EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.11.2015.

COM(2015) 576 final

PRILOG

Izvješću o funkcioniranju europskog tržišta emisijama ugljika

priložen dokumentu

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Izvješće o napretku mjera klimatske politike, uključujući izvješće o funkcioniranju europskog tržišta emisijama ugljika i izvješće o preispitivanju Direktive 2009/31/EZ o geološkom skladištenju ugljikova dioksida

{SWD(2015) 246 final}

Sadržaj

1.    UVOD    

2.    TREĆA FAZA DJELOVANJA SUSTAVA EU-a ZA TRGOVANJE EMISIJAMA    

3.    INFRASTRUKTURA SUSTAVA EU-a ZA TRGOVANJE EMISIJAMA    

3.1.    Obuhvaćanje djelatnosti, postrojenja i operatora zrakoplova    

3.2.    Registar Unije    

4.    FUNKCIONIRANJE TRŽIŠTA UGLJIKA 2013. I 2014.    

4.1.    Ponuda: emisijske jedinice puštene u optjecaj    

4.1.1.    Kvota    

4.1.2.    Izdane emisijske jedinice    

4.1.2.1.    Besplatno dodjeljivanje    

4.1.2.2.    Program NER 300    

4.1.2.3.    Dražbe emisijskih jedinica    

4.1.2.4.    Odstupanje od trgovanja svim jedinicama na dražbama za energetski sektor    

4.1.3.    Međunarodne jedinice    

4.2.    Potražnja: emisijske jedinice povučene iz optjecaja    

4.3.    Ravnoteža ponude i potražnje    

5.    ZRAČNI PROMET    

6.    NADZOR TRŽIŠTA    

6.1.    Pravna priroda emisijskih jedinica i fiskalni tretman    

7.    PRAĆENJE, IZVJEŠĆIVANJE I VERIFIKACIJA EMISIJA    

7.1.    Zahtjevi u trećoj fazi    

7.2.    Primjena praćenja    

7.3.    Akreditirana verifikacija    

8.    PREGLED ADMINISTRATIVNOG UREĐENJA U DRŽAVAMA ČLANICAMA    

9.    USKLAĐENOST I PROVEDBA    

10.    STRUKTURNA REFORMA SUSTAVA EU ETS    

10.1.    Preraspodjela i rezerva za stabilnost tržišta    

10.2.    Reforma sustava EU-a za trgovanje emisijama    

11.    ZAKLJUČCI I IZGLEDI ZA BUDUĆNOST    

PRILOG    

1.UVOD

Ambiciozna klimatska politika integralni je dio inicijative energetske unije 1 , što se odražava i u Okviru klimatske i energetske politike za razdoblje do 2030. koji su europski čelnici potvrdili u listopadu 2014. 2 Sustav EU-a za trgovanje emisijama (EU ETS) pokrenut 2005. temeljna je sastavnica EU-ove strategije smanjenja emisija stakleničkih plinova koji 2015. ulazi u desetu godinu djelovanja. Sustavom EU ETS s pomoću rezerve za stabilnost tržišta i mjera potrebnih i predloženih za ispunjavanje povećanih ambicija okvira do 2030. pružit će se utemeljena cijena emisija ugljika i poticati smanjenje emisija stakleničkih plinova, to jest na razini cijelog EU-a ostvarit će se njegova uloga isplativog i tehnološki neutralnog poticaja za ulaganja u tehnologije s niskim emisijama ugljika. Osim što se sustavom s pomoću formiranja cijene na razini EU-a osnažuje funkcioniranje unutarnjeg energetskog tržišta, njime se potiče i rast obnovljivih izvora energije i ostalih tehnologija s niskim emisijama ugljika i velikom energetskom učinkovitošću.

Prvo izvješće o stanju europskog tržišta ugljika 3 objavljeno je u studenome 2012. (Izvješće o tržištu ugljika 2012.). Svrha izvješća bila je analiziranje funkcioniranja tržišta ugljika i razmatranje potrebe za zakonodavnim djelovanjem kad je riječ o rastućim viškovima emisijskih jedinica.

Ovim izvješćem o funkcioniranju europskog tržišta ugljika propisanim člankom 10. stavkom 5. i člankom 21. stavkom 2. Direktive 2003/87/EZ 4 (Direktiva o sustavu EU-a za trgovanje emisijama) obuhvaćene su dvije godine: 2013., to jest prva godina treće faze trgovanja u kojoj je uvedeno više poboljšanja sustava EU ETS, te 2014. Osim toga, izvješćem su predstavljene određene inicijative predložene ili donesene 2015. Ako nije drugačije navedeno, ovo se izvješće temelji na javno dostupnim podacima koji su Komisiji bili na raspolaganju do lipnja 2015.

Europski revizorski sud objavio je u srpnju 2015. posebno izvješće o cjelovitosti i primjeni sustava EU-a za trgovanje emisijama 5 . U mjeri u kojoj je to relevantno, u ovom se izvješću upućuje i na pitanja koja je razmotrio Sud.

Pitanja koja se odnose na zračni promet uglavnom su obrađena u odjeljku 5. ovog izvješća.

2.TREĆA FAZA DJELOVANJA SUSTAVA EU-a ZA TRGOVANJE EMISIJAMA

Sustav EU ETS pokrenut je 2005. kao temeljna sastavnica strategije Europske unije za isplativo smanjivanje emisija ugljikova dioksida (CO2) i ostalih stakleničkih plinova. Osim što je prvi sustav tržišta ugljika u svijetu, ostao je i najveći takav sustav obuhvaćajući više od tri četvrtine emisijskih jedinica kojima se trguje na međunarodnom tržištu ugljika.

Sustavom EU ETS u ovom je trenutku obuhvaćeno više od 11 000 elektrana i proizvodnih postrojenja u 28 država članica EU-a te Islandu, Lihtenštajnu i Norveškoj, kao i emisije zračnih prijevoznika koji lete između europskih zračnih luka.

Djelovanje sustava EU ETS temelji se na načelu trgovanja u okviru kvota. Kvota ili ograničenje utvrđuje se na temelju ukupne količine određenih stakleničkih plinova koje proizvodna postrojenja, elektrane i ostala postrojenja mogu ispustiti u okviru sustava. Kvota se postupno smanjuje i stoga se smanjuje i ukupna količina emisija.

Godine 2020. razina emisija iz sektora obuhvaćenih sustavom EU ETS bit će 21 % niža od razine iz 2005. Procjenjuje se da će do 2030. biti 43 % niža.

Sustav EU ETS je 2013. ušao u treću višegodišnju fazu koja traje do 2020. Nakon opsežne izmjene sustava donesene 2009. 6 , sustav sada djeluje u okviru usklađenijih pravila. Trećom fazom uvedena su brojna poboljšanja koncepta sustava, posebno:

 jedinstvena kvota emisijskih jedinica na razini EU-a koja se godišnje smanjuje za 1,74 %, čime se zamjenjuje prethodni sustav nacionalnih kvota te pruža veća predvidljivost i stabilnost,

umjesto besplatnog dodjeljivanja, osnovni način dodjeljivanja emisijskih jedinica postaju dražbe te je dodjeljivanje uređeno Uredbom o dražbama u okviru sustava EU ETS 7 , čime se osigurava otvoren, transparentan, usklađen i nediskriminirajući postupak dražbi emisijskih jedinica,

 usklađena pravila besplatne dodjele emisijskih jedinica, utemeljena na ambicioznim ex-ante referentnim vrijednostima djelotvornosti na razini EU-a,

uredbe o praćenju i izvješćivanju 8 , verifikaciji izvješća o emisijama te akreditaciji i nadzoru verifikatora 9 ,

stroža pravila i uvjeti uporabe međunarodnih jedinica u sustavu EU ETS kojima su utvrđena usklađena ograničenja njihove uporabe za subjekte 10 ,

središnji elektronički Registar Unije zamjenjuje nacionalne registre i uređen je Uredbom o Registru 11 ,

emisijske jedinice, financijske izvedenice ili proizvodi koji se na njima temelje i kojima se trguje na dražbama podliježu Direktivi i Uredbi o tržištu financijskih instrumenata u okviru novog paketa za regulaciju tržišta financijskih instrumenata (MiFID2) 12 (od siječnja 2017.) te Uredbi o zlouporabi tržišta 13 (od siječnja 2017.).

Iako su ovom reformom uglavnom otklonjene početne teškoće sa sustavom EU ETS, učinak gospodarske krize koja je počela 2008. bio je nezapamćen. Kriza je dovela do viškova emisijskih jedinica čiji se broj do 2012. postupno povećao na dvije milijarde. Procjenama prvog Izvješća o tržištu ugljika objavljenog 2012. predviđao se višak od dvije milijarde emisijskih jedinica do 2013., sporiji rast viškova do 2014. i stabilna razina ukupnih viškova do 2020. Rastućom neravnotežom tržišta i slabim cjenovnim signalom pokrenuta je intenzivna javna rasprava o mogućnostima politike predstavljenim u Izvješću o tržištu ugljika 2012. kako bi se riješile poteškoće u sustavu EU ETS. Sustavom nije privučeno dovoljno ulaganja u tehnologije s niskim emisijama ugljika i mogućnost uvođenja novih nacionalnih politika postajala je sve vjerojatnijom. Stoga je Komisija u studenome 2012. predložila kratkoročnu mjeru odgode (preraspodjele) dražbe 900 milijuna emisijskih jedinica do 2019. i 2020. Europski parlament i Vijeće prihvatili su prijedlog u prosincu 2013. 14 te je primjena preraspodjele počela u ožujku 2014. U Izvješću o tržištu ugljika 2012. predloženo je nekoliko strukturnih opcija za rješavanje nastale neravnoteže količina emisijskih jedinica. Zatim je u siječnju 2014. predstavljen zakonodavni prijedlog o uspostavljanju rezerve za stabilnost tržišta, zajedno s Komunikacijom o okviru klimatske i energetske politike za razdoblje do 2030. 15 (vidjeti odjeljak 10.1.). Europski parlament i Vijeće prihvatili su taj prijedlog u listopadu 2015 16 .

U listopadu 2014. čelnici država i vlada EU-a postigli su dogovor o glavnim ciljevima i strukturi Okvira klimatske i energetske politike za razdoblje do 2030. Dogovoreni ciljevi uključuju smanjenje domaćih emisija stakleničkih plinova do 2030. od najmanje 40 % u usporedbi s razinama iz 1990. To smanjenje od 40 % postići će se zajedničkim djelovanjem EU-a usmjerenom na isplativost, s pomoću smanjenja u sektorima obuhvaćenima sustavom EU ETS i ostalim sektorima. Djelotvoran i reformiran sustav EU ETS i instrument za stabiliziranje tržišta, kako je predložila Komisija, zajednički čine glavni mehanizam za ispunjavanje tog cilja, to jest smanjenja emisija za 43 % u usporedbi s razinama iz 2005. u sektorima obuhvaćenima sustavom EU ETS. Komisija je 15. srpnja 2015. predstavila zakonodavni prijedlog izmjene sustava EU-a za trgovanje emisijama usklađen s Okvirom do 2030. (vidjeti odjeljak 10.2.).

3.INFRASTRUKTURA SUSTAVA EU-a ZA TRGOVANJE EMISIJAMA

U ovom je odjeljku objašnjena osnovna struktura sustava EU ETS, uključujući njegovo područje primjene (na primjer vrste postrojenja i plinova obuhvaćenih sustavom) i Registar Unije kojim se bilježi posjedovanje emisijskih jedinica i njihove transakcije.

3.1.Obuhvaćanje djelatnosti, postrojenja i operatora zrakoplova

U trećoj fazi sektori sa stacionarnim postrojenjima obuhvaćeni sustavom EU ETS su energetski intenzivne industrijske grane, uključujući elektrane i ostala postrojenja za izgaranje, postrojenja s nazivnom ulaznom toplinskom vrijednošću jednakom ili većom od 20 MW (osim postrojenja zbrinjavanja opasnog ili komunalnog otpada), naftne rafinerije, koksne peći, željezare i čeličane, cementare, ciglane, postrojenja za proizvodnju stakla, vapna, keramike, papirne mase, papira i kartona, aluminija, petrokemijska postrojenja, postrojenja za proizvodnju amonijaka, dušične i adipinske kiseline, glioksala i glioksilne kiseline, postrojenja za hvatanje CO2 te transport cjevovodima i geološko skladištenje CO2. Kad je riječ o zračnom prometu, sustavom EU ETS obuhvaćeni su samo letovi unutar Europskog gospodarskog prostora do 2016 17 .

Kad je riječ o stakleničkim plinovima, sustavom EU ETS trenutačno su obuhvaćene emisije ugljikova dioksida (CO2) i dušikova oksida (N2O), emisije iz ukupne proizvodnje dušične i adipinske kiseline, glioksala i glioksilne kiseline te emisije perfluorougljika iz proizvodnje aluminija.

Od početka treće faze sustavom je obuhvaćeno otprilike pola ukupnih emisija stakleničkih plinova u EU-u. Države članice EU-a mogu dodati sektore i emisije stakleničkih plinova u sustav EU ETS (postupak dodavanja).

U izvješćima iz 2015. kojima je opisano stanje 2014. 18 , države članice 19 navele su da je sustavom EU ETS obuhvaćeno ukupno 11 200 postrojenja, u usporedbi s 11 400 iz 2013. Ta se postrojenja znatno razlikuju po svojstvima i zato su Uredbom o praćenju i izvješćivanju utvrđene četiri kategorije postrojenja na temelju prosječnih godišnjih emisija 20 . Prema izvješćima u okviru članka 21. za 2014. zabilježeni su omjeri slični onima iz 2013., to jest 72 % postrojenja kategorije A, 21 % kategorije B i samo 7 % (868 postrojenja) kategorije C. Godine 2014. više od 5700 postrojenja (51 % ukupnog broja) razvrstano je u „postrojenja s niskim emisijama”, u usporedbi s 5600 postrojenja ili 49 % ukupnog broja u 2013. Visokim postotkom postrojenja s niskim emisijama i postrojenja kategorije A potvrđuje se relevantnost razvrstavanja po razredima u sustavu praćenja, izvješćivanja i potvrđivanja osmišljenog po načelu proporcionalnosti.

Kad je riječ o kategorijama postrojenja, zastupljenost u državama članicama prilično je homogena, no znatno varira kad je riječ o obuhvaćenim industrijskim sektorima ili aktivnostima. Postrojenja u sustavu EU ETS koja uključuju aktivnosti izgaranja prisutna su u svim državama članicama. Ostale aktivnosti navedene u izvješćima država članica su rafiniranje nafte, proizvodnja čelika, cementa, vapna, stakla, keramike i proizvodnja papirne mase i papira. Samo su dvije države članice (Francuska i Norveška) u 2014. izvijestile o izdanim dozvolama za aktivnosti hvatanja i skladištenja CO2. Kad je riječ o novim plinovima (dodanima u Prilog I. Direktivi o sustavu EU-a za trgovanje emisijama kako bi bili uključeni u sustav od početka treće faze), u 13 država članica izdane su dozvole za aktivnosti kojima se ispuštaju perfluorougljici, a u 20 država članica dozvole za aktivnosti „proizvodnje dušične kiseline”. Drugi sektori dušikova oksida (N2O) prisutni su u samo tri države članice (Njemačka, Francuska i Italija).

Mogućnost izuzimanja malih onečišćivača iz sustava EU ETS u skladu s člankom 27. Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama primijenilo je malo država članica. Ova je mogućnost predviđena Direktivom u cilju smanjivanja administrativnih troškova malim onečišćivačima i primjenjiva je ako su provedene jednakovrijedne mjere smanjenja emisija stakleničkih plinova. Iz izvješća podnesenih 2015. vidljivo je da osam zemalja (Francuska, Hrvatska, Island, Italija, Njemačka, Slovenija, Španjolska, Ujedinjena Kraljevina) koristi ovu mogućnost, posebno za postrojenja koja uključuju aktivnosti izgaranja i proizvodnje keramike. Količina izuzetih emisija iznosi otprilike 3,9 milijuna tona CO2, ili 0,2 % ukupnih verificiranih emisija 2014. u usporedbi s 4,7 milijuna tona CO2 2013.

Kad je riječ o obuhvaćanju operatora zrakoplova, broj operatora zrakoplova koji su doista obuhvaćeni sustavom EU ETS u 2014. procjenjuje se na otprilike 600.

3.2.Registar Unije

Registrom Unije od 2012. centralizirane su aktivnosti evidentiranja posjedovanja emisijskih jedinica i transakcija s tim jedinicama. Upravljanje i održavanje tog jedinstvenog registra u nadležnosti je Komisije, uz sudjelovanje nacionalnih administratora registra u svakoj od 31 države članice u sustavu EU ETS, koji služe kao kontaktno mjesto za predstavnike više od 20 000 računa (poduzeća ili fizičkih osoba).

Uredba o Registru revidirana je 2013. u cilju konačnog utvrđivanja funkcionalnosti za treću fazu sustava EU ETS i uključivanja računovodstva transakcija u okviru Odluke o zajedničkom naporu 21 . Kad je riječ o sustavu EU ETS, revidiranom Uredbom o Registru predviđen je i mehanizam za provedbu odredaba članka 11.a Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama kojom se subjektima omogućuje razmjena međunarodnih jedinica za emisijske jedinice (vidjeti i odjeljak 4.1.3.).

U skladu s Direktivom o sustavu EU-a za trgovanje emisijama i Uredbom o Registru, postupci dodjeljivanja u trećoj fazi sustava EU ETS provode se na središnjoj razini u Registru Unije, bilo da je riječ o postupcima besplatnog dodjeljivanja emisijskih jedinica stacionarnim postrojenjima i operatorima zrakoplova (vidjeti i odjeljke 4.1.2.1. i 4.1.2.4.) ili postupcima trgovanja emisijskim jedinicama na dražbama u okviru jedne zajedničke i dvaju zasebnih (opt-out) dražbovnih platformi (vidjeti i odjeljak 4.1.2.3.). Komisija kao središnji administrator Registra Unije u suradnji s nacionalnim administratorima registra radi i na stalnom poboljšavanju funkcionalnosti i sigurnosti registra, kao i prilagođavanju korisnicima.

4.FUNKCIONIRANJE TRŽIŠTA UGLJIKA 2013. I 2014. 

Ovim su poglavljem obuhvaćene glavne karakteristike sustava EU ETS s aspekata ponude i potražnje. Pružene su informacije o kvotama, besplatnom dodjeljivanju, dražbama i odstupanju od trgovanja svim jedinicama na dražbama za energetski sektor u određenim državama članicama. Osim toga, obuhvaćena je i uporaba međunarodnih jedinica.

Na strani potražnje pružene su informacije o verificiranim emisijama te ravnoteži ponude i potražnje.

4.1.Ponuda: emisijske jedinice puštene u optjecaj

4.1.1.Kvota

Djelovanje sustava temelji se na načelu trgovanja u okviru kvota. Kvota je apsolutna količina stakleničkih plinova koja smije biti ispuštena u sustav, čime se osigurava ispunjavanje cilja smanjenja emisija i odgovara broju emisijskih jedinica puštenih u optjecaj tijekom faze trgovanja.

Od početka treće faze kvota se na razini EU-a utvrđuje Direktivom o sustavu EU-a za trgovanje emisijama. Kvota će se smanjivati svake godine za iznos koji odgovara 1,74 % količine emisijskih jedinica 2010. Ta se stopa smanjenja naziva i linearni faktor smanjenja. U apsolutnom smislu to znači da će se broj emisijskih jedinica godišnje smanjivati za utvrđenu količinu od otprilike 38 milijuna jedinica. Taj linearni faktor smanjenja utvrđen je u kontekstu ukupnog cilja smanjenja od 20 % i rezultira smanjenjem od 21 % u usporedbi s emisijama u okviru sustava EU ETS iz 2005.

U prvoj i drugoj fazi kvota je na razini EU-a utvrđena metodom od nižih razina prema višima iz objedinjenih ukupnih količina emisijskih jedinica koje su države članice utvrdile u okviru svojih nacionalnih planova dodjele emisijskih jedinica.

Ukupna količina jedinica dodijeljenih 2013. iznosi 2 084 301 856 emisijskih jedinica. U tablici 1. prikazani su podaci za kvote u svakoj godini razdoblja od 2013. do 2020.

Tablica 1: Kvota sustava EU ETS za razdoblje 2013. – 2020.

4.1.2.Izdane emisijske jedinice

4.1.2.1.Besplatno dodjeljivanje

U trećoj fazi sustava EU ETS uvedene su znatne izmjene besplatnog dodjeljivanja emisijskih jedinica. U načelu se za proizvodnju električne energije više ne dodjeljuju besplatne jedinice (vidjeti odjeljak 4.1.2.4. u nastavku) te su dražbe postale osnovna praksa.

Načela besplatnog dodjeljivanja za sektore obuhvaćene sustavom EU ETS temeljno su izmijenjena u usporedbi s prethodne dvije faze. Prvo, emisijske se jedinice besplatno dodjeljuju prema usklađenim pravilima na razini EU-a, što znači da se ista pravila primjenjuju na postrojenja iste vrste u svim državama članicama. Drugo, besplatno dodjeljivanje temelji se na referentnim vrijednostima djelotvornosti čime se osnažuju poticaji smanjivanja emisija stakleničkih plinova i nagrađuju najučinkovitija postrojenja. Treće, predviđena je i pričuva za nove pristupnike (NER) koja iznosi 5 % ukupne količine emisijskih jedinica u trećoj fazi. Programom NER 300 omogućeno je 300 milijuna emisijskih jedinica iz te pričuve u cilju stimuliranja izgradnje i puštanja u rad velikih pokaznih projekata za hvatanje i skladištenje ugljika (CCS), kao i inovativnih tehnologija obnovljivih izvora energije. Predloženo je (vidjeti odjeljak 10.2.) da se ostatak emisijskih jedinica iz NER-a namijeni besplatnom dodjeljivanju novim i rastućim postrojenjima u okviru sustava EU ETS nakon 2021.

Besplatno dodjeljivanje omogućeno je industrijskim postrojenjima u cilju otklanjanja potencijalnog rizika od istjecanja ugljika (industrije premještaju proizvodnju u treće zemlje s manje strogim ograničenjima emisija stakleničkih plinova, što na svjetskoj razini uzrokuje povećanje emisija) u energetski intenzivnim proizvodnim industrijskim sektorima. Dodjeljivanjem besplatnih emisijskih jedinica znatno se ograničavaju troškovi industrije EU-a suočene s međunarodnom konkurencijom. Za sektore i podsektore suočene s konkurencijom iz industrija izvan EU-a smatra se da su izloženi riziku od istjecanja ugljika i zato im se dodjeljuje veći udio besplatnih emisijskih jedinica u odnosu na industrije za koje se ne smatra da su izložene tom riziku.

Komisija je 2009. donijela prvi popis kojim se utvrđuju sektori i podsektori za koje se smatra da su izloženi znatnom riziku od istjecanja ugljika (popis sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika) 22 i primijenila popis na dodjele emisijskih jedinica 2013. i 2014. Novi sektori i podsektori dodani su na popis sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika 2011., 2012. i 2013. S obzirom da je prvi popis sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika prestao važiti 2014., nakon opsežnih savjetovanja s dionicima, to jest s državama članicama, nevladinim udrugama, predstavnicima industrijskog sektora i akademske zajednice, Komisija je donijela Odluku 23 o produljivanju valjanosti postojećeg popisa sektora izloženih riziku od istjecanja ugljika za razdoblje od 2015. do 2019.

Procjenjuje se da će se tijekom treće faze otprilike 43 % ukupne kvote za treću fazu (što predstavlja 6,6 milijardi emisijskih jedinica) besplatno dodijeliti industrijskim postrojenjima. Daljnja dodjela besplatnih jedinica za nove pristupnike dostupna je iz NER-a.

Tablica 2.: Broj emisijskih jedinica (u milijunima) besplatno dodijeljenih industrijskom sektoru 2013., 2014. i 2015. 24

U trećoj fazi nova postrojenja obuhvaćena sustavom EU ETS i postrojenja koja povećaju kapacitet prihvatljiva su za dodatne besplatne dodjele iz NER-a. Početna količina jedinica u NER-u nakon oduzimanja 300 milijuna jedinica za program NER 300 iznosila je 480,2 milijuna emisijskih jedinica. Do srpnja 2015. rezervirano je 91,3 milijuna emisijskih jedinica za 369 postrojenja za cijelu treću fazu. Preostale jedinice iz NER-a u budućnosti se mogu dodijeliti ako se izgrade nova postrojenja ili postojeća povećaju kapacitet. Unatoč tome, očekuje se da će znatna količina tih emisijskih jedinica ostati nedodijeljena.

Do srpnja 2015. dodjeljivanje je smanjeno za 165,4 milijuna jedinica zbog postrojenja koja su zatvorena ili su smanjila proizvodnju ili proizvodne kapacitete u usporedbi s kapacitetima uzetima u obzir pri izračunavanju dodjela u trećoj fazi.

4.1.2.2.Program NER 300

Program NER 300 jedan je od najvećih svjetskih programa financiranja inovativnih pokaznih projekata proizvodnje energije s niskim emisijama ugljika. Taj se program financira sredstvima nastalim monetizacijom 300 milijuna emisijskih jedinica izdvojenih iz NER-a za treću fazu djelovanja sustava EU ETS. Sredstva uprihođena monetizacijom dodjeljuju se za projekte odabrane u dva kruga poziva na podnošenje prijedloga. Subvencije temeljene na uspješnosti u okviru prvog poziva dodijeljene su u prosincu 2012. kada je 1,1 milijarda EUR dodijeljena za 20 projekata obnovljivih izvora energije. Komisija je u okviru drugog poziva u srpnju 2014. dodijelila financiranje u iznosu od 1 milijarde EUR za 18 projekata obnovljivih izvora energije te jedan projekt za hvatanje i skladištenje ugljika.

Cilj programa je na komercijalnoj razini uspješno primijeniti za okoliš sigurne tehnologije hvatanja i skladištenja ugljika i tehnologije inovativnih obnovljivih izvora energije imajući u vidu povećanje proizvodnje tehnologija s niskim emisijama ugljika u EU-u.

Program se uspješno provodi te tri projekta odabrana u okviru prvog poziva programa NER 300 za podnošenje prijedloga već proizvode čistu energiju:

u talijanskom projektu BEST za proizvodnju energije iz biomase odabrane kulture za proizvodnju energije upotrebljavaju se za proizvodnju biogoriva druge generacije u pokaznom postrojenju u Crescentinu kraj Torina. U tom visoko inovativnom integriranom postrojenju za proizvodnju biogoriva, to jest etanola, kao sirovina iskorištava se slama pšenice i divovska trska, nova brzorastuća kultura pogodna za proizvodnju energije i otporna na sušu. Proizvodni kapacitet postrojenja je 51 milijun litara godišnje. Projekt BEST kojim upravlja poduzeće Italian Bio Product S.p.A., pušten je u rad 1. lipnja 2013. te mu je u okviru programa NER 300 dodijeljeno sufinanciranje u iznosu od 28,4 milijuna EUR,

projekt Verbiostraw njemački je projekt proizvodnje energije iz biomase u kojem se poljoprivredni ostaci upotrebljavaju za proizvodnju bioplina u prvom postrojenju te vrste. Kapacitet postrojenja je 16,5 MW i godišnje će proizvoditi 136 GWh iz otprilike 40 000 tona slame. Jedina sirovina su poljoprivredni ostaci i stoga postrojenje neće trebati obradive površine za kulture koje se upotrebljavaju u proizvodnji energije. Dobiveni bioplin puštat će se u opskrbnu mrežu prirodnog plina ili upotrebljavati kao napredno biogorivo u prometnom sektoru. Projektom Verbiostraw u mjestu Schwedt (Oder) u Njemačkoj upravlja poduzeće VERBIO Ethanol Schwedt GmbH & Co. S radom se počelo 3. siječnja 2014. i projektu je dodijeljeno sufinanciranje iz programa NER 300 u iznosu od 22,3 milijuna EUR,

švedski vjetroenergetski projekt Windpark Blaiken bavi se razvojem vjetroelektrane kapaciteta 225 MW na sjeveru Švedske u kojem prevladava arktička klima. Nakon dovršetka izgradnje projekt će imati 90 vjetroturbina opremljenih inovativnim sustavom odleđivanja s grijaćim elementima na rubovima glavnih lopatica. Projekt se sastoji od 3 skupine po 30 turbina koje će se izgraditi tijekom tri godine i spojen je na nacionalnu elektroenergetsku mrežu. Prve dvije skupine turbina već rade, a treća će biti puštena u rad 2015. Poduzeće Blaiken Vind AB upravlja projektom koji je pušten u rad 1. siječnja 2015. i za koji je dodijeljeno sufinanciranje iz programa NER 300 u iznosu od 15 milijuna EUR.

4.1.2.3.Dražbe emisijskih jedinica

U trećoj fazi dražbe na primarnom tržištu postaju osnovni način dodjele emisijskih jedinica. Odredbama Direktive o sustavu EU ETS Komisija je bila dužna donijeti uredbu o vremenskom rasporedu te administrativnim i ostalim aspektima dražbi kako bi se osiguralo njihovo provođenje na otvoren, transparentan, usklađen i nediskriminirajući način. U skladu s tim u studenome 2010. donesena je Uredba o dražbama 26 . Uredbom se Komisiji i državama članicama koje sudjeluju u dražbama omogućuje uspostavljanje zajedničke platforme za dražbe emisijskih jedinica u ime država članica, ali i dopušta pojedinačnim državama članicama mogućnost izdvajanja iz dražbi. Njemačka, Poljska i Ujedinjena Kraljevina odlučile su se za tu mogućnost te su imenovale vlastitu dražbovnu platformu. Takvo imenovanje podliježe uvrštavanju na popis u Prilogu III. Uredbi o dražbama 27 .

Uredbom o dražbama predviđeno je imenovanje dražbovnih platformi na temelju konkurentskih postupaka javne nabave te je za imenovanje zajedničke dražbovne platforme potpisan zajednički sporazum o javnoj nabavi između Komisije i država članica koje sudjeluju u zajedničkim mjerama te je stupio na snagu. U kolovozu 2012. European Energy Exchange (EEX) imenovan je prvom zajedničkom dražbovnom platformom.

Uredbom o dražbama predviđeno je i imenovanje nadzornika dražbi u okviru zajedničkog sporazuma o javnoj nabavi između država članica i Komisije te se mogućnosti u vezi s tim trenutačno procjenjuju.

U okviru svake dražbovne platforme nužno je prije početka svake kalendarske godine utvrditi i objaviti količine i datume svake pojedinačne dražbe (takozvani kalendar dražbi).

Do 30. lipnja 2015. u okviru treće faze provedeno je više od 650 dražbi. U tablici u nastavku prikazan je pregled količina emisijskih jedinica u okviru treće faze prodanih na dražbama EEX-a i ICE-a 2012. (takozvane rane dražbe 28 ), 2013., 2014. i 2015. EEX je zastupajući 27 država članica (25 država članica koje sudjeluju u zajedničkoj dražbovnoj platformi te Njemačka i Poljska) na dražbama prodao 88 % ukupne količine prodane na dražbama od 2012. do 2014., a ICE je zastupajući Ujedinjenu Kraljevinu prodao 12 % ukupne količine.

Dražbe su uglavnom provedene bez poteškoća, postignute cijene su općenito odgovarale cijenama na sekundarnom tržištu te nisu zabilježeni nemili događaji ni znatne poteškoće. U tri su navrata u 2013. u skladu s člankom 7. stavkom 6. Uredbe o dražbama otkazane dražbe u okviru EEX-a ubrzo nakon početka trgovanja.

Količine predviđene za dražbe 2014. revidirane su od 12. ožujka 2014. (ICE) i 17. ožujka 2014. (EEX) u skladu s odlukom o preraspodjeli 900 milijuna emisijskih jedinica iz 2014., 2015. i 2016. na 2019. i 2020. u skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 176/2014. Dražbe emisijskih jedinica za zračni promet suspendirane su 2012. Odlukom o „zaustavljanju sata” 29 te su nastavljene 2014. Hrvatska je s dražbama svog udjela emisijskih jedinica započela u siječnju 2015. Države koje još uvijek nisu započele s dražbama emisijskih jedinica su Island, Lihtenštajn i Norveška.

Tablica 3.: Količina emisijskih jedinica treće faze prodane na dražbama EEX-a i ICE-a

Ukupni prihod dražbi od 2012. do lipnja 2015. veći je od 8,9 milijardi EUR. Direktivom o sustavu EU-a za trgovanje emisijama predviđeno je da bi države članice trebale najmanje 50 % prihoda od dražbi ili njihove novčane protuvrijednosti, uključujući sve prihode od emisijskih jedinica odobrenih za ciljeve solidarnosti i rasta, iskoristiti za ciljeve u području klime i energetike. U prosjeku su tijekom 2014. države članice iskoristile ili su namjeravale iskoristiti otprilike 87 % tih prihoda ili njihove novčane protuvrijednosti za ciljeve u području klime i energetike, uglavnom kako bi poduprle nacionalna ulaganja u tim područjima (vidjeti odjeljak 6.1.1. Izvješća o napretku mjera klimatske politike).

Dražbovne platforme objavljuju detaljne rezultate svake dražbe na tematskim internetskim stranicama. Osim toga, Njemačka, Poljska i Ujedinjena Kraljevina objavljuju mjesečna izvješća o dražbama 31 , kao i Komisija koja to čini u ime država članica koje sudjeluju u zajedničkoj dražbovnoj platformi.

4.1.2.4.Odstupanje od trgovanja svim jedinicama na dražbama za energetski sektor

Člankom 10.c Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama predviđeno je odstupanje od općeg pravila za dražbe kako bi se u određenim državama članicama omogućila ulaganja u modernizaciju eletroenergetskog sektora. Osam od deset država članica 32 koje ispunjavaju uvjete primijenilo je to odstupanje i proizvođačima električne energije besplatno dodijelilo određene količine emisijskih jedinica uz uvjet da su provedena odgovarajuća ulaganja. Besplatno dodjeljivanje u okviru članka 10.c izuzima se iz količine koju bi pojedinačna država članica u suprotnom prodala na dražbi. Ovisno o nacionalnim pravilima primjene odstupanja, proizvođači električne energije mogu dobiti besplatne emisijske jedinice u iznosu koji je jednakovrijedan ulaganjima koja provode ili su provedena iz ulaganja uvrštenih u nacionalni plan ulaganja, ili jednakovrijedan plaćanjima izvršenim u nacionalni fond putem kojeg se takva ulaganja mogu financirati.

Broj takvih besplatnih dodjela za proizvođače električne energije 2013. i 2014. naveden je u tablici 4. Ako je broj dodijeljenih jedinica manji od maksimalno dopuštenog, te „neiskorištene” emisijske jedinice mogu se besplatno dodijeliti u sljedećim godinama, ovisno o relevantnim nacionalnim pravilima države članice. U konačnici sve će nedodijeljene besplatne emisijske jedinice u skladu s odstupanjem biti prodane na dražbi. Izvješća o provedenim ulaganjima u prvoj godini predviđena nacionalnim planom odnose se na razdoblje nakon lipnja 2009. Za 2013. i 2014. podnesena su izvješća o troškovima za 500 ulaganja, među kojima su 135 dovršena i 22 otkazana, a ostala su ulaganja u tijeku i nisu još završena.

Ukupna je vrijednost troškova za razdoblje od 2009. do 2013. 5,9 milijardi EUR, a za 2014. 1,9 milijardi EUR. Otprilike 80 % troškova obuhvaća unaprjeđivanje i nadogradnju infrastrukture, a ostatak se ulaganja odnosi na čiste tehnologije i diversifikaciju opskrbe. Primjeri ulaganja uključuju novu kogeneracijsku kondenzacijsku parnu turbinu u Estoniji (unaprjeđivanje infrastrukture), obnovu mreže centralnih toplinskih sustava u Bugarskoj (nadogradnja infrastrukture), zamjenu ugljena obnovljivim izvorima s pomoću iskorištavanja otpada u Češkoj (čiste tehnologije) i izgradnju cjevovoda za međusobno povezivanje plinovoda u Mađarskoj (diversifikacija opskrbe).

Tablica 4.: Broj besplatnih emisijskih jedinica koji je (će biti) izdan u skladu s člankom 10.c

Direktivom o sustavu EU-a za trgovanje emisijama države članice koje primjenjuju odstupanje dužne su objaviti godišnja izvješća o provedbi ulaganja navedenih u njihovim nacionalnim planovima. Primjene bi također trebalo objaviti. Iskustva ukazuju na to da postojeća objavljena izvješća variraju prema obliku i sadržaju. U nekim slučajevima države članice ograničavaju ili objedinjavaju dostavljene informacije o troškovima upućivanjem na povjerljivost poslovnih podataka. Izvješća se obično objavljuju na internetskim stranicama nadležnog ministarstva, na primjer Ministarstva energetike (Bugarska, Litva, Rumunjska) ili Ministarstva zaštite okoliša (Cipar, Češka, Estonija, Mađarska, Poljska).

4.1.3.Međunarodne jedinice

Do 2020. sustavom EU ETS sudionicima je za potporu ispunjavanja njihovih obveza u okviru sustava EU ETS omogućen pristup jedinicama iz dvaju UN-ovih programa odobravanja emisijskih jedinica, to jest Mehanizma čistog razvoja (CDM) i Zajedničke provedbe (JI), osim za projekte u području pošumljavanja i nuklearne energije 33 . U skladu s Uredbom Komisije (EU) br. 550/2011 34 , od početka treće faze nisu dopuštene jedinice nastale u okviru projekata koji uključuju uništavanje industrijskih plinova (klorofluorougljika23 i adipinskog dušikova oksida). Osim toga, u trećoj fazi na snagu su stupila dodatna ograničenja za jedinice nastale u okviru projekata registriranih nakon 2013. u svim zemljama, osim u najmanje razvijenim zemljama. Nadalje, od 31. ožujka 2015. u skladu s člankom 11.a stavcima 3. i 4. Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama jedinice izdane u cilju smanjenja emisija u prvom obvezujućem razdoblju Kyotskog protokola (2008. – 2012.) nisu više prihvatljive za razmjenu za jedinice iz sustava EU ETS.

Članak 11.a stavak 8. Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama sadržava i odredbe povezane s razinama uporabe međunarodnih jedinica po kategoriji subjekta i operatora zrakoplova te su njime utvrđena minimalna prava u tom pogledu. Uredbom Komisije (EU) br. 1123/2013 utvrđena su pravila za određivanje prava pojedinačnih subjekata i operatora zrakoplova do 2020.

Iako će točna količina jedinica obuhvaćenih pravima korištenja tijekom druge i treće faze djelomično ovisiti o količini verificiranih emisija u budućnosti, tržišni analitičari procjenjuju da će iznositi otprilike 1,6 milijardi jedinica. U trećoj fazi međunarodne jedinice se više ne predaju izravno, već ih je moguće bilo kada u kalendarskoj godini razmjenjivati za emisijske jedinice. Od 30. travnja 2015. ukupna količina iskorištenih ili razmijenjenih međunarodnih jedinica iznosi 1445 milijuna.

Tablica 5.: Sažeti prikaz međunarodnih jedinica razmijenjenih do 30. travnja 2015.

4.2.Potražnja: emisijske jedinice povučene iz optjecaja

Iz podataka u Registru Unije procjenjuje se da su se emisije stakleničkih plinova iz stacionarnih postrojenja obuhvaćenih sustavom EU ETS 2014. smanjile za otprilike 4,5 % u odnosu na razinu iz 2013., što je veće smanjenje nego prethodnih godina. Procijenjeno je da su razine verificiranih emisija stakleničkih plinova u 2013. niže za barem 3 % u usporedbi s 2012.

Potrebno je napomenuti da su zbog proširenja područja primjene sustava EU ETS prelaskom iz druge faze u treću fazu nastali određeni metodološki izazovi u pogledu sigurnog procjenjivanja promjena u emisijama u usporedbi s 2012. No procijenjene razine emisija za 2013. na sličnoj su osnovi bile barem 3 % niže od razine 2012. za postrojenja u sektorima obuhvaćenima u drugoj i trećoj fazi. Dok su verificirane emisije stakleničkih plinova iz stacionarnih postrojenja 2013. iznosile 1895 milijuna tona ekvivalenta CO2, emisije koje su dodatno obuhvaćene sustavom EU ETS zbog proširenja područja njegove primjene procjenjuju se na 79 do 100 milijuna tona. Konačni je zaključak da je gospodarska kriza koja je počela 2008. imala znatan učinak na emisije, ali čak i uz korekcije za proširivanje područja primjene prelaskom iz druge u treću fazu, razine emisija 2014. niže su od razine prije izbijanja krize. Promjenjivost godišnjih razina emisija nije moguće objasniti isključivo gospodarskim čimbenicima, već i poboljšanjima energetske učinkovitosti i primjenom kombinacije čišćih izvora energije.

Tablica 6.: Verificirane emisije

Izvor: javna internetska stranica Dnevnika transakcija Europske unije (EUTL) (http://ec.europa.eu/environment/ets/)

Podaci o BDP-u objavljeni na adresi: http://epp.eurostat.ec.europa.eu/tgm/table.do?tab=table&init=1&plugin=1&language=en&pcode=tec00115

Broj emisijskih jedinica poništenih (neupotrijebljenih za sukladnost) na dobrovoljnoj bazi iznosi 13 219 jedinica 2013. i 47 278 jedinica 2014.

4.3.Ravnoteža ponude i potražnje

Kako je navedeno u Izvješću o tržištu ugljika 2012., na počeku treće faze sustav EU ETS karakterizirala je znatna neravnoteža između ponude i potražnje emisijskih jedinica, što je rezultiralo viškom od otprilike 2 milijarde jedinica. Godine 2013. višak je dodatno narastao na više od 2,1 milijardi. Godine 2014. neznatno se smanjio na otprilike 2,07 milijardi. Količine za dražbu 2014. smanjene su za 400 milijuna emisijskih jedinica zbog početka provedbe mjera preraspodjele, kojima se odgađa dražba tih jedinica. Da mjere preraspodjele nisu provedene u 2014., višak bi narastao na gotovo 2,5 milijardi emisijskih jedinica.

Uzroci te neravnoteže opisani su u Izvješću o tržištu ugljika 2012. Neravnoteža je prvenstveno uzrokovana nerazmjerom ponude emisijskih jedinica na dražbama koja je fiksna zbog kvota emisija te potražnje za emisijskim jedinicama koja varira i na koju utječu gospodarski ciklusi, cijene fosilnih goriva i ostali čimbenici poput komplementarnih politika i tehnološkog razvoja. Unos međunarodnih jedinica također je utjecao na ponudu emisijskih jedinica, što je dovelo do znatnog povećanja ponude. Komisija je za rješavanje te situacije predstavila zakonodavni prijedlog uspostavljanja rezerve za stabilnost tržišta kojom bi se ponuda emisijskih jedinica učinila prilagodljivijom. Svrha rezerve za stabilnost tržišta je stabiliziranje tržišta uklanjanjem neravnoteže ponude i potražnje (vidjeti odjeljak 10.1.).

Ključni pokazatelj za aktiviranje rezerve za stabilnost tržišta ukupni je broj emisijskih jedinica u optjecaju (TNAC). Ako je vrijednost TNAC-a iznad utvrđene gornje granice (833 milijuna emisijskih jedinica), emisijske se jedinice prenose u rezervu, a ako je broj emisijskih jedinica ispod utvrđene donje granice (manje od 400 milijuna jedinica ili ako su donesene mjere u skladu s člankom 29.a Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama), onda se emisijske jedinice otpuštaju iz rezerve. Stoga se rezervom za stabilnost tržišta prihvaćaju ili otpuštaju emisijske jedinice ako vrijednost TNAC-a nije u utvrđenom rasponu. Rezerva se dopunjava i preraspodijeljenim i nedodijeljenim emisijskih jedinicama 37 .

Ponuda emisijskih jedinica obuhvaća jedinice kojima se trguje od druge faze, jedinice prodane na dražbama, besplatno dodijeljene jedinice i jedinice u okviru NER-a, a potražnja se utvrđuje iz emisija postrojenja i broja poništenih emisijskih jedinica. Za više detalja vidjeti tablicu u Prilogu.

Polazišna vrijednost utvrđivanja ukupnog broja emisijskih jedinica u optjecaju ukupni je broj jedinica preostalih nakon druge faze sustava EU ETS (2008. – 2012.) koje nisu predane ni poništene. Te su jedinice na kraju drugog razdoblja trgovanja zamijenjene emisijskim jedinicama u okviru treće faze. Druge emisijske jedinice iz razdoblja koje je prethodilo trećoj fazi trgovanja ne uzimaju se u obzir pri izračunavanju ukupnog broja jedinica u optjecaju 38 . Stoga ta „ukupna količina za trgovanje” predstavlja točan broj emisijskih jedinica u okviru sustava EU ETS u optjecaju na početku treće faze trgovanja u sustavu EU ETS. Ukupna količina za trgovanje iznosi 1 749 540 826 emisijskih jedinica (ovaj broj ne uključuje rane dražbe emisijskih jedinica treće faze provedene 2012., ali odražava uporabu međunarodnih jedinica prije početka treće faze). Ukupna količina međunarodnih jedinica iskorištenih od 2008. navedena je u odjeljku 4.1.3.).

Ukupni broj emisijskih jedinica u optjecaju relevantan za unose i ispuštanja u rezervi za stabilnost tržišta, izračunava se primjenom sljedeće jednadžbe:

TNAC = ponuda – (potražnja 39  + emisijske jedinice rezerve za stabilnost tržišta)

Godišnjim Izvješćem o tržištu ugljika dopušteno je konsolidiranje iznosa ponude i potražnje koji se objavljuju u skladu s rasporedom obveza izvješćivanja propisanih Direktivom o sustavu EU-a za trgovanje emisijama i njezinim provedbenim odredbama. Taj raspored, relevantni podaci i područje primjene navedeni su u tablici 7.

Tablica 7.: Raspored objavljivanja podataka

S obzirom da će rezerva za stabilnost tržišta postati operativnom 2019., Komisija će od 2017. redovito sredinom svibnja objavljivati ukupne količine emisijskih jedinica u optjecaju tijekom prethodne godine.

Grafikon 1 odvojeno prikazuje kumulativne iznose ponude i potražnje do kraja 2014. Ukupna ponuda 2013. iznosila je otprilike 2,18 milijardi emisijskih jedinica, a ukupna potražnja iznosila je otprilike 1,96 milijardi jedinica. Godine 2014. zabilježeno je smanjenje ponude i potražnje na otprilike 1,87 milijardi emisijskih jedinica. Višak je 2013. stoga narastao za otprilike 220 milijuna emisijskih jedinica, na više od 2 milijarde emisijskih jedinica, a 2014. zadržao se na stabilnoj razini. Smanjenje ponude i potražnje 2014. odražava smanjeno trgovanje na dražbama zbog preraspodjele emisijskih jedinica, ali i zbog stalnog smanjenja emisija. U razmatranju tih iznosa za 2013. i 2014. potrebno je imati u vidu da se ti podaci temelje na najnovijim podacima za te godine, kako je zabilježeno u Dnevniku transakcija Europske unije (EUTL). To znači da mogu sadržavati novije podatke za 2013. i 2014.

Grafikon 1: Ravnoteža kumulativnih razina ponude i potražnje do kraja 2014.

5.ZRAČNI PROMET

Direktivom 2008/101/EZ 41 aktivnosti zračnog prometa obuhvaćene su sustavom EU ETS. Direktivom je utvrđeno da su od početka 2012. sustavom EU ETS obuhvaćene emisije svih letova unutar Europskog gospodarskog prostora (EGP) i emisije odlaznih letova iz zračnih luka unutar EGP-a za treće zemlje, kao i emisije dolaznih letova iz trećih zemalja u zračne luke unutar EGP-a ako za te letove delegiranim zakonodavstvom nisu utvrđena izuzeća.

U rujnu 2013. na skupštini Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO) dogovoreno je da će se do 2016. pripremiti međunarodni tržišno utemeljen mehanizam koji će se od 2020. primjenjivati za upravljanje emisijama međunarodnog zračnog prometa. EU je pozdravio taj dogovor te su shodno tome donesene izmjene zakonodavstva EU-a. U tom se smislu Uredbom (EU) br. 421/2014 42 privremeno smanjuje područje primjene sustava EU ETS na emisije unutar EGP-a od 2013. do 2016.

U izvješćima u okviru članka 21. podnesenima 2015. navedeno je da 611 operatora zrakoplova posjeduje plan za praćenje. Njih 50 % (305) su operatori u civilnom zračnom prometu, a ostalih 50 % (306) to nisu. Ukupno 329 (53,8 % ukupnog broja) razvrstani su među male onečišćivače.

Iz podataka objavljenih na javnoj internetskoj stranici EUTL-a vidljivo je da su 2013. verificirane emisije CO2 iz aktivnosti zračnog prometa između zračnih luka unutar EGP-a iznosile 53,4 milijuna tona CO2 i 54,9 milijuna tona CO2 2014., što predstavlja povećanje od 2,8 %. 

Provedena je i prilagodba početnih količina dodijeljenih operatorima zrakoplova imajući u vidu smanjeno područje primjene koje obuhvaća samo Europski gospodarski prostor. Prilagođeno besplatno dodjeljivanje iznosilo je 32,4 43 milijuna emisijskih jedinica 2013. i 32,3 milijuna emisijskih jedinica 2014.

Količine emisijskih jedinica predviđene za trgovanje na dražbama 2013. i 2014. utvrđene su na temelju očekivane godišnje količine od 5,7 milijuna nakon prilagodbe količina za trgovanje na dražbama u skladu s Uredbom (EU) br. 421/2014. Te su emisijske jedinice prodane na dražbama između 1. siječnja i 30. travnja 2015.

Tim se iznosima ukazuje na smanjenje emisija za otprilike 32 milijuna tona 2013. i 2014.

6.NADZOR TRŽIŠTA

Veliki dio transakcija emisijskih jedinica provodi se u obliku financijskih izvedenica (budućnosnice, kamatni unaprijedni ugovori, opcije, zamjene), koji su već uređeni EU-ovim zakonodavstvom o financijskim tržištima (uključujući važeću Direktivu o tržištima financijskih instrumenata (MiFID)) 44 . To će se zakonodavstvo zamijeniti novim paketom za regulaciju tržišta financijskih instrumenata (MiFID2) koji će u siječnju 2017. stupiti na snagu i kojim se zahtijeva donošenje niza provedbenih mjera.

Emisijske jedinice će u okviru paketa MiFID2 biti razvrstane među financijske instrumente. To znači da će se pravila paketa MiFID2 primjenjiva na tradicionalna financijska tržišta (koja obuhvaćaju trgovanje financijskih izvedenica na temelju ugljika na najvažnijim platformama) primjenjivati i na promptni segment sekundarnog tržišta ugljika (transakcije emisijskih jedinica za izravno puštanje na sekundarno tržište, što trenutačno nije uređeno na razini EU-a), čime će se ono, kad je riječ transparentnosti, zaštiti ulagača i cjelovitosti 45 izjednačiti s tržištem izvedenih instrumenata. 

Osim toga, na temelju upućivanja na definicije financijskih instrumenata paketa MiFID2, primjenjivat će se i drugo zakonodavstvo o financijskim tržištima. To se posebno tiče Uredbe o zlouporabi tržišta kojom će se obuhvatiti transakcije i aktivnosti povezane s emisijskim jedinicama na sekundarnim tržištima te na dražbama u okviru sustava EU ETS na primarnom tržištu. Na sličan će način upućivanje na paket MiFID2 u okviru Direktive o sprečavanju pranja novca podrazumijevati nužnu primjenu temeljite identifikacije stranaka koje će za svoje klijente na sekundarnom tržištu emisijskih jedinica provesti trgovci ugljika licencirani u okviru Direktive o tržištima financijskih instrumenata 46 .

Paketom MiFID2 i Uredbom o zlouporabi tržišta, donesenima 2014., podrazumijevaju se određene prilagodbe općeg sustava za posebnosti tržišta ugljika, među ostalim:

posebna izuzeća od odredaba paketa MiFID2 za sudionike na tržištu ugljika (uključujući izuzeća utemeljena na pomoćnoj prirodi takvih djelatnosti u odnosu na osnovnu djelatnost, prvenstveno usmjerenih na kupce obveznih dozvola za emisije i subjekte koji na ograničenoj razini trguju u ime drugih),

obvezu pružanja povjerljivih informacija samo za najveće sudionike/onečišćivače,

obvezu detaljnijeg izvješćivanja pozicija (ali ne i ograničenja pozicija) za mjesta trgovanja,

razvrstavanje emisijskih jedinica u zasebnu kategoriju u okviru obveza transparentnosti postupka prije i nakon trgovanja (za potporu razvoju prilagođenih provedbenih pravila),

potpuno pokrivanje financijskih izvedenica emisijskih jedinica (slično pokrivanju izvedenica „financijske” prirode te različito od pokrivanja robnih izvedenica).

Tijekom 2014. i 2015. razvijeno je i pripremljeno za donošenje nekoliko mjera druge razine koje obuhvaćaju detalje odredaba u okviru paketa MiFID2 i Uredbe o zloporabi tržišta, uključujući definiranje referentnih vrijednosti kako bi se okviru paketa MiFID2 utvrdilo je li djelatnost pomoćna, referentnih vrijednosti za primjenu u okviru obveze pružanja povjerljivih informacija za sudionike na tržištu ugljika u okviru Uredbe o zloporabi tržišta, kao i zahtjeva transparentnosti za sekundarna tržišta u pogledu o emisijskih jedinica i njihovih financijskih izvedenica, uključujući referentne vrijednosti za razvrstavanje u likvidna tržišta u okviru paketa MiFID2.

6.1.Pravna priroda emisijskih jedinica i fiskalni tretman

Kao i u nizu ostalih slučajeva, pravna priroda emisijskih jedinica i njihov fiskalni tretman nisu utvrđeni na razini EU-a. No unatoč neusklađenosti tijekom posljednjeg desetljeća razvilo se napredno i prilično likvidno tržište. Važećim zakonodavnim okvirom pružen je nužni pravni temelj za transparentno i likvidno tržište ugljika, istodobno osiguravajući stabilnost i cjelovitost tržišta. Iako dionici nisu izrazili potrebu za većom jasnoćom pravnih definicija emisijskih jedinica, Komisija namjerava analizirati korist od jasnijeg utvrđivanja pravnog statusa emisijskih jedinica nakon preporuke Europskog revizorskog suda.

U izvješćima 23 države članice podnesenim u okviru članka 21. navedena je i opisana pravna priroda emisijskih jedinica u okviru njihovih pravnih sustava. Emisijske jedinice opisane su na različite načine, kao financijski instrumenti, nematerijalna imovina, prava vlasništva te proizvodi. U jednoj državi (Njemačka) prepoznala se potreba za izmjenama zakonodavstva. U ostalim državama članicama emisijske jedinice tretiraju se kao financijski instrumenti, definiraju kao prava vlasništva ili ih se smatra državnom imovinom.

Kad je riječ o fiskalnom tretmanu emisijskih jedinica, u izvješćima u okviru članka 21. malo je država članica navelo primjenu poreza na dodanu vrijednost (PDV) 47 na izdavanje emisijskih jedinica, a 24 države članice navele su da PDV primjenjuju na transakcije emisijskih jedinica na sekundarnom tržištu. Većina država članica izvijestila je o primjeni mehanizma obrnute porezne obveze 48 na transakcije koje uključuju emisijske jedinice. Moguće je i dodatno oporezivanje emisijskih jedinica za korporacije. Šesnaest država članica izvijestilo je da nije bilo oporezivanja emisijskih jedinica ni emisijskih jedinica korporacija.

7.PRAĆENJE, IZVJEŠĆIVANJE I VERIFIKACIJA EMISIJA

7.1.Zahtjevi u trećoj fazi

Ispravno praćenje, izvješćivanje i verifikacija emisija temelj je sustava EU ETS. Te su aktivnosti dopunjene utemeljenim sustavom akreditacije u cilju osiguravanja odgovarajuće kvalitete verifikatora treće strane. U cilju poboljšavanja i usklađivanja zahtjeva praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisija u trećoj fazi donesena je Uredba o praćenju i izvješćivanju i Uredba o akreditaciji i verifikaciji (vidjeti odjeljak 2.).

Komisija je pripremila i opsežan niz smjernica i elektroničkih obrazaca za izvješćivanje, koji države članice često upotrebljavaju.

Osim toga poboljšana je i učinkovitost sustava usklađivanja jer je Uredbom o praćenju i izvješćivanju državama članicama omogućeno da elektroničko izvješćivanje propišu kao obavezno. Deset država članica izvijestilo je 2015. o uspostavljanju posebnog informatičkog sustava za izvješćivanje u okviru sustava EU ETS.

Sustav praćenja u okviru sustava EU ETS osmišljen je kao sustav koji će služiti kao polazišna točka kojom se subjektima omogućuje visoka razina prilagođavanja za ostvarivanje isplativosti uz istodobno ostvarivanje visoke pouzdanosti praćenih podataka o emisijama. U tu svrhu dopušteno je nekoliko metoda praćenja („na temelju izračuna” 49 ili „na temelju mjerenja” 50 te iznimno i na „alternativnom (fall-back) pristupu”). Za dijelove postrojenja moguće je kombinirati metode. Za postrojenja i operatore zrakoplova propisana je i obaveza posjedovanja plana za praćenje koji je nadležno tijelo odobrilo na temelju Uredbe o praćenju i izvješćivanju, čime se sprečava nasumičan odabir metoda praćenja.

7.2.Primjena praćenja

U izvješćima u okviru članka 21. koja su države članice podnijele Komisiji i kojima je obuhvaćena primjena Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama 2014. navedeno je da većina postrojenja primjenjuje metodu na temelju izračuna. Navedeno je da samo otprilike 140 postrojenja (u 22 države članice) primjenjuje sustave za kontinuirano mjerenje emisija. Samo 13 država članica navelo je primjenu alternativnog (fall-back) pristupa u ukupno 32 postrojenja koja obuhvaćaju 6,1 milijun tona CO2.

Mogućnost odabira metodologija praćenja omogućuje isplativost u okviru praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisija. Važan element osmišljen u tu svrhu je i pristup razvrstavanja po razredima. Za svaki od parametara potrebnih za utvrđivanje podataka o emisijama definirani su takozvani „razredi” kojima se nastoji aktivnosti i zahtjeve za razine nepoznanica učiniti razmjernima veličini postrojenja. Uredbom o praćenju i izvješćivanju propisano je da svi subjekti moraju ispuniti zahtjeve u pogledu određenih minimalnih razreda, a veći izvori emisija moraju ispuniti zahtjeve u pogledu viših razreda (to jest one kojima se zahtijevaju pouzdaniji podaci), a na manje izvore emisija zbog isplativosti primjenjuju se manje strogi zahtjevi.  51  

Postrojenja uglavnom ispunjavaju zahtjeve u pogledu minimalnih razreda. Samo za 118 postrojenja kategorije C, to jest 14 % ukupnog broja navedena su odstupanja u barem jednom parametru zahtjeva najviših razreda za velike izvore ispuštanja (2013. isto je navedeno za 137 postrojenja, to jest 16 % ukupnog broja). No stvarni bi broj takvih postrojenja mogao biti veći jer kad je riječ o tom pitanju, nisu sve države članice podnijele detaljna izvješća. Takva su odstupanja dopuštena samo ako subjekt dokaže da je ispunjavanje zahtjeva u pogledu najviših razreda tehnički neizvedivo ili preskupo. Ako se ustanovi da to više nije slučaj, subjekti moraju unaprijediti svoje sustave praćenja. Na sličan su način države članice bile dužne dostaviti podatke o broju postrojenja kategorije B koja ne ispunjavaju zahtjeve u pogledu najviših razreda za velike izvore ispuštanja ili izvore emisija. Samo su 22 države članice podnijele izvješća o tom pitanju te je u izvješćima navedeno da u prosjeku 28 % postrojenja kategorije B u nekom pogledu odstupa od zahtjeva (24 države članice su za 2013. navele da su u prosjeku zabilježena odstupanja u 28 % postrojenja kategorije B). Prethodno navedenim potvrđuje se stvarna primjenjivost odredaba Uredbe o praćenju i izvješćivanju u vezi s takvim odstupanjima (imajući u vidu da ih subjekt mora obrazložiti, a nadležno tijelo potvrditi) i da subjekti općenito ispunjavaju te odredbe.

Operatori zrakoplova na raspolaganju imaju manje mogućnosti za praćenje emisija. Izvedivim se smatra samo pristup na temelju izračuna, u kojem je potrošnja goriva središnji parametar 52 koji je potrebno utvrditi za letove obuhvaćene sustavom EU ETS.

7.3.Akreditirana verifikacija

Uredbom o akreditaciji i verifikaciji uveden je usklađen pristup akreditacije verifikatora na razini EU-a za treću fazu i razdoblje nakon nje. Verifikatori koji su pravna osoba ili pravni subjekt moraju od nacionalnog akreditacijskog tijela pribaviti akreditaciju za provođenje verifikacija u skladu s Uredbom o akreditaciji i verifikaciji. Države članice mogu odobriti certifikaciju kao alternativni postupak samo za fizičke osobe 53 . Prednost novog jednoobraznog akreditacijskog sustava je uzajamno priznavanje akreditiranih verifikatora među državama članicama, čime se u potpunosti iskorištavaju pogodnosti unutarnjeg tržišta i ostvaruje dostatan broj verifikatora.

U skladu s člankom 21. Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama države članice izvijestile su o broju verifikatora akreditiranih po opsegu akreditacije 54 . Ukupno je u svim opsezima zabilježeno 1044 akreditacija verifikatora (verifikatori djeluju u više opsega, tako da taj broj nije jednak broju verifikatora). Uzajamno priznavanje verifikatora među državama članicama uspješno se provodi te je većina država članica (28) izvijestila da barem jedan strani verifikator djeluje na njihovu državnom području. Dostupnost verifikatora nije uzrokovala usko grlo u sustavu tijekom prve niti druge godine primjene Uredbe o akreditaciji i verifikaciji.

Ispunjavanje zahtjeva usklađenosti verifikatora s Uredbom o akreditaciji i verifikaciji je visoka, što je vidljivo iz neznatnog broja administrativnih mjera 55 koje su države članice primijenile, to jest jedne suspenzije verifikatora, jednog povlačenja akreditacije i šest smanjenja opsega akreditacije. Sedam država članica izvijestilo je o pritužbama na verifikatore, ali te su pritužbe riješene u 99 % slučajeva. Osam država članica izvijestilo je o nekom obliku neispunjavanja sukladnosti u pogledu potrebne razine razmjene informacija između nacionalnog akreditacijskog tijela i nadležnih tijela.

8.PREGLED ADMINISTRATIVNOG UREĐENJA U DRŽAVAMA ČLANICAMA

Kad je riječ o tijelima nadležnim za sustav EU ETS, taj se sustav u državama članicama primjenjuje različitim pristupima. U većini država članica primijenjene su postojeće strukture, a u nekoliko država osnovana su nova tijela za provedbu sustava EU ETS. Stoga je u nekim državama članicama uključeno nekoliko tijela lokalne uprave, a u drugima se primjenjuje centraliziran pristup. Izvješća u skladu s člankom 21. pružaju uvid u organizacijske strukture u svakoj državi članici. U prosjeku su četiri vrste nadležnih tijela uključene u provedbu sustava EU ETS. Lokalne vlasti uključene su u 15 država članica, uglavnom u izdavanje dozvola i u pitanja praćenja, izvješćivanja i verifikacije emisija. Koordinacija nadležnih tijela jedno je od važnih pitanja osiguravanja jednoobrazne i ispravne primjene pravnih zahtjeva u svakoj državi članici. To se osigurava odgovarajućim odredbama Uredbe o praćenju i izvješćivanju. Države članice izvijestile su o uporabi različitih odgovarajućih alata za koordiniranje među nadležnim tijelima. U izvješćima deset država članica za 2014. navedeno je uvođenje zakonodavnih instrumenata za centralizirano upravljanje planovima za praćenje ili emisijskim izvješćima, a u osam slučajeva središnje tijelo daje obvezujuće upute i smjernice. Dvanaest država članica izvijestilo je da redovito organiziraju radionice za nadležna tijela, no samo je osam država izvijestilo o njihovom zajedničkom osposobljavanju. Uporaba zajedničke informatičke platforme za koordinaciju navedena je u izvješćima osam država članica.

Kad je riječ o administrativnim pristojbama koje naplaćuju države članice (povezane s dozvolama i odobrenim planovima praćenja), 14 država članica izvijestilo je da subjektima ne naplaćuju pristojbe. Operatori zrakoplova ne plaćaju pristojbe u 16 država članica. Šest država članica navelo je da subjektima ili zrakoplovnim operatorima naplaćuju godišnju pristojbu. Iznosi pristojbi u rasponu su od 671 do 5250 EUR godišnje po subjektu. U dva slučaja navedeno je da su pristojbe izražene kao iznos po emisijskoj jedinici (od 0,02 do 0,07 EUR). Sedamnaest država članica izvijestilo je da naplaćuju pristojbe za različite posebne usluge, poput odobravanja planova za praćenje ili ažuriranja planova za praćenje ili dozvola. Iznosi tih pristojbi znatno variraju, od manje od 100 EUR do više od 3000 EUR za odobravanje novog plana za praćenje.

Općeniti je zaključak da su sustavi država članica uglavnom djelotvorni u skladu s administrativnom organizacijom države. Načelo supsidijarnosti se primjenjuje. Potrebno je nastaviti s jačanjem komunikacije lokalnih tijela država članica i dijeljenja najboljih praksi među nadležnim tijelima.

9.USKLAĐENOST I PROVEDBA

Nadležna tijela u državama članicama znatno doprinose visokoj razini ispunjavanja usklađenosti subjekata provođenjem različitih provjera sukladnosti godišnjih izvješća o emisijama. U izvješćima u skladu s člankom 21. podnesenim 2015. navedeno je da su sve države članice (osim Švedske) provjerile između 95 % i 100 % godišnjih izvješća o emisijama u pogledu potpunosti i unutarnje dosljednosti. Osim toga, otprilike 80 % izvješća provjereno je u pogledu dosljednosti s planovima za praćenje, a u prosjeku 72 % provjereno je u pogledu podataka o dodjeljivanjima. Dvadeset i četiri države članice izvijestilo je o provedbi usporednih provjera s ostalim podacima/detaljima.

Sve prethodno navedene provjere služe dopunjavanju rada verifikatora i osiguravanju visoke razine kvalitete sustava praćenja, izvješćivanja i provjere emisija. Nakon verifikacije nadležna tijela zabilježila su pogreške u samo 0,2 % izvješća iz 2014.(i 2013.).

Broj slučajeva navedenih u izvješćima država članica u kojima je nadležno tijelo moralo provesti oprezne procjene u pogledu emisija postrojenja 56 još jedan je pokazatelj dobrog funkcioniranja sustava usklađivanja u sustavu EU ETS. Četrnaest država članica izvijestilo je o ukupno 37 takvih slučajeva (0,3 % postrojenja) koji obuhvaćaju 9,1 milijun tona CO2 (0,5 % ukupnih verificiranih emisija podnesenih za 2014.). Taj je broj potrebno usporediti s podacima za 2013. kad je ukupno zabilježeno 70 takvih slučajeva (0,6 % postrojenja) koji obuhvaćaju 2,7 milijuna tona CO2 (0,14 % ukupnih verificiranih emisija podnesenih za 2013.)

Prethodno navedenim podacima dokazuje se važnost provjera koje provode nadležna tijela, unatoč verifikacijama koje provode treće strane. Iz podataka se vidi i da 99,5 % postrojenja ispunjava obvezu izvješćivanja u okviru sustava EU ETS.

Direktivom o sustavu EU-a za trgovanje emisijama predviđena je novčana kazna u obliku „kazne za prekomjerne emisije” od 100 EUR za svaku tonu CO2 koja je ispuštena, a za koju nije pravodobno predana emisijska jedinica. Kako navodi Europski revizorski sud 57 , sustav EU ETS ima visoku razinu ispunjavanja sukladnosti jer je svake godine otprilike 99 % emisija stvarno pokriveno potrebnim brojem emisijskih jedinica. Razina ispunjavanja pravila u okviru sustava EU ETS također je bila vrlo visoka u sektoru zračnog prometa, to jest operatori zrakoplova odgovorni za više od 99,5 % emisija iz zračnog prometa obuhvaćenih sustavom EU ETS ispunili su zahtjeve sukladnosti. To uključuje više od 100 poduzeća u sektoru komercijalnog zračnog prometa smještenih izvan EU-a, a koji lete unutar EGP-a.

Primjena „kazne za prekomjerne emisije” 2014. zabilježena je u malo slučajeva (otprilike 0,1 % postrojenja) u šest država članica (Njemačka, Poljska, Portugal, Rumunjska, Španjolska, Ujedinjena Kraljevina). Kako je utvrđeno Direktivom, države članice trebale bi povećati kazne u skladu s Europskim indeksom potrošačkih cijena 58 .

Ostale kazne koje je moguće izreći znatno se razlikuju po vrsti kršenja koja su njima obuhvaćena i po rasponu kazne. Mnoge države članice navele su da će kazne odrediti sud na temelju pojedinačnih slučajeva. Većina država članica izvijestila je o donjim i/ili gornjim granicama kazni (kako je primjenjivo), to jest o rasponu minimalnih kazni od nekoliko stotina eura do 75 000 EUR i rasponu maksimalnih kazni od 5 000 do 15 milijuna EUR. Sedam država članica navelo je mogućnost izricanja zatvorskih kazni.

Više od 99 % postrojenja pravodobno je ispunilo zahtjeve u pogledu podnošenja verificiranog godišnjeg izvješća o emisijama 2014., kao i 2013. Važno je i da se subjekti pridržavaju zahtjeva sukladnosti iz svojih dozvola za emisije stakleničkih plinova i odobrenog plana za praćenje. U izvješćima u skladu s člankom 21. države članice izvijestile su o mjerama koje primjenjuju za osiguravanje najviših mogućih razina sukladnosti. U izvješćima za 2014., od 31 države članice koje su obvezne podnijeti izvješće njih 25 navelo je da su ponudile redovito održavanje sastanaka s predstavnicima industrijskog sektora i/ili verifikatora. Inspekcije na licu mjesta koje su provela nadležna tijela navedene su u izvješćima 23 države članice. Dvadeset i dvije države članice navele su da provode zabrane prodaje emisijskih jedinica sve dok postrojenje ne ispuni zahtjeve sukladnosti. Objavljivanje imena subjekata koji nisu ispunili zahtjeve sukladnosti s odredbama Uredbe o praćenju i izvješćivanju ili Uredbe o akreditaciji i verifikaciji provodi se samo u 11 država članica. Te se mjere doimaju razumno djelotvornima. Samo deset država članica navelo je izricanje kazni 2014. Izricanje zatvorskih kazni nije zabilježeno. Većina kazni izrečena je zbog nepravodobnog podnošenja verificiranog izvješća o emisijama (u 7 država članica, to jest Mađarskoj, Poljskoj, Portugalu, Rumunjskoj, Slovačkoj, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini) i neispunjavanja zahtjeva iz svojih dozvola (u pet država članica, to jest Grčkoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini).

Na forumu o ispunjavanju obveza u okviru sustava EU ETS nastavlja se pružanje djelotvornog mehanizma za dijeljenje informacija o praćenju, izvješćivanju i verifikaciji emisija među državama članicama i nadležnim tijelima te za utvrđivanje najbolje prakse učinkovite provedbe. Godišnja konferencija o ispunjavanju obveza obično se održava u cilju osiguravanja široke javne informiranosti o aktivnostima foruma o ispunjavanju obveza, posebno kad je riječ o njegovih pet radnih skupina o praćenju i izvješćivanju, akreditaciji i verifikaciji, zračnom prometu, elektroničkom izvješćivanju te hvatanju i skladištenju ugljika. U međuvremenu su sva nadležna tijela sustava EU ETS obaviještena o detaljima sastanaka i trenutačnih aktivnosti radnih skupina.

Radna skupina administratora Registra je forum za suradnju država članica i Komisije kao središnjeg administratora u pogledu pitanja i postupka povezanih s djelovanjem Registra Unije i primjenom Uredbe o Registru.

10.STRUKTURNA REFORMA SUSTAVA EU ETS

10.1.Preraspodjela i rezerva za stabilnost tržišta

Europsko tržište ugljika trenutačno karakterizira rastuća neravnoteža ponude i potražnje emisijskih jedinica (vidjeti odjeljak 4.3.).

U cilju kratkoročnog ublažavanja učinka viškova donesena je odluka o odgađanju (preraspodjeli) dražbi 900 milijuna emisijskih jedinica u početnim godinama treće faze. Istodobno je Komisija, imajući u vidu strukturna i dugotrajna svojstva viškova, nastavila s javnim savjetovanjima o mogućnostima strukturne reforme sustava EU ETS navedenima u Izvješću o tržištu ugljika 2012. Na toj je raspravi izneseno da je preferirana mogućnost rezerva za stabilnost tržišta kojom bi se ponuda emisijskih jedinica učinila prilagodljivijom te povećala otpornost na šokove. Komisija je u siječnju 2014. podnijela odgovarajući zakonodavni prijedlog o uspostavljanju rezerve za stabilnost tržišta. Odlukom (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. uspostavljena je takva rezerva za stabilnost tržišta.

Cilj uspostavljanja rezerve za stabilnost tržišta je dvojak: prvo, rješavanje postojeće neravnoteže između ponude i potražnje emisijskih jedinica u sustavu EU ETS, i drugo, povećavanje otpornosti sustava EU ETS na eventualne šokove nastale povećanjem potražnje ili ponude.

Rezerva će biti operativna od siječnja 2019. Emisijske jedinice prenijet će se u rezervu ako je ukupni broj jedinica u optjecaju veći od 833 milijuna jedinica. U rezervu će se prenijeti i 900 milijuna preraspodjeljenih emisijskih jedinica i u ovom trenutku nepoznata količina nedodijeljenih jedinica. Jedinice će se otpuštati iz rezerve za stabilnost tržišta ako je ukupni broj emisijskih jedinica u optjecaju niži od 400 milijuna jedinica ili ako su donesene mjere u skladu s člankom 29.a Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama.

Rezerva je u potpunosti integrirana u postojeći okvir sustava EU ETS.

Za više tehničkih objašnjenja o funkcioniranju rezerve vidjeti odjeljak 4.3.

10.2.Reforma sustava EU-a za trgovanje emisijama

U listopadu 2014. čelnici država i vlada donijeli su odluku unutar Okvira klimatske i energetske politike za razdoblje do 2030. da će djelotvoran reformirani sustav EU ETS zajedno s rezervom za stabilnost tržišta činiti temeljni mehanizam za smanjenje emisija u sustavu EU ETS za 43 % u usporedbi s 2005. Komisija je u srpnju 2015. predstavila zakonodavni prijedlog izmjena sustava EU ETS s početkom od četvrte faze (2021. – 2030.). Predstavljene su sljedeće ključne izmjene:

od 2021. ukupni broj emisijskih jedinica smanjivat će se po godišnjoj stopi od 2,2 % u usporedbi s trenutačnom stopom od 1,74 %,

prijedlogom se dodatno razvijaju predvidiva, utemeljena i pravedna pravila rješavanja rizika istjecanja ugljika. Sustav besplatnog dodjeljivanja izmijenjen je u cilju djelotvornije i učinkovitije raspodjele emisijskih jedinica u sektore izložene najvećem riziku premještanja proizvodnje izvan EU-a (ukupno otprilike 50 sektora),

predviđeno je uspostavljanje Fonda za inovacije kojim će se proširiti postojeća potpora pokazivanju inovativnih tehnologija radi povećavanja inovacija u industriji. Besplatne emisijske jedinice i dalje će biti dostupne za modernizaciju elektroenergetskog sektora u prihodovno slabijim državama članicama. Osim toga, uspostavit će se namjenski Fond za modernizaciju kako bi se pružila potpora ulaganjima u modernizaciju elektroenergetskog sektora i širih energetskih sustava i povećala energetska učinkovitost u tim državama članicama.

Prijedlog je podnesen na donošenje Europskom parlamentu i Vijeću te na razmatranje Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija.

11.ZAKLJUČCI I IZGLEDI ZA BUDUĆNOST

U posljednjem je desetljeću primjena sustava EU ETS rezultirala smanjenjem emisija u EU-u i nadahnula druge međunarodne partnere na uvođenje cijene ugljika kao isplativog poticaja postupne, ali održive, dekarbonizacije njihovih gospodarstava na korist budućim generacijama. Od 2005. sustavom je pružen cjenovni signal tvornicama, elektranama i ostalim postrojenjima obuhvaćenima sustavom za poticanje ulaganja u čiste tehnologije s niskim razinama emisija ugljika. Sustavom je dokazano da je utvrđivanje cijene za ugljik djelotvoran način isplativog smanjenja emisija, poticanja gospodarstva i potpore uvođenju inovativnih tehnologija na tržište.

Teškoće u početnoj fazi sustava EU ETS uglavnom su otklonjene. Na primjer postupnim ukidanjem besplatnih emisijskih jedinica za elektrane 2013. uspješno je riješeno pitanje neočekivane dobiti elektrana koje su jednostavno trošak ugljika prenijele u cijene električne energije. Iz djelovanja sustava EU ETS u prve dvije godine treće faze moguće je zaključiti da je struktura sustava stabilna te da je sustavom ostvarena djelotvorna tržišna infrastruktura i likvidno tržište.

Iako su početne poteškoće otklonjene, šire makroekonomske okolnosti u trenutku izbijanja financijske krize 2008. imale su znatan učinak na ravnotežu između ponude i potražnje u sustavu EU ETS, što je u razdoblju od 24 mjeseca uzrokovalo tržišne viškove u iznosu višem od 2 milijarde emisijskih jedinica koji bi dodatno narasli tijekom iduće godine te koji bi na toj razini ostali do 2030. Posljednjih godina odvijala se intenzivna rasprava o mogućim rješenjima neočekivanih kretanja, što je dovelo do donošenja odluke o preraspodjeli početnih količina, koja se već primjenjuje, i one o uspostavljanju rezerve za stabilnost tržišta koja će se provoditi od 2019. Te su odluke usmjerile sustav EU ETS u pravcu ponovnog uspostavljanja njegove važnosti u godinama koje dolaze.

Zajedno s predloženim izmjenama sustava koje će stupiti na snagu u četvrtoj fazi (2021. – 2030.), tim mjerama osigurat će se da sustav EU ETS, temeljna sastavnica klimatske politike EU-a, ostane djelotvoran u smanjivanju emisija u sljedećem desetljeću. Ambiciozna klimatska politika stvara poslovne prilike i otvara nova tržišta za inovacije i tehnologije s niskim emisijama ugljika.

Komisija će nastaviti s praćenjem stanja na tržištu ugljika i sljedeće izvješće podnijeti krajem 2016.

PRILOG 

Tablica: Sastavnice ponude i potražnje u sustavu ETS

(1)

  http://ec.europa.eu/priorities/energy-union/docs/energyunion_en.pdf

(2)

http://www.consilium.europa.eu/uedocs/cms_data/docs/pressdata/en/ec/145356.pdf

(3)

COM(2012) 652 završna verzija, http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/reform/docs/com_2012_652_hr.pdf

(4)

Direktiva 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ, SL L 275, 25.10.2003., str. 32.

(5)

 http://www.eca.europa.eu/Lists/ECADocuments/SR15_06/SR15_06_HR.pdf

(6)

Direktiva 2009/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ u svrhu poboljšanja i proširenja sustava Zajednice za trgovanje emisijskim jedinicama stakleničkih plinova, SL L 140, 5.6.2009., str. 63.

(7)

Uredba Komisije (EU) br. 1031/2010 od 12. studenoga 2010. o rasporedu, upravljanju i drugim aspektima dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova prema Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, SL L 302, 18.11.2010., str. 1.

(8)

Uredba Komisije (EU) br. 601/2012 od 21. lipnja 2012. o praćenju i izvješćivanju o emisijama stakleničkih plinova u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 181, 12.7.2012., str. 30.

(9)

Uredba Komisije (EU) br. 600/2012 od 21. lipnja 2012. o verifikaciji izvješća o emisijama stakleničkih plinova i izvješća o tonskim kilometrima te o akreditaciji verifikatora u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 181, 12.7.2012., str. 1.

(10)

Uredbom Komisije (EU) br. 1123/2013 оd 8. studenoga 2013. o utvrđivanju prava korištenja međunarodnih jedinica u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 299, 9.11.2013., str. 32.) utvrđuju se prava svakog subjekta i operatora zrakoplova na međunarodne jedinice do 2020.

(11)

Uredba Komisije (EU) br. 389/2013 od 2. svibnja 2013. o uspostavi Registra Unije u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, odlukama br. 280/2004/EZ i br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o ukidanju uredbi Komisije (EU) br. 920/2010 i br. 1193/2011, SL L 122, 3.5.2013., str. 1.

(12)

Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU, SL L 173, 12.6.2014., str. 349., te Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012, SL L 173, 30.4.2004., str. 84.

(13)

Uredba (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o zlouporabi tržišta (Uredba o zlouporabi tržišta) te stavljanju izvan snage Direktive 2003/6/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i direktiva Komisije 2003/124/EZ, 2003/125/EZ i 2004/72/EZ, SL L 173, 12.6.2014., str. 1.

(14)

Odluka br. 1359/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ kojom se pojašnjavaju odredbe o vremenskom rasporedu dražbi emisijskih jedinica stakleničkih plinova, SL L 343, 19.12.2013., str. 1.

(15)

COM(2014) 15 završna verzija, http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=COM:2014:0015:FIN:HR:PDF

(16)

Odluka (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća od 6. listopada 2015. o uspostavi i funkcioniranju rezerve za stabilnost tržišta za sustav trgovanja emisijama stakleničkih plinova Unije i o izmjeni Direktive 2003/87/EZ, SL L 264, 9.10.2015., str. 1.

(17)

Aktivnosti u sektoru zračnog prometa obuhvaćene prvotnim područjem primjene sustava EU ETS uključivale su letove s ili do zračne luke na teritoriju države članice na koju se primjenjuje Ugovor, uz određene iznimke navedene na popisu u Prilogu I. Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama. No u kontekstu pregovora unutar Međunarodne organizacije za civilno zrakoplovstvo (ICAO) kojima se nastoji uspostaviti međunarodni tržišno utemeljen mehanizam smanjenja emisija iz zračnog prometa, ovo područje primjene privremeno je smanjeno. Trenutačno su obuhvaćeni samo letovi unutar EGP-a (do kraja 2016.).

(18)

Izvješća u okviru članka 21. za godinu (N) moraju se podnijeti do 30. lipnja sljedeće godine (N+1). Izvješća se podnose putem mreže Eionet, partnerske mreže za prijenos podataka i informacija Europske agencije za okoliš (EEA) te njezinih država članica i država partnera.

(19)

 Za upućivanje na izvješća u okviru članka 21., „države članice” uključuju 28 država članica EU-a i države EGP-a (Island, Norveška i Lihtenštajn).

(20)

Vidjeti Uredbu Komisije (EU) br. 601/2012 kojom je utvrđeno da su kategorijom C obuhvaćena postrojenja koja ispuštaju više od 500 000 tona CO2 godišnje, kategorijom B postrojenja koja ispuštaju od 50 000 do 500 000 tona CO2 godišnje te kategorijom A postrojenja koja ispuštaju manje od 50 000 tona CO2 godišnje. Nadalje, „postrojenja s niskim emisijama” su postrojenja kategorije A koja ispuštaju manje od 25 000 tona CO2 godišnje.

(21)

 Odluka br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o naporima koje poduzimaju države članice radi smanjenja emisija stakleničkih plinova s ciljem ostvarenja ciljeva Zajednice vezanih za smanjenje emisija stakleničkih plinova do 2020., SL L 140, 5.6.2009., str. 136.

(22)

Odluka Komisije 2010/2/ od 24. prosinca 2009. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, popisa sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika, SL L 1, 5.1.2010., str. 10.

(23)

Odluka komisije 2014/746/EU оd 27. listopada 2014. o utvrđivanju, u skladu s Direktivom 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, popisa sektora i podsektora koji se smatraju izloženima značajnom riziku od istjecanja ugljika, za razdoblje od 2015. do 2019., SL L 308, 29.10.2014., str. 114.

(24)

Podaci uključuju podatke podnesene do srpnja 2015. i koji podliježu znatnim izmjenama zbog naknadno podnesenih podataka država članica.

(25)

Početna količina prije smanjenja navedenih u tablici u nastavku.

(26)

Vidjeti bilješku 7.

(27)

 European Energy Exchange AG (EEX) i Intercontinental Commodity Exchange (ICE) uvršteni su na popis u Prilogu III. Uredbi o dražbama kao zasebne (opt-out) dražbovne platforme za Njemačku, odnosno Ujedinjenu Kraljevinu. Poljska još nije imenovala svoju zasebnu (opt-out) dražbovnu platformu te u međuvremenu primjenjuje prijelaznu zajedničku dražbovnu platformu.

(28)

 Rane dražbe treće faze provedene su u 2012. imajući u vidu raširenu komercijalnu praksu elektroenergetskog sektora u kojem se električna energija prodaje unaprijed te zahtijevani unosi (uključujući emisijske jedinice) kupuju zajedno s prodajom izlaznog proizvoda.

(29)

Odluka br. 377/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. travnja 2013. o privremenom odstupanju od Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, SL L 113, 25.4.2013., str. 1.

(30)

Za 2015. podaci upućuju na broj emisijskih jedinica predviđenih za dražbe u skladu s objavljenim kalendarima dražbi.

(31)

Ta su izvješća dostupna na tematskoj internetskoj stranici Komisije na kojoj se nalaze i ostale informacije o dražbama: http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/cap/auctioning/documentation_en.htm

(32)

Uvjete za odstupanje ispunjavaju Bugarska, Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska i Rumunjska. Malta i Latvija odlučile su ne primijeniti odstupanje.

(33)

Emisijske jedinice u okviru Kyotskog protokola odobravaju se programima CDM i JI: jedinice ovjerenog smanjenja emisija (CER) u okviru prethodnog i jedinice smanjenja emisija (ERU) u okviru potonjeg, a svaka odgovara ekvivalentu 1 tone CO2.

(34)

Uredba Komisije (EU) br. 550/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju određenih ograničenja koja se primjenjuju na korištenje međunarodnih emisijskih kredita iz projekata koji uključuju industrijske plinove, na temelju Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, SL L 149, 8.6.2011., str. 1.

(35)

 Prvi krug Zajedničke provedbe (JI) odnosi se na postupak u kojem zemlja domaćin može odobriti emisijske jedinice u okviru programa JI bez upućivanja na Nadzorni odbor za zajedničku provedbu (JISC).

(36)

 Drugi krug Zajedničke provedbe (JI) odnosi se na postupak u kojem se postupak verifikacije provodi na temelju postupka koji je utvrdio Nadzorni odbor za zajedničku provedbu (JISC) . U okviru drugog kruga prije nego zemlja domaćin može odobriti i prenijeti emisijske jedinice, neovisni subjekt koji je akreditirao JISC mora utvrditi jesu li ispunjeni relevantni zahtjevi.

(37)

Nedodijeljene emisijske jedinice su one jedinice koje nisu dodijeljene u skladu s člankom 10.a stavku 7. Direktive o sustavu EU-a za trgovanje emisijama, to jest jedinice preostale u pričuvi za nove pristupnike i jedinice nastale primjenom članka 10.a stavaka 19. i 20., to jest jedinice predviđene za besplatno dodjeljivanje postrojenjima, ali koje nisu dodijeljene zbog (djelomičnog) prestanka rada ili znatnih smanjenja kapaciteta.

(38)

Objašnjenje otpuštanja emisijskih jedinica za trgovanje možete pronaći na adresi: http://ec.europa.eu/clima/policies/ets/registry/faq_en.htm

(39)

To uključuje i poništene emisijske jedinice.

(40)

NPM su nacionalne provedbene mjere u skladu s Odlukom Komisije 2011/278/EU koje sadržavaju preliminarne izračune količine besplatnih emisijskih jedinica koje su podnesene Komisiji i koje će se dodijeliti svakom postrojenju na državnom području svih država članica, država Europskog gospodarskog prostora i EFTA-e.

(41)

Direktiva 2008/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ radi uključivanja zrakoplovnih djelatnosti u sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice, SL L 8, 13.1.2009., str. 3.

(42)

Uredba (EU) br. 421/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Direktive 2003/87/EZ o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice s ciljem provedbe međunarodnog sporazuma o primjeni jedinstvene globalne tržišno utemeljene mjere na emisije iz međunarodnog zrakoplovstva do 2020., SL L 129, 30.4.2014., str. 1.

(43)

Podaci iz rujna 2015.

(44)

Direktiva 2004/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o tržištima financijskih instrumenata te o izmjeni direktiva Vijeća 85/611/EEZ i 93/6/EEZ i Direktive 2000/12/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 93/22/EEZ, SL L 145, 30.4.2004., str. 1.

(45)

Nadzor na primarnom tržištu i dalje će biti uređen Uredbom o dražbama, osim pitanja zlouporabe tržišta na koje će se izravno primjenjivati Uredba o zlouporabi tržišta.

(46)

Temeljita identifikacija već je obvezna na primarnom tržištu, kao i na sekundarnom tržištu financijskih izvedenica emisijskih jedinica.

(47)

Emisijske jedinice podliježu PDV-u jer se smatraju oporezivim pružanjem usluga.

(48)

Primjenom mehanizma obrnute porezne obveze odgovornost plaćanja PDV-a na transakcije prenosi se s prodavača na kupca robe ili usluge i čini djelotvornu mjeru sprečavanja poreznih prijevara.

(49)

Iako se metoda naziva „na temelju izračuna”, nužno je provesti niz mjerenja. Posebno je nužno provesti mjerenja količine goriva i materijala koja rezultira emisijama. Emisije se zatim izračunavaju formulom „količina puta faktor emisije (puta drugi faktori, ako je primjenjivo)”. Za utvrđivanje faktora velikih emisija i/ili heterogenijih goriva i materijala potrebne su i kemijske analize. U ostalim slučajevima primjenjuju se zadani faktori.

(50)

„Metodologije na temelju mjerenja” odnose se na primjenu sustava za kontinuirano mjerenje emisija (CEMS).

(51)

Članak 26. Uredbe Komisije (EZ) br. 601/2012

(52)

Ostali parametri su faktor emisije, za koji se obično primjenjuje zadana vrijednost i gustoća goriva koja se također može temeljiti na zadanim vrijednostima.

(53)

Samo je jedna država članica navela da je uvela takav sustav za certificiranje i tim je sustavom certificiran samo jedan verifikator.

(54)

Opsezi su definirani u Prilogu I. Uredbi o akreditaciji i verifikaciji, čime su povezani s aktivnostima navedenima u Prilogu I. Direktivi o sustavu EU-a za trgovanje emisijama.

(55)

Moguće administrativne mjere su suspenzija akreditacije, povlačenje akreditacije ili smanjenje opsega akreditacije.

(56)

To je slučaj u kojem subjekt nije podnio verificirano izvješće o emisijama ili ako nadležno tijelo u izvješću uoči ozbiljne pogrešne navode ili nesukladnosti.

(57)

Vidjeti bilješku 5.

(58)

http://ec.europa.eu/eurostat/statistics-explained/index.php/Glossary:Harmonised_index_of_consumer_prices_(HICP)

EUROPSKA KOMISIJA

Bruxelles, 18.11.2015.

COM(2015) 576 final

PRILOG

Izvješću o preispitivanju Direktive 2009/31/EZ o geološkom skladištenju ugljikova dioksida

priložen dokumentu

IZVJEŠĆE KOMISIJE EUROPSKOM PARLAMENTU I VIJEĆU

Izvješće o napretku mjera klimatske politike, uključujući izvješće o funkcioniranju europskog tržišta emisijama ugljika i izvješće o preispitivanju Direktive 2009/31/EZ o geološkom skladištenju ugljikova dioksida
(kako je propisano člankom 21. Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ, člankom 10. stavkom 5. i člankom 21. stavkom 2. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. listopada 2003. o uspostavi sustava trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Zajednice i o izmjeni Direktive Vijeća 96/61/EZ te člankom 38. Direktive 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o geološkom skladištenju ugljikova dioksida)

{SWD(2015) 246 final}

1.UVOD

Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o geološkom skladištenju ugljikova dioksida (Direktiva o hvatanju i skladištenju ugljikova dioksida (CCS)) donesena je u okviru klimatskog i energetskog paketa iz 2009. Direktivom se uspostavlja pravni okvir za geološko skladištenje ugljikova dioksida (CO2) na način siguran za okoliš. Svrha Direktive je otklanjanje većih rizika istjecanja CO2 ili štetnog djelovanja na zdravlje ljudi ili na okoliš, kao i sprečavanje štetnih učinaka na sigurnost transportne mreže ili odlagališta, čime se pruža odgovor na zabrinutost javnosti. Osim toga, odredbama Direktive uređuju se i aspekti hvatanja i transporta u sustavu CCS-a, iako su te aktivnosti uglavnom obuhvaćene važećim EU-ovim zakonodavstvom o zaštiti okoliša, poput Direktive o procjeni učinaka na okoliš 1 i Direktive o industrijskim emisijama 2 .

Europska komisija smatra da je prenošenje u nacionalna zakonodavstva provedeno u svim državama članicama osim u jednoj, s kojom su rasprave u tijeku. Komisija nastavlja s provjerama sukladnosti tih mjera.

Člankom 38. Direktive o CCS-u Komisiju se obvezuje da procijeni Direktivu o CCS-u i do 31. ožujka 2015. dostavi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću te, ako je potrebno, predloži izmjene te Direktive.

Osim toga, ovim se izvješćem ocjenjuje Direktivu u pogledu djelotvornosti, svrsishodnosti, učinkovitosti, dosljednosti i dodane vrijednosti EU-a u okviru procjene prikladnosti i učinkovitosti propisa (REFIT) 3 koju provodi Komisija.

Izvješćem se ocjenjuje i opseg primjene CCS-a te u cilju ubrzavanja primjene predlažu mjere koje je potrebno poduzeti u pogledu šireg gospodarskog i političkog okruženja.

2.METODOLOGIJA

Ovo se izvješće temelji na internetskoj anketi i savjetovanjima s dionicima i stručnjacima. U okviru ankete primljeno je više od 100 odgovora od subjekata iz industrije i komunalnog sektora, istraživačkih organizacija i nevladinih udruga. Odgovori su dopunjeni ciljanim intervjuima, pretraživanjem stručne literature i studijama slučajeva. Komisija je provela i savjetovanje s državama članicama putem skupine za razmjenu informacija osnovane u okviru članka 27. stavka 2. Direktive. Anketa i analiza temelje se na temama preispitivanja navedenima na popisu u članku 38. i kriterijima procjene prikladnosti i učinkovitosti propisa (REFIT). Više detalja dostupno je u evaluacijskom izvješću 4 .

Izvješće je ograničeno činjenicom da je do sada izgrađeno znatno manje postrojenja za CCS (hvatanje, transport i skladištenje) nego je bilo očekivano u trenutku donošenja Direktive. Projekt ROAD u Nizozemskoj 5 jedini je projekt u okviru kojeg postoji praktično iskustvo s Direktivom, osim iskustva povezanog s dozvolama za istraživanje te s izvedivošću naknadnog opremanja velikih postrojenja za izgaranje sustavom CCS-a. Za sveobuhvatno ispitivanje sadržaja Direktive i provođenje podrobnije procjene njezine djelotvornosti i učinkovitosti potrebno je više iskustva u primjeni Direktive i općenito u području CCS-a.

3.TRENUTAČNA OPERATIVNOST POSTROJENJA SA SUSTAVOM CCS-a

U svibnju 2008. Europsko vijeće zatražilo je od Komisije da što prije predstavi prijedlog mehanizma poticaja za države članice i privatni sektor kojim bi se osigurala izgradnja i puštanje u rad do 12 pokaznih postrojenja CCS-a do 2015. godine, čime bi se doprinijelo ublažavanju klimatskih promjena. Taj cilj nije ispunjen i trenutačno su Europi u pogonu samo dva velika postrojenja CCS-a (oba u Norveškoj).

Kad je riječ o hvatanju i skladištenju ugljika, stajalište Komisije potvrđeno je u nizu komunikacija 6 . Za ispunjavanje ciljeva dekarbonizacije, u okviru sektora proizvodnje energije izgaranjem fosilnih goriva potrebno je oko godine 2030. pokrenuti hvatanje i skladištenje ugljika 7 . Hvatanje i skladištenje ugljika je možda jedina dugoročna mogućnost izravnog smanjivanja emisija nastalih velikim industrijskim procesima 8 .

Do sada je za jedan projekt – projekt White Rose u Ujedinjenoj Kraljevini – u okviru drugog poziva programa NER 300 odobreno 300 milijuna EUR 9 . Osim toga, Ujedinjena Kraljevina dodijelila je studijske ugovore za projekte White Rose i Peterhead 10 . U okviru Europskog energetskog programa za oporavak (EEPR) 11 dodijeljena je 1 milijarda EUR za pokazne projekte CCS-a. Trenutačno su u tijeku dva projekta, projekt ROAD u Nizozemskoj i projekt Don Valley u Ujedinjenoj Kraljevini. U EU-u je ukupno četiri projekta u fazi planiranja te bi oni mogli početi s radom oko 2020. godine. Nakon pokretanja, tim bi se projektima dopunilo iskustvo iz dvaju norveških komercijalnih projekata povezanih s proizvodnjom prirodnog plina, projekata Sleipner i Snøhvit. No napredak velikih projekata CCS-a u Europi je znatno sporiji od očekivanog.

Izvan EU-a trenutačno postoji 20 velikih projekata CCS-a koji su pušteni u rad ili su u izgradnji. Uglavnom je riječ o industrijskim projektima povezanima s naprednim crpljenjem nafte čime se pružaju dodatne ekonomske pogodnosti 12 .

Hvatanje i upotreba ugljika (CCU) relativno je nova mogućnost kojom se pruža mogućnost ponovne uporabe CO2 kao sirovine u nekoliko vrsta primjena. Primjenom sustava CCU-a očekuje se manji učinak na ublažavanje klimatskih promjena od sustava CCS-a, ali su moguće i dodatne pogodnosti poput dodane ekonomske vrijednosti projektima CCS-a.

4.PREISPITIVANJE DIREKTIVE O CCS-u

Direktivom o CCS-u uspostavlja se pravni okvir za rješavanje pitanja zaštite okoliša, zdravlja i sigurnosti povezanih sa skladištenjem CO2. Njome se usklađuju administrativni postupci za cijeli ciklus hvatanja, transporta i skladištenja ugljika u državama članicama, čime se ostvaruje pravna sigurnost za ulagače u izgradnju velikih postrojenja za hvatanje CO2 i cjevovoda za njegov transport, kao i razvoj skladišnih geoprostora CO2.

U ovom odjeljku razmatraju se konkretna pitanja na koja su od Komisije zatraženi odgovori u okviru procjene prikladnosti i učinkovitosti propisa (REFIT) i članka 38. Direktive.

Djelotvornosti i učinkovitost

Izgrađeno je manje postrojenja CCS-a nego je očekivano, a razlog tomu je nedostatna ekonomska opravdanost te tehnologije, uglavnom zbog svjetske gospodarske krize i niskih cijena ugljika. Nedostatak praktičnog iskustva s tom tehnologijom otežava procjenu napretka u ostvarivanju ciljeva poput stvaranja pravne sigurnosti, sigurnosti postrojenja u pogledu zaštite okoliša i zdravlja ljudi, kao i utvrđivanja učinkovitosti ocjenjivanjem administrativnih troškova ili regulatornog opterećenja. Nedostatak praktičnog iskustva s projektima CCS-a i s njima povezanog regulatornog postupka onemogućuje utvrđivanje podataka o troškovima provedbe za države članice, čime bi se procijenila učinkovitost Direktive.

Relevantnost

Direktivom se pozornost usmjerava na ključna pitanja nužna za zajednički pristup razvoju sustava CCS-a. Potreba za djelovanjem u cilju smanjivanja emisija ostaje visoki prioritet te se najnovijim analizama 13 ukazuje na potrebu za žurnijim djelovanjem u tom cilju.

Dosljednost

Odredbe Direktive o CCS-u posjeduju unutarnju dosljednost te je Direktiva usklađena s općim klimatskim i energetskim okvirom.

Dodana vrijednost EU-a

Direktivom se pruža opći okvir, no države članice utvrđuju, odlučuju i primjenjuju pojedinosti specifične za svaku lokaciju postrojenja CCS-a. Dosadašnjom praksom ukazuje se na to da se tim pristupom pružaju minimalni zahtjevi i smjernice za ostvarivanje zajedničkog pristupa te državama članicama ostavlja dovoljno prostora za prilagođavanje nacionalnim okolnostima.

Trajnost skladištenja CO2

Zbog ograničenog iskustva sa sustavima CCS-a u EU-u još uvijek nije dokazano trajno zadržavanje velikih količina. Rezultati iz skladišnih geoprostora u okviru istraživačkih projekata i projekata iz drugih država, posebno iz dvaju velikih norveških projekata u kojima se CO2 utiskuje u slane vodonosnike ispod Sjevernog mora (od 1996.) pokazuju da je moguće ostvariti sigurno i dugotrajno skladištenje bez istjecanja.

Potreba za preispitivanjem nacrta dozvola za skladištenje i nacrta odluka o prijenosu odgovornosti, koje provodi Komisija

Do sada je u okviru Direktive dodijeljena samo jedna dozvola, dozvola za projekt ROAD koji provode nadležna tijela u Nizozemskoj. Komisija je pozitivno ocijenila nacrt dozvole 14 . Upućivanje nacrta dozvola Komisiji na preispitivanje u skladu s člankom 10. ne uzrokuje znatno produljenje razdoblja ishođenja dozvole.

Člancima 19. i 20. o financijskom jamstvu i financijskom mehanizmu državama članicama omogućuje se dovoljan prostor za odlučivanje o načinu na koji operateri skladišnih geoprostora dokazuju svoju sposobnost sigurnog upravljanja i nadziranja skladišnog geoprostora do trenutka prijenosa odgovornosti na nadležno tijelo.

Kad je riječ o članku 18. o prijenosu odgovornosti, ne postoji praktično iskustvo. Primjena tog članka razmotrit će se u sljedećem preispitivanju ove Direktive.

Kriteriji prihvaćanja tokova CO2, postupak naveden u članku 12., pristup treće strane i prekogranična suradnja

Kad je riječ o tim zahtjevima, nema praktičnog iskustva te stoga Komisija smatra da u ovom trenutku nema potrebe za djelovanjem. Ti će se članci razmotriti u sljedećem preispitivanju ove Direktive.

Primjena odredaba o velikim postrojenjima za izgaranje

Podaci država članica o primjeni članka 33. o izvedivosti naknadnog opremanja postrojenja sustavom za hvatanje CO2 dostupni su samo za Ujedinjenu Kraljevinu, u kojoj operateri velikih postrojenja za izgaranje moraju dokazati postojanje dovoljnog prostora predviđenog za sustav hvatanja CO2 u budućnosti 15 . Neke države članice (na primjer Njemačka, Francuska, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Slovenija i Ujedinjena Kraljevina) izvijestile su o primjeni članka 33. jer su odobrile dozvole novim elektranama na fosilna goriva snage veće od 300 MW 16 .

Mogućnosti geološkog skladištenja CO2 u trećim zemljama

Trenutačno ne postoje planovi skladištenja CO2 u trećim zemljama zbog troškova transporta i dostupnosti skladištenja u EU-u.

Kriteriji navedeni u prilozima I. i II. o primjerenosti skladišnih geoprostora i planovima nadzora

Kriteriji za karakterizaciju i procjenu potencijalnog skladišnog geoprostora navedeni u Prilogu I. Direktivi primjenjuju se za utvrđivanje primjerenosti geoloških formacija za lokacije odlagališta. Dionici ih općenito smatraju prihvatljivim.

Neki dionici naveli su da postoje poteškoće u pribavljanju geoloških podataka za područja na kojima naftne kompanije provode istraživanja ili vađenje. Kad je riječ o Direktivi, Komisija smatra da nema potrebe za djelovanjem. No novim sudionicima pomoglo bi da države članice razmotre svoje regulatorne postupke, uzimajući u obzir poticanje ustupanja napuštenih nalazišta ugljikovodika.

U Prilogu II. Direktivi utvrđeni su kriteriji za utvrđivanje i ažuriranje planova nadzora tijekom rada i nakon zatvaranja. Ti su kriteriji općenito prihvaćeni kao primjenjivi. Uzimajući u obzir nedostatak praktičnog iskustva, stajalište je Komisije da je prerano mijenjati tehničke zahtjeve.

Poticaji za izgradnju sustava CCS-a u okviru postrojenja za izgaranje biomase

Izazovi povezani sa sustavima hvatanja CO2 u okviru postrojenja na biomasu ne razlikuju se znatno od izazova povezanih sa sustavima CCS-a u elektranama na ugljen. Trenutačno u Europi ne postoje posebni poticaji za nadogradnju sustava CCS-a u okviru postrojenja za izgaranje biomase.

Rizici za okoliš tijekom transporta CO2

Komisija smatra da trenutačno ne postoji potreba za daljnjim reguliranjem transporta CO2. Rizici transporta CO2 nisu veći od rizika transporta prirodnog plina ili nafte te nisu zabilježeni događaji ni napomene zbog kojih bi se zahtijevale izmjene važećeg zakonodavstva.

Potreba utvrđivanja standardnih vrijednosti emisija za nova velika postrojenja za dobivanje električne energije postupkom izgaranja

Komisija je 2011. ispitala potencijalni učinak standardnih vrijednosti emisija novih elektrana i interakciju sa sustavom ETS-a 17 . Zaključak studije je da čak i uz konzervativne pretpostavke razvoja EU-ovog ETS-a, primjena standardnih vrijednosti emisija od 2020. ne bi omogućila nove poticaje za postrojenja CCS-a.

Uzimajući u obzir klimatski i energetski okvir za razdoblje do 2030., uključujući cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2030. od najmanje 40 % u usporedbi s razinama iz 1990., što je u listopadu 2014. potvrdilo Europsko vijeće, Komisija smatra da nije potrebno ni praktično utvrditi obvezne zahtjeve za standardne vrijednosti emisija novih elektrana. Očekuje se da će se reformom EU-ova sustava ETS-a, koja je u tijeku i koja obuhvaća prijedlog uspostavljanja rezervi za stabilnost tržišta i ambiciozniji cilj smanjenja emisija u okviru sustava ETS-a nakon 2020. (43 % do 2030. u usporedbi s razinama iz 2005.), postupno znatno osnažiti ulagačka klima za tehnologije s niskom emisijom ugljika.

5.ZAKLJUČCI

5.1.Direktiva o CCS-u

Komisija na temelju evaluacijske studije zaključuje da je Direktiva o CCS-u primjerena svrsi. Općenito, unatoč ograničenoj količini do sada dostupnih podataka o praktičnoj primjeni Direktive, mišljenje je dionika da se Direktivom osigurava pravni okvir nužan za sigurno hvatanje, transport i skladištenje CO2 te državama članicama dopušta dostatna mogućnost prilagođavanja. No nedostatak praktičnog iskustva iz projekata obuhvaćenih regulatornim postupkom onemogućuje donošenje utemeljenog zaključka o primjeni Direktive. Postoji jasna zabrinutost dionika da bi ponovno otvaranje Direktive u ovom trenutku bilo kontraproduktivno jer bi, kad je riječ o CCS-u, nastalo razdoblje nesigurnosti u sektoru u kojem je povjerenje ulagača već na niskoj razini.

Kad je riječ o evaluaciji u okviru procjene prikladnosti i učinkovitosti propisa (REFIT), zaključak je Komisije da u ovom trenutku nema dovoljno dokaza za ocjenjivanje potpune učinkovitosti Direktive, provođenje analize učinkovitosti administrativnog i regulatornog opterećenja te razmatranje pojednostavljivanja. Dionici i države članice smatraju Direktivu nužnom za sigurnost geološkog skladištenja i za pružanje pravne sigurnosti ulagačima. Direktiva je dosljedna u pogledu vlastitih odredaba i ostalog povezanog zakonodavstva. Kad je riječ o dodanoj vrijednosti EU-a, Direktiva se općenito smatra uravnoteženom u pogledu utvrđivanja okvirnog pristupa na razini EU-a i razvoja pojedinačnih tumačenja država članica specifičnih za svaki slučaj.

Sljedeće preispitivanje Direktive o CCS-u provest će se nakon što se u EU-u stekne više iskustva sa sustavima CCS-a.

5.2.Poticajna politika

Važno je održavati potporu za komercijalne pokazne projekte u sektorima energetike i industrije jer je to nužno za stjecanje iskustava, snižavanje troškova i demonstriranje sigurnog i pouzdanog podzemnog skladištenja CO2. Putem Fonda za inovacije, kojim će se u okviru ETS-a dodijeliti 450 milijuna emisijskih jedinica, trebala bi se na razini EU-a pružiti potpora sustavima CCS-a, kao i energiji iz obnovljivih izvora i energetski intenzivnoj industriji 18 . Za uspjeh pokaznih projekata ključno je da države članice pruže jednaku financijsku potporu kao i EU, te u to uključe i privatni sektor.

Proizvodnja energije i ostali industrijski projekti imaju dugotrajne ulagačke cikluse i stoga je važno da države članice obuhvate sustave CCS-a u dugoročnim planovima (idealno do 2050.) koji će se razvijati u okviru budućih smjernica za upravljanje energetskom unijom.

Uzimajući u obzir izgradnju budućih postrojenja CCS-a, važno je planiranjem obuhvatiti infrastrukturu za transport i skladištenja CO2 te razmotriti dijeljenje infrastrukture u cilju smanjivanja troškova. Unaprjeđivanje znanja o kapacitetima skladištenja CO2 i mapiranje ključnih skladišnih geoprostora i klastera izvora CO2 pomoglo bi u planiranju buduće transportne mreže i mreže odlagališta. Instrument za povezivanje Europe može imati značajnu ulogu u potpori prekograničnih transportnih mreža i regionalne suradnje u tom području.

Intenziviranje aktivnosti istraživanja i inovacija u ovom području jedna je od deset mjera novog Strateškog plana za energetsku tehnologiju u cilju ubrzavanja transformacije energetskog sustava i stvaranja radnih mjesta i rasta 19 . Potpora će se nastaviti i putem Okvirnog programa EU-a za istraživanja i inovacije Obzor 2020. 20

(1)

Direktiva 2011/92/EU o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš.

(2)

Direktiva 2010/75/EU o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja)

(3)

Evaluacija Direktive o CCS-u predviđena je u Programu rada Komisije za 2015. – Novi početak, COM(2014) 910 završna verzija

(4)

„Studija za potporu preispitivanju Direktive 2009/31/EZ o geološkom skladištenju ugljikova dioksida”, Luksemburg: Ured za publikacije Europske unije, 2015.

(5)

Roterdamski pokazni projekt hvatanja i skladištenja, http://road2020.nl/

(6)

Na primjer, u komunikacijama Komisije – Budućnost hvatanja i skladištenja ugljika u Europi, COM(2013) 180, te Plan prelaska na konkurentno gospodarstvo s nižom razinom emisija ugljika do 2050., COM(2011) 112.

(7)

Energetski plan 2050., COM(2011) 885.

(8)

Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030., COM(2014)15.

(9)

Program NER 300 jedan je od najvećih svjetskih programa financiranja inovativnih pokaznih projekata niskih razina emisija ugljika u okviru kojeg je je ukupno dodijeljena 2,1 milijarda EUR za 38 projekata obnovljivih izvora energije i jedan projekt CCS-a. Program je pokrenut u skladu s odredbama članka 10.a stavka 8. Direktive 2003/87/EZ i financiran dražbom 300 milijuna emisijskih jedinica iz pričuva za nove sudionike (NER) uspostavljenih u trećoj fazi sustava EU-a za trgovanje emisijama. Vidjeti: http://ec.europa.eu/clima/policies/lowcarbon/ner300/.

(10)

Za više informacija o natječaju Ujedinjene Kraljevine za komercijalizaciju sustava CCS-a, vidjeti: https://www.gov.uk/uk-carbon-capture-and-storage-government-funding-and-support.

(11)

Uredba (EU) br. 1233/2010 o uspostavljanju programa za potporu gospodarskom oporavku dodjelom financijske pomoći Zajednice projektima u području energetike.

(12)

GCCSI, 2014, The Global Status of CCS.

(13)

IPCC AR 5., listopad 2014., http://www.ipcc.ch/.

(14)

Mišljenje Komisije o nacrtu dozvole za trajno skladištenje ugljikova dioksida u podbloku P18-4 bloka P18a nizozemskog epikontinentalnog pojasa, sukladno članku 10. stavku 1. Direktive 2009/31/EZ od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikova dioksida, C(2012)1236.

(15)

Ujedinjena Kraljevina sastavila je i smjernice u kojima je opisano što graditelji postrojenja trebaju uzeti u obzir i pokazati u svojim studijama izvedivosti za naknadno opremanje sustavom CCS-a: Carbon Capture Readiness (CCR) – A guidance note for Section 36 Electricity Act 1989 consent applications, URN 09D/810, studeni 2009.,     https://www.gov.uk/government/uploads/system/uploads/attachment_data/file/43609/Carbon_capture_readiness_-_guidance.pdf .

(16)

Izvješće o provedbi Direktive 2009/31/EZ o geološkom skladištenju ugljikova dioksida, COM(2014)99.

(17)

Bloomberg New Energy Finance, 2011, Emission performance standards: Impacts of power plant CO2 emission performance standards in the context of the European carbon market, http://ec.europa.eu/clima/policies/lowcarbon/ccs/docs/impacts_en.pdf.

(18)

Prijedlog izmjene Direktive 2003/87/EZ radi poboljšanja ekonomski učinkovitih smanjenja emisija i ulaganja za niske emisije ugljika, COM(2015)337.

(19)

Komunikacija Komisije Ususret integriranom strateškom planu za energetsku tehnologiju (SET): ubrzavanje preobrazbe europskog energetskog sustava, C(2015)6317 završna verzija.

(20)

Uredba (EU) br. 1291/2013 o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.).