EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.11.2015.

COM(2015) 751 final

IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU

Evaluacija u okviru REFIT-a Direktive Vijeća 91/477/EZ od 18. lipnja 1991., kako je izmijenjena Direktivom 2008/51/EZ od 21. svibnja 2008. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja

IZVJEŠĆE KOMISIJE VIJEĆU I EUROPSKOM PARLAMENTU

Evaluacija u okviru REFIT-a Direktive Vijeća 91/477/EZ od 18. lipnja 1991., kako je izmijenjena Direktivom 2008/51/EZ od 21. svibnja 2008. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja

1. Uvod

(1) Direktiva Vijeća 91/477/EEZ o nadzoru nabave i posjedovanja oružja donesena je 18. lipnja 1991. 1 i izmijenjena Direktivom 2008/51/EZ od 21. svibnja 2008. 2 (Direktiva o vatrenom oružju).

(2) Člankom 17. Direktive o vatrenom oružju predviđeno je da „Komisija do 28. srpnja 2015. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o situaciji koja je nastala primjenom ove Direktive, zajedno s prijedlozima, ako je potrebno.” U svrhu pripreme izvješća Komisija je pokrenula evaluacijsku studiju koju su proveli vanjski savjetnici. Evaluacijska studija, završena u prosincu 2014. 3 , sadržava opširnu analizu provedbe Direktive te analizu uspješnosti zakonodavstva u skladu s pet ključnih kriterija evaluacije. U njoj su isto tako na temelju nalaza predviđene posebne preporuke za poboljšanja upućene Komisiji ili nadležnim tijelima država članica, ili Komisiji i nadležnim tijelima država članica. Ta je evaluacija povezana s Programom za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) koji provodi Komisija 4 .

(3) Nakon završetka evaluacijske studije Komisija je zamolila članove Odbora osnovanog na temelju članka 13. točke (a) Direktive (Odbor za vatreno oružje), koji predstavljaju 28 država članica EU-a i četiri države članice 5 EGP-a 6 i EFTA-e 7 , da dostave primjedbe i ocjenu u pogledu njezinih nalaza te preporuke. Članovi Odbora povratne su informacije prenijeli usmeno na sastancima Odbora (18. prosinca 2014. i 25. ožujka 2015.) i upotpunili ih pisanim izvješćima nekih država članica (Belgije, Francuske, Švedske i Ujedinjene Kraljevine).

(4) Završno izvješće evaluacijske studije dostavljeno je neposredno prije tragičnih događaja u Parizu i Kopenhagenu u siječnju 2015. Tim je događajima naglašeno postojanje hitnih sigurnosnih pitanja na razini EU-a. Na sastanku Odbora za vatreno oružje održanom u ožujku 2015. Komisija je pozvala predstavnike država članica ne samo da komentiraju zaključke evaluacije, nego i da postave druga moguća pitanja o provedbi Direktive o vatrenom oružju povezana s nedavnim tragičnim događajima koja savjetnik nije utvrdio.

(5) Cilj je ovog izvješća opisati zaključke evaluacijske studije, dopuniti ih dosad prikupljenim povratnim informacijama i predstaviti kritičku ocjenu Komisije. U prvom dijelu izvješća navode se pozadina i glavne odredbe Direktive o vatrenom oružju. Predstavljaju se metodologija, rezultati evaluacijske studije u pogledu pet kriterija evaluacije (tj. učinkovitosti, djelotvornosti, dosljednosti, relevantnosti i dodane vrijednosti EU-a) i preporuke Komisije. Donosi se i kritička ocjena rezultata. Naposljetku se navodi koje bi inicijative Komisija trebala razmotriti u svrhu rješavanja pitanja istaknutih evaluacijom i potvrđenih povratnim informacijama država članica.

2. Pozadina

(6) Direktivom o vatrenom oružju uređeni su nabava, posjedovanje i trgovanje vatrenim oružjem za civilnu uporabu unutar EU-a (npr. vatreno oružje za lovce i sportske strijelce). Njome su određene minimalne zajedničke norme koje države članice moraju prenijeti u svoje nacionalne zakone o oružju i usmjerena je na uravnoteživanje ciljeva unutarnjeg tržišta (tj. prekogranično kretanje vatrenog oružja) i ciljeva sigurnosne politike (tj. visoka razina sigurnosti i zaštite od kaznenih djela te nezakonita trgovanja) unutar EU-a.

(7) Direktiva 91/477/EEZ izvorno je predstavljala dopunsku mjeru za završno oblikovanje unutarnjeg tržišta. Ukidanje nadzora nad posjedovanjem oružja na unutarnjim granicama Zajednice zahtijevalo je donošenje učinkovitih propisa kojima bi se omogućilo provođenje nadzora u državama članicama. U tu svrhu Direktiva sadržava pravila o nabavi i posjedovanju vatrenog oružja te prijenosu vatrenog oružja između država članica. Direktivom je državama članicama ostavljena mogućnost donošenja strožih pravila od propisanih (članak 3.).

(8) Komisija je Europskom parlamentu i Vijeću 2000. podnijela prvo izvješće kojim ocjenjuje provedbu Direktive 91/477/EEZ u državama članicama 8 . U tom je izvješću navedeno kako su države članice i zainteresirane strane smatrale da je pravni okvir stvoren Direktivom u cjelini dovoljan. Međutim, prepoznati su sljedeći ključni problemi u vezi s provedbom Direktive na nacionalnoj razini: poteškoće s razmjenom informacija; neusklađenost i složenost nacionalnih zakonodavstava, administrativnih mjera i postupaka odobrenja te razlike u klasifikaciji vatrenog oružja za lov i streljaštvo te administrativnih opterećenja za mala i srednja poduzeća. Time se pokazala potreba za pojašnjenjem određenih odredaba (npr. utvrđivanje određenih vrsta oružja, posebno onesposobljenog i starog oružja) kako bi se osigurala ujednačenija primjena Direktive.

(9) Ovo je izvješće predano u vrijeme dok je Komisija u ime država članica EU-a pregovarala o Protokolu Ujedinjenih naroda protiv nezakonite proizvodnje vatrenog oružja 9 (UNFP) u kontekstu Konvencije Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta. Protokolom su se trebala propisati nova pravila u pogledu sljedivosti (tj. označivanja i vođenja evidencije) i onesposobljavanja vatrenog oružja. Stoga je u izvješću zaključeno da Komisija, uzevši u obzir pregovore o UNFP-u i povratne informacije svih zainteresiranih strana o Direktivi, namjerava predstaviti odgovarajuće prijedloge izmjena.

(10) Nakon što je 2005. 10 UNFP stupio na snagu Direktiva 91/477/EZ izmijenjena je Direktivom 2008/51/EZ kako bi se ojačali sigurnosni aspekti i omogućilo djelomično usklađivanje sa samim UNFP-om. Direktiva o vatrenom oružju dio je skupa inicijativa poduzetih na međunarodnoj razini i razini EU-a za provedbu UNFP-a. Odgovarajuće odredbe u europsko su zakonodavstvo prenesene Uredbom br. 258/2012 11 kojom se utvrđuju pravila za odobrenje uvoza, izvoza i provoza nevojnog vatrenog oružja koje dolazi iz trećih zemalja ili se u njih šalje 12 .

(11) Načela kojima se Europska komisija vodi u upravljanju i smanjivanju opasnosti koje predstavlja vatreno oružje za civilnu uporabu uključena su u opću strategiju – Komunikacija „Oružje i unutarnja sigurnost u EU-u: zaštita građana i suzbijanje nezakonite trgovine” 13 – pokrenutu u listopadu 2013. Tom se Komunikacijom predlažu mjere za povećanje razine sigurnosti građana EU-a u pogledu vatrenog oružja i osiguranje zakonitog trgovanja njime. Usto, nadolazeće inicijative u pogledu vatrenog oružja navedene su u nedavno izdanoj Komunikaciji Komisije „Europski program sigurnosti” 14 , u kojoj se naglašava potreba za zajedničkim pristupom onesposobljavanju vatrenog oružja kako bi se spriječilo da ga zločinci ponovno osposobe i upotrijebe, i potrebno ih je smatrati prioritetima. Komisija je pozvala i na preispitivanje postojećeg zakonodavstva o vatrenom oružju 2016. radi poboljšanja razmjene informacija (npr. unošenjem informacija o zaplijenjenom vatrenom oružju u informacijski sustav Europola), poboljšanja sljedivosti, standardiziranja oznaka i uspostavljanja zajedničkih normi za neutraliziranje vatrenog oružja. Nakon tragičnih događaja 13. studenoga 2015. u Parizu Komisija je odlučila ubrzati postupak preispitivanja Direktive o vatrenom oružju, koja bi se donijela zajedno s ovim izvješćem. Ovo izvješće sadržava dokaze kojima se podupiru takve radnje.

3. Glavne odredbe Direktive o vatrenom oružju

(12) Dva glavna cilja Direktive o vatrenom oružju jesu osigurati pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i zajamčiti visoku razinu sigurnosti u EU-u. Točnije, u njoj se donose minimalni zahtjevi 15 za nabavu i posjedovanje vatrenog oružja za civilnu uporabu u EU-u i usklađene administrativne mjere za prijenos vatrenog oružja unutar EU-a.

(13) Područje primjene Direktive opisano je u Prilogu I., u kojem su kategorije vatrenog oružja koje odgovaraju različitim vrstama primjene opisane kako slijedi:

-„kategorija A – zabranjeno vatreno oružje – automatsko oružje i vojno oružje”,

-„kategorija B – vatreno oružje za koje je potrebna dozvola – oružje koje uglavnom upotrebljavaju sportski strijelci i lovci”,

-„kategorija C – vatreno oružje koje je potrebno prijaviti – uglavnom vatreno oružje koje upotrebljavaju lovci”,

-„kategorija D – drugo vatreno oružje – uglavnom se odnosi na dugo vatreno oružje s jednostrukim okidanjem i glatkim cijevima”.

(14) Glavne odredbe Direktive o vatrenom oružju odnose se na:

-označivanje i sljedivost (članak 4.): države članice osiguravaju da se svako vatreno oružje ili njegov dio stavljeni na tržište označe i registriraju. U tu svrhu države članice zahtijevaju jedinstveno označivanje ili zadržavaju svako drugo označivanje brojem ili slovno-brojčanom oznakom kojima se omogućava utvrđivanje zemlje proizvodnje. Oznaka se stavlja na osnovni sastavni dio vatrenog oružja čije bi uništavanje onemogućilo uporabu vatrenog oružja. Izmijenjena Direktiva sadržava i odredbe za uvođenje nacionalnih računalnih sustava baze podataka kako bi se poboljšala sljedivost vatrenog oružja. Tim sustavima bilježe se nužne informacije o svem vatrenom oružju u optjecaju u državama članicama i morali su biti uspostavljeni u svim državama članicama do 31. prosinca 2014.,

-zahtjevi za nabavljanje i posjedovanje vatrenog oružja (članak 5.): države članice dopuštaju nabavu i posjedovanje vatrenog oružja samo osobama koje za to imaju dobar razlog i:

okoje imaju najmanje 18 godina, osim za nabavu koja ne uključuje kupnju, i posjedovanje vatrenog oružja za lov i streljaštvo, pod uvjetom da u tom slučaju osobe koje su mlađe od 18 godina imaju privolu roditelja ili su pod roditeljskim nadzorom ili nadzorom odrasle osobe s valjanom dozvolom za nošenje vatrenog oružja ili dozvolom za lov, ili se nalaze unutar licenciranog ili na drugi način ovlaštenog centra za obuku,

oza koje je mala vjerojatnost da mogu biti opasni za sebe, javni red ili javnu sigurnost. Njihovo osuđivanje za nasilni međunarodni prekršaj smatrat će se pokazateljem na temelju kojeg se proglašavaju opasnima,

-europska oružna propusnica (EFP) (članak 12.): Direktivom su uvedena fleksibilnija pravila u pogledu oružja koje se upotrebljava za lov ili streljaštvo kako se ne bi ometalo njegovo kretanje među državama članicama. Uvođenjem europske oružne propusnice lovci s vatrenim oružjem kategorije C i D te sportski strijelci s vatrenim oružjem kategorije B, C i D mogu, bez prethodnog odobrenja, putovati u drugu državu članicu. Europska oružna propusnica smatra se glavnim dokumentom koji je potreban lovcima i sportskim strijelcima, a države članice ne smiju uvjetovati prihvaćanje europske oružne propusnice plaćanjem bilo kakve pristojbe ili naknade,

-onesposobljavanje (Prilog I., odjeljak III.): u Direktivi o vatrenom oružju utvrđena su minimalna ograničenja i uključene su obveze države članice da osigura mjere onesposobljavanja koje provjerava nadležno tijelo. To će nadležno tijelo osigurati da se nacionalnim postupcima za onesposobljavanje vatrenog oružja takvo oružje učini trajno onesposobljenim. Na zahtjev suzakonodavaca u vrijeme izmjene, u Prilogu I. dijelu III. točki (a) navodi se da „Komisija izdaje zajedničke smjernice o normama i tehnikama za onesposobljavanje kako bi osigurala neopozivu neuporabljivost onesposobljenog vatrenog oružja”. Dok se ne donesu zajedničke smjernice o onesposobljavanju države članice mogu preuzeti postupke koji im najviše odgovaraju u tom pogledu.

(15) Naposljetku, člankom 17. Direktive o vatrenom oružju propisano je da Komisija do 28. srpnja 2015. podnese izvješće o situaciji nastaloj primjenom te Direktive. U skladu s odredbom Direktive, Komisija je 2014. pokrenula jednogodišnju studiju za ocjenu primjene Direktive o vatrenom oružju i njezine izmjene te koliko su tim pravnim okvirom ostvarena dva glavna cilja: osiguranje pravilnog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i postizanje visoke razine sigurnosti unutar EU-a.

4. Metodologija evaluacije

(16) Jednogodišnja evaluacijska studija provedena je radi analize ostvarenja ciljeva Direktive (dobrog funkcioniranja unutarnjeg tržišta i visoke razine sigurnosti) u skladu sa sljedećih pet kriterija evaluacije:

-učinkovitost: s obzirom na to koliko su odredbe pridonijele ostvarenju ciljeva,

-djelotvornost: postupaka i obveza uvedenih Direktivom, odnosno jesu li rezultati (koristi) postignuti uz razumne troškove,

-dosljednost: provedbe odredaba Direktive, tumačenja ključnih pojmova i općenite usklađenosti Direktive s ostalim relevantnim zakonodavstvom,

-važnost: odredaba Direktive s obzirom na postojeće potrebe u pogledu funkcioniranja unutarnjeg tržišta i sigurnosti građana EU-a,

-dodana vrijednost: intervencije EU-a u odnosu na nacionalno zakonodavstvo i postupke.

(17) Evaluacijom su obuhvaćene sve odredbe Direktive u svih 28 država članica EU-a od 1991. do danas. Usto je od ocjenjivača zatraženo da u obzir uzmu prethodne studije i inicijative Komisije 16 , kao i dvije studije koje su se u isto vrijeme privodile kraju, i to o postupcima onesposobljavanja, uništavanja i označivanja 17 te o borbi protiv nezakonitog trgovanja oružjem u EU-u 18 .

(18) Analiza je provedena s pomoću istraživanja već dostupnih podataka, internetske ankete, intervjua i četiri studije slučaja 19 (provedene u četiri države članice: Belgiji, Francuskoj, Njemačkoj i Poljskoj). Ocjenjivači su kontaktirali: nadležna tijela država članica; predstavnike proizvođača, trgovaca i posrednika u prodaji vatrenog oružja; korisnike vatrenog oružja, uključujući lovce i sportske strijelce; međunarodna tijela, udruge, istraživačke institute i ostale stručnjake. Internetsku anketu ispunila su 83 dionika (34 nadležna tijela država članica, 28 predstavnika industrije, 16 korisnika, pet stručnjaka), intervjui su provedeni s 56 dionika (23 nadležna tijela država članica, 16 predstavnika industrije, devet korisnika i osam stručnjaka), a 30 je dionika intervjuirano u okviru studija slučaja (12 nadležnih tijela država članica, osam predstavnika industrije, osam korisnika, dva stručnjaka).

(19) Od prvih mjeseci studije ocjenjivači su istaknuli nedostatak ključnih podataka u pogledu tržišnih i sigurnosnih aspekata. U smislu tržišnog aspekta, u statističkim podacima dostupnima na nacionalnoj razini i razini EU-a obično se nije razlikovalo vatreno oružje za civilnu uporabu od vojnog vatrenog oružja (što je otežalo izdvajanje podataka o vatrenom oružju za civilnu uporabu). Čak i kad je to bilo moguće, podaci nisu uvijek bili dostupni na razini država članica za sve zemlje (zbog povjerljivosti), što je onemogućilo praćenje kretanja proizvodnje tijekom vremena. Naposljetku, najveće poduzeće koje posluje u tom sektoru nije omogućilo opsežan pristup informacijama. U pogledu sigurnosti, glavni je problem bio izostanak odvojenih podataka o tipovima/kategorijama vatrenog oružja u optjecaju u EU-u i/ili onom vatrenom oružju koje se upotrebljava ili kojim se trguje nezakonito, kao i nedostatak usporedivih i detaljnih podataka o kretanjima u pogledu kaznenih djela te aktivnosti povezanih s vatrenim oružjem za civilnu uporabu na razini EU-a. Još jedno ograničenje povezano je s ograničenim pristupom podacima u kojima se kvantificiraju administrativno opterećenje i troškovi provedbe određene odredbe.

5. Rezultati

5.1. Kriteriji evaluacije

5.1.1. Učinkovitost

(20) Direktiva je pozitivno pridonijela uspostavljanju unutarnjeg tržišta vatrenog oružja koje dobro funkcionira, što je jedan od ciljeva. Međutim, izvođač je zaključio da bi se njegov potencijalni doprinos mogao dodatno poboljšati. Prvo, uvođenjem kategorija i povezanih regulatornih režima omogućeno je sprječavanje potencijalnog narušavanja tržišta povezanog s ukidanjem unutarnjih kontrola, čime je stvoreno unutarnje tržište. Trgovina unutar EU-a od 2005. 20 uglavnom je ostala stabilna. Međutim, različita tumačenja odredaba Direktive ograničila su razmjer očekivanih koristi od intervencije EU-a. Dionici (industrija i korisnici) postavili su niz pitanja u vezi s određenim preprekama i opterećenjima u pogledu postupaka, posebno jer oni moraju snositi troškove informiranja za razumijevanje pravila i postupaka koji se primjenjuju u drugim državama članicama (posebno u odnosu na europske oružne propusnice). Iako je Komisija još 2009. 21 osnovala kontaktnu skupinu za olakšavanje razmjene informacija, intervjuirani dionici i dalje su isticali potrebu da se dodatno poboljša razmjena korisnih informacija među državama članicama.

(21) U pogledu „sigurnosnog” cilja (tj. zaštite građana i zakonitog tržišta vatrenim oružjem), razina sigurnosti i zaštite od nezakonitog trgovanja vatrenim oružjem i kaznenih djela povećana je uvođenjem:

-zahtjeva u pogledu praćenja za nadležna tijela država članica (tj. računalni registar) i za trgovce (registar svih transakcija vatrenog oružja) – članak 4.,

-zahtjeva označivanja za proizvođače (iako su u pogledu slučajeva izbrisanih oznaka izražene neke zabrinutosti) – članak 4. stavak 4.,

-minimalni zahtjevi za nabavljanje i posjedovanje vatrenog oružja – članak 5.

Međutim, prostora za napredak ima u vezi s prijavljenim slučajevima preinačenog oružja za uzbunjivanje, ponovnog osposobljavanja onesposobljenog vatrenog oružja, nezakonitog trgovanja dijelovima vatrenog oružja i tumačenja „osnovnih sastavnih dijelova”.

(22) Zbog nedostatka opširnih podataka, ocjenjivačima je bilo teško procijeniti učinkovitost Direktive u pogledu sigurnosnih ciljeva. Analiza je posebno otežana zbog toga što ne postoji baza podataka koja bi sadržavala posebne i detaljne podatke o kaznenim djelima počinjenima vatrenim oružjem u zakonitom posjedu, prerađenim oružjem za uzbunjivanje i ponovno osposobljenim oružjem u državama članicama EU-a.

5.1.2 Djelotvornost

(23) Evaluacijom su utvrđeni troškovi u pogledu aktivnosti potrebnih za provođenje svake odredbe Direktive (izravni troškovi usklađivanja, uključujući administrativna opterećenja i troškove informiranja 22 ) i zabilježeni dionici koji ih snose. Evaluacija nije uključivala troškove nastale primjenom dodatnih zahtjeva, kao ni troškove nastale razlikama u provedbi na nacionalnoj razini.

(24) Kako bi se ocijenilo jesu li ciljevi Direktive ispunjeni uz razumne troškove, u izostanku bilo kakvih kvantitativnih podataka o troškovima, izvođač je kvalitativno ocjenjivao jesu li troškovi povezani s određenim odredbama smatrani razumnima u skladu s procjenama dionika. Ta je kvalitativna procjena provedena na temelju tri kriterija: ciljeva, sudjelovanja dionika i prirode troškova. Iz analize proizlazi da su ukupni rezultati ostvareni uz razumnu cijenu. Većinom su troškovi pravedno raspodijeljeni među različitim dionicima. Djelomično usklađivanje Direktive rezultira neizravnim troškovima s negativnim učinkom s obzirom na određene odredbe (i posebne kategorije dionika), kao što su: europska oružna propusnica, kategorije, registar trgovaca i posrednika oružjem, razmjena informacija, zahtjevi za posjedovanje oružja, onesposobljavanje, sljedivost ili označivanje.

(25) Razni predstavnici industrije (proizvođači i nacionalne udruge) navode kako su administrativna opterećenja uglavnom povezana s nacionalnim i birokratskim neučinkovitostima, a ne s odredbama Direktive. Primjeri su sljedeći: ponekad je potrebno mnogo vremena za izdavanje dozvola za uvoz i izvoz unutar EU-a; sigurnosni zahtjevi uvedeni na nacionalnoj razini (npr. obvezna provjera sustava uzbunjivanja koja se naplaćuje posrednicima). Predstavnici industrije potvrdili su da bi ta administrativna opterećenja mogla usporiti kretanje tržišta.

(26) Izvođač je zaključio da su ukupni rezultati same Direktive ostvareni uz razumne troškove. Administrativna opterećenja i troškovi koje snose dionici više su povezani s administrativnim postupcima provedbe Direktive na nacionalnoj razini i njihovo bi se smanjenje smatralo poboljšanjem.

5.1.3 Dosljednost

(27) Donošenje Direktive kojom se određuju minimalni zahtjevi dovelo je do određenih razlika u njezinoj primjeni na razini država članica koje su utjecale na unutarnje tržište ili na sigurnosne ciljeve.

U pogledu razlika s utjecajem na unutarnje tržište, evaluacijom je istaknuto sljedeće:

-odstupanja u primjeni kategorija, posebno kategorija C i D, što dovodi do zabuna u pogledu dokumentacije potrebne za kupovinu vatrenog oružja u različitim državama, čime se ometa kretanje vatrenog oružja širom Europe i stvaraju troškovi,

-razlike u primjeni odredaba u pogledu europske oružne propusnice, kao što je broj potrebnih dokumenata. To ima negativan utjecaj na način da se otežava nesmetan prijenos vatrenog oružja.

Nedosljednosti u primjeni koje utječu na sigurnost građana EU-a su sljedeće:

-razlike u normama za označivanje kojima se ograničava sposobnost praćenja vatrenog oružja ili borbe protiv nezakonitog trgovanja,

-razlike u tehnikama i normama za onesposobljavanje, kao i u određivanju nadležnog tijela za njihovu provedbu. Takve razlike uzrokuju probleme jer ne samo da nadležno tijelo ili osoba nadležna za onesposobljavanje možda nemaju potrebne tehničke vještine, nego se i norme u nekim državama članicama ne smatraju dostatnima,

-razlike u kategorizaciji oružja u nacionalnim zakonodavstvima uzrokuju probleme u praćenju i provedbi zakona. To je posebno slučaj kad se predmet koji se smatra vatrenim oružjem u jednoj državi članici prenosi u državu članicu u kojoj se ne smatra vatrenim oružjem i stoga nadležna tijela više ne mogu pratiti njegovo kretanje,

-razlike u tumačenju ključnih pojmova koji se navode u Direktivi (osnovni sastavni dijelovi, posrednici, oružje za uzbunjivanje i staro oružje).

S druge strane, pokazalo se da nema nikakvih problema u vezi sa zahtjevima za posjedovanje i Direktiva je pomogla s njihovim usklađivanjem.

(28) U pogledu dosljednosti Direktive o vatrenom oružju s postojećim zakonodavstvom EU-a, u okviru studije zaključeno je da su glavni problemi povezani s UNFP-om. Izmjenom iz 2008. terminologija Direktive samo je djelomično usklađena s UNFP-om. U stvari, Direktivom je uvedena razlika između osnovnih dijelova i komponenti koja se ne odražava u tekstu Ujedinjenih naroda, u kojem se navode „dijelovi i sastavni dijelovi”. Usto se u UNFP-u 23 nacionalnim stranama omogućuje da onesposobljeno vatreno oružje smatraju vatrenim oružjem u skladu sa svojim nacionalnim zakonima i da u skladu s tim poduzmu sve nužne mjere.

5.1.4 Važnost

(29) Zaključak evaluacije je da je Direktiva o vatrenom oružju općenito i dalje potpuno relevantna za trenutačne potrebe tržišta (tj. prekogranično kretanje vatrenog oružja). Pitanja koja su postavili gospodarski subjekti uglavnom se odnose na različite provedbene mjere i postupke koje su donijele države članice i izvor su dodatnih opterećenja i troškova koji imaju negativan utjecaj na prekogranično kretanje vatrenog oružja.

(30) U pogledu sigurnosnih ciljeva (primjerice, prekršaja počinjenih vatrenim oružjem za koje se posjeduje dozvola, krađe ili gubitka vatrenog oružja za koje se posjedovala dozvola, preinačivanja oružja za uzbunjivanje ili onesposobljenog vatrenog oružja), ocjenjivači su zaključili da je Direktiva relevantna za većinu sigurnosnih rizika. Naveli su neke aktivnosti čije bi uključivanje u područje djelovanja Direktive trebalo razmotriti ili koje bi trebalo bolje opisati. To su: preinačivanje oružja za uzbunjivanje; preinačivanje poluautomatskog oružja; ponovno osposobljavanje onesposobljenog vatrenog oružja; brisanje oznaka; nezakonita uporaba naslijeđenog oružja. Sve navedene aktivnosti uzrok su sigurnosnih problema na razini država članica. Naposljetku, ocjenjivači navode da budući tehnološki pomaci, poput novih tehnologija (uključujući 3D tisak) i novih prodajnih kanala (npr. internet) 24 , u budućnosti mogu dovesti područje primjene u pitanje. .

5.1.5 Dodana vrijednost EU-a

(31) Vatreno oružje predmeti su posebne prirode. Većina sigurnosnih pitanja koje se pokušava riješiti Direktivom o vatrenom oružju prekogranične su prirode. Izloženost jedne države članice kaznenim djelima utječe na čitav EU (npr. slučajevi preinačivanja oružja za uzbunjivanje). Razlike u nacionalnom zakonodavstvu prepreka su kontrolama i suradnji policije širom država članica (npr. različiti zahtjevi za registraciju za isti tip vatrenog oružja). Zaključak studije je da se učinkovite radnje za postizanje ciljeva visoke razine sigurnosti za građane EU-a i omogućavanja prekograničnog kretanja vatrenog oružja mogu poduzeti samo na razini EU-a. Neporeciva dodana vrijednost Direktive o vatrenom oružju je u osnivanju zajedničkog regulatornog okvira za uređenje vatrenog oružja, što se ne bi moglo ostvariti nacionalnim ili bilateralnim intervencijama.

(32) Održavanje visoke razine sigurnosti i poboljšavanje unutarnjeg tržišta omogućeni su prilagodljivošću same Direktive. U Direktivi su utvrđeni zajednički minimalni zahtjevi uz poštovanje načela supsidijarnosti, a državama članicama ostavlja se mogućnost donošenja strožih pravila u skladu sa svojim nacionalnim potrebama i okolnostima. Usto je državama članicama i građanima EU-a zajamčeno da zajedničke mjere sigurnosti navedene u Direktivi u pogledu vatrenog oružja koje se proizvodi i u optjecaju je širom Europe vrijede u svim državama članicama.

(33) Minimalnim pragom pridonosi se učinkovitom funkcioniranju unutarnjeg tržišta i jača zakonito tržište vatrenim oružjem. U smislu tržišta, najveći očekivani doprinos intervencije EU-a (uspostavljanje zajedničkih kategorija) ograničen je razlikom u primjeni na razini država članica. Međutim, učinkovitost europske oružne propusnice primjer je potencijalne dodatne vrijednosti intervencije EU-a u pogledu potpore prekograničnom kretanju lovaca i sportskih strijelaca.

5.2 Preporuke

(34) Na temelju rezultata evaluacije, izvođač je sastavio niz preporuka podijeljenih na radnje za koje je zakonodavna intervencija potrebna i one za koje zakonodavna intervencija nije potrebna.

-Zajednički kriteriji o preinačivanju oružja za uzbunjivanje (zakonodavna)

Evaluacijom je istaknuta važnost pojašnjavanja definicije prerade i kriterija za definiranje oružja za uzbunjivanje kako bi se stvorilo zajedničko mišljenje o tome koje se vrste oružja za uzbunjivanje mogu preinačiti i ograničio optjecaj onih za koje se pokazalo da se mogu preraditi u uporabljivo vatreno oružje. Osnovna pitanja: preinačivanje vatrenog oružja koje je izvorno ispaljivalo manevarsko streljivo (oružje za uzbunjivanje i signalizaciju) u oružje koje ispaljuje bojevo streljivo postala je ozbiljan problem u velikom broju država članica.

-Usklađivanje normi i pravila o onesposobljavanju (zakonodavna)

U evaluaciji se preporučuje nastavljanje postupka definiranja zajedničkih smjernica o normama i tehnikama za onesposobljavanje vatrenog oružja u skladu s odredbama Direktive kojima se izričito predviđa da Komisija sastavi zajedničke smjernice o onesposobljavanju. Područje primjene smjernica trebalo bi proširiti kako bi se obuhvatila pravila u vezi sa zahtjevima za posjedovanje, prodaju ili prijenos onesposobljenog vatrenog oružja. Osnovna pitanja: nedostatak zajedničkih smjernica o normama i tehnikama za onesposobljavanje uzrok je optjecaja onesposobljenog vatrenog oružja različitih razina sigurnosti koje bi se potencijalno moglo ponovno osposobiti. Osim tehničkih normi za onesposobljavanje, važan aspekt koji se mora uzeti u obzir povezan je sa zahtjevima za posjedovanje, prodaju ili prijenos. U većini država članica onesposobljeno se vatreno oružje više ne smatra vatrenim oružjem. Stoga ih se briše iz službenog registra pa je nemoguće pronaći prvog vlasnika. Bez obzira na to, ti se predmeti mogu smatrati sigurnosnim rizikom i upotrebljavati za zastrašivanje.

-Usklađivanje pravila o označivanju (zakonodavna)

-U evaluaciji se preporučuje usklađivanje trenutačne definicije dijelova i komponenti u Direktivi s definicijom u UNFP-u, čime se predlaže donošenje normi za označivanje na razini EU-a i uključivanje u Direktivu obveze označivanja svih osnovnih sastavnih dijelova u trenutku proizvodnje ili uvoza. Osnovna pitanja: činjenica da neke države članice ne smatraju osnovne sastavne dijelove vatrenim oružjem i da obveza označivanja samo „jednog osnovnog sastavnog dijela” stvara razlike koje uzrokuju probleme tijelima nadležnima za provođenje zakona prilikom praćenja vatrenog oružja u prekograničnim kaznenim djelima. Isto tako upućuje na potencijalne prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta jer se oznake možda ne priznaju u svim državama članicama. Trebalo bi provesti preliminarnu detaljnu analizu dijelova vatrenog oružja uređenih i označenih širom država članica, a razlike između definicija „osnovnih sastavnih dijelova” navedenih u Direktivi o vatrenom oružju i „dijelova i komponenti” uređenih UNFP-om trebalo bi proučiti na razini EU-a kako bi se procijenilo je li potrebno mijenjati definicije u Direktivi.

-Transparentnost i dostupnost nacionalnih pravila u provedbi Direktive (nezakonodavna) 

U evaluaciji se preporučuje poboljšanje dostupnosti informacija prikupljenih na nacionalnoj razini svim zainteresiranim stranama na razini EU-a, posebno s obzirom na troškove informiranja koji bi mogli nastati za mala i srednja poduzeća (npr. stvaranjem baze podataka za prikupljanje informacija o postojećem zakonodavstvu i zahtjevima u 28 država članica). Osnovna pitanja: razlike u primjeni uzrok su: sporije razmjene vatrenog oružja unutar EU-a; troškova informiranja – posebno za mala i srednja poduzeća; opterećenja koja nastaju zbog razlika u administrativnim postupcima koji se primjenjuju.

-Definiranje dogovorenog pristupa razvrstavanju lovačkog i sportskog vatrenog oružja i pojašnjavanje pravila o europskoj oružnoj propusnici (nezakonodavna) 

U evaluaciji se preporučuje da se pravila u pogledu europske oružne propusnice dodatno definiraju na razini EU-a (primjerice, broj dodatnih dokumenata koje zahtijevaju nacionalna nadležna tijela i količina vatrenog oružja koje se može uključiti u europsku oružnu propusnicu). Osnovna pitanja: razlike u klasifikacijama vatrenog oružja koje se obično upotrebljava za te aktivnosti širom država članica (tj. vatreno oružje koje se obično upotrebljava za streljaštvo može biti zabranjeno u nekim državama članicama) i ograničavajuća tumačenja nekih pravila povezanih s europskom oružnom propusnicom.

-Detaljna analiza ključnih pitanja (nezakonodavna)

U evaluaciji se preporučuje provođenje detaljnih analiza određenih aspekata u vezi s Direktivom koji su u studiji prepoznati kao problematični: 1) daljnje usklađivanje zahtjeva za posjedovanje vatrenog oružja; 2) tumačenje pojma posrednika; 3) ocjena pravila koja se primjenjuju za poluautomatsko oružje i ocjena njegove razine opasnosti (u smislu mogućnosti da ga se preinači u automatsko oružje). Osnovna pitanja: 1) zahtjevi za posjedovanje vatrenog oružja: ocjenjivači su zamijetili postupno usmjeravanje država članica prema zajedničkim i detaljnijim zahtjevima od onih navedenih u Direktivi; 2) pojam „posrednik”: nedosljednosti u definiciji pojma mogu prouzročiti opasnosti. 3) poluautomatsko oružje: više država članica istaknulo je opasnosti povezane s preinačivanjem poluautomatskog oružja u automatsko oružje.

-Jačanje svijesti o novim tehnologijama (nezakonodavna)

U evaluaciji se preporučuju daljnje mjere za omogućivanje razmjene informacija među državama članicama u pogledu pomaka na tržištu vatrenog oružja i ilegalnog trgovanja (poput internetskog tržišta za vatreno oružje, dijelove vatrenog oružja i ostalo oružje) te utjecaja novih tehnologija (3D tisak) na kontrolu i praćenje oružja. Osnovna pitanja: nove tehnologije predstavljaju izazov za mogućnosti tijela nadležnih za provođenje zakona u pogledu praćenja i otkrivanja vatrenog oružja ili njihovih sastavnih dijelova širom država članica i vjerojatno će uzrokovati poteškoće u praćenju i kontroliranju prijenosa vatrenog oružja u budućnosti.

-Jačanje prikupljanja podataka (nezakonodavna)

U evaluaciji se preporučuje jačanje aktivnosti prikupljanja podataka kako bi se stvorila pouzdana baza podataka o vatrenom oružju za civilnu uporabu i povezanim kaznenim djelima radi olakšavanja daljnjih postupaka donošenja odluka na razini EU-a. Osnovna pitanja: nedostatak detaljnih i sveobuhvatnih podataka jedna je od glavnih prepreka koje donositelje politika sprječavaju u donošenju politika temeljenih na dokazima.

6. Kritička ocjena i povratne informacije Odbora za vatreno oružje

(35) U evaluacijskoj studiji odgovorilo se na evaluacijska pitanja Komisije i njezina je analiza temeljena na temeljitoj analizi prikupljenih podataka. Međutim, u pogledu kvalitete službeni statistički podaci nisu bili dostatni. Postoji jasan nedostatak dostupnih podataka u vezi sa sigurnosnim pitanjima (primjerice, podaci o zločinima nisu razdijeljeni prema kategoriji vatrenog oružja, ograničeno razlikovanje između zakonitog i nezakonitog vatrenog oružja kojim su počinjeni zločini, ograničeni podaci o proizvodnji vatrenog oružja za civilnu uporabu po državi članici itd.), a loša je i kvaliteta dostupnih podataka u pogledu strukture tržišta vatrenog oružja za civilnu uporabu (tj. proizvodnje, uvoza i izvoza vatrenog oružja za civilnu uporabu, zaposlenika i prometa poduzeća koja posluju u tom sektoru). Nedostaju podaci o kvantificiranju troškova i administrativnom opterećenju u pogledu provedbe određenih odredaba.

(36) Ocjenjivači su nedostatak objedinjenih podataka i statistika o vatrenom oružju za civilnu uporabu na razini EU-a ublažili kontaktiranjem nacionalnih sektorskih organizacija i prikupljanjem nedostajućih korisnih informacija intervjuima. Informacije iz različitih izvora omogućile su im usporednu provjeru kvalitete i pouzdanosti informacija.

(37) Kako bi bolje sastavila mišljenje o valjanosti nalaza i preporuka iz studije, Komisija je pozvala predstavnike Odbora za vatreno oružje (sastavljenog od predstavnika 28 država članica te četiri zemlje članice EGP-a i EFTA-e) da komentiraju rezultate. Na sastanku Odbora održanom 18. prosinca 2014. članovima Odbora predstavljeni su rezultati studije. Tom su prilikom predstavnici država članica zaključili da su preporuke općenito valjane. Nakon tragičnih događaja u siječnju 2015. države članice izrazile su konkretnije mišljenje o preporukama iz evaluacije na sastanku Odbora održanom 25. ožujka 2015. Države članice izrazile su svoju procjenu hitnosti i valjanosti svake preporuke. Usto su neke države članice (Francuska, Ujedinjena Kraljevina, Švedska i Belgija) usmene povratne informacije upotpunile pisanim komentarima.

(38) Iz informacija koje su prikupile države članice može se zaključiti sljedeće:

-velik broj država članica složio se da su preporuke s visokom razinom važnosti: i. zajednički kriteriji o preinačivanju oružja za uzbunjivanje, ii. usklađivanje normi i pravila o onesposobljavanju, iii. usklađivanje pravila o označavanju. Većina država članica smatra da je zbog tih problema potrebna revizija Direktive. Nekoliko država članica istaknulo je potrebu da se nastavi s radom na smjernicama o onesposobljavanju predviđenima Direktivom,

-većina država članica smatra da bi trebalo uzeti u obzir sljedeće preporuke, ali da bi ih se trebalo smatrati preporukama niske, odnosno srednje razine važnosti: i. transparentnost i dostupnost nacionalnih pravila za primjenu Direktive; ii. jačanje svijesti o novim tehnologijama; iii. jačanje prikupljanja podataka,

-kad je riječ o preporuci u pogledu interoperabilnosti informacijskih sustava razvijenih na nacionalnoj razini, države članice nisu imale ujednačen stav. Nekoliko država članica smatra da je jedan od najvećih problema sljedivost vatrenog oružja. Stoga bi povezivanje nacionalnih sustava baze podataka policiji i nacionalnim nadležnim tijelima moglo omogućiti kvalitetniju razmjenu podataka. S druge strane, nekoliko je država članica istaknulo da bi povezivanje sustava moglo rezultirati dugim i ne nužno uspješnim procesom zbog informatičkih/tehničkih problema i nekompatibilnosti te, što je još važnije, zbog problema sa zaštitom privatnosti i razmjenom osobnih podataka. Države članice predložile su pažljivo uravnoteživanje troškova i administrativnog opterećenja u odnosu na moguće koristi od interoperabilnosti. Prvi korak trebala bi biti analiza vrste podataka koje je potrebno razmijeniti i zatim ocijeniti kako bi se to moglo učiniti,

-o preporuci da se utvrdi zajednički pristup klasifikaciji oružja za lov ili streljaštvo i pojasne pravila o europskoj oružnoj propusnici države članice nisu imale ujednačeno stajalište. Neke države članice izjavile su da povećanje broja oružja registriranog u europskoj oružnoj propusnici ne bi predstavljalo problem, ali trebalo bi sačuvati mogućnost zahtijevanja dodatne dokumentacije. Druge države članice vjeruju da nedostatak dostupnih informacija o europskoj oružnoj propusnici predstavlja problem. Jedna je država članica posebno istaknula potrebu da se lovce koji posjećuju druge države članice bolje informira o uporabi europske oružne propusnice. Samo je nekoliko država članica predložilo reviziju Direktive kako bi se uskladile kategorije vatrenog oružja,

-u pogledu preporuke da se istraže pitanja poput zahtjeva za posjedovanje, definicije pojma posrednika i preinačivanja, države članice također nisu imale ujednačene stavove. Većina se složila s potrebom boljeg definiranja pojma posrednika, sastavnih dijelova i dijelova (te da se Direktiva, prema potrebi, revidira na odgovarajući način) te razmotri pitanje preinačivanja poluautomatskog oružja u automatsko (i obrnuto). Međutim, samo je nekoliko država članica istaknulo potrebu za izmjenom trenutačnih zahtjeva za posjedovanje,

-znatan broj članica smatrao je i da određene definicije (preprodavači, osnovni sastavni dijelovi vatrenog oružja, replike) zahtijevaju pojašnjenje.

(39) Na temelju rada ocjenjivača i povratnih informacija država članica Komisija se slaže s nalazima te evaluacije. Smatra i da su preporuke opravdane i vrijedne, iako neke zahtijevaju hitnije djelovanje. Usto, neke preporuke (poput označivanja svih dijelova vatrenog oružja i međusobnog povezivanja registara informacija) mogle bi imati znatan utjecaj u pogledu troškova za proizvođače i preprodavače (posebno za mala i srednja poduzeća) i stoga se mogu predvidjeti daljnja istraživanja i eventualne studije izvedivosti (primjerice za međusobno povezivanje registara informacija).

7. Daljnji koraci

(40) Evaluacijskom se studijom pokazalo da se Direktivom o vatrenom oružju pozitivno pridonijelo funkcioniranju unutarnjeg tržišta pruživši potporu prekograničnom kretanju vatrenog oružja i održavanju visoke razine sigurnosti, da Direktiva ima dodanu vrijednost EU-a i da je relevantna.

(41) Međutim, ostale su neke prepreke koje bi mogle ugroziti njezino djelovanje. U raspravama s državama članicama istaknuta su sljedeća kritična pitanja zbog kojih je potrebno poduzeti daljnje mjere, a ta su pitanja istaknuli i ocjenjivači: a) pitanje preinačivanja oružja s manevarskim streljivom (poput pištolja za uzbunjivanje) u pravo vatreno oružje; b) potreba za pojašnjavanjem zahtjeva za označivanje vatrenog oružja (čime se omogućuje njihovo praćenje); c) potreba za zajedničkim, strogim smjernicama za onesposobljavanje vatrenog oružja; d) potreba za pojašnjavanjem definicija; e) potreba za razmatranjem internetske prodaje; f) potreba za racionalizacijom i poboljšanjem nacionalnih sustava za razmjenu podataka i istraživanje mogućnosti interoperabilnosti te g) potreba za jačanjem aktivnosti prikupljanja podataka u vezi s vatrenim oružjem za civilnu uporabu i povezanim kaznenim djelima kako bi se na odgovarajući način poduprli daljnji postupci za donošenje odluka na razini EU-a.

(42) Budući da je rad na zajedničkim smjernicama i normama za onesposobljavanje oružja već u naprednom stadiju, Komisija je odlučila ubrzati postupak revizije Direktive uzimajući u obzir utjecaj terorističkih napada u Parizu 15. studenoga te prijašnjih napada i pucnjava u Parizu i Kopenhagenu te incidenta u vlaku Thalys. Komisija je stoga ovo izvješće odlučila upotpuniti revizijom Direktive na temelju dosad prikupljenih dokaza, s obzirom na aspekte bolje regulative.

(43) U skladu s Komunikacijom Komisije „Europski program sigurnosti” 25 , kao odgovor na Zajedničku izjavu ministara država članica EU-a iz Rige 26 i Izjavu vijeća ministara unutarnjih poslova od 29. kolovoza 2015. prijedlogom koji prati ovo izvješće nastojat će se ojačati postojeći zakonodavni okvir u pogledu vatrenog oružja, poboljšati razmjena informacija, riješiti pitanje nezakonitog trgovanja oružjem i njegova ponovnog osposobljavanja, poboljšati norme za označivanje u svrhu boljeg praćenja i, naposljetku, razmotriti načine za rješavanje pitanja preinačivanja oružja ili oružja s manevarskim streljivom (tj. oružja za uzbunjivanje).

(1)

SL L 256, 13.9.1991., str. 51.

(2)

SL L 179, 8.7.2008., str. 5.

(3)

  http://bookshop.europa.eu/hr/evaluation-of-the-firearms-directive-pbNB0514159/ ; http://bookshop.europa.eu/hr/evaluation-of-the-firearms-directive-pbNB0114006/

(4)

COM(2013) 685 završna verzija.

(5)

Island, Lihtenštajn, Norveška i Švicarska

(6)

Europski gospodarski prostor

(7)

Europsko udruženje slobodne trgovine

(8)

Izvješće Komisije Europskom parlamentu i Vijeću o „Primjeni Direktive Vijeća 91/477/EEZ od 18. lipnja 1991. o nadzoru nabave i posjedovanja oružja,” COM(2000) 837 završna verzija. Bruxelles, 15. prosinca 2000.

(9)

Protokol Ujedinjenih naroda protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta.

(10)

Komisija je UNFP ratificirala 2014. Odluka Vijeća od 11. veljače 2014. o sklapanju, u ime Europske unije, Protokola protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija Ujedinjenih naroda protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (2014/164/EU). SL 89, 23.3.2014., str. 7.

(11)

Uredba br. 258/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o provedbi članka 10. Protokola Ujedinjenih naroda protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, kojim se dopunjuje Konvencija UN-a protiv transnacionalnog organiziranog kriminaliteta (Protokol UN-a o vatrenom oružju), utvrđivanju odobrenja za izvoz vatrenog oružja, mjera za uvoz i provoz vatrenog oružja, njegovih dijelova i komponenata i streljiva.

(12)

Glavni doprinos Uredbe jest načelo da je prijenos vatrenog oružja za civilnu uporabu između država članica uvjetovan znanjem i odobrenjem svih uključenih zemalja i da je njegovo podrijetlo poznato.

(13)

COM(2013) 716 završna verzija, Komunikacija Komisije Vijeću i Europskom parlamentu, Oružje i unutarnja sigurnost u EU-u: zaštita građana i suzbijanje nezakonite trgovine.

(14)

 COM(2015) 185 završna verzija, Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija, Europski program sigurnosti.

(15)

U skladu s člankom 3. Direktive o vatrenom oružju: „Države članice mogu u svom zakonodavstvu usvojiti odredbe koje su strože od onih predviđenih u ovoj Direktivi”.

(16)

Uključujući: COM (2012) 415 – Moguće prednosti i nedostaci smanjenja klasifikacije na dvije kategorije oružja (zabranjeno ili dopušteno) u cilju unaprjeđenja funkcioniranja unutarnjeg tržišta za predmetne proizvode putem pojednostavljivanja; COM (2010) 4040 – Stavljanje na tržište replika vatrenog oružja.

(17)

 Studija za potporu procjene učinka o mogućoj inicijativi u pogledu poboljšanja pravila o postupcima za onesposobljavanje, uništavanje i označivanje vatrenog oružja u EU-u te oružja za uzbunjivanje i replika. ( http://www.sipri.org/research/security/europe/publications/study-on-firearms )

(18)

Studija za potporu procjene učinka o mogućnostima borbe protiv nezakonitog trgovanja oružjem u EU-u.

(19)

Kriteriji odabira države članice za studiju slučaja bili su: i. veličina tržišta vatrenim oružjem; ii. sigurnosni problemi s kojima se država članica suočava; iii. udjel vatrenog oružja u odnosu na stanovništvo; iv. broj oružja zabilježenog kao ukradeno ili izgubljeno.

(20)

Kao referentno razdoblje uzima se vremenski okvir od 2005. do 2013. jer je EU tad već brojao 25 država članica.

(21)

Osnivanje kontaktne skupine predviđeno je člankom 13. stavkom 3. Direktive o vatrenom oružju.

(22)

 Izravni troškovi usklađivanja znači troškovi svih postupaka potrebnih za donošenje Direktive na nacionalnoj razini. Administrativna opterećenja troškovi su nametnuti poduzećima i korisnicima za ispunjenje obveza obavješćivanja u skladu s državnim propisima, kao i troškovi nadležnih tijela država članica za provođenje dodatnih postupaka. Troškovi informiranja troškovi su nastali zbog razlika u provedbi Direktive koje države članice, proizvođače i korisnike mogu obvezati da se informiraju o zahtjevima na snazi u inozemstvu.

(23)

Članak 19. UNFP-a.

(24)

U pogledu prodaje preko interneta i novih tehnologija, studijom je, iako se u njoj trenutačni okvir smatrao odgovarajućim za rješavanje takvih izazova, ukazano na sve veću uporabu interneta kao prodajnog kanala za vatreno oružje i na buduće poteškoće u vezi s kontrolama.

(25)

COM(2015) 185 završna verzija.

(26)

 Zajednička izjava iz Rige donesena nakon neslužbenog sastanka ministara pravosuđa i unutarnjih poslova održanog u Rigi 29. i 30. siječnja.