22.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

C 316/57

—

uzimajući u obzir članak 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima,

—

uzimajući u obzir kriterije za definiranje malih i srednjih poduzeća (MSP) koje je Europska komisija utvrdila 2003.,

—

uzimajući u obzir „Akcijski plan Europske komisije za poduzetništvo 2020.” (COM(2012)0795),

—

uzimajući u obzir izvješće stručne skupine Europske komisije iz 2009. naslovljeno „Pregled relevantnih tema obiteljskog poduzetništva: istraživanje, političke mjere i postojeće studije”,

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 5. veljače 2013. o poboljšanju pristupa malih i srednjih poduzeća financiranju (1),

—

uzimajući u obzir svoju Rezoluciju od 15. siječnja 2014. o reindustrijalizaciji Europe u svrhu promicanja konkurentnosti i održivosti (2),

—

uzimajući u obzir Komunikaciju Komisije pod nazivom „Počnimo od malih: akt o malom poduzetništvu za Europu” (COM(2008)0394),

—

uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za industriju, istraživanje i energetiku i mišljenja Odbora za zapošljavanje i socijalna pitanja i Odbora za prava žena i jednakost spolova (A8-0223/2015),

A.

budući da se u skladu s člankom 17. Povelje Europske unije o temeljnim pravima štiti vlasništvo;

B.

budući da su u prošlosti obiteljska poduzeća općenito uvelike doprinijela rastu europskog gospodarstva te da imaju važnu ulogu u gospodarskom rastu i socijalnom razvoju, smanjenju nezaposlenosti, posebno među mladima, te u ulaganju u ljudski kapital; budući da zbog prirode obiteljskih poduzeća koja obuhvaćaju više generacija jača stabilnost gospodarstva; budući da obiteljska poduzeća obično imaju ključnu ulogu u regionalnom razvoju u pogledu zapošljavanja, prijenosa stručnog znanja i regionalne organizacije; budući da bi se politikama usmjerenim na obiteljska poduzeća moglo potaknuti poduzetništvo i motivirati europske obitelji da pokrenu vlastita obiteljska poduzeća;

C.

budući da prema podacima godišnje publikacije o obiteljskim poduzećima za 2014. koju je objavio Ernst and Young 85 % svih europskih poduzeća čine obiteljska poduzeća koja su zaslužna za 60 % radnih mjesta u privatnom sektoru;

D.

budući da su obiteljska poduzeća raznih veličina zbog čega su izložena različitim poteškoćama i problemima;

E.

budući da obiteljska poduzeća, koja su većinom mala i srednja poduzeća, mogu ujedno biti mala, srednja ili velika, uvrštena ili neuvrštena; budući da su uvelike izjednačavana s malim i srednjim poduzećima, čime se zanemaruje činjenica da postoje i vrlo velike multinacionalne korporacije koje su obiteljska poduzeća; budući da u nekim državama članicama EU-a manji broj obiteljskih poduzeća ostvaruje velik udio u ukupnom prometu svih poduzeća i na taj način bitno doprinosi zadržavanju radnih mjesta, i u doba krize, otvaranju radnih mjesta i rastu te gospodarskom uspjehu pojedine zemlje; budući da mnoga obiteljska poduzeća koja po definiciji više nisu mala i srednja poduzeća, no nisu ni velike korporacije, ne ispunjavaju uvjete za posebne mogućnosti financiranja te za neke administrativne olakšice; budući da to neminovno dovodi do nepotrebne birokracije, što predstavlja veliko opterećenje, posebno za ta srednje kapitalizirana obiteljska poduzeća;

F.

budući da znatan broj obiteljskih poduzeća djeluje u više zemalja, što znači da taj model ima transnacionalnu dimenziju;

G.

budući da su izravno oporezivanje i nasljedno pravo u nadležnosti država članica i budući da su neke države članice donijele mjere za potporu obiteljskim poduzećima i rješavanje njihovih problema;

H.

budući da postoji predodžba o tome da obiteljska poduzeća odlikuju visoki integritet i vrijednosti kojima se vode u svojim poslovnim aktivnostima te da uvode visoke standarde društveno odgovornog poslovanja u odnosu na zaposlenike i okoliš, čime se također stvara povoljno okruženje za usklađivanje poslovnog i privatnog života; budući da su obično obiteljska poduzeća jamstvo da će se znanje i vještine prenijeti na sljedeće generacije i budući da u nekim slučajevima imaju važnu ulogu u društvenim odnosima;

I.

budući da su u poljoprivredi obiteljska poljoprivredna gospodarstva najučestaliji poslovni model i znatno doprinose sprečavanju iseljavanja stanovništva iz ruralnih područja te su u mnogo slučajeva jedini izvor zapošljavanja u regijama Europe u kojima razvoj zaostaje, posebno u slabije industrijaliziranim regijama; budući da obiteljska poljoprivredna gospodarstva mogu biti uspješan model jer aktivno žive prema načelu ekološki i socijalno održive cirkularne ekonomije i budući da žene u tom kontekstu, kao predvodnice, ne pridonose samo poduzetničkom razmišljanju nego također raspolažu posebnim komunikacijskim i socijalnim vještinama;

J.

budući da je stručna skupina Komisije za obiteljska poduzeća svoj rad okončala već prije više od pet godina i da od tada na razini EU-a nije pokrenuta nikakva nova europska inicijativa; budući da je na nacionalnoj i europskoj razini još uvijek nedovoljno istraživanja i podataka za razumijevanje posebnih potreba i struktura obiteljskih poduzeća;

K.

budući da ne postoji pravno obvezujuća, konkretna, jednostavna i usklađena definicija obiteljskih poduzeća koja bi važila za cijelu Europu;

L.

budući da zbog nepostojanja definicije nije moguće prikupiti usporedive podatke u državama članicama EU-a kako bi se pozornost usmjerila na posebnu situaciju, potrebe i ekonomski uspjeh obiteljskih poduzeća; budući da nepostojanje pouzdanih i usporedivih podataka može onemogućiti donošenje političkih odluka te može značiti da potrebe obiteljskih poduzeća nisu zadovoljene;

M.

budući da obiteljska poduzeća, osim gospodarske, imaju i važnu socijalnu ulogu;

N.

budući da udruženja ili druge strukture kojima bi se zastupali interesi i koji bi se isključivo brinuli o pitanjima povezanima s obiteljskim poduzetništvom ne postoje u svih 28 država članica EU-a;

O.

budući da bi se većom usredotočenošću na olakšavanje i poticanje dugoročnog opstanka obiteljskih poduzeća trebalo pojačati i upotpuniti nastojanja na razini EU-a da se potaknu poduzetništvo i novoosnovana poduzeća (start-up);

P.

budući da je model obiteljskih poduzeća neravnomjerno raspoređen među državama članicama; budući da je znatan udio obiteljskih poduzeća u Europi transnacionalne prirode i svoje aktivnosti provodi u raznim državama članicama;

Q.

budući da žene u EU-u po satu u prosjeku zarađuju 16 % manje od muškaraca te na visokim i vodećim položajima postoji nedostatan broj žena i s obzirom na to da radne prakse i sustavi plaća koji se primjenjuju na muškarce nisu isti kao oni koji se primjenjuju na žene, što ženama otežava financijsku neovisnost, potpuno sudjelovanje na tržištu rada i postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života;

R.

budući da uloga žena često nije vidljiva ili im je dodijeljena fiktivna uloga te njihova radna mjesta i plaće nisu primjereno priznati, što ima ozbiljne posljedice na doprinose za socijalno osiguranje, mirovine i socijalna prava te na priznavanje njihovih vještina, što je vidljivo iz podataka o razlici u plaćama među spolovima i o razlici u mirovinama (3);

1.

ističe da obiteljska poduzeća obično pokazuju visok stupanj socijalne odgovornosti prema svojim zaposlenicima, aktivno i odgovorno upravljaju resursima te da poduzeća o ekonomskoj budućnosti načelno promišljaju na održiv i dugoročan način (djelujući kao „časni trgovac”, odgovorni vlasnik ili upravitelj) te da zbog toga pružaju važan doprinos lokalnim zajednicama i konkurentnosti Europe te otvaraju i pomažu očuvati visokokvalitetna radna mjesta;

2.

naglašava da su obiteljska poduzeća zbog svoje prošlosti čvrsto ukorijenjena u određenom mjestu te tako stvaraju i zadržavaju radna mjesta u ruralnim područjima i područjima u nepovoljnom položaju te doprinose borbi protiv starenja i iseljavanja stanovništva, čime su pogođena mnoga područja u EU-u; stoga poziva Komisiju i države članice da osiguraju isplativu potrebnu infrastrukturu kako bi se zajamčila konkurentnost, revitalizacija, rast i održivost takvih poduzeća, posebno mikropoduzeća i novoosnovana poduzeća (start-up), i olakšala međusektorska i prekogranična suradnja, čime bi im se pomoglo u njihovom rastu i poslovanju na međunarodnoj razini;

3.

uviđa da su obiteljska poduzeća najveći jedinstveni izvor zapošljavanja u privatnom sektoru te da je ono što je korisno za kontinuitet, revitalizaciju i rast u sektoru obiteljskih poduzeća pogodno za kontinuitet, revitalizaciju i rast europskog gospodarstva;

4.

napominje da posebno visoko specijalizirana obiteljska poduzeća imaju važnu ulogu kao dobavljači i inovatori za velika poduzeća i da zbog svoje dugoročne gospodarske aktivnosti koja se proteže kroz više naraštaja daju materijalnu sigurnost poduzećima koje opskrbljuju a time i nezanemariv doprinos gospodarskom rastu;

5.

podsjeća Komisiju na činjenicu da su obiteljska poduzeća većinom MSP-ovi (4) i da je stoga primjena načela „počnimo od malih” ključna kako bi se zakonodavstvo EU-a bolje prilagodilo stvarnim uvjetima i potrebama tih poduzeća i kako bi im se omogućilo da imaju koristi od programa financiranja i smanjenja birokracije;

6.

napominje da obiteljska poduzeća mogu imati važnu ulogu u poticanju manjina i nedovoljno zastupljenih skupina na sudjelovanje u vlastitim lokalnim gospodarstvima;

7.

ističe da su obiteljska poduzeća vrlo fleksibilna zbog većeg stupnja povjerenja među članovima obitelji te se brzo mogu prilagoditi promjenama u eko-socijalnom okruženju; istovremeno, djelovanje na tržišnim nišama dulje vrijeme omogućava obiteljskim poduzećima da se istaknu u utvrđivanju novih prilika i inovacijama;

8.

primjećuje da obiteljska poduzeća često imaju znatno veći udio vlastitog kapitala od neobiteljskih poduzeća, da je rezultat takvog većeg udjela vlastitog kapitala gospodarska stabilnost poduzeća i stabilnost cjelokupnog gospodarstva te da se njime istodobno otvara prostor za daljnja ulaganja u to poduzeće koja zbog toga ne bi trebalo dalje ograničavati;

9.

poziva države članice da se, imajući to na umu, pobrinu za to da se nacionalnim propisima o oporezivanju nasljedstva, darova, obveza i kapitala i propisima o oporezivanju trgovačkih društava podupire financiranje vlastitim kapitalom koje je toliko važno za obiteljska poduzeća, a ne da ga se diskriminira; podsjeća da su izravno oporezivanje i nasljedno pravo u nadležnosti država članica; stoga poziva države članice da istraže pogodovanje zaduživanju unutar vlastitih zakona o porezima procjenom učinka na financijske strukture poduzeća i razinu ulaganja, te da pri financiranju vlastitim kapitalom zajamče jednako postupanje kao u slučaju financiranja zaduživanjem kako se ne bi onemogućili nasljeđivanje vlasništva i dugoročne perspektive obiteljskih poduzeća; poziva Komisiju i države članice da istraže svaku vrstu diskriminacije na osnovi oporezivanja financiranja vlastitim kapitalom u kontekstu poštenog tržišnog natjecanja;

10.

naglašava da je dugoročno osiguranje financiranja poduzeća postalo jedan od glavnih čimbenika konkurentnosti; s tim u vezi naglašava važnost međunarodno stabilnih struktura financijskog tržišta; poziva Komisiju da zajamči da u okviru reguliranja financijskih tržišta neće stvarati nepotrebna opterećenja za poduzeća;

11.

poziva Komisiju da razmotri mogućnosti proširenja korisnika svih postojećih instrumenata za MSP-ove i/ili poduzetnike, posebno COSME-a, na srednje kapitalizirana obiteljska poduzeća;

12.

ističe da se zbog financijske krize i negativnog ekonomskog ciklusa mnoge djelatnosti obiteljskih poduzeća ne financiraju u dovoljnoj mjeri i da je za obiteljska poduzeća važno da imaju otvoren i jednostavan pristup alternativnim izvorima financiranja;

13.

primjećuje u tom kontekstu važnost promicanja alternativnih oblika kreditiranja obiteljskih poduzeća, kao što su kreditne unije;

14.

napominje da 35 % poduzeća koja ne ulažu u inozemna tržišta to ne čine zbog nedovoljnog poznavanja tih tržišta i nedovoljnog iskustva s internacionalizacijom; stoga poziva Komisiju i države članice da posebno manjim obiteljskim poduzećima pruže informacije o mogućnostima internacionalizacije preko portala za internacionalizaciju malih i srednjih poduzeća (SME Internationalisation portal) i europske platforme za suradnju klastera (ECCP) te da zajamče da imaju pristup boljoj razmjeni iskustava i najboljim praksama, uključujući mogućnosti internacionalizacije preko interneta; osim toga poziva države članice da pruže usluge podrške poduzećima koja namjeravaju ulagati na međunarodnim tržištima, na primjer pružanjem informacija poduzećima ili osiguranjem jamstava za izvozne kredite, uklanjanjem trgovinskih barijera te promicanjem posebnog obrazovanja za poduzetništvo i kulturu obiteljskog poslovanja;

15.

primjećuje da se povećanom internacionalizacijom obiteljskih poduzeća stvara više prilika za gospodarski rast i otvaranje radnih mjesta; stoga poziva Komisiju i države članice da manjim obiteljskim poduzećima pruže podršku kako bi se bolje koristili digitalnom infrastrukturom;

16.

shvaća da je fiskalno, pravno i administrativno okruženje u kojem obiteljska poduzeća (i poduzeća kojima upravljaju vlasnici) djeluju definirano zajedničkim učinkom zakonodavstva o poduzećima i privatnog prava;

17.

primjećuje da je 87 % obiteljskih poduzeća uvjereno da je očuvanje nadzora nad poduzećem jedan od ključnih čimbenika za postizanje uspjeha (5); napominje da je, u skladu s „Akcijskim planom za poduzetništvo 2020.” Europske komisije (6), prijenos vlasništva poduzeća zajedno s prijenosom upravljanja s jednog naraštaja na sljedeći najveći mogući izazov za obiteljska poduzeća;

18.

napominje da se mala i srednja obiteljska poduzeća stalno suočavaju s potrebom za inovacijama i privlačenjem pravih vještina i talenata; stoga poziva Komisiju i države članice da manjim obiteljskim poduzećima pruže poticaje kako bi poduzela rizike i ostvarila rast te poticaje za osposobljavanje zaposlenika i pristup vanjskom znanju;

19.

poziva države članice da pojednostave administrativne postupke i sustave oporezivanja uzimajući posebno u obzir posebne izazove malih i srednjih poduzeća te obiteljskih poduzeća;

20.

potiče Komisiju i države članice da poduzmu mjere za razvijanje digitalnog poduzetništva i digitalnih vještina kako bi obiteljska poduzeća u potpunosti iskoristila prednosti digitalnih tehnologija;

21.

stoga poziva države članice da poboljšaju pravni okvir za prijenos obiteljskih poduzeća te da stvore posebne financijske instrumente za takve prijenose i na taj način spriječe manjak likvidnosti kako bi zajamčile daljnji opstanak obiteljskih poduzeća i spriječile prisilne prodaje; poziva Komisiju i države članice da promiču obrazovanje karakteristično za obiteljska poduzeća u područjima prijenosa poslovanja, struktura upravljanja, vlasničkih i inovativnih strategija posebno u zemljama u kojima zbog povijesnih razloga koncept obiteljskih poduzeća nije zaživio, a to bi moglo doprinijeti njihovom dugoročnom uspjehu, posebno u smislu prijenosa poslovanja;

22.

ističe potrebu da obiteljska poduzeća imaju izravnu povezanost s obrazovnim aktivnostima zahvaljujući kojima bi bili stalno informirani o najnovijim praksama dobrog poslovnog upravljanja; u tom pogledu ističe ključan doprinos obiteljskih poduzeća u provođenju reformi strukovnom osposobljavanja te povećanju broja programa naukovanja; ističe da bi dugoročno gledajući sustavi strukovnog osposobljavanja koji dobro funkcioniraju mogli biti ključni za suzbijanje problema nedostatka kvalificirane radne snage i nezaposlenosti mladih; ističe da bi Komisija i države članice trebale poticati razmjenu najboljih praksi u pogledu načina na koji bi se obiteljskim poduzećima moglo osigurati najbolje moguće okruženje za ulaganje u programe naukovanja preko sustava strukovnog osposobljavanja;

23.

napominje da je potrebno riješiti druge probleme s kojima se suočavaju obiteljska poduzeća, kao što su poteškoće pri pronalaženju i zadržavanju kvalificirane radne snage, te da je važno ojačati poduzetničko obrazovanje i osposobljavanje u području upravljanja obiteljskim poduzećima;

24.

ističe važnost programa osposobljavanja za male poduzetnike koje financira EU jer se na taj način vlasnicima obiteljskih poduzeća omogućava da prilagode svoja poduzeća okruženju koje se vrlo brzo mijenja zbog sve veće globalne gospodarske integracije, pojave novih tehnologija i naglaska na zelenijem gospodarstvu s niskom razinom emisija ugljika;

25.

primjećuje da je promicanje poduzetništva u školama i drugim obrazovnim ustanovama od ključne važnosti za bolje razvijanje poduzetničkog načina razmišljanja; nadalje primjećuje da bi obrazovanje trebalo obuhvaćati probleme karakteristične za obiteljska poduzeća, kao što su vlasništvo, nasljeđivanje i obiteljsko upravljanje, te opće informacije poput važnosti inovacija kao sredstva preobrazbe poduzeća;

26.

potiče države članice da uzmu u obzir formalni te neformalni povremeni i nevidljiv rad članova obitelji, među ostalim u obiteljskim poduzećima, te potiče države članice da osiguraju jasan pravni okvir;

27.

ističe da bi se doprinos obiteljskih poduzeća inovacijama mogao pojačati promicanjem njihovog sudjelovanja u privatno-javnim partnerstvima i klasterima te poticanjem suradnje s istraživačkim institucijama;

28.

poziva Komisiju da u kontekstu boljeg donošenja propisa analizira postojeće zakonodavstvo koje ima utjecaja na obiteljska poduzeća kako bi se utvrdili problemi i prepreke za rast;

29.

poziva Komisiju da naruči redovne i adekvatno financirane studije kojima se analizira važnost vlasništva za uspjeh i opstanak poduzeća te ističu posebni problemi s kojima se obiteljska poduzeća suočavaju, te da, u suradnji s Eurostatom, Europskom parlamentu i državama članicama predloži statistički prihvatljivu definiciju obiteljskih poduzeća koja bi važila za cijelu Europu, uzimajući u obzir različite okolnosti u državama članicama; nadalje, poziva Komisiju da iskoristi postojeću „radnu skupinu za podatke o malim i srednjim poduzećima” za prikupljanje dovoljne količine podataka, među ostalim o obiteljskim poduzećima u svim državama članicama, kako bi se omogućila usporedba položaja i potreba obiteljskih poduzeća različitih veličina , kao i usporedba obiteljskih i neobiteljskih poduzeća, za promicanje razmjene informacija, primjera stručnog znanja i dobre prakse u EU-u, na primjer uspostavljanjem kontakt točke za obiteljska poduzeća u Komisiji te iskorištavanjem programa kao što su „Erasmus za mlade poduzetnike” na najbolji mogući način te kako bi se omogućilo pružanje ciljane potpore;

30.

poziva Komisiju da provede procjenu učinka kojom bi se pokazalo u kojoj je mjeri moguće izmijeniti definiciju europskog malog i srednjeg poduzetništva iz 2003. godine kako bi ona, osim isključivo kvantitativnih kriterija, obuhvaćala kvalitativne kriterije kojima se uzima u obzir vlasništvo nad poduzećem imajući na umu uzajamnu povezanost vlasništva, nadzora i upravljanja, činjenicu da rizike i odgovornost snose isključivo obitelji, društvenu odgovornost poduzeća te općenito osobni aspekt upravljanja poduzećem, također u pogledu sudjelovanja zaposlenika u upravljanju poslovnim aktivnostima te posljedice koje bi takva promjena definicije mogla imati na obiteljska poduzeća, primjerice kad je riječ o državnim potporama ili ispunjavanju kriterija za financiranje poduzeća;

31.

poziva Komisiju da u međuvremenu, kao dio procjene regulatornog učinka, provede studiju izvedivosti „testa za obiteljska poduzeća” (za politike koje se, na primjer, tiču imovine, struktura upravljanja ili privatnosti) po uzoru na test za MSP-ove i da ga, ako se studijom dokaže njegova izvedivost, što prije uvede kako bi se već unaprijed mogli utvrditi učinci pojedinih zakonodavnih akata na obiteljska poduzeća i na taj način izbjegla nepotrebna birokracija i opterećenja za obiteljska poduzeća, usmjeravajući se posebno na kombinirane učinke prava trgovačkih društava i privatnog prava;

32.

primjećuje da nejednakosti, na primjer, u zakonodavstvu o oporezivanju, programima subvencija ili provedbi europskog zakonodavstva u susjednim zemljama mogu poduzetnicima koji primjerice imaju obiteljska poduzeća izazvati probleme u pograničnim područjima; stoga poziva države članice da revidiraju predloženo nacionalno zakonodavstvo i metode provedbe europskog zakonodavstva kako bi se utvrdio učinak na poduzetnike, koji primjerice imaju obiteljska poduzeća, u pograničnim područjima;

33.

poziva Komisiju da uspostavi stalnu internu radnu skupinu koja će se posebno baviti potrebama i karakteristikama obiteljskih poduzeća, redovito izvještavati Parlament i države članice, poticati razmjenu najboljih praksi među obiteljskim poslovnim organizacijama u državama članicama i stavljati na raspolaganje smjernice i standardne tekstove te rješenja kako bi obiteljska poduzeća prevladala specifične probleme te da utvrdi njezin djelokrug rada; također poziva Komisiju da uspostavi jedinstvenu kontaktnu točku za poduzeća kojoj će se obiteljska poduzeća i njihove interesne skupine moći obratiti na europskoj razini te gdje će na jednom mjestu dobiti pomoć u vezi s konkretnim pitanjima koja se odnose na europsko zakonodavstvo i pristup financiranju EU-a;

34.

ističe poduzetničku ulogu žena u obiteljskim poduzećima; poziva Komisiju da pokrene studiju o prisutnosti žena u obiteljskim poduzećima u Europi te da procijeni mogućnosti osnaživanja žena, jednakih prilika i usklađivanja poslovnog i privatnog života koje takva poduzeća nude; naglašava da je potrebno zaštititi pravo žena na nasljeđivanje u obiteljskim poduzećima, na isti način kao i muškarcima, promicanjem kulture jednakih prava muškaraca i žena u kojoj bi se poticalo žensko poduzetništvo u obiteljskim poduzećima, uključujući na vodećim položajima; također ističe da bi obiteljska poduzeća trebala poštovati pravne odredbe koje se odnose na socijalno osiguranje, mirovinske doprinose te norme za sigurne radne uvjete;

35.

ponovno podsjeća države članice i lokalne i regionalne vlasti na važnost dostatnog broja visokokvalitetnih i pristupačnih usluga skrbi za djecu, starije i ostale uzdržavane osobe, poreznih olakšica za poduzeća te drugih naknada kako bi se ženama i muškarcima koji su zaposleni, samozaposleni ili vode obiteljska poduzeća pomoglo u usklađivanju obiteljskih i radnih obveza;

36.

naglašava potrebu da se rodiljni dopust, očinski dopust i roditeljski dopust razdvoje te da se za njih predvide odgovarajuće naknade i da budu prilagođeni potrebama zaposlenih i samozaposlenih osoba te poslodavaca u poduzećima;

37.

poziva Komisiju i države članice da podupru Europsku mrežu ambasadorica ženskog poduzetništva i Europsku mrežu mentora za žene poduzetnice kako bi im se povećala prepoznatljivost;

38.

ističe da su obiteljska poljoprivredna gospodarstva vezana za određenu lokaciju zbog vlasništva nad zemljom; stoga poziva Komisiju i države članice da zajamče da opstanak obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava nije ugrožen, posebno prekomjernom birokracijom; skreće pozornost na važnu ulogu žena u upravljanju obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima i poziva države članice da podupru poslovno usavršavanje usmjereno posebno na poljoprivrednice, kako bi se dodatno pojačalo sudjelovanje žena u obiteljskim gospodarstvima;

39.

poziva Komisiju da se usmjeri na jačanje poduzetništva u EU-u, vodeći računa o važnosti obiteljskih poduzeća za gospodarstvo EU-a te da stvori okruženje za poslovnu izvrsnost;

40.

poziva Komisiju da hitno izradi komunikaciju u kojoj će se analizirati uloga obiteljskih poduzeća u cilju poticanja konkurentnosti i rasta gospodarstva EU-a do 2020. te da izradi plan u kojem će se navesti mjere koje bi mogle ojačati gospodarsko okruženje i razvoj obiteljskih poduzeća u EU-u te osvijestiti probleme specifične za obiteljska poduzeća koji se trebaju riješiti i poboljšati njihovu konkurentnost, međunarodno usmjerenje i potencijal za otvaranje radnih mjesta;

41.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.