52014PC0161

OBRAZLOŽENJE

1.           KONTEKST PRIJEDLOGA

Cilj je ovog prijedloga utvrditi stajalište Unije o izmjenama Kodeksa Konvencije o radu pomoraca iz 2006. godine u odnosu na odgovornost brodovlasnika za a) isplatu odštetnih zahtjeva u slučaju smrti i tjelesnih ozljeda i b) napuštanje pomoraca.

Izmjene Kodeksa Konvencije o radu pomoraca iz 2006. godine (MLC, 2006.) Međunarodne organizacije rada (ILO), dalje u tekstu: „Konvencija o radu pomoraca”, „Konvencija” ili „MLC”, na dnevnom su redu prvog sastanka „posebnog tripartitnog odbora”, dalje u tekstu: „Odbor”.

Konvencijom se utvrđuju minimalni radni i životni uvjeti za sve pomorce na brodovima koji plove pod zastavama zemalja koje su ratificirale Konvenciju[1]. Izmjene koje Odbor treba razmotriti tiču se Kodeksa MLC-a, koji se odnosi na način provedbe Članaka i Pravila MLC-a te sadrži standarde i smjernice[2].

1.1.        Razmatranje i moguće prihvaćanje izmjena Kodeksa Konvencije o radu pomoraca na prvom sastanku „posebnog tripartitnog odbora” od 7. do 11. travnja 2014.

Odboru je povjereno razmatranje prijedloga izmjena Kodeksa MLC-a u skladu s člankom XV. MLC-a. Upravno vijeće ILO-a osnovalo je Odbor na svojoj 318. sjednici u lipnju 2013. Na svojoj 319. sjednici u listopadu 2013. odlučilo je sazvati prvi sastanak Odbora od 7. do 11. travnja 2014. u Ženevi i usvojilo njegov dnevni red koji uključuje „razmatranje prijedloga izmjena Kodeksa Konvencije o radu pomoraca iz 2006. godine (MLC, 2006.)”.

Na sastanku Zajedničke ad hoc stručne radne skupine IMO-a/ILO-a[3] za odgovornost i naknade održanom 2009. godine[4] nakon rezolucije donesene na 94. (pomorskom) zasjedanju Međunarodne konferencije rada, kada je donesen MLC[5], identificirana su dva pitanja za buduće izmjene Kodeksa: odgovornost brodovlasnika u odnosu na isplatu odštetnih zahtjeva u slučaju smrti i tjelesnih ozljeda te na napuštanje pomoraca. Ta je dva pitanja Pripremni odbor kojeg je 2010. osnovalo Upravno vijeće ILO-a identificirao kao žurna pitanja koja treba razmotriti na prvoj sjednici Odbora.

U listopadu 2013., skupina brodovlasnika i skupina pomoraca u Odboru zajednički su predale dva kompleta prijedloga za izmjene Kodeksa MLC-a, u skladu sa stavkom 2. članka XV. MLC-a[6].

Prema pojednostavljenom postupku za izmjenu Kodeksa MLC-a sukladno stavku 3. članka XV. MLC-a, glavni ravnatelj ILO-a priopćio je prijedlog izmjena svim državama članicama ILO-a s pozivom da dostave svoje primjedbe i prijedloge u listopadu 2013.[7] Prijedlozi izmjena zatim su dostavljeni Europskoj uniji u prosincu 2013.[8]

Na sjednici u travnju 2014. Odbor treba razmotriti ta dva kompleta prijedloga izmjena. Da bi Odbor donio te izmjene, potrebna je zastupljenost pola članica koje su ratificirale MLC na sjednici i dvotrećinska većina članova Odbora, koja uključuje pola pripadajućih glasova vlada, brodovlasnika i pomoraca.

1.2.        Moguće prihvaćanje izmjena Kodeksa Konvencije o radu pomoraca na 103. zasjedanju Međunarodne konferencije rada od 28. svibnja do 12. lipnja 2014. i stupanje na snagu

Nakon što ih Odbor prihvati, izmjene Kodeksa MLC-a treba odobriti Međunarodna konferencija rada s dvije trećine glasova prisutnih delegata i zatim ih predati na razmatranje članicama ILO-a koje su ratificirale MLC. Očekuje se da će ta zadaća biti povjerena Međunarodnoj konferenciji rada na njezinom 103. zasjedanju koje će se održavati od 28. svibnja do 12. lipnja 2014.

Izmjene prihvaćene u tom postupku stupaju na snagu u razdoblju koje obično iznosi dvije godine, osim ako je znatan broj članica koje su ratificirale Konvenciju[9] službeno izrazio svoje neslaganje s tim izmjenama.

1.3.        Sadržaj predloženih izmjena Kodeksa Konvencije o radu pomoraca koje podliježu sastancima Međunarodne organizacije rada u 2014. godini

Dva kompleta prijedloga izmjena Kodeksa MLC-a koji podliježu sastancima ILO-a u 2014. godini, odnose se na Standarde (Dio A.) i Smjernice (Dio B.) Kodeksa MLC-a u vezi s Pravilom 2.5. o repatrijaciji u Poglavlju 2. o uvjetima zaposlenja i Pravilom 4.2. o obvezama brodovlasnika u Poglavlju 4. o zaštiti zdravlja, zdravstvenoj skrbi, socijalnoj skrbi i sigurnosti[10].

Prijedlog povezan s Pravilom 2.5. „Repatrijacija” (vidi Prilog) odnosi se na napuštanje pomoraca. Do napuštanja dolazi kada brodovlasnik ne pokriva troškove repatrijacije pomorca ili je ostavio pomorca bez potrebnog uzdržavanja i podrške ili je na drugi način jednostrano raskinuo svoje veze s pomorcem, uključujući neisplatu ugovorne plaće tijekom razdoblja od najmanje dva mjeseca. Predloženim se izmjenama utvrđuju zahtjevi za brz i učinkovit sustav financijskog jamstva za pomoć pomorcima koji su zaposleni, uzeti na rad ili u bilo kojem svojstvu rade na brodu koji plovi pod zastavom članice u slučaju napuštanja. Taj sustav pokriva neisplaćene plaće i ostala prava u trajanju do četiri mjeseca, troškove repatrijacije, potrebno uzdržavanje uključujući odgovarajuću hranu, odjeću, smještaj, potrebnu zdravstvenu skrb i druge razumne troškove ili davanja koji proizlaze iz napuštanja. Prema prijedlogu, svaka članica dodatno zahtijeva da se za brodove koji plove pod njezinom zastavom dostavi dokaz u obliku dokumenta o financijskom jamstvu koje je izdalo tijelo za izdavanje financijskih jamstava. Predložene se smjernice odnose na neposrednu pomoć u slučaju kada je potrebno određeno vrijeme da se provjeri valjanost određenih aspekata zahtjeva pomorca i na pojedinosti dokaza o financijskom jamstvu.

Prijedlog povezan s Pravilom 4.2. „Obveze brodovlasnika” (vidi Prilog) odnosi se na naknade u slučaju smrti ili dugotrajne invalidnosti zbog ozljede na radu, bolesti ili opasnosti. Prijedlogom se utvrđuju minimalni zahtjevi za sustav financijskih jamstava kojim se osiguravaju naknade u vezi s ugovornim zahtjevima, koji su definirani kao zahtjevi povezani s bolesti, tjelesnim ozljedama ili smrti do kojih dođe dok pomorac radi u okviru sporazuma o zaposlenju pomoraca ili koji proizlaze iz zaposlenja po tom sporazumu. Treba uspostaviti učinkovite mjere za zaprimanje, obradu i nepristrano namirenje ugovornih zahtjeva za naknadu u brzim i pravednim postupcima. Ne smije biti odgađanja ni pritiska da se prihvati isplata manja od ugovornog iznosa ili privremena isplata u slučajevima u kojima je teško procijeniti konačnu naknadu. Uz to, ne smije biti ograničavanja drugih zakonskih prava, iako će se povlastice odbijati od odšteta. Prema prijedlogu, svaka članica dodatno zahtijeva da se za brodove koji plove pod njezinom zastavom dostavi dokaz o financijskom jamstvu u obliku dokumenta ili da brodovlasnik obavijesti matičnu državu i pomorce ako je jamstvo poništeno. Predloženim smjernicama obrađuju se detalji o dokazima o financijskom jamstvu te one sadržavaju primjere obrazaca potvrde primitka sredstava i oslobađanja od odgovornosti za plaćanje ugovornih zahtjeva.

1.4.        Pravo Unije u području izmjena Kodeksa Konvencije o radu pomoraca koje podliježu sastancima Međunarodne organizacije rada u 2014. godini

Predložene su izmjene Kodeksa MLC-a u velikoj mjeri obuhvaćene nadležnostima koje su Uniji dodijeljene Ugovorima. Nadalje, mnogi dijelovi izmjene tiču se područja prava Unije koji su na razini EU-a već na naprednoj razini uređenosti. Povrh toga, Odlukom Vijeća 2007/431/EZ od 7. lipnja 2007. države su članice ovlaštene ratificirati MLC u interesu Unije.

Predložene su izmjene MLC-a usmjerene na pitanja obrađena u Direktivi 2009/13/EZ o provedbi Sporazuma koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Europski savez transportnih radnika (ETF) o Konvenciji o radu pomoraca iz 2006., i izmjeni Direktive 1999/63/EZ Tom se Direktivom u pravo EU-a prenose mjerodavne odredbe Konvencije kroz određivanje minimalnih zahtjeva u mjerodavnim područjima na temelju sporazuma između europskih sektorskih socijalnih partnera u skladu s odredbama Ugovora u području socijalne politike[11].

Iako nije kao takvo obrađeno u Direktivi 2009/13/EZ, „napuštanje” pomoraca ipak spada pod njezin Standard A.2.5. koji glasi: „Svaka država članica osigurava da pomorci na brodovima koji viju njezinu zastavu imaju pravo na repatrijaciju (...) kada pomorci više ne mogu obavljati svoje dužnosti prema njihovom ugovoru o radu ili se od njih ne može očekivati da ih obavljaju u određenim okolnostima”. Slično tome, u vezi s odgovornošću brodovlasnika, Standardom A.4.2. propisano je: „Svaka država članica donosi zakone i propise kojima se od vlasnika brodova koji viju njezinu zastavu zahtijeva da budu odgovorni za zdravstvenu zaštitu i medicinsku skrb svih pomoraca zaposlenih na brodu u skladu sa sljedećim najmanjim standardima: (...) brodovlasnici osiguravaju financijsko jamstvo za naknadu u slučaju smrti ili dugotrajne invalidnosti pomorca zbog ozljede na radu, bolesti ili pogibelji, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, ugovorom o radu ili kolektivnim ugovorom.” U oba slučaja izmjenama Konvencije uveli bi se posebni zahtjevi za sustave financijskih jamstava i za podnošenje dokaza u obliku dokumenta u tim područjima.

Treba naglasiti i da je u završnim odredbama Sporazuma koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Europski savez transportnih radnika (ETF) o Konvenciji o radu pomoraca provedenog u Direktivi 2009/13/EZ navedeno da se, nakon izmjena odredaba Konvencije te na zahtjev bilo koje stranke potpisnice Sporazuma, provodi nadzor primjene Sporazuma.

Provedba predloženih izmjena Konvencije tiče se područja prometa[12]: Direktive 2009/16/EZ o nadzoru države luke, kako je izmijenjena Direktivom 2013/38/EU od 12. kolovoza 2013. kako bi se MLC uključio među konvencije kao što su SOLAS[13], MARPOL[14] i STCW[15], kao i Direktive 2013/54/EU od 20. studenoga 2013. o državi zastave, kojom se provodi Prilog Direktivi 2009/13/EZ. Direktiva 2009/16/EZ primjenjuje se na sve brodove koji pristaju u lukama EU-a, bez obzira na državljanstvo pomoraca, a cilj je Direktive 2013/54/EU osigurati da države članice EU-a ispunjuju svoje obveze kao države zastave u smislu Direktive 2009/13/EZ, kao i Priloga toj Direktivi, i primjenjuje se na sve pomorce na brodovima koji plove pod zastavom EU-a. Podnošenje dokaza u obliku dokumenata navedenih u prijedlogu izmjena posebno je obuhvaćeno Direktivom 2009/16/EZ kako je izmijenjena.

Predložene izmjene tiču se i aspekata područja socijalne politike[16], gdje su minimalni zahtjevi za zdravlje i sigurnost na radu posebno određeni Direktivom 89/391/EEZ o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika na radu.

Nadalje, predviđene se izmjene tiču koordiniranja sustava socijalne sigurnosti obrađenog u Uredbi (EZ) br. 883/2004 i provedbenoj Uredbi (EZ) br. 987/2009 za državljane EU-a, odnosno Uredbi (EU) br. 1231/2010[17] za državljane trećih zemalja koji zakonito borave u EU-u, članove njihovih obitelji i nadživjele osobe kod prekograničnih situacija. Ti su propisi doneseni u području slobodnog kretanja radnika i useljavanja[18].

Predložene izmjene mogu uključivati zakonodavstvo EU-a u području pravosudne suradnje u građanskim stvarima, a posebno Uredbu (EU) br. 1215/2012 o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima[19].

2.           REZULTATI SAVJETOVANJA SA ZAINTERESIRANIM STRANAMA I PROCJENA UČINKA

Nije primjenjivo.

3.           PRAVNI ELEMENTI PRIJEDLOGA

Vjerojatno će Međunarodnoj konferenciji rada biti povjereno da na svom 103. zasjedanju prihvati navedene prijedloge izmjena Kodeksa Konvencije o radu pomoraca. U skladu s člankom XV. MLC-a, te izmjene za sve stranke koje nisu službeno izrazile svoje protivljenje u roku od dvije godine[20] stupaju na snagu šest mjeseci nakon kraja tog razdoblja, osim ako više od 40 % stranaka koje istovremeno predstavljaju najmanje 40 % bruto tonaže brodova članica izrazi neslaganje s izmjenama prihvaćenima na Međunarodnoj konferenciji rada.

Iz toga proizlazi da će predviđene izmjene Kodeksa Konvencije o radu pomoraca predstavljati akt tijela osnovanog međunarodnim sporazumom koji će proizvoditi pravne učinke.

Samo države mogu biti članice ILO-a i mogu glasovati o odobravanju izmjena Kodeksa MLC-a na Međunarodnoj konferenciji rada na koju je Unija pozvana sa statusom promatrača.

Zbog navedenoga, u skladu s člankom 218. stavkom 9. UFEU-a, Vijeće treba donijeti odluku kojom će utvrditi stajalište koje će se prihvatiti u ime Unije i istovremeno ovlastiti države članice da zajednički djeluju u interesu Unije.

Predlaže se podržati prijedlog predviđenih izmjena Kodeksa MLC-a.

Na temelju prijedloga kojeg su zajednički podnijeli skupina brodovlasnika i skupina pomoraca u Odboru, u ovoj se fazi čini da opća načela koja se uvode predloženim izmjenama nisu u suprotnosti s pravom Unije i nema neusklađenosti između predloženih izmjena i pravne stečevine Unije. Posebno nema neusklađenosti pristupa između predloženih izmjena Kodeksa MLC-a i minimalnih zahtjeva pravne stečevine Unije u socijalnim pitanjima. To znači da mjere Unije mogu biti strože od standarda ILO-a i obratno[21], kako proizlazi iz članka 19. stavka 8. Ustava ILO-a o tome da konvencije ILO-a, kao što je MLC, sadržavaju minimalne standarde. Nema ni neusklađenosti između predloženih izmjena Kodeksa MLC-a i pravne stečevine Unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ili propisa iz pravne stečevine Unije u području prijevoza.

Na temelju prethodnog iskustva može se očekivati da se tekst predviđenih izmjena Kodeksa MLC-a neće značajno mijenjati od nacrta koji su dogovorili skupina brodovlasnika i skupina pomoraca do prihvaćanja Međunarodne konferencije rada. Međutim, kako bi se državama članicama omogućilo da zajednički djeluju u tijelima ILO-a u interesu Unije na učinkovit i djelotvoran način, potrebno je omogućiti da države članice mogu prihvatiti tekst izmjena Kodeksa s nebitnim promjenama u odnosu na tekst koji su dogovorili skupina brodovlasnika i skupina pomoraca.

2014/0088 (NLE)

Prijedlog

ODLUKE VIJEĆA

o stajalištu koje je potrebno donijeti u ime Europske unije na 103. zasjedanju Međunarodne konferencije rada o izmjenama Kodeksa Konvencije o radu pomoraca

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 153. i članak 218. stavak 9.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)       Konvencijom o radu pomoraca iz 2006. Međunarodne organizacije rada (ILO), dalje u tekstu: „Konvencija”, utvrđuju se minimalni radni i životni uvjeti za sve pomorce koji rade na brodovima koji plove pod zastavama zemalja koje su ratificirale Konvenciju.

(2)       Prijedlozi izmjena Kodeksa Konvencije na dnevnom su redu prvog sastanka „posebnog tripartitnog odbora” osnovanog na temelju Konvencije, dalje u tekstu: „Odbor”, koji će se održati od 7. do 11. travnja 2014. za razmatranje i, po mogućnosti, donošenje. Donesene izmjene moraju biti dostavljene na prihvaćanje 103. zasjedanju Međunarodne konferencije rada od 28. svibnja do 12. lipnja 2014.

(3)       Prijedlozi izmjena odnose se na obveze brodovlasnika u vezi s naknadama za potraživanja zbog smrti, tjelesnih ozljeda i napuštanja pomoraca. Njih su u listopadu 2013. zajednički podnijele skupina brodovlasnika i skupina pomoraca u Odboru, u skladu sa stavkom 2. članka XV. Konvencije (dalje u tekstu: „nacrt izmjena”).

(4)       Pravila Konvencije i nacrt izmjena u velikoj su mjeri obuhvaćeni nadležnostima koje su Uniji dodijeljene Ugovorima. Uz to, nacrt izmjena utjecat će na postojeću pravnu stečevinu u području socijalne politike[22], prijevoza i koordinacije sustava socijalne sigurnosti[23]. Većina je odredbi Konvencije podlijegala Direktivi 2009/13/EZ o provedbi Sporazuma koji su sklopili Udruženje brodovlasnika Europske zajednice (ECSA) i Europski savez transportnih radnika (ETF) o Konvenciji o radu pomoraca iz 2006., i izmjeni Direktive 1999/63/EZ. Provedba Konvencije u Uniji dodatno se osigurava Direktivom 2009/16/EZ od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke, kako je izmijenjena Direktivom 2013/38/EU od 12. kolovoza 2013. i Direktivom 2013/54/EU od 20. studenoga 2013. o državi zastave, kojom se provodi Prilog Direktivi 2009/13/EZ od 16. veljače 2009.

(5)       U skladu s člankom XV. Konvencije, izmjene Kodeksa koje odobri Međunarodna konferencija rada, za sve stranke koje nisu službeno izrazile svoje protivljenje u roku od dvije godine, stupaju na snagu šest mjeseci nakon kraja tog razdoblja, osim ako više od 40 % stranaka koje istovremeno predstavljaju najmanje 40 % bruto tonaže brodova članica izrazi neslaganje s tim izmjenama. Iz toga proizlazi da će predviđene izmjene Kodeksa Konvencije o radu pomoraca predstavljati akt tijela osnovanog međunarodnim sporazumom koji će proizvoditi pravne učinke.

(6)       Zbog navedenog, u skladu s člankom 218. stavkom 9. UFEU-a, Vijeće treba donijeti odluku kojom će utvrditi stajalište koje će se prihvatiti u ime Unije i istovremeno ovlastiti države članice da zajednički djeluju u interesu Unije, koja nije članica ILO-a[24].

(7)       Budući da, u ovoj fazi, nacrt izmjena još nije dobio suglasnost svih dionika i da su još moguće određene promjene prije prihvaćanja na Međunarodnoj konferenciji rada, potrebno je predvidjeti da države članice, djelujući zajednički u interesu Unije, mogu prihvatiti tekst izmjena Kodeksa s nebitnim promjenama u odnosu na tekst koji su dogovorili skupina brodovlasnika i skupina pomoraca.        

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.           Stajalište Unije na 103. zasjedanju Međunarodne konferencije rada bit će da se podrži prihvaćanje predviđenih izmjena Kodeksa Konvencije kako su ih zajednički predložile skupina brodovlasnika i skupina pomoraca u Odboru (dalje u tekstu: „nacrt izmjena”). Tekst nacrta izmjena priložen je ovoj Odluci.

2.           Države članice zauzimaju stajalište Unije kako je utvrđeno u stavku 1., djelujući zajednički u interesu Unije pri prihvaćanju izmjena Kodeksa Konvencije na 103. zasjedanju Međunarodne konferencije rada.

3.           Države članice koje djeluju zajednički u interesu Unije mogu dogovoriti nebitne promjene tog stajališta u okviru tijela ILO-a bez daljnje odluke Vijeća.

Članak 2.

Ova je Odluka upućena državama članicama

Sastavljeno u Bruxellesu

                                                                       Za Vijeće

                                                                       Predsjednik

[1]               http://www.ilo.org/global/standards/maritime-labour-convention/lang--en/index.htm.

[2]               Konvencija je podijeljena u tri glavna dijela: prvi dio su Članci, kojima se propisuju općenita načela i obveze. Nakon Članaka slijede Pravila i Kodeks koji se odnose na područja radnih i životnih uvjeta pomoraca koji su obuhvaćeni Konvencijom te na inspekcije i zadovoljavanje uvjeta. Pravila, koja su pisana vrlo općenito, nadopunjena su detaljnijim Kodeksom. Kodeks ima dva dijela: Dio A. sadrži Standarde, a Dio B. Smjernice. Zemlje koje ratificiraju MLC moraju donijeti nacionalne propise ili poduzeti druge mjere kako bi osigurale da se načela i prava iz Pravila provode na način propisan Standardima iz Dijela A. Kodeksa (ili na suštinski istovjetan način). Prilikom odlučivanja o pojedinostima svojih propisa ili drugih provedbenih mjera, zemlje koje su ratificirale Konvenciju moraju posvetiti prikladnu pozornost sukladnosti sa Smjernicama iz Dijela B. Kodeksa.

[3]               Međunarodna pomorska organizacija

[4]               ILO-IMO-WGPS/9/2009/10, završno izvješće, Zajednička ad hoc stručna radna skupina IMO-a/ILO-a za odgovornost i naknade u vezi s odštetnim zahtjevima u slučaju smrti i tjelesnih ozljeda i napuštanjem pomoraca, deveti sastanak.

[5]               Rezolucija o Zajedničkoj ad hoc stručnoj radnoj skupini IMO-a/ILO-a za odgovornost i naknade u vezi s odštetnim zahtjevima u slučaju smrti i tjelesnih ozljeda i napuštanjem pomoraca, Međunarodna konferencija rada, Privremeni zapisnik br. 3-1(Rev.), 94. zasjedanje (pomorsko), Ženeva, 2006., str. 3-1/16. Vidi: http://www.ilo.org/global/standards/maritime-labour-convention/WCMS_088130/lang--en/index.htm.

[6]               http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_norm/---normes/documents/genericdocument/wcms_229695.pdf, vidi Prilog preporučenoj Odluci.

[7]               http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_norm/---normes/documents/genericdocument/wcms_229694.pdf.

[8]               Poziv na sjednicu Odbora sadržavao je upućivanje na web-mjesto http://www.ilo.org/global/standards/maritime-labour-convention/WCMS_228789/lang--en/index.htm koje je ažurirano u studenome 2013.

[9]               Najmanje 40 % članica koje su ratificirale MLC i koje predstavljaju 40 % bruto tonaže brodova članica koje su ratificirale MLC.

[10]             http://www.ilo.org/wcmsp5/groups/public/---ed_norm/---normes/documents/genericdocument/wcms_229695.pdf.

[11]             Članci 153. i 155. UFEU-a.

[12]             Članak 100. UFEU-a.

[13]             Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru.

[14]             Međunarodna konvencija o sprečavanju onečišćenja s brodova.

[15]             Međunarodna konvencija o standardima osposobljavanja, izdavanja svjedodžbi i straže za pomorce.

[16]             Članci 153. i 155. UFEU-a.

[17]             Ili Uredbi (EZ) br. 859/2003 u slučaju Danske ili Ujedinjene Kraljevine.

[18]             Članak 48. UFEU-a, članak 79. stavak 2.b UFEU-a.

[19]             Članak 67. stavak 4. i točke (a), (c) i (e) članka 81. stavka 2. UFEU-a.

[20]             Ili u drugom razdoblju koje odredi Konferencija, nakon što ih glavni ravnatelj ILO-a priopći članicama koje su ratificirale Konvenciju.

[21]             Mišljenje 2/91 Suda Europske unije, stavak 18.

[22]               Uključujući Direktivu 89/391/EEZ o sigurnosti i zdravlju radnika na radu.

[23]               Uključujući Uredbu (EZ) br. 883/2004 i provedbenu Uredbu (EZ) br. 987/2009 za državljane EU-a, odnosno Uredbu (EU) br. 1231/2010 ili Uredbu (EZ) br. 859/2003 za državljane trećih zemalja koji zakonito borave u EU-u te, kod prekograničnih situacija, za članove njihovih obitelji i nadživjele osobe.

[24]               Mišljenje 2/91 Suda Europske unije od 19. ožujka 1993., ECR 1993-I, stranica 1061., stavak 26.

PRILOG

I. Prvi skup zajedničkih prijedloga: Prijedlog izmjena Kodeksa koje se odnose na Pravilo 2.5. Konvencije o radu pomoraca iz 2006.

U ovom su prijedlogu odražena načela prihvaćena na devetom sastanku (2. – 6. ožujka 2009.) Zajedničke ad hoc stručne radne skupine IMO-a/ILO-a za odgovornost i naknade u vezi s odštetnim zahtjevima u slučaju smrti i tjelesnih ozljeda i napuštanjem pomoraca[1]. Bilješke u ovom prijedlogu isključivo su informativne prirode i nisu dio teksta prijedloga izmjena.

A. Prijedlozi povezani sa Standardom A.2.5.

1. U sadašnjem naslovu „Standard A.2.5. – Repatrijacija”, „A.2.5.” zamijenjen je s „A.2.5.1.”.

2. Poslije stavka 9. sadašnjeg Standarda A.2.5. dodaje se sljedeći naslov i tekst:

Standard A.2.5.2. – Financijsko jamstvo[2]

1. U provedbi Pravila 2.5. stavka 2., ovim se standardom utvrđuju zahtjevi za osiguranje pružanja brzog i učinkovitog sustava financijskog jamstva za pomoć pomorcima u slučaju napuštanja pomoraca.

2. Za potrebe ovog Standarda smatra se da je pomorac napušten ako, kršeći zahtjeve ove Konvencije ili sporazuma o zaposlenju pomorca, brodovlasnik:

(a) ne pokrije troškove repatrijacije pomorca; ili

(b) ostavi pomorca bez potrebnog uzdržavanja i podrške; ili

(c) na drugi način jednostrano prekine svoje veze s pomorcem, uključujući neisplatu ugovorne plaće tijekom razdoblja od najmanje dva mjeseca.

3. Svaka članica osigurava uspostavu sustava financijskog jamstva koji ispunjuje zahtjeve ovog Standarda za brodove koji plove pod njezinom zastavom. Sustav financijskog jamstva može imati oblik sustava socijalnog osiguranja, osiguranja, nacionalnog fonda ili drugih sličnih aranžmana. Njegov oblik određuje članica nakon savjetovanja s organizacijama brodovlasnika i pomoraca na koje se on odnosi.

4. Sustav financijskog jamstva osigurava izravan pristup, dostatno pokriće i hitnu financijsku pomoć u skladu s ovim Standardom svakom napuštenom pomorcu koji je bio zaposlen ili uzet u rad ili radio u bilo kojem svojstvu na brodu koji plovi pod zastavom članice.

5. Za potrebe ovog Standarda, potrebno uzdržavanje i podrška pomoraca uključuje: odgovarajuću hranu, odjeću, smještaj, potrebnu zdravstvenu skrb i druge razumne troškove ili davanja koji proizlaze iz napuštanja.

6. Svaka članica zahtijeva da se za brodove koji plove pod njezinom zastavom i na koje se primjenjuje stavak 1. ili 2. Pravila 5.1.3. dostavi dokaz u obliku dokumenta o financijskom jamstvu koje je izdao izdavatelj financijskih jamstava[3]. Dokazi u obliku dokumenta postavljaju se na vidljivo mjesto u smještaju pomoraca. Kada pokriće pruža više izdavatelja financijskih jamstava, dokument svakog izdavatelja nosi se na brod.

7. Dokaz o financijskom jamstvu u obliku dokumenta mora sadržavati podatke zahtijevane u Dodatku A.2.-I. Dokaz mora biti na engleskom jeziku ili popraćen prijevodom na engleski jezik.

8. Pomoć koju pruža sustav financijskog jamstva odobrava se odmah na zahtjev dotičnog pomorca ili zahtjev u ime dotičnog pomorca popraćen potrebnim objašnjenjem prava na pomoć u skladu s gornjim stavkom 2.

9. Uzimajući u obzir Pravila 2.2. i 2.5., pomoć koju pruža sustav financijskog jamstva mora biti dostatna za pokrivanje sljedećeg:

(a) neisplaćenih plaća i ostalih prava koje brodovlasnik treba isplatiti pomorcu prema sporazumu o zaposlenju, mjerodavnom kolektivnom ugovoru ili nacionalnom pravu države zastave, ograničeno na četiri mjeseca svih neisplaćenih plaća i četiri mjeseca svih neisplaćenih prava;

(b) svih razumnih troškova pomorca, uključujući troškove repatrijacije iz stavka 10.; te

(c) troškova potrebnog održavanja i podrške zbog čina ili propusta koji predstavljaju napuštanje do povratka pomorca kući.

10. Troškovi repatrijacije obuhvaćaju putovanje odgovarajućim i brzim sredstvima, u pravilu zrakoplovom, i uključuju potporu za prehranu i smještaj pomoraca od trenutka napuštanja broda do povratka pomorca kući, potrebnu zdravstvenu skrb, prolaz i prijevoz osobnih stvari i sve druge razumne troškove ili davanja koje proizlaze iz napuštanja.

11. Ako je osiguravatelj ili izdavatelj financijskog jamstva izvršio bilo kakvo plaćanje nekom pomorcu u skladu s ovim Standardom, on će subrogacijom, asignacijom ili na drugi način, do isplaćenog iznosa, steći prava koja bi taj pomorac uživao.

12. Nijednom odredbom ovog Standarda ne dovodi se u pitanje pravo osiguravatelja ili izdavatelja financijskog jamstva na žalbu protiv trećih osoba.

13. Odredbama ovog Standarda ne isključuju se i ne dovode u pitanje sva druga prava, zahtjevi ili pravni lijekovi koji mogu biti na raspolaganju napuštenim pomorcima za naknadu. Nacionalnim zakonima i propisima može se propisati da se svi iznosi plativi po ovom Standardu mogu odbiti od iznosa primljenih iz drugih izvora, a koji proizlaze iz svih prava, zahtjeva i pravnih lijekova koji mogu biti predmet naknade po postojećem Standardu.        

B. Prijedlog povezan sa Smjernicom B.2.5.

Na kraju sadašnje Smjernice B.2.5. dodaje se sljedeći naslov i tekst:           

Smjernica B.2.5.3. – Financijsko jamstvo

1. U provedbi stavka 8. Standarda A.2.5.2., ako je potrebno određeno vrijeme da se provjeri valjanost određenih aspekata zahtjeva pomorca, to ne smije spriječiti da pomorac ili predstavnik odmah primi dio zatražene pomoći koji je priznat kao opravdan.       

C. Prijedlog novog dodatka

Prije Dodatka A.5.-I. dodaje se sljedeći dodatak:     

Dodatak A.2.-I.

Dokaz o financijskom jamstvu u skladu s Pravilom 2.5. stavkom 2.

Potvrda ili[4] drugi dokaz u obliku dokumenta iz Standarda A.2.5.2. stavka 7. sadržava sljedeće informacije:

(a) ime broda;

(b) luku upisa broda;

(c) pozivni znak broda;

(d) IMO broj broda;

(e) naziv i adresu izdavatelja financijskog jamstva;

(f) podatke za kontakt osoba ili subjekta odgovornih za postupanje sa zahtjevima pomoraca za pomoći;

(g) naziv brodovlasnika;

(h) razdoblje valjanosti financijskog jamstva;

(i) potvrdu da financijsko jamstvo ispunjuje zahtjeve Standarda A.2.5.2.    

D. Prijedlozi povezani s Dodacima A.5.-I., A.5.-II. i A.5.-III.[5]

1. Na kraju Dodatka A.5.-I. dodaje se sljedeća stavka:        

Financijsko jamstvo za repatrijaciju.

2. U Dodatku A.5.-II., iza točke 14. pod naslovom Deklaracija o zadovoljavanju uvjeta rada pomoraca – Dio I., dodaje se sljedeća točka:       

15. Financijsko jamstvo za repatrijaciju (Pravilo 2.5.).        

3. U Dodatku A.5.-II., iza točke 14. pod naslovom Deklaracija o zadovoljavanju uvjeta rada pomoraca – Dio II., dodaje se sljedeća točka:       

15. Financijsko jamstvo za repatrijaciju (Pravilo 2.5.).        

4. Na kraju Dodatka A.5.-III. dodaje se sljedeće područje:  

Financijsko jamstvo za repatrijaciju.

II. Drugi skup zajedničkih prijedloga: Prijedlog izmjena Kodeksa koje se odnose na Pravilo 4.2. Konvencije o radu pomoraca iz 2006.

U ovom su prijedlogu odražena načela prihvaćena na devetom sastanku (2. – 6. ožujka 2009.) Zajedničke ad hoc stručne radne skupine IMO-a/ILO-a za odgovornost i naknade u vezi s odštetnim zahtjevima u slučaju smrti i tjelesnih ozljeda i napuštanjem pomoraca[6]. Bilješke u ovom prijedlogu isključivo su informativne prirode i nisu dio teksta prijedloga izmjena.      

A. Prijedlozi povezani sa Standardom A.4.2.

1. U sadašnjem naslovu „Standard A.4.2. –Odgovornost brodovlasnika”, „A.4.2.” zamijenjen je s „A.4.2.1.”.

2. Poslije stavka 7. sadašnjeg Standarda A.4.2. dodaje se sljedeći tekst:     

8. Nacionalnim zakonima i propisima osigurava se da sustav financijskog jamstva za osiguranje naknade kako je predviđeno stavkom 1. točkom (b) ovog Standarda za ugovorne zahtjeve, kako su definirani u Standardu A.4.2.2., ispunjuje sljedeće minimalne zahtjeve:

(a) ugovorne naknade, ako su propisane sporazumom o zaposlenju pomorca i ne dovodeći u pitanje donju točku c., isplaćuju se u cijelosti i bez odlaganja;

(b) ne smije biti pritiska da se prihvati isplata manja od ugovornog iznosa;

(c) kada priroda dugotrajne invalidnosti pomorca otežava procjenu cjelokupne naknade na koju pomorac može imati pravo, pomorcu se vrši privremena isplata ili isplate kako bi se izbjegle nepotrebne poteškoće;

(d) u skladu s Pravilom 4.2. stavkom 2., isplate pomorcu ne dovode u pitanje druga zakonska prava, no brodovlasnik te isplate može odbiti od svih naknada koje proizlaze iz bilo kojeg drugog zahtjeva kojeg je pomorac podnio protiv brodovlasnika i koji proizlazi iz istog incidenta;

(e) zahtjev za ugovornu naknadu može podnijeti izravno dotični pomorac, njihova obitelj, predstavnik pomorca ili imenovani korisnik[7].

9. Zakonima i propisima svake članice osigurava se da pomorci dobiju prethodnu obavijest ako će brodovlasnikovo financijsko jamstvo biti poništeno i bez odlaganja budu obaviješteni ako se jamstvo neće obnavljati.

10. Zakonima i propisima svake članice osigurava se da osiguravatelj obavještava državu zastave ako će brodovlasnikovo financijsko jamstvo biti poništeno, poslije poništenja i poslije neobnavljanja.

11. Svaka članica zahtijeva da se za brodove koji plove pod njezinom zastavom dostavi dokaz u obliku dokumenta o financijskom jamstvu kojeg je izdao izdavatelj financijskih jamstava. Dokazi u obliku dokumenta postavljaju se na vidljivo mjesto u smještaju pomoraca. Kada pokriće pruža više izdavatelja financijskih jamstava, dokument svakog izdavatelja nosi se na brod.

12. Financijsko jamstvo osigurava isplatu svih ugovornih zahtjeva obuhvaćenih jamstvom koji nastanu tijekom razdoblja valjanosti tog jamstva.

13. Dokaz o financijskom jamstvu u obliku dokumenta mora sadržavati podatke zahtijevane u Dodatku A.4.-I. Dokaz mora biti na engleskom jeziku ili popraćen prijevodom na engleski jezik.

Poslije sadašnjeg Standarda A.4. 2. dodaje se sljedeći naslov i tekst :         

Standard A.4.2.2. – Postupanje s ugovornim zahtjevima[8]

1. Za potrebe Standarda A.4.2.1. i sadašnjeg Standarda, pojam „ugovorni zahtjev” znači sve zahtjeve povezane s bolesti, tjelesnim ozljedama ili smrti do kojih dođe dok pomorac radi u okviru sporazuma o zaposlenju pomoraca ili koji proizlaze iz zaposlenja po tom sporazumu.

2. Zakonima i propisima svake članice osigurava se uspostava učinkovitih mehanizama za zaprimanje, postupanje i nepristrano rješavanje ugovornih zahtjeva koji se odnose na naknadu iz Standarda A.4.2.1. u brzim i pravednim postupcima.        

B. Prijedlozi povezani sa Smjernicom B.4.2.

1. U sadašnjem naslovu „Smjernica B.4.2. – Odgovornost brodovlasnika”, „B.4.2.” zamijenjen je s „B.4.2.1.”.

2. U stavku 1. sadašnje Smjernice B.4.2., „Standard A.4.2.” zamijenjen je sa „Standard A.4.2.1.”.           

3. Poslije stavka 3. sadašnje Smjernice B.4.2. dodaje se sljedeći naslov i tekst:       

Smjernica B.4.2.2. – Postupanje s ugovornim zahtjevima

1. Nacionalnim zakonima ili propisima treba osigurati da stranke isplate ugovornog zahtjeva mogu koristiti primjer obrasca potvrde primitka sredstava i oslobađanja od odgovornosti iz Dodatka B.4.-I.     

C. Prijedlozi novih dodataka

1. Poslije Dodatka A.2.-I. dodaje se sljedeći dodatak:         

DODATAK A.4.-I.

Dokaz o financijskom jamstvu u skladu s Pravilom 2.5. stavkom 2.

Dokaz o financijskom jamstvu u obliku dokumenta iz Standarda A.4.2.1. stavka 13. sadržava sljedeće informacije:

(a) ime broda;

(b) luku upisa broda;

(c) pozivni znak broda;

(d) IMO broj broda;

(e) naziv i podatke za kontakt izdavatelja financijskog jamstva;

(f) mjesto poslovanja izdavatelja financijskog jamstva;

(g) naziv brodovlasnika;

(h) razdoblje valjanosti financijskog jamstva;

(i) potvrdu nadležnog tijela da financijsko jamstvo ispunjuje zahtjeve ovog Standarda.      

2. Poslije Dodatka A.4.-I. dodaje se sljedeći dodatak:         

DODATAK B.4.-I.

Primjer obrasca potvrde primitka sredstava i oslobađanja od odgovornosti iz Smjernice B.4.2.2.

Brod: ………………………………………………………………………………………….

Incident: ……………………….…………………………………………………………………

Pomorac/zakonski nasljednik i/ili član obitelji: ………………………….……………….………….....................................................

Brodovlasnik: ………………………………………………………………………………………….

Ja, [pomorac] [zakonski nasljednik i/ili član obitelji pomorca]* ovime potvrđujem primitak iznosa od [iznos i valuta] za podmirenje obveze brodovlasnika za plaćanje ugovorne naknade za tjelesnu ozljedu i/ili smrt sukladno uvjetima mojeg/pomorčevog zaposlenja i ovime oslobađam brodovlasnika od njegovih obveza prema navedenim uvjetima.

Plaćanje je izvršeno bez priznavanja odgovornosti za sve zahtjeve i prihvaća se ne dovodeći u pitanje pravo mojeg/pomorčevog zakonskog nasljednika i/ili člana obitelji da podnese bilo kakav sudski zahtjev povezan s nemarom ili štetnom radnjom ili bilo koji drugi raspoloživi pravni lijek koji proizlazi iz navedenog incidenta.

Datum: ………………………………………………………………………………………….

Pomorac/zakonski nasljednik i/ili član obitelji: ………………………………………………………………………………………….

Potpis: …………………..……………………….………………………………………..........

U znak potvrde:

Brodovlasnik/predstavnik brodovlasnika:

Potpis: ……………………….…………………………………………………………............

Osiguravatelj/predstavnik osiguravatelja:

Potpis: ……………………….…………………………………………………………............___________________

* Prekrižiti nepotrebno.       

D. Prijedlozi povezani s Dodacima A.5.-I., A.5.-II. i A.5.-III.[9]     

1. Na kraju Dodatka A.5.-I. dodaje se sljedeća stavka:        

Financijsko jamstvo za odgovornost brodovlasnika.           

2. U Dodatku A.5.-II., iza točke 15. pod naslovom Deklaracija o zadovoljavanju uvjeta rada pomoraca – Dio I., dodaje se sljedeća točka:       

16. Financijsko jamstvo za odgovornost brodovlasnika (Pravilo 4.2.).       

3. U Dodatku A.5.-II., iza točke 15. pod naslovom Deklaracija o zadovoljavanju uvjeta rada pomoraca – Dio I., dodaje se sljedeća točka:       

16. Financijsko jamstvo za odgovornost brodovlasnika (Pravilo 4.2.).       

4. Na kraju Dodatka A.5.-III., dodaje se sljedeće područje: 

Financijsko jamstvo za odgovornost brodovlasnika

[1]               ILO-IMO-WGPS/9/2009/10, završno izvješće, Zajednička ad hoc stručna radna skupina IMO-a/ILO-a za odgovornost i naknade u vezi s odštetnim zahtjevima u slučaju smrti i tjelesnih ozljeda i napuštanjem pomoraca, deveti sastanak. Vidjeti: http://www.ilo.org/sector/activities/sectoral-meetings/WCMS_ 161446/lang--en/index.htm. Značaj te radne skupine kao dijela aktivnosti nakon donošenja Konvencije o radu pomoraca iz 2006. također je prepoznata u rezoluciji usvojenoj na 94. zasjedanju Međunarodne konferencije rada, kada je donesena Konvencija o radu pomoraca iz 2006. Vidjeti: Rezolucija o Zajedničkoj ad hoc stručnoj radnoj skupini IMO-a/ILO-a za odgovornost i naknade u vezi s odštetnim zahtjevima u slučaju smrti i tjelesnih ozljeda i napuštanjem pomoraca, Međunarodna konferencija rada, Privremeni zapisnik br. 3-1(Rev.), 94. zasjedanje (pomorsko), Ženeva, 2006., str. 3. – 1./16. Vidjeti: http://www.ilo.org/global/standards/maritime-labour-convention/WCMS_088130/lang--en/index.htm.

[2]               Predloženim naslovom uspostavlja se odnos između podnošenja financijskog jamstva za repatrijaciju u Pravilu 2.5. stavku 2. i koncepta napuštanja kako je definiran u predloženom novom Standardu A.2.5.2. stavak 2. (prije stavak 5. „načela” Ad hoc stručne radne skupine IMO-a/ILO-a).

[3]               Zajednička ad hoc stručna radna skupina IMO-a/ILO-a je 2009. godine prihvatila da ovu stavku treba dodati na popis područja podložnih nadzoru države luke te bi stoga bila predmet certifikacije za brodove, koju treba i pregledati i certificirati. Vidi konačno izvješće iz gornje bilješke 1, stavak 106. Pojam „dokaz u obliku dokumenta” korišten je zbog razlike u mišljenjima o točnom obliku te dokumentacije za dokazivanje financijskog jamstva. Formulacija je također u skladu s pristupom usvojenim u Smjernicama za kontrolu države zastave ILO-a pripremljenima 2008. na tripartitnom sastanku stručnjaka.

[4]               Kako je gore navedeno, unutar Zajedničke ad hoc stručne radne skupine IMO-a/ILO-a postoje razlike u mišljenjima o točnom obliku te dokumentacije za dokazivanje financijskog jamstva. Formulacija „ili” predložena je da bi se osigurala fleksibilnost.

[5]               Kako je navedeno u bilješki 3., Zajednička ad hoc stručna radna skupina IMO-a/ILO-a prihvatila je da ove zahtjeve treba uključiti u sustav certificiranja brodova.

[6]               ILO-IMO-WGPS/9/2009/10, završno izvješće, Zajednička ad hoc radna skupina IMO-a/ILO-a za odgovornost i naknade u vezi s odštetnim zahtjevima u slučaju smrti i tjelesnih ozljeda i napuštanjem pomoraca, deveti sastanak. Značaj te radne skupine kao dijela aktivnosti nakon donošenja Konvencije o radu pomoraca iz 2006. također je prepoznata u rezoluciji usvojenoj na 94. zasjedanju Međunarodne konferencije rada, kada je donesena Konvencija o radu pomoraca iz 2006. Vidi Rezoluciju o Zajedničkoj ad hoc stručnoj radnoj skupini IMO-a/ILO-a za odgovornost i naknade u vezi s odštetnim zahtjevima u slučaju smrti i tjelesnih ozljeda i napuštanjem pomoraca, Međunarodna konferencija rada, Privremeni zapisnik br. 3-1(Rev.), 94. zasjedanje (pomorsko), Ženeva, 2006., str. 3. – 1./16. Vidjeti: http://www.ilo.org/global/standards/maritime-labour-convention/WCMS_088130/lang--en/index.htm.

[7]               Formulacija iz načela koja je predložila Zajednička ad hoc stručna radna skupina IMO-a/ILO-a (vidi Završno izvješće iz bilješke 6., stavci 149. – 152. i Dodatak II. „načela”, stavak 4.), prilagođena je zbog izrade zakonodavnih akata. Iako se činilo da je formulacija bila predmet sporazuma (vidi stavak 152.), glasnogovornik skupine pomoraca zatražio je da stavak bude smješten u uglate zagrade (vidi stavak 151.). Napominje se da postojeći prijedlog ne sadrži uglate zagrade.

[8]               Načela koja je predložila Zajednička ad hoc stručna radna skupina IMO-a/ILO-a obuhvaćaju dva pitanja. Vidi Završno izvješće iz gornje bilješke 6., stavci 133. – 134.

[9]               Ad hoc stručna radna skupina IMO-a/ILO-a je 2009. godine prihvatila da ovu stavku treba dodati na popis područja podložnih nadzoru države luke te bi stoga bila predmet certifikacije za brodove, koju treba i pregledati i certificirati. Vidi Završno izvješće iz gornje bilješke 1, stavak 126. Formulacija je također u skladu s pristupom usvojenim u Smjernicama za kontrolu države zastave ILO-a pripremljenima 2008. na tripartitnom sastanku stručnjaka. Vidjeti: http://www.ilo.org/global/standards/maritime-labour-convention/WCMS_101788/lang--en/ index.htm