku politiku radi praćenja i pružanja odgovora na stalne izazove s kojima se suočava gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija EU-a;

68.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.