28.4.2015   

HR

Službeni list Europske unije

C 140/28

1.

podsjeća da bi kohezijska politika Europske unije i dalje trebala imati temeljnu ulogu u davanju poticaja gospodarstvu europskih regija;

2.

nadovezujući se na mišljenje Odbora o Prijedlogu opće uredbe o fondovima iz zajedničkog strateškog okvira (1), ponavlja svoje načelno protivljenje bilo kakvom makroekonomskom uvjetovanju koje se nameće provođenju kohezijske politike i, točnije, povezivanju učinkovitosti europskih strukturnih i investicijskih fondova i dobrog gospodarskog upravljanja. To povezivanje počiva na krivoj pretpostavci da su lokalne i regionalne vlasti jednako odgovorne za proračunska pretjerivanja kao i nacionalne vlasti;

3.

uz to podsjeća na zahtjev Europskog odbora regija da se izradi bijela knjiga o teritorijalnoj kohezijskoj politici u cilju pokretanja rasprave o mjerenju kvalitete života i kvalitete gospodarskog rasta koja se ne oslanja samo na BDP; poziva na razvoj novih, pouzdanijih pokazatelja koji bi bolje odražavali očekivanja društva;

4.

osim što je načelno protiv makroekonomske uvjetovanosti, pita se koja je dodana vrijednost tih smjernica, kojima je samo preformuliran članak 23. Uredbe 1303/2013;

5.

smatra da bi reprogramiranje nepravedno kaznilo lokalne i regionalne vlasti s obzirom na to da one nisu odgovorne za pretjerani nacionalni javni dug jer su u najvećem broju slučajeva ustavom obavezane na uravnoteženo izvršavanje proračuna. Ukupni deficit u podnacionalnim javnim financijama u 27 država članica EU-a, koji je 2007. godine bio 0,1 % BDP-a, 2009. i 2010. godine iznosio je 0,8 % BDP-a. Iako je pogoršanje podnacionalnih javnih financija bilo izraženije u određenom broju država u kojima se deficit povećao za više od 0,5 % između 2007. i 2013. godine, ono je ipak neusporedivo s pogoršanjem nacionalnih proračuna (2);

6.

naglašava da je stanje slično i u pogledu zaduživanja lokalnih i regionalnih vlasti s obzirom na to da povećanje javnog duga proizlazi uglavnom iz aktivnosti središnje državne uprave (kao što to prepoznaje Komisija u Šestom izvješću o koheziji). Opća zaduženost lokalnih i regionalnih vlasti bez znatnih zakonodavnih ovlasti ostaje manja od 10 % BDP-a u svim državama članicama. Zaduženost je ipak i dalje zabrinjavajućih razmjera u određenom broju država;

7.

smatra da je prema brojnim studijama učinkovitost korištenja javnih sredstava više povezana s učinkovitošću i dobrim upravljanjem (3) nego s makroekonomskim čimbenicima te da uz to kvaliteta aktivnosti javnih tijela igra odlučujuću ulogu u sposobnosti kohezijske politike da pridonese rastu. Također napominje da propisi sadržani u paketu od šest mjera već predviđaju teške kazne u slučaju nepoštivanja pravila makroekonomske stabilnosti. Stoga sumnja u učinkovitost kazni koje bi se provodile putem obustave financiranja iz strukturnih fondova, a kojima bi se povrh svega isti prekršaj kaznio po drugi put;

8.

također smatra da bi u kontekstu paketa od šest mjera trebalo preispitati metode izračunavanja „strukturnog deficita” kako bi se uzelo u obzir specifična obilježja nacionalnih gospodarstava i strukturne razlike na području javne potrošnje;

9.

izuzetno je zabrinut da bi mjere predviđene za razdoblje 2014. – 2020. mogle predstavljati opasnost za rast u Europi i za projekte gospodarskog i socijalnog razvoja te unijeti nesigurnost u programe Europskog fonda za regionalni razvoj i Europskog socijalnog fonda od 2015. godine nadalje, budući da su ti programi već dovoljno ugroženi zbog kašnjenja u planiranju uzrokovanog kasnim zaključivanjem pregovora o višegodišnjem financijskom okviru i poteškoća s kojima se države članice i lokalne i regionalne vlasti suočavaju kako bi zadovoljile ex-ante uvjete;

10.

s tim u vezi naglašava važnu i sve veću ulogu koju imaju lokalne i regionalne vlasti koje osiguravaju oko 33 % javnih sredstava, što je 2 % više u odnosu na posljednjih 20 godina (1995. – 2013.), odnosno 16 % BDP-a. Iako se njihova važnost razlikuje od države do države ovisno o njihovoj institucijskoj organizaciji, one igraju mnogo važniju ulogu od središnjih uprava u pružanju javnih usluga, a osobito u pogledu izdataka koji pogoduju rastu, u skladu s opisom same Komisije (vidi Šesto izvješće o koheziji), na polju obrazovanja, zdravlja, zaštite okoliša, prometa, istraživanja i razvoja te energije;

11.

s tim u vezi zahtijeva da se revidira klauzula o ulaganjima tako da se omogući da se regionalna i nacionalna ulaganja provedena u sklopu sufinanciranja europskih fondova (europskih strukturnih i investicijskih fondova ili instrumenta za povezivanje Europe) izdvoje iz izračuna nacionalnog javnog deficita u okviru europskog semestra;

12.

upozorava na suštinsku proturječnost između, s jedne strane, odredbi u pogledu makroekonomske uvjetovanosti i, s druge strane, odredbi Pakta o stabilnosti i rastu, koji dozvoljava izvjesnu fleksibilnost u provedbi u slučaju iznimnih i privremenih okolnosti definiranih Uredbom br. 1177/2011, kao i na tvrdnje same Komisije prema kojima „proračunski okvir EU-a ostavlja dovoljno prostora da se potrebe produktivnih javnih ulaganja usklade s ciljevima proračunske discipline” (4);

13.

u tom smislu naglašava svoju zabrinutost u pogledu nove Eurostatove računovodstvene norme ESA 2010 – u upotrebi od rujna 2014. – koja ne pravi razliku između izdataka i ulaganja, a lokalne i regionalne vlasti obavezuje da za ulaganja primjene godišnje gornje granice po glavi stanovnika. Postoji opasnost da bi te gornje granice mogle spriječiti lokalne i regionalne vlasti u nekim državama članicama u sufinanciranju projekata europskih strukturnih i investicijskih fondova. Stoga poziva Europsku komisiju da podnese izvješće o provedbi norme ESA 2010;

14.

podsjeća da su lokalna i regionalna tijela vlasti bila na tri načina pogođena mjerama za fiskalnu konsolidaciju usvojenim na nacionalnoj razini kao reakcijom na gospodarsku i financijsku krizu. Prvo, te su mjere znatno ograničile sposobnost podnacionalnih vlasti da doprinose javnim ulaganjima koja su između 2002. i 2007. godine iznosila u prosjeku 2,3 % BDP-a u 27 država članica EU-a, a smanjila su se na 1,8 % BDP-a. No, što je još važnije, ona su se u stvarnim vrijednostima smanjila za 7,2 % u 2010., za 5,9 % u 2011., za 3,3 % u 2012. i za 8,6 % u 2013. godini;

15.

drugo, s obzirom na to da su tekući transferi i transferi kapitala iz središnje uprave glavni izvori sredstava lokalnih i regionalnih vlasti u gotovo svim državama EU-a, njihovi prihodi znatno su se smanjili, što je odmah uzrokovalo neuravnoteženost njihovih proračuna. Regije u Španjolskoj našle su se u još težem položaju jer su im se stvarni prihodi smanjili za 62 % kao rezultat, s jedne strane, velikog smanjenja transfera iz središnje uprave (45 %), a s druge strane, znatnog povećanja transfera iz regija prema središnjoj upravi (s jedva 1,4 milijardi eura na 10,1 milijardi po cijenama u 2005. godini);

16.

treće, prema OECD-u, mjere fiskalne konsolidacije dodatno su smanjile njihovu sposobnost ulaganja, a lokalne i regionalne vlasti također su se morale suočiti i s otežanim uvjetima posudbe;

17.

naglašava opseg doprinosa europskih strukturnih i investicijskih fondova naporima uloženim u javna ulaganja u vrijeme krize s obzirom na to da se njihov udio u javnim ulaganjima u EU-u (u obliku bruto investicija u fiksni kapital) povećao s 11,5 % u 2007. na više od 18,1 % u 2013. godini. U nekim državama njihov je udio predstavljao više od 75 % javnih ulaganja. U razdoblju 2007. – 2013. sredstva dodijeljena u okviru strukturnih i kohezijskih fondova, i popratno nacionalno sufinanciranje, u prosjeku su godišnje iznosila oko 0,55 % BDP-a 27 država članica EU-a;

18.

stoga smatra proturječnom prijetnju povlačenja kredita Europskog fonda za regionalni razvoj ili Europskog socijalnog fonda u trenutku kad se određena država članica nađe u ekonomskim poteškoćama. Smanjenje javne potrošnje ne povlači automatski za sobom smanjenje javnog deficita, a može imati negativne posljedice na socijalnom području;

19.

izražava veliku zabrinutost zbog mogućeg pogoršanja stanja nacionalnih i podnacionalnih javnih financija ako dođe do obustave isplata, a ne samo provedbe preuzetih obaveza. Ujedno podsjeća na to da je povezivanje strukturnih fondova i dobrog gospodarskog upravljanja javnim deficitom već pokazalo svoju nedjelotvornost kad je po prvi put primijenjeno na kohezijske fondove jer sankcije vezane uz deficit obično rezultiraju samo pogoršanjem gospodarskog stanja u državama o kojima se radi;

20.

ponovno poziva Europsku komisiju da predstavi bijelu knjigu kojom bi se na razini EU-a uspostavila tipologija kvalitete javnih ulaganja u okviru javnih računa prema njihovim dugoročnim učincima. Takva bi tipologija po potrebi mogla dovesti do ponderiranog razmatranja kvalitete javnih ulaganja u izračunu proračunskog deficita ili do kvalitetnijeg razmatranja stvarnog makroekonomskog ciklusa ili konteksta;

21.

sumnja da bi sadržaj i način reprogramiranja bili sustavno pozitivni i pridonijeli jačanju dugoročne konkurentnosti države i preusmjeravanju gospodarskog razvoja prema sektorima budućnosti. Analiza postignutog od 2009. godine ukazuje na to da je hitnost situacije navela Komisiju i države članice da daju prednost projektima koji su već u tijeku kako bi se ubrzalo korištenje kredita i došlo do gotovine. Općenito gledajući taj je odabir omogućio povećanje sredstava za istraživanje i razvoj te inovacije, za opće potpore poduzećima, za obnovljivu energiju, prometnice i tržište rada, uz mjere posebno usmjerene na zaposlenost mladih. No on je u nekim slučajevima možda također pridonio zapostavljanju sektora povoljnih za rast poput informacijskih i komunikacijskih tehnologija, ulaganja u okoliš, željeznicu, obrazovanje i izobrazbu te jačanje kapaciteta;

22.

izražava zabrinutost zbog loše operativnosti pravnih ograničenja reprogramiranja koja proizlaze iz obaveze poštovanja tematskih usmjerenja, ravnoteže između Europskog socijalnog fonda i Europskog fonda za regionalni razvoj itd.;

23.

smatra nerealnim uvođenje odredbe koja će se primjenjivati samo u razdoblju 2015. – 2019.;

24.

smatra da je reprogramiranje postupak koji nije moguće provesti ni lako ni brzo, već da će – ako sudimo prema iskustvu iz proteklih pet godina koje je izneseno u Šestom izvješću o koheziji kad je reprogramiranje iziskivalo sudjelovanje velikog broja zaposlenika u osam država članica o kojima se radilo, uz zaposlenike Komisije – upravljanje njime biti skupo i teško za nacionalnu upravu i lokalne i regionalne vlasti;

25.

boji se da će reprogramiranje uzrokovati dodatne birokratske postupke jer će za to biti potrebno ispuniti iste obaveze kao i za izradu sporazuma o partnerstvu (pokazatelji uspješnosti, uvjeti itd.), što bi trebalo iziskivati ponovno zapošljavanje stručnjaka i nove troškove. Pretjerano opterećivanje postojećih djelatnika dodatnim zadacima moglo bi dovesti do smanjenja radne učinkovitosti te time do učinka suprotnog od onog željenog;

26.

izražava žaljenje zbog dodatnih birokratskih tereta povezanih s reprogramiranjem koji opterećuju ne samo europske i nacionalne vlasti već također i prije svega regionalna tijela kada ona njime upravljaju time, što bi moglo uzrokovati znatne dodatne troškove s obzirom da je na zahtjeve Komisije potrebno hitno odgovoriti i da je potrebno dodatno osoblje;

27.

izražava žaljenje zbog ponovne centralizacije, i na nacionalnoj i na europskoj razini, na kojoj počiva cijela odredba koja uključuje snažno uplitanje Komisije. Kratki rokovi za reprogramiranje svakako će dovesti u pitanje načelo partnerstva i višerazinsko upravljanje koji karakteriziraju kohezijsku politiku;

28.

naglašava negativan odjek koji će takve sankcije imati u javnosti te koji će zacijelo povećati netrpeljivost prema EU-u;

29.

naposljetku, iznenađen je činjenicom da Europski parlament ne može potpunije provesti demokratsku kontrolu nad ovim novim sustavom makroekonomske uvjetovanosti u kontekstu trenda prema sve većoj tehnokraciji, osobito u pogledu reprogramiranja fondova. Stoga odlučno poziva Europsku komisiju da Europskom parlamentu ponovo dodjeli središnje mjesto u procesu odlučivanja kako bi, u suradnji s Europskim odborom regija, donosio odluke o provedbi načela makroekonomske uvjetovanosti.