1.

Ovo godišnje izvješće donosi procjenu Suda o europskim razvojnim fondovima (ERF-ovima). Ključne informacije o obuhvaćenim aktivnostima i uporabi sredstava u 2013. godini navedene su u tablici 1 .

2.

ERF-ovi su glavni instrument pružanja pomoći Europske unije namijenjene razvojnoj suradnji s afričkim, karipskim i pacifičkim zemljama (AKP) te prekomorskim zemljama i područjima (PZP). Sporazum o partnerstvu potpisan u Cotonouu 23. lipnja 2000. na razdoblje od 20 godina („Sporazum iz Cotonoua”) trenutni je okvir kojim su uređeni odnosi Europske unije s državama AKP-a i PZP-a. Glavna mu je namjena smanjiti i u dogledno vrijeme iskorijeniti siromaštvo.

3.

ERF-ove financiraju države članice, uređeni su vlastitim financijskim uredbama te njima upravlja Europska komisija izvan okvira općeg proračuna EU-a. Europska investicijska banka (EIB) upravlja ovim investicijskim instrumentom koji nije obuhvaćen jamstvenom izjavom Suda ni postupkom Europskog parlamenta za davanje razrješnice (tj. prihvaćanje izvješća o izvršenju proračuna) (1)  (2).

4.

ERF-ovima gotovo u potpunosti upravlja Komisijina Glavna uprava za razvoj i suradnju (EuropeAid), koja također upravlja širokim rasponom rashoda iz proračuna EU-a (3)  (4).

5.

Intervencije ERF-ova provode se kroz projekte i proračunsku potporu (5) u sklopu triju glavnih programa. U 2013. godini, 42 % plaćanja izvršeno je na temelju centraliziranog upravljanja, 32 % na temelju decentraliziranog upravljanja i 26 % na temelju zajedničkog upravljanja (6).

6.

Rashodi obuhvaćeni ovim izvješćem nastali su na temelju širokog raspona metoda dodjeljivanja koje se upotrebljavaju u 79 zemalja. Pravila i postupci često su složeni, uključujući i one u vezi s natječajnim postupcima i dodjelom ugovora. Sud je rizik procijenio inherentno visokim.

7.

U dvama područjima – proračunskoj potpori (7) i doprinosima EU-a projektima s više donatora koje provode međunarodne organizacije (8) poput Ujedinjenih naroda (UN) – priroda instrumenata i uvjeti plaćanja ograničavaju razinu u kojoj su transakcije podložne pogreškama.

8.

Proračunska potpora doprinosi općem proračunu države ili proračunu države za određenu politiku ili cilj. Sud ispituje je li se Komisija pridržavala posebnih uvjeta za isplatu proračunskih potpora danoj partnerskoj zemlji te je li potvrdila da se postupalo u skladu s općim uvjetima prihvatljivosti (poput napretka u području financijskog upravljanja javnim sektorom).

9.

No Komisija ima vrlo prilagodljiv stav pri odlučivanju jesu li ispunjeni ti opći uvjeti. Revizijom pravilnosti koju provodi Sud ne mogu se obuhvatiti faze nakon isplate pomoći partnerskoj zemlji. Prenesena sredstva tada se pripajaju proračunskim sredstvima zemlje primateljice. Mogući nedostatci u financijskom upravljanju neće uzrokovati pogreške u reviziji pravilnosti koju provodi Sud.

10.

Komisijini doprinosi projektima s više donatora pridodaju se doprinosima drugih donatora te nisu namijenjeni posebnim izdvojenim stavkama prihvatljivih rashoda. Na temelju takozvanog „teoretskog pristupa”, Komisija pretpostavlja da su povezane transakcije pravilne dok god tako prikupljeni iznos sadrži dovoljno prihvatljivih rashoda da pokrije doprinos EU-a. U slučaju da i ostali donatori slijede isti pristup i primjenjuju iste kriterije prihvatljivosti za svoje doprinose, postoji rizik da ukupni rashodi ne ispune sve obveze uvjetovanosti koje su postavili Komisija i ostali donatori.

10.

11.

Ugovori o ERF-ovima obično se zaključuju na obvezujuće razdoblje od oko pet godina, ali plaćanja se mogu vršiti i tijekom dužeg razdoblja. Tijekom 2013. godine plaćanja su vršena iz 8., 9. i 10. ERF-a. Osmi ERF (1995.–2000.) iznosi 12  840 milijuna eura, a deveti ERF (2000.–2007.) 13  800 milijuna eura.

12.

Deseti ERF (2008.–2013.) iznosi ukupno 22  682 milijuna eura. Od tog je iznosa 21  967 milijuna eura dodijeljeno zemljama AKP-a, a 285 milijuna eura zemljama PZP-a. Ovi iznosi uključuju i redom 1  500 milijuna eura i 30 milijuna eura za investicijski instrument kojima za zemlje AKP-a i PZP-a upravlja EIB. Na koncu, 430 milijuna eura namijenjeno je Komisijinim rashodima za izradu programa i provedbu ERF-a.

13.

Ukupni doprinosi država članica u 2013. godini iznosili su 3  200 milijuna eura, od čega je 2  950 milijuna eura bilo za mjere kojima upravlja Komisija.

14.

U tablici 2. prikazano je korištenje sredstava iz ERF-ova, tijekom 2013. godine i kumulativno. Budući da sredstva 10. ERF-a više neće biti rezervirana nakon 31. prosinca 2013. (9), Komisija je u pogledu obveza uspjela postići bolje rezultate od planiranih: ukupne i pojedinačne obveze premašile su početnu prognozu redom za 29 % i 31 %. Slijedom toga, plaćanja su u odnosu na 2012. godinu bila 7 % veća od početne prognoze, a nepodmirene su se obveze povećale za 8 %.

15.

Financijska uredba koja se primjenjuje na 10. ERF obvezuje Komisiju da svake godine podnese izvješće o financijskom upravljanju ERF-ovima (10). Po mišljenju Suda, u ovom su izvješću točno prikazane relevantne financijske informacije.

I.

– U skladu s odredbama članka 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i članka 141. Financijske uredbe koja se primjenjuje na 10. ERF, koja se primjenjuje i na prethodne ERF-ove, Sud je revidirao:

II.

– U skladu s člancima 310. do 325. UFEU-a i financijskim uredbama koje se primjenjuju na 8., 9. i 10. ERF, uprava je odgovorna za pripremu i prikaz godišnje računovodstvene dokumentacije ERF-ova na temelju međunarodno prihvaćenih računovodstvenih standarda za javni sektor (12), kao i za zakonitost i pravilnost povezanih transakcija. Ta odgovornost uključuje izradu, provedbu i održavanje unutarnjih kontrola koje su relevantne za pripremu i prikaz financijskih izvještaja u kojima nema značajnog pogrešnog prikazivanja zbog prijevare ili pogreške. Odgovornost uprave je i osigurati da su sve aktivnosti, financijske transakcije i informacije prikazane u financijskim izvještajima u skladu s propisima tijela koja njima upravljaju. Komisija snosi krajnju odgovornost za zakonitost i pravilnost transakcija povezanih s računovodstvenom dokumentacijom ERF-ova (članak 317. UFEU-a).

III.

– Sud je odgovoran da na temelju svojih revizija Europskom parlamentu i Vijeću osigura jamstvenu izjavu o pouzdanosti godišnje računovodstvene dokumentacije te o zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija. Sud je proveo reviziju u skladu s međunarodnim revizijskim standardima i etičkim kodeksom Međunarodne federacije računovođa (IFAC) te međunarodnim standardima vrhovnih revizijskih institucija INTOSAI-ja. Ovi standardi nalažu da Sud planira i provodi reviziju s ciljem dobivanja razumnog jamstva da u godišnjoj računovodstvenoj dokumentaciji ERF-ova nema značajnog pogrešnog prikazivanja te da su povezane transakcije zakonite i pravilne.

IV.

– Revizija se sastoji od postupaka kojima se nastoje pribaviti revizijski dokazi o iznosima i iskazima u računovodstvenoj dokumentaciji te o zakonitosti i pravilnosti s njima povezanih transakcija. Odabrani postupci ovise o prosudbi revizora, uključujući i procjenu rizika od značajnog pogrešnog prikazivanja u računovodstvenoj dokumentaciji i od značajne neusklađenosti povezanih transakcija s obvezama koje proizlaze iz pravnog okvira ERF-ova do koje je došlo zbog prijevare ili pogreške. Pri procjeni tih rizika, uzima se u obzir unutarnja kontrola koja je važna za pripremu i pošteno prikazivanje računovodstvene dokumentacije, kao i kontrolni i nadzorni sustavi koji su uspostavljeni kako bi osigurali zakonitost i pravilnost glavnih transakcija, s ciljem izrade revizijskih postupaka koji su prikladni u danim okolnostima, ali ne u svrhu izražavanja mišljenja o djelotvornosti unutarnjih kontrola. Revizija uključuje i evaluaciju primjerenosti korištenih računovodstvenih politika i opravdanosti obavljenih računovodstvenih procjena, kao i evaluaciju ukupnog prikaza računovodstvene dokumentacije.

V.

– Sud prikupljene revizijske dokaze smatra dostatnima i prikladnima da budu temelj mišljenja Suda.

VI.

– Prema mišljenju Suda, godišnja računovodstvena dokumentacija 8., 9. i 10. ERF-a za godinu koja je završila 31. prosinca 2013. u svim značajnim aspektima pošteno prikazuje financijsko stanje na dan 31. prosinca 2013., kao i rezultate poslovanja, novčane tokove i promjene u neto imovini za tu dovršenu godinu, u skladu s odredbama Financijske uredbe ERF-a i međunarodno prihvaćenim računovodstvenim standardima za javni sektor.

VII.

– Prema mišljenju Suda, prihodi povezani s računovodstvenom dokumentacijom za godinu koja je završila 31. prosinca 2013. zakoniti su i pravilni u svim značajnim aspektima.

VIII.

– Prema mišljenju Suda, obveze povezane s računovodstvenom dokumentacijom za godinu koja je završila 31. prosinca 2013. zakonite su i pravilne u svim značajnim aspektima.

IX.

– Sud zaključuje da su nadzorni i kontrolni sustavi djelomično djelotvorni u osiguravanju zakonitosti i pravilnosti plaćanja povezanih s računovodstvenom dokumentacijom. Sud je procijenio da je najizglednija stopa pogreške za rashodovne transakcije iz 8., 9. i 10. ERF-a iznosila 3,4 %.

X.

– Prema mišljenju Suda, zbog važnosti pitanja pojašnjenih u osnovi za nepovoljno mišljenje o zakonitosti i pravilnosti plaćanja povezanih s računovodstvenom dokumentacijom, u plaćanjima povezanim s računovodstvenom dokumentacijom za godinu koja je završila 31. prosinca 2013. postoje značajne pogreške.

16.

U Prilogu 1.1. poglavlju 1. godišnjeg izvješća Revizorskog suda za 2013. godinu o izvršenju proračuna opisuje se opći pristup i metodologija Suda. Za reviziju ERF-ova potrebno je naglasiti nekoliko pojedinosti.

17.

Opažanja Suda u vezi s pouzdanošću računovodstvene dokumentacije ERF-ova odnose se na financijske izvještaje (13) i izvješće o financijskoj provedbi 8., 9. i 10. ERF-a (14) koje je Komisija odobrila u skladu s Financijskom uredbom ERF-a (15) i koje je Sud, zajedno s izjavom računovodstvenog službenika odgovornog za sastavljanje računovodstvene dokumentacije, zaprimio dana 17. srpnja 2014. Revizija je obuhvatila ispitivanje iznosa i iskaza te procjenu korištenih računovodstvenih načela, bitnih procjena uprave i sveukupnog prikaza računovodstvene dokumentacije.

18.

Revizija pravilnosti transakcija obuhvatila je:

(a)

ispitivanje svih doprinosa država članica i uzorka ostalih vrsta prihodovnih transakcija;

(b)

ispitivanje uzorka od 30 obveza (16);

(c)

ispitivanje uzorka od 165 transakcija (17). Uzorak je sastavljen tako da je reprezentativan za cijeli niz plaćanja u okviru ERF-ova. Sastojao se od 93 plaćanja koja je odobrilo 10 delegacija EU-a (18) i 72 plaćanja koja je odobrio Komisijin središnji ured (19);

(d)

u slučajevima u kojima su otkrivene pogreške, provedena je analiza relevantnih kontrolnih sustava kako bi se prepoznali specifični nedostatci sustava;

(e)

procjenu kontrolnih sustava ispitanih u središnjem uredu uprave EuropeAid i delegacijama EU-a, koja je obuhvatila sljedeće:

(f)

pregled godišnjeg izvješća o radu koji je izvršio glavni ravnatelj uprave EuropeAid; te

(g)

praćenje provedbe prijašnjih preporuka Suda.

19.

Kako je navedeno u odlomku 4., uprava EuropeAid upravlja većinom vanjskih instrumenata pomoći koji se financiraju iz općeg proračuna i ERF-ova. Opažanja Suda u vezi s djelotvornošću nadzornih i kontrolnih sustava, kao i s pouzdanošću godišnjeg izvješća o radu i izjave glavnog ravnatelja za 2013. godinu odnose se na cjelokupno područje odgovornosti uprave EuropeAid.

20.

Izvještaj o poslovnom rezultatu među prihode uključuje kamate na pretfinanciranje (5,7 milijuna eura) u pogledu isplata pretfinanciranja korisnicima koje su veće od 2 50  000 eura. Za isplate pretfinanciranja u iznosima većim od 7 50  000 eura Komisija mora naplaćivati kamate na godišnjoj razini (20). Sud je u odnosu na 2012. godinu utvrdio određena poboljšanja budući da su se broj i vrijednost takvih naplata povećali (21). Međutim, dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti i dalje ne poštuju to pravilo na sustavan način te se iznos prihoda od kamata iskazan u računovodstvenoj dokumentaciji djelomično temelji na procjenama. Osim toga, zarađene kamate na pretfinanciranja u iznosima od 2 50  000 do 7 50  000 eura u financijskim se izvještajima još uvijek ne priznaju kao financijski prihodi jer Komisija još uvijek nije dovršila razvoj sustava CRIS.

21.

Revizijom prihodovnih transakcija koju je proveo Sud utvrđeno je da u njima nema značajnih pogrešaka.

22.

Revizijom obveza koju je proveo Sud utvrđeno je da u njima nema značajnih pogrešaka.

23.

Prilog 1. sadržava sažeti prikaz rezultata ispitivanja platnih transakcija. Od 165 platnih transakcija koje je revidirao Sud, u njih 45 (27 %) postojala je pogreška. Na temelju 32 izmjerene pogreške, Sud procjenjuje da najizglednija pogreška iznosi 3,4 % (22)  (23).

23.

24.

Od 130 platnih transakcija koje je Sud revidirao, u njih 42 (32 %) postojala je pogreška, od čega je 30 (71 %) bilo mjerljivih pogreška. Od 30 platnih transakcija u kojima je postojala mjerljiva pogreška, njih 17 bile su završne transakcije koje su odobrene nakon provedbe svih ex ante provjera.

25.

Kao i 2012. godine (24), pogreške su se češće pojavljivale u transakcijama povezanim s procjenama programa, bespovratnim sredstvima i ugovorima o doprinosima između Komisije i međunarodnih organizacija nego u drugim oblicima potpore. Od 72 revidirane transakcije ove vrste, u njih 32 (44 %) postojala je pogreška.

26.

Glavne vrste mjerljivih pogrešaka koje je Sud otkrio u platnim transakcijama u vezi s projektima odnosile su se na:

(a)

nepostojanje popratnih dokumenata kojima bi se dokazalo da su se prihvatljive aktivnosti zaista provele (12 transakcija);

(b)

korisnikovo nepridržavanje pravila nabave (osam transakcija) (23);

(b)

Komisija se ne slaže s analizom jedne mjerljive pogreške koju je ustanovio Sud. Komisija smatra da tehničke specifikacije koje je utvrdio ugovaratelj, u skladu sa svojim širokim diskrecijskim ovlastima kao načelom koje priznaje Sud EU-a, nisu nerazmjerne i ne narušavaju tržišno natjecanje. Tim se načelom za ugovaratelja osigurava pravna sigurnost bez koje bi svi budući postupci javne nabave bili ugroženi.

(c)

neprihvatljive rashode poput rashoda povezanih s aktivnostima koje nisu obuhvaćene ugovorom (pet transakcija), neprihvatljivog PDV-a (tri transakcije), rashoda koji su nastali izvan razdoblja provedbe (dvije transakcije) ili koji nisu u skladu s pravilima o podrijetlu (jedna transakcija);

(d)

rashode koji nisu nastali zbog korisnika (sedam transakcija);

(e)

netočan izračun potraživanih rashoda (pet transakcija).

27.

Grafikon 1. sadržava pregled doprinosa različitih vrsta pogrešaka ukupnoj procijenjenoj pogrešci. Pogreške povezane s korisnikovim nepridržavanjem pravila postupaka nabave i nepostojanjem popratnih dokumenata predstavljaju 70 % najizglednije pogreške.

28.

Nemjerljive pogreške odnosile su se na nedostatke u pregledanim postupcima nabave (šest transakcija), nedostatne popratne dokumente koji bi opravdali točnost isplaćenog iznosa (tri transakcije) te nedostatne informacije koje bi Sudu omogućile mjerenje pogrešaka povezanih s prihvatljivošću rashoda (tri transakcije).

29.

Od 35 ispitanih transakcija proračunskih potpora, u njih tri (9 %) postojala je pogreška, od čega su dvije (67 %) bile mjerljive pogreške.

29.

30.

Mjerljive pogreške koje je Sud otkrio u transakcijama proračunskih potpora odnosile su se na netočnu primjenu metode bodovanja za određivanje jesu li primatelji potpora ispunili uvjete za dobivanje promjenjive tranše pomoći uvjetovane uspješnošću (jedna transakcija) i na pogrešan tečaj upotrijebljen za preračun isplate proračunske potpore u lokalnu valutu (jedna transakcija).

31.

Sud je otkrio i jednu nemjerljivu pogrešku. Komisija od primatelja potpore nije zatražila da dostavi dokaz da je upotrijebljen točan tečaj za preračun isplate proračunske potpore u lokalnu valutu.

32.

Prilog 2. sadržava sažeti prikaz rezultata sustava uprave EuropeAid koje je Sud ispitao.

33.

S obzirom na visokorizično okruženje (vidjeti odlomak 6.), uprava EuropeAid poglavito se pouzdaje u ex ante provjere (provjere koje provodi Komisijino osoblje, vanjski nadzornici ili vanjski revizori prije izvršenja projektnih isplata) kako bi se spriječila ili otkrila i ispravila nepravilna plaćanja. Kao i prethodnih godina, učestalost pogrešaka koje je Sud otkrio, uključujući i one koje su utjecale na konačna potraživanja nad kojima su provedene vanjske revizije i provjere rashoda, ukazuje na nedostatke u navedenim ex ante provjerama.

34.

U svibnju 2013. godine, uprava EuropeAid usvojila je akcijski plan za uklanjanje nedostataka otkrivenih u provedbi kontrolnog sustava uprave EuropeAid (25). Akcijski se plan osvrće na niz preporuka koje je Sud iznio u prijašnjim godišnjim izvješćima, kao i na pitanja na koja su ukazale studije uprave EuropeAid o stopi preostale pogreške u 2012. i 2013. godini. On uključuje podizanje svijesti i edukaciju te pruža smjernice o glavnim vrstama pogrešaka i o tome kako ih izbjeći. U njemu su utvrđene i radnje usmjerene na poboljšanje kvalitete vanjskih revizija (26), koje su ključna sastavnica nadzornih i kontrolnih sustava uprave EuropeAid, te na jačanje suradnje s međunarodnim organizacijama u pogledu kontrole pravilnosti (vidjeti odlomak 39.).

35.

Kako je i navedeno u prijašnjim godišnjim izvješćima Suda (27), postoje određeni nedostatci u informacijskom sustavu za upravljanje uprave EuropeAid koji su povezani s rezultatima i praćenjem vanjskih revizija, rashodovnih provjera i posjeta u svrhu praćenja. Zbog njih je glavnom ravnatelju uprave teško pozvati voditelje odjela ili voditelje delegacija EU-a na odgovornost u vezi s pravovremenim praćenjem i ispravljanjem nedostataka i pogrešaka koji su otkriveni u sustavu. Uprava EuropeAid razvija nove funkcije u revizijskom modulu svog informacijskog sustava CRIS kako bi se unaprijedilo praćenje provedbe preporuka iz revizijskih izvješća.

36.

Uprava EuropeAid također razvija instrument koji će omogućiti delegacijama EU-a djelotvorniji uvid u njihov portfelj projekata i pomoći im da odrede prioritete pri organizaciji posjeta povezanih s projektima za koje je procjena rizika ukazala na to da ih je potrebno osobito pratiti.

37.

Uprava EuropeAid provela je drugu studiju o stopi preostale pogreške kako bi izmjerila razinu pogrešaka koje nisu otkrivene tijekom svih provjera upravljanja čiji je cilj spriječiti, otkriti i ispraviti pogreške. Studija se sastojala od ispitivanja reprezentativnog uzorka transakcija povezanih s ugovorima zaključenim između rujna 2012. i kolovoza 2013. godine radi procjene najizglednije pogreške u skupini zaključenih ugovora.

38.

Rezultati studije o stopi preostale pogreške u 2013. godini prikazani su u godišnjem izvješću o radu (28). U studiji je stopa preostale pogreške procijenjena na 3,35 %, što znači da prelazi razinu značajnosti od 2 % koju je odredila Komisija. Glavne vrste pogrešaka koje je studija otkrila su:

(a)

nepostojanje zadovoljavajuće dokumentacije kojom bi se dokazala prihvatljivost, a koju trebaju dostaviti organizacije korisnice (51,63 % stope preostale pogreške);

(b)

pogreške koje su procijenjene budući da nije bilo dostatnih dokaza za provjeru pravilnosti transakcija (17,82 % stope preostale pogreške);

(c)

nepridržavanje pravila postupaka javne nabave (12,45 % stope preostale pogreške);

(d)

iznosi koji nisu vraćeni ni ispravljeni (8,71 % stope preostale pogreške);

(e)

ostale vrste pogrešaka (9,39 %).

39.

Transakcije koje su izvršile međunarodne organizacije predstavljaju jednu petinu svih uzorkovanih transakcija, ali i 29,18 % stope preostale pogreške.

40.

Kao što je Sud naveo u godišnjem izvješću za 2012. godinu (29), izrada metodologije izračuna stope preostale pogreške bila je sve u svemu prikladna. Za potrebe ove druge studije usavršeni su izračun stopa pogrešaka u pojedinačnim transakcijama i obrada transakcija za koje nije bilo lako dostupnih informacija.

41.

Godišnje izvješće o radu ukazuje (30) na to da metodologija izračuna stope preostale pogreške „pruža točnu procjenu količine pogrešaka koju cjelokupni kontrolni sustav ne otkrije” te da se „rezultat evaluacije ukupne pogreške stoga izražava kao stvarna razina pogreške s razinom sigurnosti od 95 %”. To nije u potpunosti točan prikaz rezultata studije o stopi preostale pogreške:

(a)

metodologija izračuna stope preostale pogreške vodi računa o valjanim razmatranjima u vezi s isplativošću, posebice u pogledu razine pouzdanja u prethodna izvješća o revizijama ili provjerama te u pogledu opsega obavljenog sadržajnog ispitivanja. To podrazumijeva ograničenje opsega, što bi svakako trebalo iskazati kako bi se omogućilo pravilno shvaćanje rezultata studije o stopi preostale pogreške;

(a)

U cilju promicanja učinkovite i isplative studije, metodologijom izračuna stope preostale pogreške predviđa se oslanjanje na prethodne aktivnosti kontrole, uključujući financijske i tehničke revizije, jamstvene izjave, provjere, evaluacije i izvješća tehničkih nadzornika.

(b)

na temelju rezultata studije o stopi preostale pogreške u 2013. godini, 3,35 % doista predstavlja procijenjenu najizgledniju stopu pogreške, no razina sigurnosti od 95 % znači da se stopa pogreške kreće između gornje i donje granice pogreške koje se, međutim, ne iskazuju.

(b)

Iznošenje gornje i donje granice pogreške u godišnjem izvješću o radu za 2013. nije izričito predviđeno uputama koje su dale središnje službe Komisije.

42.

U svojem godišnjem izvješću za 2011. godinu (31) Sud je istaknuo da je preustroj Komisije iz 2011. godine imao veliki utjecaj na djelovanje Odjela za unutarnju reviziju (32). U odgovoru na godišnje izvješće Suda za 2011. godinu, Komisija se obvezala da će procijeniti kapacitete Odjela za unutarnju reviziju i razmotriti da ih po potrebi poveća (33). To nije učinjeno te u 2013. godini nije bilo nekog znatnog poboljšanja u radu Odjela za unutarnju reviziju.

42.

43.

U svojoj jamstvenoj izjavi, glavni ravnatelj izražava zadršku u pogledu zakonitosti i pravilnosti transakcija jer iznos koji se smatra rizičnim (228,55 milijuna eura) predstavlja više od 2 % plaćanja koja je uprava EuropeAid izvršila tijekom 2013. godine. Međutim, glavni ravnatelj navodi i da postojeći postupci kontrole daju potrebna jamstva o zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija. Sud smatra da to nije logičan zaključak jer se sustavi kontrole ne mogu smatrati djelotvornima ako ne spriječe, ne otkriju i ne isprave značajnu pogrešku.

43.

44.

Zadrška se odnosi na zakonitost i pravilnost sveukupnih rashoda kojima upravlja uprava EuropeAid. Zadrška je primjerena kada se nedostatci u kontrolama odnose na određena područja prihoda i rashoda (34), ali ne i kada utječu na rad kontrolnog sustava u cjelini i kada financijski učinak premašuje prag značajnosti za cijeli proračun za koji je odgovoran glavni ravnatelj. Međutim, u važećim Komisijinim uputama za godišnja izvješća o radu za 2013. godinu nema jasnog spomena takvog stanja.

45.

Na temelju svog revizijskog rada, Sud zaključuje da računovodstvena dokumentacija ERF-ova za financijsku godinu koja je završila 31. prosinca 2013. u svim značajnim aspektima pošteno prikazuju financijsko stanje ERF-ova na dan 31. prosinca 2013., kao i rezultate poslovanja i novčane tokove za tu dovršenu godinu, u skladu s odredbama Financijske uredbe ERF-a i računovodstvenim pravilima koje je usvojio računovodstveni službenik.

46.

Za financijsku godinu koja je završila 31. prosinca 2013. Sud zaključuje sljedeće:

47.

Ispitani sustavi uprave EuropeAid procijenjeni su kao djelomično djelotvorni (vidjeti odlomke 19. te 32. do 38.) (35). Međutim, u svibnju 2013. godine uprava EuropeAid usvojila je akcijski plan za uklanjanje glavnih otkrivenih nedostataka.

47.

48.

U Prilogu 3. prikazani su rezultati pregleda Suda o napretku u provedbi preporuka iznesenih u prijašnjim godišnjim izvješćima. U godišnjim izvješćima za 2010. i 2011. godinu Sud je iznio 14 preporuka. Od tih preporuka, uprava EuropeAid u potpunosti je provela tri preporuke, četiri su provedene u većoj mjeri, pet je provedeno u određenoj mjeri, dok dvije nisu provedene uopće.

49.

U pogledu preporuka koje nisu provedene, uprava EuropeAid nije donijela odluku o obveznom korištenju smjernica za analizu rizika za sastavljanje godišnjih revizijskih planova te nije procijenila kapacitet Odjela za unutarnju reviziju za djelotvorno obavljanje svoje zadaće.

49.

50.

U pogledu preporuka koje su tek djelomično provedene, uprava EuropeAid poduzela je sljedeće korake:

(a)

Kako bi pregledala isplativost vlastitih kontrolnih mehanizama, uprava EuropeAid sudjelovala je u radnoj skupini kojoj je na čelu GU za proračun. U godišnjem izvješću o radu za 2013. godinu po prvi put je iznijela podatke o procijenjenim troškovima i koristima kontrola. Premda navedeno pokazuje da je uprava EuropeAid vodila dovoljno računa o potrebi praćenja učinkovitosti vlastitih nadzornih i kontrolnih sustava, Sud je utvrdio određene nedostatke u pogledu mjerenja korisnosti koji utječu na pouzdanost omjera troškova i koristi.

(a)

Predložene su smjernice o mogućim pristupima izračunu ili procjeni koristi i troškova većine zajedničkih sustava unutarnjeg nadzora u Komisiji, u kombinaciji s povezanim predlošcima za unutarnji nadzor.

(b)

Uprava EuropeAid razvija alate i smjernice za delegacije EU-a kako bi mogle bolje odrediti prioritete pri organizaciji posjeta u svrhu praćenja projekata te procijeniti kvalitetu revizijskih izvješća.

(c)

Uprava EuropeAid razvija nove funkcije u revizijskom modulu svog informacijskog sustava CRIS kako bi se unaprijedilo praćenje provedbe preporuka iz revizijskih izvješća (vidjeti odlomak 35.).

51.

Nakon obavljenog pregleda te nalaza i zaključaka za 2013. godinu, Sud preporučuje upravi EuropeAid da:

—

1. preporuka: osigura da svi dužnosnici za ovjeravanje na osnovi daljnjeg delegiranja ovlasti osiguraju povrat kamata na pretfinanciranja u iznosima većim od 7 50  000 eura godišnje;

—

2. preporuka: do kraja 2014. godine dovrši razvoj sustava CRIS kako bi se omogućilo da se kamate na pretfinanciranja u iznosima od 2 50  000 do 7 50  000 eura priznaju kao financijski prihodi;

—

3. preporuka: preispita mjerenje korisnosti postojećih kontrola;

—

4. preporuka: u godišnjem izvješću o radu izvijesti o napretku u provedbi akcijskog plana za uklanjanje nedostataka u kontrolnom sustavu; te da

—

5. preporuka: u godišnjem izvješću o radu iskaže opseg studije o stopi preostale pogreške te procijenjene gornje i donje granice pogreške.