This document is an excerpt from the EUR-Lex website
Document 52014PC0667
Proposal for a REGULATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL on protection against dumped imports from countries not members of the European Union (codification)
ANNEXES to the Proposal for a REGULATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL on protection against dumped imports from countries not members of the European Union (codification)
ANNEXES to the Proposal for a REGULATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL on protection against dumped imports from countries not members of the European Union (codification)
/* COM(2014) 667 final - 2014/0309 (COD) */
ANNEXES to the Proposal for a REGULATION OF THE EUROPEAN PARLIAMENT AND OF THE COUNCIL on protection against dumped imports from countries not members of the European Union (codification) /* COM/2014/0667 final - 2014/0309 (COD) */
OBRAZLOŽENJE 1. U kontekstu
Europe građana Komisija veliku važnost pridaje pojednostavnjenju i objašnjenju
prava Unije kako bi ono bilo jasnije i pristupačnije građanima te
kako bi se građanima dala mogućnost i prilika da ostvare svoja
posebna prava koja su im njime dana. Taj cilj ne može se ostvariti sve dok su brojne odredbe koje su nekoliko puta izmijenjene, često i znatno,
razasute u različitim aktima pa se moraju tražiti dijelom u izvornom aktu,
a dijelom u aktima o izmjenama. Kako bi se pronašla pravila na snazi potreban
je stoga opsežan istraživački rad i usporedba mnogih različitih
akata. Zbog toga je, ako pravo mora biti jasno i
transparentno, od ključne važnosti i kodifikacija pravila koja su često mijenjana. 2. Komisija je 1. travnja 1987.
donijela odluku[1] da će svojem osoblju dati uputu o tome da bi sve akte trebalo kodificirati nakon
najviše deset izmjena, u kojoj je naglasila da je
riječ o minimalnom zahtjevu i da bi odjeli morali nastojati tekstove za
koje su nadležni kodificirati i u kraćim razmacima kako bi se osiguralo da su odredbe jasno i lako razumljive. 3. To je
potvrđeno u Zaključcima predsjedništva Europskog vijeća u
Edinburghu (u prosincu 1992.)[2] te je naglašena važnost kodifikacije jer se njome osigurava izvjesnost
u pogledu prava koje se primjenjuje na određeni
predmet u određeno vrijeme. Kodifikacija
se mora obaviti u cijelosti u skladu s uobičajenim postupkom za donošenje
akata Unije. Budući da se akti koji se kodificiraju sadržajno ne izmjenjuju, Europski parlament, Vijeće i Komisija sporazumjeli su se u
međuinstitucijskom sporazumu od 20. prosinca
1994. da se za brzo donošenje kodificiranih akata može primijeniti ubrzani
postupak. 4. Svrha je ovog prijedloga
kodificirati Uredbu Vijeća (EZ) br. 1225/2009
od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje
nisu članice Europske zajednice[3]. Novom uredbom nadomjestit će se razni akti koji su u nju
ugrađeni[4]; u ovaj se prijedlog u cijelosti prenosi sadržaj akata koji se
kodificiraju te se njime oni objedinjuju u jedan akt samo uz one formalne
izmjene koje su potrebne za kodifikaciju. 5. Prijedlog kodifikacije izrađen je na temelju privremene
konsolidacije, na 22 službena jezika, Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i akata o
njezinoj izmjeni, koju je obavio Ured za publikacije
Europske unije s pomoću sustava za obradu podataka. U slučajevima kada su člancima dani novi brojevi,
korelacija između starih i novih brojeva prikazana je u tablici u Prilogu
II. kodificirane Uredbe. ê 1225/2009
(prilagođeno) 2014/0309 (COD) Prijedlog UREDBE EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje
nisu članice Europske Ö Unije Õ
(kodificirani tekst) EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE
EUROPSKE UNIJE, uzimajući u obzir Ugovor o Ö funkcioniranju Õ Europske Ö Unije Õ, posebno njegov
članak Ö 207. stavak
2. Õ, uzimajući u obzir prijedlog Europske
komisije, nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog
akta nacionalnim parlamentima, uzimajući u obzir mišljenje Europskoga
gospodarskog i socijalnog odbora[5],
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom, budući da: ê 1225/2009
uvodna izjava 1. (prilagođeno) (1) Uredba Vijeća (EZ) Ö 1225/2009[6] Õ nekoliko je puta
sadržajno izmijenjena[7].
U interesu jasnoće i racionalnosti Ö tu Õ Uredbu bi trebalo
kodificirati. ê 1225/2009
uvodna izjava 3. (prilagođeno) (2) Sporazum o provedbi
članka VI. Općeg sporazuma o carinama i trgovini 1994. (dalje u
tekstu: Sporazum o antidampingu iz 1994.) sadrži detaljna pravila, posebno u
odnosu na izračunavanje dampinga, postupke za pokretanje i vođenje
ispitnog postupka, uključujući uspostavu i postupanje s
činjenicama, uvođenje privremenih mjera, uvođenje i naplatu
antidampinških pristojba, trajanje i reviziju antidampinških mjera i javnu
objavu podataka u vezi antidampinških ispitnih postupaka. (3) S ciljem osiguranja ispravne
i transparentne primjene pravila Ö Sporazuma o
antidampingu iz 1994. Õ, jezik Ö tog Õ sporazuma trebao bi Ö se
odraziti Õ u zakonodavstvu Ö Unije Õ u što je moguće
većoj mjeri. ê 1225/2009
uvodna izjava 4. (prilagođeno) (4) Kod primjene pravila Ö Sporazuma o
antidampingu iz 1994. Õ, Ö nužno je Õ, radi održanja
ravnoteže prava i obaveza koje Ö je uspostavio
Opći sporazum o carinama i trgovini Õ (GATT), da Ö Unija Õ vodi računa o
tome kako pravila tumače glavni trgovinski partneri Ö Unije Õ. ê 1225/2009
uvodna izjava 5. (prilagođeno) (5) Poželjno je Ö navesti Õ jasna i detaljna
pravila za izračunavanje uobičajene vrijednosti. Osobito, vrijednost
treba uvijek temeljiti na reprezentativnim prodajama u uobičajenom tijeku
trgovine u zemlji izvoznici. Uputno je dati smjernice o tome kada se može
smatrati da su stranke povezane radi utvrđivanja dampinga. Uputno je
definirati okolnosti u kojima se može smatrati da domaća prodaja proizvodi
gubitke i da se može zanemariti, kako i u kojima se može pozvati na preostale
prodaje, ili na izračunanu uobičajenu vrijednost ili na prodaje
trećoj zemlji. Također je primjereno propisati odgovarajuću
raspodjelu troškova, čak i u slučajevima pokretanja poslovanja te
utvrditi smjernice za definiranje pokretanja poslovanja, kao i veličine i
načina raspodjele. Kod izračuna uobičajene vrijednosti potrebno
je također navesti metodologiju koja će se primjenjivati pri
utvrđivanju iznosa troškova prodaje, općih i administrativnih
troškova te profitnu maržu koju bi trebalo uključiti u takvu vrijednost. ê 1225/2009
uvodna izjava 6. (6) Kod utvrđivanja
uobičajene vrijednosti za zemlje bez tržišnoga gospodarstva, čini se
uputnim utvrditi pravila za odabir odgovarajuće treće zemlje s
tržišnim gospodarstvom koja će se koristiti u tu svrhu i, ako nije
moguće naći odgovarajuću treću zemlju, omogućiti da se
uobičajena vrijednost može utvrditi na bilo kojoj drugoj
razumnoj osnovi. ê 1225/2009
uvodna izjava 7. (prilagođeno) (7) Uputno je definirati izvoznu
cijenu i nabrojati prilagodbe koje Ö bi
trebalo Õ provesti u
slučajevima kada treba Ö ponovno Õ izračunati tu
cijenu iz prve cijene otvorenog tržišta. ê 1225/2009
uvodna izjava 8. (8) S ciljem osiguranja
primjerene usporedbe izvozne cijene i uobičajene vrijednosti, uputno je
popisati čimbenike koji mogu utjecati na cijene i usporedivost cijene te
navesti specifična pravila o tome kada i na koji način treba provesti
prilagodbe, uključujući činjenicu da svako dupliranje
prilagodaba treba izbjegavati. Također treba predvidjeti mogućnost
usporedbe korištenjem prosječnih cijena iako je moguće usporediti
pojedinačne izvozne cijene s prosječnom uobičajenom vrijednošću
ako se one razlikuju prema kupcima, regiji ili razdoblju. ê 1225/2009
uvodna izjava 9. (prilagođeno) (9) Ö Poželjno Õ je Ö navesti Õ jasne i detaljne
smjernice u vezi čimbenika koji mogu biti odlučujući za
utvrđivanje je li materijalna šteta nastala radi dampinškog uvoza ili
prijetnje nanošenja štete. U dokazivanju da su obujam i razine cijene
dotičnih uvoza odgovorni za štetu koju je pretrpjela Ö industrija
Unije Õ potrebno je
posvetiti pažnju učincima ostalih čimbenika i posebno,
prevladavajućih tržišnih uvjeta u Ö Uniji Õ. ê 1225/2009
uvodna izjava 10. (prilagođeno) (10) Preporučuje se definirati
izraz „Ö industrija
Unije Õ” i predvidjeti da se
stranke povezane s izvoznicima mogu isključiti iz Ö industrije Õ, kao i definirati
izraz „povezane”. Potrebno je također predvidjeti antidampinške mjere koje
se mogu poduzeti u ime proizvođača regije Ö Unije Õ i Ö navesti Õ smjernice za
definiranje regije. ê 1225/2009
uvodna izjava 11. (prilagođeno) (11) Potrebno je Ö odrediti Õ tko može podnijeti
antidampinški zahtjev, uključujući i mjeru u kojoj Ö industrija
Unije Õ treba podupirati
zahtjev, kao i podatke o dampingu, šteti i uzročnosti koje takav zahtjev
treba sadržavati. Uputno je također navesti i postupke za odbacivanje Ö pritužbi Õ ili pokretanje
postupaka. ê 1225/2009
uvodna izjava 12. (prilagođeno) (12) Potrebno je Ö odrediti Õ način na koji
zainteresirane stranke trebaju biti obaviještene o podacima koji su potrebni
nadležnim tijelima. Ö Zainteresirane
stranke trebaju imati Õ dovoljno prilika
kako bi predstavile sve bitne dokaze i zaštitile svoje interese. Poželjno je
također uspostaviti jasna pravila i postupke koje treba slijediti tijekom
ispitnog postupka, posebno pravila o načinu na koji se zainteresirane
stranke predstavljaju, predstavljaju svoje stajališta i dostavljaju podatke u
određenim rokovima ako će se ta stajališta i ti podaci uzeti u obzir.
Primjereno je također utvrditi uvjete pod kojima zainteresirana stranka
može pristupiti podacima koje su dostavile druge zainteresirane stranke i
iznijeti primjedbe. U prikupljanju podataka države članice i Komisija
trebaju također surađivati. ê 1225/2009
uvodna izjava 13. (prilagođeno) (13) Potrebno je Ö navesti Õ uvjete za
uvođenje privremenih pristojba, uključujući i uvjet da se one ne
mogu uvesti prije isteka roka od 60 dana od početka ispitivanja, kao ni
nakon isteka roka od devet mjeseci nakon toga. Zbog administrativnih razloga,
potrebno je također predvidjeti da pristojbe u svim situacijama može
uvesti Komisija, bilo izravno na razdoblje od devet mjeseci ili u dvije faze od
šest mjeseci i tri mjeseca. ê 1225/2009
uvodna izjava 14. (prilagođeno) (14) Potrebno je navesti postupke
za prihvaćanje dogovora koji ukidaju damping i štetu umjesto uvođenja
privremene i konačne pristojbe. Primjereno je također Ö odrediti Õ posljedice kršenja
dogovora ili povlačenja iz dogovora i da se mogu uvesti privremene
pristojbe u slučaju sumnje u kršenje dogovora ili ako je potrebno provesti
daljnju istragu s ciljem nadopune dokaza. U prihvaćanju dogovora, potrebno
je voditi računa da predloženi dogovori i njihova provedba ne dovode do
nekonkurentnog ponašanja. ê 1225/2009
uvodna izjava 15. (prilagođeno) (15) Potrebno je predvidjeti da
slučajevi završavaju, bez obzira na to jesu li usvojene konačne mjere
ili ne, uobičajeno u roku od 12, a najviše u roku od 15 mjeseci od
početka ispitnog postupka. (16) Ispitne postupke ili postupke
potrebno je završiti, ako je damping de minimis ili je šteta zanemariva,
a isto tako prikladno je definirati te Ö situacije Õ. Ako će mjere
biti uvedene, potrebno je predvidjeti završetak ispitnih postupaka, kao i Ö odrediti Õ da mjere moraju biti
manje od dampinške marže ako je štetu moguće ukloniti tim manjim iznosom
te Ö odrediti Õ način
izračuna razine mjera u slučaju odabiranja uzoraka. ê 1225/2009
uvodna izjava 16. (prilagođeno) (17) Potrebno je predvidjeti
retroaktivnu naplatu privremenih pristojba ako se to smatra primjerenim i
definirati okolnosti koje mogu dovesti do retroaktivne primjene pristojba, a
kako bi se izbjeglo Ö ugrožavanje primjene
konačnih mjera Õ. Potrebno je
propisati da se pristojbe mogu primjenjivati retroaktivno u slučajevima
kršenja ili povlačenja iz preuzetih obveza. ê 1225/2009
uvodna izjava 17. (prilagođeno) (18) Potrebno je predvidjeti da
mjere zastarijevaju nakon pet godina ako revizija ne ukazuje na to da ih treba
zadržati. Također potrebno je propisati privremene revizije ili ispitne
postupke u slučajevima u kojima se podnesu dostatni dokazi o izmijenjenim
okolnostima, za privremene revizije ili za ispitne postupke kako bi se utvrdilo
jesu li povrati antidampinških pristojba opravdani. Prikladno je također Ö odrediti Õ da se u svim
ponovnim izračunima dampinga u kojima je potrebno izračunani izvoznu
cijenu, pristojbe ne obračunavaju kao trošak nastao između uvoza i
ponovne prodaje ako se te pristojbe odražavaju u cijenama proizvoda na koje se
primjenjuju mjere Ö Unije Õ. ê 1225/2009
uvodna izjava 18. (prilagođeno) (19) Potrebno je posebno
predvidjeti kod ponovne ocjene izvoznih cijena i dampinške marže u slučaju
kada je izvoznik apsorbirao pristojbu putem neke vrste dogovora o kompenzaciji
i kad se ta pristojba ne odražava u cijenama proizvoda na koji se primjenjuju
mjere Ö Unije Õ. ê 1225/2009
uvodna izjava 19. (prilagođeno) (20) Sporazum o antidampingu iz
1994. ne sadrži odredbe o izbjegavanju antidampinških pristojba iako Ö je Õ zasebna Ministarska odluka
iz GATT-a Ö prepoznala Õ izbjegavanje mjera
kao problem te ga je uputila Odboru na antidamping iz GATT-a na rješavanje. S
obzirom na to da do sada nisu održani multilateralni pregovori i u
očekivanju ishoda upućivanja Odboru za antidamping Svjetske
trgovinske organizacije (WTO-a), neophodno je da zakonodavstvo Ö Unije Õ sadrži odredbe koje
se bave ovom praksom, uključujući jednostavno sastavljanje roba u Ö Uniji Õ ili trećoj
zemlji, a kojima je glavni cilj izbjegavanje antidampinških mjera. ê 1225/2009
uvodna izjava 20. (prilagođeno) (21) Također je poželjno
pojasniti koja praksa predstavlja izbjegavanje donesenih mjera. Praksa
izbjegavanja mjera može se odvijati bilo izvan Ö Unije Õ ili u Ö Uniji Õ. Zbog toga je
potrebno propisati da se izuzeća od uvedenih pristojba koja se mogu
odobriti uvoznicima, mogu također odobriti i izvoznicima, ako su pristojbe
Ö primijenjene Õ kako bi
spriječile izbjegavanje mjera izvan Ö Unije Õ. ê 1225/2009
uvodna izjava 21. (prilagođeno) (22) Primjereno je dopustiti
suspenziju antidampinških mjera, ako se uvjeti na tržištu privremeno promijene,
a na taj način je nastavak primjene mjera privremeno neprimjeren. ê 1225/2009
uvodna izjava 22. (23) Potrebno je predvidjeti da se
uvoz nad kojim se provodi ispitni postupak evidentira u trenutku uvoza kako bi
se omogućila naknadna primjena mjera na taj uvoz. ê 1225/2009
uvodna izjava 23. (prilagođeno) (24) Radi osiguranja pravilne
primjene mjera, Ö nužno je
da Õ države članice
prate uvoz proizvoda nad kojima se provodi ispitni postupak ili na koje se
primjenjuju mjere, kao i iznose pristojba naplaćenih prema ovoj Uredbi, te
o tome izvještavaju Komisiju. ê 1225/2009
uvodna izjava 26. (25) Uputno je predvidjeti posjete
radi provjere podnesenih podataka o dampingu i o šteti, a koje posjete ovise o
primitku primjerenih odgovora na upitnik. ê 1225/2009
uvodna izjava 27. (26) Bitno je predvidjeti odabir
uzorka u slučajevima u kojima se radi o velikom broju stranaka ili
transakcija, a koji bi trebao omogućiti završetak ispitnog postupka u
propisanim rokovima. ê 1225/2009
uvodna izjava 28. (27) Potrebno je predvidjeti, ako
stranke ne surađuju na zadovoljavajući način, da se mogu
koristiti drugi podaci radi izrade nalaza i da ti podaci mogu biti manje
naklonjeni strankama nego da su surađivale. ê 1225/2009
uvodna izjava 29. (28) Potrebno je donijeti odredbu o
postupanju s povjerljivim podacima kako se ne bi otkrile poslovne tajne. ê 1225/2009
uvodna izjava 30. (prilagođeno) (29) Bitno je donijeti odredbe za
pravilno objavljivanje strankama osnovnih činjenica i razmatranja koje
ispunjavaju uvjete za takvo postupanje i da se kod objave vodi računa o
postupku donošenja odluka u Ö Uniji Õ u rokovima koje
omogućuju strankama obranu njihovih interesa. ê 1225/2009
uvodna izjava 31. (prilagođeno) (30) Uputno je uspostaviti upravni
sustav u kojemu se mogu prezentirati argumenti o tome jesu li mjere u interesu Ö Unije Õ
uključujući interese potrošača i Ö odrediti Õ rokove u kojima te
podatke treba predstaviti zajedno s pravima na objavu podataka dotičnih
stranaka. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. (31) Za provedbu ove Uredbe
potrebni su jednaki uvjeti za donošenje privremenih i konačnih pristojbi i
za prekid ispitnog postupka bez mjera. Te bi mjere trebala donijeti Komisija u
skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća[8]. (32) Savjetodavni postupak bi se
trebalo koristiti za donošenje privremenih mjera zbog učinka tih mjera i
njihove sekvencijalne logike u odnosu na donošenje konačnih mjera.
Također bi se trebao koristiti za prihvaćanje preuzetih obveza,
pokretanje ili nepokretanje revizija radi isteka mjera, obustavu mjera,
produljenje obustave mjera i ponovno uvođenje mjera zbog učinka tih
mjera u usporedbi s konačnim mjerama. Ako bi odgoda uvođenja mjera
uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti, potrebno je dopustiti Komisiji
donošenje odmah primjenjivih privremenih mjera, ê 1225/2009
(prilagođeno) DONIJELI SU OVU UREDBU: Članak 1. Načela 1. Antidampinška pristojba može se primijeniti
na svaki proizvod po dampinškim cijenama, a puštanje kojeg u slobodan promet u Ö Uniji Õ nanosi štetu. 2. Smatra se da je proizvod po dampinškim
cijenama ako njegova izvozna cijena u Ö Uniju Õ iznosi manje od
usporedive cijene za istovjetan proizvod određene u zemlji izvoznici u
uobičajenom tijeku trgovine. 3. Zemlja izvoznica uobičajeno je zemlja
podrijetla. Međutim, to može biti i neka zemlja posrednica osim ako se, na
primjer, proizvodi samo provoze kroz tu zemlju, odnosno ako se dotični
proizvodi ne proizvode u toj zemlji ili za njih ne postoji usporediva cijena u
toj zemlji. 4. Za potrebe ove Uredbe, „istovjetan
proizvod” znači proizvod koji je identičan, to jest proizvod
sličan u svim pogledima proizvodu koji se razmatra ili, ako nema takvog
proizvoda, drugi proizvod koji, iako nije sličan u svim pogledima, ima
obilježja vrlo slična obilježjima proizvoda koji se razmatra. Članak 2. Utvrđivanje dampinga A. UOBIČAJENA VRIJEDNOST 1. Uobičajena vrijednost obično se
temelji na cijenama, koje su nezavisni kupci platili ili plaćaju, u
uobičajenom tijeku trgovine, u zemlji izvoznici. Međutim, ako izvoznik u zemlji izvoznici
ne proizvodi ili ne prodaje istovjetan proizvod, uobičajena vrijednost
može se utvrditi na temelju cijena drugih prodavatelja ili
proizvođača. Cijene između stranaka, koje se čine
povezane ili da su se međusobno dogovorile o kompenzaciji, ne mogu se
smatrati da su u uobičajenom tijeku trgovine, te se ne mogu koristiti za
utvrđivanje uobičajene vrijednosti osim ako se utvrdi da taj odnos ne
utječe na njih. Kako bi se utvrdilo jesu li dvije stranke
povezane treba voditi računa o definiciji povezanih stranaka iz
članka 143. Uredbe Komisije (EEZ) br. 2454/93[9]. 2. Prodaje istovjetnog proizvoda za
domaću potrošnju obično se koriste za određivanje
uobičajene vrijednosti ako takve prodaje predstavljaju 5 % ili više
obujma prodaje dotičnog proizvoda u Ö Uniji Õ . Međutim, može
se koristiti i manji obujam prodaje ako se, na primjer, naplaćene cijene
smatraju reprezentativnima za dotično tržište. 3. Ako se istovjetan Ö proizvod Õ ne prodaje, odnosno
ne prodaje se u dostatnim količinama u uobičajenom tijeku trgovine,
ili ako, zbog posebne situacije na tržištu, prodaja ne omogućava prikladnu
usporedbu, uobičajena vrijednost istovjetnog proizvoda izračunava se
na temelju troška proizvodnje u zemlji podrijetla na koji se nadodaje razuman
iznos troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i iznos dobiti,
odnosno na temelju izvoznih cijena u odgovarajuću treću zemlju, u
uobičajenom tijeku trgovine, pod uvjetom da su te cijene reprezentativne. Može se smatrati da postoji određena
situacija na tržištu za dotični proizvod u smislu prvog podstavka,
između ostalog, ako su cijene umjetno niske, ako postoji značajna
trgovina razmjene ili ako postoje dogovori o nekomercijalnoj preradi. 4. Prodaja istovjetnog proizvoda na
domaćem tržištu zemlje izvoznice, odnosno izvozna prodaja u treću
zemlju po cijenama ispod jediničnih troškova proizvodnje (fiksnih i
varijabilnih) uvećanih za troškove prodaje te opće i administrativne
troškove može se smatrati da zbog cijene nije u uobičajenom tijeku
trgovine te se može zanemariti u određivanju uobičajene vrijednosti
samo ako se utvrdi da se prodaja odvija tijekom dužeg razdoblja u
značajnim količinama i po cijenama koje ne osiguravaju povrat svih
troškova u razumnom vremenskom razdoblju. Ako su cijene, koje su u trenutku prodaje niže
od troškova, više od ponderiranih prosječnih troškova u vrijeme ispitnog
postupka, smatra se da te cijene osiguravaju povrat troškova tijekom razumnog
razdoblja. Razdoblje od jedne godine, a ni u kojem
slučaju kraće od šest mjeseci, u uobičajenim okolnostima, smatra
se dužim razdobljem, a smatra se da se prodaja ispod jedinične cijene
odvija u značajnim količinama u tom razdoblju ako se utvrdi da je
ponderirana prosječna prodajna cijena niža od ponderiranog prosječnog
jediničnog troška, odnosno da obujam prodaje po cijenama nižim od
jediničnog troška nije manji od 20 % prodaje koja se koristi za
određivanje uobičajene vrijednosti. 5. Troškovi se uobičajeno
izračunavaju na temelju poslovnih knjiga stranke nad kojom se provodi
ispitni postupak, pod uvjetom da se poslovne knjige vode u skladu s opće
prihvaćenim računovodstvenim načelima dotične zemlje i ako
se utvrdi da poslovne knjige na prihvatljiv način odražavaju troškove u
vezi proizvodnje i prodaje proizvoda koji se razmatra. Troškovi u vezi proizvodnje i prodaje
proizvoda iz ispitnog postupka koji se ne odražavaju na prihvatljiv način
u poslovnim knjigama dotične stranke, prilagođavaju se ili
utvrđuju na temelju troškova drugih proizvođača ili izvoznika u
istoj zemlji, odnosno ako ti podaci nisu dostupni ili se ne mogu koristiti, na
bilo kojoj drugoj osnovi, uključujući podatke s drugih
reprezentativnih tržišta. U obzir se uzimaju dokazi podneseni na temelju
ispravne alokacije troškova, pod uvjetom da se ista alokacija koristila u
prošlosti. Ako ne postoji primjerenija metoda, prednost se daje alokaciji
troškova na temelju prometa. Ako se već ne odražavaju u alokacijama
troškova iz ovog podstavka, troškovi se na odgovarajući način prilagođavaju
za jednokratne troškovne stavke koje donose koristi proizvodnji budućeg
i/ili tekućeg razdoblja. Ako na troškove u dijelu razdoblja
predviđenog za povrat troškova utječe primjena novih proizvodnih
postrojenja koja zahtijevaju značajna dodatna ulaganja i niske stope
iskoristivosti kapaciteta kao rezultat aktivnosti pokretanja poslovanja u
okviru ili tijekom dijela razdoblja u kojem se provodi ispitni postupak,
prosječni troškovi za fazu pokretanja poslovanja su troškovi primjenjivi
prema gore navedenim pravilima za alokaciju, na kraju te faze, a koji se
uključuju na toj razini za dotično razdoblje, u ponderirane
prosječne troškove iz drugog podstavka stavka 4. Trajanje faze pokretanja
poslovanja određuje se u odnosu na okolnosti dotičnog proizvođača
ili izvoznika, ali ne prelazi odgovarajući početni dio razdoblja
povrata troškova. Za potrebe ove prilagodbe troškovima nastalim tijekom
trajanja ispitnog postupka, podaci o fazi pokretanja poslovanja koja se
produljuje i nakon tog razdoblja uzimaju se u obzir ako su podneseni prije
posjeta radi provjere, a u roku od tri mjeseca od pokretanja ispitnog postupka. 6. Iznosi troškova prodaje, općih i
administrativnih troškova te dobiti temelje se na stvarnim podacima o
proizvodnji i prodaji istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine
od strane izvoznika ili proizvođača nad kojim se provodi ispitni
postupak. Ako iznose nije moguće odrediti na toj osnovi, oni se mogu
odrediti na temelju: (a) ponderiranih prosječnih
stvarnih iznosa određenih za druge izvoznike ili proizvođače nad
kojima se provodi ispitni postupak u vezi proizvodnje i prodaje istovjetnog
proizvoda na domaćem tržištu zemlje podrijetla; (b) stvarnih iznosa koji se mogu
primijeniti na proizvodnju i prodaju, u uobičajenom tijeku trgovine, iste
opće kategorije proizvoda dotičnog izvoznika ili
proizvođača na domaćem tržištu zemlje podrijetla; (c) sve druge razumne metode, pod
uvjetom da iznos dobiti utvrđen na taj način nije veći od dobiti
koju u uobičajenim okolnostima ostvaruju drugi izvoznici ili
proizvođači prodajom proizvoda iste opće kategorije na
domaćem tržištu zemlje podrijetla. 7.(a) U slučaju uvoza iz zemalja bez
tržišnoga gospodarstva[10]
uobičajena vrijednost određuje se na temelju cijene ili
izračunane vrijednosti u nekoj trećoj zemlji tržišnoga gospodarstva,
odnosno cijene iz takve treće zemlje u druge zemlje, uključujući
Ö Uniju Õ , odnosno ako to
nije moguće, na nekoj drugoj razumnoj osnovi, uključujući
stvarno plaćenu ili naplativu cijenu u Ö Uniji Õ za istovjetan
proizvod, odgovarajuće prilagođenu, ako je potrebno, kako bi
uključivala razumnu profitnu maržu. Odgovarajuća treća zemlja tržišnoga
gospodarstva odabire se na razuman način, pri čemu se u obzir uzimaju
svi pouzdani podaci dostupni u trenutku odabira. Vodi se računa i o
rokovima. Ako je moguće, koristi se treća zemlja tržišnoga
gospodarstva nad kojom se provodi isti ispitni postupak. Stranke iz ispitnog postupka obavješćuju se
odmah nakon pokretanja o odabranoj trećoj zemlji tržišnoga gospodarstva te
im se daje 10 dana za primjedbe. (b) U antidampinškim ispitnim postupcima
uvoza iz Narodne Republike Kine, Vijetnama i Kazakstana i neke druge zemlje bez
tržišnoga gospodarstva, a koja je članica WTO-a na dan pokretanja ispitnog
postupka, uobičajena vrijednost određuje se u skladu sa stavcima 1.
do 6., ako se utvrdi, na temelju valjano potkrijepljenih Ö pritužbi Õ jednog ili više
proizvođača nad kojim se provodi ispitni postupak i u skladu s
kriterijima i postupcima utvrđenim u točki (c), da za tog
proizvođača, odnosno za te proizvođače, u odnosu na
proizvodnju i prodaju dotičnog istovjetnog proizvoda prevladavaju uvjeti
tržišnoga gospodarstva. Ako to nije slučaj, primjenjuju se pravila
utvrđena u točki (a). (c) Zahtjev iz točke (b) mora biti
podnesen u pisanom obliku i sadržavati dostatne dokaze da proizvođač
posluje u uvjetima tržišnoga gospodarstva, to jest ako: –
odluke poduzeća o cijenama, troškovima i
faktorima proizvodnje, uključujući na primjer sirovine, trošak
tehnologije i rada, proizvodnju, prodaju i ulaganje, donose se kao odgovor na
tržišne signale koji odražavaju ponudu i potražnju, a bez značajnog uplitanja
države u ta pitanja, kao i ako troškovi glavnih faktora proizvodnje odražavaju
tržišne vrijednosti, –
poduzeća imaju jedinstven i transparentan
sustav osnovnih računovodstvenih podataka koje revidiraju nezavisni
revizori u skladu s međunarodnim računovodstvenim standardima, a koji
se koristi za sve potrebe, –
troškovi proizvodnje i financijska situacija
poduzeća nisu pod utjecajem značajnih poremećaja iz prethodnog
sustava bez tržišnoga gospodarstva, posebno u odnosu na amortizaciju imovine,
ostale otpise, trgovinu razmjene i plaćanja kompenzacijom dugovanja, –
na dotična poduzeća primjenjuju se zakoni
o stečaju i imovini koji jamče pravnu sigurnost i stabilnost
poslovanja poduzeća, i –
konverzija valuta obavlja se po tržišnim stopama. Odluka o tome zadovoljava li proizvođač
navedene kriterije donosi se obično u roku od 7 mjeseci od pokretanja
ispitnog postupka, ali ni u kom slučaju ne kasnije od osam mjeseci, a
nakon što je proizvodnji Unije omogućeno iznošenje primjedaba. Ö Ova Õ odluka ostaje na
snazi tijekom cijelog ispitnog postupka. Komisija državama članicama
pruža informacije o svojoj analizi pritužbi podnesenih u skladu s točkom
(b) i to obično u roku od 28 tjedana od pokretanja ispitnog postupka. ê 1168/2012
Članak 1. točka 1. podtočka b (d) Ako Komisija ograniči ispitni
postupak u skladu s člankom 17., odluka iz točaka (b) i (c) ovog
stavka ograničava se na stranke obuhvaćene ispitnim postupkom i sve
proizvođače kojima je odobren individualan tretman prema članku
17. stavku 3. ê 1225/2009
(prilagođeno) B. IZVOZNA CIJENA 8. Izvozna cijena je stvarno plaćena
cijena ili naplativa cijena za proizvod koji se prodaje radi izvoza iz zemlje
izvoznice u Ö Uniju Õ. 9. U slučaju da izvozna cijena ne postoji
ili da se čini nepouzdana zbog povezanog odnosa ili kompenzacijskog
dogovora između izvoznika i uvoznika, odnosno treće stranke, izvoznu
je cijenu moguće izračunati na temelju cijene po kojoj se uvezeni
proizvodi prvi put prodaju nezavisnom kupcu odnosno, ako se ne preprodaju
nezavisnom kupcu ili ako se ne preprodaju u stanju u kojem su uvezeni, na nekoj
drugoj razumnoj osnovi. U tim slučajevima, prilagodba za sve
troškove, uključujuće pristojbe i poreze, nastale u razdoblju
između uvoza i preprodaje, kao i nastalu dobit, provodi se na način
kako bi se mogla odrediti pouzdana izvozna cijena na granici Ö Unije Õ. Stavke za koje se provodi prilagodba
uključuju one koje uobičajeno snosi uvoznik, ali ih je platila
stranka, bilo u ili izvan Ö Unije Õ , za koju se
čini da je povezana ili ima kompenzacijski dogovor s uvoznikom ili
izvoznikom, uključujući uobičajene troškove prijevoza,
osiguranja, manipuliranja, utovara i popratne troškove, carinske pristojbe, sve
antidampinške pristojbe, kao i ostale poreze plative u zemlji uvoznici na
temelju uvoza ili prodaje robe, i razumnu maržu za prodaju, opće i
administrativne troškove i dobit. C. USPOREDBA 10. Izvozna cijena i uobičajena
vrijednost uspoređuju se primjereno. Usporedba se provodi na istoj razini
trgovine i obuhvaća prodaje, što je moguće u bližem vremenu, pri
čemu se u obzir uzimaju druge razlike koje utječu na usporedivost
cijena. Ako uobičajena vrijednost i utvrđena izvozna cijena nisu
usporedive, provode se odgovarajuće prilagodbe za svaki pojedini
slučaj, a s obzirom na razlike među čimbenicima za koje se
tvrdi, i dokazano je, da utječu na cijene i usporedivost cijela. Kod
prilagodbe cijena izbjegavaju se dupliciranja, posebno u odnosu na diskonte,
rabate, količine i razinu trgovine. Kada su navedeni uvjeti zadovoljeni,
navode se sljedeći čimbenici za koje se mogu provesti prilagodbe: (a) fizička svojstva Prilagodba se provodi za razlike fizičkih
svojstava dotičnog proizvoda. Veličina prilagodbe odgovara razumnoj
procjeni tržišne vrijednosti razlike. (b) uvozna davanja i neizravni porezi Prilagodba se provodi za uobičajenu
vrijednost za iznose koji odgovaraju uvoznim troškovima ili neizravnim porezima
obračunatim za istovjetan proizvod i za materijale fizički
ugrađene u njega, a kada je takav proizvod namijenjen potrošnji u zemlji
izvoznici i koje nisu naplaćene ili vraćene za proizvod izvezen u Ö Uniju Õ. (c) diskonti, rabati i
količinski popusti Prilagodba se provodi za razlike u iznosima
diskonta i rabata, uključujući one odobrene zbog količinskih
razlika, ako su valjano kvantificirane i izravno vezane uz konkretnu prodajnu
transakciju. Prilagodba se može također provesti za odgođene diskonte
i rabate ako je zahtjev utemeljen na ustaljenoj praksi u prethodnim
razdobljima, uključujući i postupanje u skladu s uvjetima koje je
potrebno ispuniti kako bi se ostvarilo pravo na diskont ili rabate. (d) razina trgovine i. Prilagodba za razlike u razinama
trgovine, uključujući i sve razlike do kojih može doći u prodaji
proizvođača originalne opreme (OEM – Original Equipment Manufacturer)
provodi se u slučaju da se, u odnosu na lanac distribucije na oba tržišta,
utvrdi da je izvozna cijena, uključujući izračunanu izvoznu
cijenu, na različitoj razini trgovine od uobičajene vrijednosti te da
je ta razlika utjecala na usporedivost cijena koja se očituje u stalnim i
očitim razlikama u djelovanju i cijenama prodavatelja za različite
razine trgovine na domaćem tržištu zemlje izvoznice. Iznos prilagodbe
temelji se na tržišnoj vrijednosti razlike. ii. Međutim, u okolnostima koje nisu
predviđene u točki i., kada postojeću razliku u razini trgovine
nije moguće kvantificirati radi nepostojanja relevantnih razina na
domaćem tržištu zemalja izvoznica, odnosno kada se utvrdi da se
određene funkcije jasno odnose na razine trgovine različite od onih
koje su se koristile u usporedbi, mogu se odobriti posebne prilagodbe. (e) troškovi prijevoza, osiguranja,
manipulacije, utovara i popratni troškovi Prilagodba se provodi za razlike u izravno
povezanim troškovima nastalim prilikom dopremanja dotičnog proizvoda iz
poslovnih prostora izvoznika do nezavisnog kupca, ako su ti troškovi
uključeni u naplaćene cijene. Ti troškovi uključuju prijevoz,
osiguranje, manipulacije, utovar i popratne troškove. (f) pakiranje Prilagodba se provodi za razlike izravno vezane za
troškove pakiranja za dotični proizvod. (g) kredit Prilagodba se provodi za razlike u trošku kredita
odobrenog za prodaju dotičnog proizvoda, pod uvjetom da je taj
čimbenik uzet u obzir kod određivanja naplaćene cijene. (h) troškovi postprodaje Prilagodba se provodi za razlike u izravnim
troškovima pružanja jamstva, garancije, tehničke pomoći i
servisiranja, a kako je predviđeno zakonom i/ili kupoprodajnim ugovorom. (i) provizije Prilagodbe se provodi za razlike u provizijama
plaćenim za prodaju koja se razmatra. Izraz „provizije” smatra se da uključuje
uvećane iznose koje je primio prodavatelj proizvoda, odnosno istovjetnog
proizvoda ako su poslovi tog prodavatelja slični poslovima posrednika koji
posluje na temelju provizije. (j) konverzije valuta Ako usporedba cijena zahtijeva konverziju valuta,
konverzija se obavlja po deviznom tečaju važećem na dan prodaje, osim
ako je prodaja neke strane valute na terminskom tržištu izravno vezana na
dotičnu izvoznu prodaju, a u tom slučaju primjenjuje se devizni
tečaj po kojem se obavlja terminska prodaja. Uobičajeno, datumom
prodaje smatra se datum izdavanja računa, ali može se koristiti i datum
ugovora, naloga za kupnju ili potvrde naloga ako oni bolje određuju bitne
uvjete prodaje. Promjene deviznih tečajeva ne uzimaju se u obzir, a izvoznicima
se odobrava 60 dana kako bi iskazali promjenu deviznog tečaja koju su
pretrpjeli tijekom razdoblja istrage. (k) ostali čimbenici Prilagodba se može provesti također i za
razlike u drugim čimbenicima koji nisu predviđeni točkama (a) do
(j) ako se pokaže da utječu na usporedivost cijena u skladu s ovim
stavkom, a posebno ako kupci stalno plaćaju drukčije cijene na
domaćem tržištu radi razlike u tim čimbenicima. D. DAMPINŠKA MARŽA 11. Ovisno o odgovarajućim odredbama o
primjerenoj usporedbi cijena, postojanje dampinških marži dok traje ispitni
postupak uobičajeno se utvrđuje na temelju usporedbe ponderirane
prosječne uobičajene vrijednosti i ponderiranog prosjeka cijena svih
izvoznih transakcija u Ö Uniji Õ, odnosno usporedbom
pojedinačnih uobičajenih vrijednosti i pojedinačnih izvoznih
cijena u Ö Uniju Õ za svaku pojedinu
transakciju. Međutim, uobičajena vrijednost utvrđena na temelju
ponderiranog prosjeka može se uspoređivati s cijenama svih
pojedinačnih izvoznih transakcija u Ö Uniju Õ ako postoji
struktura izvoznih cijena koja znatno odstupa za različite kupce, regije
ili razdoblja, kao i ako metode navedene u prvoj rečenici ovog stavka ne
bi u potpunosti odrazile razinu primijenjenog dampinga. Ovaj stavak ne
isključuje korištenje uzoraka u skladu s člankom 17. 12. Dampinška marža je iznos za koji
uobičajena vrijednost premašuje izvoznu cijenu. Ako dampinške marže
variraju, izračunava se ponderirana prosječna dampinška marža. Članak 3. Utvrđivanje štete 1. Sukladno ovoj Uredbi, izraz „šteta”, ako
nije drukčije navedeno, znači materijalna šteta Ö industriji
Unije Õ, prijetnja
materijalne štete Ö industriji
Unije Õ ili materijalno
zaostajanje u razvoju Ö industrije Õ, te se tumači
sukladno odredbama ovog članka. 2. Šteta se utvrđuje na temelju
pozitivnih dokaza i obuhvaća objektivno ispitivanje: (a) obujma dampinškog uvoza i
učinka dampinškog uvoza na cijene istovjetnih proizvoda na tržištu Ö Unije Õ ; i (b) posljedični utjecaj dampinškog
uvoza na Ö industriju
Unije Õ. 3. S obzirom na obujam dampinškog uvoza,
razmatra se je li došlo do značajnog porasta dampinškog uvoza, u
apsolutnom iznosu ili relativno u odnosu na proizvodnju ili potrošnju u Ö Uniji Õ . U vezi s
učinkom dampinškog uvoza na cijene, razmatra se je li dampinškim uvoznom
došlo do značajnog sniženja cijene u usporedbi s cijenom istovjetnog
proizvoda Ö industrije
Unije Õ , odnosno je li
takav uvoz na drugi način utjecao na sniženje cijene u velikoj mjeri,
odnosno spriječio rast cijene u velikoj mjeri, a do kojega bi inače
došlo. Jedan ili nekoliko navedenih čimbenika ne moraju nužno biti
odlučujući. 4. Ako se nad uvozom proizvoda iz više od
jedne zemlje istodobno provodi antidampinški ispitni postupak, učinak
takvih uvoza kumulativno se ocjenjuje jedino ako je utvrđeno da: (a) dampinška marža utvrđena u
odnosu na uvoze iz svake od zemalja pojedinačno viša je od de minimis
marže definirane u članku 9. stavku 3. i da obujam uvoza iz svake od
zemalja nije zanemariv; i (b) kumulativna procjena učinaka
uvoza primjerena je s obzirom na uvjete konkurencije između uvoznih
proizvoda i uvjete konkurencije između uvoznih proizvoda i istovjetnih
proizvoda Ö Unije Õ. 5. Ispitni postupak o učincima dampinškog
uvoza na dotičnu Ö industriju
Unije Õ uključuje i
procjenu svih relevantnih gospodarskih čimbenika i pokazatelja koji
utječu na stanje u toj proizvodnji, uključujući i činjenicu
da je proizvodnja još uvijek u procesu oporavka od učinaka prethodnog
dampinga ili subvencioniranja, veličinu stvarne dampinške marže, stvaran
ili potencijalan pad prodaje, dobit, proizvodnju, udio na tržištu,
produktivnost, povrate od ulaganja, iskorištenost kapaciteta, čimbenika
koji utječu na cijene Ö Unije Õ stvarne ili
potencijalne negativne učinke na tijekove novca, zalihe, zaposlenost,
plaće, rast, sposobnost povećanja kapitala i ulaganja. Ovaj popis
nije konačan, a jedan ili nekoliko navedenih čimbenika ne moraju
nužno biti odlučujući. 6. Na temelju svih relevantnih dokaza
predstavljenih u vezi sa stavkom 2. mora se dokazati da dampinški uvoz nanosi
štetu u smislu ove Uredbe. Konkretno, to podrazumijeva dokazivanje da su obujam
uvoza i/ili razine cijena utvrđeni sukladno stavku 3. odgovorni za
učinak na Ö industriju
Unije Õ , a kako je
predviđeno stavkom 5., i da je taj učinak prisutan u mjeri koja se
može smatrati značajnom. 7. Ispituju se također i svi ostali
čimbenici, osim dampinškog uvoza, koji istodobno nanose štetu Ö industriji
Unije Õ kako bi se osiguralo
da šteta koju nanesu ti drugi čimbenici ne bude pripisana dampinškom uvozu
prema stavku 6. U tom pogledu mogu se razmatrati čimbenici koji
uključuju obujam i cijene uvoznih proizvoda koji se ne prodaju po
dampinškim cijenama, smanjenje potražnje ili promjene strukture potrošnje,
ograničavajuću trgovinsku praksu i Ö konkurenciju
između proizvođača trećih zemalja i proizvođača
Unije Õ, razvoj tehnologije
te izvozne rezultate i produktivnost Ö industrije
Unije Õ. 8. Učinak dampinškog uvoza procjenjuje se
u odnosu na proizvodnju proizvođača Ö industrije
Unije Õ istovjetnog
proizvoda ako dostupni podaci omogućuju zasebnu identifikaciju te
proizvodnje na temelju kriterija kao što su proizvodni postupak, prodaja i
dobit proizvođača. Ako zasebna identifikacija proizvodnje nije
moguća učinci dampinškog uvoza procjenjuju se ispitivanjem
proizvodnje najbliže grupe ili raspona proizvoda, a koji obuhvaćaju
istovjetan proizvod za koji je moguće dobiti potrebne podatke. 9. Utvrđivanje prijetnje materijalne
štete temelji se na činjenicama, a ne na običnom navodu, pretpostavci
ili dalekoj mogućnosti. Promjena okolnosti koja bi mogla dovesti do
situacije u kojoj bi damping prouzročio štetu mora biti jasno
predviđena i neminovna. Kod utvrđivanja postojanja prijetnje
materijalne štete, trebaju se razmatrati čimbenici kao što su: (a) značajna stopa rasta dampinškog
uvoza na tržište Ö Unije Õ koja ukazuje na
vjerojatnost značajnog rasta uvoza; (b) dostatno slobodno raspoloživi
kapaciteti izvoznika, odnosno neminovan i značajan rast kapaciteta koji
ukazuje na vjerojatnost znatnog rasta dampinškog izvoza u Ö Uniju Õ, vodeći pritom
računa o raspoloživosti drugih izvoznih tržišta koja mogu prihvatiti
dodatne izvoze; (c) ulazi li uvoz po cijenama koje bi u
znatnoj mjeri snizile cijene ili spriječile rast cijena do kojega bi
inače došlo, te bi vjerojatno povećale potražnju za daljnjim uvozom; (d) zalihe proizvoda nad kojim se
provodi ispitni postupak. Ni jedan od gore navedenih čimbenika,
gledan zasebno, ne može nužno biti odlučujući, ali ukupno
gledajući, razmatrani čimbenici moraju dovesti do zaključka da
je daljnji dampinški izvoz neizbježan i da će, ako se ne poduzmu zaštitne
mjere, nastati materijalna šteta. Članak
4. Definicija Ö industrije Unije Õ 1. Za potrebe ove Uredbe, pojam „Ö industrija
Unije Õ” tumači se tako
da se odnosi na proizvođače Ö Unije Õ u cjelini
istovjetnih proizvoda ili na one od njih čija ukupna proizvodnja proizvoda
predstavlja većinski dio ukupne proizvodnje Ö Unije Õ tih proizvoda, a
kako je definirano člankom 5. stavkom 4., osim: (a) ako su proizvođači
povezani s izvoznicima ili uvoznicima, ili su sami uvoznici proizvoda po
navodno dampinškim cijenama, pojam „ Öindustrija
Unije Õ” može se
tumačiti tako da se odnosi na preostale proizvođače; (b) u iznimnim okolnostima područje
Ö Unije Õ može se, za potrebe
dotične proizvodnje, podijeliti na dva ili više konkurentna tržišta, a
proizvođači unutar svakog tržišta mogu se promatrati kao zasebna
proizvodnja ako: i. proizvođači unutar tog tržišta
prodaju sveukupnu ili gotovo sveukupnu proizvodnju svojih dotičnih
proizvoda na tom tržištu; i ii. potražnju na tom tržištu u
značajnoj mjeri ne podmiruju proizvođači dotičnog proizvoda
smješteni drugdje u Ö Uniji Õ. U tim okolnostima može se utvrditi postojanje
štete čak i ako većinski dio ukupne Ö industrije
Unije Õ nije oštećen,
pod uvjetom da postoji koncentracija dampinškog uvoza na izolirano tržište te
pod uvjetom da je dampinški uvoz uzrok štete proizvođačima ili gotovo
cijeloj proizvodnji unutar tog tržišta. 2. Za potrebe stavka 1. smatra se da su proizvođači
povezani s uvoznicima ili izvoznicima samo ako: (a) jedan od njih, izravno ili
neizravno, kontrolira drugoga; ili (b) treća osoba, izravno ili
neizravno, kontrolira obojicu; ili (c) oni zajedno, izravno ili neizravno,
kontroliraju treću osobu, pod uvjetom da postoji osnova za vjerovanje ili
sumnju da je učinak odnosa takav da utječe na dotičnog
proizvođača tako da se ponaša različito od nepovezanih
proizvođača. Za potrebe ovog stavka, smatra se da jedan
proizvođač kontrolira drugoga ako je prvi pravno ili operativno može
ograničavati ili upravljati drugim. 3. Ako se Ö industrija
Unije Õ tumači tako da
se odnosi na proizvođače određene regije, izvoznici ili vlada
koji dodjeljuju subvencije koje se mogu kompenzirati imaju mogućnosti
ponuditi preuzimanje obveza u skladu s člankom 8. u pogledu dotične
regije. U takvim slučajevima, pri ocjeni interesa Ö Unije Õ za mjere, uzima se u
obzir interes regije. Ako se pravovaljano ne ponudi odgovarajuće preuzimanje
obveza ili ako se primjenjuju prilike utvrđene člankom 8. stavcima 9.
i 10., moguće je uvesti privremenu ili konačnu pristojbu u pogledu Ö Unije Õ kao cjeline. U
takvim slučajevima pristojbe se mogu ograničiti, ako je moguće,
na određene proizvođače ili izvoznike. 4. Na ovaj se članak primjenjuju odredbe
članka 3. stavka 8. Članak 5. Pokretanje
postupka 1. Osim kako je
predviđeno stavkom 6., ispitni postupak radi utvrđivanja postojanja,
stupnja i učinka navodnog dampinga pokreće se na temelju pisane Ö pritužbe Õ fizičke ili
pravne osobe, ili udruženja koje nema pravnu osobnost, a koje djeluje u ime Ö industrije
Unije Õ. Ö Pritužba Õ se može podnijeti
Komisiji ili državni članici koja ga dostavlja Komisiji. Komisija državama
članicama dostavlja kopiju svih primljenih Ö pritužbi Õ. Smatra se da je Ö pritužba Õ podnesena prvog
radnog dana nakon što se isporuči Komisiji preporučenom poštom ili
izda potvrda o primitku od strane Komisije. Ako, u slučaju izostanka Ö pritužbe Õ, država članica
posjeduje dostatne dokaze o dampingu i o šteti nanesenoj proizvodnji Ö Unije Õ , te dokaze odmah
dostavlja Komisiji. 2. Zahtjev iz
stavka 1. sadrži dostatne dokaze o postojanju dampinga, šteti i
uzročno-posljedičnoj vezi između navodnog dampinškog uvoza i
navodne štete. Ö Pritužba Õ sadrži podatke, a
koji su razumno raspoloživi podnositelju Ö pritužbe Õ, o sljedećem: (a) naziv podnositelja Ö pritužbe Õ i opis obujma i
vrijednosti proizvodnje Ö Unije Õ istovjetnog
proizvoda podnositelja Ö pritužbe Õ. Ako se pisana Ö pritužba Õ podnosi u ime Ö industrije
Unije Õ , u Ö pritužbi Õ se navodi Ö industrija Õ u čije se ime
podnosi Ö pritužba Õ putem popisa svih
poznatih proizvođača Ö Unije Õ istovjetnih
proizvoda (ili udruženja proizvođača Ö Unije Õ istovjetnog
proizvoda) i, u mjeri u kojoj je moguće, opis obujma i vrijednosti
proizvodnje Ö Unije Õ istovjetnih
proizvoda koji otpada na te proizvođače; (b) puni opis navodnog dampinškog uvoza,
naziv dotične zemlje ili zemalja podrijetla i/ili izvoza, naziv svih
poznatih izvoznika ili stranog proizvođača i popis svih osoba za koje
je poznato da uvoze dotični proizvod; (c) cijene po kojima se dotični
proizvod prodaje kada je namijenjen potrošnji na domaćem tržištu zemlje,
odnosno zemalja podrijetla (ili, ako je prikladno, cijene po kojima se proizvod
prodaje iz zemlje, odnosno zemalja podrijetla ili izvoza trećoj zemlji,
odnosno zemljama ili izračunana vrijednost proizvoda) i izvozne cijene,
odnosno, ako je prikladno, cijene po kojima se proizvod prvi put preprodaje
nezavisnom kupcu u Ö Uniji Õ; (d) promjene obujma navodnog dampinškog
uvoza, učinka tih uvoza na cijene istovjetnog proizvoda na tržištu Ö Unije Õ i učinka uvoza
na Ö industriju
Unije Õ , a kako to pokazuju
relevantni čimbenici i pokazatelji koji se odnose na stanje Ö
industrije Unije Õ , kao što je
navedeno u članku 3. stavku 3. i 5. 3. Komisija ispituje, u mjeri u kojoj je
moguće, točnost i primjerenost dokaza podnesenih u zahtjevu, a kako
bi utvrdila da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje ispitnog
postupka. 4. Ispitni postupak prema stavku 1.
pokreće se samo ako se utvrdi, na temelju ispitivanja stupnja potpore ili
protivljenja Ö pritužbi Õ
proizvođača istovjetnog proizvoda Ö u Uniji Õ, da su zahtjev
podnijeli proizvođači Ö Unije Õ, odnosno da se
podnosi u njihovo ime. Smatra se da je zahtjev podnijela Ö industrija
Unije Õ ili da je podnesen u
njezino ime ako ga podupiru oni proizvođači Ö Unije Õ čija ukupna
proizvodnja čini više od 50 % ukupne proizvodnje istovjetnog
proizvoda, kojega proizvodi taj dio Ö industrije Unije Õ koji bilo podupire
ili se protivi zahtjevu. Međutim, ispitni postupak se ne pokreće ako
na proizvođače Ö Unije Õ koji podržavaju
zahtjev otpada manje od 25 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda
proizvedenog od strane Ö
industrije Unije Õ. 5. Do donošenja odluke o pokretanju ispitnog
postupka, Ö nadležna
državna tijela Õ izbjegavaju
objavljivanje Ö pritužbe Õ kojom se traži
pokretanje ispitnog postupka. Međutim, nakon primitka ispravno
dokumentirane Ö pritužbe Õ i prije pokretanja
ispitnog postupka, obavještava se vladu zemlje izvoznice. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 2. (prilagođeno) 6. Ako u posebnim okolnostima, Ö Komisija
odluči Õ pokrenuti ispitni
postupak bez primitka pisane pritužbe industrije Unije ili u njezino ime,
ispitni se postupak pokreće na temelju dostatnih dokaza o postojanju
dampinga, štete ili uzročno-posljedične veze, čime se opravdava
pokretanje postupka, a kako je opisano u stavku 2. Nakon što je odlučila o
potrebi za pokretanjem takvog ispitnog postupka, Komisija o tome šalje
informacije državama članicama. ê 1225/2009
(prilagođeno) 7. Istodobno se u odluci o tome hoće li
se pokrenuti postupak ili ne razmatraju i dokazi o dampingu i o šteti. Ö Pritužba Õ se odbija ako
dokazi, bilo o dampingu ili o šteti, nisu dostatni da bi opravdali postupanje
sa slučajem. Postupak se ne pokreće protiv zemalja čiji uvoz
predstavlja niži udio na tržištu od 1 % osim ako na te zemlje zajedno
otpada 3 % ili više potrošnje u Ö Uniji Õ . 8. Ö Pritužba Õ se može povući
prije pokretanja postupka i u tom se slučaju smatra da niti nije podnesen. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 2. 9. Ako je očigledno da postoje dostatni
dokazi koji opravdavaju pokretanje postupka, Komisija započinje postupak u
roku od 45 dana od dana podnošenja pritužbe i objavljuje obavijest u Službenom
listu Europske unije. Ako podneseni dokazi nisu dostatni o tome se
obavještava podnositelja pritužbe u roku od 45 dana od dana kada je Komisiji
podnesena pritužba. Komisija državama članicama pruža informacije o svojoj
analizi pritužbe i to obično u roku od 21 dan nakon dana kada je Komisiji
podnesena pritužba. ê 1225/2009
(prilagođeno) 10. Obavijest o pokretanju postupka najavljuje
pokretanje ispitnog postupka, navodi dotični proizvod i zemlje, sažetak
primljenih podataka, kao i da sve relevantne podatke treba dostaviti Komisiji. Navodi i rokove u kojima se zainteresirane
stranke mogu objaviti, predstaviti svoja stajališta u pisanom obliku i
dostaviti podatke, a ako ta stajališta i te podatke treba uzeti u obzir tijekom
ispitnog postupka. Također navodi rokove u kojima zainteresirane stranke
mogu zatražiti da ih Komisija sasluša u skladu s člankom 6. stavkom 5. 11. Komisija savjetuje izvoznike, uvoznike i
predstavnike udruženja izvoznika ili uvoznika za koje zna da se na njih odnosi,
kao i zemlju podrijetla i/ili izvoznika i podnositelja o pokretanju postupka
te, vodeći računa o zaštiti povjerljivih podataka, dostavlja puni
tekst pisane Ö pritužbe Õ iz stavka 1.
poznatim izvoznicima i vlastima zemlje podrijetla i/ili izvoza, i stavlja ga na
raspolaganje drugim uključenim zainteresiranim strankama na zahtjev. Ako
je broj uključenih izvoznika posebno velik, pisana Ö pritužba Õ se može dostaviti
samo nadležnim tijelima zemlje podrijetla i/ili izvoza ili relevantnim
trgovinskim udruženjima. 12. Antidampinški ispitni postupak ne ometa
postupak carinjenja. Članak 6. Ispitni
postupak 1. Nakon pokretanja postupka, Komisija,
djelujući u suradnji s državama članicama, započinje ispitni
postupak na razini Ö Unije Õ . Ispitni postupak
ujedno pokriva i damping i štetu, a oboje se ispituje istodobno. Za potrebe reprezentativnog nalaza, odabire se
ispitno razdoblje, a koje kad se radi o dampingu uobičajeno pokriva
ispitno razdoblje ne kraće od šest mjeseci odmah po pokretanju ispitnog
postupka. Podaci u vezi razdoblja nakon ispitnog
razdoblja uobičajeno se ne uzimaju u obzir. 2. Strankama, koje prime upitnik koji se
koristi u antidampinškom ispitnom postupku, daje se najmanje 30 dana za
odgovor. Rok za izvoznike računa se od datuma primitka upitnika, a koji se
u tu svrhu smatra primljenim jedan tjedan od dana kada je poslan stranci koja
odgovara ili je proslijeđen odgovarajućem diplomatskom predstavniku
zemlje podrijetla i/ili izvoza. Može se odobriti produljenje tridesetodnevnog
razdoblja vodeći pritom računa o rokovima ispitnog postupka pod uvjetom
da stranka obrazloži razloge takvog produljenja u smislu svojih posebnih
okolnosti. 3. Komisija može zatražiti od država
članica da dostave podatke, a države članice poduzimaju sve potrebne
korake kako bi udovoljile tim zahtjevima. Komisiji dostavljaju tražene podatke zajedno s
rezultatima svih provedenih inspekcija, provjera ili ispitivanja. Ako se radi o podacima od općeg interesa
ili ako je država članica zatražila dostavu takvih podataka, Komisija ih
dostavlja državama članicama pod uvjetom da nisu povjerljivi, a u slučaju
da jesu, dostavlja sažetke koji nisu povjerljivi. 4. Komisija može zatražiti od država
članica da provedu sve potrebne provjere i inspekcije, posebno među
uvoznicima, trgovcima i proizvođačima Ö Unije Õ, kao i da provedu ispitne
postupke u trećim zemljama pod uvjetom da dotična poduzeća
pristanu i da je vlada dotične zemlje službeno obaviještena i da se ne
protivi. Države članice poduzimaju sve potrebne
korake kako bi udovoljile zahtjevima Komisije. Službenicima Komisije dozvoljeno je, ako to
traži Komisija ili država članica, pomagati službenicima država
članica u obavljanju njihovih zadaća. 5. Zainteresirane stranke, koje su postale
poznate u skladu s člankom 5. stavkom 10., saslušavaju se ako su, u
rokovima propisanima u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske
unije, zatražile pisanim putem da budu saslušane, a koji pokazuje da su one
zainteresirane stranke koje bi mogle biti pogođene rezultatima postupka i
da postoje posebni razlozi zašto ih se treba saslušati. 6. Pruža se mogućnost, na zahtjev,
uvoznicima, izvoznicima, predstavnicima vlade zemlje izvoznika i podnositeljima
zahtjeva koji su postali poznati u skladu s člankom 5. stavkom 10., da se
sastanu sa strankama koje imaju suprotne interese, kako bi se mogla
prezentirati oprečna stajališta te ponuditi pobijajući dokazi. U pružanju ovih mogućnosti mora se voditi
računa o potrebi očuvanja povjerljivosti i pogodnosti za stranke. Niti jedna stranka nije obvezna prisustvovati
sastanku, a neprisustvovanje sastanku ne dovodi u pitanje slučaj te
stranke. Komisija uzima u obzir podatke usmeno iznesene
prema ovom stavku u mjeri u kojoj su oni naknadno potvrđeni pisanim putem. 7. Podnositelji zahtjeva, uvoznici i izvoznici
i udruženja koja ih predstavljaju, kao i udruge korisnika i potrošača, a
koji su postali poznati u skladu s člankom 5. stavkom 10., kao i
predstavnici zemlje izvoznice mogu, na pisani zahtjev, pregledati sve podatke
koje je Komisiji dostavila stranka u ispitnom postupku, a različite od
internih dokumenata koje pripremaju nadležna tijela Ö Unije Õ ili njezinih država
članica, a koji su relevantni za predstavljanje njihovih slučajeva i
koji nisu povjerljivi u smislu članka 19. te se koriste u ispitnom
postupku. Navedene stranke mogu odgovoriti na podatke, a
njihovi se komentari uzimaju u obzir ako su u odgovoru dovoljno argumentirani. 8. Osim u slučajevima iz članka 18.,
u mjeri u kojoj je moguće, ispituje se točnost podataka koje su
dostavile zainteresirane stranke i na kojima se temelje nalazi u mjeri u kojoj
je moguće. 9. Kad god je moguće, za postupke
pokrenute prema članku 5. stavku 9., ispitni postupak završava u roku od
jedne godine. U svakom slučaju, navedeni ispitni postupci završavaju u
roku od 15 mjeseci od pokretanja postupka u skladu sa zaključcima
donesenim prema članku 8. za preuzimanje obveze ili sa
zaključcima donesenim prema članku 9. za konačnu mjeru. Članak 7. Privremene mjere 1. Privremene se mjere mogu uvesti ako: a) je pokrenut postupak u skladu s
člankom 5.; b) je o tome dana obavijest, a
zainteresiranim je strankama pružena Ö primjerena Õ mogućnost
dostave podataka i komentara u skladu s člankom 5. stavkom 10.; c) je prethodno pozitivno utvrđen
damping kojim je nanesena šteta za Ö industriju
Unije Õ ; d) je radi zaštite interesa Ö Unije Õ potrebno djelovati
kako bi se spriječila šteta. Privremene se mjere uvode najranije 60 dana od
pokretanja postupka i najkasnije devet mjeseci od pokretanja postupka. 2. Iznos privremene antidampinške pristojbe ne
prelazi dampinšku maržu, koja je prethodno utvrđena, ali koji je niži od
tog iznosa ako je taj niži iznos dostatan kako bi se uklonila šteta za Ö industriju Unije Õ . 3. Privremene se pristojbe osiguravaju
jamstvom, a puštanje dotičnih proizvoda u slobodni promet Ö u Uniji Õ uvjetuje se davanjem
jamstva. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 3. 4. Komisija donosi privremene mjere u skladu s
postupkom iz članka 15. stavka 4. ê 1225/2009 5. Ako država članica traži hitno
djelovanje Komisije i ako su zadovoljeni uvjeti iz stavka 1., Komisija, u roku
od najviše pet radnih dana od primitka zahtjeva, odlučuje o uvođenju
privremene antidampinške pristojbe. 6. Privremene antidampinške pristojbe mogu se
uvesti na rok od šest mjeseci te produžiti za daljnja tri mjeseca ili se mogu
uvesti na devet mjeseci. Međutim, mogu se produžiti ili uvesti na rok od
devet mjeseci samo ako izvoznici, koji predstavljaju značajan postotak
navedene trgovine, to traže ili se ne protive nakon što ih obavijesti Komisija. Članak 8. Preuzimanje obveza ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 4. 1. Ako se utvrdi privremeno postojanje
dampinga i štete, Komisija može u skladu sa savjetodavnim postupkom iz
članka 15. stavka 2. prihvatiti zadovoljavajuće dobrovoljne ponude za
preuzimanje obveze koje podnese izvoznik za reviziju cijena ili prestanak izvoza
po dampinškim cijenama, ako je uvjerena da se štetni učinci dampinga time
uklanjaju. U tom slučaju, i sve dok je preuzeta
obveza na snazi, privremene pristojbe koje je Komisija uvela u skladu s
člankom 7. stavkom 1., odnosno konačne pristojbe uvedene u skladu s
člankom 9. stavkom 4., ovisno o slučaju, ne primjenjuju se na
odgovarajući uvoz dotičnog proizvoda koji su proizvela društva iz
odluke Komisije o prihvaćanju preuzimanja obveza, kako je zadnje
izmijenjena. Povećanje cijene prema preuzetoj obvezi
nije više nego što je potrebno za uklanjanje dampinške marže i treba biti manje
od dampinške marže ako je takvo povećanje cijene dostatno da se ukloni
šteta za industriju Unije. ê 1225/2009 2. Komisija može predložiti preuzimanje obveze,
ali ni jedan izvoznik nije obvezan prihvatiti preuzimanje obveza.
Činjenica da izvoznici ne nude preuzimanje obveza ili ne prihvaćaju
prijedloge za preuzimanje obveza ne utječe ni na jedan način na
razmatranje slučaja. Međutim, može se utvrditi da postoji
veća vjerojatnost ostvarenja prijetnje nanošenja štete ako se dampinški
uvoz nastavi. Preuzimanje obveza izvoznika ne traži se niti prihvaća prije
prethodnog pozitivnog utvrđivanja dampinga i nanesene štete. Osim u iznimnim okolnostima, preuzimanje obveza
ne može se ponuditi prije završetka razdoblja tijekom kojega se mogu podnijeti
prigovori prema članku 20. stavku 5. 3. Ponuđena preuzimanja obveza ne moraju
se prihvatiti ako se prihvaćanje smatra nepraktičnim, kao na primjer,
ako je broj stvarnih ili potencijalnih izvoznika prevelik, ili iz drugih
razloga, uključujući razloge opće politike. Dotičnom
izvozniku mogu se obrazložiti razlozi odbijana ponude za preuzimanjem obveze,
te im se daje prilika da o tome iznesu svoje primjedbe. Razlozi odbijanja navode
se u konačnoj odluci. 4. Stanke koje nude preuzimanje obveze trebaju
dostaviti verziju obveze koja nije povjerljive prirode, a kako bi se ista mogla
staviti na raspolaganje zainteresiranim strankama u ispitnom postupku. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 4. 5. Ako se preuzete obveze prihvate, ispitni
postupak se prekida. Komisija ispitni postupak prekida u skladu s postupkom
ispitivanja iz članka 15. stavka 3. ê 1225/2009 6. Ako se ponuđeno preuzimanje obveza
prihvati, ispitni postupak o dampingu i šteti se uobičajeno dovršava. U
tom slučaju, ako se donese negativna odluka o dampingu ili o šteti,
preuzeta obveza automatski prestaje važiti, osim u slučajevima kada takva
odluka velikim dijelom ovisi o preuzetoj obvezi. U tim slučajevima, može
se zatražiti zadržavanje preuzete obveze tijekom razumnog razdoblja. U slučaju da se donese pozitivna odluka o
dampingu i šteti, preuzeta obveza se nastavlja u skladu s dogovorenim uvjetima
i odredbama ove Uredbe. 7. Od svih izvoznika, od kojih je prihvatila
ponuđeno preuzimanje obveza, Komisija traži periodičko dostavljanje
podataka u vezi ispunjenja preuzetih obveza, te dozvolu za provjeru relevantnih
podataka. Nepoštivanje ovih zahtjeva tumači se kao kršenje preuzete
obveze. 8. Ako se prihvati preuzimanje obveza od
određenih izvoznika tijekom ispitnog postupka, za potrebe članaka
11., smatra se da obveze stupaju na snagu od dana kada je ispitni postupak
zaključen za zemlju izvoznicu. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 4. 9. U slučaju kršenja preuzetih obveza ili
u slučaju da se neka od strana koje se preuzele obveze povuče iz
preuzetih obveza, ili u slučaju da Komisija povuče prihvaćanje
preuzete obveze, iz prihvaćene preuzete obveze povlači se Odlukom ili
Uredbom Komisije, ovisno o slučaju, a automatski se primjenjuje privremena
pristojba koju je uvela Komisija u skladu s člankom 7. ili konačna
pristojba koja je uvedena u skladu s člankom 9. stavkom 4. pod uvjetom da
je dotičnom izvozniku pružena mogućnost iznošenja primjedaba, osim u
slučaju da se izvoznik povuče iz preuzimanja obveza. Ako odluči
povući prihvaćanje preuzete obveze, Komisija pruža informacije
državama članicama. ê 1225/2009 Svaka zainteresirana stranka ili država
članica može dostaviti podatke kojima, prima facie, dokazuju
kršenje preuzetih obveza. Naknadna ocjena o tome je li došlo do kršenja
preuzetih obveza ili ne, donosi se uobičajeno u roku od šest mjeseci, ali
ni u kojem slučaju nakon osam mjeseci od dana podnošenja valjano
argumentiranog zahtjeva. Komisija može zatražiti pomoć nadležnih
tijela država članica u praćenju preuzetih obveza. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 4. 10. Privremene pristojbe mogu se uvesti u
skladu s člankom 7. na temelju najboljih podataka koji su na raspolaganju,
ako postoji razlog za vjerovanje da se krši preuzeta obveza odnosno, u
slučaju kršenja preuzete obveze ili povlačenja iz iste, ako ispitni
postupak koji je vodio k preuzimanju obveze nije završen. ê 1225/2009
(prilagođeno) Članak 9. Ö Završetak Õ bez uvođenja
mjera; uvođenje konačnih pristojba 1. Ako se Ö pritužba Õ povuče,
postupak se može Ö završiti Õ, osim ako je Ö završetak Õ protivan interesu Ö Unije Õ. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 5. (prilagođeno) 2. Ako su zaštitne mjere nepotrebne, ispitni
postupak ili postupci se Ö završavaju Õ. Komisija ispitni
postupak Ö završava Õ u skladu s postupkom
ispitivanja iz članka 15. stavka 3. ê 1225/2009
(prilagođeno) 3. Za postupke pokrenute prema članku 5.
stavku 9. uobičajeno se šteta smatra zanemarivom ako je tržišni udio uvoza
manji od iznosa utvrđenih u članku 5. stavku 7. Za isti postupak,
dolazi do Ö završetka Õ ako se utvrdi da je
dampinška marža niža od 2 %, izražena u postotku izvozne cijene, pod
uvjetom da se Ö završava Õ samo postupak ako je
marža ispod 2 % za pojedinačne izvoznike, ali oni ostaju u postupku i
može ih se ponovno ispitati u kasnijoj reviziji postupka koja se provodi za
dotičnu zemlju u skladu s člankom 11. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 5. 4. Ako činjenice, kako su konačno
utvrđene, dokazuju postojanje dampinga i nastalu štetu, i ako je potrebno
djelovati kako bi se zaštitili interesi Unije u skladu s člankom 21.,
Komisija, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15.
stavka 3., uvodi konačnu antidampinšku pristojbu. Ako su na snazi
privremene pristojbe, Komisija pokreće taj postupak najkasnije mjesec dana
prije isteka takvih pristojbi. Iznos antidampinške pristojbe ne prelazi
utvrđeni iznos utvrđene dampinške marže, ali trebao bi biti manji od
marže ako je taj manji iznos dostatan za uklanjanje štete za industriju Unije. ê 765/2012
Članak 1. 5. Antidampinška pristojba uvodi se u
odgovarajućim iznosima u svakom pojedinačnom slučaju, na
nediskriminacijskoj osnovi, na uvoze proizvoda iz svih izvora za koje je
utvrđeno da su pod dampingom i koji nanose štetu, osim na uvoze iz onih
izvora koji su prihvatili preuzimanje obveza prema uvjetima iz ove Uredbe. Uredba kojom se uvode antidampinške mjere
navodi pristojbu za svakog od dobavljača ili, ako je to nepraktično,
za svaku dotičnu zemlju dobavljača. Dobavljači koji se pravno
razlikuju od ostalih dobavljača ili koji su pravno različiti od
države, za potrebe utvrđivanja pristojbe mogu se smatrati jedinstvenim
subjektom. Radi primjene ovog podstavka, u obzir se mogu uzeti čimbenici
poput postojanja strukturalnih ili organizacijskih veza između
dobavljača i države ili između dobavljača, nadzora ili
materijalnog utjecaja države u smislu određivanja cijena i proizvodnje,
ili gospodarske strukture zemlje dobavljača. ê 1225/2009
(prilagođeno) 6. Ako je Komisija, u skladu s člankom
17. ograničila Ö ispitni
postupak Õ , antidampinška
pristojba, koja se primjenjuje na uvoz od izvoznika ili proizvođača
koji su se javili u skladu s člankom 17., a koji nisu obuhvaćeni
ispitnim postupkom, ne prelazi ponderiranu prosječnu dampinšku maržu
utvrđenu za stranke u uzorku, neovisno o tome je li uobičajena
vrijednost za iste utvrđena na temelju članka 2. stavaka od 1. do 6.
ili članka 2. stavka 7. točke (a). Za potrebe ovog stavka, Komisija zanemaruje
nula i de minimis marže, kao i marže utvrđene u okolnostima iz
članka 18. Pojedinačne pristojbe primjenjuju se na
uvoze svakog uvoznika ili proizvođača kojem je odobren individualni
pristup, a kako je propisano člankom 17. Članak 10. Retroaktivnost 1. Privremene mjere i konačne
antidampinške pristojbe primjenjuju se samo na proizvode koji uđu u
slobodni promet nakon što je Ö mjera Õ , donesena sukladno
članku 7. stavku 1. ili članku 9. stavku 4., ovisno o slučaju,
stupila na snagu, i uz izuzeća utvrđena ovom Uredbom. 2. Ako je u primjeni privremena pristojba, a
konačno utvrđene činjenice pokazuju postojanje dampinga i štete,
Komisija odlučuje, bez obzira na to hoće li biti uvedena konačna
antidampinška pristojba ili ne, o udjelu privremene pristojbe koju konačno
treba naplatiti. Za te potrebe, „šteta” ne uključuje materijalno
zaostajanje u uspostavljanju Ö industrije
Unije Õ, kao niti prijetnju
materijalne štete, osim ako se utvrdi da bi se ona, u slučaju izostanka
privremenih mjera, razvila u materijalnu štetu. U svim drugim slučajevima
koji uključuju prijetnju ili zaostajanje, privremeni se iznosi napuštaju,
a konačne pristojbe se mogu uvesti tek od datuma kada se konačno
utvrdi prijetnja ili materijalno zaostajanje. 3. Ako je konačna antidampinška pristojba
viša od privremene pristojbe, razlika se ne ubire. Ako je konačna
pristojba niža od privremene pristojbe, pristojba se obračunava ponovo.
Ako je konačno utvrđivanje negativno, privremena mjera se ne
potvrđuje. 4. Konačna antidampinška pristojba može
se uvesti za proizvode koji su ušli u potrošnju najviše 90 dana prije datuma
primjene privremenih mjera, ali ne prije početka ispitnog postupka, pod
uvjetom da: (a) se uvozi evidentiraju u skladu s
člankom 14. stavkom 5.; (b) dotičnim uvoznicima Komisija je
dala mogućnost za iznošenje mišljenja; (c) za dotični proizvod postoji
povijest dampinga tijekom dužeg razdoblja, odnosno uvoznik je bio svjestan ili
je trebao biti svjestan, postojanja dampinga što se tiče razine dampinga i
štete za koju se tvrdi, odnosno ustanovi da je nanesena; i (d) osim razine uvoza koja je nanijela
štetu tijekom istrage, došlo je do dodatnog značajnog povećanja
uvoza, koje će, s obzirom na rokove, obujam i ostale okolnosti, vjerojatno
u ozbiljnoj mjeri ugroziti pozitivan učinak konačne antidampinške
pristojbe koja se mora primijeniti. 5. U slučajevima kršenja ili
povlačenja iz preuzetih obveza mogu se uvesti konačne pristojbe na
robu koja je ušla u slobodni promet najviše 90 dana prije primjene
prijevremenih mjera, pod uvjetom da se uvozi evidentiraju u skladu s
člankom 14. stavkom 5. i da se retroaktivna ocjena ne primjenjuje na uvoze
koji su ušli prije kršenja ili povlačenja iz preuzetih obveza. Članak 11. Trajanje, revizija nakon isteka mjere
i povrati 1. Antidampinška mjera ostaje na snazi samo
tijekom razdoblja i, u mjeri u kojoj je potrebno kako bi se suzbio damping koji
nanosi štetu. 2. Konačna antidampinška mjera
istječe pet godina od uvođenja ili pet godina od datuma zadnje
revizije mjere koja pokriva damping i štetu, osim ako je revizijom
utvrđeno da bi istjecanje mjere vjerojatno dovelo do nastavka ili
ponavljanja dampinga i štete. Revizija se pokreće na inicijativu Komisije,
na zahtjev proizvođača Ö Unije Õ ili u njihovo ime, a
ostaje na snazi do završetka revizije. Revizija se pokreće ako zahtjev sadrži
dostatne dokaze da bi istekom mjera vjerojatno došlo do nastavka ili
ponavljanja dampinga i štete. Vjerojatnost se može, na primjer, pokazati
dokazivanjem nastavljanja dampinga i štete, odnosno dokazivanjem da je
uklanjanje štete posljedica, djelomično ili jedino, postojanja mjera ili
dokazivanjem da su okolnosti izvoznika ili uvjeti na tržištu takvi da ukazuju
na vjerojatnost daljnjeg štetnog dampinga. U provedbi Ö ispitnih
postupaka Õ prema ovom stavku,
izvoznici, uvoznici, predstavnici zemlje izvoznice i proizvođači Ö Unije Õ imaju mogućnost
pojačati, odbaciti ili komentirati pitanja iznesena u revizijskom
zahtjevu, a zaključci se donose uzimajući u obzir sve relevantne i
propisno dokumentirane dokaze prezentirane u vezi s pitanjem je li vjerojatno
ili ne da bi se istekom mjera, damping i šteta nastavili ili ponovili. Obavijest o skorom isteku mjera objavljuje se
u Službenom listu Europske unije u odgovarajuće vrijeme u zadnjoj
godini tijekom razdoblja primjene mjera kako je definirano ovim stavkom. Nakon
toga, proizvođači Ö Unije Õ , u roku od najviše
tri mjeseca prije kraja petogodišnjeg razdoblja, imaju pravo podnijeti
revizijski zahtjev u skladu sa stavkom 2. Obavijest o najavi stvarnog isteka
mjera prema ovom članku također se objavljuje. 3. Moguće je također revidirati i
potrebu za daljnjom primjenom uvedenih mjera, ako je opravdano, na inicijativu
Komisije, na zahtjev države članice ili, pod uvjetom da je isteklo razumno
razdoblje od najmanje godinu dana od uvođenja konačne mjere, na zahtjev
izvoznika, uvoznika ili proizvođača Ö Unije Õ koji sadrži dostatne
dokaze koji potkrepljuju potrebu za privremenom revizijom. Privremena se revizija pokreće ako
zahtjev sadrži dostatne dokaze da više nije potreban nastavak primjene mjere da
bi se uklonio učinak dampinga i/ili da nastavak ili ponavljanje štete nije
vjerojatno ako se mjera ukloni ili izmijeni, odnosno da postojeća mjera
nije ili nije više dostatna kako bi suzbila damping koji nanosi štetu. U provedbi ispitnih postupka prema ovom
članku Komisija može, između ostalog, razmotriti jesu li se znatno
promijenile okolnosti u pogledu dampinga i štete ili postižu li se
postojećim mjerama željeni rezultati u uklanjanju prethodno utvrđene
štete prema članku 3. U tom pogledu, uzima se u obzir konačno
utvrđivanje svih relevantnih i propisno dokumentiranih dokaza. 4. Revizija se također provodi s ciljem
utvrđivanja pojedinačnih dampinških marži za nove izvoznike u
dotičnoj zemlji izvoznici, a koji nisu, tijekom ispitnog postupka na
temelju kojeg su donesene mjere, izvozili proizvode. Revizija se pokreće ako novi izvoznik ili
proizvođač može dokazati da nije povezan s nekim od izvoznika ili
proizvođača u zemlji izvoznici na koju se za taj proizvod primjenjuju
antidampinške mjere, kao i da stvarno izvozi u Ö Uniju Õ nakon razdoblja
ispitnog postupka ili ako može dokazati postojanje neopozive ugovorne obveze
izvoza značajne količine u Ö Uniju Õ . Nakon što su proizvođači Unije imali
priliku iznijeti svoje primjedbe, revizija za novog izvoznika pokreće se i
provodi ubrzanim tempom. Uredba Komisije kojom se pokreće postupak, ukida
pristojbu koja je na snazi za dotičnog novog izvoznika tako da se izmijeni
Uredba kojom je pristojba uvedena, a da se uvozi evidentiranje u skladu s
člankom 14. stavkom 5. kako bi se osigurala retroaktivna naplata
antidampinških pristojba od dana pokretanja revizije u slučaju da revizija
završi određivanjem dampinga za tog uvoznika. Odredbe ovog stavka ne primjenjuju se ako su
pristojbe uvedene prema članku 9. stavku 6. 5. Odgovarajuće odredbe ove Uredbe u vezi
postupaka i vođenja ispitnog postupka, osim odredbi koje se odnose na
rokove, primjenjuju se na sve postupke revizije koji se provode prema stavcima
2., 3. i 4. Revizije koje se provode prema stavcima 2. i
3. provode se u žurnom postupku i uobičajeno završavaju u roku od 12
mjeseci od datuma pokretanja. U svim slučajevima, revizije koje se provode
prema stavcima 2. i 3. zaključuju se u roku od 15 mjeseci od pokretanja. Revizije koje se provode prema stavku 4. u
svim slučajevima završavaju u roku od devet mjeseci od datuma njihovog
pokretanja. Ako se pokreće revizija prema stavku 2.
dok je još revizija prema stavku 3. u tijeku u istom postupku, revizija prema
stavku 3. završava istodobno s revizijom prema stavku 2. Ako ispitni postupak ne završi u rokovima iz Ö drugog, trećeg
i četvrtog Õ podstavka, mjere: –
istječu u ispitnim postupcima prema stavku 2., –
istječu u slučaju ispitnog postupka koji
se provodi prema stavcima 2. i 3. paralelno, ako je ispitni postupak prema
stavku 2. pokrenut za vrijeme trajanja revizije prema stavku 3. u istom
postupku, odnosno ako su revizije započele istodobno, ili –
ostaju neizmijenjene u ispitnim postupcima prema
stavcima 3. i 4. Obavijest, koja najavljuje stvarno istjecanje
ili zadržavanje mjera prema ovom stavku, objavljuje se u Službenom listu
Europske unije. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 7. 6. Revizije u skladu s ovim člankom
pokreće Komisija. Komisija odlučuje hoće li ili ne pokrenuti
revizije prema stavku 2. ovog članka u skladu sa savjetodavnim postupkom
iz članka 15. stavka 2. Nakon što subjekt ili država članica preda
zahtjev kojim se opravdava pokretanje revizije u skladu sa stavcima 3. i 4.
ovog članka, a Komisija dovrši svoju analizu tog zahtjeva, ili nakon što
Komisija sama utvrdi da bi trebalo preispitati potrebu za nastavkom primjene
mjera, Komisija također pruža informacije državama članicama. Ako je to opravdano revizijama, mjere se u
skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3. stavljaju izvan
snage ili zadržavaju u skladu sa stavkom 2. ovog članka ili stavljaju
izvan snage, zadržavaju ii izmjenjuju u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog
članka. Ako se mjere ukidaju za pojedinačne
izvoznike, a ne za zemlju u cjelini, ti izvoznici ostaju podložni postupku i
mogu, automatski biti ponovo ispitani u naknadnoj reviziji koja se za tu zemlju
provodi prema ovom članku. ê 1225/2009
(prilagođeno) 7. Ako je na kraju razdoblja primjene mjera u
tijeku revizija mjere prema stavku 3., a kako je definirano stavkom 2.,
revizija pokriva i okolnosti iz stavka 2. 8. Neovisno o stavku 2., uvoznik može
zatražiti povrat naplaćenih pristojba ako se pokaže da je dampinška marža,
na temelju koje su plaćene pristojbe, ukinuta ili snižena na razinu koja
je ispod razine pristojbe koja je na snazi. Uvoznik podnosi zahtjev Komisiji radi povrata
antidampinške pristojbe. Zahtjev se podnosi putem države članice na
teritoriju koje se proizvodi puštaju u slobodni promet, u roku od šest mjeseci
od datuma kada su nadležna tijela valjano utvrdila iznos konačnih
pristojba koje treba ubrati ili datuma kada je donesena konačna odluka o prikupljanju
iznosa osiguranih putem privremenih pristojba. Države članice odmah Ö prosljeđuju Õ zahtjev Komisiji. Zahtjev za povratom smatra se valjano
potkrijepljenim dokazima samo ako sadrži točne podatke o traženom iznosu
povrata antidampinških pristojba i kompletnu carinsku dokumentaciju u vezi
izračuna i plaćanja tog iznosa. Također uključuje dokaze o
uobičajenim vrijednostima i izvoznim cijenama u Ö Uniju Õ tijekom
reprezentativnog razdoblja za izvoznike, odnosno proizvođače na
kojega se primjenjuje pristojba. U slučajevima kada uvoznik nije povezan s
dotičnim izvoznikom ili proizvođačem i podaci nisu odmah
raspoloživi, ili kada izvoznik ili proizvođač ne želi dati podatke
uvozniku, zahtjev sadrži izjavu izvoznika ili proizvođača da je
dampinška marža snižena ili ukinuta, a kako je navedeno u ovom članku, a
da će relevantni dokazi koji to potkrepljuju biti dostavljeni Komisiji.
Ako izvoznik ili proizvođač ne dostave te dokaze u razumnom roku,
zahtjev se odbija. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 7. Komisija odlučuje o tome hoće li i u
kojoj mjeri odobriti zahtjev, ili može odlučiti, u bilo kojem trenutku, o
pokretanju privremene revizije, a koristi podatke i nalaze te revizije, koja se
provodi u skladu s odredbama koje se primjenjuju na takve revizije, kako bi
utvrdila je li i u kojoj mjeri povrat opravdan. Nakon što dovrši svoju analizu
zahtjeva, Komisija pruža informacije državama članicama. ê 1225/2009
(prilagođeno) Povrati pristojba uobičajeno se obavljaju
u roku od 12 mjeseci, a u niti jednom slučaju po isteku više od 18 mjeseci
od datuma kada je uvoznik proizvoda koji podliježe antidampinškoj pristojbi
podnio zahtjev za povratom, valjano potkrijepljen dokazima. Države članice uobičajeno
plaćanje odobrenog povrata obavljaju u roku od 90 dana od odluke Komisije. 9. U svim ispitnim postupcima za reviziju ili
povrat koji se provode prema ovom članku, Komisija, pod uvjetom da se
okolnosti nisu promijenile, primjenjuje istu metodologiju koju je primijenila u
ispitnom postupku koji je doveo do pristojbe, vodeći pritom računa o
članku 2., a posebno o stavcima 11. i 12. tog članka, kao i o
članku 17. 10. U svim ispitnim postupcima koji se provode
prema ovom članku Komisija ispituje pouzdanost izvoznih cijena u skladu s
člankom 2. Međutim, ako se donese odluka o izračunu izvozne
cijene u skladu s člankom 2. stavkom 9., Komisija računa cijenu bez
odbijanja iznosa naplaćenih antidampinških pristojba ako je dostavljen
dokaz iz kojeg se može zaključiti da je pristojba valjano uključena u
preprodajne cijene i naknadne prodajne cijene u Ö Uniji Õ. Članak 12. Ö Apsorpcija Õ ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 8. 1. Ako industrija Unije ili neka druga
zainteresirana strana, uobičajeno u roku od dvije godine od stupanja mjera
na snagu, dostavi dostatne podatke koji pokazuju da je nakon početnog
razdoblja ispitnog postupka i prije odnosno nakon uvođenja mjera došlo do
snižavanja izvoznih cijena, odnosno da nije bilo kretanja ili da su kretanja
preprodajnih cijena ili naknadnih prodajnih cijena uvezenog proizvoda u Uniji
nedostatna, Komisija može ponovno otvoriti ispitni postupak kako bi ispitala je
li mjera imala učinka na gore navedene cijene. Nakon što zainteresirana
strana dostavi dostatne podatke kojima se opravdava pokretanje ispitnog
postupka, a Komisija dovrši svoju analizu tih podataka, Komisija pruža
informacije državama članicama. ê 1225/2009
(prilagođeno) Ispitni postupak se može ponovo pokrenuti, Ö pod Õ uvjetima Ö utvrđenima
u prvom podstavku Õ , na inicijativu
Komisije ili na zahtjev države članice. 2. Tijekom ponovnog ispitnog postupka prema
ovom članku, izvoznicima, uvoznicima i proizvođačima Ö Unije Õ daje se
mogućnost da pojasne situaciju u vezi preprodajnih cijena i naknadnih
prodajnih cijena. Ako se zaključi da je mjera trebala dovesti do kretanja
tih cijena, tada se, radi uklanjanja prethodno utvrđene štete u skladu s
člankom 3., izvozne cijene ponovo ocjenjuju u skladu s člankom 2. te
se ponovno izračunava dampinška marža kako bi uzela u obzir ponovno
ocijenjene izvozne cijene.Ako se smatra da su zadovoljeni uvjeti iz članka
12. stavka 1. radi pada izvoznih cijena koji se dogodio nakon početnog
razdoblja ispitnog postupka i prije njega, odnosno nakon uvođenja mjera,
dampinška marža se može ponovno izračunani kako bi se uzele u obzir niže
izvozne cijene. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 8. 3. Ako ponovljeni ispitni postupak prema ovom
članku pokaže povećanje dampinga, Komisija može, u skladu s novim
nalazima o izvoznim cijenama, izmijeniti mjere koje su na snazi, djelujući
u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3. Iznos
antidampinške pristojbe, uvedene prema ovom članku, ne prelazi dvostruki
iznos pristojbe uvedene na početku. ê 1225/2009 4. Odgovarajuće odredbe članka 5. i
članka 6. primjenjuju se na sve ponovljene ispitne postupke koji se
provode prema ovom članku, osim ako se ispitni postupci provode u žurnom
postupku i tada se uobičajeno zaključuju u roku od šest mjeseci od
pokretanja ispitnog postupka. U svakom slučaju, ponovljeni ispitni
postupci uvijek završavaju u roku od devet mjeseci od pokretanja ponovljenog
ispitnog postupka. ê 1225/2009
(prilagođeno) Ako ponovljeni ispitni postupak ne završi u
rokovima navedenim u prvom podstavku, mjere se ne mijenjaju. Obavijest koja
najavljuje zadržavanje mjera prema ovom stavku objavljuje se u Službenom
listu Europske unije. 5. Navodne izmjene uobičajene vrijednosti
uzimaju se u obzir prema ovom članku ako se Komisiji stave na raspolaganje
podaci o revidiranoj uobičajenoj vrijednosti i valjano potkrijepljeni
dokazi u rokovima utvrđenim u obavijesti o pokretanju ispitnog postupka.
Ako ispitni postupak podrazumijeva ponovno ispitivanje uobičajene
vrijednosti, na uvoze se može primijeniti evidentiranje u skladu s člankom
14. stavkom 5. do okončanja ispitnog postupka. Članak 13. Izbjegavanje mjera 1. Antidampinške pristojbe uvedene prema ovoj
Uredbi mogu se proširiti i na uvoze iz trećih zemalja istovjetnih
proizvoda, bilo Ö neznatno
izmijenjenih Õ ili ne, ili na uvoze
Ö neznatno
izmijenjenih Õ istovjetnih
proizvoda iz zemlje na koju se mjere primjenjuju ili na njihove dijelove, ako
se mjere koje su na snazi izbjegavaju. Antidampinške pristojbe, koje ne prelaze
preostalu antidampinšku pristojbu uvedenu u skladu s člankom 9. stavkom
5., mogu se proširiti na uvoze iz društava koje koriste pojedinačne
pristojbe u zemljama na koje se mjere primjenjuju, ako se mjere koje su na
snazi izbjegavaju. Izbjegavanja mjera definira se kao promjena
strukture trgovine između trećih zemalja i Ö Unije Õ ili između
pojedinačnih društava u zemlji na koju se mjere primjenjuju i Ö Unije Õ, a koja proizlazi iz
prakse, obrade ili rada za koji ne postoji dostatni valjani uzrok ili ekonomska
opravdanost osim uvođenje pristojbe, a ako postoji dokaz o šteti ili da su
preostali učinci pristojbe narušeni u smislu cijena i/ili količina
istovjetnog proizvoda i ako postoji dokaz o dampingu u odnosu na
uobičajene vrijednosti koje su ranije uspostavljene za istovjetni
proizvod, ako je potrebno u skladu s odredbama članka 2. Praksa, obrada
ili rad iz prvog podstavka, između ostalog, uključuju: (a) neznatnu modifikaciju dotičnog
proizvoda kako bi on dobio drugi carinski broj, a na koji se obično ne
primjenjuju mjere, pod uvjetom da modifikacija ne mijenja njegova osnovna
obilježja; (b) slanje proizvoda na koji se
primjenjuju mjere preko trećih zemalja, reorganizaciju strukture i kanala
prodaje u zemlji na koju se primjenjuju mjere od strane izvoznika i
proizvođača kako bi se po mogućnosti njihovi proizvodi izvozili
u Ö Uniju Õ putem
proizvođača koji koriste pojedinačnu stopu pristojbe koja je
niža od one koja se primjenjuje na proizvode proizvođača; (c) u okolnostima navedenim u stavku 2.,
sklapanje dijelova postupcima sklapanja u Ö Uniji Õ ili u trećoj
zemlji. 2. Smatra se da se postupkom sklapanja u Ö Uniji Õ ili u trećoj
zemlji izbjegavaju mjere koje su na snazi ako: (a) postupak je započeo ili je
bitno povećan od, ili neposredno prije, pokretanja antidampinškog ispitnog
postupka, a dijelovi za sklapanje su iz zemlje na koju se primjenjuju mjere; i (b) dijelovi predstavljaju 60 % ili
više od ukupne vrijednosti dijelova sastavljenih proizvoda, osim što se u niti
jednom slučaju ne smatra izbjegavanjem mjera je kada dodana vrijednost na
dijelovima, tijekom postupka sastavljanja ili dovršavanja, predstavlja više od
25 % troškova proizvodnje; i (c) preostali učinci pristojbe su
narušeni u smislu cijena i/ili količina sastavljenih istovjetnih proizvoda
i postoji dokaz o dampingu u odnosu na uobičajene vrijednosti ranije
utvrđene za istovjetne ili slične proizvode. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 9. (prilagođeno) 3. Ispitni postupci pokreću se prema ovom
članku na inicijativu Komisije ili na zahtjev države članice ili
zainteresirane stranke na temelju dostatnih dokaza o čimbenicima
utvrđenim u stavku 1. Postupci se pokreću uredbom Komisije koja
također može sadržavati uputu carinskim tijelima da uvoz uvjetuje
evidentiranjem sukladno članku 14. stavku 5. ili traženjem jamstava. Nakon
što zainteresirana strana ili država članica preda zahtjev kojim se opravdava
pokretanje ispitnog postupka, a Komisija dovrši svoju analizu tog zahtjeva, ili
nakon što Komisija sama utvrdi da postoji potreba za pokretanjem ispitnog
postupka, Komisija pruža informacije državama članicama. Ispitne postupke provodi Komisija. Komisiji
mogu pomagati carinska tijela, a ispitni postupak završava se u roku od devet
mjeseci. Ako činjenice, kako su konačno
utvrđene, opravdavaju produljenje mjera, to obavlja Komisija
djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3. Produljenje
stupa na snagu na dan kada je evidentiranje prema članku 14. stavku 5.
postalo obvezno ili na dan kada se zatraže jamstva. Relevantne postupovne
odredbe ove Uredbe o pokretanju i vođenju ispitnog postupka primjenjuju se
u skladu s ovim člankom. ê 1225/2009
(prilagođeno) 4. Uvozi ne podliježu evidentiranju prema
članku 14. stavku 5. ili mjerama, ako njima trguju društva koja koriste
izuzeća. Zahtjevi za izuzećima, valjano
potkrijepljeni dokazima, dostavljaju se u rokovima uspostavljenima uredbom
Komisije koja pokreće ispitni postupak. Ako se praksa, obrada ili rad za izbjegavanje
mjera odvija izvan Ö Unije Õ, proizvođačima
dotičnog proizvoda koji mogu dokazati da nisu povezani s
proizvođačem na kojega se primjenjuju mjere i za koje se utvrdi da
nisu uključeni u izbjegavanje mjera, kako je definirano u stavcima 1. i
2., mogu se odobriti izuzeća. Ako se praksa, obrada ili rad za izbjegavanje
mjera odvija unutar Ö Unije Õ, uvoznicima koji
mogu dokazati da nisu povezani s proizvođačima na koje se primjenjuju
mjere, mogu se odobriti izuzeća. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 9. Ta izuzeća dodjeljuju se odlukom Komisije
te ostaju na snazi u razdoblju i pod uvjetima koji su tamo utvrđeni. Nakon
što dovrši svoju analizu, Komisija pruža informacije državama članicama. ê 1225/2009 Pod uvjetom da su zadovoljeni uvjeti iz
članka 11. stavka 4. izuzeća se mogu također odobriti nakon
završetka ispitnog postupka koji vodi k produljenju mjera. Pod uvjetom da je istekla najmanje jedna
godina od produljenja mjera, i u slučaju da je broj stranaka koje traže ili
bi mogle tražiti izuzeće značajan, Komisija može odlučiti o
pokretanju revizije produljenja mjera. Revizija se provodi u skladu s odredbama
članka 11. stavka 5., a kako se primjenjuju na reviziju na temelju
članka 11. stavku 3. 5. Ništa u ovom članku ne sprečava
uobičajenu primjenu odredbi o carinskim pristojbama koje su na snazi. Članak 14. Opće odredbe 1. Privremene ili konačne antidampinške
pristojbe uvode se putem uredbe, a ubiru ih države članice u obliku, prema
navedenoj stopi i drugim uvjetima utvrđenim u uredbi o uvođenju
pristojba. Pristojbe se ubiru neovisno od carinskih pristojba, poreza i drugih
uvoznih davanja. Proizvod ne podliježe i antidampinškim i
kompenzacijskim pristojbama s ciljem rješavanja jedne i iste situacije koja
proizlazi iz dampinga ili subvencioniranja izvoza. 2. Uredbe kojima se uvode privremene ili
konačne antidampinške pristojbe, i uredbe ili odluke kojima se
prihvaća preuzimanje obveza ili okončanje ispitnih postupaka ili
postupaka objavljuju se u Službenom listu Europske unije. Uredbe ili odluke sadrže posebno, vodeći
računa o zaštiti povjerljivih podataka, imena izvoznika, ako je
moguće, ili uključenih zemalja, opis proizvoda i sažetak
činjenica i razmatranja u vezi subvencije i određivanja štete. U
svakom slučaju, kopija uredbe ili odluke šalje se poznatim zainteresiranim
strankama. Odredbe ovog stavka primjenjuju se, mutatis mutandis, na
revizije. 3. Posebne odredbe, posebno u vezi
zajedničke definicije pojma podrijetla, a kako su sadržane u Uredbi
Vijeća (EEZ) br. 2913/92[11],
mogu se donijeti prema ovoj Uredbi. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 10. 4. U interesu Unije, mjere koje su uvedene u
skladu s ovom Uredbom mogu se obustaviti odlukom Komisije na razdoblje od devet
mjeseci, u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 15. stavka 2.
Komisija može produljiti tu obustavu na daljnje razdoblje do najviše jedne
godine, djelujući u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 15.
stavka 2. Mjere se mogu obustaviti samo ako se uvjeti na
tržištu privremeno promijene u mjeri da se šteta vjerojatno ne bi ponovo
vratila kao posljedica obustave a pod uvjetom da je industriji Unije pružena
mogućnost iznošenja primjedaba i da su te primjedbe uzete u obzir. Ako
razlog za obustavu više nije primjenjiv, mjere se mogu u svakom trenutku
ponovno uvesti u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 15. stavka 2. ê 1225/2009
(prilagođeno) 5. Komisija, nakon što je pravovremeno
obavijestila države članice, može naložiti carinskim tijelima da poduzmu
odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na taj uvoz mjere mogu
naknadno primijeniti od datuma takve evidencije. Na zahtjev
proizvođača Ö Unije Õ, koji sadrži
dostatne dokaze za opravdanje mjera, uvozi mogu podlijegati evidentiranju.
Evidentiranje se propisuje uredbom koja navodi ciljeve mjera i, ako je
primjenjivo, procijenjeni iznos budućih obveza. Evidentiranje se
primjenjuje na uvoze u razdoblju od devet mjeseci najviše. 6. Države članice izvješćuju
Komisiju svaki mjesec o uvoznoj trgovini proizvodima na koje se primjenjuje
ispitni postupak i mjere, kao i o iznosu pristojba naplaćenih prema ovoj
Uredbi. 7. Ne dovodeći u pitanje stavak 6.
Komisija može zatražiti od država članica, za svaki slučaj posebno,
da dostave podatke potrebne za praćenje učinkovitosti primjene mjera.
U tom pogledu primjenjuju se odredbe članka 6. stavaka 3. i 4. Na sve
podatke koje dostave države članice prema ovom članku primjenjuju se
odredbe članka 19. stavka 6. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 11. (prilagođeno) Članak 15. Ö Postupak
odbora Õ 1. Komisiji pomaže Odbor. Navedeni odbor je
odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. 2. Kod upućivanja na ovaj stavak
primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011. 3. Kod upućivanja na ovaj stavak
primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. 4. Kod upućivanja na ovaj stavak
primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim
člankom 4. 5. Prema članku 3. stavku 5. Uredbe (EU)
br. 182/2011 u kojem se navodi mogućnost primjene pisanog postupka za
donošenje konačnih mjera u skladu sa stavkom 3. ovog članka ili za
odlučivanje o pokretanju ili nepokretanju revizija radi isteka mjera u
skladu s člankom 11. stavkom 6. ove Uredbe takav postupak prekida se
bez rezultata ako, u roku koji utvrđuje predsjednik, on to odluči ili
to zahtijeva većina članova odbora, kako je definirano u članku
5. stavku 1. Uredbe (EU) br. 182/2011. Kod primjene pisanog postupka u
drugim slučajevima kada je u odboru održana rasprava o nacrtu mjere, takav
postupak prekida se bez rezultata ako, u roku koji utvrdi predsjednik, on to
odluči ili to zahtijeva većina članova odbora. Kod primjene
pisanog postupka u drugim slučajevima kada u odboru nije održana rasprava
o nacrtu mjere, takav postupak prekida se bez rezultata ako, u roku koji utvrdi
predsjednik, on to odluči ili to zahtijeva barem četvrtina
članova odbora. 6. Odbor može razmotriti bilo koje pitanje u
odnosu na primjenu ove Uredbe, koje je postavila Komisija ili na zahtjev države
članice. Države članice mogu zatražiti informacije i mogu
razmjenjivati stajališta u odboru ili izravno s Komisijom. ê 1225/2009
(prilagođeno) Članak 16. Ö Posjeti radi
provjere Õ 1. Ako smatra prikladnim, Komisija ide u
posjete kako bi pregledala evidencije uvoznika, izvoznika, trgovaca, zastupnika,
trgovinskih udruženja i organizacija, kako bi provjerila dostavljene podatke o
dampingu i šteti. Bez točnog i pravovremenog odgovora nije moguće
obaviti posjetu radi provjere. 2. Komisija može provesti ispitne postupke u
trećim zemljama ako je potrebno, a pod uvjetom da dobije suglasnost
dotičnih poduzeća, da obavijesti zemlju o kojoj se radi i da se ona
ne protivi ispitnom postupku. Čim dobije suglasnost dotičnog
poduzeća Komisija Ö obavještava Õ nadležna tijela
zemlje izvoza o imenima i adresama poduzeća koje treba posjetiti i
dogovorenim datumima. 3. Dotična poduzeća se obavještava o
prirodi podataka za provjeru tijekom posjeta i o svim daljnjim podacima koje
treba dostaviti tijekom posjeta, iako time ne treba isključiti zahtjeve
tijekom provjere za daljnjim podacima koje se može pružiti s obzirom na
primljene podatke. 4. Komisiji, u ispitnim postupcima koji se
provode prema stavcima 1., 2. i 3. pomažu službenici onih država članica
koje to zatraže. Članak 17. Odabir uzorka 1. U slučajevima kada je broj
podnositelja zahtjeva, izvoznika ili uvoznik, vrsta proizvoda ili transakcija
velik, ispitni postupak može se ograničiti na razuman broj stranaka,
proizvoda ili transakcija korištenjem statistički valjanih uzoraka na temelju
raspoloživih podataka u vrijeme odabira ili na najveći reprezentativni
obujam proizvodnje, prodaje ili izvoza koji se razumno može ispitati u
raspoloživom razdoblju. 2. Komisija odabire stranke, vrstu proizvoda
ili transakcija prema ovom članku, iako se prednost daje odabiru uzorka u
savjetovanju s, i uz pristanak, dotičnih stranaka, pod uvjetom da su
stranke poznate i da su dale na raspolaganje dovoljno podataka u roku od tri
tjedna od pokretanja ispitnih postupka, a kako bi se omogućio odabir
reprezentativnog uzorka. 3. U slučajevima kada je, u skladu s ovim
člankom, Ö ispitni
postupak Õ ograničen,
pojedinačna dampinška marža izračunava se za svakog izvoznika ili
proizvođača koji nije inicijalno odabran, a koji podnese potrebne
podatke u rokovima predviđenim ovom Uredbom, osim ako je broj izvoznika
ili proizvođača toliko velik da bi pojedinačna ispitivanja bila
bespotrebno teška te bi sprečavala pravovremeni završetak ispitnog
postupka. 4. Ako je odlučeno odabrati uzorke i postoji
određeni stupanj nesuradnje određenih ili svih odabranih stranaka, a
koji bi mogao Ö značajno Õ utjecati na ishod
ispitnog postupka, moguće je odabrati novi uzorak. Međutim, ako i dalje postoji Ö značajna Õ razina nesuradnje
ili nema dovoljno vremena za odabir novog uzorka, primjenjuju se
odgovarajuće odredbe članka 18. Članak 18. Nesuradnja 1. U slučajevima u kojima zainteresirana
stranka odbija pristup ili na neki drugi način ne pruža potrebne podatke u
rokovima iz ove Uredbe, ili ako znatno ometa ispitni postupak, privremeni ili
konačni nalazi, pozitivni ili negativni, mogu se donijeti na temelju
raspoloživih podataka. Ako se utvrdi da je zainteresirana stranka
dostavila lažne ili obmanjujuće podatke, podaci se zanemaruju, a mogu se
koristiti raspoloživi podaci. Zainteresiranim strankama trebaju biti jasne
posljedice nesuradnje. 2. Uskraćivanje odgovora u
elektroničkom obliku ne smatra se nesuradnjom, pod uvjetom da
zainteresirana stranka pokaže da bi dostavljanje odgovora u traženom obliku
predstavljalo dodatno opterećenje ili neopravdani dodatni trošak. 3. Ako podaci koje dostavi zainteresirana
stranka nisu idealni u svim pogledima oni se ipak ne smiju zanemariti, pod
uvjetom da nedostaci nisu takvi da uzrokuju nepotrebne teškoće u donošenju
razumno točnog nalaza, kao i da su pravovaljano i odgovarajuće
dostavljeni i da se mogu provjeriti, a da je stranka djelovala najbolje što je
mogla. 4. Ako se dokazi ili podaci ne prihvate, o
razlozima neprihvaćanja odmah se obavještava stranka koja ih je dostavila,
te joj se daje mogućnost dostavljanja daljnjih obrazloženja u navedenim
rokovima. Ako se obrazloženja smatraju nezadovoljavajućima, razlozi
odbijanja tih dokaza ili podataka se objavljuju i daju kod objavljivanja
nalaza. 5. Ako se razmatranja, uključujući i
ona o uobičajenoj vrijednosti, temelje na odredbama stavka 1.,
uključujući podatke dostavljene u zahtjevu, oni se, ako je
primjenjivo i s obzirom na rokove ispitnog postupka, provjeravaju usporedbom s
raspoloživim podacima iz drugih neovisnih izvora, kao što su na primjer,
cjenici, službene statistike o uvozu i carinskim povratima, kao i podaci
primljeni od drugih zainteresiranih stranaka tijekom ispitnog postupka. Podaci mogu uključivati odgovarajuće
podatke vezane uz svjetsko tržište ili druga reprezentativna tržišta, ako je
potrebno. 6. Ako zainteresirana stranka ne
surađuje, ili surađuje samo djelomični tako da se time
relevantni podaci uskraćuju, rezultati mogu biti manje povoljni za stranku
nego da je surađivala. Članak 19. Povjerljivost 1. Sa svim podacima koji su po svojoj prirodi
povjerljivi (na primjer, jer bi njihovo objavljivanje davalo znatne
komparativne prednosti konkurentu ili bi imalo značajne štetne učinke
na osobu koja daje podatke ili na osobu od koje je primila podatke), ili koje
stranke u ispitnom postupku pružaju na povjerljivoj osnovi, nadležna tijela
postupaju kao s takvima, ako postoji osnovanost takvog zahtjeva. 2. Zainteresirane stranke koje daju
povjerljive podatke Ö dužne su Õ dostaviti sažetke
tih podataka koji nisu povjerljivi. Sažetci su dovoljno detaljni kako bi
omogućili razumijevanje suštine podataka dostavljenih kao povjerljivih. U
iznimnim okolnostima, stranke mogu navesti da podaci nisu podobni za sažimanje.
U tim iznimnim okolnostima, potrebno je dostaviti izjavu s razlozima zašto nije
moguće podatke sažeti. 3. Ako se smatra da zahtjev za
povjerljivošću nije osnovan i ako pružatelj podataka ne želi staviti
podatke na raspolaganje ili odobriti njihovo objavljivanje bilo u općem
ili sažetom obliku, podaci se mogu zanemariti osim ako se može potvrditi na
zadovoljavajući način iz odgovarajućeg izvora da su podaci
ispravni. Zahtjevi za povjerljivošću ne odbacuju se proizvoljno. 4. Ovim člankom ne isključuje se
objava općih podataka od strane tijela Ö Unije Õ, a posebno razloga
na kojima se temelje odluke donesene prema ovoj Uredbi, niti objava dokaza na
koje se oslanjaju tijela Ö Unije Õ u mjeri u kojoj je
potrebno objasniti razloge sudskih postupaka. Kod objave treba voditi
računa o legitimnim interesima dotičnih stranaka kako se ne bi
otkrile njihove poslovne i državne tajne. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 12. 5. Komisija i države članice, ili njihovi
dužnosnici, ne otkrivaju podatke koje prime prema ovoj Uredbi, a za koje je
pružatelj podatka zatražio povjerljivo postupanje, bez posebnog odobrenja
pružatelja podatka. Razmjene podataka između Komisije i država
članica ili interni dokumenti koje pripreme tijela Unije ili njenih država
članica ne otkrivaju se osim kako je posebno predviđeno ovom Uredbom. ê 1225/2009
(prilagođeno) 6. Podaci primljeni prema ovoj Uredbi koriste
se samo za potrebe za koje su zatraženi. Ova odredba ne isključuje korištenje
podataka primljenih u kontekstu ispitnog postupka radi pokretanja drugog
ispitnog postupka u okviru istog postupka u vezi istog istovjetnog proizvoda. Članak 20. Objava podataka 1. Podnositelji Ö pritužbi Õ, uvoznici i
izvoznici i njihove predstavničke udruge, i zemlja izvoza mogu zatražiti
objavu pojedinosti na kojima se temelje osnovne činjenice i razmatranja na
temelju kojih su uvedene privremene mjere. Zahtjevi za objavom podnose se u
pisanom obliku odmah nakon uvođenja privremenih mjera, a objava je pisana
u najranijem mogućem roku nakon toga. 2. Stranke navedene u stavku 1. mogu zatražiti
konačnu objavu osnovnih činjenica i razmatranja na temelju kojih se
namjerava preporučiti uvođenje konačnih mjera ili okončanje
ispitnog postupka ili postupka bez uvođenja mjera, pritom vodeći
posebno računa o objavi podataka i rasprava koje su različite od onih
korištenih za privremene mjere. 3. Zahtjevi za konačnom objavom, kako je
definirano stavkom 2., upućuju se Komisiji u pisanom obliku, a dostavljaju
se, u slučajevima kada se Ö uvodi Õ privremena
pristojba, u roku od najviše mjesec dana od objave uvođenja te pristojbe.
Ako privremena pristojba nije uvedena, stranke imaju mogućnost zatražiti
konačnu objavu u rokovima koje odredi Komisija. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 13. 4. Konačna objava daje se u pisanom
obliku. Objava se daje, uz dužan oprez zbog zaštite povjerljivih podataka, u
najkraćem mogućem roku a, uobičajeno, najmanje mjesec dana prije
pokretanja postupaka navedenih u članku 9. Ako Komisija ne može objaviti
određene činjenice ili razmatranja u to vrijeme, objavljuje ih najranije
moguće nakon tog roka. Objava ne isključuje niti jednu naknadnu
odluku koju može donijeti Komisija, ali ako je odluka utemeljena na
različitim činjenicama i razmatranjima, one se objavljuju u
najkraćem mogućem roku. 5. Nakon konačne objave, prigovori se
uzimaju u obzir samo ako su primljeni unutar razdoblja koje je odredila
Komisija za svaki pojedinačni slučaj, vodeći računa o
žurnosti pitanja, a koje nije kraće od deset dana. Kraće razdoblje
može se odrediti kad god kad je potrebno dati dodatnu konačnu objavu. ê 1225/2009
(prilagođeno) Članak 21. Interes Ö Unije Õ 1. Odluka o tome treba li intervenirati u
interesu Ö Unije Õ treba se temeljiti
na procjeni svih različitih interesa u cjelini, uključujući
interese domaće proizvodnje, korisnika i potrošača. Odluke prema ovom
članku donose se samo ako je svim strankama dana mogućnost iznošenja stavova
prema stavku 2. U ispitivanjima uzima se posebno u obzir potreba za uklanjanjem
učinaka štetnog subvencioniranja koji narušava trgovinu i ponovno
uspostavljanje učinkovite konkurencije. Mjere, utvrđene na temelju
nalaza o subvencioniranju i šteti, se ne mogu primjenjivati ako tijela, na
temelju svih podnesenih podataka, mogu jasno zaključiti da primjena tih
mjera nije u interesu Ö Unije Õ. 2. Radi uspostave zdrave osnove na kojoj
tijela, u donošenju odluke o tome je li ili ne uvođenje mjera u interesu Ö Unije Õ , mogu uzeti u obzir
sva mišljenja i sve podatke, podnositelji zahtjeva, uvoznici i njihove
predstavničke udruge, predstavnički korisnici i predstavničke
organizacije potrošača mogu, u rokovima navedenim u obavijesti o
pokretanju ispitnog postupka za utvrđivanje antidampinške pristojbe, se
javiti i dostaviti podatke Komisiji. Podaci, ili njihovi sažeci stavljaju se na
raspolaganje drugim strankama navedenim u ovom stavku, a koje imaju pravo
odgovoriti na te podatke. 3. Stranke koje su postupile u skladu sa
stavkom 2. mogu zatražiti da budu usmeno saslušane. Takvi se zahtjevi
odobravaju ako su podneseni u rokovima iz stavka 2., kao i ako navode razloge
zašto stranke trebaju biti saslušane, u smislu interesa Ö Unije Õ. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 14. 4. Strane koje su postupile u skladu sa
stavkom 2. mogu dati primjedbe na primjenu bilo kojih privremenih pristojbi. Te
se primjedbe primaju u razdoblju od 25 dana od primjene tih mjera ako ih treba
uzeti u obzir i ako su one, ili njihovi odgovarajuću sažetci, dani na
raspolaganje drugim strankama koje imaju pravo odgovoriti na te primjedbe. 5. Komisija pregledava podatke koji su
pravilno podneseni te ispituje u kojoj su mjeri reprezentativni, a rezultati te
analize, zajedno s mišljenjem o njihovoj vrijednosti, prosljeđuju se
odboru kao dio nacrta mjere podnesene u skladu s člankom 9. Mišljenja
izražena u odboru Komisija bi trebala uzeti u obzir pod uvjetima predviđenim
Uredbom EU br. 182/2011. 6. Strane koje su postupile u skladu sa
stavkom 2. mogu zahtijevati da im se pruže na uvid činjenice i razmatranja
na temelju kojih će konačne odluke vjerojatno biti donesene. Takvi se
podaci stavljaju na raspolaganje u mjeri u kojoj je to moguće te ne
dovodeći u pitanje bilo koju naknadnu odluku Komisije. ê 1225/2009
(prilagođeno) 7. Podaci se uzimaju u obzir samo ako ih prate
stvarni dokazi koji potkrepljuju njihovu valjanost. Članak 22. Završne odredbe Ova Uredba ne isključuje primjenu: (a) posebnih pravila utvrđenih
sporazumima sklopljenim između Ö Unije Õ i trećih
zemalja; (b) uredbi Ö Unije Õ u poljoprivrednom
sektoru i Uredbe Vijeća (EZ) br. 1667/2006[12], (EZ)
br. 614/2009[13]
i (EZ) br. 1216/2009[14].
Ova Uredba se primjenjuje tako da nadopunjuje navedene uredbe i da izuzima sve
njihove odredbe koje isključuju primjenu antidampinških pristojbi; (c) posebne mjere, pod uvjetom da te
mjere nisu u suprotnosti s obvezama prema Ö Općem
sporazumu o carinama i trgovini iż 1994 Õ. ê 37/2014
Članak 1. i Prilog točka 22. podtočka 15. Članak 23. Izvješće 1. Komisija, uzimajući u obzir zaštitu
povjerljivih informacija u smislu članka 19., Europskom parlamentu i
Vijeću podnosi godišnje izvješće o primjeni i provedbi ove Uredbe. To
izvješće uključuje informacije o primjeni privremenih i konačnih
mjera, prekidu ispitnih postupaka bez mjera, ponovljenim ispitnim postupcima,
revizijama i posjetima radi provjere te aktivnostima raznih tijela odgovornih
za nadzor provedbe ove Uredbe i ispunjenje obveza koje iz nje proizlaze. 2. Europski parlament može, u roku od jednog
mjeseca nakon što Komisija podnese izvješće, pozvati Komisiju na ad hoc
sastanak svog nadležnog odbora kako bi predstavila i objasnila pitanja povezana
s provedbom ove Uredbe. 3. Najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja
izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, Komisija izvješće
stavlja na raspolaganje javnosti. ê 1225/2009
(prilagođeno) Članak 24. Stavljanje izvan snage Uredba (EZ) br. Ö 1225/2009 Õ stavlja se izvan
snage. Upućivanja na Uredbu stavljenu izvan
snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i čitaju se u skladu s korelacijskom
tablicom u Prilogu II. Članak 25. Stupanje na snagu Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od
dana objave u Službenom listu Europske unije. Ova je Uredba u cijelosti
obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama. Sastavljeno u Bruxellesu, Za Europski parlament Za
Vijeće Predsjednik Predsjednik [1] COM(87) 868 PV. [2] Vidi Prilog 3. dijelu A.
Zaključaka. [3] Unesena u zakonodavni program za 2014. [4] Vidi Prilog I.
ovog prijedloga. [5] SL C […], […], str. […]. [6] Uredba (EU) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o
zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije
(SL L 343, 22.12.2009., str. 51.). [7] Vidjeti Prilog I. [8] Uredba (EU) br. 182/2011
Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju
pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država
članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55,
28.2.2011., str. 13.). [9] Uredba Komisije (EEZ) br. 2454/93 od 2. srpnja 1993. o
utvrđivanju odredaba za provedbu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 o
Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 253, 11.10.1993., str. 1.). [10] Uključujući Albaniju, Armeniju, Azerbajdžan,
Bjelorusiju, Gruziju, Kirgistan, Moldaviju, Mongoliju, Sjevernu Koreju,
Tadžikistan, Turkmenistan i Uzbekistan. [11] Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada
1992. O Carinskom zakoniku Zajednice (OJ L 302, 19.10.1992., str. 1.). [12] Uredba Vijeća (EZ) br. 1667/2006 od 7. studenoga
2006. o glukozi i laktozi (OJ L 312, 11.11.2006., str. 1.). [13] Uredba Komisije (EZ) br. 614/2009 od 7. srpnja 2009. o
zajedničkom sustavu trgovine za ovalbumin i laktalbumin (SL L 181,
14.7.2009., str. 8.). [14] Uredba Vijeća (EZ) br. 1216/2009 od 30. studenoga
2009. o utvrđivanju trgovinskih aranžmana primjenjivih na određenu
robu dobivenu preradom poljoprivrednih proizvoda (SL L 328, 15.12.2009., str.
10.).